hifimedia • 100 by hifimedia

20 GODINA Ä&#x152;ASOPISA Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

30 KN

3.76 EUR

#100 / 2016.

Bang & Olufsen 90 godina savrĹĄenstva

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

JUBILARNI UVODNIK

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

Svaki dobar i uspješan projekt iza sebe ima izuzetno kvalitetne suradnike. Tijekom proteklih 20 godina kroz redakciju časopisa prošao je impozantan broj autora koje svakako treba spomenuti u ovom slavljeničkom trenutku:

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak,

Hrvoje Barić-Charlie, Ludwig Bauer, Ozren Bilan, Alan Blass, Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Bernard Cvek, Jagor Čakmak, Andrija Ćurković, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Tamara Dolgoš, Fred Došek, Aleksandar Dragaš, Douglas Floyd-Douglas, Gordan Gaži, Darko Glavan, Petar Glodić, Mario Grdošić, Vladimir Gruden, Hrvoje Horvat, Davor Hrvoj, Đorđe Ivanišević, Tihomir Ivka, Amin Jacoub, Igor Jadan, Dubravko Jagatić, Dalibor Jakuš, Milivoj Jelaković, Neven Kos, Luka Kostić, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Pero Maldini, Goran Maler, Slobodan Mandić, Jura Matić, Nenad Matić, Borislav Mencl, Mario Mlakar, Irena Paulus, Vjeran Pavlinić, Davor Pekeč, Budimir Pleština, Nina Pogorelić, Boris Popović, Sven Popović, Vladimir Prister, Igor Pušenjak, Zoran Radenković, Renata, Krešimir Sauerbrunn, Boris Suman, Mladen Šagovac, Danko Šuvar, Damir Tiljak, Dubravko Toplak, Miljenko Tumpa, Josip Vračar, Juraj Vrdoljak, Zvonimir Vukovojac i Ivica Župan.

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta  210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166

Upravo su oni razlog što i nakon 20 godina čitate svoj omiljeni časopis te im ovim putem želim izraziti zahvalnost što su u njega ugradili svoje znanje, svoje vrijeme i dio sebe. Do narednog jubileja, prepuštam vas čitanju. Andrija Ćurković

NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Urednik

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

hifimedia #100

SADRŽAJ PANASONIC DMP-UB900 4K UHD rezolucija

MusicStyle Prikaz: Michael Kiwanuka U procijepu između crnog i bijelog svijeta

Razgovor: Daniel Miller Drugo lice Mute Recordsa

Prikaz: Drive-By Truckers Američki bend

Razgovor: Carla Bley Tajnovitost nadahnuća

Vijesti

8 iTEHNO 96 Audio / Video

Obljetnica

20 godina časopisa

Kratki osvrt na 100 brojeva

ZG AV SHOW ZG AV Show 2016

Testovi LENCO L90 Nešto novo i nešto staro BOWERS & WILKINS P9 SIGNATURE Pola stoljeća zvuka BLUESOUND VAULT 2 Jednostavnost upravljanja MAGNEPLANAR MG12QR I REL T5I Megi i Subwoofer ROTEL A14 Moderni pristup zvuku ONKYO TX-RZ810 Univerzalan stroj

28 30

32 34 38 40

hi-fimedia #100

40 82

20 godina JAZZ-a Dvadeset godina koje su obilježili strast, entuzijazam i profesionalizam Rock recenzije Jazz recenzije Film Obljetnica / Taksist Putovanje u srce tame (40 godina poslije) NAŠ IZBOR 15 najzanimljivijih filmova u posljednjih 20 godina DVD/BD recenzije

72 60 78 82 86 90

PUNA ČAŠA

GLAZBE. ČESTITAMO

ZA 100

BROJEVA!

#100

OBLJETNICA

20 GODINA ČASOPISA Doživite hi-res glazbu u pokretu s novim XDP-100R digitalnim audio playerom i SE-MHR5 slušalicama. Model XDP-100R je prvi prijenosni player koji je kompatibilan s uzbudljivim novim MQA glazbenim formatom zahvaljujući kojem je moguće streamanje i skidanje glazbe u studijskoj kvaliteti. Uređaj dolazi s predinstaliranim pristupom servisima kao što su Tidal, Deezer, Spotify, ali također i s pristupom Onkyomusic glazbenoj trgovini koja omogućuje izravno skidanje hi-res glazbenih datoteka. Fleksibilni Android O.S. čini XDP-100R idealnim partnerom bilo kojeg ljubitelja glazbe, kako u pokretu, tako i kod kuće. S 4,7-inčnim ekranom osjetljivim na dodir, WiFi i Bluetooth mogućnostima povezivanja te prostorom za pohranu koji se može širiti do 432 gigabajta, XDP-100R zadovoljava apsolutno sve potrebe. Dizajn koji optimizira zvuk i SABRE D/A konverter, kao i pojačalo za slušalice, garantiraju jedinstveno glazbeno iskustvo. Kako biste u potpunosti mogli iskoristiti hi-res potencijale ovog prijenosnog uređaja, Pioneer je razvio i nove SE-MHR5 slušalice širokog frekvencijskog raspona od 7Hz do 50kHz, kako bi vam osigurao vrhunsko audio iskustvo dok ste u pokretu.

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

www.pioneer-audiovisual.eu 30 KN

3.76 EUR

#100 / 2016.

20 GODINA ČASOPISA piše: Andrija Ćurković

deja za pokretanjem časopisa "kuhala" se dvije godine, neposredno nakon što sam pokrenuo zagrebački AV sajam, kao neophodno mjesto za prezentaciju proizvoda domaćih AV distributera i štivo gdje bi budući čitatelji dobili točne i kvalitetne informacije o novim HiFi proizvodima, tehnološke vijesti i edukaciju za početnike u ovom hobiju. Podsjećam vas da 1994.-

mjeri Američkih (Stereophile i The Absolute Sound). Kao potpuni amater u izdavačkoj djelatnosti krenuo sam u nepoznato, ali s jasnim ciljem što želim napraviti – časopis za HiFi entuzijaste s kvalitetnim prilogom o glazbi. Naravno, od prvog broja smo se posvetili i testiranju video uređaja (CRT televizori i VHS rekorderi) te recenzijama filmskih izdanja (naravno, na VHS kazetama), no ovo područje kućne potrošačke elektronike ostvarilo je veliki porast interesa kod čita-

koji su pokrenuli i tada uspješno vodili informatički časopis VIDI (Tomislav Kotnik i Robert Slavečki) te grafičkom dizajneru Vinku Pašaliću (vlasnik grafičkog studija Hand Design), kako je časopis "vrlo jednostavno" napraviti, informacija je puštena u javnost i nakon toga nije bilo povratka. OK, imamo koncepciju časopisa, grafičku pripremu, nešto početnog kapitala i sad nedostaju još jedino kvalitetni autori koji se razumiju u ovu tematiku te sposobni to svoje zna-

OK, imamo koncepciju časopisa, grafičku pripremu, nešto početnog kapitala i sad nedostaju još jedino kvalitetni autori koji se razumiju u ovu tematiku te sposobni to svoje znanje i prenijeti na papir. Mislio sam da će i to biti jednostavno riješiti 1996. nije postojao "svemogući" Google i pristup Internetu i da su informacije bile dostupne samo kroz tiskane časopise stranih izdavača, ponajprije britanskih (HiFi News & Record review, HiFi Choice, What HiFi i HiFi World) i Njemačkih (Audio, Stereoplay i Stereo) te u manjoj

hi-fimedia #100

telja tek pojavom DVD medija, televizora s ravnim ekranom i surround zvuka. Nakon dvije godine odgađanja i uz načelnu podršku tadašnjih AV distributera, odluka je donesena: idemo pokrenuti časopis u vlastitom aranžmanu. Ohrabren savjetima kolega

nje i prenijeti na papir. Mislio sam da će i to biti jednostavno riješiti, ali sam se prevario. Nekolicina postojećih autora su postavljali prevelike i, u tom trenutku, nerealne zahtjeve, tako da sam ih bio prisiljen odbiti te naći drugačije rješenje.

Kolega Danko Šuvar je već par godina živio u New Yorku gdje je studirao elektrotehniku, a kao glazbenik (bubnjar) te zaljubljenik u HiFi odmah je pristao na suradnju. U isto vrijeme sam poslovno surađivao s britanskim proizvođačem zvučnika Rogers u kojem je tada direktor marketinga bio vrhunski novinar i PR stručnjak Douglas Floyd Douglas, dobitnik više novinarskih nagrada u Velikoj Britaniji za članke iz profesionalne, studijske elektronike, a povremeno je pisao i za britanski audio časopis HiFi World. Naše prijateljstvo je rezultirao njegovim pristankom da objavljuje u časopisu svoju kolumnu iz Londona, u kojoj bi pisao o zanimljivim događajima ili proizvodima. Također, preko Douglasa smo imali pristup svim tekstovima koji su se pojavljivali u časopisu HiFi World i mogućnost na njihovo preuzimanje i objavljivanje u našoj publikaciji. Prostor za kolumnu je dobio i kolega Šuvar čime smo pokrili tada dva najvažnija grada s

našim dopisnicima. S njima, časopis je djelovao poprilično ozbiljno i profesionalno. No, i dalje nam nedostaje jedan broj autora. Douglas mi je predložio da razgovara i predloži tadašnjem uredniku britanskog časopisa HiFi News & Record Review, Steveu Harrisu da po svakom broju preuzmemo i objavimo neki test iz njihovog aktualnog izdanja. Ta ideja mi se svidjela. Suradnja bi nam olakšala izradu svakog broja, dobili bismo na ozbiljnosti cijelog projekta i imali pristup testovima uređaja kojih možda i nema kod nas u distribuciji. Dogovoreno je da se s njim sastanem i razradimo sve detalje oko suradnje u New Yorku, 1996. godine, gdje se krajem svibnja u luksuznom Waldorf-Astoria hotelu održavao AV sajam u organizaciji utjecajnog američkog High End časopisa Stereophile. Na sajam sam došao s kolegom Šuvarom i pripremljenim najavnim letkom o pokretanju časopisa u Hrvatskoj. Razgovoru sa Steveom Harrisom pridružio se i John Atkinson, tadašnji urednik časopisa Stereophile, kojemu je informacija da se pokreće HiFi časopis u zemlji koja je netom izašla iz brutalnog rata bila vrlo fascinantna i zanimljiva. Dobivši potporu od oba urednika tada najcjenjenijih HiFi časopisa na svijetu, vratio sam se u Hrvatsku da dovršim potragu za stalnim suradnicima i da prvo izdanje časopisa Hi-Fi ugleda svjetlo dana. U to vrijeme poznavao sam nekolicinu mlađih audiofila s kojima sam se družio i za koje sam smatrao da imaju dobar sluh i da bi mogli biti zainteresirani da se okušaju kao recenzenti u budućem časopisu. Predložio sam im ideju i svaki od njih je pozitivno reagirao. Ubrzo je osnovana jezgra redakcije. Nju su na samim počecima časopisa činili: Gordan Gaži, Goran Maler, Neven Kos, Danko Šuvar, Dubravko Toplak, Zvonimir Vukovojac i Andrija Ćurković.

KRATKI OSVRT NA 100 BROJEVA

piše: Neven Kos

egdje u svibnju 1996, ako me sjećanje ne vara, došao sam do Andrije u Audio Centar po Audio Alchemy DAC. Nakon kratkog slušanja i odabira uređaja, plaćanja i pozdrava, na izlaznim vratima me Andrija pitao znam li da izlazi audio časopis. "Nemam pojma" rekao sam, ali ako traži suradnika, neka na mene računa. Jednostavno i brzo dogovorili smo suradnju. Slijedi upoznavanje uz pivo s tadašnjom okosnicom časopisa, kolegama Gažijem, Vukovojcem i Malerom. Tako je krenulo… Već u prvom dvobroju, osim prenesenih tekstova iz Hi-Fi Newsa (HFN&RR), donosimo i prikaz sa sajma u New Yorku, upravo onaj na kojem je i pao dogovor između Andrije i Stevea Harrisa, tadašnjeg glavnog urednika HFN&RR-a o prijenosu njihovih tekstova u časopisu. Rođen je Hi-Fi, hrvatski časopis o glazbi, audiu i videu! U slijedećem broju Gordan Gaži opisuje kako pristupiti podešavanju gramofona, a već smo imali i prvi usporedni test CD plejera i izvještaj sa zagrebačkog i londonskog AV sajma. U broju 4 nastavljamo s usporednim testovima, ovog puta tri samostojeća zvučnika – KEF Q55, Monitor Audio Monitor 3 i i Energy Pro

4.5, a kolega Maler pisao je i o uvođenju CE markice i posljedicama koje ona nosi za audio uređaje, dok kolega Vukovojac pomalo počinje s "Malom školom" audia. Kolumna Douglasa Floyda Douglasa postaje redovita. Potrudili smo se i posjetili sajmove u Zagrebu, Beču i Budimpešti. Od tog broja počinjemo objavljivati i redovitu kolumnu "Renata" koja bila "namijenjena svim ženama koje su igrom života postale družice jednog hifiste." Renata, supruga jednog od kolega iz redakcije, je na vrlo duhovit način opisivala i proživljavala dogodovštine supruga i njegovih muških prijatelja zaluđenih HiFi uređajima. U to vrijeme, nakon pisama čitatelja, ona nam je bila najčitanija rubrika u časopisu. Broj 5 donosi test Nagra digitalnog magnetofona, a mini disk i usporedni test kazetofona udarna su tema broja, uz popratni tekst o tajni odabira kazetofona. Vukovojac piše filozofskotehnički tekst o tome što je to Hi-Fi. Kako stasamo iz broja u broj, tako i privlačimo nove suradnike. Jedan od njih je i dipl. ing. Milivoj Jelaković koji u br. 6 piše o mjerenjima Hi-Fi uređaja, a Vukovojac i o samogradnji zvučnika s Morel zvučničkim jedinicama. Kolega Šuvar piše o NXT – novoj i radikalno drugačijoj tehnologiji reprodukcije zvuka. U broju 7 imamo usporedni test 5 integriranih pojačala i nastavljamo s edukativnim tema-

hifimedia #100

OBLJETNICA ma vezanih za Hi-Fi. Intervju s audio konstruktorom Nelsonom Passom objavljujemo u broju 8 i nastavljamo s usporednim testovima, ovaj put u pitanju su tuneri i 6 malih zvučnika. Također donosimo i in-memoriam Saulu B. Marantzu. U broju 9. prvi u svijetu donosimo test optimizatora zvuka sobe: John Bowers LRO, dvobroj 10-11 i dalje donosi pisma čitatelja, a kako bismo olakšali odgovaranje na pitanja čitatelja otvorili smo mogućnost kontaktiranja redakcije putem e-maila. Polako ulazimo s časopisom u digitalnu sferu. Nadalje, tema broja je DVD kao format budućnosti, o čemu se Šuvar raspisao na nekoliko stranica. U 12. broju donosimo usporedne testove 12 samostojećih pristupačnih zvučnika, 3 minidsic plejera i 3 CD plejera, a najavljujemo i naš 3. HiFi sajam u Esplanadi. Do kraja te 1997. izvještavamo s još nekoliko sajmova, radimo gomilu usporednih testova zvučnika i integriranih pojačala i nastavljamo malu školu Hi-Fi-a. Također, u broju 15, prosinca 1997., čitateljima poklanjamo prvu hrvatsku CD test ploču, koja mnogima od nas i danas predstavlja neizostavan alat pri podešavanju i slušanju audio uređaja. U velikoj Božićnoj nagradnoj igri poklonili smo uređaje u vrijednosti 36 tisuća kuna! U 1998. ulijećemo testom 5 izvrsnih CD plejera, u klasi tadašnjih 9.000 kuna, izvještajem s CES-a iz Las Vegasa, a bavimo se i auto akustikom. U broju 18 donosimo mega test 10 integriranih pojačala, 6 slušalica, i rezultate istraživanja koji pokazuju da je 98% čitatelja bilo muškog spola,

zvučnika tvrtke Ruark, konačno na testu imamo i usporedbu 5 DVD plejera, apsolutnog hita tog vremena! Namjera nam je bila, kako stoji u uvodniku "pokušati rasvijetliti barem dio "misterije" koja obavija ovaj novi format". Kolega Šuvar u New Yorku radi mega intervju s proizvođačem slušalica i gramofonskih zvučnica Johnom Gradom. Na početku 1999. donosimo prikaz prvog domaćeg OTL izlaznog pojačala – REX-100. U narednim brojevima prikazujemo samogradnju dva cijevna integrira-

U prosincu 1997. godine, čitateljima poklanjamo prvu hrvatsku CD test ploču, koja mnogima od nas i danas predstavlja neizostavan alat pri podešavanju i slušanju audio uređaja. od kojih cca 63% sa SSS-om. Lipanjski broj na naslovnici TV-a donosi prizor akcije hrvatske repke, potpuno u skladu s tadašnjom nogometnom euforijom. Tema ljetnog dvobroja pomalo se otklanja od Hi-Fi-a: prikazujemo gomilu prijenosnih uređaja za slušanje glazbe bilo kada i bilo kako. Predstavljamo i samogradnju pojačala za slušalice. Nastavljaju se usporedni testovi, pripreme za sajam u Esplanadi, objašnjavamo tajne bi-wiringa, a gramofon se neprestano provlači kroz sadržaj časopisa. I dalje donosimo izvještaje sa serije najpoznatijih svjetskih sajmova. U prigodnom dvobroju za kraj godine (br. 25-26), osim izvrsnih

hi-fimedia #100

na pojačala – Šebart i AudioNote, a bavimo se i uređajima koji pripadaju high-endu – Graaf, Sonus Faber, Pass Labs… te detaljnije prikazujemo mogućnosti više ne tako nove tehnologije – NXT. Danko Šuvar na velika vrata, kroz temu broja 32 nagovješćuje rat hi-res audio formata – SACD-a i DVD-Audia, prateći brojne probleme koje je DVD-A imao i prije samog službenog predstavljanja. Iz današnje perspektive, rekli bismo kako je jedan od njih izgubio rat. A i drugi, također. Ozren Bilan u nekoliko nastavaka piše o akustici prostorija, a cijeli broj 34 posvetili smo cijevnoj reprodukciji glazbe kroz prikaz raznih tipova cijevi i testove nekoliko cijevnih uređa-

ja. U ljetnom broju donosimo listu najboljih uređaja prema mišljenju redakcije. Godinu 2001. obilježavamo dvobrojem (41-42) i monumentalnim intervjuom kojeg je Danko napravio s audio konstruktorom Vladimirom Šušurinom. Skroman kakav već jest, Šušurin se raspričao o sebi, svojim počecima u Sovjetskom savezu i njegovoj audio tvrtki LAMM. Preporuka: pročitati, makar i 15 godina kasnije. Mi i dalje punimo stranice izvještajima s najvećih svjetskih audio sajmova, uspoređujemo uređaje i pratimo novosti u digitalnom svijetu. Također, prvi u Hrvatskoj donosimo test DVD-Audio uređaja, a uvodimo i rubriku Retro. U dva dijela prikazujemo samogradnju odličnog samostojećeg dvostaznog zvučnika s Focal jedinicama i samogradnju gramofona. Suočavamo se s ograničenjima hi-res reprodukcije, uvjetovane stavovima korporacija, koje unaprijed ugrađenim tehničkim ograničenjima, na kapaljku omogućavaju uživanje u hi-res zapisima, kako bi se onemogućilo presnimavanje glazbe. Rat DVD-A i SACD se zahuktava. U 2002. godini predstavljamo domaće proizvođače high-end uređaja, donosimo test 6 gramofona, kao prilog tvrdnji da vinil vrti svoju ploču i dalje. Glavni urednik se u uvodniku bavi smjerom časopisa, ponukan navalom višekanalne reprodukcije zvuka. Uz pomoć dr. sc. Borislava Mencla (od 1952. godine cijeli svoj radni vijek je proveo u zagrebačkoj tvornici RIZ gdje je razvijao i uvodio nove tehnologije), uvodimo rubriku "Hi-Fi doktor" u kojoj je objavljivao edukacijske članke iz osnova elektrotehnike.

VIDEO

SURROUND

DIGITAL CAMERA

MUSIC

FILM

#82

AUDIO

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #82 / 2010.

3DTEHNOLOGIJA

dostupna i kod nas

Jedinstvena slika, kao i reakcija.

Isprobali smo plazmu, LCD i dva Blu-ray playera

Novi SHARP AQUOS sa QUATTRON tehnologijom - 4 boje umjesto dosadašnjih 3. Predstavljen je novi AQUOS LED QUAT TRON (RGBY ). Dodana žuta boja standardnoj 3-colour (RGB)tehnologiji otkriva ogromnu paletu boja, do sada nikad viđenih. Doživite nove boje na novom SHARP AQUOS QUAT TRON T V-u. YOU HAVE TO SEE IT, TO SEE IT. www.utema.hr

NA TESTU

GLAZBA

Ayre DX-5, T+A Music Player MkII, Krell S-300i, Denon DCD 2010 AE, Cardas Clear Beyond, Selfic Audio Stratus, Dali Ikon 6 MkII, Test pet zvučničkih kabela, HRT Music Streamer II, Bowers&Wilkins P5, Panasonic TX-P50VT20, Samsung UN46C8000, Panasonic DMP-BDT 300, Samsung BD-C6900, Sharp 46LE820E, Pentax W90, Panasonic Lumix DMC-FT2, Olympus μ:Tough 6010, Bose-Mazda CX-7, B&W MM-1

Godišnjica koncerta Live Aid, The Chemical Brothers, The National, Nick Cave, The Roots, The Fall, Two Door Conema Club, LCD Soundsystem, Django Reinhardt, Keith Jarrett / Charlie Haden, Lionel Loueke

FILM Portret režisera Federico Fellinia, Povijest 3D filma, Recenzije DVD filmova

OSVOJITE MARANTZ STEREO RECEIVER VRIJEDAN 2.990 KUNA!

U toj istoj godini slavimo izlazak 50. broja časopisa, prigodno ga obilježivši tortom na naslovnici te nagradnom igrom s 32 nagrade… S brojem 50 napuštamo i stari logo i uvodimo onaj kojega i danas poznajete. U 2003. za početak, radimo i novi CD kao poklon čitateljima, u suradnji s kućom Irma Records, a donosimo i test DVD snimača. Zagrebački AV Sajam odlazi iz Esplanade i seli u Intercontinental Hotel samo na jednu godinu…, a mi svjedočimo naletu surround zvuka i bavimo se Blu-ray tehnologijom. Za ljubitelje vinila, donosimo prikaz samogradnje izvrsnog Passovog Pearl Phono gramofonskog pretpojačala. Slijedeća, 2004. godina prošla je pored nas neviđenom brzinom, Brojevi su puni high-end uređaja, a Sajam u svom 10. izdanju napokon seli u Sheraton Zagreb Hotel. Kao i prijašnjih godina, uvijek donosimo reportaže s najvećih svjetskih audio sajmova. Kolega Šuvar lamentira o ratu između Blu-ray i HD DVD video formata, uspoređujući ga s onim između Betamaxa i VHSa. U broju 62 uvodimo etikete "Best Buy" i "Preporuka", kako bismo olakšali snalaženje među brojnim uređajima koji su prošli kroz naše ruke. Imali smo i intervju s audio konstruktorom tvrtke Marantz - Kenom Ishiwatom. U 2006. smo se već bavili Wi-Fi-em i strimanjem glazbe, testirajući prve uređaje na našem tržištu, a kolega Jagor se na kraju teksta pita imaju li ovakvi uređaji budućnost. Odmah i odgovara: "Svakako da!" Slavimo i deset godina izlaženja časo-

pisa, donosimo testove HD DVD snimača i intervju s legendarnim Timom de Paravicinijem, ali drugim značajnim ljudima svjetske audio scene… U 2007. godini, nakon predstavljanja na CES-u, donosimo prikaz OLED tehnologije koja bi trebala postati budućnost TV ekrana. Audio je i dalje u sjeni multimedije, DVD je u zenitu. Plejeri izvrsnih karakteristika dostupni su već za 2.000 kuna. Pišemo i o digitalnoj televiziji, tada još u svojim počecima, kada se pojavljuju prvi komercijalni pružatelji programa. Rubrike o glazbi i filmu proširili smo na više od 30 stranica po broju. Uvodničar u prvom broju 2008. godine kaže: "Rat je gotov. Što sad?" Misli se, naravno na rat formata, koji je završio (relativnom) pobjedom Blu-raya, a čemu je, kako dalje autor navodi, kumovao Warner Bros. (hoće li sličan, presudan utjecaj Warner imati i na današnju MQA tehnologiju?). Bavimo se temom vinila i donosimo pregled gramofona na tržištu. Kolega Ivka raspisao se o piratima među nama. Jedna od tema broja su nam i SACD plejeri, pa tako u broju 74 osim detaljiziranja tehničke strane SACD zapisa donosimo i prikaze SACD plejera u raznim kategorijama. Osim toga, glavni urednik je svojim "ticalima" osjetio dolazak krize, globalna recesija uzima maha… U 2009. godinu ušli smo lamentirajući o HDTV-i i 4K rezoluciji te konstatirali, vjerojatno pogrešno, da je budućnost TV-a trodimenzionalna. Broj nam je pun testova kao brod, i to uglavnom onih, "normalnih" audio

uređaja: pojačala, plejera, DAC-ova (je li to bio nagovještaj procvata kojeg su DAC-ovi doživjeli nešto kasnije?) CES 2009. ostat će zabilježen i po tome da je po prvi naš urednik Andrija Ćurković izabran kao sudac u prestižni panel za dodjelu nagrade - CES Innovation Awards.

Također, u 2009. na opće zaprepaštenje "dežurnih kritičara" povećali smo nakladu magazina na 8.000 primjeraka, prešli smo na rotacijski tisak i novi papir. Proširili smo distribuciju magazina na nova tržišta, tako da smo, osim u Hrvatskoj, prisutni u Sloveniji, Srbiji i Makedoniji. Napokon imamo aktivnu web stranicu s koje se prenose objavljeni prilozi na druge portale. Kako je te jeseni godina jubilarnog održavanja zagrebačkog audio/video sajma,

hifimedia #100

OBLJETNICA

đači potrošačke elektronike s predstavljanjem novih proizvoda koji se trebaju u prodaji pojaviti tijekom prva dva kvartala 2011. godine. Kao što je vidljivo iz objavljenih reportaža, velik je broj zanimljivih proizvoda koje ćemo detaljnije predstavljati ili ćemo ih testirati u narednim brojevima. Te godine Gordan Gaži se "pohrvao” s najkompleksnijim CD transport/DAC-om, kojeg je do tad imao na slušanju, a Jagor Čakmak se našao u dilemi kupiti cijevno ili tranzistorsko integrirano pojačalo. Svjedočimo učestalom porastu cijena osnovnih materijala za proizvodnju potrošačke elektronike. Osim velikog skoka cijene nafte i bakra, što je utjecalo na porast cijena u industriji žice i kabela, udar trpi i proizvodnja zvučničkih jedinica zbog porasta cijene rijetkom prirodnom materijalu – neodimiju. Od njega se izrađuju neophodni magneti za pokretanje zvučničke membrane. Kineski proizvođač neodimija, ShinEtsu Chemical Co., je najavio porast cije-

#99

i to po 15. put, pridružili su nam se i Trgovačka komora Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu te izaslanstvo Grada Zagreba. Nećete vjerovati, broj 77 je završen dva tjedna prije planiranog datuma objave. I dalje donosimo pregršt high end uređaja, a u broju 78 i usporedni test Blu-ray uređaja, formata na svom vrhuncu. Brojem 80 ulazimo u 2010. godinu. koju otvaramo testom Spectralove amplifikacije za 150 tisuća kuna i strujnog kabela za 20-ak tisuća. Tko kaže da je kriza u punom zamahu? Bavimo se i prizemnijim uređajima – onima koji iz iPoda izvlače najbolji zvuk. U slijedećim brojevima iste godine pojačano se osvrćemo na strimanje i skidanje glazbe s interneta i njenu reprodukciju i donosimo usporedne prikaze pristupačnih zvučnika, zvučničkih kabela. Iako smo skloni novim tehnologijama i uslijed toga dopunjavanju i mijenjanju rubrika unutar magazina, pamtimo i početke kada smo se bavili samo stereo reprodukcijom te od broja 82 na kratko vraćamo naš originalni HI-FI logo. Donosimo i izvještaje sa svjetskih audio sajmova i intervjue, objavljujemo razgovore s direktorima za našu regiju vodećih proizvođača potrošačke elektronike LG i Panasonic te s predstavnikom jednog od najzanimljivijh proizvođača High End zvučnika koja se je pojavila u svijetu posljednjih godina, američkog YG Acoustics. Godina je 2011. i dolaskom proljeća simbolično se bude i svi veliki proizvo-

30 KN

3.76 EUR

200 DIN

7 KM

#99 / 2016 .

DEN

#94

PMA-250ON DCD-250 0NE 0NE / 2014. 190 DEN #94 200 DIN 7 KM 30 KN 3.76 EUR

no kv al ite ta EVOLUCIJA

PHILIPS

49P UHDTV ULTRUAS7H10D1 TV SAMSUNG 65HU8500

DO NA

#91

JSTINIJEG Evolucija DETALJA. kuć tehnologiji ne zabave dosegla NOVA GENE ili je RACIJA PIO omogućuju uživajte u hi-res aud novu razinu. Dož ivite iskustvo vam spajanj NEER AV io dvokan no postavi alno nev e svojih mo PRIJAMNIKA te uređaj bilnih tele j ili višekanalnoj HD jerojatnog 3D zvu a s aplikac različitih me . ka rep fona ili tab glaz ijom „ICo dija superio leta . S besplat bi. Integrirani dua roduciranog u Dol ntrol AV5 rne razlučiv osti i kvalitet “ kontrolirajte cije nim Pioneer aplikac l band WiFi/WLAN by Atmos li kućni Pio ijama „Sta i e neer sustav. rt-up Nav Bluetooth i“ jednosta Jednostavn vo uživajte u bezbro j

ostora um pr e Minim valitet mum k Maksi

ZAKRIVLJENI TELEVIZORI, NOVA ERA SAMSUNGA

30 KN

3.76

EUR

www.helikop.hr

sa iPod/iPhone/iPad-om za spajanje specifično Alliance. oprema dizajnirana Digital Living Network značenje da je elektronička standardima. DLNA je robna marka snim i ostalim regulatornim

7 KM

Printed in Croatia

ena Savrš onija Harm

watta po kanalu Sa snagom od 150 etu kućne zabave. a između osti kao i finim prelazim o sadržaja u 4K razlučiv u vaš dnevni boravak ite Pretvor PC-a. tableta, Mac-a ili i upravljač. pametni telefon u daljinsk V2013 pretvorite vaš

200 DIN

190

#91 / DEN

TESTIR

ALI

Magnat Qua ntum 1009S, SMO Exposure 3010 Mara Pioneer XC-H ntz HD-AMP1, Opus #1, Den S2D, Arcam irDAC-II, M 72S + S-HM 72GB, Yamaha on RCD-M40 + SC-M40, MCR-550 + Raspberry Pi, Audioquest NS-BP 200, DragonFly Red

MUSICST

2013

FILM

jednog od najb

Zvjezdane

Printed in

M6 500i MUSICAL FIDEnLITY Brutalno snaža

BECK

i ovjek s tisu u mask

NO Dobri duh Marvela

BES

U T B

IZ TV

SAM

DALI

hi-fimedia #100 : +385 reb, 056 00 Zag , fax: 4876 18, 100 054 ykova , 4876 Masar 1 4876 053 5 tel: +38

tel/fax

nere ber Ve HPA nus Fa M1 mto, So l Fideltiy stral lyx Fe ae usica lab M er STU: Ca M32, M NA TEghtingale AD 8, HAD Audio-A2020, PioneberRP ha RX ny Cy 2.5, Ni Rega PWR, plorer, Yama t SX50, So 00, Harman & M1 -9 Ex rSho o iPD idian Powe , Ben 2, Mer 55, Canon s 140, Lenc . stoljeća or, 21 ov Ixu LX ck zg n PRo ra no BD : Folk- cBride – FILM: 20, Ca shot TX BT GLAZBA ristian M z Truffa Ch Kick, Erik rman, Kardon Green Day, Shorter 3, Supe ije Harper, no, Wayne Iron Man nz ce re va u: Joe Lo oji na film , Thor, DVD er Superh e Wolverine Th 2, s As

Croatia - www.h

SUN

ifimedia.hr

ErG SpIELB STEvEN ili biznismen ik

6 Epicon

. alitete ske kv v vrhun stava a P1 su li. Susta k želje zvučnik preko oduvije šajući što ste oru, slu š ono v izv ba ta o na sa su ci o lad us isn S je suk ente učni . Neov đača da kompon Audio oduktor, Zv proizvo nijanse tne P1 a je od zbene paktni repr tificiran kompak ake gla m i cer a. torom, P1 Kom ijamnik, CD hone-o baš sv ta. ndardim iPod/iP im pros vanje Pr koncer en im sta čno s kri g cifi osn nič ot eo ko urn ne janje spe Ster s ogra im i sig i su za za spa m redu ulatorn zijast spremn jniranu t s reg u pr vo i entu uk tor ladnos emu diza uvijek ste hif reprod govu suk atnu opr a i nje ku dod o da ste Ukoliko ik i CD ktronič g uređaj zbe ka va ele st ovo prijamn rata ću gla onalno e označa 2 - 36 naknade Stereo fuknci u puno kredit d/iPhon bez e banke ran za for iPo ćete sv rebačk odgovo 2-12 rata it Made nije jet aka MC Zag - 36 rata os Ozn e Apple 2 rdima. naknad kredit standa rata bez op.hr Apple 2 - 12 .helik 60 rata e reb, www ioneer.eu aja: dit 2 - bez naknad Zag rod kre 00 100 .p malop rate eva 71, 2 - 24 www 870 Martić 1 4650

Građanin

Kane 75 godina od objavljivanja oljih filmova svih vremena

Staze 50 godina prve epizode od emitiranja Zvjezdanih staz a

- www.hifimedia.hr

ce, y Truckers, Clearan ROCK ALBUMA: Drive-BSteady, Damon Albarn, 22 RECENZIJE NOVIH Jones, The Hold DONOSIMO VAM Llewyn Davis, Billie Joe & Norah Fairies, Black Lips, l Soundtrack: Inside The Horrors, Smoke Springsteen, Origina The War On Drugs, Black Keys, Bruce Cloud Nothings, The Lolita, Cash, e Harris, Rosann Emmylou & Joe Bonamassa, Seine, Beth Hart c Okanagan LTD Romić, Denis Katane Shonen Knife, Nina

STAN LEE

YLE

Razgovor Eddie Henders i: on Rock i jazz rece nzije

Peter Saville,

ia.h .hifimed UmPrinjetedtnin Croatia - www

BowIE

DAvID benog ak glaz povrat na Veliki kameleo

ne tog rijetkog materijala za čak 40% zbog ograničenog iskapanja i smanjivanja izvoznih kvota iz Kine. Od 2008. godine cijena neodimija je do 2011. porasla za nevjerojatnih 1.400%. U 2012. godini pridružuju nam se i brojni mladi suradnici koji pokrivaju razne teme u časopisu od gadgeta, do filma i glazbe. Ostvarujemo i suradnju s vrlo utjecajnim američkim Internet high-end magazinom Enjoy the Music (www.enjoythemusic.com), a stranice sve sviše zauzimaju uređaji koji na neki način osiguravaju mogućnost reprodukcije glazbe s interneta ili hard diskova. Izvještaji sa sajmova i dalje su detaljni i informativni kao i svih prethodnih godina. U 2013. godini, izlaze samo dva broja, a mi se bavimo i domaćim audio proizvodima te donosimo test izvrsnog cijevnog pojačala HAD Audiolab Santana SE6C33C, uspoređujemo zvučničke kabele i testiramo nove proizvode i uređaje na hrvatskom tržištu. U 2014. donosimo i hommage glazbenim kritičarima Draženu Vrdoljaku i Darku Glavanu, testiramo USB cijevne DAC-ove koji spajaju tradiciju i modernu. U 2015., osim prikaza sa sajmova, pratimo i veliki povratak Pioneera na audio scenu, bavimo se uređajima za striming glazbe. Broj 96 magazina posvećujemo preminulom Draženu Markešiću, velikom audio entuzijastu, dragom kolegi i prijatelju, tvorcu HAD cijevnih uređaja. Ove, 2016. godine nastavljamo s prikazom pravih, rasnih stereo uređaja, ali i dalje pratimo one sukladne vremenu pa tako na stranicama možete pronaći i prikaz Raspberry Pi računala koje odlično može poslužiti za reprodukciju digitalne glazbe. Također, drago nam je svjedočiti kako mainstream proizvođači poput Denona i Marantza i dalje podržavaju stereo zvuk, pa tako i s fizičkih nosača zvuka. Ovim presjekom pokušali smo se prisjetiti nekih od važnijih događaja u životu časopisa i same industrije koju pratimo. Očito je, osvrnuli smo se samo na tehničku, odnosno A/V dimenziju, koja, iako značajna, okupira dio prostora u časopisu, dok prikaz najznačajnijih glazbenih i filmskih tema zaslužuje sasvim poseban osvrt i poseban prostor, o čemu drugom prilikom. Na kraju, pitate li me jesmo li (pro)živjeli burnih 100 brojeva, možete se kladiti da jesmo! Od danas, svjedoci ste ulaska u novi ciklus od sljedećih 100 brojeva.

DoĹživite svjetlost i pokret kao nikad do sad!

www.philips.hr hifimedia #100

VIJESTI

ONKYO R-N855 MREŽNI STEREO RECEIVER

U kompaktnom kućištu mrežnog stereo receivera Onkyo R-N855 nalazi se pregršt nove tehnologije. Osim što je moguće na jednom mjestu objediniti mrežne i izvanmrežne izvore zvuka, USB-HDD servere te Spotify, AirPlay, Google Cast, Wi-Fi, i Bluetooth audio, ovaj uređaj može pogoniti velik broj zvučnika na tržištu, zahvaljujući ugrađenom stereo pojačalu

snage 2x70W. Detaljima je posvećena dužna pažnja: ugrađeni su kvalitetni pasivni elektronički elementi, masivni EI mrežni transformator i filtarski kondenzatori velikog kapaciteta, sve ugrađeno u čvrstu aluminijsku kutiju. DAC je AK4490, rezolucije 768 kHz/32bita, s originalnom VLSC™ filtracijom. Reprodukcija visoke rezolucije odvija se kroz 11,2

MHz DSD i 192 kHz/24-bit PCM, dok je glazbu moguće pohraniti na vanjskom USB HDD-u. Omogućena je reprodukcija TIDAL, Deezer i TuneIn servisa, kao i FM/RDS/ DAB+ emitiranja, a ugrađen je i gramofonski ulaz te digitalni koaksijalni i optički ulazi. Cijena uređaja na domaćem tržištu iznosi 4.399 kn. www.chipoteka.hr

AUDIO-TECHNICA AT-ART1000 MC ZVUČNICA Već dugi niz godina AudioTechnica razvija gramofonske zvučnice najrazličitijih koncepcija i velikog raspona cjenovnih razreda, no gotovo uvijek pomalo inovativnog koncepta i vrlo često izvanrednog odnosa cijene i kvalitete. Ovoga puta tvrtka je odlučila izbaciti ručno izrađen njihov najbolji model inovativnog dizajna namijenjen najzahtjevnijim gramofonskim sustavima. Zvučnica se sastoji od dvije MC zavojnice smještene povrh igle, a takav smještaj direktno utječe na vjernost reprodukcije, detalja u glazbi i brzinu. Zavojnice su izrađene od izvanredno tanke 20 µm PCOCC žice s

KEF SLAVI 55 GODINA POSTOJANJA Poznata tvrtka u najboljim godinama odlučila je javnosti predstaviti novi zvučnički sustav temeljen na odlično prihvaćenom modelu LS50, no s brojnim izmjenama i poboljšanjima. Radi se o zvučniku koji već svojim imenom - LS50 Wireless dovoljno podsjeća na slavnog prethodnika, ali i daje naslutiti postojanje velikog broja tehničkih noviteta i jedan novi put kojim KEF

hi-fimedia #100

želi zadržati tradiciju, ali ići i ukorak s najnovijom tehnologijom, te omogućiti korisnicima vrhunski audio doživljaj. Najprominentnija razlika u odnosu na pasivni LS50 je svakako odluka da se slavljenički model izradi u aktivnoj konfiguraciji. Tu je i FEA kabinet, Uni-Q jedinica, vrhunski materijali i konstrukcija koja prigušuje vibracije, eliptični fleksibilni sound port, dva digitalna

pretvarača po kanalu koji primaju signale do 24bit/192kHz, streaming pretpojačalo optimizirano za bi-amplifikaciju snage 200+30 Watta po zvučniku i vremenski usklađena DSP skretnica. Ovakav sustav bio bi naravno besmislen bez velikog broja priključaka. U tom segmentu u KEF-u su se doista potrudili i ponudili pregršt konekcija koje uključuju 2,4/5GHz dvokanalni Wi-Fi, Bluetooth 4.0 s aptX kodekom, USB B-type ulaz, TosLink i RCA analogne ulaze. Za upravljanje zvučnikom razvijena je i aplikacija za Android i iOS operativne sustave koja korisniku omogućava kontrolu prilikom mrežnog podešavanja, streaminga, reprodukcije i kontrole sustava. Cijena je također privlačnih 2.199 dolara. www.sigma-audiokoncept.hr

8 namotaja, čiji je promjer samo 0,9 mm, a smještene su u prostor od 0,6 mm snažnog magnetskog polja. Ovakva tehnologija omogućila je generiranje stereo audio signala od 0,2mV. Odabir materijala za kantilever pao je na Boron zbog izvanredne postojanosti i preciznosti praćenja brazde, dok je baza izrađena od visokokvalitetnog aluminija. Baza i aluminijsko kućište dodatno su zaštićene čvrstom plastikom. Takva kombinacija ima za funkciju eliminaciju nepoželjnih unutarnjih rezonancija. Zvučnica je sposobna prenijeti frekvencije od 15Hz do 30 kHz, a cijena joj je 4.999 dolara. www.sonusart.hr

hifimedia #100

VIJESTI

AMAZON PRODAJE SVE VIŠE KRIVOTVORENIH CD-a Američki internetski distribucijski div Amazon u posljednje se vrijeme nalazi pod ozbiljnim pritiskom glazbene industrije. Naime, problem krivotvorenih CD-a u distribuciji Amazona postao je vrućom temom nakon što je RIAA (Recording Industry Association of America) na spomenutoj web trgovini u sklopu jednog istraživanja naručila 194 CD-a od kojih je čak 44 primjeraka bilo krivotvoreno. Prema tome, čini se kako nema jamstva da će CD-i koje potrošači kupuju putem Amazona uvijek biti prava stvar, čak i ako narudžbu "provodi Amazon" ili ako se primjerak nalazi unutar Amazonova "buy boxa." RIAA ističe kako krivotvoreni CD-i već neko vrijeme ponovno predstavljaju ozbiljan problem u industriji - jedna od najvećih glazbenih izdavačka kuća, primjerice, pad prodaje CD-a od 17 % opravdala je visokom količinom krivotvorenih CD-a koji se nalaze u opticaju. Također, RIAA ističe i kako su krivotvorenju posebno podatni "Greatest Hits" albumi. Čak 28 od 36 primjeraka tog tipa bili su krivotvoreni. Kako izvještava Wall Street Journal, krivotvorene CD-e teško je zbog kvalitete izrade razlikovati od originala. Osim toga, krivotvoreni CD-i obično se prodaju po istim ili sličnim cijenama kao i originali kako ne bi bili odviše "sumnjivi." Organizacija

The American Association of Independent Music, pak, tvrdi kako se krivotvoreni CD-i pojavljuju u opticaju svega nekoliko tjedana nakon službenog izlaska albuma. Porijeklo krivotvoreni obično je moguće ugrubo pratiti do Kine, ali tu priča više-manje staje, jer prodavači obično uspijevaju od kupaca prikriti svoju konkretnu lokaciju. Što se tiče samog Amazona, u službenom priopćenju u vezi ovog problema stoji kako će kompanija pokazati "nulti stupanj tolerancije prema prodaji krivotvoreni" te "kako već blisko surađuju s izdavačkim kućama i distributerima u identificiranju prijestupnika s ciljem izbacivanja krivotvorenih primjeraka iz kataloga kompanije." Spomenimo za kraj kako prodaja CD-a glazbenoj industriji još uvijek donosi oko 40 % godišnjih prihoda. Također, unatoč recentnom revivalu kulture vinila, razlika između broja prodanih ploča i CD-a ostala je ogromna – u 2015. godini, primjerice, sveukupno je prodano 123,3 milijuna primjeraka CD-a i nešto manje od 18 milijuna primjeraka vinila.

PIONEER I ONKYO PODRŽAVAJU DTS PLAY-FI TEHNOLOGIJU Američka audio kompanija DTS nedavno je objavila kako su Pioneer i Onkyo postali novi hardware partneri kompanije u smislu kompatibilnosti s DTS Play-In bežičnim audio ekosustavom. Tako će obje kompanije ažurirati svoje ovogodišnje soundbarove, AVR-ove, kućna kina i ostale proizvode DTS Play-Fi tehnologijom. Dakako, spomenutom tehnologijom bit će opremljeni i varijante modela za 2017. godinu, kao i novi proizvodi. Za one koji ne znaju, DTS Play-Fi tehnologija daje slušateljima veliku dozu slobode i fleksibilnosti kada je posrijedi bežično streamanje visokokvalitetnih glazbenih zapisa putem tableta, pametnih telefona ili stolnih računala na bilo koji zvučnik koji se korisniku nalazi u domu zahvaljujući WiFi konektivnosti. Vrijedi spomenuti i kako je riječ o platformi koja unutar istog sustava omogućuje povezivanje uređaja različitih proizvođača, kao i o platformi koja

hi-fimedia #100

je kompatibilna sa svim najpopularnijim svjetskim streaming servisima. Prednosti tehnologije DTS Play-Fi su sljedeće mogućnost puštanja glazba na zvučnicima koji su raspoređeni diljem vašeg doma, kreiranje "zona" u kojima je moguće puštati različiti sadržaj, kvaliteta zvuka, pokrivenost signalom koja obuhvaća cijeli dom, jednostavni načini upravljanja putem Play-Fi aplikacija, kao i audio-vizualna sinkronizacija s računalima koje pokreće operativni sustav Windows. "S ponosom možemo reći kako su Pioneer i Onkyo posljednji brendovi koji su se pridružili DTS Play-Fi obitelji, najvećem svjetskom ekosustavu vrhunskih bežičnih audio proizvoda", kazao je ovim povodom Brian Towni, izvršni dopredsjednik DTS-a i predsjednik Asia Pacific DTS-a. "DTS je posvećen jednom cilju - omogućavanju fleksibilnosti i pružanju mogućnosti izbora slušateljima kada su posrijedi njihovi kućni bežični audio sustavi. Ova suradnja dodatno potvrđuje vodeću poziciju Play-Fi ekosustava u ovom polju industrije", zaključio je. www.play-fi.com

DYNAUDIO CONTOUR 20 U najnovijoj Dynaudio Contour seriji zvučnika ovaj model je namijenjen za smještaj na stalak i koristi sve ono što Dynaudio zna o audio tehnologiji. Kao i svaki model iz ove serije koristi njihovu najbolju visokotonsku jedinicu Esotar2, koja ima meku kupolu promjera 28 mm načinjenu od specijalne tkanine. Contour 20 koristi bas jedinicu dugog hoda promjera 18 cm, prednja ploča je iz jednog komada aluminija debljine 14 mm zaobljenih rubova i postavljena u pažljivo dampiranu kutiju kako bi

se eliminirale neželjene vibracije i smanjila difrakcija zvuka kod reprodukcije. Konstruirana je nova skretnica 2 reda koja sada koristi Mundorf kondenzatora ultra visoke kvalitete kao i bolje unutarnje ožičenje. Frekvencijski raspon ovog bas-refleks zvučnika je 39Hz – 23kHz (-3dB), osjetljivost 86 dB, impedancija 4 Ohma i nazivna snaga 180 W. Masa zvučnika je 15,5 kg, dimenzije 215 440 x360 mm (ŠxVxD), a cijena kod domaćeg zastupnika iznosi 16.875 kn /kom. www.sonusart.hr

hifimedia #100

VIJESTI

CARDAS AUDIO CLEAR BEYOND INTERKONEKCIJSKI KABEL

NAD NOVITETI U PRISTUPAČNOJ CLASSIC SERIJI PROIZVODA Predstavljena su 3 nova NAD integrirana pojačala i CD player u njihovoj Classic seriji proizvoda. Po riječima proizvođača, tehnologiju koju su razvijali za svoje referentne modele uređaja iz Masters serije od sada su ih ugradili i u puno jeftinije proizvode. Tu prvenstveno misle na unaprijeđena digitalna pojačala, modularnu konstrukciju koja omogućuje buduća nadograđivanja i BluOS WiFi multi-room audio platform za HiRes strimanje. NAD C388 (2 x 150 W; 350 W dinamičkih na 4 Ohma – 12.999 kn) je najviši po rangu od 3 nova pojačala, a potom slijedi C368 (2 x 80 W; 240 W dinamičkih na 4 Ohma – 7.699 kn) i C338 (2 x 50 W; 150 W dinamičkih na 4 Ohma – 4.999 kn). Prva

hi-fimedia #100

dva modela nude mogućnosti DAC-a i streamera, modularne nadogradnje dodatnih digitalnih linijskih ulaza, 4K HDMI video preklopnika, BluOS™ modula za pristup lokalnoj mreži putem Ethernet konekcije i streaming HiRes glazbe pohranjeno lokalno ili s različitih Internet glazbenih servisa (uključujući i Internet radio). S BluOS modulom C388 se može kao samostalna zona uključiti i u složene (bežične) multiroom sustave. Upravljanje uređajem putem intuitivne i jednostavne aplikacije može se ostvariti s pametnim telefonom, tabletom, računalom ili sličnom jedinicom. Početni model C338 tek je nešto skromniji po pitanju mogućnosti i soničnih dosega u odnosu na dva „jača" modela; posjeduje

DA pretvarač te podržava WiFi i mrežne funkcije tako da je raspoloživ i Internet radio, a kao UPnP klijent može streamati glazbu s NAS jedinica iz lokalne mreže i podržava reprodukciju glazbe putem Bluetooth veze i to u pomoću aptX® codeca u vrlo visokoj kvaliteti. Sva tri modela pojačala posjeduju kvalitetni NAD gramofonsko pretpojačalo (MM). Uz nova pojačala dolazi i novi CD player oznake C568 (5.999 kn). Osim standardnih CD zapisa C568 može reproducirati MP3 i WMA zapise pohranjene na CD-R/W mediju ili s vanjske USB memorije. Dostupnost NAD Classic serije i više informacija potražite kod domaćeg uvoznika. www.sigma-audiokoncept.hr

Od prvog predstavljanja ove serije kabela 2008. godine, kupci su se zanimali kada će George Cardas dizajnirati interkonekcijski kabel kao komplementarni kabel za Clear Beyond Speaker. Napokon je i on dostupan. Clear Beyond sadrži najkvalitetnije vodiče koji se koriste u proizvodnji, tzv. Cardas bakar u konstrukciji zlatnog reza, s tim da je svako vlakno vodiča izolirano posebnom presvlakom od emajla. Kabel sadrži zračne cijevi impregnirane ugljikom, a jezgra vodiča ima dvostruku zaštitu od bakra i sadrži par Litz žica. Kao i svi ostali kabeli iz serije Clear, Clear Beyond Interconnect koristi "Matched Propagation" tehnologiju, koja se temelji na tome da se stopa propagacije (širenja valova) bakrenih niti usklađuje sa stopom propagacije dielektrika. Ova tehnologija je registrirana kao patent i omogućuje da se signal maksimalno očuva bez korištenja opteretnog namota ili mreža. Vrlo zahtjevan proces proizvodnje razlog je zašto će se kabel proizvoditi samo u ograničenim količinama, kao bi se osigurala visoka kvaliteta. Vanjski promjer kabela Clear Beyond Interconnect je 13 mm i potreban je poseban adapter za stavljanje terminacije (SRCA, CG XLR). Očekivana maloprodajna cijena je 26.800 kn za 0.5m/par, a svakih dodatnih 0.5 m/par stoji 7.000 kn. Za sve narudžbe u listopadu odobrava se promotivni popust. www.mediaaudio.hr

Onkyo TX-NR555 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

DTS: X ™ i Dolby Atmos® Ready, Google Cast ™ i AirPlay, Bluetooth audio / Wi-Fi ™ sa Spotify i Tidal, HDMI® 6/1 izlaz (HDCP 2.2 / HDR), Aktivna Zona 2 za reprodukciju u odvojenoj prostoriji

Viša dimenzija surround zvuka s novom generacijom Onkyo receivera.

Onkyo TX-NR656 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

DTS: X ™ i Dolby Atmos® Ready, Google Cast ™ i AirPlay Bluetooth audio / Wi-Fi ™ sa Spotify i Tidal, HDMI® 8/2 izlaz (HDCP 2.2 / HDR), 32-bit DAC konverter za Hi-Res Audio

Onkyo TX-RZ710 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

THX® certifikat, DTS: X ™ i Dolby Atmos®, FireConnect ™ za Multi-room audio, Google Cast, AirPlay, Wi-Fi® i Bluetooth, AccuEQ kalibracija uz AccuReflex tehnologiju

TX-RZ810 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

THX® certifikat, DTS: X ™ i Dolby Atmos®, Kondenzatori od 15,000 μF za beskompromisan zvuk, Aktivni izlaz za Zonu2 i pasivni izlaz za Zonu3, AccuEQ kalibracija uz AccuReflex tehnologiju

Distributer za RH: Z-el d.o.o. www.chipoteka.hr

hifimedia #100

VIJESTI

DENON AVR-X4300 RECEIVER S HEOS PODRŠKOM

MAGNAT TEMPUS Njemački Magnat je predstavio novu seriju zvučnika imena Tempus. Nova serija je predstavlja pristupačniji dio ponude Magnata i sastoji se od dva samostojeća modela, jednog namijenjenog smještaju na stalke, centralnog zvučnika i subwoofera. Zvučnici su napravljeni od E1-MDF panela te koriste 170 mm odnosno 130 mm bas/srednjetonske jedinice. Svi zvučnici koriste tehnologije koje su razvijene za ostale serije, a sada su prilagođene Tempus seriji.

Visokotonac je pak napravljen specifično za ovu seriju i koristi neodimijski magnet. Subwoofer u ponudi ima ugrađeno snažno pojačalo od 120W izvedeno u D klasi radi najveće efikasnosti. Korištena jedinica u subwooferu je promjera 300 mm i dugačkog je hoda kako bi se postigao dublji bas. Cijene pojedinih modela se kreću od 999 kn pa do 3.999 kn, a detaljnije informacija potražite kod domaćeg uvoznika. www.chipoteka.hr

Novi Denon mrežni AV receiver oznake AVR-X4300 dolazi s 9.2 identičnih kanala (200W), zasebnih pojačala, te s mogućnosti procesiranja 11.2 kanala za potpuni Dolby Atmos ili DTS:X doživljaj. Također, u prvom dijelu 2017. godine za ovaj uređaj bit će dostupna i dogradnja za najnoviji Auro 3D sistem. Za sve korisnike njihove HEOS tehnologije velika novost je da će se i ovaj receiver moći pridružiti postojećoj mreži HEOS multi-room bežičnih uređaja. Da podsjetimo, Denon HEOS tehnologija vam omogućuje da vašu omiljenu glazbu slušate bežično u svakom prostoru vašeg doma. Glazbu možete dijeliti s ostalim HEOS uređajima, istraživati i reproducirati glazbu iz vlastite fonoteke, s online streaming servisa, tisuća Internet radio stanica ili priključenih USB medija sve uz pomoć intuitivne i besplatne "HEOS" aplikacije dostupne za iOS, Android i Kindle Fire. Aplikaciju

možete instalirati na koliko god uređaja želite i s njom u svakom trenutku upravljati bilo kojim HEOS uređajem u bilo kojoj prostoriji. U svim prostorijama možete slušati različitu glazbu, no isto tako nekoliko prostorija ili sve njih možete i grupirati te tako u svima slušati istu pjesmu, vremenski sinkroniziranu u ovom party modu. Osim navedenoga, Denon AVRX4300 ima 2,4GHz i 5GHz Wi-Fi, Audyssey softwer za podešavanje, 8 ulaznih HDMI ulaza kompatibilnih s 4K videom i sa 3 HDMI izlaza koji mogu isporučiti video signal u različite zone i na različite ekrane. Receiver je podešen za striminig i podržava glazbene servise kao što su: Tidal, Deezer, Napster, Soundcloud, Spotify Conect uz spajanje preko Bluetooth i Apple AirPlay, a ugrađeni DAC podržava HiRes audio striming do 32-bit/192kHz. Cijena uređaja na domaćem tržištu iznosi 11.990 kuna. www.sonusart.hr

NOVI PRISTUP KONSTRUKCIJI GRAMOFONA MAG-LEV Audio prvi je gramofon s levitirajućim tanjurom. Putem Kickstarter kampanje za prikupljanje novca, u susjednoj Sloveniji grupa od 8 entuzijasta odlučila je pokušati prikupiti sredstva i napraviti prvi gramofon s levitirajućim tanjurom. Inicijalni iznos kojega su dečki pokušali dostići jest 300.000 dolara, a pred sam kraj kampanje uspjeli su prikupiti više od 530 tisuća američkih dolara za ovo neuobičajeno rotirajuće čudo. Doduše, tehnologija levitacije

hi-fimedia #100

već je neko vrijeme poznata (prvi patenti ubilježeni su prije više od sto godina) i ako ništa drugo, koristi se kod superbrzih vlakova, ali nije nam poznato da se do sada koristila u audio tehnici. Gramofon koristi Pro-ject ručku i Ortofon zvučnicu, a upravljanje je kao i kod većine drugih gramofona. Kako slike govore više od riječi, za sada ćemo preskočiti opisivanje gramofona. Recimo samo da je isporuka prvih primjeraka kupcima koji su podržali projekt predviđena za kolovoz 2017. godine.

hifimedia #100

VIJESTI

FRANCO SERBLIN LIGNEA Osnivač talijanske tvrtke Sonus faber – Franco Serblin, četiri godine nakon njenog napuštanja predstavlja dva nova zvučnika pod svojim imenom – četverostazni samostojeći model Ktema i dvostazni Accordo namijenjen za smještaj na stalke. Lignea je treći model zvučnika sa Serblinovim potpisom i riječ je dvostaznom bas-refleks modelu s integralnim stalkom. Kabinet zvučnika izrađen je od jednog komada punog drva, s posebnom konstrukcijom koja omogućava bolju kontrolu rezonancija. Dvije zvučničke jedinice su postavljena na

DO 2020. GODINE UHDTV ĆE POSTAT SVAKODNEVICA

aluminijski panel umetnut u kabinet. Nakon Serblinove smrti 2013. godine, projekt je nastavio njegov zet, Massimiliano Favella, sljedeći njegov modus operandi u svakom detalju izrade zvučnika. Osnovna ideja Lignea zvučnika proizašla je iz potrebe za malim zvučnicima koji će se moći lako uklopiti u uobičajenu prostoriju za slušanje. Frekvencijski raspon zvučnika je 58Hz – 36 kHz, impedancija 8 Ohm, osjetljivost 83 dB/1W/1m, dimenzije 295 x 1050 x 500 mm (ŠxVxD), masa 16 kg/par, a cijena za par iznosi 34.000 kn. www.mediaudio.hr

WIREWORLD STARLIGHT CAT8 ETHERNET KABEL Američki proizvođač AV kabela – Wireworld, obznanio je kako na policama možete naći Starlight Category 8 Ethernet mrežni kabel, namijenjen prije svega velikoj brzini prijenosa podataka putem žične računalne mreže. Wireworld Starlihght Category 8 Ethernet kabel upotrebljava novu geometriju razvijenu u samom Wireworldu, a koja omogućava visoke brzine prijenosa od 40 Gigabita u sekundi „za prirodniju reprodukciju mrežnog prijenosa slike i zvuka", najavljuju u

kompaniji. Starlight Ethernet prvi je kabel koji inkorporira Tite-Shield tehnologiju, za koju je Wireworld podnio i zahtjev za patentom. Ova konstrukcija uobičajenu uvijenu paricu zamjenjuje trostruko oklopljenim paralelnim

vodičima kako bi se unaprijedilo najkritičnije parametre digitalne transmisije signala. Osim toga, kabel je plosnatog presjeka i izuzetno elastičan i tanak, tako da ga možete "sakriti" pod tepih. Ovako ustrojen kabel ima najavljenu cijenu od 210 dolara po dužnom metru, $270 (2m), $330 (3m), $450 (5m) i $750 (10m). Dužina po narudžbi? Cijena je za dužni metar $60 + 150$ za terminiranje. Početkom sljedeće godine u najavi su još dva modela u Ethernet seriji kabela. www.audiocentar.hr

YOUTUBE DODAO PODRŠKU ZA HDR VIDEO Kao što su najavili u siječnju ove godine, YouTube je početkom studenog dodao podršku za HDR video zapise, ali za gledanje HDR videa potreban je kompatibilan televizor. Ovo ukratko znači podršku za milijardu boja umjesto standardnih 16 milijuna boja, kao i realističnije tonove lica, veći

hi-fimedia #100

kontrast i čišću i prirodniju sliku. Ako koristite HDR kameru, odsad možete postaviti HDR video direktno na YouTube, bez potrebe

za konverzijom, a svakim danom dostupno je sve više sadržaja. Osim YouTubea, podršku za HDR dodana je i na Google Chromecast Ultra i Play Station 4 Pro, dok je dosad HDR bio dostupan na Netflixu, Amazon Prime Videu i Ultra HD Blu-Ray playerima.

Pružatelji video usluga i proizvođači video sadržaja vjeruju (njih 96%) da će većina potrošača i operatora do 2020. godine početi koristiti 4K UHD TV – navodi se u istraživanju tvrtki za sigurnost digitalnih platformi Irdeto (www.irdeto. com) i SNL Kagan (wwwsnl.com). Oni smatraju da će kao jedan od glavnih motiva da operatori implementiraju 4K UHD biti očekivanje kako će potrošači potrošiti više kako bi si priuštili vrhunski 4K UHD sadržaj. Da vam damo malo jasniju sliku rasta: globalno istraživanje o 4K UHD industriji iz 2016. godine je otkrilo da 64% pružatelja video usluga te 73% proizvođača video sadržaja vjeruju da će

potrošači biti spremni platiti 10-30% više za pristup 4K UHD sadržaju. Rezultati istraživanja, koji uključuju gotovo 500 video pružatelja i proizvođača, pokazuju da ispitanici vide 4K UHD sadržaj kao veliku prednost i žele imati pristup istome što je prije moguće. Također, 88% svih ispitanika su rekli da će predstaviti 4K UHD sadržaj do 2020. godine, a 78% ih je reklo kako će ga već imati do 2018. godine. Što se tiče samog sadržaja, 65% pružatelja video usluga i proizvođača sadržaja očekuju da će prijenosi sportskih događaja biti najpopularniji 4K UHD sadržaj, dok 59% vjeruje kako bi to mogle biti premijere filmova. "4K UH D sadržaj donosi nove mogućnosti za pružatelje video usluga te proizvođače istih, ali donosi i izazove povezane s troškom, kompatibilnošću, i sigurnošću," rekao je Godert Burghard, potpredsjednik globalnog marketinga za Irdeto

40 godina Magnat tehnologije. Desteljećima radimo na razvoju živopisnog i čitog zvuka. Na ovom putu razvili smo nekoliko legendarnih modela koji su postavljali nove standarde u hi-fi zvuku na svjetskoj razini. I danas pratimo zadnje svjetske trendove i pomičemo granice akustike svojim inovacijama.

Magnat Quantum Signature

Magnat Quantum Edelstein

lite 12/13

Testurteil

1,1

Mittelklasse

www.lite-magazin.de

hifimedia #100

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

ZGAVSHOW

ZAGREB AV SHOW 21. - 23. 10. 2016.

SHERATON ZAGREB HOTEL

vogodišnji 22. zagrebački sajam potrošačke elektronike - "Zagreb AV Show 2016", ostvario je odlične rezultate odzivom izlagača i posjetitelja. Ukupan broj ovogodišnjih posjetitelja sajma bio je 1.623 što je porast od 7,3 % u odnosu na sajam iz 2015. godine. Taj podatak samo pokazuje da, unatoč okolnostima u kojima živimo, interes za najnovije tehnologije i proizvode iz područja potrošačke elektronike ne

Sonus Art je premijerno predstavio Dynaudio Contour 20 zvučnike, nove Bowers & Wilkins 803D3 i novu Rotelovu seriju 14, te novo Rotel integrirano pojačalo RA-1592. U sklopu Zagreb CanJam izložbe demonstrirali su nove modele slušalica tvrtki Audeze, AudioTechnica i Denon. Domaći distributer Sigma Audio Koncept imala je dva demo salona. U jednom salonu je prezentiran 7,2 sustav kućnog kina (NAD I KEF) s Epson EH-TW9300 HD projektorom, dok su se u drugom nalazila dva vrhunska audiofilska sustava: jedan složen oko KEF Blade Two zvučnika, a drugi oko JBL Everest DD67000. Pokretala ih je Mark Levinson elektronika, a izvor zvuka su bili Bluesound proizvodi. U sklopu izložbe "Zagreb CanJam 2016." mogli su se isprobati slušalice i proizvodi tvrtki KEF, NAD i PSB. Splitska tvrtka Media Audio

hi-fimedia #100

jenjava. U ovom kratkom prikazu vam predstavljamo izlagače I osnovne informacije o proizvodima koje su predstavili dok detaljniji prikaz s puno vise fotografija možete potražiti na našoj web stranici ili u foto galeriji na našeoj Facebook stranici. Glavni pokrovitelj i suorganizator ove manifestacije je naš časopis, a ovom prilikom se želimo zahvaliti i našim sponzorima: Cockta, Vina Belje i zagrebačkoj radio stanici Yammat FM.

premijerno je predstavila samostojeći dvostazni zvučnik Franco Serblin Lignea. Riječ je o jednoj od posljednjih oživotvorenih vizija konstruktora Franca Serblina (osnivač tvrtke Sonus faber). Osim ovog zvučnika, prikazan je i dvosistemski zvučnik Franco Serblin Accordo. Također, noviteti su Arcam Solo Music, irDAC II, rHead, AudioQuest DragonFly Black & Red, Niagara 1000, zatim Ayre - AX5 Twenty, QX-5 Twenty DAC, Cardas A8, Prima Luna DiaLogue Premium HP, Pro-Ject The Classic,.. Tvrtka Konus Audio predstavila je svoju liniju audio proizvoda istog imena, a koja se sastoji od integriranog pojačala (Integrale), DA pretvarača (Digitale) i gramofonskog pretpojačala (Vinyle). Ekskluzivno je predstavljena i gramofonska zvučnica Fuuga (8.000 eura) na Kuzma gramofonu Stabi M s ručkom 4Point. Osim navedenoga, predstavljen je zvučnik Sonus Faber Olympica

1, McIntosh MA 6700, MCD 550, police ArtR, kabeli Titan Audio i Sumić Audio. Chipoteka, distributer jednog od vodećih proizvođača AV receivera – japanske tvrtke Onkyo, na ovogodišnjem AV sajmu demonstrirala je Dolby Atmos surround zvuk, pomoću njihovog modela TX-RZ3100 iz RZ serije, 11.2 kanalni mrežni A/V Receiver s THX® Select2™ Plus certifikatom. Za ovu prigodu su odabrani zvučnici njemačkog proizvođača Magnat s THX Ultra2 certifikatom i podrškom za Dolby Atmos surround. Prikazan je i stereo sustav s Onkyo A-9070 integriranim pojačalom, Onkyo C-N7050 CD/mrežnim reproduktorom i Magnat Shadow 209 zvučnicima. Kompletno ožičenje je njemačke tvrtke Oehlbach, a iz Magnatovog programa su predstavljeni i najnoviji modeli stereo slušalica. Intek Croatia je premijerno predstavila aktivne ATC SCM40A zvučnike, NuPrime

Urednik časopisa hifimedia i organizator sajma "Zagreb AV Show 2016" - Andrija Ćurković, prilikom otvaranja sajma i obilježavanja 20 godina časopisa

STA-9 monoblokove, NuPrime DAC-9 digitalno analognog pretvarača, Triangle Antal EZ zvučnike i aktivne bas trapove tvrtke PSI Audio AVAA-C20. Također, izložili su Oppo i HiFiMan slušalice. Zvučnik Focal Sopra No. 2 je dominirala u sobi tvrtke Dacco uz tešku artiljeriju iz Audio Researcha: Audio Research REF 6 (preamplifier), Audio Research REF 75SE (stereo pojačalo snage) i Audio Research Phono 8 (gramofonsko pretpojačalo). Također, izložili su proizvode tvrtki Metronome, Northstar, Thorens, Furutech, kao i Devialet 220 i Phantom Gold. Samsung je premijerno predstavio svoj najsnažniji model SUHD TV s ugrađenom Quantum dot tehnologijom za 2016. godinu iz serije KS9500 i to u 65-inčnoj verziji. Tvrtka je istaknula da je ovaj televizor rezultat njihovog razvoja proteklih 14 godina. Osim modela KS9500, posjetitelji sajma

Izložbeni prostor redakcije časopisa hifimedia u sklopu "Zagreb CanJam" prezentacija slušanja raznih proizvođača slušalica

Sigma Audio Koncept

Sonus Art

Konus Audio

Media Audio

Chipoteka

hifimedia #100

ZGAVSHOW 2016

Samsung

Philips - TP Vision

Panasonic

Loewe

LG Electronics

Bang & Olufsen

hi-fimedia #100

su mogli vidjeti i modele serije 7000, 8000 i 9000, UBD-K8500 UltraHD Blu-ray player, te ravne i zakrivljene soundbar zvučnike. Philips (TP Vision) premijerno je na sajmu predstavio Philips AmbiLux - vrlo tanki 4K UHD LED televizor dijagonale ekrana 65 inač, oznake 65PUS8901/12 sa sustavom Android TV™ i tehnologijama Ambilight Projection i Pixel Precise Ultra HD. Philips AmbiLux vrhunac je svega što u Philipsu znaju o tehnologiji Ambilight, s bojama i pokretima projiciranima na zidu iza samog televizora. Ambilight Projection prati pokrete, ritam i glazbu te sadržaj općenito koji se projicira na TV ekranu. Ambilight + hue na taj način kreira dodatne slike iz TV-a i tako upotpunjuje doživljaj gledanja TV sadržaja. Ova prezentacija je pobudila veliko zanimanje posjetitelja jer je u ponudi današnjih televizora jedinstven proizvod. Predstavništvo tvrtke Gibson Innovations (vlasnik audio odjela tvrke Philips), predstavilo je svoj kompaktan soundbar zvučnik Fidelio B1 i novi model slušalica s aktivnim prigušenje

buke (noise canceling) i Bluetooth mogučnošću spajanja oznake SHB8850NC. Vodeći proizvođač na području OLED televizora, tvrtka LG Electronics, na sajmu je prikazao svoj najbolji 4K UHD model oznake Signature G6 kao predstavnik treće generacije ove tehnologije TV ekrana. Dimenzija ekrana mu je 65 inča, podržava standardne HDR formate – HDR10 i Dolby Vision HDR i nosi certifikat "Ultra HD Premium". Prikazana visoka kvaliteta slike i razlučivost mnoge je posjetitelje vračala na ponovno promatranje ovog jedinstvenog televizora. Panasonic je prikazao najbolje što trenutno ima u ponudi od 4K UHD televizora (TX-65DX900E s UHD Premium certifikatom i dizajnerski TX-50DX800E s pripadajućim soundbar zvučnikom), te 4K UHD Blu-ray player oznake DMPUB900 čiji test možete pročitati u ovom izdanju časopisa. Domaći zastupnik tvrtke Loewe predstavio je njihov najnoviji, a ujedno i prvi, model s 4K Ultra HD rezolucijom i ekranom

Erzetich Audio

Dacco

Intek Croatia

izrađen na OLED tehnologiji oznake Bild 7. On je prvi televizor u njihovoj ponudi koji je certificiran za Dolby Vision te ima visoki dinamički spektar (HDR) i širok raspon boja. Posjetitelji su mogli vidjeti televizor u obije dimenzija ekrana, 55 i 65 inča. Bang & Olufsen Croatia prikazala je najnoviji model 4K UHD televizora oznake BeoVision 14 dijagonale 55 inča, aktivni zvučnik (Beolab 18 ) i subwoofer (Beolab 19) te Beosound 1 bluetooth zvučnik kao i mnoštvo WiFi zvučnika i žičnih/bežičnih slušalica. Nekoliko zadnjih godina postav tvrtke Audio Centar uključuje sustav u kojem dominiraju Beta Systems C2 zvučnici vlastite proizvodnje. Ovogodišnje predstavljanje je kompletirano s najnovijim Exposure 3010S2 mono pojačalima snage (100W/8Ohm), EAR-Yoshino 192 DACute digitalno/analognim pretvaračem s cijevnim izlazom i regulacijom glasnoće, Exposure 2010S2 CD playerom (samo transport, Wireworld Eclipse ožičenjem i strujnim filterom također vlastite proizvodnje.

Tvrtka Smart Touch predstavila je indijskog proizvođača Sonodyne specijaliziranu za studijske monitore, ali koja ima i seriju zvučnika za kućnu namjenu. Ove godine slave 45 godina postojanja, a na sajmu su predstavljeni s aktivnim modelima serije SRP u kombinaciji s njihovim DA konverterima oznaka DAC P1 i DAC P2 s kojim čine gotov sustav. Kako se radi o zvučnicima visoke snage i glasnoće (predstavljeni model SRP 205 ima 112 dB SPL), može se integrirati za razne namijene. Uz Sonodyne su predstavljeni i InAkustik Hi-Fi kabeli i periferija, Control4 sustav upravljanja u objektima i Lighttape elektroluminiscentne folije. Udruženim snagama, dva audio proizvođača - Gallus Audio Technology (SLO) i Electron Audio (HR) – predstavili su svoje najnovije uređaje. Slovenski proizvođač nastupio je s trostaznim, kompresijskim zvučnikom oznake Portato (150W/90 dB/1W/1m), a hrvatski s novim izlaznim pojačalom oznake Ion (200W/8Ohm i 400W/4Ohm). Ovo hibridno poja-

Široka ponuda Bang & Olufsen slušalica i bežičnih zvučnika

Chipoteka & Magnat slušalice

Ponosni sponzori

Sigma Audio Koncept

Šmit Electronic

Uobičajena gužva oko ponude LP ploča i CD naslova u ponudi tvrtki Aquarius Records i Dancing Bear

hifimedia #100

ZGAVSHOW 2016

DB Audio

DIY Hrvatska

Audio Centar

Gallus & Electron Audio

Smart Touch

hi-fimedia #100

čalo je vrlo kompaktnih dimenzija a karakterizira ga vakuumska trioda u pretpojačanju i izlazni stupanj u D klasi. Ponudu tvrtke Audio Solutions (model Rhapsody 130) predstavila je zagrebačka tvrtka DB Audio. Uz njih su bili i neki od perjanica talijanskih proizvođača cijevne elektronike - Mastersound i Graaf, te tvrtke Audio Analogue. Posjetiteljima su prezentirana integrirana pojačala Mastersound Compact 300B, Graaf GM50II i Audioanalogue Puccini Aniversary. Podsjećamo da DB Audio zastupa i respektabilnog njemačkog proizvođača audio elektronike Acoustic Arts iz čije ponude je bio i izvor zvuka, Accustic Arts player 1 Mk3. Slovenski proizvođač pretpojačala za slušalice Erzetich Audio je po prvi put nastupio na zagrebačkom AV sajmu i odmah je privukao pozornost posjetitelja svojim proizvodima, kako kvalitetom izrade tako i kvalitetnim zvukom. Sva tri modela pojačala imaju prednju ploču izrađenu od aluminija debljine 7mm, a neki (kao npr. model Bacillus sa slike) su oplemenjeni drvenim kućištem. Ručno izrađeni u malim serijama i uz korištenje kvalitetnih komponenti (Wima kondenzatori, Alps Blue Velvet potenciometar, A-klasa,..), pobu-

dili su interes i kod nas pa smo za sljedeći broj uzeli na test model Perfidus. Kutinska tvrtka Šmit Electronic nezaustavljivo zauzima pozicije na tržištu sa svojim brendom SBOX pod kojim nudi, iz vlastite proizvodnje, široku ponudu AV kabela, stalaka za audio/video uređaje, TV nosača, projekcijskih platna, dodatne opreme i sredstava za čišćenje po vrlo pristupačnim cijenama. Ako tome dodamo da su nastupili i na ovogodišnjem sajmu u Berlinu IFA, ne čudi onda i pokazan interes posjetitelja na zagrebačkom sajmu. Nekoliko prošlih AV sajmova u Sheraton Zagreb Hotelu posjećuju i članovi "uradi-sam" zajednice (DIY Hrvatska) sa svojim vrlo osebujnim proizvodima zasnovanim mahom na cijevnoj elektronici. Ovogodišnji nastup je samo to i potvrdio kao što se vidi iz priloženih fotografija. Međutim, po nama je apsolutni hit bio izloženi širokopojasni (full-range) zvučnik čija proizvodnja u kućnim uvjetima ne prelazi 700-800 kuna/par (!!), ali je kvalitetom zvuka zbunio mnoge posjetitelje koji smatraju da je samo skupo ujedno i dobro. Već sada pozivamo audio entuzijaste da se 2017. godine uključe s više ovakvih zanimljivih projekata.

hifimedia #100

TEST LENCO L90

NEŠTO NOVO I NEŠTO STARO Lenco L90 je vrijedan radnik i u dovoljnoj mjeri audiofil da se može dopasti svima koji žele do ugodnog zvuka bez prevelikih komplikacija i troškova. Slična filozofija je i nekad krasila proizvođača

BEST BUY

hi-fimedia #100

piše: Gordan Gaži

oneki uređaji koji stignu na test jednostavno natjeraju recenzenta na posebno zadovoljstvo. U ovom slučaju ono je bilo dvostruko – uz tehničke kvalitete koje je donio, testirani gramofon pobudio je i uspomene na legendarne modele iz iste tvornice koje sam godinama sa zadovoljstvom koristio. Bilo je tu nekoliko vrijednih modela, no nekako se sa najvećim zadovoljstvom sjećam modela L75 koji je prije tridesetak godina posjedovao toliko tehnoloških novosti i izvanrednih rješenja da i u ovo vrijeme malo drugačijih koncepata integracija ima mnogo za ponuditi. Tarni prijenos koji je skoro savršeno kontrolirao brzinu, kao i kvalitetna ručka i robusna konstrukcija i dalje su teško dohvatljiv standard u klasi. Namještanje geometrije cijele integracije bilo

je pomalo zahtjevno, ali nakon nekoliko sati truda oko tog uvijek manje atraktivnog ali nužnog obreda uređaja vlasnik je mogao uživati u ispravno podešenom gramofonu mjesecima. Ležajevi na istom modelu bili su vrlo precizni i gotovo bešumni, tako da je eventualnom promjenom ručice i malim preinakama tvorničkih zamisli L75 predstavljao izvanredan nukleus primarnog izvora zvuka i u zahtjevnijim sustavima. Dodajmo tome i vrlo efikasno podešavanje svih parametara koje je dozvoljavalo laganu implementaciju raznih zvučnica i za ono doba vrlo primamljivu cijenu i imamo kandidata za usporedbu sa snažnijim modelima iz Duala ili Thorensa koji su tada harali tržištem i redovito dobivali panegirike kritike. Zbog svega nabrojanog nije nimalo čudno da i danas postoje ozbiljne tvrtke koje nude restauraciju spomenutog, ali i sličnih modela, kao i solidan broj uređaja u upotrebi. Vrijeme naravno prolazi i od tog pionirskog doba promijenilo se mnogo toga. Lenco je u međuvremenu prošao doista turbulentno poslovno razdoblje u kojem se postavljalo i pitanje opstojnosti tvrtke, a promijenio se i proizvodni program koji je u najvećem dijelu usmjeren prema proizvodima koji su daleko od zanimanja naše tiskovine. Ipak, tvrtka nije zaboravila svoju tradiciju i uređaje koji i danas asociraju na ime proizvođača, pa se u ponudi našao i gramofon koji je i pravi predmet ovog prikaza. Što se tehnički krije iza modela L90 u slijedu slijedećih nekoliko rečenica. Odmah treba napomenuti da je testirani gramofon u cjenovnom razredu koji možemo nazvati popularnim, pa je tim zanimljivije promotriti neka rješenja koja ne bismo očekivali inspekcijom uređaja čija je cijena manja od 2.000 kuna. Uređaj dolazi u nekoliko dijelova, no za kompletno slaganje i podešavanje gramofona treba potrošiti manje od 30 minuta. Vlasnici koji nemaju iskustva sa gramofonima također nemaju razloga za bojazan. Kućište modela L90 je drveno i poprilično kvalitetno izrađe-

no, te finiširano u boji oraha, a u paketu dolazi i prozirni poklopac koje se jednostavno montira na već ugrađene plastične elemente. Ručka je već montirana i nakon montaže odvojivog aluminijskog nosača zvučnice djeluje vrlo solidno i pomalo podsjeća na neku staru slavu tvornice. Potrebno je dakle samo namjestiti uteg i podesiti anti-skating silu i većina posla je obavljena. Preporučam ipak koristiti vagu za namještanje gazne sile i test ploču kako bi taj jedini zahtjevniji korak prošao na zadovoljstvo korisnika konačnim rezultatima. Ostalo je dakle namjesti aluminijski tanjur i povezati gumeni remen sa pogonom. Tanjur je po obrubu finiširan nizom izbočina koje mogu koristiti prilikom kontrole brzine vrtnje, no nažalost istu nije moguće regulirati. Takvo rješenje svakako ima više uporišta u dizajnu i izgledu, a mnogo manje u tehničkom ili uporabnom smislu. Ali svakako nije promašeno. Motor je kroz cijelo testiranje stabilno držao brzinu, a tanjur u vrtnji izgleda odlično. Dakle radi se o gramofonu sa remenskim pogonom što se čini adekvatnim rješenjem za ciljanu kategoriju uređaja, a brzine se mogu birati elektronski i obuhvaćaju osnovne vrijednosti od 33 i 45 okretaja u minuti. L90 je poluautomatski model i uz navedene tehničke osobine ne treba zaboraviti kvalitetan gumeni mat i MM zvučnicu koja se dobiva u paketu, ali i već ugrađeno phono pretpojačalo koje omogućava

spajanje gramofona u linijski ulaz amplifikacije. Za kraj spomenimo i USB priključak kojim se L90 jednostavno spaja na računalo i tako digitalizaciju vinilne kolekcije čini gotovo trivijalnom. Za tu namjenu priložen je i software.

Slušni test

Zvuk koji je ponudio L90 je atraktivan, prezentan i iznenađujuće dobro izbalansiran. Vokali su pomalo predimenzionirani, no vrlo solidnog timbra i definicije. Veliki orkestri imaju zadovoljavajuću dinamiku, dovoljno kvalitetno definiran prostor i za ovu cjenovnu kategoriju natprosječno kvalitetnu separaciju. Elektronska glazba zvuči snažno sa odličnom bas ekstenzijom i dinamikom kao i većina snimaka rock glazbe. Sa manjim komornim sastavima zamjetna je insuficijencija mikrodinamičkog tkiva posebno u visokotonskom spektru. Najbolje se to osjeća na puhačkim instrumentima koji znaju zazvučati zatvoreno sa manjkom finog sjen-

LENCO L90 Tanjur: Aluminijski promjera 332 mm Brzine: 2 postavke brzine 33 i 45 okretaja Zvučnica: Moving Magnetic Cartridge (MMC) Pogon: Remenski pogon Sustav: Poluautomatski Povezivanje: Mini USB 2.0 priključak/ Line izlaz Cijena: 1899,05 kuna Info: www.chipoteka.hr, tel.: 01/233-8844

čanja i ponekad pomalo neprirodno.

Zaključak

Lenco L90 mi se na testiranju svidio. Naravno da je iluzorno očekivati razinu kvalitete koju je tvrtka davno posjedovala, ali testirani gramofon niti ne vrišti za takvom pozornošću niti ima potrebu predstavljati ono što nije. U slušnom testu je pokazao dovoljno kvaliteta koje vlasnika vinilne kolekcije mogu satima ostaviti uz sustav. Za ovu kvalitetu izrade cijena je realna, a ugrađeno pretpojačalo i USB konekcija su samo bonus koji nije zgorega iskoristi. U svakom slučaju imao sam prigodu poslušati i ponešto starih izdanja koje teška srca stavljam na znatno skuplje integracije. Praćenje brazde i kod lagano deformiranih vinila bilo je odlično. Sumirati je dakle jednostavno. Lenco L90 je vrijedan radnik i u dovoljnoj mjeri audiofil da se može dopasti svima koji žele do ugodnog zvuka bez prevelikih komplikacija i troškova. Slična filozofija je i nekad krasila proizvođača. To je ono staro u potpuno novom Lencu.

hifimedia #100

TEST BOWERS & WILKINS P9 SIGNATURE

POLA STOLJEĆA ZVUKA ma. Prije samo nekoliko dana od nastanka ovog teksta imao sam ugodnu prigodu porazgovarati s velikim brojem audioad Bowers & Wilkins fila na Zagreb CanJam prostoslavi pola stoljeća ru ovogodišnjeg AV sajma u uspješnog poslovanja s Sheraton Zagreb Hotelu kojeg pravom očekujemo da se takva je ova tiskovina stalni pokroviobljetnica dostojno i proslavi. Ovoga je puta tvrtka odlučila telj. Gotovo je nevjerojatno koliko posjetitelja je izrazilo želju predstaviti vrhunski par slušada glazbu s vlastitih mobitela lica koji će bez sumnje zadovoposluša i s najskupljim modeljiti audiofile, ali i kupce koji od lima slušalica. Nije u pitanju proizvoda traže vrhunsku kvabila samo znatiželja. Radi se litetu, birane materijale i trao sasvim novoj vrsti glazbenih čak posebnosti. Zašto slušakorisnika. Mnogo toga se prolice? Tvrtka koja je svoj ugled mijenilo u posljednjih nekoliizgradila na proizvodnji zvučko godina i pojavila se sasvim nika aktivno se uključila u svježa kategorija interesenapravu poplavu slušalica koja je ta. Odličan trend uz nadu da će zadnjih nekoliko godina zapljuisti potrajati. snula audio scenu. U trku su se No vratimo se na sam preduključili gotovo svi koji posjemet testa. B&W P9 Signature duju imalo interesa za audio su slušalice koje su domenu i tržište dizajnirane i proje u doista skroSlušalice su izvedene po najmnom vremenskom dizajnirane i višim standardisegmentu zatrpama tvrtke. Inženjeri no s najrazličitijim proizvedene tvrtke krenuli su modelima u svim po najvišim u projekt svjesni cjenovnim razredistandardima očekivanja korima. Naravno da je snika i odlučili su okruženje mobilnih tvrtke se napraviti proiglazbenih reprozvod praktički od ideje na papiduktora, mobitela i sve jeftiniru. Zahvaljujući resursima koji ji memorijski prostor za slične su im stajali na raspolaganju, uređaje odigrao ulogu u popua prije svega vlastitom centru lariziranju slušalica, no jedan za istraživanje i razvoj proizvodio zasluga svakako nose i da imali su slobodu realiziratrendovi. Gledajući ulice naše ti zamišljeno. Odlučili su se za metropole lako je zaključikombinaciju vrhunskih materiti da nikad nije bilo više uživajala, provjerenih ideja i nekolitelja glazbe u pokretu. Odlična ko inovacija. Kao osnovni matenovost ako je takva navika doirijali korišteni su aluminij, komsta posljedica potrebe za glazpoziti i koža. Za P9 razvijeni su bom, a manje modni detalj. No, sasvim nove zvučničke jedinice vrijeme će pokazati koliko je (driveri) koji uz snažne magnetakva opservacija utemeljena, te i inovativan ovjes omogućua u međuvremenu svaki ljubiju dinamično i precizno gibatelj visokovjerne reprodukcije nje membrane i svakako su najzvuka može uživati u ogromnoj zaslužniji za zvuk koji slušalice ponudi i najrazličitijim modelipiše: Gordan Gaži

PREPORUKA

Za P9 razvijeni su sasvim nove zvučničke jedinice (driveri) koji uz snažne magnete i inovativan ovjes omogućuju dinamično i precizno gibanje membrane i svakako su najzaslužniji za zvuk koji slušalice isporučuju 30

hi-fimedia #100

isporučuju. Tu je i čvrsta aluminijska konstrukcija koja pruža stabilnu i optimiziranu osnovicu konstrukciji, a koja je dizajnirana na način da izolira vibracije pojedinog kanala i na taj način osigura autonomiju svake slušalice od uzajamnih vibracija. U tvrtki smatraju da je taj dio dizajna zaslužan za čistoću i otvorenost zvuka slušalica. No, to nije sve. Jedinice u slušalicama su postavljene pod kutom od 15 stupnjeva u odnosu na uho kako bi se pokušalo superiornije rekreirati prostor. Finiš je u skladu sa projektom i izveden je "Saffiano" kožom proizvedenom u Italiji. Dakle krenimo na test slušalica u kojima posjedujemo širokopojasne drivere promjera 4 cm sa "CCAW" zavojnicom i akustičnim premazom, posebno oblikovanim kožnim jastucima za uho s memorijskom pjenom koji su magnetima vezani za konstrukciju i vanjštinom koja imponira.

Slušni test

Za početak slušnog testa pokušao sam definirati mjeru u kojoj slušalice odgovaraju različitim veličinama glave i na ovom mjestu moram upisati maksi-

malnu ocjenu inženjerima koji su načinili konstrukciju koja je funkcionalna i ugodna bez obzira na njezin opseg. Slušalice su također vrlo ugodne i ne predstavljaju opterećenje ni nakon nekoliko sati korištenja. Zvuk koji se može čuti iz modela P9 Signature na razini je njihovog tehničkog opisa.

Rock glazba je dinamična, snažnog basa i vrlo atraktivna. Niti na većim razinama glasnoće nema teškog disanja jedinica i slušalice zadržavaju definiciju i koherenciju. Iznenadio je izvanredno prirodan i živ "Hi-Hat" koji je svojom gotovo savršenom definicijom i istitravanjem nosio prvi dio testiranja. Klasična glazba pokazala je i drugu stranu soničnog ustrojstva slušalica i demonstrirala je čistoću, dinamiku i izvanredno slikanje prostora. Rubovi orkestra bili su jasno vidljivi, glazbala fino separirana, a pozadina tamna i potpuno mirna. Osjećaj prostora i prozračnost podsjećali su na reprodukciju odličnog audio sustava sa zvučnicima. Ipak, dvije karakteristike modela P9 signature su kako je testiranje odmicalo dolazile u prvi plan. Prva je snažan i dubok bas koji pomalo postaje prominentan na snimkama neamplificirane glazbe, a druga izvanredna preciznost kojom slušalice reproduciraju instrumente, posebno u tišim dionicama. U tim trenucima se čini da su vodeći instrumenti pomalo istureni, no prigodom slušanja većih sastava i snažnijih dionica balans instrumenata je za svaku pohvalu. Vokali su izvanredno čisti, pre-

BOWERS & WILKINS P9 SIGNATURE Frekvencijski raspon 2Hz-30kHz Impedancija 22 Ohma Osjetljivost 111 dB Težina 413 g Cijena: 6.750,00 kn INFO: www.sonusart.hr Tel: 01 4813 025

zentni, transparentni i definirani. Globalno slušalice možemo smatrati izbalansiranima, vrlo prezentima sa snažnijim basom.

Zaključak

B&W P9 Signature su testirane s nekoliko pretpojačala cijevnog i tranzistorskog ustrojstva, te s nekolicinom prijenosnih reproduktora i mobitela. Prostor ne dozvoljava nabrajanje svakog detalja, no najveća vrijednost slušalica je njihova konzistentnost i osobina da je njihov zvuk prepoznatljiv u svakoj konfiguraciji. Bowers & Wilkins je svojih pola stoljeća obilježio na način na koji se i očekuje od tvrtke takve razine. Poželjeti sretan rođendan, svakako. Ipak, P9 Signature su pomalo ekskluzivan proizvod svojom cijenom i statusom. To potvrđuju i konstrukcijom i zvukom.

hifimedia #100

TEST BLUESOUND VAULT 2

JEDNOSTAVNOST UPRAVLJANJA piše: Jagor čakmak

pajanje audio proizvoda s računalnim svijetom događa se već godinama, a prava revolucija dogodila se kada su veliki proizvođači audio opreme prihvatili USB standard kao dobru metodu za prijenos signala prema digitalno analognom pretvaraču. Paralelno su se u računalnom svijetu sve više pojavljivala računala na pločici. Od skromnih početaka BeagleBone

hi-fimedia #100

računala pa do revolucije koju je unio Raspberry Pi, današnja mala računala dovoljno su moćna da mogu pogoniti potpuni operacijski sustav s grafičkim sučeljem. Njihove iznimno male dimenzije, minimalno zagrijavanje i mali zahtjevi prema strujnom napajanju omogućili su proizvođačima sljedeći logični korak - spajanje računala i kvalitetnih digitalno analogno konvertera u jedno kućište. U tom trenutku na scenu stupaju nove male tvrtke poput Bluesounda koje

Prosječni korisnik traži jednostavnost - uređaj koji će upaliti, stisnuti play i koji će nakon toga raditi. Upravo je Bluesound Vault 2 takav uređaj su prepoznale potrebu za ovakvim rješenjima. Rješenja ovog tipa na tržištu ima mnogo. Za početak možemo pogledati rješenja otvorenog koda koja se daju napraviti u "kućnoj radinosti", o čemu smo pisali u prošlom broju. Iako

su takva rješenja često vrlo dobra, ona od korisnika ipak traže znatan angažman i periodičko ispravljanje nepravilnosti. Smatramo da će uspjeh komercijalnih rješenja na tržištu ovisiti upravo o tome koliko će takva rješenja biti jednostavna za kori-

cira dimenzije ostaju iste. Detalja ima dovoljno kroz cijeli spektar, tako da u niti jednom trenutku slušatelj nema osjećaj da gubi dio informacija, a slušanje istrovremeno ne postaje naporno niti nakon višesatnog slušanja.

Zaključak

štenje, odnosno koliko će korisniku sva ta tehnologija biti zapravo nevidljiva. Prosječni korisnik ipak traži jednostavnost - uređaj koji će upaliti, stisnuti play i koji će nakon toga raditi i to jako dobro. Pregledom tržišta zaključujemo da je upravo Bluesound otišao daleko u tom smjeru. Spojili su kvalitetne komponente u elegantno kućište kojim se upravlja s mobilnom aplikacijom. Ideja Bluesound Vault 2 uređaja je da bude jedini digitalni izvor glazbe koji će vam ikada trebati. Spojite ga na pojačalo sa zvučnicima i imate sustav koji može reproducirati digitalne zapise s praktički svih izvora. Vault 2 ima CD čitač pa ga možete koristiti i za preslušavanje svoje CD glazbene kolekcije. Osim CD čitača, Vault 2 ima i interni tvrdi disk veličine 2TB, što Vam omogućava da svoju glazbenu kolekciju kopirate u njegovo interno spremište. Ukoliko Vaša glazbena kolekcija prelazi 2TB, to ne bi trebalo predstavljati problem jer je Bluesound i tome doskočio - na Vault 2 možete spojiti i vanjske mrežne diskove. Vault 2 dodatno nudi i integriraciju s većinom popularnih glazbenih streaming servisa poput Deezera ili HDTracksa. Kao da to nije dovoljno, sva opisana funkcionalnost može se proširiti na više prostorija s drugim proizvodima Bluesounda, no to nije predmet ovog teksta. Uređajem Vault 2 upravlja se putem mobilne aplikacije dostupne za iOS i Android. Bluesound aplikacija za upravljanje radi vrlo

dobro, intuitivna je, a ima lijepih dodataka poput integracije sa Last.fm radiom preko kojega možete dobiti dodatne informacije o izvođaču. Nedostatak ovog uređaja je to što nema cjelovitu web aplikaciju pomoću koje biste mogli kontrolirati uređaj s računala. Kroz web preglednik dostupan je samo izbornik za upravljanje postavkama uređaja. Ono što postoji za upravljanje s računala je widget koji je moguće instalirati na Windows ili Mac računala.

Zvuk

Bluesound Vault 2 testiran je kroz analogne izlaze. Ukoliko kupac planira koristiti digitalne izlaze kako bi spojio uređaj na svoj DAC onda će utjecaj zvuka Vaulta 2 biti minimalan. Prvi testni materijal je bio album: ‘Scratch My Back’ glazbenika Petera Gabriela. Vault 2 pokazao je vrlo detaljno srednjetonsko područje i pravilan volumen glazbenika na skladbi ‘My Body is a Cage’. Pri dinamičkim uzletima širina pozornice bila je vrlo dobra,

dok je dubina bila nešto lošija nego kod nekih drugih digitalno analognih konvertera slične cjenovne kategorije (poput modela Expousure 2010S2). Visoki dio spektra detaljnošću prati srednji dio i u niti jednom trenutku nema natruhe grubosti ili zrnatosti. Pri slušanju ženskog vokala ponovio se dojam da je srednji dio spektra jako dobro reproduciran. Detalja ima dovoljno, pozicija na pozornici je precizna i volumen je pravilan. Bubnjevi na albumu Verse, Patricie Barber reproducirani su brzo i kontrolirano, na uštrb dubine. Slična situacija ponovila se pri slušanju pianista Samuela Yirge. Slušanjem nekoliko kompozicija za klavir i orkestar Sergeia Rachmaninoffa opet se pokazala Vaultaova sposobnost da se podjednako nosi sa svim tipovima glazbe. Izvođači su jasno raspoređeni po pozornici i u dinamičkim uzletima dobro drže svoje mjesto. Dimenzije pozornice su dobre, možda ne i najveće u klasi ali bez obzira na opterećenje i kompleksnost materijala koji se reprodu-

Bluesound Vault 2 je jedno od najkompletnijih rješenja za streaming glazbe na domaćem tržištu. Sposobnost ovog uređaja da primi audio zapise sa svih formata i sa svih uređaja je odlična, kao i način na koji je to izvedeno. Za vrijeme testa nismo zamijetili nikakve greške i nepravilnosti u radu, što za svaku pohvalu kod ovako kompliciranog sustava. Sa strane zvuka u danoj cjenovnoj kategoriji našlo bi se konkurenata koji pružaju nešto više, ali zato u praktičnosti korištenja konkurenti nisu došli ni blizu Vaultu 2.

BLUESOUND VAULT 2 Podržane datoteke MP3, AAC, WMA, OGG, WMA-L, FLAC, ALAC, WAV, AIFF, MQA Besplatni Internet radio: TuneIn Radio, iHeartRadio, Calm Radio Podržani audio servisi: WiMP, Slacker Radio, Qobuz, HighResAudio, JUKE, Deezer, Murfie, HDTracks, Spotify, TIDAL, Napster Dimenzije (ŠxVxD): 220 x 90 x 192 mm Masa: 1,84 kg Cijena: 9.999 kn INFO: Sigma audio koncept, Tel. 01/38 32 814 www.sigma-audiokoncept.hr

Korištena glazba Sergei Rachmaninov, Symphonie No. 1, Deutsche Grammophon (2000.) • Samuel Yirga, Habasha Sessions, Society Of Sound (2011.) • Tord Gustavsen, The Ground, ECM Records (2005) • Peter Gabriel, Scratch My Back, Society Of Sound (2010.) • Gustav Mahler, Symphonie No. 2, Gilbert Kaplan, Deutsche Grammophon (2003.) • Patricia Barber, Verse, Koch Records (2004.)

Sustav Zvučnik: Sonus Faber Concertino Domus, Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, CD player: Arcam CD72, DAC: Exposure 2010S2 DAC, Raspberry Pi3 + HiFiBerry Digi+, NuForce uDAC2, Kabeli: Wireworld Equinox 7 (zvučnički), Wireworld Stratus 7 (strujni), Cardas Microtwin (interkonekcijski) i Wireworld Chroma (digitalni).

hifimedia #100

TEST MAGNEPLANAR MG12QR I REL T5I

Megi i Subwoofer Magneplanar, proizvođač koji u svom proizvodnom programu modele unaprjeđuje i mijenja svakih 10 godina piše: Neven Kos

ad sam prije nekih 17, 18 godina na našem sajmu, data se je održavao u hotelu Esplanada, prvi put čuo Magneplanare, odluka je pala! Čim budem u prilici, kupujem Megije. Trebalo je čekati do travnja 2004. godine. Bio sam na putu kad me nazvao tadašnji distributer (op. ur. Audio Centar) i rekao da su zvučnici, MG12SE, u Zagrebu. Tako je počela moja priča s Megijima. Od 2004. godine kroz moju je slušaonicu prošao velik broj zvučnika, velikih i malih, dobrih i onih drugih, skupih i vrlo skupih, jeftinih i onih umjerene cijene. Svi su redom bili dinamičkog ustroja, s klasičnim zvučničkim jedinicama, u još klasičnijim kutijama. Nakon svakog od njih, uz nekoliko izuzetaka, bilo mi je zadovoljstvo, vratiti u sustav moje Megije. Iako su neki od navedenih zvučnika imali cijenu od po nekoliko desetaka tisuća kuna, i objektivno, u barem 90% parametara pomeli MG12SE, vraćanje Megijima bilo je melem za moje uši. Sad, nakon toliko godina suživota s njima,

hi-fimedia #100

mogu to oduševljenje Megijima sažeti u dvije, tri točke. Prva je visinska dimenzija rekreirane pozornice, zatim uvjerljivost ljudskog glasa i potom, sveopći izuzetak koloracija kutije, jer nje naprosto nema. S druge strane, Megiji imaju neke druge probleme: vizualno su nametljivi, trebaju im snažna pojačala (iako, da odmah dopunim ovu tezu kontraargumentom: jedan od najbolje zvučećih sustava koje sam slušao su bili MG12SE s 12W SE EL34 pojačalom), skretnica bi mogla biti izrađena od kvalitetnijih dijelova, ekstenzija prema dolje im je ograničena, a niti detaljnost im nije jača strana, kao niti dubina pozornice. Također, i zvučnički terminali su, posebice za audio recenzenta, osuđenog na češća spajanja zvučničkih kabela, pristojno rečeno potpuno neprimjereni (&%$*?%&). Unatoč svemu tome, do kraja prošle godine, nekih 11 godina, Megiji su uporno zauzimali počasno mjesto u slušaonici. Iako ni inače nisam sklon čestom mijenjanju komponenti sustava, navedeno je razdoblje zaista dugo, posebice uzmemo li u obzir kako su prilike koje su mi se pružile za preslušavanje drugih modela, bile brojne. Prije godinu dana, dakle, odlučio sam da je vrijeme za promjenu i zamijenio sam MG12SE dinamičkim samostojećim, trosistemskim zvučnicima, Dynaudio Excite X38. Impresivni kakvi već jesu, posebice za navedenu cijenu (vidi test u broju 94), X38 pružili su mi brojne trenutke preciznog, muzikalnog i detaljnog uvida u glazbu. Tada sam napisao: „Već dugo nisam u svojoj slušaonici čuo tako raskošnu, duboku pozornicu koja navodi da vjerujete svemu što zvučnik reproducira. Želite li visinu magnetostata - imate je u skoro punoj dimenziji, ali za razliku od Megija, zvuk se rasprostire daleko dublje iza zvučnika, uz eksplozivniju dinamiku i nemjerljivo dublji, fundamentalniji bas. Pozornica u širinu omeđena je vanjskim rubovima zvučnika i tako lijepo oslikana i razrađena da je užitak nalaziti se pred ovim

bijelim monolitima. Kao što sam već napomenuo, sredina plijeni. Ovaj zvučnik pokazuje što pravi, dobro i pametno ustrojeni trosistemac, s poštenim i moćnim, čvrstim, srednjetoncem, može. Ako ste ljubitelj velikog koncertnog klavira, ovaj će vam podatak biti posebno važan, jer ovaj Excite je lišen klipanja pri iole

distributeru i priča je riješena. Za nekoliko dana, sasvim novi, svježi MG12QR „vratili su se doma“. Jasno je: Dynaudio Excite X38 je odličan zvučnik, dostojan imena i cijene, ali zašto sam se pobogu vratio na Megije? Upravo iz razloga koje sam napisao na početku teksta, a odnose se na uvjerljivost

jačem pritisku klavirske tipke, reprodukcije glazbe koju Megiji dinamički odaziv je odličan, a pružaju. Nazovite to iracionaltimbralna kvaliteta neupitna. Na nom odlukom, ali nisu li takve sreću, u Dynaudiu znaju kako sve koje se donose samo iz srca? Ako vam je do sada prose rade višestazni zvučnici pa maklo, riječ je o istom modelu dodatak raskošnog srednjetonzvučnika, ali 12 godina kasnije. ca, glazbeno dobro stopljenog s Navedite mi još nekog proizvoostalim driverima, većinu instruđača koji u svom menata čini lakše proizvodnom proslušljivima, razgoviBoljka svih modele unajetnima, razumljiviMegija: treba gramu prjeđuje i mijema i ultraprecizniim beskonačno nja svakih 10 godima. Često osuđeni uglavnom na slupuno vremena na. U Magnepanu si to mogu dopustišanje dvosistemskih da se razrade ti. Zvučnik se vizuzvučnika, što zbog alno ne razlikuje od financijskih razloonog prije deset godina, osim ga ili pak ograničenog prostošto miriše po novom. Spajanje ra, lijepo je prisjetiti se što sredu sustav, nažalost, podsjeća me njetonac u trosistemcu može i na staru situaciju i boljku svih čemu zapravo služi u reprodukMegija: treba im beskonačciji glazbe.“ no puno vremena da se razraDruženje s Dynaudiom trade. Zvuk je ispočetka tup, jedjalo je do ljeta ove godine, kada nodimenzionalna i bez ekstenje pala nova odluka: MG12 zije prema dolje. Treba čekamora se vratiti natrag. Poziv

ti dobrih 300-400 sati kako bi stvari sjele na svoje mjesto. Na sreću, čekanje je bilo olakšano jer sam ovog puta, uzimajući ponovo MG12QR odlučio doskočiti jednom od njihovih ograničenja – reprodukciji basa. Stoga sam, uz Megije odmah kupio i subwoofer koji bi trebao popuniti one dubine koje MG12QR ne može. Izbor je pao na: REL T5i Iako je moja slušaonica dosta velika, primarni razlog zašto sam izabrao REL i to upravo mali model T5i, je zbog MG12QR s kojima ovaj subwoofer surađuje. Uz Megije, subwoofer mora biti, kako obično volimo reći, brz. Sljedeći logiku kako je mala masa brža u pokretanju i zaustavljanju, 20 cm bas jedinica ugrađena u zatvorenu kutiju činila se dobrim odabirom. Sama kutija je malih dimenzija, lijepo finiširana i lako će se uklopiti u svaki prostor. Bas jedinica male je mase i donekle je unaprijeđena u odnosu na prethodni model, u smislu da je masa same membrane još smanjena, čime je i njen odaziv postao brži. Jasno je kako iz bas drivera malog promjera ne možete uroniti u najtamnije sonične dubine, ali specificiranih 30-ak Hz (-6 dB) činilo se dovoljnim. Ugrađeno pojačalo od 125 W u A/B klasi, te mogućnost kontrole i podešavanja rezne frekvencije, glasnoće i faze zvučnika omogućavaju tijesno prilagođavanje REL-a glavnim zvučnicima u sustavu. Subwooferi su posebne i rekao bih nezgodne zvjerke, jer njihov upliv na sustav i stapanje sa zvukom stereo zvučnika u najmanju je ruku neizvjesna. U REL-u savjetuju da se T5i, kao i svi ostali REL-ovi, postavi u kut iza zvučnika, jer tako će pobuditi sve modalitete sobe, a postići će se i pojačanje od 9 dB, zahvaljujući blizini zidova uz koje je subwoofer smješten. Povezivanje subwoofera je moguće na tri načina: preko linijskog izlaza iz pretpojačala ili receivera, i putem priloženog 10-m kabela koji je sjedne strane terminiran SpeakOn

hifimedia #100

TEST MAGNEPLANAR MG12QR I REL T5I konektorom, a s druge strane tog kabela izviru tri gole žice i one se spajaju na izlaz iz pojačala. U REL-u preferiraju ovaj tip konekcije, smatrajući kako se tako zadržava osnovna karakteristika zvuka cijelog sustava, jer i glavni zvučnici u sustavu i subwoofer dobivaju identičan signal: onaj iz zvučničkih terminala pojačala. Treći način je putem bežične veze putem modula Arrow, posebno osmišljenom da uz 24-bitnu rezoluciju i minimalno kašnjenje u zvuku, korisnika poštedi razvlačenja zvučničkog kabela kroz sobu, zadržavajući pri tome maksimalnu kvalitetu zvuka. Smještaj subwoofera najkritičniji je parametar pri njegovom uklapanju u sustav. Ostali su: faza, glasnoća i rezna frekvencija. Unatoč uputama iz REL-a kako je subwoofer potrebno postaviti u kut iza zvučnika, u mojoj sobi navedeni smještaj rezultirao je ne baš sretnim odzivom u basu. Doduše, moja slušaonica je velik tavanski prostor nepravilnih dimenzija. U pravilnim, kvadratnim sobama, odaziv basa moguće je donekle precizno unaprijed izraču-

hi-fimedia #100

siti subwoofer za petnaestak nati, ali u nepravilnim okružeminuta, ali za konačan zvuk, njima poput ovog izračuni ne meni je trebalo oko dva tjedvrijede. Vrijedilo je pribjeći druna finog podešavanja glasnogoj metodi za pronalazak optiće i rezne frekvencije. Uz dosta malnog smještaja subwoofera strpljenja i živaca fino podešau prostoriji. Jedan od boljih je vanje za jedan klik gore/dolje da subwoofer postavite na mjesvake od tih kontrola, dovesto na kojemu slušate i pustite lo me do konačno podešenog kakav ponavljajući uzorak vrlo subwoofera u odnosu na sluniskih frekvencija. Dobar odašaonicu, glavne zvučnike i moje bir takvog materijala je uprapreferencije. Kod svakog unovo ino što u REL-u preporušenja subwoofečuju, a to je komSmještaj ra u sustav korisnik pozicija Cosmo… uglavnom ima tenOld Friend, iz filma subwoofera denciju da subwoSneakers, koja u najkritičniji ofer postavi preglasebi sadrži repetitivni duboki udaje parametar sno. U konačnici, i ne bi. I meni rac bubnja u velipri njegovom zašto se prvih par dana koj prostoriji. Sad je uklapanju u soba tresla od silpotrebno kleknuti nih dubina orgulja i uz zidove slušaosustav ili električnog basa nice puzati i slušati Marcusa Millera. Dajte si odušgdje je bas najdublji, najtočniji, ka, a nakon toga samo po sebi najekspresivniji i najkontroliradoći će vrijeme i stanje svijesti niji. E na to mjesto treba postakada ćete subwoofer podesiti viti subwoofer. Dalja podešatako da svira kao da ga nema. vanja odnose se na ugađaI upravo je to recept za dobar nje ostalih važnih stvari tipa zvuk subwoofera: on mora biti faza, glasnoća i rezna frekvencija, ali za konačno rješenje tre- neprimjetan! Na kraju, nakon brojnih podešavanja , subwoobat će vam nešto više vremefer se pokazao najupečatljivijim, na. Uz postojeću metodologia istovremeno i najneprimjetniju, moguće je inicijalno pode-

jim smješten uz zid iza mjesta na kojem slušam, uz reznu frekvenciju od minimalnih 30 Hz i kontrolom volumena tek nešto oko 10 sati (ukupni raspon kontrole glasnoće je 80 dB). Dakle pri dnu radnog opsega.

Zvuk

O MG12QR nemam više što reći osim onog što sam naveo u uvodu. Uvjerljiva zvučna slika, neprikosnovena visina, rekreacija prave veličine svakog instrumenta (kako iz dinamičkog zvučnika promjera 15 cm očekivati vjerodostojnu reprodukciju koncertnog klavira?), uz lijepo odzvanjanje činela i mogućnost slušatelja da na makro razini pronikne u sadržaj glazbe, ono je što me oduvijek privlačilo Magneplanarima. Poštujući neke osnovne zahtjeve za njihov smještaj, a to je, prema mojem iskustvu, barem 125cm od stražnjeg zida, bit ćete obogaćeni za zvuk bez koloracija kakav malo koji zvučnik u kutiji ove ili slične cijene može osigurati. Naravno da MG12SE nije najbolji zvučnik na svijetu jer za to mu fale detalji, brzi-

NADOGRADNJA SUSTAVA

udiofilske igre s kabelima poznata su zanimacija. Ne budi lijen, u REL T5i uključio sam mrežni kabel Wireworld Aurora 7. Pomaci u zvuku bili su nevjerojatni. Bas područje subjektivno se produbilo, očvrsnulo, postalo zategnutije, gušće i čišće. Međutim, još sam više ostao osupnut činjenicom da su se značajni pomaci u zvuku primijetili i u srednjetonskom i visokotonskom području, koje se nalazi 5 i više oktava iznad prostora koji u frekvencijskom pogledu zauzima REL. Pokoji detalj više samo su površinska unaprjeđenja u zvuku, jer najveći pomaci dogodili su se na razini čistoće i prirodnosti te sveopćeg dojma i uvjerljivosti zvuka. U svakom slučaju, vjerujući da univerzalnog rješenja nema, preporučujem eksperimente s mrežnim kabelima. Da odemo i korak dalje, postojeći, priloženi zvučnički kabel zamijenili smo

MG12QR

jeftinim zvučničkim kabelom Stream 7, također iz produkcije američke tvrtke Wireworld. U Chipoteci nabavljen Neutrikov Speakon konektor izvrsne kvalitete i pola sata posla oko terminacije, urodili su dodatnim pomakom u zvuku sličnih karakteristika kao i pri zamjeni mrežnog kabela, iako nešto manjeg opsega. Zvuk se unaprijedio u svim parametrima, a najveći pomaci događaju se u domeni kontrole i subjektivne dubine basa te njegove „brzine“. Navedeni pomaci u zvuku manjeg su intenziteta od onih pri izmjeni mrežnog kabela, ali u svakom slučaju dobrodošli, jer uz neveliku investiciju od par stotina kuna, omogućuju da REL T5i napravi i korak više u svojoj iznimnoj prezentaciji i muzikalnosti. Cijene: Wireworld Stratus 7 (890 kn/ 2m), Stream 7 (45 kn / 1m)

đaju se zanimljive stvari. Osim na, sklonost seciranju svakog očitog, dakle kontroliranitona i onoga među njima, kao jeg i dubljeg basa, cijela zvuči univerzalni ukus svih audiofina pozornica dobiva na prola na svijetu. Dobro je pak što zračnosti i veličini. Zanimljivo ćete s MG12QR rasti u audikako ta nepuna oktava utjeofilskom smislu, jer je njegova če na percepciju onog frekvenkvaliteta ipak takva da podnosi cijskog područja koje se nalazi vrlo kvalitetnu elektroniku koja (daleko) iznad domašaja samog se ispred njega nalazi. Naročito subwoofera. Dakle, ubacivase dobro MG12 snalazi s vokanjem subwoofera nismo dobili lima pa će novopečenim vlasnisamo na odzivu u basu, već i na cima zbog izostanak koloracičistoći srednjetonskog područja kutije na početku vokali vjeja i dodatnoj iskričavosti visorojatno zvučati suho i dosadno. kotonskog podTakođer mu izvrručja, koje je takosno „leži“ i akustičREL T5i đer značajno profina glazba radi točpotpuno se tiralo dodavanjem nog i čistog timbra svakog instrumenta, uklopio u sustav REL-a. Percepcija nešto je a ove su karakteris MG12QR i od prostora na što treba obrastike lako zamjetdobrog zvučnika titi posebnu pozorne i u reprodukcinost, jer MG12QR ji basa koji je čist, napravio još sada je zvučao kao precizan i neoptebolji broj ili dva veći rećen ponovno, izozvučnik, stapabličenjima kutije. U jući se s prostorom oko sebe mojoj slušaonici, linearan odau jednu neprimjetnu cjelinu. ziv u basu ovi zvučnici pružaju Posebno je zanimljivo usred do čistih 45 Hz. MG12QR zvučslušanja glazbenog materijanik je za sladokusce i ljubitela, ne nužno onog koji u sebi lje glazbe. Ako pak tražite tone sadrži dubok bas, isključidinamike i detalja, moj je savjet ti subwoofer. Zvučna slika se da potražite drugdje. urušava, postaje manja , i sažeSpajanjem propisno podeta na prostor među zvučnicišenog REL-a u sustav doga-

ma. Zanimljivo iskustvo. Unatoč velikoj sobi u kojoj se REL T5i našao, tek pri velikim glasnoćama postaje očito kako je riječ o jednom malom 20-cm driveru smještenom u malu kutiju. Zvuk velikih orgulja ponire do 30-ak Hz i čini zvučno iskustvo bogatijim za jednu novu dimenziju. Pa i udarci po velikim koncertnim bubnjevima, ili pak razvlačenje žica bas gitare uvjerljivo su odsvirani, i to tako da vas više nego jednom tjeraju da se počešete iza uha u nevjerici kako je moguće postići tako velik zvuk iz tako male kutije. Fizika naravno ima svoje zakonitosti i protiv njih niti REL ništa ne može, ali pažljivim i optimalnim smještajem postaje jasno zašto REL svoje uređaje ne naziva subwooferima već Sub-Bass sustavom. Njihova primarna uloga nije reproducirati bas, već na određeni način pobuditi rezonancije prostorije u kojima se nalaze i tako unaprijediti odziv sobe u tom kritičnom području te na neki način „kontrolirati“ sobu. Ako još nije jasno, RELT5i potpuno se uklopio u sustav s MG12QR i od dobrog zvučnika napravio još bolji, a pritom nije

Tip zvučnika Dvostazni Princip rada Quasi Ribbon Planar-Magnetic Frekvencijski raspon 45 Hz – 22 kHz ±3dB Osjetljivost 86 dB / 500Hz / 2.83V Impedancija 4 Ohm Dimenzije 43 x 129 x 3,8 cm (ŠxVxD) Cijena 14.759 kn / par INFO: www.intek-croatia.hr

REL T5I Tip subwoofera Zatvorena kutija / zvučnik okrenut prema podu Zvučnička jedinica 200 mm / dugog hoda Najniža frekvencija 32 Hz (-6 dB) Snaga 125 W WiFi spajanje Da (opcija) Dimenzije 267 x 317 x 322 mm (ŠxVxD) Masa 12 kg Cijena 5.847 kn INFO: www.intek-croatia.hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock – A Closer View, ECM Records – 531 623-2 • Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Lee Morgan The Sidewinder, Blue Note, 0724349533257 • Hiromi Alive (HdTracks, Telarc) • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, Pojačalo: Exposure 3010s2 monoblokovi; Zvučnici: Dynaudio Excite X38, Magneplanar MG12SE, REL T5i; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Wireworld Eclipse 7, VdH CS122, Anticable; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

narušio niti jednu njegovu kvalitetu, neprimjetno pri tom kontrolirajući bas područje sobe u kojoj se nalazi te ničim ne privlačeći pažnju na sebe. Baš kako pravi subwoofer, pardon Sub-Bass sustav i treba raditi. Fenomenalno i cjenovno prihvatljivo.

hifimedia #100

TEST ROTEL A14

MODERNI PRISTUP ZVUKU Rotel A14 je zanimljiv uređaj koji jako dobro spaja konzervativni pristup dizajnu uređaja s modernim mogućnostima spajanja piše: Jagor čakmak

ijetko koja tvrtka ima takav renome na domaćem tržištu kao Rotel. Rotelova reputacija je primarno nastala zbog pojačala srednje klase koja godinama daju dobar odnos uloženog i dobivenog. Osnovne karakteristike zvuka Rotelovih pojačala se nisu puno mijenjale s godinama, što primarno možemo zahvaliti konstantnoj evoluciji pojačala u klasičnoj AB klasi koja čini temelj većine Rotelovih pojačala. U dobu masovnog prelaska na D klasu u srednjim i nižim cjenovnim kategorijama, Rotel je odlučio držati se svojeg standardnog dizajna - pojačala u AB klasi s kućištem punih dimenzija. Naravno da će u današnje doba bilo koji uređaj teško proći na masovnom tržištu, ako nema mogućnosti spajanja s digitalnim izvorima zvuka. Rotel je tu odlučio napraviti iskorak i uz klasične analogne mogućnosti koje su krasile sve njihove uređaje do sada, dodati mnoštvo digitalnih mogućnosti vrhunskih specifikacija. Pojačalo je, kao što

hi-fimedia #100

smo već rekli, napravljeno u klasičnoj AB klasi i ima snagu od 80 W pri 8 Ohma, što je dovoljno za većinu današnjih zvučnika. Centar digitalnog dijela ovog uređaja je AKM digitalno analogni pretvarač impresivnih performansi. Maksimalna rezolucija od 32 bita po uzorku pri frekvenciji od fascinantnih 768kHz nešto je što se do sada viđalo samo u uređajima vrlo visoke klase. Što se tiče praktičnosti korištenja, ovom Rotelu teško je naći manu. Sa stražnje strane od analognih ulaza nalazimo MM gramofon-

sko pretpojačalo i četiri linijska ulaza. Na A14 moguće je spojiti dva seta zvučnika s konektorima standardne veličine i kvalitetne izvedbe. Od digitalnih ulaza nalazimo jedan USB-B tipa za

spajanje računala, mrežni ulaz za stavljanje novih upravljačkih programa, USB s prednje za spajanje iPhonea, iPoda ili iPada, USB sa stražnje strane za napajanje uređaja, dva optička ulaza i dva koaksijalna ulaza te za kraj Bluetooth aptX za povezivanje s mobilnim uređajima. Ovakav set mogućnosti u jednom uređaju nismo već dugo vidjeli. Uz sve to, uređaj podržava DSD class 1 i class 2. Pojačalom je moguće upravljati pomoću iOS/Android aplikacije, a kvaliteta izrade je izvrsna. Aluminijska prednja ploča s metalnim gumbima i potenciometrima daje dojam da će ovaj uređaj trajati godinama.

Zvuk

Zvuk Rotel uređaja već godinama ima jednu notu koja se provlači kroz većinu uređaja:

ROTEL A14 Snaga: 80 W / 8 Ohm Audio ulazi: CD, Tuner, Aux (2x), MM, PC-USB (PCM 32bit / 384 kHz) s DSD podrškom, digitalni Toslink (2x), digitalni koaksijalni (2x) Dimenzije (ŠxVxD): 430 x 93 x 345 mm Masa: 8,2 kg Cijena: 9.600 kn INFO: Sonus art,Tel. 01/4813 025 www.sonusart.hr

topline, a takav se dojam proteže kroz cijeli test. Rock i elektronska glazba reproducirana je čvrsto, definirano i brzo. Gitarski rifovi odzvanjaju cijelom prostorijom, jer kao i do sada A14 nije imao problema s ispunjavanjem cijele prostorije zvukom.

Zaključak

brzina i kontrola. Solidnih 80W modela A14 bez problema su u potpunosti kontrolirali membrane Sonus Faber Concertino Domusa čija je osjetljivost 88 dB te za potpunu kontrolu u basu treba kvalitetno pojačalo, a to je A14 bez problema odradilo. Skladba ‘My Body is a Cage’ glazbenika Petera Gabriela reproducirana je impresivno. Dinamički uzleti orkestra odrađeni su s punom dinamikom i iznimno velikom pozornicom. Detalja kroz cijeli spektar ima puno i oni su prikazani u prvom redu. Prelaskom na album ‘Verse’, Patricie Baber, opet u prvi plan dolaze udarci bubnja koji su producirani jako duboko, čvrsto i brzo. Generalni dojam pri slušanju glazbe je da A14 ima i više snage nego što je navedeno. Glas je reproduciran vrlo precizno pozicionirano u

Rachmaninoffova preko digiprostoru, ali s ipak nešto manjka topline koju bi očekivali pri slutalnih ulaza dolazi do izražašanju ženskog vokala. Zvuk digija detaljnost digitalne sekcije. Količina detalja je talne sekcije pretvazaista fascinantna i rača i analogne sekŠto se tiče jasno prezentirana cije pojačala zaprapraktičnosti slušatelju. Dinamički vo je u potpunosti usklađen. Spajanjem korištenja, ovom udari su impresivdrugog konvera pozornica odrRotelu teško je ni, tera (Exposure žava dimenzije i naći manu 2010S2) na anajasne pozicije izvologni ulaz pojađača. Vraćanjem na manje sastave, skladbe pijanista čala dobili smo nešto mekšu Samuela Yirge zvuče kontrolirasliku na kraju. Slušanjem orkestra koji svira skladbe Sergeia no i veliko, no opet s manjkom

Rotel A14 je zanimljiv uređaj koji jako dobro spaja konzervativni pristup dizajnu uređaja s modernim mogućnostima spajanja. Kao i mnogi Roteli do sada A14 zvuči iznimno definirano, čvrsto i detaljno. Potencijalni kupac treba imati na umu njegov karakter kako ga ne bi spojio sa zvučnicima svjetlijeg karaktera jer bi ta kombinacija mogla biti dugoročno teška za slušanje. No, ukoliko ga uparite s zvučnicima tamnijeg karaktera, A14 može biti srce jednog audio sustava srednje kategorije dugi niz godina bez ikakve potrebe za nadogradnjom.

hifimedia #100

TEST ONKYO TX-RZ810

PREPORUKA

UNIVERZALAN STROJ p i š e : D u b r a v k o To p l a k

nkyo novom serijom RZ recievera želi nametnuti receivere kao jednu zasebnu cjelinu u ukupnoj Onkyovoj ponudi. Prije svega, tu do izražaja dolazi prepoznatljiv dizajn prednje ploče koji objedinjuje neke stare "stvari" (npr. njihov karakterističan display) i neke potpuno nove. Nove stvari se očituju u novoj dizajnerskoj okrugloj izlaznoj kontroli zvuka, mnoštvu malih i nenametljivih funkcijskih tipki odabira vanjskih priključenih uređaja, te malom srebrnom tipkom kojom se uključuje ‘Pure audio’ način rada (zaobilazi sve nepotrebne elektroničke komponente u recieveru za što bolji stereo zvuk – u tome slučaju se isključuje i display).

hi-fimedia #100

Ono što Onkyo TX-RZ810 receiver nudi korisnicima je mnoštvo respektabilnih i naprednih tehnologija. Prije svega tu je THX Select 2 Plus certifikat koji zajamčenom kvalitetom podiže iskustvo surround doživljaja na jednu razinu više. Ispod prepoznatljivog displaya nalaze se vratašca koja skrivaju neke najosnovnije kontrole, te ulaz za slušalice, 1 prednji HDMI ulaz i priključak za kalibracijski mikrofon. Kako i dolikuje Onkyu, stražnja strana je vrlo bogata AV priključcima od kojih treba izdvojiti 7 HDMI ulaz / 2 izlaza, (podržava 4K / 60Hz s HDR s 4: 4: 4 rasponom boja i HDCP 2.2), podršku za AV Zonu 2/3, dvije antene za bežično povezivanje i 7.2 kanalni izlaz iz surround dekodera. Ono što TX-RZ 810 receiver nudi korisnicima je mnoštvo

respektabilnih i naprednih tehnologija. Prije svega tu je THX Select 2 Plus certifikat koji uvijek podrazumijeva veću garanciju kvalitete ugrađenih elektroničkih komponenti zbog strogih mjera i propisa koje pripisuje THX norma, te sigurno podiže iskustvo surround doživljaja na jednu razinu više. Ugrađeni su najnoviji Dolby Atmos i DTS:X surround dekoderi (dolaze s najnovijim firmware ažuriranjem), što širi granice standardnih sustava od 5.1 i 7.1 surround kanala. Ugrađeno višekanalno pojačalo od 130 W na 8

Ohma na svim kanalima više je nego dovoljno za pokretanje i većih zvučničkih kutija. Tu se nalaza i već poznate ugrađene Onkyove tehnologije: VLSC (Vector Linear Shaping Circuitry - daje više prirodnosti zvuku na analognim sklopovima, te postižu manje šuma na izlazu) i PLL (Phase Locked Loop - sklop koji smanjuje jitter na ulazi iz digitalnih signala). Receiver podržava Wi-Fi, AirPlay i Bluetooth bežično povezivanje. Interesantna je i sasvim nova mogućnost naziva ‘FireConnect’. Ona omogu-

Glavni izbornik

Podešavanje Equalizer

ćuje emitiranje audia na bežičnim zvučnicima poput mnogih multiroom funkcija iste vrste kao i MusicCAST Yamaha ili HEOS Link Denon / Marantz. MusicCAST i HEOS, koji su orijentirani isključivo na glazbu, dok je FireConnect tehnologija razvijena i za kućno kino uporabu. Ova tehnologija omogućuje bežični prijenos do 192 kHz/ 24-bita bez gubitaka u 7.1 sustavu. Njezina propusnost se kreće na frekvencijama od 2,4 do 5 GHz, a latencija je 150 ms. Ovom funkcijom se može kontrolirati glasnoća u različitim sobama, te slati glazba ili drugi audio zapis na svaki zvučnik. Na žalost, ovu tehnologiju nismo uspjeli testirati jer to zahtijeva kompatibilne aktivne zvučnike. Izgled On screen grafičkog prikaza izbornika već je poznat iz prijašnjih serija receivera s nešto promijenjenim i osvježenim grafičkim izgledom. Zapravo sva podešavanja i funkcije su na istome mjestu s istim rasporedom. I ovdje dolazi do izražaja jasna podjela izbornika s pojedinačnim funkcijama. Kao i obično, najinteresantniji je izbornik podešavanja parametara surrounda, koji omogućuje prilagodbu konfiguracije zvučnika, kali-

Izbornik podešavanja konfiguracije surround zvučnika

Tunein Internet radio

braciju (AccuEQ AccuReflex), EQ snik nema dva stražnja centrali neka podešavanja THX-a. Kod na zvučnika), postaviti ispravkonfiguracije zvučnika moguće no konfiguraciju na 6.1 sustav. je odabrati 11 različitih surround Onkyova AccuEQ automatkonfiguracija (2.1, 3.1, 4.1, 5.1, ska regulacija svih parameta6.1, 7.1, 2.1.2, 3.1.2, ra surround zvuka u 4.1.2, 5.1.2, 6.1.2 i prostoru, ovog puta Receiver 7.1.2). Spomenut nije nas baš previše podržava ću da korisnioduševila. Iako smo proveli nekoliko uzaci koji imaju 6.1 Wi-Fi, AirPlay postavku zvučnistopnih kalibracija i Bluetooth svih parametra, jedka moraju malo "pripaziti". Iz nostavno neki parabežično nama nepoznametri nisu bili ispravtog razloga u ovu no očitani. Tako je povezivanje konfiguraciju nije izračun udaljenouključen centralni zvučnik. Tada sti lijevog zvučnika od kalibracijje potrebno odabrati 7.1 konfiskog mikrofona izračunat priličguraciju, pa će automatska kalino krivo (pogreška je bila čak 2 m). Dodatno su se morali podebracija zvuka (u slučaju da kori-

siti neki parametre izlazne razine zvuka za pojedini kanal, ali to je gotovo uobičajena stvar gotovo kod svih testiranih receivera. Dobro je što se svi parametri mogu naknadno ručno ispraviti i popraviti. Obavezno je da se prilikom svih prvih podešavanja receivera s Interneta skinu sve nove "zakrpe" sustava, kako korisnik ne bi ponovno morao iz početka raditi kalibraciju zvuka. U novoj inačici firmwarea dolazi i Dolby Atmos i DTS:X nadogradnja. Onkyo je na ovome receiveru ponudio upscaling slike s nižih video izvora na 4K sliku. Kada je uključen automatski upscaling na 4K sliku, dodatno se uključuje opcija "Super Resolution", koja obrađuje video signal s tri razine intenziteta. Ova video obrada se koristi kako bi se poboljšala točnost upscalinga, odnosno poboljšali detalji i oštrina slike, te smanjila zakrivljenost ravnih linija (stepeničasti prikaz na dijagonali), dajući tako poboljšani prikaz slike na rezoluciji 1080p ili 2160p. Priključivanjem receivera na Internet, ponuđeni su sadržaji od Pandore, Spotifya, Deezera i meni nekako najdražeg Tuneina, koji omogućuje pristup preko 15.000 različitih internetskih radijskih glazbenih postaja s određenim tematskom glazbom (rock, jazz, classic, itd.). Onkyo se konačno, nakon mnogo godina, odlučio redizajnirati daljinski upravljač. Vodilja novog dizajna i funkcionalnosti daljinskog upravljača bila je jednostavnost, u čemu su u potpunosti uspjeli. Uobičajene brojne

hifimedia #100

TEST ONKYO TX-RZ810 Model Surround modovi

Onkyo TX-RZ810

THX Select 2 Cinema/ THX Surround EX DTS, DTS-ES, DTS 96/24, DTSHD High Resolution Audio, DTS-HD Master Audio, DTS Neural:X, DTS Express, Neo:6 Cinema Dolby Digital, Dolby Digital Plus, Dolby Surround, Dolby TrueHD Automatska kalibracija surround zvuka Reprodukcija surrounda kroz slušalice

•/• •/•/•/•/•/•/•/• •/•/•/• ACCU EQ/AccuReflex -

Prednji A/V

funkcijske tipke su totalno minimalizirane. Sada se na daljinskom upravljaču nalaze samo najpotrebnije funkcije, a najviše oduševljava velika tipka izlazne kontrole zvuka, koja dominira središnjim donjim dijelom prednje ploče daljinskog upravljača. Moramo priznati da se sada definitivno lakše i bolje snalaziti te upravljati svim funkcijama receivera. Interesantna je funkcijska tipka "Quick Menu" kojom se brzo dolazi do svih najosnovnijih funkcija receivera, ne ulazeći u glavni On screen grafički izbornik. Iako ovaj daljinski upravljač izgleda nekako krhko i plastično, rukovanje s njime nije zadavalo nikakve probleme. Šteta je jedino što on nema nikakav vid pozadinskog osvjetljenja funkcijskih tipki.

Slika i zvuk

Onkyo TX-RZ 810 koristi najnoviji Super Resolution algoritam (koristi Panasonicove čipsete) koji poboljšava upscaling video rezolucije niže kvalitete na Ultra HD / 4K. U praksi, svaki vanjski video signal koji prolazi kroz ovaj sklop u receiveru zaista postiže vidljive i poboljšane rezultate na video izlazu iz receivera. Naravno, poboljšanja će se najviše primijetiti na materijalima niže rezolucije. U Stereo modu zvučna pozornica je "opipljiva" po dubini i širini, pa se točno može odrediti pojedine izvođače u glazbi. Srednjotonski dio spektra daje vrlo prirodan i čist zvuk, dok se visokotonski dio vrlo skladno i nenametljivo uklopio sa srednjotonskim dijelom. Čak niti na većim glasnoćama, visokotonski dio spektra nije pokazivao nimalo neuravnoteženosti ili izobličenja, što sigurno treba pripisati

hi-fimedia #100

dovoljnoj snazi u izlaznom pojačalu. Bas frekvencije su na prvi dojam bile nekako manje izražene. TX-RZ 810 vrlo suvereno drži kontrolu na bas frekvencijama, što u konačnici znači preciznost i umjerenost u svim slučajevima. Treba svakako naglasiti da se i receiver, kao i svaki AV uređaj, mora "usvirati" između 60 i 100 sati rada kako bi kompletan zvuk dobio svoje prave obrise i karakteristike. U surroundu je također do izražaja došla čista reprodukcija srednjotonskog i viskotonskog područja. Iako je odvajanje svih kanala u surroundu izuzetno dobro, posebno treba istaknuti stražnje surround kanale. Čistoća i vjernost zvuka bila je zaista na zavidnoj razini, pa će svi poklonici surround zvuka ovim receiverom doći na svoje. Oni koji će eventualno imati prigovor na manji intenzitet bas frekvencija u surroundu, mogu slobodno potražiti pomoć u EQ (postoje tri zasebna memorijska mjesta u 15-strukom EQ), iako mislimo da za time neće biti nikakve potrebe. Bas frekvencije su čiste, jasne i dovoljno duboke da će u zahtjevnim bas materijalima dobro "prodrmati" njegove slušatelje.

Zaključak

Druga generacija Onkyovih TX-RZ receivera napravila je mali pomak u zvuku i jednostavnosti upravljanja funkcijama u odnosu na prvu generaciju. Novi i jednostavniji daljinski upravljač, Dolby Atmos i DTS:X suround dekoderi u kombinaciji s THX Select 2 Plus, te ostale najnovije napredne funkcije, samo su jedan od razloga zbog kojeg bi kupci na novi sound receiver trebali obratiti posebnu pozornost.

Kompozitni ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI Slušalice Stereo audio RCA

• • • -

Zadnji video

Kompozitni ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz

2/2/ 7/2

Zadnji audio

Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz

6/2/2/•

Oslali priključci

Subwoofer izlaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par) Vrsta zvučničkih priključaka AC strujni priključak IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 mrežni priključak USB RS-232 12 V okidač

2 -/7.1 9 crno/crvena 1/1 • • 1 • •

Posebnosti

D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing

384 kHz/32-bit • 40/50/60/70/80/90/100/120/150/180 /200 Hz 11

Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala Ostalo

On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika

• •/• • • 40 435 mm × 201.5 mm × 395 mm

Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Info CIJENA

hifimedia

17 www.chipoteka.hr 8,499.00 kn

Onkyo TX-RZ810

ZVUK 0

OPREMLJENOST 29 30

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

9 10

UKUPNO 0

100

Onkyo TX-RZ810 Dizajn receivera THX Select 2 Plus certifikat Dolby Atmos i DTS. X dekoderi Vrlo dinamičan zvuk Jednostavan daljinski upravljač Wi-Fi, AirPlay i Bluetooth bežična povezivanje Samo jedno mjesto za mjerenje u prostoru kod AccuEQ kalibracije U odabiru konfiguracije 6.1 surround sustava ne postoji centralni kanal

ZAKORAČITE U NOVU DIMENZIJU Otkrijte 3D Dolby Atmos filmski zvuk

Doživite posve novi audiovizualni svijet 3D zvuka s modelom Philips Fidelio B8. Dolby Atmos i Ambisound donose vam revolucionarno iskustvo zabave dodavanjem vertikalne dimenzije zvuku, što rezultira nevjerojatno realističnom 3D zvučnom slikom.

Soundbar Dolby Atmos zvučnik

hifimedia #100

PREPORUKA

4K UHD REZOLUCIJA p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ada su se na proljeće 2006. godine pojavili prvi Blu-ray uređaji na tržištu, tada je zacrtan jedan novi audio i video smjer. Za ovaj test bi također mogli reči da je prijeloman u poimanju kućne audio/ video tehnologije i da smo svjedoci obilježavanja novog smjera razvoja AV reproduktora visoke rezolucije. Na test nam je stigao Blu-ray player nove generacije Blu-ray playera, u ovom slučaju tvrtke Panasonic oznake DMP-UB900, koji podržava UHD (Ultra High Definition) standard. UHD Blu-ray uređaji reproduciraju video rezolucije od 2160 x 3840 (4K) te podržavaju visoko dinamički raspon slike (HDR) dajući slici neviđenu boju i svjetlinu koja do sada nije mogla biti reproducirana. Novi standard donosi 10 bitni video, širu paletu reprodukcije boja (Rec 2020)

hi-fimedia #100

Panasonic UHD Blu-ray uređajem oznake DMP-UB900 cilja na skupinu potrošača koji žele visoku kvalitetu audia i videa i veće brzine prijenosa podataka do 100 Mbps. Osim toga UHD Blu-ray uključuje podršku za HEVC kodiranje, HDCP 2.2 zaštite od kopiranja i HDMI 2.0a izlazni priključak. Kapacitet UHD diskova je povećan na 66 GB i 100 GB, a dobra vijest za ljubitelje filmova je ta da se neće koristiti regionalno kodiranje filmova, kao što je to bilo u prošlosti. Prvi Ultra HD Blu-ray diskovi su se pojavili na policama u veljači 2016 godine (Amerika), a svakim danom sve je više novih filmskih naslova. Panasonic UHD Blu-ray uređajem oznake DMP-UB900 cilja na skupinu potrošača koji žele

visoku kvalitetu audia i videa, a koristi već poznati dizajn viđen na prijašnjim visoko rangiranim uređajima ovog tipa. Prednja strana uređaja koristi zrcalni plastičan pokrov, koji je ujedno i poklopac preko cijele prednje stranice, a u njemu je jedino vidljiv mali visokokvalitetni dot matrix displej. Kada se poklopac spusti (samo djelomično kod izlaska Blu-ray pogona - može se spustiti i potpuno) vidljiva je ladica Blu-raya, displej, utor za SD kartice (SDXC kompatibilan) i USB priključak. Gornji dio kućišta je također plastičan i zrcalan u crnoj boji brušenog aluminija, a na njemu se nala-

ze samo dvije senzorske tipke za uključivanje/isključivanje uređaja i funkcija za pokretanje izlaska/ulaska ladice Blu-raya. Iako ovakvo plastično kućište (stražnja i donja strana je od metala) na prvi pogled ne ulijeva neko povjerenje (nismo imali nikakve problema s time), ono mu daje mu poseban estetski dizajn koji će sigurno privući mnoge korisnike. Stražnja strana obiluje A/V priključcima i time dokazuje da je ovo uređaj visoke kvalitete. Svi priključci su pozlaćeni, a izdvojili bismo dvostruki HDMI izlaz (jedan sposoban za isporuku slike i zvuka na TV, a drugi dizajniran za isporuku zvuka na kompatibilne AV prijemnike), 7.1 kanalni izlaz iz surround dekodera, te optički i koaksijalni digitalni audio izlaz. Vidljiv je i prorez za ispuhivanje toplog zraka iz uređaja uz pomoću malog ventilatora (u radu uređaja je potpuno nečujan). Oni koji će ostati skeptični

TEST PANASONIC DMP-UB900 najsitnijim detaljima koji donose prema vanjskoj "kvaliteti" DMPkvalitetu ne samo videa područUB900, trebaju malo "zaviriti" u karakteristike i mogućnosti UHD ja nego i na području audia. Panasonic je kao uvijek i Blu-ray plejera. DMP-UB900 je ovdje ponudio vrlo kvalitetan opremljen novim visoko-preciprikaz izbornika na On screen znim 4K Chroma procesorom ekranu TV-a. Razni izbornici su kojeg karakteriziraju nove tehjasno označeni, a u većini slunologije kada je posrijedi procečajeva korisnik neće niti trebasiranje slike, a koje su razvijene i usavršene u Blu-ray R&D odje- ti nikakva osnovna podešavanja, jer automatske postavke rade lu Panasonicova razvojnog cenodlično. Za korisnike koji žele tra Hollywood Laboratory (PHL). dodatno podesiti i neke finije UHD Blu-ray plejer raspolaže A/V nijanse u izbornicima neće originalnom 4K Direct Chroma biti nikakvih problema. Svaku Up-scaling funkcijom zbog čega može reproducirati sliku 4K kva- funkciju moguće je promijenilitete u velikoj rezoluciji i raskoš- ti iz automatskog rada. Jedan od sjajnih primjera za to je npr. nim bojama čak i s 2K sadržaizbornik "Noise reduction" koji jem, a moguće je 4:2:0 signanudi tri dodatna podešavale pretvoriti u 4:4:4 varijantu. nja za smanjenja šuma za sliku Panasonic DMP-UB900 je ujed(Black Noise, Random Noise no i prvi Blu-ray uređaj koji nosi i Mosquito Noise). "Igrajući" THX certifikat kao izvor 4K slike. se s tim opcijama gotovo da je Da ne bi sve ostalo u segmenmoguće ukloniti bilo koju vrstu tu videa, Panasonic je ponusmetnji na slici, a da se ne narudio i iznimne audio karakteristiši rezolucija i jasnoća originalke. Ugrađeno je stabilno i snažne reproducirane slike. Kao i na no napajanje, s korištenjem velisvim današnjim video uređajima kih elektrolitskih kondenzatoi ovdje se nalara, a Mica konPanasonic DMP- zi neka vrsta denzatori smanjuju interne digitalUB900 je ujedno i Smart podrške naziva Viera. ne šumove iz napajanja. Digitalni sklo- prvi Blu-ray uređaj To je poznata Panasonicova povi imaju ugrađen koji nosi THX platforma koja LAN filter koji smanjuje neželjeni šum certifikat kao izvor se koristila prije nekoliko goditijekom reprodukci4K slike na na njihovim je sadržaja s mreže, TV-ima. Smart a audio sklopoViera nudi nekoliko aplikacija – vi podržavaju zapise visoke k Netflix, Euronews, YouTube, rezolucije putem 192-kHz/32CinTrailer, Oyo, YouTube, itd – bit audio DAC. Još jedna velikoje za usporedbu s današnjim ka prednost je što DMP-UB900 Smart aplikacijama na moderautomatski može isključiti vezu nim TV-ima, ipak zaostaju sadrstrujnog kruga s koaksijalnog, žajem i fluidnošću u radu. optičkog ili analognog audio Kontrola audio analognih izlaza izlaza ako se ne koriste. Isto vriiz surround dekodera (2.1, 3.1, jedi i kada se otkrije da se samo 5.1 i 7.1 kanala) je također dobro reproducira glazba, a ne video napravljena s jasnim podešavamaterijal. U tome slučaju u potnjima svih uobičajenih paramepunosti se isključuju svi elektrotra u surround dekoderu (jačinički sklopovi za video kako bi zvuk bio maksimalno kvalitetan i na izlaze kontrole za svaki kanal neopterećen bilo kakvim interfe- zasebno, veličina zvučničkih kutija, itd.). rencijama ili mogućim smetnjaDaljinski upravljač DMPma audio signalu. Podržana je UB900 je zaista velikih dimenziaudio reprodukcija visoke rezoja. Bez obzira na to vrlo je ugodlucije FLAC (192kHz / 24bit), no i jednostavno upravljati svim WAV (192kHz / 32bit), ALAC funkcijama Blu-ray plejera. (192kHz / 32bit), DSD (2.8MHz Funkcijske tipke su velike, dobro i 5.6MHz), što sve svkupa govopozicionirane, a najviše nam se ri da su u Panasonicu mislili i o

Izgled osnovnog izbornika

Moćan izbornik podešavanja otklanjanja šuma na slici

Izbornik simulacije cijevnog zvuka pojačala

Izbornik odabira VIERA sadržaja s Interneta

hifimedia #100

TEST PANASONIC DMP-UB900 Model

sviđala funkcija pozadinskog osvjetljenja koja osvjetljava svjetlošću sve funkcijske tipke. Osim DMP-UB900 Ultra Blu-ray plejera daljinskim je moguće upravljati i osnovnim funkcijama TV-a (izlazna glasnoća zvuka, TV kanali, odabir AV ulaza i uključenje/isključenja TV-a).

Slika i zvuk

Standardni slikovni testovi s Blu-ray testnih diskova Panasonic DMP-UB900 izvodio je s iznimnom lakoćom i točnošću. Na Jaggies testnom uzorku imao je rezultate koji su među najboljim rezultatima na Bluray uređajima, gotovo savršeni sklad tri pomične linije bez nazubljenosti rubova. Filmska rezolucija je također pokazala odličnu reprodukciju okomitih i vodoravnih linija gotovo bez ikakvih titraja ili lomljenja rubova linija. Kao što smo već spomenuli, "šum" na slici, koji se manifestira kao zrnatost slike, moguće je doslovno potpuno izbjeći postavkom nekih dodatnih parametra u postavkama za sliku. Čak je na nižim DVD rezolucijama slika bila iznimna. Čisti rubovi predmeta, fluidnost pokreta, kontrast i boja bili su stvarno reproducirani bez ikakvih zamjerki, što dovoljno govori o kvaliteti video segmenta i njegovog upscalinga koji je ugrađen u DMP-UB900. Koliko god je bila dobra slika na nižim rezolucijama, pravi sjaj dolazi tek s 4K rezolucijom. Tu do punog izražaja dolaze i najsitniji detalji na slici kao i njezina dubinska perspektiva. Kontrast je nevjerojatno dobar, što se očituje u

hi-fimedia #100

velikoj razlici između tamnih i svijetlih područja. Mogućnost reprodukcije 10 bitne slike na 4 K vidljivo je u prikazu realnijih i prirodnijih boja, što do sada nije moglo biti vidljivo na TV-u. Naravno da HDR (High Dynamic Range) video materijali dodaju još bolje i izrazitije boje u reprodukciji, pa takve snimke zaista izgledaju spektakularno. Ovakvu iznimnu sliku jedino je moguće dobiti na kompatibilnom 4K TV, neovisno od kojeg je proizvođača. Šteta je što se na ovom Ultra Blu-ray plejeru, Panasonic nije dodatno potrudio da izbjegne neke "greške" koje su bile vidljive i na njegovim prijašnjim Blu-ray uređajima. Dok je reprodukcija različitih formata video materijala preko USB ulaza dobro podržana, imali smo nekoliko materijala gdje se nije mogao pročitati titl, a nije moguće niti mijenjati boju ili veličinu titla. Panasonic DMP-UB900 je u potpuno iznenadio zvučnim karakteristikama. Možda će neki korisnici ostati razočarani što Panasonic na ovom modelu nije ponudio kompatibilnost s SACD ili DVD-Audio diskovima, ali zato je tu podrška za visoke rezolutne audio formate FLAC i DSD dostavljene putem NAS ili USB memorijskih stickova, što je većini korisnika danas važniji segment. Prvo što će korisnik primijetiti je vrlo uravnoteženi spektar svih područja zvuka. Čisti i jasni zvukovi srednjeg i visokotonskog područja uvijek će dati pravilnu informaciju bez imalo izobličenja. Bas je meka-

Panasonic DMP-UB900

optički digitalni izlaz (TosLink) koaksijalni digitalni izlaz stereo audio izlaz kompozitni video izlaz komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) HDMI RSC 232C Daljinska kontrola audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) mrežni priključak USB Utor za memorijske kartice dodatni pribor audio digitalno/analogni pretvarač progressivan scan video scaler mogućnost podešavanje slike SD kartice

• • • 2 - /• • 1 • HDMI kabel 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) • • SD/ SDHC/ SDXC

Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja

Uključenje blu-ray plejera / brzi start BD disk DVD CD

17 sekundi / 6 sekundi 22 sekundi 18 sekundi 14 sekundi

Masa (kg) Info CIJENA

hifimedia

2,4 www.sonusart.hr 5,250.00 kn Panasonic DMP-UB900

SLIKA 0

39 40

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

UKUPNO 0

odlična kvaliteta slike odlično upscaling slike niže rezolucije na 4K odlična reprodukciju audio CD-a Kvalitetan daljinski upravljač s pozadinskim osvjetljenjem funkcijskih tipki THX certifikat

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

Panasonic DMP-UB900

100

nijeg karaktera s vrlo dobrom kontrolom. Prostorna informacija koja uključuje širinu i dubinu zvučne slike, jasno je naznačena i reproducirana, pa će korisnici uživati u bogatstvu detalja i prepoznavanju gdje je pojedini izvođač smješten u stereo polju. Iako do sad nismo nikada bili zadovoljni nekakvim dodatnim zvučnim "efektima" bilo kojeg tipa, neovisno da li se radilo o DVD ili Blu-ray reproduktorima, Panasonic je na DMP-UB900 modelu ponudio nešto vrijedno "razmišljanja", a to je mogućnost odabira 6 različitih digitalnih zvukova koji simuliraju zvuk iz lampaških pojačala. Ovu funkciju treba isprobati. Mogu se dobiti interesantni zvučni rezultati koji će možda nekim vla-

cijena prilično mali sadržaj Smart TV platforme nije moguće mijenjati boju ili veličinu titla kod reprodukcije filmova preko USB

snicima ovog Ultra Blu-ray biti primarni kod slušanja stereo zvuka. Surround zvuk također donosi brzi i dinamičan zvuk s odličnom bas kontrolom i basom koji ne posustaje niti na zahtjevnim filmskim scenama (npr. eksplozijama). Ukupno Panasonic DMPUB900 daje stvarno kvalitetan stereo i surround zvuk, koji smo do sada rijetko mogli čuti na nekom Blu-ray plejeru.

Zaključak

Panasonic DMP-UB900 Ultra HD 4K reproduktor postavlja nove standarde u AV svijetu. Za sve korisnike, koji žele najbolje audio i video rezultate, Panasonic DMP-UB900 Ultra HD trebao bi biti na vrhu popisa prilikom kupnje novog plejera.

DANIEL MILLER

Drugo lice Mute Recordsa

DRIVE-BY TRUCKERS Američki bend

Aaron Neville, Wilco, Weezer, The Chris Robinson Brotherhood, Leonard Cohen, Bubblegum, The Growlers, Angel Olsen, Van Morrison, David Bowie, Madeleine Peyroux, Shawn Colvin/ Steve Earle, Repetitor, Beach Slang, Lydia Loveless, The Wytches

MICHAEL KIWANUKA

U procijepu između crnog i bijelog svijeta

PRIKAZ / MICHAEL KIWANUKA

U PROCIJEPU IZMEĐU CRNOG I BIJELOG SVIJETA Od darovitog tamnoputog mladog čovjeka crnih korijena ali bijelog (londonskog) – okruženja posve je prirodno očekivati glazbeni eklekticizam; pitanje je tek u kojoj formi će se on ispoljiti.

hi-fimedia #100

piše: Denis Leskovar

a sva ‘gunđala’ čije se pritužbe na suvremenu glazbu svode na tvrdnje kako je ona izgubila svoj organski okus, Michael Kiwanuka zvuči kao melem na otvorenu ranu. Kada je BBC objavio popis debitanata s najvećim izgledima za prestižno priznanje ‘the sound of 2012’, nagradu je (u skladu s odlukom 180 glazbenih kritičara, radijskih urednika i ostalih opinionmakera) odnio povučeni, tamnoputi kantautor Michael Kiwanuka koji izgleda i zvuči kao da je u pitanju izbor za ‘Sound of 1972.’ Tim riječima u istom ovom časopisu počeli smo osvrt na prvijenac Home Again mladog glazbenika s londonskom adresom ali podrijetlom iz Ugande koji je – uz sve druge manje ili više dovitljive epitete – dočekan i sintagmom "novi Bill Withers." Svi koji poznaju Withersov opus, znaju o čemu je riječ; kul-

tna točka kad je Kiwanuka posrijedi. Baš kao i Van Morrison koji je na albumima Moondance, His Band & Street Choir ili, primjerice, St. Dominic’s Preview sofisticirano stapao crnačke uzore i "bijelu" folk-rock tradiciju, osobnu introvertnost i ekspresivnost odabranog žanra. Sličan je slučaj i Terryja Calliera, još jednog ključnog uzora koji je prije četrdesetak godina potvrdio zlatno pravilo da su najutjecajniji izvođači upravo oni čija je glazba nadahnuta s toliko različitih elemenata da ju je gotovo nemoguće podvrgnuti preciznoj žanrovskoj kategorizaciji. Michael Kiwanuka sličnih je predispozicija: od darovitog tamnoputog mladog čovjeka crnih korijena ali bijelog (londonskog) – okruženja posve je prirodno očekivati glazbeni eklekticizam; pitanje je tek u kojoj formi će se on ispoljiti. Sada je očito da Kiwanuka nudi mnogo više. Danas, četiri godine stariji i glazbeno zreliji, kantautor napokon dolazi u fokus zanimanja kritike i publike drugim studijskim

Iako je nastala kao rezultat retro postupaka, njegova je glazba na neki neobičan način zvučala osobno, autentično, čak i u nekim prosječnijim trenucima. tni autor koji je u prvoj polovini sedamdesetih zabljesnuo s kratkim nizom ostvarenja na razmeđi inteligentno osmišljenog soula i tople akustične glazbe uvijek je pouzdana referen-

albumom Love & Hate. Nenametljiva "eklektičnost" koja je na debiju imala umirujući ton i koja se kupala u šarmatnom retro ugođaju, sada dobiva nove značajke – značajke dodane

hifimedia #100

PRIKAZ / MICHAEL KIWANUKA glazbene vrijednosti i socijalne osviještenosti, premda je potonja (kako je to otprilike sročio jedan komentator) smještena konteks samopropitujućih "postmilenijskih" dilema. Službena biografija govori ovako: Kiwanuka je rođen 1987. u sjevernom londonskom predgrađu Muswell Hilla, istom onom kojemu su 1971. lucidni kroničari engleske svakodnevice The Kinks posvetili album Muswell Hillbillies. Roditelji su mu sedamdesetih odbjegli iz Ugande pod pritiskom diktatorskog režima Idija Amina, a sinovljev dar za glazbu razvijao se postupno. Počelo u srednjoj školi uobičajenom adolescentskom sklonošću modernim grupama poput Nirvane ili Radioheada, a nastavilo se otkrićem klasične literature Jimija Hendrixa i Boba Dylana. Čini se da su to bile prve bitne glazbene osobnosti u procesu Kiwanukinog umjetničkog formiranja. Prvi je (ostavimo li po strani očitu instrumentalističku virtuoznost) bio važan i zbog rasne komponente, a drugome ga je privukla skladateljska dovitljivost: nitko poput Dylana s tako malo akustične pratnje nije kadar izreći tako mnogo. Mladi je Michael studirao jazz na uglednom londonskom konzervatoriju Royal Academy of Music, te pop glazbu na sveučilištu u Westminsteru. Sudjelovao je u radu nekoliko rock sastava i uskoro se počeo studioznije zanimati za soul šezdesetih i sedamdesetih, za izvođače poput Otisa Reddinga i Curtisa Mayfielda. Vlastite pjesme počeo je skladati "za vlastitu dušu" i ni za koga posebno. No, snimivši nekoliko demo skladbi u namjeri da ih proslijedi drugim izvođačima, pozitivne reakcije publike presudno su prevagnule u korist odluke o vlastitoj karijeri. Iako je nastala kao rezultat retro postupaka, njegova je glazba na neki neobičan način zvučala osobno, autentično, čak i u nekim prosječnijim trenucima. "Uživam pjevati pred publikom, uspostaviti emotivni kontakt sa slušateljem", objasnio je početkom karijere. No, tog se pravila – pravila održavanja emocionalne bliskosti u eri sveopće distanciranosti – vjerno drži i danas. Iako zvuči introspektivno i ne pretjerano revolucionarno, blaga (ali ne i razblažena) kombinacija folka i soula na nastupnom izdanju Home Again prije četiri je godine figurirala kao zanimljiv kontrapunkt sintetičkoj neoeighties konfekciji s top ljestvica. Sredinom i potkraj 2016., uz produkcijsku asistenciju američkog čarobnjaka s pulta Briana "Danger Mouse" Burtona, Kiwanuka proširuje autorsku i aranžersku paletu, i drugim (predugo očekivanim) studijskim albumom potvrđuje svjetsku klasu. Klasu glazbenika koji slijede tradiciju, ali u nju unose nešto novo, nadograđujući je i dajući joj novu perspektivu. Ponadajmo se da na idući diskografski istup nećemo biti prisiljeni čekati četiri godine.

hi-fimedia #100

Michael Kiwanuka Love & Hate

(Interscope, 2016)

va temeljna pitanja povezana s drugim albumom (danas 29-godišnjeg) kantautora proizlazi iz elementarne znatiželje: u kojoj će se mjeri osjetiti učinak Danger Mousea (čiji su raniji studijski postupci često definirali pripadajuća ostvarenja, jednako ili više od samih autora), te koliko je sâm Kiwanuka glazbenički i skladateljski sazrio u četiri godine koliko je prošlo od prvijenca Home Again? dgovor na oba pitanja pruža već uvodna, desetominutna tema "Cold Little Heart", koja počinje sumornim klavirskim akordom na koji se nadovezuju dramatični, gotovo filmični potezi gudača. Kako sekunde i minute odmiču, tenzija raste zahvaljujući strateški raspoređenim pratećim glasovima i ugrađenim dodatnim instrumentima; posve suprotno svim nepisanim pravilima "pop" pjesme, pjesma teče glatko i razvija se "logično" iako je lišena čvrste strukture. Kiwanukin sugestivan vokal pojavljuje se tek oko pete minute, unoseći novu dimenziju u ionako široku zvučnu sliku. ko ta ambicioznost bez premca nekome zvuči kao samoproglašeni komercijalni suicid, dojam (koji ostaje nakon nekoliko preslušavanja) posve je drukčiji. Ta

pjesma, ali i sve ostale na albumu Love & Hate, u svakom smislu dotjerana do svojevrsne perfekcije, i nesumnjivo je da zasluge za to valja pripisati obojici presudnih aktera u studiju – ostaje tek pitanje omjera. nekim dijelovima album funkcionira kao osuvremenjena verzija remekdjela Marvina Gayea What’s Going On, iako se njegova suvremenost odnosi više na tematsku određenost stihova nego na glazbu. Ona jest ukorijenjena u "ovdje i sada", njezini produkcijski premazi pripadaju novome dobu, ali zvučno ishodište valja tražiti u zlatnom dobu žanra; razlika između Love & Hate i prvog albuma krije se u aranžmanskoj raskoši. Da biste to dobili, morate proširivati postavu malog sastava do razine svojevrsnog folk-soul orkestra. Naslov skladbe "Black Man In A White World" ne ostavlja prostor za nagađanja o poruci ili temi: dodaju li se tome intenzivni gospel-vokali i ritmično pljeskanje dlanovima u tradiciji antiknih robovskih napjeva, sve je jasno. S druge pak strane, balada "I’ll Never Love" intimistička je priča nalik onima s Home Again, kao i "One More Night" koja se konvencionalnošću također može usporediti s početnom Kiwanukinom fazom. Naslovna tema od sedam minuta mnogo je tipičnija lekcija iz elegancije i melankolije, a na trenutke čak i iz tamnog (umjerenog) pesimizma kojim je obavijen Love & Hate u cjelini. o riječ je o najprofinjenijem i najprivlačnijem komadu glazbene melankolije koja je ove godine podastrijeta širokoj publici.

Denis Leskovar

RAZGOVOR / DANIEL MILLER

Drugo lice MUTE RECORDSA OVOM VAM PRILIKOM DONOSIMO RAZGOVOR S DANIELOM MILLEROM, OSNIVAČEM KULTNOG MUTE RECORDS. OVA IZDAVAČKA KUĆA ĆE SVIM IOLE UPUĆENIJIM POZNAVATELJIMA (DOBRE) MUZIKE BITI POZNATA KAO IZDAVAČ IZVOĐAČA POPUT DEPECHE MODE, NEW ORDER, NICK CAVE & THE BAD SEEDS (I GRINDERMAN), GOLDFRAPP, MOBY, WIRE, CRIME & THE CITY SOLUTION I LIARS. IZDAVAČKA KUĆA AVANGARDNOG, ELEKTRONSKOG SENZIBILITETA OSTAVILA JE NEVJEROJATAN TRAG NA POVIJESTI POP MUZIKE. RAZGOVOR JE VODIO SMS DEUTSCH ZA POTREBE EMISIJE DRIVE NA YAMMAT FM.

hi-fimedia #100

hifimedia #100

RAZGOVOR / DANIEL MILLER

ako je daleko poznatiji kao osnivač Mute Records i glazbeni producent, Daniel Miller otisnuo se u glazbene vode kao glazbenik. Naime, on je bio osoba iza projekta The Normal. Kad ga se upita nedostaje li mu svjetlost reflektora kaže sljedeće: "Ne. Odgovor je ne, jer ionako nikada nisam imao tu poziciju, nisam želio biti glazbenik. Započeo sam to iz čistog hobija; volio sam elektronsku glazbu, bio sam u mogućnosti nabaviti rabljeni sintesajzer i nabavio sam ga zabavi radi, a onda sam zbog povijesti punka i DIY-a pomislio kako bi zabavno bilo snimiti singl". Kad ga se upita o fenomenu da su u to vrijeme svi mladi htjeli biti pop ili rock zvijezde kaže sljedeće: "Oduvijek sam volio glazbu, uvijek sam svirao po bendovima i svirao sam grozno, ne želite ni znati koliko grozno – zaista grozno. Ali bilo je to zbog zabave. No bio je tu i drugi aspekt, uvijek sam mislio da je elektronika čista forma punka, a pankeri su uvijek mrzili elektronsku glazbu. A možda su i voljeli ponešto, ali su govorili da je mrze. Sve što trebaš naučiti su tri akorda i možeš svirati u punk rock bendu, to je poznata izjava Marka Perryja iz "Sniffing Glue" magazina. To je bio vrlo važan punk fanzin toga vremena." Pomislio sam: "Ja ne moram naučiti tri akorda. Imam ideje i samo želim stisnuti tri gumba i stvarati izvrstan zvuk". Smatrao sam to daleko naprednijim od klasična tri akorda. Tri akorda su blues zapravo. Volim blues, ali to nije smjer kojim ćeš ići ako želiš napraviti iskorak u nešto novo", a o svom rudimentarnom poznavanju glazbe kaže sljedeće: "U svakoj glazbenoj školi dobijete osnovno obrazovanje, znate čitati note, ali ja sam, uvjeravam vas, bio najgori na nastavi. Svirali smo frulu, doista jednostavan instrument, najjeftiniji mogući instrument koji možete kupiti i ja sam bio najgori na satu. Tip koji nam je predavao rekao je da ne zna što će učiniti

Ja ne moram naučiti tri akorda. Imam ideje i samo želim stisnuti tri gumba i stvarati izvrstan zvuk. Smatrao sam to daleko naprednijim od klasična tri akorda samnom, tako da zapravo nisam dobio nikakvo formalno glazbeno obrazovanje, i nikada nisam htio biti frontmen niti zvijezda već jednostavno progurati svoje ideje na svoj način". Kad se prisjeća tog vremena kaže kako nije zapravo nikada ništa planirao: "Moj najveći problem u životu - i kao mladiću ali i ostatak života bio je taj da nikada nisam imao plan. Jednostavno nikada nemam plan. Išao sam na umjetnički koledž kako bih se bavio

hi-fimedia #100

filmom i televizijom i radio sam kao filmski montažer nekoliko godina, ali glazba je bila moja strast. Tada jednostavno nisam znao kako bih se profesionalno bavio njome jer nisam htio raditi za diskografsku kuću, a znao sam da ne mogu biti profesionalni glazbenik. Ukratko, ovako nekako je to izgledalo u mojoj glavi – objavit ću singl, vjerojatno se nikome neće svidjeti i da nikoga neće zanimati jer se radi o elektronskoj glazbi što nije

bilo u duhu tadašnjeg punk vremena i vjerojatno ću se vratiti svom dnevnom poslu, što je isto bilo okej. Montaža. Ali onda je da je single dobio nevjerojatne recenzije i John Peel ga je vrtio. Očito ga je i volio. Tih dana su se singlovi strašno dobro prodavali tako da sam se zbog mogao neko vrijeme uzdržavati. Čudne su se stvari događale, počeo sam poštom dobivati playliste američkih koledža – nisam imao pojma kako te stvari funkcioniraju. Moja je pjesma na playlisti? Kako se to jebeno dogodilo? Naravno, Rough Trade je kao moj distributer poslao ploče u Ameriku, počelu su ih puštati na radiju, to su bile neke potpuno neplanirane stvari". Prisjeća se kako su prve svirke izgledale: "Robert Rental izdao je singl u isto vrijeme kad i ja. Pitali su nas bismo li, svatko posebno, odradili koncert s novim elektronskim bendovima na sceni – nešto poput Cabaret Voltaire. Željeli su da sviramo Robert i ja. Njega sam upoznao i kroz razgovor smo

Dok je svirao po klubovima mnogi su ga doživljavali samo kao lika koji stoji iza Depeche Modea

shvatili da ne želimo te koncerte odraditi svatko za sebe pa smo rekli da ćemo svirati kao duo. Rekli smo da nećemo svirati svoje stvari nego smo smo jednostavno improvizirali s elektronskim zvukom. Na kraju smo odradili popriličan broj gaža. Sa Stiff Little Fingersima smo bili na Rough Trade turneji, publika nije bila baš primjerena ali u redu, imali smo par smiješnih iskustava. Većini se ljudi nije svidjelo, ali me to nije iznenadilo. Uvijek ih je bilo nekoliko koji bi nakon koncerta došli u backstage i rekli ‘’Wow, ovo je bilo nadahnjujuće’’. Nama je to značilo da se sve isplatilo. I dalje srećem ljude koji prepričavaju kako im je bilo na jednom od tih koncerata, ali to nije bilo ono s čim sam se doista želio baviti". Logično se nameće pitanje je li njegov singl s The Normal i dan-danas cijenjen zbog njegovog statusa ili same kvalitete glazbe: "Mislim da je to kombinacija jednog i drugog. Ne znam, stvarno ne znam. Znam da to neki ljudi puštaju u klubovima, neki su

je prvi put čuli i nemaju pojma tko je to, neki su čuli za nju i znaju da je to lik koji stoji iza Depeche Modea, pa je zbog toga idu čuti. Bitno da ljude i dalje zanima". Neizbježno pitanje je bilo o tome kako se odlučio baviti isključivo izdavaštvom: "Izbacio sam singl i neko vrijeme ga izvodio na koncertima, u čemu sam uživao ali znao sam da to ne želim raditi dugo. Samo sam htio da mogu reći ‘’ Da, vozikao sam se kroz državu i svirao’’. Ploča je bila vani i dobro je prolazila, odrađivao sam koncerte ali na kraju sam se pitao ‘’Ok, što ću sada raditi?’’. Nalazio sam se negdje između. Ljudi su mi slali demo snimke ali nisam baš bio oduševljen, nisam znao što bih točno s njima. Ali onda me prijatelj, ujedno i glazbeni novinar, upoznao s Fadom Gadgetom. Pustio mi je svoje demo snimke i tada sam prvi put pomislio ‘’Wow, s ovim se mogu poistovjetiti’’. Fad

izdavačka kuća. Nije bilo svjesne odluke da moram napraviti label, bila je to situacija u kojoj sam sreo čovjeka za čija mi se pjesma svidjela i za koju sam mislio da ju je vrijedno objaviti. Objavili smo singl i Mute je postao label’’. Iako je osnivač jedne od ponajboljih izdavačkih kuća, na taj posao nikada nije gledao isključivo kao biznis: "Glazba kao biznis mi nikada nije bila najjača strana. U to su vrijeme stvari bile prilično jednostavne. Izvor prihoda bila mi je prodaja ploča koja je išla preko Rough Tradea. Troškove su mi stvarali izdavanje, omoti ploča i knjigovođa. Kad sam krenuo s izvođačima, dijelili smo troškove fifty-fifty. Ne mogu se točno sjetiti. Sve se to dogodilo ali ne mogu se točno sjetiti kako". Od 1978. pa do danas upoznao je sijaset zanimljivih ljudi, ali ne može se odlučiti koji mu je izvođač najdraži: "Imam zai-

Glazba kao biznis mi nikada nije bila najjača strana. U to su vrijeme stvari bile prilično jednostavne. Izvor prihoda bila mi je prodaja ploča koja je išla preko Rough Tradea i ja jednostavno smo kliknuli. Dijelili smo jednaki senzibilitet, mračne osjećaje, puno smo toga imali zajedničkog. I stvari su mi se zaista svidjele pa sam rekao ‘’Zašto ne bismo to snimili u studiju i izdali singl. Prva adresa za Mute bila je moja kućna adresa, tj. adresa na kojoj je stanovala moja majka. Doma sam imao 4-kanalni snimač. Frankov singl snimali smo u normalnom studiju, bio je to jedan mali studio u južnom Londonu – Crystal Palace. Najjeftiniji studio koji sam u tom trenutku mogao pronaći. Snimili smo taj singl i Mute je postao

sta dugovječne odnose s nekim izvođačima poput Depeche Modea, Nicka Cavea i Fada Gadgeta. Tu su i Goldfrapp. Meni se čini da su novi bend, ali naš odnos traje već šesnaest godina. Blizak sam i s Liarsima, Yeasayer, a i nekim novijim izvođačima. Dragi su mi, smatram ih obitelji na neki način. Ne mogu reći tko mi je najdraži – s nekima sam privatno bliži nego s drugima, ali iz praktičnih razloga, svi žive na drugim krajevima svijeta". Vince Clark vam je napravio i naredno izenađenje, ne samo da je napustio Depeche Mode, već i Yazoo i to na vrhuncu

hifimedia #100

popularnosti? Da li je to njegova odluka ili zajednička zajedno s Alison Moyet? To nije nikakva tajna – jednostavno se nisu slagali. Zapravo, nisu htjeli snimiti drugu ploču ali ipak su tako odlučili, ali mislim da nikada nisu zajedno bili u studiju. Bilo je jasno, i Alison.. Da, Alison… Odlučili su da je kraj. Svjedočili smo povratničkoj turneji i live ploči, očito su mogli razgovarati. Je li to novac progovarao? Nije bilo financijskih razloga, oni su se jednostavno našli na pivici i odlučili – ajmo to napraviti. I tako se to i dogodilo. Zašto Assembly nije profunkcionirao? Ideja Assemblyja bila je u to doba neobična. Htjeli su napraviti album s bendom i gostujućim pjevačima. Prvi pjevač je bio sja-

jan, Feargal Sharkey. Vince se dosta trudio oko projekta, ali je dugo čekao na odgovore i na kraju mu se više nije dalo i odustao. Od svih izvođača, Nick Cave iskače iz niše elektronikom nadahnute glazbe: "To s njim je nešto potpuno drukčije od svega. On je drugačiji. Kad sam ja počinjao mislio sam da je s gitarama i rockom gotovo, budućnost je za mene bila u elektronici. Slušao sam Birthday Party kako sviraju i pomislio ‘’Koji genijalni bend’’, oni su bili prvi konvencionalno posloženi bend kojeg sam vidio nakon

Nick Cave & The Bad Seeds cijelu su karijeru proveli na Mute, tek su zadnju ploču objavili na vlastitoj etiketi

hi-fimedia #100

dugo vremena, tako da možda griješim. Bio sam veliki idealist i sve mi se vrtjelo oko elektronske glazbe, to je bilo ono što me zanimalo. Ali povijest mojeg glazbenog ukusa je šarolika – volim sve od bluza, pop glazbe 60-ih, jazza do njemačke glazbe. U početku nisam baš mogao surađivati s Birthday Partyjem iako su mi to predložili. Rekao sam da ne mogu jer nisam imao novca, a oni su isto bili bez love. Bilo je to kaotično razdoblje kada su Deutsch Amerikanische Freundschaft spavali na mom podu. Nisam mogao preuzeti tu odgovornost da radim s njima. Brinuo sam se za DAF, bilo bi mi previše brinuti se za još jedan bend. Bilo ih je pet-šest u Birthday Partyju. Preselili su se tada u London i Berlin i ostali smo u kontaktu. Njihov menadžer bio mi je prijatelj i pitao me želim li ih u Mute i rekao sam ‘’ Da, naravno’’, jer bila su to bolja vremena za Mute. Napravili smo jednu ploču, oni su se razišli i tako su nastali Nick Cave and The Bad Seeds, Crime and the City Solutions i These Immortal Souls. Nick Cave & The Bad Seeds cijelu su karijeru proveli na Mute, tek su zadnju ploču objavili na vlastitoj etiketi. To je u redu, kada s nekim radiš tako dugo, želiš probati i neke nove stvari. Depeche Mode je sada na Sony Musicu. Ali i dalje radimo, ostali smo u vrlo bliskim, prijateljskim odnosima". Miller kaže sljedeće kad se prisjeti činjenice da je DAF naprasno raskinuo ugovor: " Da, poludio sam tada zbog njihove odluke. Uopće nisu ni razgovarali sa mnom, samo su me obavijestili da odlaze". Od novijih izdanja ističe Goldfrapp i New Order. "Goldfrapp i New Order su nam možda najuspješnija izdanja. Potpisali smo ugovor s New Order i imaju sjajan album. Bernard (Summer) radi odlične tekstove, leader je, glazbu rade skupa. I dalje su bend, rade dosta stvari skupa. Drugačije je to kada odrastate uz band i rastete s bandom, kao naprimjer ja s Depeche Mode. Onda ne shvaćate stvari na

Goldfrapp

New Order

Prije osnivanja izdavačke kuće Mute Records, Daniel Miller je završio u glazbenim vodama. Kako je volio elektronsku glazbu kupio je rabljeni Kord 700S sintesajzer te snimio dvije pjesme pod projektom The Normal – "T.V.O,D." i "Warm Leatherette". Singl je doživio zamjetan uspjeh što mu je omogućilo popriličan broj nastupa po klubovima.

taj način, normalni su vam stadionski koncerti. Znate ljude, nije vam čudno". Prisjetio se kako je potpisao New Order: "Imamo zajedničku prijateljicu, promotoricu koja mi je rekla kako nisu zadovoljni s Warnerom i da traže neko alternativno rješenje. Otišao sam u Manchester, proveli smo sjajan dan skupa, bili smo na klopi. Rekao sam im da sam zainteresiran, bez uvijanja. Znao sam ih od ranije, ne toliko dobro. Mnogo smo pričali. Bila je dobra kemija među nama. Znao sam dobro Tonyja Wilsona. Bilo je jako prirodno. Bernard mi je rekao: radim na nekim novim stvarima, poslat ću ti da to čuješ. To me iznenadilo. S nekim ljudima radim već 15-16 godina pa mi ne puštaju ništa od novih pjesama dok stvarno nije gotovo". Ranije je kazao kako svoj posao nikada nije doživljavao isključivo kao biznis. Zbog toga mu je bitnija vizija, to jest bitnije mu je preslušati novi materijal izvođača nego mogući profit: "Užasno mi je bitno, posebno u njihovom (New Order) slučaju. Njihova predzadnja ploča mi nije najbolje legla. Htio

sam to čuti. Nisam čak ni tražio, sami su to ponudili. Bili su to instrumentali, otprilike onako kako je danas i na albumu. Bio je sjajan osjećaj, poslušati osvježene New Order. To je bilo to. Jednostavno smo to napravili do kraja i objavili". Za kraj, preostalo je da sažme svoju karijeru u nekoliko najsvjetljijih i najmračnijih trenutaka: "Kad sam prvi puta završio svoj singl. To je bilo sjajno. Bilo je mnogo emotivnih trenutaka. Depeche Mode sviraju na Rosebowl stadionu pred 80.000 ljudi, bez bubnjara. A do jučer su bili tek još jedan klupski elektronski band. Postajali su evanđelje elektronske pop glazbe. Tijekom snimanja kontroliraš situaciju. Na primjer, kad sam potpisao Goldfrapp, oni prije toga nisu svirali uživo. A kada sam ih čuo, ostao sam bez teksta. Najteži trenuci su svakako onda kada netko umre, kada ga više nema. Tada promatraš sva njegova djela drugim očima, čuješ to drugačije. Puno njih nikada ne realizira svoj talent do kraja. Šteta što stvari tako završe. To su tužni trenuci".

hifimedia #100

PRIKAZ / DRIVE-BY TRUCKERS

Američki

BEND Trenutna diskografska bilanca – jedanaest studijskih albuma, tri live albuma i jedna kolekcija materijala koji nije završio na nekom od službenih izdanja piše: Matko Brusač

rive-By Truckers su, uz Sleater-Kinney, najbolji, najkonzistentniji, najpametniji i politički najpismeniji američki rock bend u posljednjih dvadeset i nešto godina. Jedan od najvrednijih, također. Od 1998. godine i debitantske ploče ‘Gangstabilly’, Drive-By Truckers u prosjeku su objavljivali jedan i pol’ album godišnje, trećinu godine provodili su na cesti, nekoliko puta uspješno rješavali veoma ozbiljne kadrovske probleme u hodu i strpljivo i linearno proširivali obožavateljsku bazu. Ukratko, radi se o bendu kojemu se malo toga u karijeri dogodilo slučajno. Kada se podvuče crta, trenutna diskografska bilanca je sljedeća – jedanaest studijskih albuma, tri live albuma i jedna kolekcija materijala koji iz ovog ili onog razloga nije završio na nekom od službenih izdanja, što je sveukupno više od dvjesto (u pravilu) odličnih pjesama. Glazbeno, progresija benda nije bila ništa manje impresivna – u najranijem razdoblju često su znali biti skloni grunge/punk stilemima, u prvoj polovini nultih selektivno su se referirali na southern rock kanon, dok u posljednjih sedam-

Iako je na prva dva albuma – ‘Gangstabilly’ i ‘Pizza Deliverance’ (1999.) – bilo mjestimičnih naznaka (recimo, Cooleyjeva pjesma ‘Uncle Frank’) da je posrijedi bend koji raspolaže kapacitetima za velike i ozbiljne stvari, kladiti se na to da će petnaestak godina kasnije Drive-By Truckers uživati neupitan status ponajboljeg američkog rock benda vjerojatno bi bilo prilično riskantno. Ali te su šanse, u svakom slučaju, uskoro postale nešto povoljnije. Točnije, nakon 2001. godine, kada je bend objavio, vrijeme je pokazalo, dugoročno presudni dvostruki album ‘Southern Rock Opera’. Jedna od rijetkih od rock opera koja u izvedbi nije bila opterećena teretom pretencioznosti posve stranoj prirodi popularnog, istovremeno je funkcionirala kao neka vrsta autopoetičkog proglasa i inteligentnog i ispovjedničkog razračunavanja s povijesnim, političkim, ekonomskim i – na koncu – kulturnim kontradikcijama regionalnog porijekla Drive-By Truckersa, one nejasne prostorne jedinice koja nosi ime Američki jug. Prošle godine, frontmen Patterson Hood u editorialu napisanom za New York Times povodom pucnjave u crkvi u gradu Charlestonu u Južnoj Karolini retrospektivno je sažeo osnovni dramaturški sklop albuma: ‘Taj se album bavio sljede-

Najbolji, najkonzistentniji, najpametniji i politički najpismeniji američki rock bend u posljednjih dvadeset i nešto godina osam godine koriste onaj isti set glazbenih stilova kojim su se služili Stonesi u ‘Exile On Main St.’ fazi, ne računajući blues. A to čine s takvim autoritetom da im je u suvremenom američkom rock polju trenutno nemoguće pronaći premca.

hi-fimedia #100

ćim problemom: kako se ponositi time odakle dolazimo, a istovremeno naglasiti i osuditi najgore epizode iz naše regionalne povijesti.’ I to iznimno uspješno. Autorsku kičmu benda koji je oformljen

1996. u Athensu (Georgia) još uvijek čine gitaristi i pjevači Patterson Hood i Mike Cooley. Obojica pišu izvanredno. Prvi drži bend na okupu, piše više i klasični je pripovjedač, strpljivi epičar koji će uzeti onoliko vremena koliko mu je potrebno da pričama da ekonomski i prostorni kontekst i početak, sredinu i kraj. Drugi je nešto manje mimetičan i ekonomičniji, autor koji u dva stiha zna reći više nego neki s pola albuma (‘Well, my daddy didn’t pull out, but he never apologized / Rock and roll means well, but it can’t help telling youbg boys lies’). Obojica zakleti anti-elitisti, građu crpe uglavnom iz onih predjela života koji se često pomalo nepravedno opisuju kao ‘obični’. Kada se bendu netom nakon izlaska albu-

Drive-By Truckers American Band

(ATO Records, 2016.)

ijekom karijere koja traje duže od dva desetljeća DriveBy Truckers u svojim su se pjesmama bavili ∑ ukratko ∑ protagonistima čiji su životi u jednom trenutku krenuli u krivom smjeru, a ta su kriva skretanja, s ogromnim dozama autorskog razumijevanja i empatije, uvijek precizno smještali u konkretne socio-ekonomske kontekste. Sada, na ovogodišnjem albumu ‘American Band’ po prvi se puta

ma ‘Southern Rock Opera’ na poziciji treće gitare priključio tada dvadesetdvogodišnji Jason Isbell, koncentracija autorskog talenta u jednom bendu dosegnula je razinu koja u povijesti suvremenog popa ostaje po mnogočemu gotovo pa jedinstvena. Uslijedila su dva odlična albuma koja su se ako već ne značajnijim promjenama u zvuku odlikovala stanovitim tematskim proširenjem – ‘Decoration Day’ (20013.) i ‘The Dirty South’ (2004.) – i koja zajedno sa albumom ‘Southern Rock Opera’ čine ono što se obično naziva ‘južnjačkom trilogijom’ Truckersa. I zatim nešto slabije ostvarenje ‘A Blessing and a Curse’ iz 2006. godine. Na upravo spomenuta tri albuma Isbell je rasporedio šest fantastičnih pjesama (napisao

je još dvije, objavljene tek na kompilaciji ‘The Fine Print...’ iz 2009.) od kojih je jedna poetički možda i najreprezentativnija pjesma benda – stvar ‘Outfit’ s albuma ‘Decoration Day’ – u kojoj otac-maler sina-glazbenika upozorava na važnost one pozitivne indentfikacije na račun socijalnog porijekla koja je historijski, nažalost, bila rodno ekskluzivna: ‘So don’t try to change who you are boy, and don’t try to be who you ain’t / And don’t let me catch you in Kendale with a bucket of wealthy-man’s paint’. A usput ga obavijesti i o tome kako je ideja socijalne mobilnosti sranje. Nakon što se nekoliko puta neuspješno pokušao prekvalificirati zaključuje: ‘But I got to missing your Mama and I got to missing you too / So I went back to painting for my old man and I guess that’s what I’ll always do.’ Nakon što je rokenrol mladom Isbellu isporučio standardnu porciju laži, Hood i Cooley izbacili su ga 2007. iz benda, a on se nakon toga posvetio samostalnoj karijeri, u početku s malo uspjeha, a trenutno s puno (preporuka: albumi ‘Southeastern’ iz 2013. i ‘Something More Than Free’ iz 2015.). Danas su obje strane suglasne oko toga kako je takav razvoj situacije bio najbolje rješenje i za jedne i za druge. U jednom intervjuu za NYT prije nekoliko godina, osvrćući se na period koji je proveo u Truckersima, Isbell je bio sasvim iskren: ‘Iz vremena kada sam svirao s Truckersima sjećam se malo toga ili ničeg.’ S druge strane, Hood i Cooley često znaju reći kako je tijekom 2006. i 2007. bend bio na rubu raspada. Ali Drive-By Truckers 2008. objavljuju album ‘Brighter Than Creation’s Dark’ za koji će jedan dio upućenih reći kako je u pitanju umjetnički najbolje ostvarenje benda. Također, ‘Brighter Than Creation’s Dark’ vjerojatno je i najbolja ulazna točka za one koji se žele upoznati s radom ovog iznimnog benda. Njihov ‘najmekši’ album, obilježen uspješnim stilskim otvaranjem prema klasičnom zvučnom ambijentu country glaz-

bave (uglavnom) samim kontekstom, odnosno tekućom američkom društvenom klimom. Između ostalog, Hood piše o recentnoj pucnjavi na kampusu u Oregonu (‘Guns of Umpqua), o recentnoj pucnjavi u crkvi u Charlestonu (‘Darkened Flags’), o rasizmu (‘What It Means’) i o imigraciji (‘Ever South’); Cooley o imigraciji i o pucnjavi (‘Ramon Casiano’) i o rasizmu (‘Surrender Under Protest’) i o popovima (‘Kinky Hypocrite’). Bend zvuči klasično u najboljem smislu riječi, a između nabrojanih pjesama smjestilo se i nekoliko politički manje direktnih komada, poput Cooleyjeve ‘Filthy and Fried’ koja bez problema može stati uz bok najboljim stvarima koje je dosad napisao. U svakom slučaju, jedno od važnijih izdanja Truckersa, ako ne i najvažnije. Matko Brusač

be, sadrži devetnaest pjesama od kojih je veći dio nakrcan likovima čiji životi nisu niti posebno veseli ali niti posebno tragični. S dvije sjajne pjesme (‘I’m Sorry Houston’ i ‘Home Field Advantage’) svoj obol albumu dala je danas bivša basistica benda i bivša Isbellova supruga Shonna Tucker. Nakon toga dvije godine diskografske pauze pa dva albuma koja nisu bila odlična nego samo iznadprosječna – ‘The Big To Do’ iz 2010. i ‘GoGo Boots’ iz 2011., od kojih je drugi, aranžerski inspiriran rhythm and bluesom, nešto bolji od prvog. Iste godine Tucker je zadesila ista sudbina koja je zadesila njezinog bivšeg supruga pa je kao zamjena na bas gitari doveden Mike Patton, čovjek koji je svojevremeno svirao u solidnom revizionističkom southern rock bendu The Dexateens. Patton je službenim članom benda postao izlaskom albuma ‘English Oceans’ (2014.), čvrstog i kompaktnog seta pjesama odsviranog u nešto bazičnijem trad-rock ključu. Na sjajnom ‘American Band’, objavljenom posljednjeg dana rujna ove godine, Drive-By Truckers eksplicitno se bave onim čime su se implicitno zapravo bavili tijekom cijele karijere – pop sociologijom iz klasne i rasne perspektive. Kao direktna intervencija u tekuću američku politiku, i to još u izbornoj godini, objavljivanje albuma ‘American Band’ među najposvećenijim obožavateljima benda izazvalo je pravi maleni potres, od kojih jedan dobar dio lijevim politikama teško da je sklon u istoj mjeri kao i njegovi članovi. Cooleyjev komentar bio je kratak: ‘Želio sam da oko ovog albuma ne bude nikakvih dvojbi, radi se o otvoreno političkom albumu. Plan je bio razljutiti seronje.’ Pa je s obzirom na trenutno stanje u američkom popularnoglazbenom polju, u kojem, izuzev hip-hopa, žanra koji je tematski receptivan prema suvremenosti baš i nema, objavljivanje albuma ‘American Band’ nešto čemu bi bilo šteta ne posvetiti ozbiljnu pažnju.

hifimedia #100

ROCK / RECENZIJE Aaron Neville Apache

(Tell it Records, 2016.)

Posljednji album legendarnog Aarona Nevilla ‘Apache’ otvara pjesma ‘Be Your Man’ – preko relativno dinamične ritmičke podloge, zategnute svirke studijskog benda i glasnih saksofonskih naleta, Neville onim jedinstvenim senzualnim tenorom, na račun kojeg je u prvom redu i izgradio antologijsku karijeru, govori njoj kako će joj stajati na raspolaganju i kada vremena budu postala teška. Dakle, jasna najava temeljitog stilskog odstupanja od prethodnog izdanja ‘My True Story’, na kojem je interpretirao klasike popularne glazbe u doo-woop ključu, ali i nekih prethodnih na kojima je uglavnom radio unutar okvira balade. I doista, ‘Apache’ je jedan od stilski bazičnijih albuma u Nevilleovoj samostalnoj karijeri, set pjesama u čijem je podtekstu moguće prepoznati kompletnu paletu glazbenih stilova povezanih s New Orleansom. To, nažalost, nije jedina novost. Naime, nakon dugo vremena, odnosno tek po drugi put u karijeri, Neville je objavio album na kojem on (su)potpisuje sve pjesme. A njegov verbalni idealizam/univerzalizam često nije jednostavno prožvakati. Ukratko, druga polovina albuma bolja je od prve, aranžerski. To su, prije svega sljedeće pjesme – ‘Hard to Believe’, soul/brass elegija o razočarenju stanjem u kojem se nalazi suvremeni svijet, ‘Sarah Ann’, u stvari kla-

sični ljubavni rock’n’roll komad kojem je dan južnjački premaz, ‘Make Your Momma Cry’, veteransko mudrovanje o životu čovjeka koji je svoju majku rasplakao mnogo puta i završna ‘Fragile World’ čiju je politiku teško shvatiti ozbiljno. Prvim dijelom, pak, dominira ‘Stompin’ Ground’, katalogiziranje svih onih pojava i likova koji su Nevilleov rodni grad učinili onime što on jest i koje je taj isti grad učinio onime što su oni bili ili jesu. ‘Sometimes them streets were mean, can you dig / But that was my stompin’ ground’, govori Neville na kraju te stvari. I dok se New Orleans u posljednjih pedeset godina itekako promijenio, ista sudbina nije zadesila Nevilleov glas, što je još uvijek sasvim dovoljan razlog zbog kojeg ga je dobro slušati. Matko Brusač

Wilco Schmilco

(dBpm Records, 2016)

Iako ga je dio kritike (valjda ne znajući što bi s njim) pohvalio poput svih ostalih, prošlogodišnje izdanje Wilca, iznenada objavljeni Star Wars, daleko je najslabija karika u opusu Jeffa Tweedyja – sa ili bez matičnog sastava. U retrospektivi, to se potvrdilo: kaotičan, autorski smušen i aranžmanski "suh", Star Wars jedva sadrži jednu ili dvije skladbe vrijedne ponovljenog slušanja. Novi, deseti studijski album, idiotski naslov-

ljeni Wilco Schmilco (aluzija na sličan postupak Harryja Nilssona, Nilsson Schmilsson iz 1971), pokazuje da su Tweedyjeve ambicije stvaranja uistinu velikih djela, kao što su Being There (1996), kolaboracijski Mermaid Avenue ili Sky Blue Sky (2007) naprosto usahnule, barem zasad. Schmilco ostavlja dojam skromno producirane zbirke pretežno akustičnih pjesama na rubu urbanog folka, koje zvuče kao plod autorovog hobija, poput nečeg što je trebalo poslužiti kao predah između dva "glavna" projekta. No, to ne mora značiti ništa osobito loše. Za razliku od Star Wars, ovdje je ostvarena mnogo veća skladateljska disciplina, o čemu svjedoči i čvršća struktura skladbi koja pogoduje ležernijem, introspektivnijem ambijentu. Zapravo, već su neki kritičar zamijetili da je glazba postavljena tako da se Schmilco u većem dijelu komotno može slušati i kao Tweedyjev solo projekt: vokali u prednjem planu i namjerno utišana pratnja, što je očito već u uvodne dvije teme. Riječ je o baladi u sporom (suptilna "Normal American Kids") i baladi u srednjem/umjerenom tempu (šarmantna "If I Ever Was A Child"), gdje već i naslovi naznačavaju tematski okvir: reminiscencija, povratak u djetinjstvo, (polu)nostalgično promišljanje i ‘podvlačenje crte’ čovjeka stiješnjenog u procjepu srednjih godina. Bez obzira na dominantno akustični ugođaj, album nije lišen eksperimentalne oštrice, no agresivni, skoro atonalni gitaristički bljeskovi kao u slučaju skladbi "Common Sense" i "Locator" razmjerno su rijetki. Schmilco jest sjetna, zatamnjena, umjereno pesimistična i kasnoljetna ploča prožeta dovitljivim melodijskim rješenjima, privlačna u dijelovima, i zapravo preporučljiva. Denis Leskovar

Weezer Weezer (White Album) (Crush Music; 2016.)

Znam da je iracionalno, da je pitanju deset albuma, da je prošlo više od dvadeset godina od izlaska eponimnog, plavog albuma, ali Rivers Cuomo će za mene uvijek imati dvadeset i kusur godina, a Weezer će uvijek stvarati muziku za adolescente, nezrele post-adolescente te ljude koji su zapeli u adolescentskom limbu. Njihovi će se refreni uvijek rado pjevati, a njihove će me pjesme uvijek podsjećati da je okej biti neprilagođen, šmokljan, luzer i slomljenog srca. Iskombiniravši pop punk, power pop i alt rock Weezer stvorio je prepoznat-

hi-fimedia #100

ljivi, pitki, nepretenciozni i možda najbitnije, nepatvoren i iskren gitaristički pop. Dobro, osim tzv. "Blue Albuma", "Pinkertona" i "Green Albuma" izdali su užase poput uvjerljivo najgorih "Raditude", "Red Album" i "Make Believe". Nakon apsolutnog kreativnog dna nastupa faza osrednjih i jedva osrednjih izdanja u vidu "Hurley" i "Death to False Metal" te konačno povratak relativno solidnim "Everything Will Be Alright in the End" te sad s novim eponimnim, ali ovaj put bijelim albumom. Nakon prvih nekoliko preslušavanja album se čini odličnim. Tek kasnije ustanovite da je to do toga da ste zadnjih sedam-osam godina bili navikli na katastrofalna izdanja. "White Album" je okej album, ništa više. Nekoliko sjajnih pjesama sa sjajnim refrenima ("California Kids", "Wind in Our Sail" i "Do You Wanna Get High?"), nekoliko pjesama koje se previše trude biti hitovi ("Thank God for Girls" i "King of the World") i furka na Beach Boys (iako je riječ o bijelom album). Weezer su opet relativno ozbiljan bend. Barem dok ne shvatite koliko je Cuomo zapravo star. Ljubitelji zvuka dodati pola zvjezdice. Sven Popović

The Chris Robinson Brotherhood

Leonard Cohen

Anyway You Love, We Know How You Feel

(Sony/Menart, 2016)

(Silver Arrow, 2016)

Premda će ga mainstream publika uvijek pamtiti prije svega kao vođu Black Crowesa, karijera Chrisa Robinsona kasnijih se godina ispreplela na više kolosijeka. Osim u sklopu matične grupe, vodio je i projekt New Earth Mud, te noviji The Chris Robinson Brotherhood. Anyway You Love, We Know How You Feel naziv je njihovog svježeg albuma koji još jednom pokazuje da se fokus Robinsonovih utjecaja odavno premjestio iz područja Rolling Stonesa i grupe The Faces na teren grupe Grateful Dead iz njihovog blagog, omamljenog ali melodičnog razdoblja sredine 1970-ih; elestično strukturirane skladbe u prosjeku traju između pet i šest minuta. Podatak da je Robinson u postavi svojeg pratećeg benda angažirao odličnog kantautora i gitarista Neala Casala dovoljno govori o njegovom autoritetu i današnjoj snazi - barem kad govorimo o suvremenoj američkoj jam-rock sceni. A ona je uvijek malo pomaknuta od srednje struje, što znači da će Robinson i dalje, zajedno sa svojom verzijom klasičnog rocka – pomiješanog s osunča-

You Want It Darker

akon nedavnog odlaska njegove muze, Norvežanke Marianne Ihlen kojoj je posvetio neke najbolje rane skladbe ("So Long Marianne, "Bird On the Wire"), Cohen je sve češće, u intervjuima ali i stihovima skladbi, počeo govoriti i o vlastitom kraju. Nažalost, bio je u pravu. lbum You Want It Darker otvara naslovna tema, protkana sakralnim, himničnim ugođajem, karakterističnim za barem polovicu opusa slavnog Kanađanina. Gitare (prvog instrumenta s kojim je postigao ugled) ovdje nema niti u tragovima. Žičane je dionice Cohen odavno povukao u drugi, treći plan, ako ih uopće ima; konstrukcija zvučne slike izvire iz tmurnih klavijatura, orgulja i tipki općenito, uz gudačke pasaže koji podvlače melankoličan prizvuk. "It Seemed The Better Way", "Steer Your Way" i finale "String Reprise/ Treaty" dragocjeni su primjeri. Zborske aranžmane potpisuje sin Adam kojemu odlaze zasluge, ili krivnja, i za producentski dio posla. ohenov je glas dubok poput Tihog oceana, to je poznato. A teme ∑ smrtnost i

ljubav, romantični zanos i njegovo urušavanje, ljudska emocija s velikim "E" ∑ i dalje su prisutne kao konstanta jednog ne uvijek perfektnog, ali svejedno fascinantnog opusa. Baš kao i suptilna, jedva naznačena ironijska nit u stihovima što teku kao i glazba: elegantno, mirno i bez žurbe. ožda se zbog te staloženosti svaki njegov potez urezuje u slušateljevu podsvijest poput noža. Iz albuma u album Cohen je sve više zvučao poput ostarjelog ali vitalnog mudraca, oboružanog varljivo jednostavnim melodijama. A u svojoj jednostavnosti i autoritativnosti najboljom se ovdje čini "Traveling Light", s ekstra dramom koja slušatelja drži prikovanog od prve do zadnje sekunde. "Leaving The Table" također pripada boljemu dijelu njegova back kataloga. ecirajući vlastite snove, promišljajući vlastitu osjećajnost i vlastita odskliznuća Cohen je do zadnjeg trenutka ukazivao i na povremene dvojbe svakog od nas ∑ i to nije stereotip. U devet izvedbi na ploči You Want It Darker ostao je refleksivan, topao i sugestivan bez ostatka. Razlika je samo u tome što se ovdje iz svakog tona osjeća još dublja rezignacija. Ranije je bio pjesnik i ljubavnik ∑ na kraju kao da je ostao samo pjesnik, ali vrhunski, s vatrom koja se nedavno ipak morala ugasiti. listaviji oproštaj od albuma You Want It Darker teško je i zamisliti.

Denis Leskovar

hifimedia #100

ROCK / RECENZIJE Bubblegum Gentle Hearts (Samoizdat, 2016.)

obra je godina za regionalnu glazbenu scenu. Repetitorov "Gde ćeš?" i "Tišina" Sare Renar tek što nisu izašli, a već smo odslušali albume Valentina Boškovića, Moskau, BadenBaden te singlove ovogodišnjih pobjednika Demofesta, Seine i njihovog drugara, Denisa Kataneca. Jedan od najproduktivnijih aktera, da ne kažem jedan od protagonista ove nove scene svakako je mladi Ivan Grobenski. Mladi gospodin nema ni dvadeset i pet godina, a već iza sebe ima niz zapaženih nastupa i izdanja s maloprije spomenutim art-noise (iako uporno tvrdim da je to sve zapravo bluz) kolektivom Moskau, umirovljenom power pop grupom Lolita, a odnedavno (konac 2015.) sa solo synthpop projektom Bubblegum. Bubblegum je još jedan dokaz

hi-fimedia #100

talenta i kameleonske naravi mladog autora. Za razliku od prijašnjeg albuma, "Dance Music for Old People", "Gentle Hearts" čišći je po pitanju produkcije i vizije. Devet pjesama, devet srdaca; od vojnih ili modernih, do nježnih, umornih i mrtvih. Najinteresantnija je zapravo tranzicija s gitara, buke i vokala koji je više urlanje i nekoherentno mrmljanje prema plesnim ritmovima, mekim synth melodijama i čistim, neočekivano lijepim vokalnim dionicama. Album otvara nedostatak srca, pjesma "No Hearts", koja kreće sa žuborećim synthevima, tupim bas bubnjem, zvonkim snareom i postepeno, minimalistički i efektno se nadograđuje. Sljedeća stvar, "Gentle Hearts", jedna je od najboljih kompozicija na albumu s pamtljivom, uvodnom synth dionicom i tekstom o mekim srcima koja uvijek izgube. Predzadnja, melankolična (da na kaže srcedrapajuća) "Legendary Hearts" zapravo najbolje utjelovljuje atmosferu albuma koji je unatoč mjestimično plesnim ritmovima i pitkim melodijama ipak duboko melankoličan i gorkosladak. Odličan album za nadolazeće, sve kraće, sve hladnije dane. Sven Popović

nim countryjem i suptilnim funkom – funkcionirati isključivo kao miljenik upućenih. Dani slave su iza njega, ali on zato glazbu doživljava kao užitak i gotovo ništa više. A to je u svijetu korporativnih imperativa dragocjena vrlina. Denis Leskovar

The Growlers City Club

(Cult Records; 2016.)

Kada prvi put čujete ime nekog benda na neki način odmah čujete i muziku kakvu pretpostavljate da sviraju. The Growlers. To može značiti (minimalno) tri stvari. Prvo, oni koji reže. Drugo, malena santa leda. Treće, posebna vrsta boce za pivo. Prva mogućnost znači da je u pitanju kakav garažni ili punk bend. Drugo nema pretjerano smisla. Treće opet ima smisla ako je u pitanju garažni ili punk bend. The Growlers jesu na neki način garažni bend, ali spadaju u onu kategoriju garage rocka koji više njeguju lo-fi i surf estetiku nego masne, prljave rifove. Samoprozvani surferski gotičari profilirali su se kao majstori lijenih rifova čije pjesme uvijek prizivaju slike sjedenja i promatranja zalaska sunca na kakvoj kalifornijskoj plaži dok se ispija tko zna koja piva uoči "pravog" izlaska". Prošli album, "Chinese Fountain", je sa svojim prebacivanjem fokusa s rifova na groove i ritam poslužio kao nagovještaj smjera u kojem će se Brooks Nielsen, Moustache Matt i ostatak ekipe kretati. Nomenklatura ovog je puta pun pogodak; "City Club" savršeno pristaje onome što se na albumu događa. Osim što su se okrenuli discu, synthevima i zvuku sedamdesetih im je Julian Casablancas iz Strokesa producent (što se dosta očituje na Nielsenovom vokalu). Rezultat je sjajan. Growlersima je pošlo za rukom ono što Strokesima nije: fino spojiti disco, synthpop tj. electro i kulerski garažni rokenrol. Prva, nevjerojatno plesna "City Club", priziva slike pulsirajuće noći, rifove a la strokes postepeno preuzimaju snažan groove i ritam ne bi li se sve opet razbilo u refrenu koji podsjeća na Strokese. "I’ll Be Around" odmah kreće s dominantnim basom i afro-funk ritmom, "Vacant Lot" zlokobna je i tripoidna, a "Dope On a Rope" još je jedan neosporiv dokaz da su Growlersi u stanju napisati izvrsnu gitarističku pop pjesmu. Apsolutni vrhunac albuma predstavlja "The Daisy Chain" s nevjerojatno zaraznim orguljama i briljantno jednostavnim gitarama i vokalnom linijom, a cije-

la pjesma zapravo zvuči kao pjesma koju se Strokesi (čini se da njihov duh visi nad cijelom pločom) već deset godina trude snimiti, ali jednostavno ne ide. "City Club" album je o gradovima gdje neon presijeca ulice. Ploča bez višaka. Vjerojatno jedan od albuma godina. Sven Popović

Angel Olsen My Woman

(Jagjaguwar, 2016.)

Američka kantautorica Angel Olsen počela je kao folkerica – glazbenu abecedu savladala je kao prateći vokal u bendu Willa Oldahama, svojevremeno (kasne 90-e/rane 00-te) izrazito precijenjene alt-folk-country ikone od koje, osim osnova, teško da je imalo puno toga za naučiti. No, Olsen je talentiranija od svog nekadašnjeg mentora i prije ili poslije ona je morala završiti u prvom planu. Razvoj njezine samostalne karijere nije previše odudarao od standardnog obrasca: nekoliko EP-a, dva po malo čemu posebna albuma (‘Strange Cacti’ i ‘Half Way Home’), pa vrlo dobro izdanje kojim se plasirala u prvu ligu, ploča ‘Burn Your Fire No Witness’ iz 2014. godine na kojemu je svirala nešto heterodoksniju varijantu folka i opravljala se od ljubavnog brodoloma. Na njegovom nasljedniku, ovogodišnjem ‘My Woman’, Olsen, koja ima 28 godina, zaljubljivanju daje posljednju šansu i ne svira folk, što je dobro i što je jasno već nakon prve stvari na albumu, dream-pop minijature ‘Intern’ napisane u refleksivnofilozofskom ključu. Album ima deset pjesama i podijeljen je u dvije cjeline – prvom dominiraju razmjerno brzi i kratki grunge/ dream/pop komadi, dok je drugu (pasivniju) polovinu pjesama Olsen razvukla na gotovo pola sata. Općenito, čini se kako se ovim albumom Olsen pokušava uključiti u suvremeno pop polje koristeći set stilova kojem bi u kontekstu suvremenog pop polja bilo moguće prišiti ‘retro’ etiketu, dakle na teži način. Nema sumnje da takav stilski iskorak i veće autorske ambicije trebaju biti pozdravljene, kao što je (gotovo beziznimno) i bio slučaj. Određena doza rezerve, doduše, ne bi škodila. Jer, stihovi kao što su ‘Coming from an endless place / Heaven hits me when I see your face / I go blind, every time’ ili ‘Want to touch you /Show you how it feels/ Whenever you’re around /Take my time with you, my love’ sugeriraju kako

prostora za napredak, barem što se tiče pisanja, itekako ima. Matko Brusač

Van Morrison Keep Me Singing (Exile/Universal, 2016)

Da nije objavio ništa poslije albuma Common One (uz Astral Weeks njegov glazbeno najambiciozniji projekt), Van Morrison ostao bi upamćen kao izvanserijski pjevač i prvoklasan autor – jedan od najboljih. Bilo je to početkom 1980-ih. Iako su se od tada nadalje briljantni albumi počeli prorjeđivati, svaki od njih sadržavao je barem nekoliko trenutaka koji su podsjećali s kakvim talentom imamo posla. Nažalost, razmjeri rutine u koju je Morrison upao najprije djelomično tijekom devedesetih, a potom sve više u novom stoljeću i dalje su primjetni, iako na novom studijskom albumu osjetno manje nego na prethodnom (jedva osrednjem) Born To Sing: No Plan B. Zapravo, najmanje impresivni dio LP-a Keep Me Singing je još jedan neinspirativan, "programatski" naslov, te kičasti ovitak koji bi teško prošao čak i da je dizajniran s ironičnim odmakom, kao brižno osmišljeni camp. Srećom, glazba je mnogo nadahnutija, a suzdržani, melankolični ugođaj većine pjesama naslanja se na još neke zanimljive albu-

me iz razmjerno "novije" povijesti irskog barda, poput The Healing Game (1997) ili pak Magic Time (2005). O čemu se, dakle radi? O inventivnosti zacijelo ne: Morrison je ključne radove odavno dao, ali nepravedno je 2016. od njega očekivati ostvarenja kalibra Astral Weeks i Veedon Fleece. Najveća vrlina na Keep Me Singing izostanak je površnog, generičkog rhythm and bluesa koji je Van The Man u posljednjih dvadesetak godina doveo do bizarnog savršenstva. Umjesto toga, ovdje prevladavaju suptilno aranžirane balade na razmeđi folka, popa za odrasle i jazza s nešto bluesa kao obavezne lektire. Vokal se uklapa u priču, jer u većini slučajeva ostaje u atipičnoj kontroli koja omogućuje izmjenjivanje sjete s tipičnom srdžbom: ne treba smetnuti s uma da je Morrison kralj kantautroske mrzovolje. Zaključni instrumental "Caledonia Swing" ne izdiže se iznad ocjene solidnog, kao ni jedini cover na albumu – blues standard "Share Your Love With Me," posuđen iz repertoara Bobbyja "Blue" Blanda, odnosno Arethe Franklin. Valja stoga ponoviti da su primarni aduti albuma elegantne balade koje su iscurile iz njegova autorskog pera. Primjerice, predivna "Memory Lane", keltski obojena i gudačima podvučena tužbalica koja podsjeća na zlatne dane zagubljene u izmaglici sjećanja – njegovog, ali i njegove publike, vjerojatno. Nostalgični trip i refleksivna, samotna atmosfera utkana je i u teme "Out In The Cold Again" i "Every Time I See A River." Svaka od njih autentični je primjer njegove solidno očuvane muze. Denis Leskovar

hifimedia #100

ROCK / RECENZIJE David Bowie Who Can I Be Now? (1974-1976)

The Gouster

(izgubljeni album u novom Bowiejevom box setu)

eposredno prije smrti Bowie je, uz ostalo, radio i na pripremi reizdanja nekih ključnih radova iz najkreativnijeg razdoblja svoje prošlosti. A jedna – i to važna ∑ faza na njegovu razvojnom putu bila je soul etapa, obilježena albumima iz sredine 70-ih, Young Amerians i (u nešto manjoj mjeri) onim idućim, Station To Station. aime, iz arhive je napokon izvađen album koji nikada ranije, sve do sada, u cjelovitom obliku nije predstavljen publici. Riječ je o Bowieju koji je potpuno uronjen u ame-

ričku soul glazbu i iz kojeg je nastao Young Americans. Sve to sada je dio opsežnog box seta Who Can I Be Now? (1974-1976) koji, osim redovnih studijskih ostvarenja iz tog razdoblja, sadrži i neformalni koncertni album Live Nassau Coliseum, te kolekciju B strana i singlverzija poznatih pjesama iz sredine 1970-ih pod naslovom Re:Call 2. o, okosnicu svega čini Bowiejeva r’n’b priča. U svibnju 1974., nakon što je definitivno pokopao Ziggyja, Bowie objavljuje sumoran, zgusnut, apokaliptični rock album Diamond Dogs ("Ovo nije rock and roll, ovo je genocid!") i odlazi na promotivnu turneju po Sjedinjenim Državama. Njegov interes za soul, koji je u sebi nosio od adolescentskih dana, kulminira upravo tada i ondje. toga nije čudno da su prve snimke Bowieja kao soul pjevača i skladatelja zabilježene na mjestu koje mu je pružalo najviše inspiracije: u Philadelphiji, u studiju Sigma Sound, u pauzama tijekom Diamond Dogs turneje. Ondje je nastao album koji se trebao pojaviti pod naslovom The Gouster, koji je snimljen pa napušten jer je Bowie kasnije s Johnom Lennonom odlučio surađivati na dvije pjesme ∑ "Fame" i (začudo, posve nenadahnutoj) "Across The Universe"

(Lennonovoj skladbi iz opusa Beatlesa). I tako je, umjesto da objavi već zaokruženi Gouster, Bowie ipak nastavio radni proces. Neke je pjesme dodao ("Win" i "Fascination", primjerice), druge izbacio, produkcijski ispolirao projekt...i rezultat je onaj koji znamo pod naslovom Young Americans. The Gouster se u nekom smislu doima poput njegove radne verzije koja sadrži i

Madeleine Peyroux Secular Hymns (Impulse, 2016.)

Madeleine Peyroux, rekao bi stari Nat Hentoff, zapravo nije džez pjevačica, nego pop pjevačica na čiji je stil pjevanja džez izvršio presudan utjecaj. I to, prije svega, Billie Holiday, s čijim se pjevačkim tehnikama, načinima fraziranja i tonom glasa, točnije onima koji su bili karakteristični za srednju etapu karijere Lady Day, vokalne kompetencije Peyroux obično uspoređuju još otkada se prije dvade-

hi-fimedia #100

set godina pojavila na sceni s debitantskim albumom ‘Dreamland’. Od tada, Peyroux u nepravilnim razmacima izbacuje popističke džez albume obrada klasičnih komada na kojima je tu i tamo znala završiti i neka originalna skladba, nekada to čini u zvučno bogatijem, a nekada u zvučno skromnijem ambijentu, uvijek uz potporu iznimnog pratećeg benda i gotovo uvijek s predvidljivim (pristojnim) ishodima. Ali i predvidljivost i pristojnost s vremenom znaju prerasti u dosadu, od čega novi album Peyroux ‘Secular Hymns’ donekle spašava raznovrsnost izvora iz kojih je crpila interpretativni materijal za novu ploču. Samo kao ilustraciju valja spomenuti kako su na albumu, između ostalih, završile pjesme i poput ‘Tango Till They’re Sore’ (Tom Waits), ‘The Highway

Kind’ (Townes Van Zandt), ‘Everything I Do Gonh Be Funky (From Now On)’ (‘Allen Toussaint), ‘Shout Sister Shout’ (Sister Rosetta Thorpe). Iako, naravno, stupanj vjernosti originalu varira (ne previše, doduše) od pjesme do pjesme, nekih većih iznenađenja ovdje baš i nema. Pjesme su snimljene uživo iz prvog pokušaja u jednoj crkvi u Oxfordshireu, jednostavni aranžmani zrcale uvjete proizvodnje, a Peyroux, koja svira akustičnu gitaru i pjeva, prate samo Jon Herington (gitara) i Barak Mori (bas), provjerena njujorška sviračka imena. Vrhunac albuma – obrada skladbe ‘Hard Times Come Again No More’ Stephena Collinsa Fostera, oca moderne američke popularne glazbe i prvog pravog pop profesionalca. Matko Brusač

dvije fantastične balade izostavljene s finalnog proizvoda: "It’s Gonna Be Me" i "Who Can I Be Now" prema kojoj je naslovljen novi box set. asvim prirodno, album The Gouster, kao i Young Americans (koji je iz njega iznikao) ima isključivo američki okus -- okus rhythm and bluesa, funka i soula. Osim samog Bowieja, u studiju nije bilo niti jednog britanskog glazbenika, što samo po sebi

govori o ondašnjoj Bowiejevoj opčinjenosti svim autentičnim oblicima urbane crne glazbe: tada još malo poznati pjevač Luther Vandross, gitarist Carlos Alomar, te Andy Newmark, nekadašnji bubnjar skupine Sly & The Family Stone samo su trojica iz te američke postave pratećih glazbenika. Dakako, uz Tonyja Viscontija kao vjernog produkcijskog suradnika.

Shawn Colvin/Steve Earle

mu se testiraju granice ljudske otpornosti na teške droge, pijano razvratništvo i općenito, sve ekscesne aktivnosti koje vode u grob ili barem u zatvor, Earle je prošao sve ono – pa i više – što i zlosretni marginalci iz njegovih pjesama. S jednom razlikom: on sâm pokazao se tvrđim i otpornijim od većine njih." Ove rečenice, posuđene iz predgovora za hrvatsko izdanje njegova romana S ovog svijeta neću nikad otić’ živ, dovoljno govore o estetici čovjeka s opusom tako raznovrsnim i trajnim da bi mogao poslužiti kao obavezna lektira svim idućim naraštajima suvremene americane. S druge pak strane, sličnu sudbinu – sudbinu marginalke – dijeli i darovita Shawn Colvin koja desetljećima vodi uspješnu karijeru, vrludajući između folka, countryja i rocka; A Few Small Repairs iz 1996.

Colvin & Earle (Fantasy, 2016)

"Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije. Živeći poput kakvog zamorca koji se dobrovoljno prijavio u zamišljenom pokusu u koje-

lbum The Gouster (riječ koja u onodobnom crnom slengu označava mladog, dobro odjevenog, upućenog urbanog tamnoputog muškarca) u izvornoj formi ostao je arhiviran sve do danas. Premda Bowiejeva soul faza, koja je trajala sve do one Berlinske, dakle još koju godinu, ostavlja dojam nekog grandioznog, pomno osmišljenog scenarija, ona je (prema svjedočenjima aktera iz prve ruke, dakle suradnika) spontani umjetnički iskaz autora koji je iskreno volio soul i rnb. To se moglo uočiti i na koncertnom albumu koji mu je prethodio, a koji je nastao na turneji 1974. Naravno, opet u Philadelphiji. David Live nije majstorsko djelo, no riječ je o skandalozno potcjenjenijem koncertnom albumu kojeg se svojevremeno i autor odrekao ∑ možda pod utjecajem unisonih udaraca kritike sa svih strana. Ako ni zbog čega drugog, valja ga poslušati zbog hipersenzibilne verzije klasika "Rock ‘n’ Roll Suicide", te niza uzbudljivih izvedbi koje Bowieja hvataju u procijepu između post-zigijevske apokalipse i tjeskobnog, kokainskog rhythm and bluesa. Idući studijski album, Station To Station jedan je od najambicioznijih i najboljih u karijeri ∑ bila je to ledena, gorkoslatka kombinacija autorovih soul "ostataka" i ugođaja Srednje Europe koja ga je (valjda po principu klatna) privlačila sve više. Mentalno izgubljen u kokainskoj izmaglici i iscrpljen samonametnutim dijetama, Bowie se u razdoblju svojih kreativnih vrhunaca doimao kao uništen čovjek ∑ i to je jedan od najfascinantnijih paradoksa njegovog životnog i profesionalnog puta. Kad je poslije toga otputovao u Berlin, to mu je pročišćavajuće iskustvo omogućilo novi kreativni zamah. No to je dio neke druge, zasebne priče, predviđene vjerojatno za idući opsežni box set.. Denis Leskovar

ostaje albumskim klasikom ženskog kantautorskog pisma, a skladba s tog LP-a, Grammyjem ovjenčana "Sunny Came Home", odavno je upisana u antologiju žanra, potvrđujući da usporedbe s Joni Mitchell i Jamesom Taylorom nisu bile bez osnova. Odgovor na pitanje kako njih dvoje zvuče zajedno daje novi suradnički projekt naslovljen jednostavno Colvin & Earle. Uz produkcijsku asistenciju Buddyja Millera stvari teško da su mogle poći po zlu. U nešto preko pola sata Earle i Colvin demonstrirali su lekciju iz neuglađene emotivnosti američkog korijenskog nasljeđa, dodajući uobičajenoj country/folk kombinaciji povremene gospel dekoracije (u izvrsnoj "Tell Moses"). Najbolja je "You’re Right (I’m Wrong)", sablasna i prijeteća

hifimedia #100

ROCK / RECENZIJE fuzija rocka i svega ostaloga, uz primjereno pesimistične, gorke stihove o gubitku i samo gubitku. Colvin & Earle zajednički je album u pravom i punom smislu toga pojma – zajedno su skladali, radili na refrenima, strofama i na specifičnim izmjenama akorda. Iskustvo je učinilo ostalo, pa ostaje nada da ovaj, prvi kolaborativni projekt neće biti i zadnji. Njezina suptilnost i njegova sirova razbarušenost sasvim skladno funkcioniraju na istome mjestu. Čak se i "Ruby Tuesday" Rolling Stonesa nekako uspjela uklopiti. Denis Leskovar

Beach Slang A Loud Bash of Teenage Feelings (Polyvinyl Records, 2016.)

Repetitor Gde ćeš

(Moonlee Records, 2016.)

epetitor je od samih početaka pratio glas kako će postati emblematski bend generacije Y. Bend nastaje krajem 2005. u Beogradu, a osnuju Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović. Tek nakon nekoliko mjeseci proba (početkom 2006.) bilježe nekoliko zapaženijih nastupa. "Sve što vidim je prvi put", njihov debitantski album, izlazi 2008. i tu dolazi do eksplozije. Nervozni, bijesni noise punk Repetitora odmah je rezonirao s publikom diljem tzv. regije (a kasnije i Europe pa i dalje). Bend je pogodio generacijsku žicu. Daleko od toga da je Repetitor formirao generaciju Y, ona se ipak glazbeno formirala kojih šest-sedam godina ranije, ali je Repetitor, a ovdje mislim i na glazbeni i na tekstualni plan, najbolje verbalizirao sentiment ove tranzicijske generacije. Svaki koncert u Zagrebu sve je masovniji, i dok u tzv. regiji izlaze brojna kvalitetna, ponekad i fenomenalna izdanja (Vlasta Popić, Moskau, Virvel, Bitipatibi, Straight Mickey and the Boyz, Ti, Petrol, Jarboli, Nežni Dalibor, Seine, Pridjevi, Sleepyheads), Repetitor je uvijek nekako na čelu kolone (što zaista nije uvreda drugim bendovima). Četiri godine nakon genijalnog prvog izdanja, 2012. izlazi mračniji, teži i zlokobniji album. "Dobrodošli na okean" mnogo je političniji, ali se kao i debitantski album, ne bavi barokom (tj. ogoljen je i lišen višaka) te udara u glavu i pleksus. Ostavlja bez daha. Usudio bih se reći da period nakon "Okeana" (iako relativno brzo počinju svirati i nove pje-

hi-fimedia #100

sme koje su itekako bile razlog za uzbuđenje) kulminira nastupom ispred više od deset tisuća ljudi na INmusic fesivalu. Ponavljam, nije riječ o sladunjavom i generičnom poprocku, niti indie muzici čijim je muzičarima jedini cilj impresionirati osobe suprotnog spola; riječ je o bijesnom, ogoljenom, distorziranom kriku iz bezdana. Sapienti sat. I tako, četiri godine nakon drugog izdanja konačno dolazi dugo iščekivani "Gde ćeš" koji nastavlja tamo gdje su stali s "Dobrodošli na okean". Počinju s pjesmom "Suženi snovi". as gitara "čekića" vam živce, ravni ritam svako toliko prekidaju Borisove iskidane gitarske linije koje svako toliko pređu u distorziju. Kao što su pjesma i spot "Beskraj" sugerirali, na "Gde ćeš" će se osjetiti i doza odmetništva, tako da u pjesmi "Jataci" koju krasi snažni, repetitivni rif također nalaze motivi bijega ("nema više jataka/svi su mi za petama/ponestaje mi metaka). "Kralj ničega" zaziva duh njihovog spiritualnog gura Koje s parolaškim, pamtljivim stihovima. Pjesma "Crvena" (koju pamtim još s nekog pradavnog Gričevanja i otad je napeto iščekujem) zasigurno je vrhunac albuma. Zlokobni, psihodelični etno, apokaliptično i mistično stihovlje, moćan bubanj koji dopire iz mraka, odličan zvuk gitare, predivno skupno pjevanje i katarzična završnica odlikuju pjesmu koja je, barem zasad, najbolje što je ovaj bend dosad napravio. Bijesna, brutalna "Ako te ikada" progovara o bolesnom, opsesivnom odnosu i krasi je žestoka svirka koja kao da vam zakucava čavle u prsa i lubanju, a maloprije spomenuta "Beskraj" je moćna, odmetnička i eskapistička kompozicija. "Gde ćeš" se sastoji od osam pjesama u ukupnom trajanju od nešto manje od pola sata. Apsolutni je vrhunac Repetitorov stvaralaštva, a jezivo je što se bendov plafon još ne nazire.

Sven Popović

Kao što je već odavno poznato, u popularnoj je glazbi autentičnost konvencija kao i svaka druga. Ali ovim je povodom tu ozloglašenu glazbeno-kritičarsku kategoriju moguće privremeno ponovno učiniti operativnom jedino zbog toga što je u slučaju filadelfijskog pop-punk-rock sastava Beach Slang – dva EP-a, dva albuma, u nešto više od tri godine postojanja – inzistiranje na autentičnosti bitan strukturni faktor u procesu proizvodnje samih pjesama. Doista, u tom smislu, Beach Slang teško mogu biti dosljedniji, nedvosmislene tragove klasične rokerske autentičnosti trude se ostaviti gdje god je to moguće. Pa je njihov zvuk moguće bez rezerve opisati kao autentičan, autentična je njihova želja da se autsajderska (post)adolescentska svakodnevica obogati jednom dodatnom dubinom (uz pomoć rokenrola i književnosti, naravno), njihova tek minimalno osuvremenjena romantičarska ideja romantične ljubavi također je autentična, baš kao i nastojanje da se jutra dočekaju s što manje svježih ožiljaka na tinejdžerskim srcima. Međutim, ništa manje nije autentična ni činjenica da James Alex – frontmen, gitarist, pjevač i tekstopisac ovog u posljednje vrijeme prilično nahajpanog benda – ima četrdeset i dvije godine, što, kada je riječ o bendu koji se toliko trudi da između umjetnosti i života stavi znak jednakost, može biti prilično bogat izvor niza proturječnosti. Stoga, ako se albumom, koji još nosi takav naslov kakav nosi, želite bezbolno prošetati od početka do kraja, potrebno je bezuvjetno prihvatiti izvjesna pravila igre, pribjeći onome što se svojevremeno u književnoj teoriji nazivalo nače-

lom čitateljske suradnje. U suprotnom, zaboravite. Njihov sentimentalni idealizam jednostavno nema nikakve šanse, nakon deset sekundi prve stvari na albumu (‘Future Mixtape for Art Kids’), dočekat će vas sljedeća dva stiha: ‘Play it soft, play it quiet / Play me something that might save my life’. Beach Slang rječnik (doslovno) preuzimaju od nikad prežaljenih punk-rock heroja devedesetih Jawbreaker, a pravila kombiniranja od nikad prežaljenih punk rock heroja osamdesetih The Replacements, i na trenutke (‘Spin The Dial’, ‘Punks In a Disco Bar’, ‘Wasted Daze of Youth’, ‘Warpaint’), nošeni melodijama i energijom, mogu ostaviti dojam da su u stanju približiti se svojim uzorima više nego što je to uistinu slučaj. U čemu, također, važnu ulogu igra i produkcija albuma – gitare i bas gore, Alexov glas zakopan ispod nekoliko slojeva buke – koja jasno upućuje na žanrovski klasik gore spomenutih Jawbreaker ‘Dear You’ iz 1995. godine. Pop-punk devedesetih u produžecima. Matko Brusač

Lydia Loveless Real

(Bloodshoot Records, 2016.)

Iako ima svega 26 godina, američka alt-country kantautorica Lydia Loveless (Columbus, Ohio) na sceni već neko vrijeme figurira kao provjereno ime, što baš i nije neobično ako u obzir uzmete da se ovim poslom u različitim aranžmanima predano bavi od svoje 13. godine, još otkada je prvi put zaronila u rokerski milje u lokalnoj koncertnoj dvorani čiji je vlasnik bio njezin otac i odlučila ostati pod vodom. Pa nije baš neobično ni da je njezin glazbeni izraz prvenstveno definiran country i punk lektirama – od prvog je preuzela zvučni ambijent, od drugog izravan, hrabar i nepatetičan autorski pristup u razradi nezahvalnih tema kakve, primjerice, znaju biti psihičke posljedice ljubavnih razočarenja. Na svom četvrtom albumu naslova ‘Real’ Loveless je još jednom isporučila set solidnih pjesama (10 komada, 39 minuta) koje se bave dijalektikom ljubavnih odnosa i obrascima svakodnevnog života u američkoj provinciji. Loveless i dalje (uglavnom) piše jednostavno i dobro (‘Sitting in the dark / Talking about my plans/To anyone who can hear/Over this shitty Indianapolis band’), glas joj zvuči izvrsno i uvjerljivo i prati je uigrani bend s kojim je snimila i prethodni album. (‘Somewhere Else’, 2014.) Ono što je

novo tiče se općeg dojma. Stilski, Loveless je bez veće štete okrenula prema popu – u usporedbi s prethodnim izdanjima, zvuk ovog albuma osjetno je slojevitiji, njegova je produkcija suvremenija, ritmovi su sporiji, pjesme traju duže, intenzitet im je slabiji – nadajući se, očito, da bi se na taj način mogla dopasti i nesektaškoj publici. Kakve su joj šanse, nisam baš siguran. U svakom slučaju, volio bih da su veće – prve ozbiljnije novce već je zaslužila zaraditi. Matko Brusač

The Wytches All Your Happy Life (Heavenly Records; 2016.)

The Wytches su se već sa svojim debitantskim albumom, "Annabel Dream Reader" (2014.), etablirali kao jedan od zanimljivijih bendova garažne tj. psihodelične surf tj. mračnjačke provenijencije. Mračni surf rifovi, frenetične vokalne linije, angstom natopljeni tekstovi i nevjerojatna količina bijesa označili su ih kao jedne od boljih, mladih engleskih bendova. Nije da im je konkurencija u toj katego-

rije (osim Eagulls i nekoliko časnih izuzetaka), ali je prvijenac bio pun pogodak, elem, ljubitelji bučnog, garažnog rokenrola napeto su iščekivali drugi LP. "All Your Happy Life" nastavlja tamo gdje su s "Annabel Dream Reader" stali, ali mu nedostaje drskost i napetost koji su krasili debitantski album. Što nikako ne znači da je riječ o lošem albumu. Gdje su na "Annabel Dream Reader" bijesni, na "All Your Happy Life" su više iznervirani, rezignirani ili jednostavno iscrpljeni. Na prvijencu više idu iz tihog u nevjerojatno glasno, na drugom albumu su ujednačeno mizerni. Kao najbolje pjesme ističu se možda najmekša, melankolična i blago rapsodična "A Feeling We Get", zlokobna, repetitivna, bučna i žestoka "Ghost House" (koja ujedno zvuči kao nešto što bi Ty Segall s Fuzzom napravio) te posljednja, neobično nježna, pomalo katarzična "Home". Drugi je album zreliji i promišljeniji uradak. Krajolici koje evocira u vašem umu svakako su više uznemirujući, ali kao što rekoh, nedostaje mu rastrzana, neurotična silovitost prvog albuma što znači da će ljubiteljima garažnog surf rocka ovaj album manje sjesti. S druge strane, ljubitelji nešto žešćih zvukova će sa "All Your Happy Life" svakako doći na svoje. The Wytches su na dobrom putu postati bend čije će majice biti pomodno nositi. Sven Popović

hifimedia #100

Carla Bley; snimio Davor Hrvoj

RAZGOVOR / CARLA BLEY

hi-fimedia #100

Tajnovitost nadahnuća piše: Davor Hrvoj

organizaciji Hrvatske glazbene mladeži 12. je srpnja u Grožnjanu započeo 18. festival Jazz is Back. Na otvorenju je nastupio trio legendarne američke pijanistice, skladateljice, aranžerke i voditeljice big banda Carle Bley. Uz nju svirali su njezini stalni suradnici: bas gitarist Steve Swallow i sopran i tenor saksofonist Andy Sheppard, ostvarivši ovoga ljeta jedan od najuzbudljivijih koncerata u Hrvatskoj na području jazz glazbe. Dobitnica brojnih nagrada i priznanja za skladateljski i aranžerski rad, među kojima nekoliko Grammyja, Carla Bley je cijenjena od kritičara, publike i samih glazbenika. Kao djevojčica je u crkvi svirala glasovir i orgulje, a poslije je ostvarila suradnje s uglednim jazzistima kao što su Paul Bley, George Russell, Johnny Griffin, Charlie Haden, Gary Burton, Jimmy Giuffre, Art Farmer i drugi, ali i glazbenicima drugih stilova kao što su Alex Balanescu, Jack Bruce i Robert Wyatt. No, ostvarila je i uspješnu samostalnu karijeru, ponajprije kao voditeljica jazz orkestra, a u novije vrijeme i sa svojim triom. HFM: Odakle crpite nadahnuće, kako ga uobličavate u glazbena djela i u kojem ih obliku želite isporučiti nama smrtnicima?

CB: Želiš li reći da je to nešto sveto? HFM: Naravno.

CB: Vaaau! Znam da je tajnovito. Ne znam odakle i zašto dolazi, ali kad se pojavi u meni tako sam sretna. Zahvalna sam što je tako iako ne znam odakle dolazi. Nemam kontrolu nad time. Sve što trebam činiti je da budem tu, za glasovirom, tako da, kad dođe, budem spremna. No, nadahnuće ponekad i prizivam. Primjerice, skladba "Utviklingssang" nastala je jer su me članovi sastava Scandinavian All Stars zamolili da napišem djelo u duhu norveške glazbe. Rekla sam: "Ne mogu napisati djelo

u duhu norveške glazbe." - "Baš šteta, mislili smo da ćete za nas napisati djelo u duhu norveške glazbe." No, kad sam se vratila kući napisala sam skladbu "Utviklingssang" koja zvuči poprilično Norveški. Dakle, ponekad se nadahnuće može pojaviti i u nečemu što vas netko zamoli da napravite. HFM: Kako, nakon niza godina što svirate sa Steveom Swallowom i Andyjem Sheppardom, ostvarujete spontanost i intuitivne interakcije?

CB: Nisam sigurna, zato što ne sviram s mnogo drugih glazbenika. Nikad nisam imala drugi trio. Pretpostavljam da i drugi svoje izvedbe zasnivaju na intuiciji. Jedna sam od

Razgovor s Carlom Bley koja je ovog ljeta nastupila na festivalu Jazz is Back! BP u Grožnjanu sretnijih što djelujem s takvim triom. Čak ne moramo razgovarati. Dogovorimo se što ćemo svirati i krenemo, a uvijek dobro ispadne. Nakon dvadeset godina suradnje došli smo do razine u kojoj znamo što onaj drugi želi i treba, što ja želim od njih, te smo u stanju ispuniti naše želje. To je poput gudačkih kvarteta. Zajednička svirka ima smisla tek kad počnete svirati kao jedno. Nas troje ponekad sviramo kao jedno.

Na duhovnoj razini HFM: Jeste li ikad tijekom nastupa osjetili duhovno jedinstvo s glazbenicima s kojima svirate?

CB: To je nešto posebno. Upravo to osjećam svirajući s njima, ali to za mene nije nešto posebno. Do sad nikad nisam svirala s triom. Naime, godinama sam vodila big band. I kad nije bio uobičajeni big band u njemu su bila barem desetorica puhača. Uvijek je to bila velika formacija. Ovo je ipak nešto novo za mene. Tijekom svirke glazbenici mogu biti vrlo emotivni, mogu osjećati na duhovnoj razini. Neki se osjećaju dobro uz pedesetoricu drugih, ali ja se prije svega osjećam ugodno kad je Steve sa mnom na pozornici. Što se tiče saksofona, ne mogu zamisliti niti jednog drugog saksofonista koji bi mogao zauzeti Andyjevo mjesto. Nikad ne bih svirala u triju bez njega. HFM: Kako ste vaše stare skladbe, koje ste pisali za razne formacije i glazbenike, prilagodili izvedbama s ovim triom?

CB: Izvodimo i nove skladbe. Primjerice, jednu sviramo tek tjedan dana i u toj se izvedbi ne osjećamo tako ugodno kao kad sviramo neku skladbu koju izvodimo već dvadeset godina i to s lakoćom. Kad trebamo naučiti svirati novu skladbu treba proći neko vrijeme dok ne postanemo dobri u njezinoj izvedbi, prije nego ju prokljuvimo. Što se tiče aranžmana... Primjerice skladbu "Healing Power" pisala sam za četrnaesteročlani sastav, s deset puhača, ali aranžman nije bio opširan. Naprotiv, bio je jednostavan, tako da tri osobe mogu svirati sve note koje je prije svirao četrnaesteročlani sastav. Dakle, aranžman može ići u oba smjera. Osim toga, pisala sam glazbu za orkestre i poslije prilagodila aranžman za izvođenje u triju. HFM: Od kojih ste glazbenika najviše naučili, jer svirali ste s legendama, ali također ugledni su glazbenici svirali s vama i to od samog početka?

CB: To je točno, no ipak najviše sam naučila od Stevea Swallowa. On me naučio gotovo svemu što znam o sviranju. Nisam željela svirati i dugo nisam svirala, samo sam pisala glazbu i tu i tamo bih sjela za klavir, ali ništa ozbilj-

hifimedia #100

RAZGOVOR / CARLA BLEY no. Prava pijanistica postala sam tek nedavno i to zbog Stevea Swallowa koji me nagovarao da sviramo zajedno. Uvijek sam se nećkala opravdavajući se da sam zauzeta skladanjem, ali on je govorio da je to dobro kao i skladanje, da je čak bolje od skladanja, da je zabavnije. Rekla sam: "Vau, u redu, pokušat ću". Sad sviram svakodnevno. Sviranje glasovira stvara ovisnost. HFM: Ovisnost prema glazbi razvili ste 1960-ih, kad ste počeli djelovati. Nisu li to bile vrlo uzbudljive godine za jazz?

CB: Bile su jako uzbudljive jer smo se svi trudili, tragali smo za novim. Bilo je iznimno uzbudljivo, ali koliko je od toga ostalo. Ne tako puno kao iz 1950-ih.

Konzervativniji način

CB: Bili su to tek glazbenici koje smo poznavali. Nismo vodili računa o tome jesu li slavni ili ne. Gato Barbieri je živio u mojoj kući, a ja sam tada bila članica sastava Pharoaha Sandersa, Michael Mantler je svirao u sastavu Cecila Taylora, a Roswella Rudda sam poznavala od ranije jer je svirao s Gilom Evansom i s nama. Svi smo bili prijatelji. Bili su to samo oni koje smo poznavali i s kojima smo i prije surađivali. U to doba nisu bili slavni glazbenici. HFM: Kako ste uspijevali ostvarivati tako zahtjevne projekte s brojnim glazbenicima, primjerice s čak pet kontrabasista, posebice zato što je to ipak bila nekomercijalna glazba?

CB: O Bože, možeš li to vjerovati da smo to radili? Imali smo potporu nekih bogataša koji su nesebično trošili novac na nas, inače ne znam kako bi to ostvarili. Mike Mantler je bio darovit za pronalaženje bogataša koji su mu davali novac za takve projekte. Tako smo uspjeli platiti sve glazbenike.

Carla Bley; snimio Davor Hrvoj

HFM: Imali ste nos za biranje glazbenika. Primjerice, Jazz Composers Orchestra je bio utemeljen od brojnih mladih glazbenika koji su poslije postali velike zvijezde. Također su bili osobnosti, primjerice Cecil Taylor koji je rijetko svirao kao sideman. Kako ste ih birali?

HFM: Uspijevali ste to i kasnije. Jedan od tih albuma s big bandom je "Looking For America". Kako ste ga zamislili?

CB: Željela sam skladati glazbu za big band. Kad sam počela nisam imala gotove teme, tek zamisli. Počela sam skladati niz djela namijenjenih sviranju glazbenika iz mojeg sastava. Jedna je skladba zvučala poput pjesme "The Star Spangled Banner". Najprije sam se željela riješiti utjecaja te pjesme, ali na kraju sam se prepustila i dozvolila da bude dijelom skladbe. Tada sam pomislila da bih mogla napraviti američki album na kojem bi bile sve tipične američke skladbe. Tako sam napravila aranžman za skladbu "Old MacDonald Had A Farm". Razmišljala sam o tome koja je tipično američka glazba. Postoji originalna glazba koja dolazi

hi-fimedia #100

Carla Bley albumi koje bi trebali imati u vašoj jazz kolekciji

s dva američka kontinenta. Latino glazba dolazi iz Južne i Centralne Amerike, te jazz koji dolazi iz Sjeverne Amerike. Zanimljivo je da je na ta dva kontinenta producirana izvorna glazba. Neka djela latino glazbe također predstavljaju američki način života, posebice život u New York Cityju. HFM: Kako pristupate pisanju aranžmana za big band?

CB: Za big band nastojim pisati dobre aranžmane kao što su oni za Count Basie Big Band pisani od njegovih glazbenika, ali ne i nešto kao što je glazba za Mingusov album "The Black Saint and the Sinner Lady", nešto što je zasnovano na skladateljskom radu. Za big band radim na konzervativniji način. Ne znam kako bi to bilo danas jer već godinama ne vodim big band zato što svjetska ekonomska situacija

će. Žao mi je što ta glazba nije dokumentirana na albumu. No to je zadnje što sam napravila za big band. Trenutno pišem samo za trio. HFM: Radite s Charlie Haden Liberation Music Orchestrom. Jučer je bilo dvije godine otkako je Haden preminuo. Kako živite bez njega?

CB: Orkestar još uvijek nastupa. Nakon što je preminuo snimili smo album, onako kako je on namjeravao. Zajedno smo ga planirali i glazba je već bila spremna, osim jedne skladbe koju sam napisala nakon što je preminuo. Nastavljamo ono što je započeo i njegovo djelo održavamo na životu. On nikad neće otići. Uvijek će biti tu jer glazba traje vječno. Ne moraš biti na životu da bi tvoje djelo živjelo. HFM: Kako gledate na važnost njegova djela, ne samo u glazbenom pogledu, nego političkom i humanom?

CB: Kad je taj orkestar utemeljen, prije više od trideset godina, glazbenici koji su svirali u njemu nisu bili zainteresirani za politiku. Bili su tek instrumentalisti koji nisu razmišljali o tome

HFM: Haden je bio jedan od onih koji su tragali za suštinom glazbe. U čemu je suština glazbe, prema vašem mišljenju?

CB: Znam u čemu je suština, ali ne znam kako to objasniti. Ponekad su to jednostavne stvari. Način na kojem "pjevaš" melodiju svojim glazbalom mogao bi biti suština glazbe. Znam ih pregršt koji su suštinski glazbenici. Doima se kao da su rođeni za to. To nema ništa s time o kojoj se vrsti glazbe radi. HFM: Ima li među njima mladih skladatelja i aranžera koje cijenite?

CB: Nedugo sam upoznala momka koji zaslužuje pažnju. Zove se Ohad Talmor. Iz Švicarske je (rodom iz Francuske, op.p.), a sada živi u New Yorku. Izvrstan je skladatelj i aranžer, ali i sjajan tenor saksofonist. HFM: Svjedocima smo novih pristupa jazzu, spajanja jazza s računalnom glazbom, intervencijama DJ-a. Može li to biti novi putokaz za razvoj jazz glazbe?

CB: To je za mlađe koji se dobro snalaze s time. Trebala bih naučiti skladati pomoću

Imali smo potporu nekih bogataša koji su nesebično trošili novac na nas, inače ne znam kako bi to ostvarili. Mike Mantler je bio darovit za pronalaženje bogataša koji su mu davali novac tko je predsjednik države, zašto se vode ratovi, zašto netko baca bombe na ljude... Kao glazbenici razmišljali su o ljestvicama, o tome kako poboljšati svoje sviranje, o upoznavanju drugih glazbenika i pronalaženju mogućnosti za nastupe. HFM: Ali Hadenu je to uvijek bilo važno.

nikome ne dozvoljava da vodi orkestar od dvadeset glazbenika. Jedva uspijevamo dovoljno raditi kao trio.

Budućnost čovječanstva HFM: Imate li nove zamisli o glazbi za big band?

CB: Imam pripremljen kompletan glazbeni materijal ali ne mogu snimiti album jer aranžmani uključuju dječački zbor. Big band i dječački zbor podrazumijevaju previše ljudi a to je preskupo. Izveli smo to djelo na Moers Festivalu u Njemačkoj. Nastupio je švedski big band i dječački zbor iz Dortmund Choral Academyja. Pjevali su na francuskom i engleskom. Bilo je ubojito. Ti su dječaci bolji od odraslih muškaraca. Nevjerojatni su - uigrani, s dobrim duhom, predivni glasovi. Pjevali su iza big banda. Članovi big banda su se smijali, ali su i plakali jer su bili oduševljeni zborom. Dječački zbor i big band se dobro slažu, ali nikako da snimim tu glazbu. Ne znam hoće li to uopće biti mogu-

CB: Uvijek. Njemu je to uvijek bilo važno, ali glazbenicima iz orkestra nije, sve do zadnjeg albuma. Tada su svi u orkestru postali svjesni političke situacije i iskazivali su zabrinutost za budućnost čovječanstva. Charlie se doista jako angažirao u borbi za spašavanje i očuvanje okoliša. Novi je album posvećen podizanju svijesti o našem okolišu. Zove se "Time/Life Songs for the Whales and Other Beings".

Suštinski glazbenici HFM: Bio je predivna, blaga osoba. Nije li to važno za one koji žele biti vrhunski umjetnici?

CB: O ne, moj Bože! HFM: Ne?

CB: Ne! HFM: Što je važno?

CB: Ne znam što je važno, ali neki od najboljih glazbenika su užasne osobe. HFM: Koji?

CB: Miles Davis nije bio draga osoba. Znam koji su glazbenici lošeg karaktera ali to ne želim reći.

računala, ali nemam vremena i vještine za to. Moram se držati olovke i papira. HFM: U kojem će se smjeru razvijati vaša glazba?

CB: Nemam pojma. To mi je zadnje na pameti. Ponestalo mi je ideja. To je to. Možda je to zauvijek, a možda ću skladati djelo za simfonijski orkestar i zbor. Ne, šalim se, ha, ha, ha. HFM: Svakodnevno skladate i napisali ste enorman broj djela. Smatrate li se radoholičarkom?

CB: Da, svakako. Apsolutno! Ne mogu podnijeti da ne ostvarim nešto što sam odlučila, čak i kad se radi o kuhanju obroka ili uvježbavanju nečega. Sve uvijek mora biti neko postignuće, ne samo u glazbi nego u svemu. HFM: Tko kuha u vašem domu?

CB: Ja kuham sve osim tjestenine, a Steve je majstor za tjestenine. HFM: Kako "kuhate" glazbu za ovaj trio? Morate li nešto objašnjavati?

CB: Ne, nikad ništa ne objašnjavam riječima. Dođem, kažem: "ovdje je glazba" i sviramo. Nema potrebe govoriti o tome kakvo značenje ima neka skladba ili kakav bi trebao biti izraz. Ništa od toga. To mi se ne sviđa. Želim samo svirati. Ne volim da se glazba stvara pod pritiskom. Radije puštam da sve ide svojim tijekom. To je kao da kopam jarak, kao da gradim most, Ne, ja samo sviram glazbu.

hifimedia #100

JAZZ / 20 GODINA JAZZ-a

DVADESET GODINA KOJE SU OBILJEŽILI STRAST, ENTUZIJAZAM I PROFESIONALIZAM piše: Davor Hrvoj

Esperanza Spalding

Charles Lloyd

Utočište za freekove raznih afiniteta

Kad mi je Andrija prije dvadeset godina predložio da svoju strast prema jazz glazbi podijelim s čitateljima Hi Fi časopisa koji je tada još imao tek u glavi, našao sam se iznenađen i bio sam poprilično skeptičan. Tako se osjećam još uvijek, svaki put kad zvrcne i veli da napišem nešto za novi broj. - Nema frke, koji je rok? - Ma gledaj, rok je bio jučer, ali opet sam se borio s tiskarom i zaboravio sam nazvati.

Kurt Elling

Iz broja u broj ista priča, ali rezultat je uvijek na razini. Nije mi jasno kako uspijeva, ali već dvadeset godina ne posustaje. Časopis je postao važan, ne samo za one koji se bave reprodukcijom zvuka nego i one slušaju, ali i izvode glazbu. Važno je da puno prostora posvećuje glazbi: recenzijama albuma, temama, izvještajima s koncerata ili festivala iz Hrvatske i inozemstva, razgovorima sa znamenitim glazbenicima... Tijekom tog razdoblja časopis je postao oaza za glazbene novinare koji se ovdje mogu razmahati, s čitateljima podijeliti svoje znanje i

Časopis je postao važan, ne samo za one koji se bave reprodukcijom zvuka nego i one slušaju, ali i izvode glazbu na.

- Dobro, koliko zapravo imam fore? - Zapravo nemaš, al nek bude do kraja tjed-

- Nema frke, već imam preveden novi intervju, a složil bum i nekoliko recenzija.

hi-fimedia #100

ljubav za neku temu. Sretan sam što sam dio te momčadi koju krasi entuzijazam i profesionalan odnos prema poslu. Nisam propustio napisati nešto niti za jedan broj - u svakom sam objavio nekoliko članaka. Danas, dvadeset godina posli-

Sonny Rollins

je, mogu reći da sam ponosan, a u stvari nisam radio ništa posebno, samo ono što obožavam a to nikad nije teško. Puno teži zadatak dobio sam nedugo za 100. broj rezimirati dosadašnji rad i skrenuti pažnju na vrijednost do sad obavljenog. Zasigurno sam nešto zaboravio, ali i ovo čega sam se uspio prisjetiti - moždane vijuge ne rade kao prije 20 godina, ali važno je da časopis hifimedia ne stari, da je uvijek svjež, mlad i poletan - bit će dovoljno da ukaže na važnost i vrijednost našeg časopisa, iako se radi tek o jednoj od tema. No, unutar tih okvira pratili smo relevantne događaje na svjetskoj i hrvatskoj jazz sceni, recenzirali nova izdanja, neka od njih, kojima smo dodijelili najviše ocjene tek su poslije prepoznata u globalnim razmjerima i nagrađena, primjerice nagradom Grammy...

Zanimljivo i intrigantno

Već od prvog broja krenuli smo tvrdo, ambiciozno, vizionarski - razgovor s Joeom Lovanom koji se tada već nagovijestio da bi mogao stati uz rame s vodećima, prije nego je postao

Joe Lowano dobitnik nagrade Grammy i jedan od najcjenjenijih i najtraženijih jazzista

"U prvom izdanju časopisa objavili smo prvi Davorov intervju s nekim od vrhunskih jazz glazbenika. Ta čast je pripala Joeu Lowanu, tada glazbeniku u usponu."

hifimedia #100

JAZZ / 20 GODINA JAZZ-a

Matija Dedić Tamara Obrovac

Boško Petrović

Grammyjevac i jedan od najcjenjenijih i najtraženijih jazzista, recenzije albuma legendarnih Charlesa Mingusa i Joea Hendersona, kao i Joshue Redmana i Cassandre Wilson koji su tada bili u usponu karijere a danas su velike zvijezde jazza. Takvih je slučajeva poslije bilo puno. Recenzirali smo nova izdanja - ili reizdanja - najvećih svjetskih jazz glazbenika i sastava raznih podžanrova, među ostalima Louisa Armstronga, Keitha Jarretta, Cannonballa Adderleya, Davea Brubecka, Modern Jazz Quarteta, Quincyja Jonesa, Billa Evansa, Franka Sinatre, Wyntona Marsalisa, Stana Getza, Charlesa Lloyda, Pata Methenyja, Sonnyja Rollinsa, Davea Hollanda, Clarka Terryja, Brada Mehldaua, Charlia

Obrovac, Boilers Quartet, Cubismo, Renato Rožić, Matija Dedić, Damir Dičić, Ozren Depolo, Ratko Zjača, Zagreb Jazz Portrait... Dužno poštovanje odali smo preminulim glazbenicima, primjerice Tonyju Williamsu, Lesteru Bowieu, Artu Farmeru, Betty Carter, Jurici Ugrinoviću, Elvinu Jonesu, Johnu Lewisu, Oscaru Petersonu, Daveu Brubecku. U člancima smo ukazali na njihov značaj u povijesti jazza. Posebice je važno bilo objavljivanje razgovora s legendarnim glazbenicima od kojih su mnogi dobitnici Grammyja i drugih uglednih nagrada i priznanja, što je uvijek zanimljivo i intrigantno, ali i mladima koji su tada bili u usponu karijere a poslije su ušli u elitno društvo.

Nisu bili zapostavljeni niti hrvatski glazbenici i sastavi kao što su Boško Petrović, Tamara Obrovac, Boilers Quartet, Cubismo, Renato Rožić, Matija Dedić… Hadena, Dukea Ellingtona, Herbia Hancocka, Chicka Coreu, Diane Krall, Milesa Davisa, Johna Coltranea, Billie Holiday... Teško je prisjetiti se sviju, ali i ovo je već previše. Također, pisali smo o važnim diskografskim kućama: Jazzette, ECM, Blue Note, CTI Records... Nisu bili zapostavljeni niti hrvatski glazbenici i sastavi kao što su Boško Petrović, Tamara

hi-fimedia #100

Među njima su jedan od najvećih glazbenika u povijesti jazza Sonny Rollins, jedan od najvećih jazz skladatelja i saksofonista Benny Golson, najveći usni harmonikaš jazza Toots Thielemans, virtuozni tablist i udaraljkaš Trilok Gurtu, slavni kontrabasist Ron Carter, trubač Randy Brecker, saksofonist Ernie Watts, megapopularni gitaristi Pat Metheny i Stanley Jordan, pjevači Dianne

Chick Corea

Reeves, Patricia Barber i Kurt Elling, kontrabasist Christian McBride, južnoafrički trubač Hugh Masekela, saksofonist David Murray, kontrabasist Marc Johnson, trubači Tom Harrell i Eddie Henderson, pijanisti Geri Allen i Michel Camilo, tada mladići a danas relevantne osobnosti na jazz sceni: Ravi Coltrane i Mark Turner, rock gitaristi Santana i Steve Hackett, naši Boško Petrović i Tamara Obrovac.

Divna estetika

Već u drugom broju veliki članak o legendarnom saksofonistu, flautistu, pijanistu i skladatelju Charlesu Lloydu, glazbeniku koji je u drugoj polovici 1960-ih bio proglašavan najboljim jazzistom na svijetu, a u njegovom su kvartetu svirali tada mladi Jack DeJohnette i Keith Jarrett koji su danas među najvećim zvijezdama. Njemu smo se poslije često vraćali, a on je sa zanimanjem pratio što se događa s časopisom i tražio da mu prevodim što smo napisali o njemu. Naravno da je bilo nemoguće prenositi sve dogodovštine s naših mnogobrojnih susreta, ali uvjeren sam da će u hifimediji još biti prostora za njih. Kroz te susrete iz prve smo ruke, prije ostalih, saznavali što se događa ili što će se događati u njegovoj karijeri, između ostalog i diskografskoj. Tako smo jednom, ležeći u ležaljkama na terasi njegove hotelske sobe u austrijskim Alpama, gledali vrhunce i pričali o starim

Vijay Iyer

Hugh Masekela

danima. Napravivši rukom kružni pokret kojim je obuhvatio obrise planine rekao je: - Znaš Davore, Billy Higgins i ja smo letjeli preko ovakvih planina, mislili smo da ćemo promijeniti svijet. Ali, nešto drugo... Molio bih te da poslušaš nešto." Izvadio je iPod, jednu slušalicu stavio meni a jednu sebi u uho, ponovno smo se uvalili u ležaljke i slušali uživajući u pogledu. Tabla, bubnjevi ili udaraljke te tenor ili alt saksofon ili tarogato ili neka od flauta ili glasovir! Ludo! Nikad nisam čuo tako nešto. - To je predivno, rekao sam. Obožavam tablu, a u ovaj se kontekst sjajno uklopila. - Slušaj dalje! - Tko svira? - Zakir Hussain i Eric Harland. Kad smo preslušali snimku rekao je da je nedugo održao taj koncert i da je snimka odlična. - Što misliš, bi li to bilo dobro za objavljivanje na albumu, pitao me. - Naravno, rekao sam, novi zvuk, divna estetika, sjajna komunikacija, produhovljenost - zar je potrebno nešto drugo!? Nekoliko mjeseci poslije toga diskografska kuća ECM objavila je tu snimku na CD-u "Sangam" koji je odmah proglašen pločom mjeseca. Nije to bio jedini put kad je časopis hifimedia posredno utjecao na povijesne događaje u

Davor Hrvoj u društvu s vodećim svjetskim jazz glazbenicima: Dee Dee Bridgewater, Billy Cobham i Rendy Weston

hifimedia #100

JAZZ / 20 GODINA JAZZ-a

Ebis culparc hictis id most veliciducid

Ron Carter

svijetu jazza. Protagonist je opet Charles Lloyd. Nakon što je pomno proučio što je hifimedia u proteklom razdoblju pisao o njemu, upitao me što mislim o njegovom novom sastavu sa skandinavskim glazbenicima. - Sjajan sastav, novi zvuk, drukčiji pristup, blizak europskoj estetici..., rekao sam, ali uvjeren sam da bi se u vaš sastav izvrsno uklopio bubnjar Billy Hart koji je jučer na festivalu svi-

Trilok Gurtu

Rollinsa, Herbiea Hancocka, Wyntona Marsalisa i Davea Brubecka. Razgovor s Vijayom Iyerom objavili smo kad je prema mišljenju mnogih kritičara postao vodećim svjetskim glazbenikom, kad je kao izvođač i skladatelj već bio dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada, a njegovi su albumi u raznim časopisima i portalima zauzimali prva mjesta, nakon što ga je međunarodna udruga jazz novinara nekoliko godi-

Intervju s kontrabasisticom i pjevačicom Esperanzom Spalding objavili smo u trenutku kad su je čitatelji uglednog glazbenog časopisa DownBeat proglasili najboljim svjetskim jazz glazbenikom rao s Jamesom Newtonom. Glazbenik je širokih pogleda koji bi s lakoćom pratio vaše ekstravagancije. - Ne, ne, ovo je pravi sastav za mene, jako sam zadovoljan, ne želim mijenjati te glazbenike, ne želim nikog drugog... Već na snimanju sljedećeg albuma bubnjar u njegovu sastavu bio je Billy Hart a suradnju su nastavili sljedećih desetak godina snimivši niz albuma koji su dobili najviše ocjene.

na za redom proglasila jazz umjetnikom godine i najboljim jazz pijanistom, dok su ga kritičari uglednog časopisa DownBeat u istoj godini proglasili najboljim pijanistom i umjetnikom godine, njegov trio najboljim sastavom, a njegov CD "Accelerando" najboljim albumom.

Ponosni i radosni

Neki su razgovori objavljeni upravo u vrijeme strelovita uspona tih glazbenika. Primjerice, intervju s kontrabasisticom i pjevačicom Esperanzom Spalding objavili smo u trenutku kad su je čitatelji uglednog glazbenog časopisa DownBeat proglasili najboljim svjetskim jazz glazbenikom, ispred najvećih zvijezda jazza poput Keitha Jarretta, Pata Methenyja, Sonnyja

hi-fimedia #100

Pharoah Sanders

Iako se radi o zvijezdama jazza, mnogi od tih glazbenika su u kasnijim susretima pokazali zanimanje za objavljenim intervjuima i časopisom redovito se oduševljavajući. Mnoge od tih intervjua poslije sam objavio u knjigama "Jazz Reflactions", "Jazz Connections" i "Jazz Vibrations". Razgovarali smo i s nagrađivanim producentima i snimateljima, Paulom Wickliffom i JanEricom Perssonom, koji su ukazali na vlastite metode snimanja i korištenja opreme za snimanje i reprodukciju zvuka. Tako su mnogi iz prve ruke saznali ono o čemu su do tad samo teoretizirali. Osim što mi je omogućio objavljivanje članaka Andrija je blagonaklono prihvaćao moje fotografske eskapade objavljujući portrete glazbenika o kojima sam pisao, što se također pokazalo vizionarskim potezom. Naime, neke od tih fotki poslije su naišle na pohvale na mnogobrojnim foto izložbama, ne samo u Hrvatskoj. Dvadeset godina i sto brojeva - podatak koji sam po sebi ima težinu, ali budući da znamo sve o sadržaju tih brojeva - nećemo kukati o poteškoćama i nedaćama, zlokobnim sitacijama koje prijete tek dvadeset godina i sto brojeva - možemo biti ponosni i radosni što smo uspjeli pronaći svoje mjesto u oazi pod nazivom hifimedia. Dok pišem ove retke znam da se usporedno vozi još jedna trka, ona za sajam, još jednu oazu, manifestaciju koju je iznjedrio ovaj časopis, koja "rastura" na području opreme za reprodukciju zvuka. Uvijek sam se pouzdao u savjet kolega iz časopisa, a tako će biti i ubuduće. - Dečki, koja je oprema najprimjerenija za moju sobu? Samo me nemojte opet pitati o dimenzijama, zidovima, rasporedu... Važno je da se sluša dobar jazz!

JAZZ / RECENZIJE Lee Konitz Stereokonitz

(RCA / Sony Music / Menart)

Diskografska kuća Sony Music odlučila je proroštati svoj jazz katalog i posegnuti za nekim zanimljivim izdanjima, među kojima su neka što ih je danas gotovo nemoguće nabaviti u izvornim izdanjima. Objavila ih je u ediciji Jazz Connoisseur koja će pobuditi zanimanje diskofila i onih koji sustavno prate povijest jazz diskografije. Naime, radi se o važnim izdanjima vrhunskih glazbenika - slavnih ali i onih koji su nepravedno bili zapostavljeni, među ostalima Sonnyja Rollinsa, Stana Getza, Cheta Bakera, Johnnyja Colesa, Charlesa Mingusa, Dukea Ellingtona, Gila Evansa, Phineasa Newborna, Ponyja Poindextera, Buda Powella, Georgea Russella, Paula Desmonda i Charliea Rousea. Jedan od njih je alt saksofonist Lee Konitz kojeg je hrvatska publika upoznala 2013. kad je nastupio na festivalu Jazz.hr/jesen. U ovoj ediciji zastupljen je slabije poznatim, ali ne manje vrijednim albumom "Stereokonitz". Konitz je poznat po mnogobrojnim suradnjama s europskim jazz glazbenicima, a u novije vrijeme, otkako je djelomično nastanjen u Njemačkoj, to čini redovito. "Kad sam 1951. prvi put došao u Europu upoznao sam skupinu ljudi koji su dobro poznavali moju glazbu", rekao je u jednom od naših razgovora. "Bilo je sjajno razgovarati i svirati s njima. No, s vremenom sam svirao s mnogo različitih glazbenika iz Italije, Francuske, Njemačke, Skandinavije... Tako sam naučio svirati različitim pristupima." Ovaj je album poseban po tome što na snimanju suradnju s europskim glazbenicima ostvario 1968., u doba kad je nekoliko albuma, primjerice "European Episode" i "Impressive Rome", snimio uz drugu europsku formaciju. Konitz, koji je rijetko svirao neko drugo glazbalo osim alt saksofona, ovdje se prihvatio i flaute i variotonea (elektrificirani saksofon popularan krajem 1960-ih), a partneri su mu bili vodeći, ali tada mladi talijanski jazzisti: trubač Enrico Rava, pijanist Franco D’Andrea s kojim je poslije ostvario mnogobrojne suradnje, kontrabasist Giovanni Tommaso i bubnjar Gege Munari. Ploču su snimili u Rimu, a na programu su isključivo Tommasove skladbe, što je ovog basista učinilo ključnom figurom sessiona. Ipak, za poletne i uvjerljive izvedbe najzaslužniji je Konitz koji i ovom prigodom plijeni pažnju osebujnim zvukom i pristupom, zbog čega je bio jedan od najcjenjenijih altista u povijesti jazza. Davor Hrvoj

hi-fimedia #100

Intrigantna i provokativna glazba nove zvijezde jazza Theo Croker Escape Velocity

(OKeh / DDB Records / Sony Music / Menart)

vojim trećim albumom, "Escape Velocity", trubač i skladatelj Theo Croker predstavlja se kao respektabilna snaga na svjetskoj jazz sceni. Autor je gotovo svih skladbi koje izvodi s alt saksofonistom, flautistom i bas klarinetistom Irwinom Hallom, bariton saksofonistom Anthonyjem Wareom, klavijaturistom Michaelom Kingom, gitaristima Benom Eunsonom i Femijem Temowom, basistom Ericom Wheelerom i bubnjarem Kassom Overallom. U jednoj izvedbi pridružuje im se slavna pjevačica Dee Dee Bridgewater koju Crooker u knjižici albuma navodi kao glazbenog i duhovnog gurua. O njoj uvijek govori s poštovanjem, a tako je bilo i prigodom našeg prošlogodišnjeg susreta u Šangaju, gdje je nekoliko godina živio. "Dee Dee je slušala glazbu koju sam svirao i predložila da svoje albume objavljujem za njezinu diskografsku kuću DDB Records, rekao je. " Upoznata je s cijelom paletom vokalnog jazza. Dugo je na sceni i nastupala je s Dizzyjem Gillespiem, Thadom Jonesom i Melom Lewisom. Također je surađivala s glazbenicima kao što je Roy Ayers, u soul i R&B stilu. Način na koji izvodi glazbu zasniva se na načinu na koji živi svoj život. Naučila me da ne smijem razdvaja-

ti svoju glazbu od života i da sve što sam iskusio u životu spojim u jednu cjelinu. Ona se može kretati u bilo kojem području u bilo koje vrijeme, u glazbenom i duhovnom smislu. Zbog toga sam na početku bio jako uznemiren, ali nakon nekog vremena sam se oslobodio, osjetio sam se slobodnim, nesputanim i opuštenim. Nisam više razmišljao o glazbi i onome što sam naučio nego o publici... Mnogo je toga o čemu glazbenik razmišlja tijekom nastupa, no toga se treba osloboditi, treba stvoriti situaciju u kojoj nije potrebno razmišljati, prepustiti se postupcima koji su vođeni tvojim životom i iskustvom, te jednostavno slijediti Dee Dee. To je nevjerojatan osjećaj."

Tajne skladanja

z Dee Dee Bridgewater isti duh i osebujnost u stvaralaštvu Thea Crokera osjetio je legendarni saksofonist Gary Bartz koji je prošle godine oduševio nastupom u Zagrebu, na festivalu Jazz.hr/jesen. On je napisao tekst za knjižicu ovog CD-a istaknuvši važnost djelovanja sa stalnim sastavom i suvremen, inovativan jazz pristup, vješto izbjegavši riječ jazz. Sjajno je poentirao, ali kad slušamo glazbu s novog Crokerovog albuma nameće se pitanje je li to uopće jazz. Ne uvijek i ne prema stavovima "jazz policije", onih koji ne priznaju ništa osim mainstreama. Naime, Crokeru je važniji estetski i umjetnički pogled na vlastito stvaralaštvo nego njegovo svrstavanje u bilo kakve okvire. Ponekad izlazi iz okvira te glazbe, a ponekad im je potpuno predan, ali njemu je to potpuno svejedno. On se bori protiv bilo kakvih ograničenja, stilskih, svjetonazorskih, zvukovnih... Tako, osim hardbop paljevine, u izvedbama što ih je snimio za novi CD možemo čuti

rili moj glazbeni put. Tada sam usvojio puno elemenata koje mogu koristiti, spajati na razne načine i stvarati vlastiti zvuk, vlastite skladbe."

Produhovljeno i iskričavo

a Crokera takav pristup nije odvojen od tradicije, sveobuhvatne tradicije jazza o kojoj je učio od malih nogu, od svojeg djeda, legendarnog, Grammyjem nagrađenog trubača Doca Cheathama. "Tradicija je važna zato što morate početi od osnova, kao i kod svega drugog", rekao je. "Ne možete izgraditi zgradu od sredine ili vrha nego morate početi od donjeg dijela i najprije izgraditi temelje, odnosno proučiti tradiciju. Postoje načini koji funkcioniraju i oni koji ne funkcioniraju. Ako ne znate kako stvari funkcioniraju i ako niste upoznati s osnovama onoga što radite ne možete tragati za novim, ne možete nalaziti nove načine djelovanja. Ne možete znati je li to što radite novo ako ne učite, koliko je god to moguće, o tome što se na tom području prije događalo. Doc Cheatham je uvijek svirao taman dovoljno, upravo koliko je trebalo, a u njegovim bismo izvedbma uvijek čuli drugu skladbu, iako se možda radilo o istoj." ovim izvedbama možemo čuti razne utjecaje, a Croker je ponosan što je stasao u nastavljača djela onih koji su sudjelovali u povijesti jazza. "Glazbenike kao što su Benny Powell, Albert "Tootie" Heath, Jimmy Heath i Al Grey obožavao sam kao vrlo mlad, prije nego sam znao što je improvizacija i kako ona funkcionira", rekao je. "Već tada sam očarano pratio kako sviraju i pokušavao svirati tako. Nisam znao kako, ali svirao sam. Tu vrstu duha, koji je sadržan u toj glazbenoj tradiciji, osjetio sam u sebi. To mi je pomoglo u glazbenom izražavanju i učenju sviranja glazbala, stjecanju vještine, usvajanju tehnike, što mi je povećalo mogućnosti ispoljavanja vlastite duhovnosti. Oni su mi pokazali zašto je to važno. Ne postoji formula za stjecanje slobode i izražajnosti u glazbi. To treba naučiti i živjeti." rooker doista živi glazbu. Osjetio sam to i prigodom spomenutog susreta u Šangaju gdje je na jazz festivalu nastupio kao član sastava pjevačice Dee Dee Bridgewater, a sa svojim je sastavom pržio u jazz klubu... I tada je bio prpošan, spreman na razgovor sa sugovornikom s kojim dijeli strast prema glazbi. Taj entuzijazam, kao i onaj koji pokazuje prema tradiciji jazza i glazbenicima koju su ju stvarali, Croker iskazuje i u svojoj glazbi. Ona je poletna, produhovljena, iskričava, intrigantna, provokativna, svježa.

na koji način spaja nove trendove, akustiku i elektroniku, kako uključuje samplove i vokale, kako isprepliće razne podžanrove afroameričke glazbe. Takav pristup neodoljivo podsjeća na stvaralaštvo slavnog trubača Donalda Byrda, a to nije slučajno. "Donald Byrd je bio moj najomiljeniji profesor", rekao je. "Kad sam započeo studij moj je profesor prekinuo s predavanjima i za zamjenu je doveo Donalda Byrda. Prvi dan studija saznao sam da će moj profesor

skladanja i trube biti upravo on što je bilo nevjerojatno. Nisam mogao ni sanjati da ću svakodnevno provoditi vrijeme s nekim kao što je bio on. Uputio me u tajne skladanja, pokazao mi je kako se "migoljiti" u izvedbama, kako se usredotočiti na groove ili melodiju, puno toga što se odnosi na sviranje trube, ono što su njemu pokazali Dizzy Gillespie, Roy Eldridge i ostali veliki trubači. Bio je moja spona s glazbenicima koji više nisu među nama, a koji su usmje-

Davor Hrvoj

JAZZ / RECENZIJE Karel Velebny SHQ

New York Art Quartet

(ESP-Disk, 1968.)

(ESP-Disk, 1964.)

Koristeći prigodu da se podsjetimo malo slobodnijih jazz formi, prigoda je staviti fokus i na izdavača koji je pomalo ekskluzivan i odmaknut od main-stream glazbe, no koji je ostavio ogroman trag na sceni koja traži nešto drugačije. Izdavačka kuća ESP-Disk je osnovan davne 1964. godine od strane Bernarda Stollmana, velikog zaljubljenika u "drugačiju glazbu" koja je uglavnom stavljala fokus na jazz glazbenike slobodnijeg stila, no nije zaboravljala niti nekomercijalnu rock scenu. Spomenuti danas legendarne The Fugs ili Pearls Before Swine zvuči pomalo površno, no činjenica da su takvi sastavi imali svoj prostor za bilježenje sjajne glazbe dovoljno govori o otvorenosti studija i prepoznavanju vrijednosti koje i mnogo godina nakon izdavanja imaju svoje mjesto u svakoj ozbiljnijoj glazbenoj raspravi. Katalog glazbenika koji su surađivali s tvrtkom je ogroman, no dovoljno je reći da je Pharoah Sanders svoju prvu snimku objavio za ESP-Disk, a jedna od legendarnih snimaka Ornette Colemana (Town Hall Concert) izdana je na istoj etiketi. Naravno da glazba koja dira rubne granice svojih tradicija nije najkomercijalnija i da je vrlo zahtjevno održavati takav trend isplativim i zadovoljavajućim za sve strane. No, nema sumnje da je izdavač u svoje vrijeme ostvario neke od nezaboravnih izdanja i na svoj pomalo poseban način obogatio riznicu free-jazz glazbe. Za ovaj mali prikaz odabrana su dva naslova koji reprezentiraju glazbu i produkciju koju je zamislio Bernard Stollman. Prvi naslov koji strahovito puno govori prirodi i otvorenosti etikete je Čehoslovački kompozitor i multi-instrumentalist Karel Velebny. Njegova glazba i sastav je u vrlo nezgodnim vremenima imao snage svirati glazbu koja je bila umjetnički neupitna, no za tadašnje standarde pomalo buntovna i provokativna. Sastav se pokušalo utopiti u plesni orkestar tadašnje Čehoslovačke, no tada su Velebny i istomišljenici pokrenuli SHQ sastav i izdali jedan od legendarnih jazz albuma tadašnjeg istočnog bloka. Ipak,mnogo je više virtuoznosti i energije ugrađeno u glazbu koju je Velebny komponirao i zamislio, no negativnih emocija i otpora. Vrhunska glazba koju svakako treba konzumirati, kao i fotografije koje je glazbenik zahtijevao da se nađu na naslovnici izdanja. Svakako ne bez razloga.

U puno drugačijim okolnostima ESP-Disk je objavio još jedan vrhunski naslov. Radi se o sastavu New York Art Quartet na čijem čelu stoji izvanredni, alternativni trombonista Roswell Rudd. Zabilježena glazba savršeno ilustrira prostor i ideje na kojoj je free-jazz šezdesetih godina prerastao u napredan, alternativan i snažan dio tradicije koja i danas zanima veliki broj glazbofila. Svaka ocjena ovakvoj glazbi je gotovo besmislena, jer njezini stalni konzumenti svaku sekundu vrhunske improvizacije na opisanoj razini izuzetno poštuju. Ipak, zbog kvalitete snimaka, bez na njezinu neupitnu autentičnost zbirna ocjena je samo malo manja.

Gordan Gaži

hi-fimedia #100

Gordan Gaži

Bottleneck John All Around Man

(Opus 3 / Sigma audio koncept)

Šveđanin koji svira blues!? Koliko to može biti uvjerljivo? To ne bi trebala biti neuobičajena reakcija prosječnog poznavatelja bluesa, ali često smo svjedocima da takve predrasude nisu utemeljene. Takvo uvjerenje postat će predmetom propitivanja već pri spoznaji o izdavaču, a to je švedska diskografska kuća Opus 3 koja je, osim što se radio o referentnom izdavaču na području kvalitetnog snimanja, vrhunskog zvuka, između osta-

log specijalizirana za tradicionalni jazz i blues. No, čime je pjevač, gitarist, mandolinist i bandžoist Johan Eliasson, poznatiji kao Bottleneck John, zaslužio da se pridruži šačici odabranih, osim što je ta diskografska kuća odigrala presudnu ulogu u njegovim formativnim godinama i što ispoljava silan entuzijazam i ljubav prema bluesu? Naime, nakon što je slušao snimke američkog blues pjevača i gitarista Erica Bibba, koji redovito objavljuje za Opus 3, u potpunosti je promijenio način shvaćanja, prezentacije i snimanja svoje glazbe. Na ovom izdanju predstavlja svu raznolikost svojega stvaralaštva, a bez obzira kojem se podžanru bluesa približava njegove su izvedbe nepretenciozne, ali proživljene, feelingaške i uvjerljive. Očituje se to u izvedbama raznolikih karaktera i zvuka. Repertoar se kreće u širokom rasponu od pjesama tradicijskog bluesa ("How Long, How Long Blues") i duhovne glazbe ("Wade In the Water") preko blues standarda ("Out of the Rain") rock covera ("Walking In the Shadow of the Blues") i onih utjecajnog blues glazbenika Roberta Johnsona ("Come On In My Kitchen") do kultnog Toma Waitsa ("Jesus Gonna Be Here"), ali i vlastitih ("Autumn Rime" i "Only a Woman"). Osim što pjeva, Bottleneck John svira akustične i električne gitare, bendžo, mandolinu i razna tradicijska glazbala karakteristična za blues. Ponekad se radi o vintage modelima što doprinosi stvaranju posebna, arhaična zvuka. Izvedbe je ostvario u suradnji sa švedskim glazbenicima: klavijaturistom i orguljašem Mattiasom Nordqvistom, kontrabasistom Kentom Ogrenom, mandolinistom i violinistom Larsom Astrandom, udaraljkašem Mattiasom Olofssonom, sviračem usne harmonike Stefanom Swenom, tubistom Karlom Enelandom i gitaristom Patrikom Idellom. S njima se udružuje, ili ne udružuje, u raznim formacijama, od sola preko dua i trija do kvarteta i kvinteta. Davor Hrvoj

FILM

OBLJETNICA Taksist

Putovanje u srce tame (40 godina poslije)

NAŠ IZBOR 15 najzanimljivijih filmova u posljednjih 20 godina

DVD/BD RECENZIJE Swiss Army Man, Blood Father, Cafe Society, Hunt for the Wilderpeople, Chevalier, Kapetan fantastični, The Infiltrator, Nevine

OBLJETNICA / TAKSIST

PUTOVANJE U SRCE TAME K (40 godina poslije)

"Taksist“, film o psihotičnom vijetnamskom veteranu i njegovom postupnom kolapsu u destruktivno nasilje, osvojio Palmu iz Cannesa i bio, između ostaloga, nominiran za Oskara za najbolji film 1976. 82

hi-fimedia #100

piše: Luka Kostić

ada je sredinom 2004. godine američki nezavisni režiser/pisac Shane Carruth pokušavao među holivudskom elitom pronaći investitore za svoj ambiciozni novi SF projekt "A Topiary", prema njegovim vlastitim riječima, nitko mu nije rekao ne. Pa ipak, novac se nikada nije materijalizirao. Carruth, diplomirani matematičar koji je filmski svijet oduševio sa svojim ultra-niskobudžetnim SF filmom o putovanju kroz vrijeme "Primer", je neprestance smanjivao budžet filma – 20 milijuna dolara, 15 milijuna, 12 milijuna, ne bi li na koncu shvatio ako nitko drugi neće: on će sam morati reći ne svom novom projektu. " Da smo u sedamdesetima, ljudi bi

Taksist (Taxi Driver, SAD, 1976.) Trajanje: 1h 53min Režija: Martin Scorsese Scenarij: Paul Schrader Direktor fotografije: Michael Chapman Uloge: Robert De Niro, Jodie Foster, Harvey Keitel, Albert Brooks, Cybill Shepherd Montaža: Tom Rolf, Melvin Shapiro, Marcia Lucas

mu bacali novce.", svojstveno je situaciju sumirao Steven Soderbergh, režiser koji je Carruthu pomagao financirati projekt. "Takav je svijet u kojem živimo", zaključio je Soderbergh. "Taksist", remek-djelo režisera Martina Scorsesea i scenarista Paula Schradera, rezultat je upravo tog drugačijeg svijeta u holivudskim sedamdesetima. U dobu kada holivudska mašinerija proizvodi multimilijunske franšize i gdje filmskim platnima vladaju superheroji i ljetni akcijski "blockbusteri" nije teško zaboraviti da su postojale godine gdje je "Taksist", film o psihotičnom vijetnamskom veteranu i njegovom postupnom kolapsu u destruktivno nasilje, osvojio Palmu iz Cannesa i bio, između ostaloga, nominiran za Oskara za najbolji film. Međutim, 1976., kada je iza-

šao na kino platna, "Taksist" nije bio iznimka među prvom klasom studijskih filmova, niti je bilo čudo što je uopće izašao iz post-produkcije (poput, recimo, nedavnog remek-djela Georgea Millera, "Pobješnjeli Max: Cesta Gnjeva"). Naprotiv, Scorseseov neo-noir triler plod je kreativne i kvali-

"Diplomcu" i Pennovom "Bonnie i Clyde") pa sve do početka osamdesetih, kada su, krahom Ciminovih "Nebeskih vrata", veliki studiji ponovo preuzeli kontrolu, "duge sedamdesete" zadužile su filmsku povijest nizom zanimljivih režisera/autora i gotovo neponovljivih filmova. U dobu kada je

Scoreseov neo-noir triler plod je kreativne i kvalitetom definirane epohe američkog filma poznatije pod nazivom Novi Hollywood ili Novi američki val tetom definirane epohe američkog filma poznatije pod nazivom Novi Hollywood ili Novi američki val. Vladajući filmskom industrije od kraja šezdesetih (okvirne startne točke najčešće su locirane u Nicholsovom

fenomen "Ratova zvijezda" još bio u začeću i kada su vesterni izgubili kako kritičku tako i populističku relevantnost, studiji su se, u nehotičnoj panici koja zaslužuje vlastitu filmsku ekranizaciju, okrenuli novona-

hifimedia #100

OBLJETNICA / TAKSIST Dvanaestogodišnja prostitutka Iris (Judie Foster) i taksist Travis Bickle (Robert De Niro)

Lokalni makro Matthew "Sport" Higgins (Harvey Keitel) objašnjava Travisu (Robert De Niro) kako funkcioniraju stvari u kvartu

staloj skupini kreativnih filmaša i uručili im ključeve holivudskog kraljevstva. Martin Scorsese, Peter Bogdanovich, Hal Ashby i Francis Ford Coppola. Woody Allen, Robert Altman i George Lucas, sve su to autori koji su, neopterećeni budžetom, korporativnom kontrolom studija i komercijalnom isplativosti svojih filmova, odlučili eksperimentirati s novim tehnikama filmskog pripovijedanja i mračnijom tematikom. Mjehur je relativno brzo prsnuo ali je ostavio neobrisivi pečat na suvremenu filmsku povijest.

no reći da je tek sa "Taksistom" dosegnuo razinu velemajstora američkog novog vala. Stvorivši filmski klasik u punom smislu te riječi, Scorsese u ovom putovanju kroz noćnu moru ponoćnih njujorških ulica kameru fokusira na Travisa Bicklea, jednog u nizu režiserovih moralno gadljivih antiheroja, te kroz relativno jednostavnu pripovijest o osveti i nasilju govori o temama otuđenja, depresije, ludila i ratnih rana. Bickle, u tumačenju Roberta De Nira u naponu snage, njujorški je taksist, ujedno i veteran Vijetnamskog rata. Usamljen, psi-

Čak i danas, 40 godina nakon njegovog izlaska, "Taksist" ostaje jedan od definirajućih filmova o post-vijetnamskim Sjedinjenim Američkim Državama Imajući na umu navedene šire konture dominantnog izričaja sedamdesetih, nije teško vidjeti "Taksista" kao jednog od najreprezentativnijih primjeraka epohe. Scorsese je 1976. već bio etablirano ime na filmskoj sceni, uvelike zbog uspjeha "Mean Streets" i "Alice Doesn’t Live Here Anymore" ali ne bi bilo pogreš-

hi-fimedia #100

hički i fizički traumatiziran, Bickle katarzu pronalazi u beskompromisnoj mržnji prema svemu i svakome oko njega koja, u jednoj od najpoznatijih i najkrvavijih završnih scena modernije filmske povijesti, završava u maničnom nasilju. Čak i danas, 40 godina nakon njegovog izlaska, "Taksist" ostaje jedan od definirajućih filmova o post-vijet-

namskim Sjedinjenim Američkim Državama. Molske violine u glazbi Bernarda Herrmanna, Chapmanova fotografija prigušenih njujorških boja – neonskih pločnika i tamnoplavih interijera – ujedinjene pod Scorseseovom preciznom režijom uzdižu "Taksista" iznad jednostavne pripovjedne premise o psihološkoj propasti jednog usamljenog taksista. De Nirova izvedba je u potpunosti predana prema realizaciji Bicklea kao teško oštećenog psihotika koji gubitak svrhe i unutarnju tamu racionalizira nepokolebljivom mržnjom prema drugima ("Sve što je moj život trebao jest mjesto gdje će otići" glasi jedan od Bickleovih unutarnjih monologa). Kako, uostalom, drugačije tumačiti činjenicu da je jedan od Bickleovih tužnijih solilokvija pred

Cybill Shepherd, Martin Scorsese, Robert De Niro, Jodie Foster i Harvey Keitel na obilježavanju 40 godina od snimanja filma "Taksist"

ogledalom ("You talkin’ to me?") postao opće mjesto suvremene popularne kulture? De Niro je, ne bi li uvjerio publiku u to da se podno njegove karizmatične vanjštine skriva hladnokrvni ubojica, prije svega u to sam sebe morao uvjeriti. Rezultati su, na filmskoj vrpci pa i van nje, zastrašujući. Uostalom, unatoč činjenici da je taksist odavno jedan od kanonskih tekstova američke filmske kulture, ne treba zaboraviti da je, po izlasku filma, Scorsese žestoko kritiziran zbog svog inzistiranja da njegova kamera ne bježi od krvavih rezultata Bickleovih nasilnih činova. Mnogo je rečeno o "Taksistu" u kontekstu političnosti njegove pripovijesti i odnosu prema radnjama njegovog protagonista. Scorsese je često optuživan da pretjerano simpatizira sa svojim protagonistima, redom kriminalcima, ubojicama i odmetnicima. Nikada ta kritika nije bila naglašenija nego u slučaju Travisa Bicklea. Mnogi su "Taksistov" epilog tumačili kao režiserovo eksplicitno opravdanje Bickleovih postupaka – taksist je od strane medija proglašen herojem zbog ubojstva svodnika, pedofila i njihovog pomagača. Međutim, takvo tumačenje promašuje poantu Scorseseovog dvoznačnog zadnjeg kadra. Kada Bickle ubrza u svom taksiju, kamera ga napušta, fokusirajući se na mutne boje velegrada – na semafore, ovisnike, nebodere i prolaznike. Sama činjenica da su neki epilog filma tumačili kao halucinaciju umirućeg Bicklea ili kao neki tip grozničavog sna mahnite osobe ukazuje na inherentnu političnost filma. Unatoč činjenici da De Nirov lik u jednom trenutku planira ubojstvo Charlesa Palantinea (Leonard Harris), američkog predsjedničkog kandidata, njegova motivacija nije plod koherentne političke ideologije ("Ne znam puno o politici", izjavljuje Bickle u jednom trenutku) već puka činjenica da Betsy (Cybill Shepherd), djevojka koja je odbila Bickleova udvaranja, radi za njegovu kampanju. Scorsese ne osuđuje Bicklea niti ga slavi. Njegov film ne donosi definitivne odgovore o naravi osvetničke pravde i nasilja, on nas tjera da se s tim temama suočimo. I upravo kao što je njegov suputnik Francis Ford Copolla pred američku javnost postavio pitanje suočavanja s Vijetnamskim ratom i hororom koji je on predstavljao za milijune Vijetnamaca i Amerikanaca, tako nas i Scorsese, kroz mračni um Travisa Bicklea, bivšeg marinca, vodi kroz raspadajuće ulice New Yorka. Prvi kadar "Taksista" ostaje zaključan dok Bickleov taksi prolazi kroz maglu, prizivajući konotacije pakla i podzemlja. Njegov zadnji kadar završava Bickleovo putovanje tamo gdje je i počelo, na ulicama velegrada, u figurativnom i doslovnom srcu tame.

hifimedia #100

15 20 NAJZANIMLJIVIJIH FILMOVA U POSLJEDNJIH GODINA

FILM / NAŠ IZBOR

piše: Luka Kostić

uvremena filmska industrija polariziranija je nego ikada prije. Dok multipleksima vladaju poznate franšize, filmovi o superjunacima i visokobudžetni komercijalni hitovi, nezavisna filmska scena postaje sve više zatvorena u svoj maleni svijet. Pa ipak, svako malo pojavi se film koji ispliva kroz pukotinu i osvoji i srca publike i kritike istovremeno. Režiseri poput Paula Thomasa Andersona,

Darrena Aronofskog i Denisa Villeneuvea razlog su zašto su glasine o smrti filma u mnogo čemu preuveličane. Povodom dvadesete godišnjice izlaska časopisa HiFi Media, donosimo vam presjek petnaest najzanimljivijih filmova u posljednjih dvadeset godina. Od intimnih drama pa sve do SF spektakala, ovo su neki od najkreativnijih filmskih glasova koji su se u industriji pojavili u posljednja dva desetljeća.

Mad Max: Fury Road (George Miller, 2015.)

Takvo je stanje suvremene filmske industrije da nikoga ne čudi da je George Miller, tada sedamdesetogodišnji australski režiser, prije godinu dana snimio najbolji akcijski film od doba mladog Jamesa Camerona. Pa ipak, malo tko je očekivao da će "Fury Road" biti takav trijumf. Art-film provučen kroz IMAX platno, Millerov uradak remek djelo je praktičnih efekata, akcije i montaže. "Fury Road" progovara o feminizmu, patrijarhatu, iskupljenju i kraju svijeta, ne puštajući nogu s gasa i održavajući intenzivni tempo do posljednjeg kadra. U idealnom svijetu, ovo je film koji će promijeniti paradigmu akcijskog (i ne samo akcijskog) žanra.

Upstream Color (Shane Carruth, 2013.)

Melankoličan, hipnotičan, kompleksan, vizualno impresivan, unikatan. To su sve riječi kojima se može opisati "Upstream Color", drugi film Shanea Carrutha, najzanimljivijeg američkog indie redatelja. Snimljen s minimalnim budžetom, "Upstream Color" napušta standardne pripovjedne postupke suvremenog SF-a, izmještajući fokus na zvuk, montažu i atmosferu. Ova priča o dvoje ljudi koji se povezuju preko zajedničke traume istovremeno je esej o psihoanalizi i ljubavna pjesma na filmskoj vrpci. Čak i 12 godina nakon što se pojavio na sceni, Carruth ostaje jedan od najjačih glasova američkog eksperimentalnog filma.

hi-fimedia #100

There Will Be Blood (Paul Thomas Anderson, 2007.)

Paul Thomas Anderson nikada nije snimio loš, pa čak ni prosječan film. Istovremeno, teško je reći da je ikada snimio bolji od "There Will Be Blood", mračne drame o ranim danima naftne industrije u SAD-u. Nošen na leđima sjajnog nastupa Daniela Dayja Lewisa, "There Will Be Blood" je monumentalan film o obitelji, osveti i nasilju mračnog srca američkog kapitalizma.

Black Swan (Darren Aronofsky, 2010.)

Od početka svoje proslavljene karijere, Darren Aronofsky bavio se temom ovisnosti i opsjednutosti. Od matematičara koji posvećuje svoj život pronalasku tajne iza broja Pi, preko eksplicitne ovisnosti o drogama do Rourkovog hrvača i njegove ovisnosti o tom umjetnom sportu. "Black Swan" je prebacio fokus na divlji i beskompromisni svijet baleta. Snimljen u dinamičnim "handheld" kadrovima, "Black Swan" je psihološki horor o traumi i mentalnoj bolesti Nine, balerine koju igra Natalie Portman. Istovremeno zastrašujući i inspirativan, "Black Swan" je vrhunac karijere jednog od najistančanijih glasova američke nezavisne scene.

Incendies (Denis Villeneuve, 2010.)

Kanadski režiser Denis Villeneuve je svoje ime etablirao svojim prvim filmovima na engleskom jeziku – trilerima "Prisoners" i "Sicario". Pa ipak, ratna drama "Inciendies" i dalje ostaje njegov definirajući film. Poetično tužan koliko i intenzivan, "Inciendies" nikada ne žrtvuje stil u svrhu šoka niti se ruši pod težinom vlastitih teških tema o incestu, genocidu i ratu.

Tree of Life (Terrence Malick, 2011.)

Karijera Terrencea Malicka uvijek je vodila prema "Tree of Life". Njegova ambiciozna filozofska drama vrhunac je radikalnog filmskog izričaja kojega je stvarao od svog debija. Napuštajući tradicionalno sižejno konstruiranje radnje, Malickov film funkcionira kao serija konceptualno i idejno povezanih vizualnih poglavlja o životu, smrti, ljubavi i obitelji. Povezan Malickovom tradicionalnom filozofskom naracijom, "Tree of Life" je hipnotičko remek djelo.

No Country for Old Men (Joel i Ethan Cohen, 2007.)

Američki pisac Cormac McCarthy dugo je bio smatran nemogućim za adaptirati na filmu. Njegovi romani otvarali su pitanja ljudske zlobe, genocida i nasilja, pisani u raznim proznim registrima, od hemingvejevske ogoljenosti do foknerovske ultra-stilizacije. Uspjeh "No Country for Old Men", adaptacije istoimenog romana od strane braće Cohen, tim je impresivniji. Coheni zadržavaju McCarthyjev ton, vjerujući gledateljima i izbjegavajući izlizane trope vesterna. Rezultat je beskompromisan i impresivan: braća Cohen nisu samo napravili uspješnu adaptaciju McCarthyjevog romana nego i odličan film.

hifimedia #100

FILM / NAŠ IZBOR

Her (Spike Jonze, 2013.)

Možda ne treba čuditi da je jedan od najljepših ljubavnih filmova u posljednjih par godina ovaj retro-SF čija se fabula odvija oko veze čovjeka i operativnog sustava. Kao i svaki uspješan SF, "Her" postavlja pitanja o ljudskoj naravi i razvoju civilizacije, bez interesa u vanzemaljske invazije i obračune laserskim pištoljima i funkcionira jednako kao studij o likovima. Spike Jonze nikada nije bio u boljoj formi.

Amour (Michael Haneke, 2012.)

Michael Haneke je zahtjevan režiser. Njegovi filmovi dotiču se tema kao što su korijenje fašizma, nasilja, voajerstva i propadanja. Ne treba čuditi da je njegov najkonzistentniji film, "Amour", studij o beskompromisnoj ljubavi. Zapisujući na kameri posljednje dane jednog pariškog bračnog para, Haneke pred svoje gledatelje postavlja jednostavnu dilemu: koliko daleko smo spremni otići u ime ljubavi? "Amour" nikada ne gubi svoj emotivni intenzitet, pretvarajući jednu spavaću sobu u pozornicu prepunu straha, tuge i, naravno, ljubavi.

Lat den ratte komma in (Thomas Alfredson, 2008.)

10.

Nazvan po Morriseyjovoj pjesmi, "Lat den ratte komma in" je adaptacija istoimenog romana o vezi između dječaka Oskara i vampirice Eli. Švedski režiser Thomas Alfredson zadržava mračne teme iz romana – poput alkoholizma i društvene tjeskobe – ali fokus odmiče od horor elemenata prema odnosu između Oskara i Eli. "Let den ratte komma in" je mračan, iznenađujuće duhovit i, prije svega, emotivan film.

hi-fimedia #100

We Need to Talk About Kevin (Lynne Ramsay, 2011.)

11.

"We Need to Talk About Kevin" je film o obitelji koji završava u nasilju i tragediji. Tilda Swinton tumači majku problematičnog Kevina, suočenu sa stravičnom spoznajom o pravoj naravi svog sina. Pod sigurnom palicom Ramsayjeve, "We Need to Talk About Kevin" izdiže se izvan kontura žanra i, u svom hipnotičkom tempu, postaje puno više od priče o nasilju u obitelji.

Melancholia (Lars von Trier, 2011.)

12.

Kako dočekati kraj svijeta? Lars von Trier nikada nije prezao od teških tema u svojim mračnim dramama ali moglo bi se reći da nikada nije bio pesimističniji kao u ostvarenju "Melancholia". Konceptualno podijeljen u dva segmenta, ovaj SF triler o neminovnoj koliziji titularnog asteroida i Zemlje promišlja kraj ljudske civilizacije u kontekstu propasti jednog braka i jedne čitave obitelji. Mračno poetičan, vizualno slojevit i beskompromisan kako samo von Trierov film može biti.

Mulholland Drive (David Lynch, 2001.)

14.

Watchmen (Zack Snyder, 2009.)

13.

Zack Snyder ovih dana nadgleda izgradnju tzv. "DC Cinematic Universe" i snima filmove o Supermanu i Batmanu. Međutim, 2009., na krilima svog ultra-estetiziranog hita "300", odvažio se adaptirati "Watchmen", proslavljenu grafičku novelu britanskog pisca Alana Moorea. Snyder je već tada bio najtalentiraniji stilist među novom gardom akcijskih režisera – njegova adaptacija zadržala je gotovo stopostotnu odanost prema vizualima iz stripa dodajući im Snyderov unikatan ton. Iako su kritičari bili podijeljeni, "Watchmen" je i dan danas najunikatniji i najprovokativniji film o superjunacima.

Nerazrješiva zagonetka, ljubavno pismo prema filmskoj umjetnosti, snimljen san, dekonstrukcija trilera. "Mulholland Drive" sve je to, i više. Najpoetičniji film majstora bizarnih snova, Davida Lyncha, ovo remek djelo predstavlja sažeti presjek njegove karijere – vješto konstruiranu studiju o filmskom perfekcionizmu.

Hotel Grand Budapest (Wes Anderson, 2014.)

15.

Wes Anderson je oduvijek bio zaintrigiran temama poput nostalgije, starenja i protoka vremena. Njegov stilizirani humor i morbidni zapleti vješto su skrivali duboko usađenu melankoliju u svim njegovim filmovima. Uostalom, optimistični režiseri ne biraju pjesmu Elliotta Smitha za scenu samoubojstva jednog od svojih likova. "Hotel Grand Budapest" predstavlja eskalaciju tih Andersonovih fascinacija. "Hotel Grand Budapest" sadrži sve što možete očekivati od ovog proslavljenog stilista – pametan dijalog, klasično pripovijedanje, ekscentrične likove i tugu skrivenu iza svakog snimljenog osmijeha.

BLOCBUSTERI U 2 DESETLJEĆA Star Wars: The Force Awakens (rež: J.J. Abrams, 2015.) Lord of the Rings: Fellowship of the Ring (rež: Peter Jackson, 2001.) Saving Private Ryan (rež: Steven Spielberg, 1998.) Avatar (rež: James Cameron, 2009.) District 9 (rež: Neill Blomkamp, 2009.) Guardians of the Galaxy (rež: James Gunn, 2014.) Captain America: The Winter Soldier (rež: Anthony Russo, Joe Russo, 2014.) Gladiator (rež: Ridley Scott, 2000.) Star Trek (rež: J.J. Abrams, 2009.) Avengers (rež: Joss Whedon, 2012.) Mission Impossible 5: Rogue Nation (rež: Christopher McQuarrie, 2015.) Bourne Ultimatum (rež: Paul Greengrass, 2007.) Matrix (rež: Lana Wachowski, Lilly Wachowski, 2009) X2 (rež: Brian Singer, 2003.) hifimedia #100

Ocjena kvalitete fima (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

FILM / DVD RECENZIJE Swiss Army Man (Swiss Army Man, 2016.) A24, 97 minuta režija: Daniel Scheinert i Daniel Kwan igraju: Paul Dano, Daniel Radcliffe, Mary Elizabeth Winstead, Antonia Ribero, Timothy Eulich, Richard Gross, Marika Casteel žanr: komedija, drama, avantura

6/10 Avanturističko-komedijaški naslov ‘Swiss Army Man’ debitantsko je ostvarenje (scenarističko i redateljsko) Daniela Scheinerta i Danela Kwana, dua koji se u posljednjih nekoliko godina svojom suradnjom istaknuo prije svega na tržištu glazbenih spotova i reklama. No, nešto od njihovog prepoznatljivog rukopisa – sklonost ekstravagantnim, pomaknutim vizualima i nadrealnoj atmosferi, prije svega – razmjerno je uspješno preneseno i u njihov debi na filmskog platnu u kojem glavnu igra Paul Dano, glumac koji je znao briljirati u filmovima kao što su, primjerice, bili ‘Little Miss Sunshine’, ‘There Will Be Blood’, ‘12 Years a Slave, ili nešto recentniji ‘Love and Mercy’. Hank (Paul Dano) nasukan je na otoku, ne

hi-fimedia #100

tako daleko od kopna, gdje ozbiljno razmišlja o tome da sam sebi skrati muke tako što će se objesiti. Ipak, u trenutku kada je već donio takvu odluku, more na plažu izbaci leš (Daniel Radcliffe). Hank uz pomoć leša – na pogon koji ne želimo otkriti, već ga ostavljamo kao potencijalno gledateljsko iznenađenje – veoma lako napušta otok i dolazi do kopna. Kopna koje, međutim, s civilizacijom baš i nema puno veze. Iste noći Hank i leš provode noć u nekakvoj spilji. Ondje, nakon što kapljice vode namoče usta leša, Hank otkriva kako leš posjeduje još jednu moć – naime, može ga se koristiti kao neograničen izvor pitke vode. Polako, leš oživljava, usvaja elementarne jezičke vještine i nadjeva si ime Manny. Hank ga počinje podučavati životu, jer Manny o njemu očito ne zna ništa, ali Manny se rijetko ponaša na načine koji bi uspješno zadovoljili konvencionalne koncepcije o tome što civilizirani ljudi smatraju primjerenim ili pristojnim. Tako počinje bizarna priča u kojoj začudnih elemenata ima na bacanje. Kritika se, kada je riječ o ovom filmu, jasno svrstala dva kampa. Jedan je film ‘Swiss Army Man’ proglasila preambicioznim, neuspjelim ostvarenjem koji boluje od isprazne pretencioznosti. Drugi su njegovo radikalno odbijanje realističke matrice toplo pozdravili, kao i impresivnu fotografiju te razradu tematike usamljenosti i problema socijalizacije. Mi smo skloniji potonjima, barem u onom smislu da filmu valja dati šansu. Pa ako u prvih deset minuta bezuvjetno pristanete na njegove iščašene kodove, barem dobra zabava uz podnošljivu dozu pop-filozofije nikako vas ne bi trebala zaobići. ‘Čudan i prekrasan, odbojan i dementan, ‘Swiss Army Man’ govori o tome kako mrtvo tijelo jednog čovjeka vraća drugog čovjeka u život.’ Jeannette Catsoulis, New York Times

Blood Father (Blood Father, 2016.) SND Films, 88 minuta režija: Jean-Francois Richet igraju: Mel Gibson, Erin Moriarty, Diego Luna, Michael Parks, William H.Macy žanr: akcijski, triler

6/10 Mel Gibson, kao šezdesetogodišnjak, u glavnoj ulozi u filmu koji je od početka do kraja nabijen akcijom? Iako jedna ovakva pretpostavka može djelovati obeshrabravajuće, nema prevelikog razloga za gledateljsku brigu. Naime, ‘Blood Father’ je sasvim pristojan film ako ga se prihvati unutar ograničenja klasičnih žanrovskih okvira i ograničenja klasičnog zapleta u kojem tvrdi i hrabri otac brigu brine o svojoj kćeri koja u mnogočemu podsjeća na njega. Štoviše, riječ je o filmu koja ta ograničenja na treuntke i nadilazi. Scenarij filma, pak, potpisuju Andrea Berloff i Peter Craig, a nastao je na temelju Craigova romana koji nosi isto ime kao i ovaj film. Dakle, John Link (Mel Gibson) je bivši zatvorenik i liječeni alkoholičar koji živi povučenim životom u New Mexicu. Njegova 17-godišnja kći Lydia (Erin Moriarty) izlazi s dečkom kojeg većina majki i očeva sasvim sigurno ne bi smatrali uzornim. Naime, Jonah (Diego Luna) bavi se dilanjem droge. Nešto polazi krivo onako kako u tom tipu posla stvari polaze krivo i Lydiji ne preostaje ništa drugo nego dati se u bijeg. John, u potrazi za moralnim iskupljenjem, ne dvoji ni trenutka, već također izlazi na cestu. Tijekom pokušaja da svojoj kćeri spasi glavu, s njom će se, dakako, uspjeti i emocionalno zbližiti... Film ‘Blood Father’ žanrovsko je ostvarenje bez posebno upadljivih ili ovećih rupa u svojoj strukturi, iznimno brzog tempa i posve se svjesno oslanja na ambijent i vizuale holivudske B-produkcije. Ono što ovaj film podiže čak i iznad standardne kvalitet sličnih ostvarenja (npr. ‘Taken’) jest dramturgija odnosa između oca i kćeri, koja ipak posjeduje jednu simslenu dubinu kakvom se ovakav tip filmova obično baš i ne odlikuje. Što se tiče glumačkih

mogućnosti Mela Gibsona, moramo zaključiti kako je riječ o čovjeku koji očito još uvijek posjeduje nešto benzina u svom glumačkom rezervaru. ‘Blood Father’ mogao bi se klasificirati kao ‘trash’, ali on utjelovljuje ono je što jedan etablirani i nagrađivani glumac poput Mela Gibsona u stanju odglumiti. Samo zbog toga što se malo pogubio, što mu u karijeri ne cvjetaju ruže, ne znači da je izgubio svoj talent.’ - Owen Gleiberman, Variety

Cafe Society (Cafe Society, 2016.) Amazon Studios, Lionsgate, 96 minuta režija: Woody Allen igraju: Jeannie Berlin, Steve Carell, Jesse Eisenberg, Blake Lively, Parker Posey, Kristen Stewart, Corey Stoll, Ken Stott žanr: romanticˇna komedija, drama

Hunt for the Wilderpeople (Hunt for the Wilderpeople, 2016.) Vertigo, Sony, 101 minuta

6/10 ‘Cafe Society’ najnovije je ostvarenje koje redateljski i scenaristički potpisuje legendarni i neumorni Woody Allen, osamdesetogodišnjak koji još uvijek uspijeva držati visok ritam rada – čovjek snima otprilike jedan film godišnje. Također, po svemu bitnome, ‘Cafe Society’ bez greške se uklapa u trend Allenovih solidnih i predvidljivih ostvarenja kakva njegovom filmografijom dominiraju tijekom posljednjeg desetljeća. Tridesete godine prošlog stoljeća, New York, točnije Bronx. Bobby Dorfman (Jesse Eisenberg) najmlađe je dijete u jednoj židovskoj obitelji. Njegova starija sestra Evelyn jes udana i radi kao učiteljica, dok je stariji brat Ben gangster. Bobby radi u zlatarnici čiji je vlasnik njegov otac, no teško se može reći kako je tim poslom osobito zadovoljan. Stoga se odlučuje na selidbu; odlazi, naime, u Hollywood gdje počinje raditi za svog strica Phila (Steve Carell) koji je agent mnogim talentiranim glumcima u naletu. Bobby se upoznaje s Philovom tajnicom, nenametljivom Vonnie, koja bi mu trebala pomoći u prilagodbi na novu sredinu, i u koju se Bobby, daka-

režija: Taika Waititi igraju: Sam Neill, Julian Dennison, Rima Te Wiata, Rachel House, Oscar Kightley, Troy Kingi, Stan Walker žanr: avantura, komedija, drama

8/10

aika Waittit novozelandski je redatelj koji je prije hvaljenog naslova ‘Hunt for the Wilderpeople’, kada je riječ o dugometražnim ostvarenjima, samostalan autorski potpis stavio samo na jedan naslov, filmski bildungsroman ‘Boy’ iz 2010. godine. ‘Hunt for the Wilderpeople’ – inače utemeljen na knjizi ‘ Wild Pork and Watercress’ iznimno popularnog novozelandskog pisca Barryja Crumpa – osigurat će mu, čini se, mogućnosti da se takve stvari događaju u nešto redovitijem ritmu.

lavni junak filma je dječak Ricky Baker kojeg igra izvrsni Julian Dennison. On je problematičan gradski klinac koji je duboko zabrazdio u hip-hop mitologiju koja je bila dominantna ranih devedesetih. (Svom psu, recimo, daje ima ‘Tupac’). Problematičnog ponašanja u ophođenju sa svojim vršnjacima, Rickyja socijalna služba pošalje na selo da o njemu brigu brinu njegova maćeha Aunt Bella (Rima Te Wiata) i njezin osebujni muž Uncle Hec (također sjajni Sam Neill). Međutim, Bella uskoro umire, pa socijalna služba odluči Rickyja vratiti u popravni dom. Zajedno s Uncle Hecom, koji mu je u međuvremenu prirastao srcu, Ricky bježi u divljinu, a za odmetničkim dvojcem vlasti organiziraju ogromnu potragu/ hajku... ilmom dominiraju vrhunska glumačke izvedbe Sama Neilla i Juliana Dennisona. Također, kritičari ističu i njegovu humanističku crtu, šarm, duhovitost, emocionalnu dubinu i izniman Waittitijev redateljski talent. Spomenimo samo kako su mnogi, primjerice, istaknuli redateljevu umješnost u kombiniranju nekoliko različitih prepoznatljivih žanrovskih okvira koja je na koncu rezultirala jednim jedinstvenim i upadljivim i zaokruženim autorskim ostvarenjem.

‘Taika Waittit je redatelj koji radi brzo, on u ovom filmu na startu uspostavlja jednu svijetlu, blago komičnu atmosferu koja može ponešto duguje Wesu Andersonu, ali je zapravo u potpunosti njegova i originalna.’ Manohla Dargis, New York Times

hifimedia #100

FILM / DVD RECENZIJE ko, momentalno zaljubljuje. Međutim, Vonnie odbija Bobbyja, jer je već zauzeta. Govori mu kako ima dečka, njegovo ime je Doug i novinar je, no Doug, u stvari nije nitko drugi nego Phil, s kojim Vonnie održava tajnu ljubavnu vezu... ‘Cafe Society’ je film koji gledateljima upoznatima s načinom na koji Allen, tijekom posljednjih petnaestak godina, režira i piše filmove neće donijeti previše iznenađenja i uzbuđenja. Svejedno, njegova prekrasna fotografija, simpatične glumačke izvedbe i suptilni humor trebali bi biti i više nego dovoljni razlozi zbog kojih ovaj film ipak ne bi bilo preporučljivo zaobići. ‘U prvom planu je vrhunska glumačka izvedba Kristen Stewart, ali ova zabavna posveta Hollywoodu kakav je nekad bio i izgubljenoj ljubavi spada negdje između najvažnijih i minornih ostvarenja Woodya Allena.’ - Ian Freer, Empire

Chevalier (Chevalier, 2015.) Feelgood Entertainment, 105 minuta režija: Athina Rachel Tsangari igraju: Makis Papadimitriou, Yiorgos Kendros, Panos Koronis, Vangelis Mourikis, Efthymis Papadimitriou, Yorgos Pirpassopoulos, Sakis Rouvas, Giannis Drakopoulos, Nikos Orphanos, Kostas Filippoglou žanr: komedija

Kapetan fantastični (Captain Fantastic, 2016.) Bleecker Street, 118 minuta režija: Matt Ross igraju: Vigo Mortensen, Frank Langella, Kathryn Hahn, Steve Zahn, Samantha Isler, Nicholas Hamilton, Annalise Basso žanr: drama

7/10 Naslov ‘Chevalier’ treći je film grčke redateljice Athine Rachel Tsangari koju nešto uža filmska javnost pamti po ostvarenjima ‘The Slow Business of Going’ (2000.) i ‘Attenberg’ (2010.), a neki možda i po činjenici da je upravo ona radila program na otvorenju Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine. Njezin treći autorski uradak svjetsku premijeru doživio je prošle godine na internacionalnom filmskom festivalu u Torontu, a bio je i grčki kandidat za Oscara u kategoriji za najbolji strani film. ‘Chevalier’ prati grupu od šestorice muškaraca koji na luksuznoj jahti krstare ipecaju na Egejskim morem. Na toj jahti, naravno, vrijeme

hi-fimedia #100

7/10

merički glumac, redatelj i scenarist Matt Ross u redateljskom je dugometranom svijetu debitirao 2012. godine na festivalu Sundance filmskom psihološkom studijom ‘28 hotelskih soba’. Spomenuti je naslov kod filmske kritike dočekan toplo-hladno, no njegov najnoviji film, drama ‘Kapetan fantastični’, predstavlja na redateljskom planu ozbiljan korak naprijed. Štoviše, na ovogodišnjem Cannesu, u selekciji ‘Un Certain Regard’, filmu je dodijeljena nagrada za najbolju režiju.

‘K

apetan fantastični’ je film o jednom posvećenom i razmjerno bizarnom ocu, Benu Cashu, (Vigo Morteesen) koji, odsječen od društva, negdje duboko u šumama na sjeverozapadu američkog kontinenta, odgaja svoje šestoro djece na način da od njih učini iznimne ljudske individue. Otuđeni od američke svakodnevice i kapitalizma, Ben i njegova žena Abbey odlučili su se za bijeg u divljinu i potpunu izolaciju. No, Abbey ubrzo završava u bolnici, a Ben svoje kćeri i sinove provodi kroz brutalan trening koji bi se mogao opisati kao kombinacija ekstenzivnog čitanja i zahtjevne fizičke aktivnosti. Karakterizacija likova provodi se, dakle, unutar tog okvira, dok ih daljnjim razvojem priče, naravno, očekuje i šok suočavanja sa suvremenom civilizacijom, načinima života, socijalizacijom i gradskim iskustvom življenja. Film na sofisticiran način prati karakterno prilagođavanje likova ‘vanjskim’ utjecajima. ilmom dominira Vigo Mortnesen koji lik Bena igra tako da se ovaj gledatelju istovremeno doima i kao arogantan i zahtjevan otac, ali i kao netko kome je do njegovih sinova i kćeri uistinu duboko stalo. Sjajnu Rossovu režiju istaknuli smo već na početku teksta, dok posebnu pažnju ne bi bilo loše usmjeriti i na glumačke izvedbe mladih glumica i glumaca.

‘Iznimno originalna, ugodno nepredvidiva studija karaktera. Ovo je grupa autsjadera koja ima nekoliko važnih stvari za reći o tome u kakvom svijetu živimo.’ - Helen O’Hara, Empire

FILM / DVD RECENZIJE se provodi na tipično ‘muške’ načine. Likovi se bave različitim aktivnostima, poput ronjenja ili vožnje vodenim skuterom, putem čega nastoje potvrditi vlastitu muškost. No, ubrzo ovakva sitna međusobna nadmetanja počinju dobivati ozbiljnije dimenzije. Počinje natjecanje u različitim, više ili manje bizarnim, fizičkim (a bome i psihičkim) izazvima tijekom kojih muškarci nemilosrdno i beskompromisno ocjenjuju jedni druge, a sve to kako bi odredili tko među njim može ponijeti titulu ‘najvećeg muškarca’... Kritičari su pohvalili način na koji Tsangari autorski pristupila ovakvoj tematici. Kako se priča razvija i kako ponašanje likova sve više počinje poprimati sociopatske crte, njezin redateljski postupak ostaje onaj objektivnog, nezaintersiranog promatrača, što dodatno pojačava učinke bizarnih scena koje se na ekranu smjenjuju jedna za drugom. Osim toga, i glumačka izvedba glumaca – pojedinačno, ali i kao grupe – zaslužuje da se na nju obrati posebna gledateljska pažnja. ‘Uz razne ‘muške’ i ‘pajdaške’ komedije dostupne na filmskom tržištu, osvježavajuće je i vrijedno naletjeti na jednu koja muškom prijateljstvu pristupa kao borbi ega, u što se ono, nažalost, često i zna pretvoriti. ‘ - A.A. Dowd, A.V. Club

The Infiltrator (The Infiltrator, 2016.) Broad Green Pictures, 127 minuta režija: Brad Furman igraju: Bryan Cranston, Diane Kruger, Benjamin Bratt, John Leguizamo, Amy Ryan, Said Taghmaoui žanr: triler, kriminalisticˇ ki, drama

6/10 Za američkog redatelja Brada Furmana teško bi se moglo kazati kako je nekakvo posebno razvikano redateljsko ime. Međutim, Furman ispod pojasa ima nekolicinu naslova, od kojih su neki bili više, a neki manje uspješni, kao što je to, recimo, bio slučaj s filmovima ‘The Lincoln Lawyer’ iz 2011. i ‘Runner Runner’ iz 2013.

hi-fimedia #100

Nevine (Les Innocentes, 2016.) Mars Distribution, 115 minuta režija: Anne Fontaine igraju: Lou de Laage, Agata Kulesza, Agata Buzek, Vincent Macaigne, Joanna Kulig, Eliza Rycembel, Katarzyna Dabrowska žanr: drama

pomogla ljudima koji su preživjeli rat. Ondje joj prilazi jedna časna sestra i moli je za pomoć, iako Mathilde zbog jezične barijere malo toga uspijeva razumjeti. Nakon konzultacija u poljskom Crvenom križu, Mathilde odlazi u samostan gdje obavlja porod jedne časne. U samostanu, jedna od časnih sestara koja zna ponešto francuskog obavještava Mathilde kako je sedam časnih sestara u samostanu ostalo trudno nakon što su zvjerski silovane od strane sovjetskih vojnika. Film prati Mathilde i zajednicu časnih sestara u nastojanju da spomenuti samostan pokušaju, kroz različite praktične poteškoće i teške moralne dileme, ponovno učiniti relativno normalnim mjestom za život. ilm se odlikuje zanimljivim redateljskim rješenjima. S obzirom na tematiku filmu, koja je dovoljno mučna sama po sebi, Fontaine se suzdržava od suviše upadljivih autorskih intervencija u materijal, što filmu, iako je on, naravno, igrani film daje jednu dokumentarističku crtu, a znamo kako ‘objektivnost’ često zna biti učinkovitija od inzistiranja na autorskoj viziji. Također, gluma cjelokupnog tima, od početka pa do kraja filma, ostaje na zavidnoj razini.

7/10

nne Fontaine, iako rođena Luksemburžanka, po svemu je bitnome francuska redateljica, gdje je stacionirana i radi od početka svoje karijer. Njezina je filmografija pozamašna, a između petnaestak filmova posebno se ističu ‘Dry Cleaning’ (1997.), kao i popularni ‘Coco Before Channel’ iz 2009. godine. Film ‘The Innocents’ njezino je najozbiljnije ostvarenje za koje scenarij potpisuje sljedeći scenaristički tim: abrina B. Karine, Pascal Bonitzer, Anne Fontaine i Alice Vial. Scenarij je utemeljen na istinitom događaju. avršetak Drugog svjetskog rata, deseti mjesec 1945. godine, Varšava. Mlada francuska liječnica Crvenog križa Mathilde Beaulieu koju igra talentirana Lou de Laage poslana je u Poljsku u sklopu zdravstvene misije kako bi

‘Donekle suzdržana, ali u krajnjoj liniji moćna francusko-poljska drama bavi se različitim krizama vjere koje izlaze na vidjelo kada Božju kuću pogodi rat.’ - Justin Chang, Variety

godine. Kriminalistička drama ‘The Infiltrator’ najbolja je stvar koju je dosad napravio, a velike zasluge za to pripadaju i izvrsnom Bryanu Cranstonu u glavnoj ulozi, čovjeku kojemu je popularna serija ‘Breaking Bad’ vjerojatno spasila glumački život. Godina je 1986., a američki federalni agent Robert Mazur kojeg igra već spomenuti Bryan Cranston, odlazi na undercover misiju. I to ni manje ni više nego u kartelsku mrežu ozloglašenog Pabla Escobara. U suradnji s kolegicom i kolegom – Kathy Ertz (Diana Kruger) i Emir Abreu (John Leguizamo), Mazur ima cilj glumiti snalažljivog čovjeka čija je glavna zadaća pranje novca i to pod imenom Bob Musella. Mazur se tako zbližava s Robertom Alcainom, čovjekom koji je jedan od najbližih Escobarovih ljudi, i započinje manevrirati kar-

telskim podzemljem u kojem bi ga i najmanji pogrešan korak neminovno stajao glave... Scenarij filma ‘The Infiltrator’ ugrubo je baziran na istinitim događajima (potpisuje ga Ellen Brown Furman), dok se režija odlikuje brzim tempom razvijanja priče s malo praznog hoda. Očekivano, film na svojim leđima nosi izvrsni Bryan Cranston i upravo je to razlog zbog koje jedna klasična, u velikoj mjeri već okoštana narativna matrica (‘Scarface’, ‘Donnie Brasco’, ‘Departed’ itd.) djeluje svježe i zanimljivo. Topla preporuka. ‘Film ‘The Infiltrator’ kreira napetu atmosferu iščekivanja na osnovu toga što agenti na tajnom zadatku rade. Također, ne postoji niti jedan trenutak filma koji bi doveo u pitanje zavodljivost i napetost filma kao cjeline.’ - Owen Gleiberman, Variety

............ VEĆ OD

SIGURAN ČUVAR VAŠEG DOMA

1099 kn ............

Mirno spavajte, bezbrižno putujte i nadzirite svoj dom u svakom trenutku!

Povežite se fiksnom linijom, internetom ili mobilnim internetom. Zaštitite se, nadzirite i upravljajte sustavom koji može imati 50 različitih komponenti i 4 kamere, pomoću 8 mobitela ili tableta (Android i iOS). SIGURAN SUSTAV

DECT POVEZIVOST

BEZ MJESEČNE PRETPLATE

AKCIJA: 10% POPUSTA ZA SENZORE

JEDNOSTAVNO POSTAVLJANJE

3 7 6

1. HUB 649 kn 2. Vanjska kamera 919 kn 3. Unutarnja kamera 599 kn 4. Pametna utičnica 399 kn 5. Senzor za vodu 389 kn 6. Senzor za prozor/vrata 249 kn 7. Senzor pokreta 319 kn 8. Senzor loma stakla 399 kn 9. Sirena 399 kn

DOSTUPNO I NA PRODAJNIM MJESTIMA:

www.se-mark.hr

i TEHNO

BANG & OLUFSEN BEOSOUND 1 U širokoj paleti novih bežičnih i Bluetooth zvučnika iz ponude danske tvrtke Bang & Olufsen jedan uređaj se posebno ističe, BeoSound 1. Ovaj model je specifičan po tome što reproducira zvuk u 360 stupnjeva. Zbog integrirane punjive baterije možete ga ponijeti gdje god poželite te čak i do 16 sati bez napajanja slušati glazbu putem streama (ima pristup Spotify, Deezer Qolay i TuneIn servisima) ili ju emitirati s vlastitog iOS uređaja. S integriranom potporom za BeoLink Multiroom moguće ga je bežično povezati s drugim Bang & Olufsen i B&O Play uređajima. Također, BeoSound 1 podržava Google Cast, Bluetooth, AirPlay i DLNA povezivost. Dimenzija uređaja je 16,2 x 32,7 cm (ŠxV), masa 3,5Kg, a preporučena cijena 1.295 eura. Za mogućnost demonstracije i više informacija kontaktirajte domaćeg zastupnika. www.bang-olufsen.hr

DOSTUPNI NOVI CUBOT PAMETNI TELEFONI Domaći distributer Se-Mark u ponudu pametnih telefona uvrstio je dva nova modela Cubot pametnih telefona, 5 inčni Cubot Manito i 6 inčni Cubot Max. Oba mobitela spadaju u niži cjenovni razred, imaju dualSIM, Android 6.0 (Marshmallow) operativni sustav i podržavaju LTE povezivanje. Cubot Manito dolazi s MT6737 četverojezgrenim procesorom, 3 GB RAM-a, 16 GB interne memorije proširive do 256 GB i baterijom kapacitet 2350 mAh. Kamere su 1,3 MP (interpolirana 5 MP) prednjom kamerom i 8 MP (interpolirana 13 MP) stražnjom kamerom s LED bljeskalicom. Cubot Max je jači model sa 6 inčnim zaslonom i MT6753A osmojezgrenim procesorom,

hi-fimedia #100

3 GB RAM-a, 32 GB interne memorije proširive do 128 GB i baterijom kapacitet 4100 mAH. Kamere su iste kao na Cubot Manito pametnom telefonu. Cijena novih modela iznosi 1.099 kn za Cubot Manito i 1.699 kn za Cubot Max. www.se-mark.hr

GLASOVNE NAREDBE KAO GLAVNA KARIKA NOVIH PAMETNIH SUSTAVA Iako su trenutno Siri i Google Now dobro uspostavljene značajke pametnih telefona, predviđa se da će glasovne naredbe dostići svoj vrhunac tek u nadolazećim godinama. ABI Research, agencija za istraživanje tržišta, predviđa da će se od 2021. početi godišnje prodavati 120 milijuna uređaja s funkcijom glasovnih naredbi. Glasovno upravljanje, koje je kombinacija prepoznavanja govora i obrada jezika, ubrzano postaje jako važna i popularna funkcionalnost pametnih uređaja. Novi proizvodi s poboljšanim mikrofonima će proširiti mogućnosti glasovnog upravljanja na cijelo kućanstvo pa će se stoga moći kontrolirati televizori, frižideri, utičnice, kamere, zvona, rasvjeta itd. Google s termostatom Nest već priprema svoje proizvode da imaju sposobnost slušanja naredbi. Međutim, spajanje nekoliko slušnih i glasovno kontroliranih uređaja u jedinstven sustav ‘pametne kuće’ će zahtijevati zajedničku govornu platform. U nedostatku standardizacije, glavni proizvođači (Apple, Amazon i Google) imaju svoje vlastite planove kako će razvijati svoj proizvod. Nadamo se da se neće ponoviti tako čest slučaj u povijesti potrošačke elektronike da se razvijaju paralelni i međusobno nekompatibilni sustavi koji na kraju samo usporavaju razvoj tehnologija korisnih za svakodnevnu upotrebu. Iako su navedene kompanije dovoljno jake da samostalno razvijaju i profitiraju od vlastitih tehnoloških rješenja, standardizacija protokola glasovnog upravljanja bilo bi poželjna za dobrobit svih potrošača. www.abiresearch.com

SAMSUNG GEAR 360 U PRODAJI

Samsung Gear 360 kamera, predstavljena ove godine na WMC 2016 u Barceloni, dostupna je u Hrvatskoj. Gear 360 opremljen je dvostrukim “fisheye” lećama i dvije 15 MP kamere što omogućava snimanje video zapisa u 360 stupnjeva razlučivosti 3840x1920 piksela ili fotografija razlučivosti 30 MP. Također, moguće je korištenje samo jedne kamere čime se dobiva širokokutni video ili fotografija od 180 stupnjeva, a vodilo se računa o snimanju pri slabom osvjetljenju pa je ugrađena Bright Lens tehnologije i otvor blende f2.0. Gear 360 kompatibilan s Galaxy S 6 i 7 te Galaxy Note 5, 6 i 7 serijom uređaja, a nakon povezivanja (Wi-Fi ili Bluetooth) s pametnim telefonom i završetkom snimanja, Gear 360 će automatski ponudu pohranu na pametnom telefonu ili dijeljenje na društvenim mrežama. Dimenzije su 56,3 x 66,7 x 60,1 mm (VŠD), masa je 152 grama, a izmjenjiva baterija ima kapacitet 1.350 mAh. www.samsung.com/hr

i TEST

DIZAJNERSKE SLUŠALICE VOJNE KVALITETE V-Moda je novi brand na našem tržištu, a distributer Sonusart za ovaj nam je broj na testiranje ustupio on-ear slušalice V-Moda XS. Tvrtka V-Moda nastala je 2004. godine, a glavni cilj im je izrada dizajnerskih slušalica koje će zvukom zadovoljiti i audiofile. Osnivač tvrtke je profesionalni DJ i producent Val Korton, a V-Moda slušalice vrlo su cijenjene kod mnogih DJ-a i audiofila. Važno je napomenuti i da je u vrijeme lansiranja prvog iPhonea, V-Moda bio jedini službeno podržani brand u Apple trgovinama. On-ear XS slušalice nasljednik su M-80 on-ear modela nastalog 2011. godine, a mnogi koji su imali priliku usporediti oba modela, složni su da XS donosi veliki napredak u odnosu na svog prethodnika. Slušalice su izrađene od metala s vrlo mekanim jastučićima za uši i glavu, no unatoč metalu, izuzetno su lagane (195 grama), a zbog sklopivih slušalica i torbice s karabinom, lako su prenosive. Kabel koji dolazi uz slušalice ima ugrađen mikrofon i jednu kontrolnu tipku što onemogućava podešavanje glasnoće, ali moguće je kupiti kabel s tri kontrolne tipke. Također,

slušalice imaju utore na obje slušalice pa korisnik može odabrati s koje strane želi spojiti kabel. Konektori na kabelu imaju 24 karatnu pozlatu, a konektor koji se spaja u izvor zvuka je pod kutom od 45 stupnjeva kako bi manje smetao. U slušalice su ugrađene 40 mm zvučničke jedinice s odzivom 5-30.000 Hz i impedancijom od 28,5 ohma. Kod slušanja se odmah primjećuje da je bas u prvom planu, ali iako je najizraženiji, ne guši solidno visokotonsko područje i vrlo dobre srednje tonove. Kao što je čest slučaj kod on-ear slušalica, zvučna izolacija, kao i izolacija vanjske buke vrlo su slabe, no to nije problem XS slušalica nego općenitog dizajna on-ear slušalica. V-Moda XS su vrlo kvalitetno izrađene slušalice s kvalitetnim zvukom koje bi trebali uzeti u obzir ako kupujete on-ear slušalice do 1.500 kn, bez obzira jel vam se njihov dizajn sviđa. www.sonusart.hr hifimedia #100

i TEHNO i TEST

GOOGLE PIXEL

ULTIMATE EARS MEGABOOM

Google je predstavio Pixel i Pixel XL pametne telefone s kojima ponovno želi direktno napasti Apple i njihov iPhone. Pixel je zapravo zamjena za Nexus uređaje, ali ovaj put to bi trebao biti premium Android pametni telefon u istom cjenovnom rangu kao i iPhone. Pixel i Pixel XL dolaze s Qualcomm MSM8996 Snapdragon 821 čipsetom, četverojezgrenim (2x2.15 GHz Kryo & 2x1.6 GHz Kryo) procesorom, Adreno 530 grafičkim čipom, 4 GB RAM-a, 32/128 GB interne memorije i Android 7.1 (Nougat) operativnim sustavom. Kamere su također iste, pa oba modela imaju 12 MP stražnju kameru s dvostrukom LED bljeskalicom i snimanjem video zapisa u razlučivosti 2160p pri 30 FPS-a, dok je s prednje strane 8 MP kamera sa snimanjem video zapisa u 1080p razlučivosti. Također, oba modela otporna su na prskanje vodom i prašinu, a USB port je zamijenjen s novim, USB-C standardom. Jedina razlika između ova dva modela su dimenzije, veličina ekrana i naravno kapacitet baterije. Pixel tako dolazi s 5 inčnim ekranom Full HD razlučivosti (1080x1920), a Pixel XL s 5,5 inčnim ekranom Quad HD razlučivosti (1440x2560). Baterija u Pixelu ima kapacitet 2770 mAh, a u Pixel XL 3450 mAh. Dimenzije Pixela su 143,8 x 69,5 x 8,5 mm i 143 grama, a Pixel XL uređaja 154,7 x 75,7 x 8,5 mm i 168 grama. Oba uređaja se u prodaji očekuju do kraja listopada s rasponom cijena od 649 USD za Pixel s 32 GB do 869 USD za Pixel XL s 128 GB.

Ultimate Ears je dobro poznata tvrtka većini profesionalnih glazbenika, a njihov vlasnik Logitech, trudi se ovaj brand i njihove proizvode predstaviti široj, ponajviše mlađoj populaciji. Tvrtka od svojeg osnivanja 1995. godine proizvodi in-ear monitor slušalice za glazbenike, a 2005. godine počinje s proizvodnjom komercijalne linije slušalica. 2008. godine ih kupuje Logitech te 2013. godine Ultimate Ears započinje proizvodnja bežičnih zvučnika. Osim UE Megaboom zvučnika kojeg smo dobili na testiranje, Logitech u UE ponudi ima manji model UE Boom 2 i UE Roll 2 koji dizajnom podsjeća na jastuk, a sva tri modela imaju IPX7 certifikat odnosno vodootporni su do dubine od 1 metra. UE Megaboom je omnidirekcijski zvučnik standardnog oblika valjka, a unutar kućišta visine 22,6 cm i promjera 8,3 cm, smještene su dvije zvučničke jedinice promjera 50 mm i dva pasivna radijatora dimenzija 50 x 100 mm, maksimalne razine zvuka 90dBA i frekvencijskim opsegom od 65Hz do 20kHz. Obje stranice zvučnika obložene su u gumu. S gornje strane zvučnika nalaze se tipka za paljenje i tipka za povezivanje Bluetooth uređaja, a s donje strane, ispod gumenog poklopca, nalaze se microUSB utor za punjenje baterije i 3,5 mm utor, što malo otežava slušanje jer je zamišljeno da zvučnik stoji uspravno. Baterija ima kapacitet do 20 sati slušanja, a punjenje traje 2,5 sati. Bluetooth omogućava povezivanje 8 izvora zvuka, ali i

povezivanje 2 Megaboom ili Boom zvučnika. Tu je i Party mode, koji od zadnje nadogradnje softwarea omogućava povezivanje više od 50 Megaboom/Boom 2/Roll 2 zvučnika na isti izvor zvuka, a zamišljeno je za velike tulume na npr. plaži. Za povezivanje s jednim Megaboom zvučnikom nije potrebno preuzimati dodatne aplikacije na smartphone, ali ako želite povezati više zvučnika, podesiti ekvilajzer, alarm ili neke druge postavke, aplikaciju možete preuzeti besplatno na App Storeu ili Google Playu. UE Megaboom je vrlo dobar i glasan zvučnik za većinu tipova glazbe. Međutim, kod veće glasnoće primjećuje se urušavanje mogućnosti ocrtavanja zvučne pozornice i pozicioniranje izvođača u srednjetonskom području pri čemu najviše trpe vokalne dionice. Idealan je za korištenje na otvorenom, ali se bez problema može koristiti i u zatvorenim prostorima gdje pozicioniranje u kut prostorije stvara dodatnu dubinu zvuka. Ukupno, UE Megaboom je vrlo zanimljiv zvučnik koji će većinom odabrati mlađe generacije, ali ako kupujete Bluetooth zvučnik za slušanje na otvorenom, definitivno ga uzmite u obzir, neovisno o tome koliko imate godina. Cijena mu je 1.785 kuna. www.logitech.com

BELLABEAT SHELL Slovenska tvrtka Bellabeat predstavila je dugo očekivani proizvod - Shell - prvi svjetski neinvazivni prenatalni monitor koji će revolucionirati prenatalnu skrb. Zamislite da ste u mogućnosti čuti srce svoje nerođene bebe - Shell je to učinio mogućim. Uz već preko 1.000.000 korisnika, Shell je dostupan za besplatno preuzimanje s App Store od 1. studenoga. Aplikacija Shell sadrži skriveni inovativni algoritam koji omogučuje

hi-fimedia #100

korisniku slušanje otkucaja srca, snimanje i dijeljenje, tutoriale o pozicijama srca fetusa i praćenje više trudnoća. Uz mogućnost Shell aplikacije, u ponudi je i dodatak: Shell addon. To je novi uređaj dizajniran posebno za ovu aplikaciju kako bi pružio maksimalno iskustvo poboljšavajući zvuk 100% od običnog zvučnika pametnog telefona. Ergonomski je dizajniran u obliku školjke. www.bellebeat.com

MEDIA AUDIO d.o.o., GunduliÄ&#x2021;eva 26a, 21000 SPLIT, tel: 021/323 550, fax: 021/315 220, web: www.mediaaudio.hr

Doživite hi-res glazbu u pokretu s novim XDP-100R digitalnim audio playerom i SE-MHR5 slušalicama. Model XDP-100R je prvi prijenosni player koji je kompatibilan s uzbudljivim novim MQA glazbenim formatom zahvaljujući kojem je moguće streamanje i skidanje glazbe u studijskoj kvaliteti. Uređaj dolazi s predinstaliranim pristupom servisima kao što su Tidal, Deezer, Spotify, ali također i s pristupom Onkyomusic glazbenoj trgovini koja omogućuje izravno skidanje hi-res glazbenih datoteka. Fleksibilni Android O.S. čini XDP-100R idealnim partnerom bilo kojeg ljubitelja glazbe, kako u pokretu, tako i kod kuće. S 4,7-inčnim ekranom osjetljivim na dodir, WiFi i Bluetooth mogućnostima povezivanja te prostorom za pohranu koji se može širiti do 432 gigabajta, XDP-100R zadovoljava apsolutno sve potrebe. Dizajn koji optimizira zvuk i SABRE D/A konverter, kao i pojačalo za slušalice, garantiraju jedinstveno glazbeno iskustvo. Kako biste u potpunosti mogli iskoristiti hi-res potencijale ovog prijenosnog uređaja, Pioneer je razvio i nove SE-MHR5 slušalice širokog frekvencijskog raspona od 7Hz do 50kHz, kako bi vam osigurao vrhunsko audio iskustvo dok ste u pokretu.