hifimedia • 76

AUDIO

VIDEO

SURROUND

DIGITAL CAMERA

MUSIC

FILM

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #76 / 2009.

LED LCD TELEVIZORI Sharp LC-52XS1E Samsung UN 40B7000 Vienna Acoustics Beethoven Baby Grand McIntosh C220 i MC 501

GLAZBA T-Mobile INmusic festival, Leonard Cohen, Jimi Hendrix: Electric Ladyland – 40 godina FILM Micky Rourke, Zvjezdane staze

NA TESTU Vienna Beethoven Baby Grand, McIntosh C220 i MC 501, Šebart STA-8, Sonus Faber Liuto Monitor, Harman Kardon HK990 i HD 990, Yamaha TSX-130, Sharp LC-52XS1E, Pioneer BDP-LX 71, Sony BDP-S5000ES, Samsung UN 40B7000, Rotel RSX-1550, Samsung HMX-H104

OSVOJITE GRAMOFON PRO-JECT DEBUT III/PHONO USB VRIJEDAN 2.380,00 KN

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Darko Glavan, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Josip Vračar

LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Jubilej Vjerujem da vam je svima već iritantna priča o recesiji. Ona je na žalost prisutna, ali najmanje što trebate je da vas svaki dan najmanje tri puta dnevno netko podsjeća na nju. Od nje se ne ostaje sit! Jedino se postaje depresivan.

Depresivno stanje postaje uočljivo kod kupaca, uvoznika, novinara jer izmiču prošle dobre godine kad se moglo mnogo toga činiti bez prevelikog odricanja.

Vremena se mijenjaju. Izgleda da je došao red i na nas da se prilagodimo novonastaloj situaciji te da se nečega moramo odreći. Mi smo odlučili da se odreknemo nerada! Na opće zaprepaštenje kolega rezultati su već vidljivi: nedavno smo povećali nakladu magazina na 10.000 primjeraka, prešli smo na rotacijski tisak i novi papir. Rastemo i bojimo se da nas ne primijete uskoro Austrijanci ili Njemci pa da podnesu prigovor Agenciji za tržišno natjecanje.

Proširili smo distribuciju magazina na nova tržišta, tako da smo sad, osim u Hrvatskoj, prisutni u Sloveniji, Srbiji i Makedoniji. Nije nam niti Europa daleko za otići! Srećom, mi smo loši političari.

Napokon imamo aktivnu web stranicu s koje se prenose objavljeni prilozi na druge portale. Vlada nam se još nije javila.

Kako je ove jeseni godina jubilarnog održavanja zagrebačkog audio/video sajma, i to po 15. put, počinjemo već sada s pripremama. Tako da od ljetovanja ništa! Naprosto recesija slobodnog vremena. Željeli bismo da zajedno proslavimo jubilej s vama, našim dragim i odanim čitateljima! Neću vam obećavati suze i znoj, to sam već obećao svojim suradnicima, nego pristupačnu cijenu ulaznice. Počnite štedjeti od danas.

Da ipak imate neku nadu u bolje sutra potrudili smo se tiskati ovo izdanje koje imate u rukama. Budite ponosni na njega, tašti, zašto bi netko drugi s vama dijelio naše umotvorine?! Nek’ odu na kiosk, tamo ga ima dovoljno i nije skup.

Pa i vi ga ne čitate besplatno!

Ugodno čitanje.

Andrija Ćurković Urednik

PREPORUKA www.hifimedia.hr

hi-fimedia #76

S

A

D

HARMAN KARDON HK990 I HD990

Novosti Audio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Video . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

R

30

Digital . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 AV instalacije . . . . . . . . . . . 104

Testovi

PIONEER BDP-LX 71

Vienna Beethoven Baby Grand . . . . . . . . . . . . . 16 McIntosh C220 i MC 501 . . . 19 Šebart STA-8 . . . . . . . . . . . . 24 Sonus Faber Liuto Monitor . . 28 Harman Kardon HK990 i HD 990 . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Yamaha TSX-130 . . . . . . . . . 34 Sharp LC-52XS1E . . . . . . . . 42 Pioneer BDP-LX 71 . . . . . . . 44 Sony BDP-S5000ES . . . . . . . 46 Samsung UN 40B7000 . . . . . 48 Rotel RSX-1550 . . . . . . . . . . 52 Samsung HMX-H104 . . . . . . 58

Nagradna igra

. . . . . . 106

Ostalo Reportaža: Panasonic u Opatiji . . . . . . . . 6 Ponuda foto aparata . . . . . . 60

MusicStyle T-Mobile INmusic festival . . . 63 Jimi Hendrix: Electric Ladyland – 40 godina . . . . . . 68 Leonard Cohen . . . . . . . . . . . 70

DVD Film Mickey Rourke . . . . . . . . . . . 89 Zvjezdane staze . . . . . . . . . . 94

4

hi-fimedia #76

Iza zrcalno glatke crne prednje ploče ovog Blu-ray playera Pioneer je sakrio vrhunsku tehnologiju što je rezultiralo dobrom slikom s DVD-a podignutog na 1080p rezoluciju i vrhunskom što se tiče Blu-ray diskova. Prirodnost

A

J

Jeste li se ikad upitali zašto stereo pojačala nemaju napredne tehnologije koje se koriste u surround pojačalima, kao što je DSP kalibracija sobe? Vjerojatno zbog filozofije da svaki novi sklop samo može smetati zvuku.

U Harman Kardonu ne misle tako. I još su uz pojačalo ponudili i jedan od boljih CD playera u klasi.

44

boja, uvjerljiva crna oduševili su nas.

Uspjeli smo mu naći samo jednu zanemarivu manu, sporo očitava diskove.

YAMAHA TSX-130

SONUS FABER LIUTO MONITOR Bez puno pretjerivanja, Sonus Faber je "wet dream" svakog audifila – moglo bi se reći da nikad nisu napravili prosječan zvučnik. Ta tvrdnja ostaje na snazi i poslije pojave Liuto serije zvučnika. Probali smo mali Monitor i naišli na očekivano vrhunski finiš i profinjeni dizajn te manje očekivani svjetliji zvuk

Ž

28

MICKEY ROURKE Režiser Adrian Lyne rekao je jednom kako bi se danas o Rourkeu pričalo kao o novom Jamesu Deanu da je poginuo nakon filma "Anđeosko srce". Nije poginuo, ali je sasvim propao i nestao s lica zemlje u zadnjih 15 godina. Vraća se u velikom stilu odlučan da tako i ostane.

89

Yamaha se prilično dugo držala rezervirano naspram podrške iPod-u i u situaciji raspodijeljenih pozicija na tržištu u tom segmentu morala je uložiti više truda da se uključi. Rezultat je odličan – TSX-130 je stolni radio sa svim atributima izvrsne mini linije. Ima odličan FM/DAB prijemnik, CD palyer, USB i iPod terminal. I svira fino.

34 LEONARD COHEN Šala koja dobro opisuje karakter opusa kanadskog kantautora kaže kako uz svaki njegov album treba priložiti žilet. Cohen je u životu prošao kroz Scile i Haribde i za divno čudo dočekao svoje stare dane. Povod osvrta na njegovu karijeru je svježi, izvrsni koncertni zapis iz Londona.

70

www.hifimedia.hr

AQUOS LC-XL2E u svom elegantnom “slim line” dizajnu s Full HD 1080p tehnologijom pruža puno HDTV iskustvo, inovativna 100 Hz tehnologija omogućuje oštru sliku bez ikakvih zamućenja kod naglih pokreta na ekranu.

24p full-screen reprodukcija u originalnom filmskom formatu osigurava vjernu prirodnost slike. www.utema.hr

REPORTAŽA

PANASONIC U OPATIJI

Panasonic pokazao velike ambicije za 2009. godinu piše: Andrija Ćurković

U

natoč otežanoj globalnoj ekonomskoj situaciji Panasonic Europe je 07. svibnja u Opatiji održao regionalnu (tržišta Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine) prezentaciju “VIERA Trade Show” za svoje poslovne partnere i novinare. Predstavljeni su novi proizvodi koji će biti okosnica ponude za sezonu 2009. Po prvi put je na razini Europe pa tako i na domaćem tržištu predstavljena njihova ponuda bijele tehnike. Koliko su im tržišta u regiji bitna u cjelokupnoj europskoj prodajnoj govori i činjenica da su prezentaciji prisustvovali vodeći ljudi tvrtke zaduženi za regiju; Toshibumi Tanimoto, Managing direktor

Panasonica za centralnu i istočnu Europu, Geront Teufel, direktor PCC Europe (Telefoni, Documents, Centrale i PBX), Istvan Stark, direktor Panasonica za jugoistočnu Europu, Manabu Hamada, direktor prodaje Panasonica za jugoistočnu Europu te Ferenc Tempe, regionalni manager prodaje. Osim navedenih, skupu su prisustvovala još 248 posjetitelja iz tri države što je velik broj u usporedbi sa sličnim događanjima.

U ovom skraćenom izvještaju navest ćemo samo jedan dio proizvoda, a u narednim mjesecima ćemo pisati o njima detaljnije, ali ćemo predstaviti i ostale.

Blu-ray i DVDR/HDD playeri

karticama (potrebno je umetnuti miniSD / microSD adapter). Ovi uređaji su kompatibilni s JPEG datotekama (fotografijama) usklađenima s DCF standardom i snimljenima digitalnim fotoaparatom.

DMP-BD60

Vrlo uspješne prošlogodišnje BD modele DMP-BD35 i DMP-BD55 zamjenjuju DMP-BD60 i DMP-BD80. Osnovne funkcionalnosti ostaju iste, reprodukcija Blu-ray i DVD video materijala, oba podržavaju BD-Live uz obavezno korištenje SD kartice koja služi za pohranu dodatnih videozapisa. Novo kod ovih modela je Viera Cast pomoću koje se mrežno spaja na internet gdje je omogućeno gledanje sadržaja sa stranica YouTube, Eurosport te Picasa, stranicu za razmjenu fotografija. Oba su kompatibilna s Profilom 2.0, dekodiraju Dolby TrueHD i DTSHD Master zvuk, a podržavaju DivX , AVCHD , MPEG-2 , MPEG-4 digitalne video standarde. Očekivana cijena je na razini prošlogodišnjih modela.

Od DVD snimača s tvrdim diskom dolaze nam dva modela DMR-EH59 (250GB) i DMR-EH69 (350GB). Osnovna razlika im je kapacitet diska, a oba imaju naprednu nadogradnju signala na 1080p, Music Jukebox s Gracenote (baza podataka CD-a), napredni VIERA Link, MP3, JPEG i DivX reprodukciju putem USB priključnice.Kompatibilni sa SD / miniSD/ microSD memorijskim

DMP-BD80

DMR-EH59

6

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

HDC-TM300

Foto aparati

Jedan od najvećih pomaka posljednjih godina u percepciji kupaca tvrtka je postigla s kategorijom fotoaparata. Velika ponuda, odličan izgled i kvaliteta promaknula je Panasonic u jednog od vodećih proizvođača kompaktnih fotoaparata. Najavljeni modeli će sigurno privući pozornost na tržištu, a i mi ćemo ih uskoro predstaviti detaljnije u našem magazinu. Ovdje ćemo spomenuti modele serije Lumix DMC-FS6, FS7 i FS15. Aparati imaju senzor razlučivosti 8.1, 10 i 12 megapiksela i vrlo su jednostavni za upotrebu. Koriste Leica leće sa širokim kutem od 33 mm i imaju 4x optički zoom. Snimanje video zapisa najveće je rezolucije 848x480 piksela (30 sl/s), imaju MEGA O.I.S. optičku stabilizaciju, prepoznavanje lica i potpuno automatski mod snimanja.

DMC-TZ7: Vrlo popularna TZ serija kompaktnih fotoaparata s velikim zumom dobila je novog predstavnika u modelu TZ7. Aparat malih dimenzija koristi široki kut Leica leće od 25mm, snima na rezoluciji od 10.1 megapiksela, ima 12 x optički zoom, AVCHD Lite HD videozapis, može prepoznati i memorirati odabrana lica, a ima i pozadinski ekran dijagonale 7,6cm (460k piksela). Kućište je napravljeno od nehrđajućeg čelika.

DMC-TZ7

Video kamere

SDR-H90

U zaista velikoj ponudi video kamera navest ćemo samo neke od njih.

Panasonic HDC-TM300 ima 1920x1080 Full HD AVCHD video snimanje, koristi tehnologiju 3MOS senzora (svaki čip je HD), ima 12x optički zoom, Leica Dicomar leću, napredni ručni prsten. Može snimati fotografije u rezoluciji od 10 MP. Full HD snimke memorira u ugrađenu memoriju kapaciteta 32GB ili na SD kartice. Panasonic SDR-H90 je SD/HDD hibridna videokamera uz 80GB HDD, 70x optički zoom i napredni optički stabilizator slike, 16:9 video snimanje i 2.7-inčni široki LCD zaslon. Panasonic SDR-S26 je SD video kamera koju karakterizira 70x optički zoom (najveći na tržištu) i napredni optički stabilizator slike, dok model SDR-SW21 može ići pod vodu (do 2m), otporna je na udarce (do visine pada od 1.2m), i prašinu pa bi se ovu video kameru moglo preporučiti svim korisnicima koji vode aktivan život. Uz navedeno, ima 10x optički zoom i 2.7-inčni široki LCD zaslon.

SDR-SW21

VIERA televizori

Nova linija Panasonic plazma i LCD televizora čini ukupno osam serija – Z1, V10, G15, G10, S10, X15/X10 i C10 u rasponu dijagonale ekrana od 19 do 65 inča.

Novi modeli Full HD plazma ekrana koriste NeoPDP tehnologiju panela, a Viera Cast usluga - pomoću koje se korisnik možete spojiti putem interneta na Eurosport i YouTube te gledati direktno njihov sadržaj - je dostupna u modelima serija Z1, V10 i G15.

NeoPDP tehnologija je nastala nakon poboljšanja plina i strukture fosfornih ćelija koji se koriste za osvjetljenje plazma panela i boljom konstrukcijom izvora elektrona. Dodatnim usavršavanjem strujnih krugova postignuta je manja debljina panela, ali i smanjenje potrošnje energije za 50% uz dvostruku učinkovitost osvjetljenja. NeoPDP tehnologija omogućuje rezoluciju slike u pokretu od 1080 linija što jamči preciznu reprodukciju Full HD programa bez gubitka detalja.

Osim navedenoga, svi Full HD modeli osvježavaju sliku s 600Hz ili 400Hz i imaju MPEG4 DVB-T. Svi Viera LCD televizori koriste IPS Alpha panel koji može reproducirati jasnu sliku u pokretu, ima veliki kontrast i široku paletu boja.

Većina novih LCD modela može prikazati 800 linija u pokretu ponajprije zahvaljujući 100Hz tehnologijom osvježavanja matrice.

Svi Full HD modeli LCD serije imaju iste karakteristike kao i PDP modeli (nose čak i iste oznake serija). Zbog ograničenog prostora detaljniji prikaz LCD panela i njihove specifičnosti navesti ćemo u slijedećem broju.

Z1 – serija

U prodaji će biti od listopada, a u Hrvatskoj će nositi oznaku Z10. Za sada su najavljene dvije veličine – 46 i 54 inča – i predstavljat će vrhunac ponude Panasonic Viera plazma ekrana.

Debljina panela je samo 24.7mm, podržava Full HD/1080/24p rezoluciju, dinamički kontrast je 2.000.000:1, ima THX certifikat kvalitete, može se spojiti na kućnu mrežu pomoću DLNA, reproducira DivX i kompatibilan je s WiHD tehnologijom (bežični prijenos HD signala).

V10 Series

Ova serija plazma televizora ima sve kao i Z1 serija osim što nema WiHD tehnologiju prijenosa slike. Dodatno ima Digital Cinema Colour procesiranje za koje u Panasonicu tvrde da pospješuje bogatiji prikaz boja. V10 je vrhunski plazma set i stoga nije neobično da dolazi u najviše veličina ekrana – 42, 50, 58 i 65 inča.

Pomoću Viera Cast, Viera Image Viewer, Viera Link i DLNA može se reproducirati bilo koju

TX-P54Z10

sliku ili video materijal koji je digitalno pohranjen na nekom od uređaja uključenih u kućnu mrežu.

G10/G15 serija

Osnovna serija koja koristi NeoPDP panel nosi oznaku G10, pruža 1080 linija rezolucije slike u pokretu i 2.000.000:1 kontrast. Pomoću Viera Link i Image Viewer tehnologija mogu se prikazati na ekranu vlastiti digitalni zapisi.

Serija G15 ima sve što i G10 plus reprodukciju DivX, DLNA, Viera Cast – IPTV sadržaj-povezivanje s internetom, umrežavanje svih uređaja u kući te debljinu panela od 3,1 cm. Veličine ekrana su 42, 46 i 50 (G10) i 42, 46 (G15) inča.

S10 Series Ovo je bazna Full HD serija koja koristi 400Hz procesiranje slike, 2.000.000:1 dinamički kontrast, Viera Link i Image Viewer. Nude se tri modela veličina 42, 46 i 50 inča.

X10/C10 Serije su HD ready modeli koji dolaze u veličinama od 37, 42 i 50 inča.

TX-P50V10

www.hifimedia.hr TX-P46G15

audio news

Novi biseri Kena Ishiwate Najnovije Marantzove komponente s potpisom slavnog Kena Ishiwate predstavljene su početkom svibnja.

Neposredni povod bio je obilježavanje 30. obljetnice suradnje Kena i Marantza.

Kako i dolikuje raznim pirovima, i za ovaj je izmišljeno nešto posebno. I ako predstavljanje SACD playera i integriranog pojačala inače i nije neki naročiti događaj, najnoviji uređaji KI Pearls dozu ekskluziviteta nose već i svojoj ograničenom nakladom od svega 500 komada. Osim toga, "biserje" iz Marantza posebno je i po elegantnoj završnoj obradi tzv. crnoj svili, dizajnu, odabiru komponenti, finom podešavanju; sve je Kenovih ruku i znanja djelo.

Tako na primjer u SACD playeru nalazimo Xyron Disc Tray with Precision Super Audio CD Drive, najnovije toroidne transformatore i HDAM SA2 sklopove.

Iako integrirano pojačalo svojom snagom od 90 W po kanalu pri 8 Ohma ne "obara s nogu", i u njega je ugrađeno mnogo znanja i ljubavi, kako bi što vjernije prenijelo zamisao glazbenika.

Posebnost je u samo dva stupnja pojačanja, tihi rad i odličan odnos signal/šum. Očekivana cijena

je 2.800 EUR-a za svaki uređaj. SACD se očekuje u prodaji od kraja lipnja, a pojačalo u listopadu.

Službena europska premijera biti će na High End sajmu u Munchenu koji se održava od 21. - 24. svibnja. INFO: Renoprom, tel. 01/34 75 246, www.renoprom.hr

Time - vrhunska klasa zvučnika iz Avalona Kako mu tepaju u Avalonu, nije riječ o zvučniku već o vremeplovu. Zašto vremeplovu? Zato jer će vas Time prebaciti u vrijeme u koje sami odaberete, jednostavnim odabirom ploče ili CD-a! Ovakve marketinške hiperbole ponekad i dosta slikovito opisuju nastojanja konstruktora da zvuk što je moguće više približi slušatelju. U Avalonu se nadaju da su uspjeli modelom Time stvoriti ultraprecizan, a opet human i muzikalan zvučnik, s odličnim tranzijentnim, frekvencijskim, vremenskim i faznim odzivom. U tim nastojanjima pomažu im čvrste kutije, promišljen design i ultrakvalitetni driveri: dijamantni visokotonac i kupolasti srednjetonac, kao i dva ogromna 11-inčna basa od Nomex-Kevlara. Sve je to dovoljno za osjetljivost od 89dB i frekvencijski odziv od 20Hz do 50 kHz. Dimenzije zvučnika su 117x30x48cm, a masa jednog, za leđa pogubnih 75kg. Kod domaćeg zastupnika očekivana cijena je 368 tisuća kuna za standardni finiš, a 396 tisuća za premium finiš. Prvi primjerci u Europu stižu u lipnju. Najavljeni je i novitet za 2009. koji će biti zamjena za Eidolon Diamond/Vision. (Slika u prilogu je prva fotografija TIME zvučnika koju smo dobili neposredno prije odlaska u tisak. Nije vrhunske kvalitete ali imate priliku među prvima u svijetu vidjeti izgled zvučnika). INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

8

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

Emerald Physics CS3 Nakon velikog uspjeha prvijenca CS2, Emerald Physics novim modelom CS3 predstavlja evoluciju u promišljanju naprednih zvučnika na otvorenoj ploči (Open Baffle), te je dijelom i najava smjera u kojem će unaprjeđenje zahvatiti i ostale modele. CS3 je namijenjen malim prostorima, ne zahtijeva bi-amping, a zadržava DSP upravljanje zvučnikom i njegovom prilagodbom prostoru u kojem se nalazi. Za kompletnu zvučnu sliku brine se posebno priređena koaksijalna jedinica promjera 30cm s kompresijskim visokotoncem. Najavljena cijena za osnovni model je 24.500 kn, a uključuje par zvučnika i predpodešeni DSP uređaj. Emerald Physics CS3 je najnovije djelo Claytona Shawa, veterana u industriji s tridesetogodišnjim iskustvom.

Clayton je tijekom svoje karijere konstruirao zvučnike za razne tvrtke, a iskustvo u naprednim proizvodnim procesima stjecao je i u mnogim poznatim informatičkim tvrtkama.

CS3 je pasivni dvosistemski koaksijalni zvučnik koji je osjetljivost zadržao na visokih 95 dB/W, povoljne nominalne impedancije od 8 Ohma i širokog raspona od 32 Hz do slušnog kraja.

Kao dipol radi u cijelom bas području te u srednjem spektru do 900 Hz. U odnosu na CS2 ima manju prednju siluetu, visok je 104 cm, širok 40cm i dubok 20 cm, moguće ga je uspješno smjestiti bliže stražnjem zidu, te je niže cijene.

Dobre zvučnike na otvorenoj ploči karakterizira izvrsna dinamika i rezolucija u cijelom spektru te vrhunska artikulacija basa. Clayton Shaw u svojim konstrukcijama inzistira na kontroliranoj disperziji zvuka kao ključnom elementu za dobar zvuk u realnoj sobi. Tu osobinu postiže vrlo inventivnim kombinacijama korištenih zvučničkih jedinica, dipolnog načina rada, te same izvedbe otvorene ploče i montiranja zvučničkih jedninica. Vrhunsku linearnost njegovih konstrukcija uz sve navedeno garantira i DSP uređaj, koji je uključen u cijenu zvučnika.

INFO: Ozone audio, tel. 047/600 888, www.ozoneaudio.net

2

Bryston SST pojačala Kao što kod automobila dobivamo najbolje performanse motora tek na visokim okretajima tako često i pojačala sviraju optimalno tek kada ih se "pošteno naloži". Svjesni činjenice da je puno ljepše kad auto vuče već iz niskih okretaja, to jest, da je doživljaj glazbe potpuniji kada imamo maksimalne performanse pojačala već na niskim razinama glasnoće, u Brystonu su redizajnirali svoju SST seriju izlaznih pojačala i nazvali je SST2 (na kvadrat). Da bi postigli cilj, nova pojačala imaju čitav niz poboljšanja kao što su novi napajački sklop, novi transformator, skraćeni put signala s "point to point" ožičenjem na kritičnim mjestima, brži rad izlaznih tranzistora...

Bryston SST2 su pojačala koja su dizajnirana s ciljem da ukrote najzahtjevnije zvučničke sustave današnjice, o čemu govore i mnogobrojni testovi diljem svijeta. Tako na primjer model na slici, Bryston 14B SST2 daje 600 W na 8 Ω i 900 W na 4 Ω čiste snage. Dva neovisna torodialna transformatora s napajačkim kondenzatorima kapaciteta 30.000MFD po kanalu pobrinut će se da i najzahtjevniji zvučnici dobiju dovoljno snage pri vršnim izletima zvučničkih membrana.

INFO: Audio san, tel: 01/ 48 33 046, www.audiodream.hr

Wireworld 6 - nova serija kabela

Američki proizvođač audio/video kabela Wireworld je predstavio novu seriju kabela pod zajedničkim nazivnikom – 6. Svi koriste i dosad korištenu DNA konstrukciju, u suradnji s Composite Dielectric tehnologijom. Seriju čini pet novih interkonekata, a perjanica je Gold Eclipse 6 po cijeni od 9.270 kn/m. Ostali modeli u ponudi su Silver Eclipse 6, Eclipse 6, Equinox 6 i najjeftiniji u ovoj seriji Oasis 6, koji će se prodavati po očekivanoj cijeni od 650 kn za metar. Zvučnički kabeli također slijede istu ideju i slična rješenja.

Najjeftiniji Solstice 6 bit će dostupan od 160 kn/m, a najskuplji Gold Eclipse za 10.850 kn/m. Seriju 6 zaokružuje i 3 nova digitalna kabela: Starlight 6, Silver Starlight 6, Gold Starlight 6 s očekivanim cijenama od 510 kn/m do 3.190 kn/m. INFO: Audio centar, tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr

audio news

Berkeley Audio Design Alpha DAC Novi proizvod na hrvatskom tržištu Berkeley Audio Design Alpha DAC nastao je kao plod suradnje tri audio veterana iz američke tvrtke Pacific Microsonic, proizvođača HDCD tehnologije procesiranja zvuka CD standarda (Pacific Microsonic Model One i Model Two digitalni pretvarači koji se i danas smatraju najkvalitetnijim profesionalnim ADC/DAC uređajima koji su ikad napravljeni). Veterani Rene Jaeger (radio i u tvrtkama Lexicon, DBX i Valley Group), Michael "Pflash" Pflaumer (osnivač tvrtke Pacific Microsonic, suizumitelj HDCD procesa i autor digitalnog algoritma koji je korišten u digitalnim pretvaračima Model One i Model Two) i Michael Ritter (osnivač tvrtke Pacific Microsonic i njen poslovni leader) predstavili su svoj prvi proizvod - Alpha DAC - na ovogodišnjem CES-u u Las Vegasu. Njihova želja je bila napraviti DAC koji će prizvati zvuk i slavu Modela One & Two. Prvi komentari u Americi o ovom uređaju

RCF - nova Mytho serija aktivnih monitora

10

hi-fimedia #76

govore u prilog njihovoj želji da ponovo naprave vrhunski DAC, a dok nam ne dođe uskoro na ekskluzivan test navodimo samo neke tehničke podatke: Jedinstvena tehnologija upsemplira 44.1kHz CD standard na 176.4kHz sa sampling odnosom od 32kHz do 192kHz i dužinom riječi od 24-bita. Od ulaza se može odabrati AES, SPDF, Toslink i BADA (enkriptirani ulaz koji će u budućnosti moći podržati HDMI ili neki drugi DRM format), analogni izlazi su XLR i RCA. Ugrađen je HDCD dekoder, tehnologija za određivanje apsolutne faze, a pomoću daljinskog upravljača se sve navedeno može odabrati iz naslonjača i još ima mogućnost regulacije glasnoće i balansa pa se može priključiti direktno u pojačalo snage. Cijena u Americi je 5.000 dolara.

INFO: Acquisitum Magnum, http://sonetimage.adm.hr

Novi, mali monitor Mytho 6 pun je posebnosti: bas jedinicu krasi jedinstvena Impedance Control Coil tehnologija. Naime, druga, dodatna zavojnica gonjena je u smjeru suprotnom od prve zavojnice te ima funkciju poništavanja njene induktivne komponente.

Time se povećava osjetljivost i smanjuju izobličenja. Korisnik to doživljava kao bolju vremensku karakteristiku, točniju fazu zvučnika i preciznost srednjotonskog područja. Ove zavojnice promjera su 51mm i pogone membrane od 16cm (veći model, Mytho 8, ima membranu promjera 20cm). Mytho visokotonci su metalne kupole i prolaze strogu selekciju tijekom proizvodnje. I kućište zvučnika drugačije je od većine; aluminijsko je s unutarnjim ojačanjima i smanjenih rezonancija.

Aluminijsko kućište omogućilo je veći unutarnji volumen u odnosu na drveno jednakih dimenzija.

Mytho monitori su aktivni zvučnici s pojačalima za svaku zvučničku jedinicu i to snage 200W za bas i 100W za visokotonac. Pojačala rade u AB klasi. Zvučnici su opremljeni i DSP procesorom kojim se podešavaju parametri skretnice i odziv zvučnika u pojedinoj sobi.

Kontrolna ploča omogućava dosta široku kontrolu zvučnika: osim balansiranih XLR konektora, tu je i kontrola osjetljivosti (podešavanje u rasponu –6 dBu to +6 dBu), "Treble and bass mute" za isključivanje jedne od jedinica, kontrole za bas i visoke tonove u koracima od po dva decibela, četiri filtera za podešavanje odziva u basu. Mytho 6 postiže maksimalni SPL od 114 dB dok veći čak 116 dB. Cijena za jedan zvučnik Mytho 6 je 6.000, a za Mytho 8 je 6.938 kuna.

INFO: Oktava d.o.o., tel. 01/2334 324, www.oktava.hr www.hifimedia.hr

249 kg i 189 cm razlike. I zahtijevaju isto.

Koje su dodirne toËke izmeu monumentalnog Grande Utopia EM zvuËnika i multimedijalnog zvuËnika Focal XS? Da budu u samom vrhu u njihovim kategorijama, svugdje u svijetu. Da budu proizvedeni od strane istog tima struËnjaka u Focalovoj tvornici, gotovo istovremeno.

Da Focal zvuk bude referenca u svijetu. Izmeu ovoga najveÊeg i ovoga najmanjeg zvuËnika, postoji joπ 6 linija (Electra 1000, Profile 900, Chorus 800 V i Chorus 700 V, Dome i Sib & Co) koji su proizvedeni u istom duhu. Duhu glazbe. www.sonusart.hr

Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025

Split Put Firula 37 Tel. 021 389 225

Osijek (EKRAN a/v) J. J. Strossmayera 12, Tel. 031 283 765

audio news Bowers & Wilkins CM 9 B&W CM 9 tipični je predstavnik klasičnog segmenta zvučničkih sustava. U njega je ugrađena B&W tehnologija i napredna rješenja i iskustva stručnjaka ove legendarne britanske tvrtke. Osim po čvrstoj i krutoj konstrukciji kutije, CM 9 se ističe naprednim zvučničkim jedinicama koje porijeklo vuku neposredno iz prestižne serije 800. Tako je za visoke tonove zadužena jedinica aluminijske kupolaste membrane s "Nautilus" tehnologijom. Za bas se koriste dvije jedinice promjera 165mm sa snažnim magnetskim sustavom i krutim membranama načinjenim od mješavine papira i kevlara, a za srednjotonsko područje brine se provjereni B&W-ov "adut" - 150 milimetarski žuti FST srednjotonac s krutim prigušnim ovjesom i optimiziranom košarom u čije se glavne osobine ubrajaju izuzetno mala izobličenja i vrlo širok frekvencijski odziv.

Skretnica je vrlo jednostavna; manje komponenti na putu signala manje štetno utječe na zvuk, a za ovu priliku su odabrane "audiofilske" komponente za izgradnju skretnice Frekvencijski raspon zvučnika je 30Hz-50kHz (-6dB) s izobličenjem manjim od 1% pri glasnoći od 90dB u frekvencijskom rasponu 90Hz-22kHz. Dimenzije zvučnika su 1025x200x300mm (VxŠxD), a cijena na hrvatskom tržištu 18.750 kn.

INFO: Sonus Art, tel: 01/4813-025, www.sonusart.hr

12

hi-fimedia #76

Cardas predstavio nove kabele Novi interkonekcijski i zvučnički kabeli iz tvrtke Cardas Audio pod nazivom Clear pojavili su se na tržištu uz poprilično buke. Godine su prošle od pojave legendarnih modela kabela Golden Cross i Golden Reference i George Cardas si je dao dovoljno vremena za osmišljavanje još jednog vrhunskog proizvoda. Pri terminiranju ovih kabela se ne koristi lemljenje nego se spojevi pršaju pod visokim pritiskom (uz korištenje posebnih konektora i alata koje je dizajnirao George Cardas) ostvaruje se savršen spoj bakar-na-bakar između žice i konektora.

U usporedbi s kabelom Cardas Golden Reference, po riječima proizvođača, postignuta je veća dinamika i viši doseg na frekvencijskim ekstremima, ali se od povećane jasnoće ne gubi glazbena komponenta - nijanse, visina, punina još uvijek su prisutni i zvuče čisto i prirodno. Za dielektrik se koristi teflon i zrak a vodiči su bakrene licne.

"Clear interkonekcijski kabel predstavlja nastavak moje "potrage za savršenstvom". Clear slijedi geometriju interkonekcijskog kabela Golden Reference, ali je ideja usavršena.

Korišteni su suvremeni dielektrični materijali i način obrade metala, a neka otkrića do kojih smo došli pri radu na ovim kabelima sada se primjenjuju u područjima o kojima nismo ni sanjali. Došli smo do sasvim novih spoznaja vezano za osnovnu vezu između dielektrika i vodiča, no prava nagrada je ipak neočekivano poboljšanje dubine i jasnoće zvuk" - kaže George Cardas o svom novom proizvodu. "Clear zvučnički kabeli rezultat

su godina usavršavanja svakog dijela dizajna kabela. Nove tehnike obrade metala omogućile su proizvodnju bakra s vrlo niskim vrijednostima vrtložne struje. Geometrija predstavlja savršeno ogledalo, a "Matched Propagation" dizajn najbliži je savršenstvu od svih mojih ideja. Clear Speaker kabel idealan je izbor za bilo koju kombinaciju pojačala i zvučnika". "Clear Beyond je sve što sam naziv kabela znači u prijevodu – jednostavno prelazi sve granice koje zahtijeva bilo koja kombinacija zvučnika ili pojačala na svijetu.

Problem ne predstavlja ni pad impedancije, niti strujna opterećenja. Clear Beyond je jednostavno predviđen samo za najekstremnije sustave. Sam razvoj kabela trajao je dugo – gotovo godina dana utrošena je samo na razvoj višefaznog čistog fuzijskog spoja konektora i vodiča." - navodi dalje Georg Cardas.

Budući da proizvodnja svakog djelića ovog kabela predstavlja vremenski zahtjevan proces, serija će biti ograničena. Media Audio nudi Cardas Audio Clear kabela po slijedećim maloprodajnim cijenama: Clear Speaker: 2.0m/pr (23.000,00 kn), Clear Speaker: 2.5m/ pr (26.500,00 kn), Clear Beyond Speaker: 2.0m/pr (45.600,00 kn), Clear Beyond Speaker: 2.5m/pr (52.800,00 kn), Clear RCA int.: 0.5m/pr (8.200,00 kn), Clear RCA int.: 1.0m/pr (11.200,00 kn), Clear XLR int.: 0.5m/ pr (9.900,00 kn) i Clear XLR int.: 1.0m/pr (12.900,00 kn).

INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr www.hifimedia.hr

Rotel RCD-1520 - CD player ozbiljnih namjera Kada je 1990. godine Rotel predstavio CD player RCD-855 bila je to mala senzacija jer je po vrlo pristupačnoj cijeni nudio high-end zvuk. Slično se dogodilo 1996. godine s playerom RCD-990, prvim pravim high-end playerom iz Rotela, koji je osim zvuka nudio i raskođan dizajn.

Novim CD playerom RCD-1520 Rotel namjerava ponoviti uspjeh svojih legendarnih modela. Odabran je provjereni pristup- dizajnirati player na temelju vrhunske digitalne audio tehnologije, koristiti najbolje komponente i sve to ponuditi po razumnoj cijeni. Za RDC-1520 je odabran

vrhunski slot-CD mehanizam, optimiziran upravo za CD reprodukciju, D/A pretvarač je proizvod tvrtke Wolfson, a amplifikacija analognog audio signala povjerena je vrhunskim operacijskim pojačalima tvrtke Burr Brown. Napajanju je posvećena osobita pažnja, pa se uz veliki toroidni kondenzator koriste i probrani BHC kondenzatori i višestruki stupnjevi stabilizacije napajanja za pojedine sekcije elektronike playera. Dimenzije ovog uređaja su 431 x 99 x 320 mm, a cijena 7.500 kuna.

INFO: Sonus Art, tel: 01/4813-025, www.sonusart.hr

Grado unaprijedio slušalice uključujući i legendarne SR60 Dugogodišnjeg favorita u klasi pristupačnih slušalica, model SR60 u Gradu su poboljšali i nadjenuli mu jednostavnu oznaki SR60i. Neobično u svijetu hi-fi-a, ali riječ je o prvom poboljšanju ovih slušalica od njihovog pojavljivanja davne 1994. godine.

Petnaest godina je dug period u životu audio komponente, tako da je zanimanje za novi model veliko, a za sada možemo reći kako unaprjeđenje podrazumijeva novi driver s redizajniranom membranom, dok je kućište u koji je ugrađen vrlo nalik onom u top modelu Prestige serije 325i, ali načinjeno od plastike. U Gradu tvrde kako je ovim preinakama povećana kontrola u ekstremima audio spektra, bez gubitka topline te karakterističnog ugodnog Grado zvuka. Osim navedenog modela, sufiks "i" dobiva i cijela serija slušalica. Modeli od SR125i naviše dobili su novo, kvalitetnije ožičenje, a drveni modeli (serija Reference) načinjeni su od druge vrste drveta.

INFO: Audio centar, tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr

14

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

TEST

VIENNA BEETHOVEN BABY GRAND

"Beba" impresiv

Teško je zamisliti paket kompletniji od ovoga - Austrijanci su smjestili velik, vjeran, detaljan i muzikalan zvuk u relativno male, ali moćne i oku ugodne kutije piše: Neven Kos

Č

im malo pobliže pogledate ovaj zvučnik, jasno vam je kako netko gore u Beču zna svoj posao. Lijepo izrađena i savršeno obrađena kutija, kvalitetni driveri, odlični terminali i još pokoja sitnica, čine život vlasnika ljepšim, ne samo radi izgleda i funkcionalnosti, već i zbog pozitivnog upliva na zvuk koji takve sitnice donose.

Sve u svemu, zvučnik punog imena Vienna Acoustics Beethoveen Baby Grand, pravi je odraz filozofije tvrtke, koja između ostalog podrazumijeva da upravo kvalitetan zvučnik čini srce sustava. Iako se u tvrtki kunu u timski rad, njemu je ipak pretpostavljena svojevrsna strast i predanost inspiriranu, prema njihovim riječima, povijesnim i kulturnim naslijeđe grada u kojemu su zvučnici nastali – Beču. Beč u svom promo materijalu predstavljaju kao grad u kojemu je glazba uvijek u zraku i oko njegovih stanovnika – bilo da se radi o Goldener Musikvereinssaalu ili brojnim jazz klubovima. A posebno su ponosni na brojne kompozitore koji su iz tog grada potekli, u njemu stvarali ili ostavili umjetnički trag.

Beethoven Baby Grand predstavlja zlatnu sredinu serije zvučnika Concert Grand. Naziv zvučnika je donekle i njegov "program" – naziv Baby Grand trebao bi sugerirati doživljaj koncertnog klavira, ali u nešto razumnijim gabaritima dnevne sobe. Istovremeno, imenom se Baby Grand razlikuje od svog većeg brata – velikog koncertnog klavira, ali i većeg modela u hijerarhiji Vienninog kataloga - Beethoven Concert Granda. Seriju još čine i dva manja modela: Mozart Grand i Bach Grand. Beethoven Baby Grand pravi

16

hi-fimedia #76

je trosistemski zvučnik, s četiri drivera po kutiji. Bas područje pokrivaju dva posebno za ovaj model razvijena, tzv.

Spidercone drivera, promjera 15cm.

Zašto dva mala drivera? Stoga jer povećavaju ukupnu isijavajuću površinu, uz istovremeno malu širinu prednje ploče. Klipno gibanje ostvareno je korištenjem polipropilenskih membrana, udruženo sa “spidercone” tehnologijom (to su one trakice kojima je premrežena membrana bas jedinica). Time je očuvana čvrstina čak i pri snažnim udarima na niskim frekvencijama. Posebno za ovaj model potrudili su se u Vienni i oko srednjotonca: malo unaprijedivši XPP tehnologiju, dodajući termoplastici sintetičke materijale bazirane na polipropilenu i evo ga! – mala masa, samodanpiranje i preciznost – glavne su karakteristike 15 cm srednjotonca postignute kuhanjem po receptu Vienne.

O visokotoncu je dovoljno reći da je razvijen u suradnji sa Scan Speakom, iako, pošteno govoreći, i ostali upotrijebljeni driveri izgledaju kao da dolaze sa skandinavskih polica.

Da u Vienni rade "picajzle" koje vole prčkati oko detalja, jasno vam je i ako ne čitate promotivne materijale. Pa se tako nisu ustručavali u skretnicu - koja se, usput rečeno, nalazi na zasebnoj ploči smještenoj na stražnjoj strani zvučnika na kojoj su još i basrefleksni otvor i odlični terminali - ubaciti polipropilenske kondenzatore niske tolerancije, superprecizne zavojnice motane na zraku za visokotonac i srednjotonac, ili metal film otpornike.

Unutarnje ožičenje također je oličenje promišljanja o detaljima: puni bakreni vodiči velikog presjeka međusobno su uvrnuti s točno određenim brojem www.hifimedia.hr

TEST

nog basa zavoja za određenu dužinu kabela, ne bi li se smanjila produkcija šuma koju žica unosi u okolinu.

Briga o detaljima vidljiva je i kod izrade kutije. Prilično mrtva na kuckanje, lijepo je obrađena s kvalitetnim završnim lakiranjima. Primjerak na testu bio je u crnom piano laku. Zbog toga u pratećoj opremi nalazimo i bijele pamučne rukavice što je više marketinški štos nego stvarna potreba, te kompletan pribor i postolje na koje se zvučnik postavlja. Postolje je u dva komada, izliveno iz čelika i lijepo završeno, a prije korištenja potrebno ga je sa šest vijaka pričvrstiti na zvučnik. Imbus ključ je isporučen. U postolje se uvrću šiljci. Svoj doprinos vječnoj potrazi za savršenom zaštitnom mrežicom u Vienni su dali izvedbom naoko običnog transparenta. Tajna se krije u vertikalnom utoru smještenom na sredini, a koji s unutrašnje strane ima oblik slova V i predstavlja svojevrsni fazni difuzor te doprinosi disperziji na horizontalnom planu. Ne dajte se smesti: zvučnik radi (dosta) bolje kad su mrežice daleko do zvučnika. Kao i kod 99 posto zvučnika.

Zvuk

Zvučnici su se našli na uobičajenom mjestu u slušaonici i tamo ostali do kraja testa. Jednostavno, bilo kakve korekcije nisu značajnije utjecale na percepciju zvuka, a posebice nisu doprinosile poboljšanjima. Tako su se Baby Grand obreli u dobrom društvu (vidi okvir). Zahvaljujući relativno visokoj osjetljivosti, Vienne su spajane i na single ended pojačalo s EL34 u izlaznom stupnju, snage tek desetak vata.

Dakle, smještanjem dosta "u sobu", oko 120 cm od stražnjeg zida, i međusobnim razmakom točno dva metra, postignuta je ravnoteža između dubiwww.hifimedia.hr

ne, masivnosti i težine basa i lijepe rekreacije prostora, uz neoskvrnuto srednjotonsko i visokotonsko područje. Test je otvorio Joe Satriani (istoimeni crveni album iz 1995). Zanimljiva snimka, još zanimljivije glazbe, pokazala je da je Vienna sposobna isporučiti dubok i ugodan bas i bez problema napuniti zvukom relativno veliku prostoriju. Čovjek se malo počeše iza uha i digne obrvu kad skine transparent i vidi iz kako sitnih zvučničkih jedinica kulja ovako impresivno bas područje. I ne radi se ovdje o napuhanom i bačvastom zvuku, već naprotiv, kontroliranom od dna, s udarcem i definicijom, toplinom i razumljivošću, ne baš svojstvenom ovako ustrojenom zvučniku. Naime, konstruktori često iz malih jedinica nastoje dobiti impresivan bas izdignuvši područje oko 100 Hz i tako prikrivši fizikalne nedostatke jedinica. I tako zvučnik, umjesto da bude upečatljiv, on postane teško slušljiva kutijetina koja izaziva glavobolju. Kod Baby Granda ovakve su situacije nepoznate. U Vienni su vješto izbjegli slične pojave i ostvarili impresivan rezultat u pogledu definicije, dubine, ataka, slušljivosti, prirodnosti i još koječega kad govorimo hi-fimedia #76

17

TEST

VIENNA BEETHOVEN BABY GRAND

o basu. U ovom svjetlu i naoko samopouzdan podatak o frekvencijskom području koje ponire do 30Hz prestaje biti tlapnjom te mu se nakon nekog vremena provedenog s Viennom – vjeruje.

Srednjotonsko područje djeluje na momente malo "neravno", odnosno mrvicu nazalno, ali istovremeno i dovoljno lagano i lepršavo te krajnje slušljivo. Zbog moguće povučenosti srednjotonskog područja, visokotonsko djeluje ponešto istureno, što se manifestira dodatnim detaljem i naglaskom na definiciju instrumenata i harmonika koji se u tim frekvencijama nalaze. U krajnjoj liniji koga briga jel’ krivulja ravna, ako vas zvučnik opušta ili drži u fotelji i tjera da mijenjate CD-ove jedan za drugim. Ionako bitnije od eventualne ravne frekvencijske krivulje, osim ako ne slušate šum i test tonove, jest slušanje glazbe, koja je kroz ovaj zvučnik ugodna, delikatna i rafinirana.

Posebno oduševljava bas; dvije petnaestice kod Baby Granda u stanju su pomaknuti dovoljno zraka za ozbiljnu impresiju koju ostavljaju kod slušatelja. Rijetko u velikoj prostoriji bas zvuči tako duboko, moćno, herojski definirano i kontrolirano, u punoj snazi i formi. Još impresivnije je kako bas područje istovremeno nema pogubne utjecaje na više registre te su čvrstina i žestina Satrianija očuvane, kao i fine nijanse u pojedinim kompozicijama.

To je zasluga dobre integracije drive-

ra, ali i kvalitetno izvedenog zvučničkog kabineta.

Zvučnik je sposoban i za fino građenje slojevitog prostora što ukupan dojam čini posebno uvjerljivim.

Na disku Larsa Erstranda, izuzetno zahvalnom za isprobavanje mogućnosti visokotonca i prostorne rekreacije, Vienna je ponovno pokazala mogućnost detaljne prostorne slike, izuzetno bogatog i pitkog srednjotonskog te zvonkog visokotonskog područja. Čujte samo kako odzvanjaju činele u punom trajanju i punoj veličini – izuzetno. Pridodajte tome i dobru povezanost sa srednjotonskim područjem, prirodnost i taman toliko energije u visokotoncu koliko je potrebno za sitan dodatak atraktivnosti, i vidjet ćete kako je riječ o zvuku koji se ne može opisati nego superlativima. Dodatni argument za ovakve tvrdnje je i reprodukcija ksilofona, prokleto krupnog zalogaja za brojne zvučnike, jer svojom složenom strukturom harmonika i karaktera zvuka zagorčava život brojnim zvučnicima i baca ih na koljena. Kod Beethovena, instrument se ne bori s kutijom niti je zapleten u vlastitu složenost zvuka, već zvuči precizno, lako, veliko i lepršavo. Kako bilo, bez obzira na vrstu glazbe, instrumentarij, mjesto snimanja ili brojnost muzičara "uhvaćenih na djelu", Beethoven je uvijek bio u stanju prenijeti smisao glazbe i suptilnost izvedbe.

Potpuno u skladu s nazivom zvučnika, klavir zvuči moćno. Bez klipanja, bez rezonancija kutije. I to je dokaz odličnih drivera i njihove implementacije, kao i kvalitetno izrađene kutije.

Općenito, srednjotonsko područje kod Vienne je odlično odrađeno, iako je riječ o zvučniku kojega je potpuno nezahvalno

secirati klasičnim metodama. Izuzetna povezanost zvuka, kvalitativna ujednačenost basa, srednjotonskog i visokotonskog područja fenomenalna je i pruža dodatnu kvalitetu te daje zvučniku uvjerljivost.

Time slušatelj stječe dodatno povjerenje u zvučnik, što pak dovodi do većeg broja odslušanih CD-a. Ako ste ljubitelj klasike, i tu Baby Grand pokazuje mnogo: odličan timbar, fenomenalan ritam, siguran nastup i ogromna zvučna pozornica samo su neke od karakteristika ovog uspjelog dizajna.

Kažu da je 91dB dovoljna osjetljivost za mala i slabašna pojačala (iako se ova brojka "na uho" čini preoptimističnom, i možda bliža istini je osjetljivost oko 87-88dB?) te ga se nismo libili spojiti sa Šebart pojačalom SE ustroja, snage 10-ak W po kanalu. Zvuk ove kombinacije bio je nevjerojatno pitak i slušljiv. Nedostatak snage nije se osjećao osim pri srednje glasnom i glasnom slušanju. A vjerujte da je i za glasno i po uši pogubno slušanje 10 W sasvim dovoljno. Temeljem ovog iskustva, usudio bih se reći kako je Baby Grand dobar partner cijevnim pojačalima, pa i onima SE ustroja male snage, ukoliko se ne pretjeruje s glasnoćom. Šebart je naime lijepo pridonio visokotonskom području i dodao klasičnu cijevnu notu srednjotonskom području, a sama Vienna je pak svojim punim i dubokim basom "izvukla" iz Šebarta ono najbolje. Jer, ruku na srce, samo pojačalo se u bas području baš ne snalazi suvereno kao jaka tranzistorska pojačala.

I za kraj, dvije, tri o transparentima.

Koliko se god trudili u Vienni dokazati kako su njihove mrežice bolje od ostalih, stvarnost ih demantira. Zvučnik bez mrežica svira kud i kamo bolje – transparentnije, detaljnije, muzikalnije, čišće. A i rekreacija prostora je postala slojevitija, a glazbenici čvršće pozicionirani.

Zaključak

Više od 21.000 kuna za zvučnik nije malen novac. S druge strane, brojna konkurencija i za veće iznose nudi manje. Možda neki od njih i odnosi pobjedu za prsa u nekom segmentu bitnom ljubiteljima glazbe, ali teško mi je zamisliti paket kompletniji od ovoga - Austrijanci su smjestili velik, vjeran, detaljan i muzikalan zvuk u relativno male, ali moćne i oku ugodne kutije.

Kada bih, kojim slučajem ovog časa osobno birao dinamički zvučnik slične cijene i gabarita, Vienna Beethoven

18

hi-fimedia #76

VIENNA BEETHOVEN BABY GRAND Impedancija: 4 Ohms

Frekvencijski opseg: 30-22000 Hz

Osjetljivost: 91 dB

Preporučljiva snaga pojačala: 40 - 250 Watts

Dimenzije (ŠxVxD): 170 x 987 x 328 mm (bez postolja sa šiljcima)

Masa (par): 59 kg Cijena: Piano Black , Cherry , Maple 21.400,00 kn Rosewood , Piano White 23.400,00 kn INFO: Media Audio, tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Sustav: CD player: Exposure 3010s; tuner: NAD C422; integrirano pojačalo: PassLabs INT-150, Šebart STA8; zvučnici: Magneplanar MG12SE; interkonekcijski kabeli: Audio Metallurgy GA-0, Anticable IC, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III; zvučnički kabel: Anticable, Xindak FS-1; filter: PS Audio Quintet; mrežni kabeli: Wireworld Stratus V i Aurora 5-2; stalak: Rondo

Korištena glazba: Joe Satriani - Joe Satriani (Sony, Relativity), 1995. • Charlie Haden Nocturne, (Gitanes), 2001. • Stacey Kent - Let Yourself Go, (Candid), 1999., Love is the Tender Trap, 1998.

• Chris Thomas King - The Roots, (Century Blues Records), 2003. • Baroque Trumpet Concertos, (Seraphim Classics), 1997. • Albinoni - Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12 String Concerto, Op. 7, No.4, (Naxos), 1995. • Eva Cassidy - Live at the Blues Alley, (G2), 1998. • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3), 1983. • Ray Brown - Some of My Best Friends Are… The Trumpet Players, (Telarc Jazz), 2000.

Baby Grand bili bi vrlo visoko na listi.

Unatoč određenim nesavršenostima, Beethoven je odličan proizvod. Kako je zvuk ono što se računa, da dijelimo etikete, na Baby Grand bismo nalijepili "Vrlo preporučljivo". www.hifimedia.hr

McINTOSH c220 I Mc 501

TEST

Teška industrija piše: Gordan Gaži

Ugodno je saznanje da je snaga pojačala gotovo neiscrpna, a još je ugodniji osjećaj da uređaj taj potencijal koristi u skladu s potrebama izvedbe. Veliki orkestri sustav su natjerali na dodatni angažman, no dobro zagrijane komponente još su malo produbile pozornicu, ali i definirale dodatnu visinsku perspektivu www.hifimedia.hr

P

očetak pravog doživljaja koji pružaju vrhunske audio komponente obično bi počinjao njihovim slušanjem ili uključivanjem u audio sustav.

No, ovoga puta zanimljivosti su počele već prigodom preuzimanja dvije ogromne kutije koje su skrivale izlazna pojačala i jedne gabaritima ipak nešto skromnije u kojoj se nalazilo pretpojačalo. Zbog težine, cijeli obred vađenja uređaja iz kutija, njihovo pomicanje u slušaonicu i pronalaženje adekvatnog prostora za cijeli komplet i napokon nje-

govo uključivanje bili su sasvim dovoljne za prvi dan rada s uređajima.

Trenutak paljenja ovih uređaja u svakom mora izazvati zadovoljstvo i ushićenje. Plava iluminacija, ogromni potenciometri i potpuno nov dojam koji slušaonica poprimi u interakciji s novom postavom izaziva emocije, ali i govori mnogo o McIntosh fenomenu. Pokušavajući dočarati dojmove koje sam skupljao s najraznovrsnijim komponentama ponekad mi se činilo da mnoge od njih imaju priču koja hi-fimedia #76

19

TEST

McINTOSH c220 I Mc 501

ih definira na tržištu i čini pomalo različitima ili drugačije zamišljenim od konkurencije. No McIntosh kombinacija u tom segmentu nadilazi svoju usporedivu konkurenciju. Ona svoju priču priča sama i jednostavno tumači odluke mnogih koji su se odlučili za neki od proizvoda tvrtke, a još snažnije opisuje one koji su godinama ili generacijama vjerni njihovoj proizvodnoj filozofiji. Uređaji izgledaju dovoljno moderno da mogu ukrasiti svaku slušaonicu ili dnevnu sobu, no dovoljno su tradicionalni i na svoj način topli i dobroćudni da bi isto tako pristajali uz tradicionalni kamin i fotelju. Dojam o uobičajenom audio dizajnu tako dobiva nove konture, a testirane komponente sve manje odaju dojam pukih tehničkih sprava i ponovno pružaju nove dokaze o svojoj neuobičajenoj pojavi i interakciji s okolinom. Kad je Frank McIntosh ili Mr. Mac, kako su zvali osnivača tvrtke, upoznao svog najbližeg suradnika Gordona Gowa McIntosh je bio rođen. To se događalo prije više od 60 godina.

Kroz cijeli period postojanja tvrtka je bila dosljedna u jedinstvenoj kvaliteti proizvoda, ali i u njihovom izgledu i, konačno, poštivanju kupca i izvanrednom odnosu s korisnicima.

Rečenica koja se kao lajtmotiv provlači kroz poslovanje, rad i napre-

20

hi-fimedia #76

dak tvrtke otprilike glasi: “Ono što je bilo istina 1949. godine istina je i danas“. Rezultati pokazuju da njihovi kupci vjeruju sloganu i očekuju kvalitetu, tehnologiju, izgled i zvuk na koji su navikli. Ta se referenca nije promijenila niti smrću osnivača tvrtke i kasnijim poslovnim preuzimanjima. Nove uprave su bile svjesne da McIntosh vrijedi onoliko koliko se poštuju postulati koji su ih učinili značajnim čimbenikom u segmentu audio industrije. Zbog svega nema opasnosti za McIntosh. Toliko je vrijedila vizija i poslovno poštenje ljudi koji su tvrtku osnovali i vodili. Jedan slogan iz sasvim drugog, ali i neodvojivog životnog segmenta rekao bi: “Neprocjenjivo“.

malom dozom rezerve. Iza prednje ploče vidljiva su dva oklopljena transformatora, a iza njih se nalaze izlazni tranzistori, hladila i konačno uzak kromirani podest koji nosi potrebne priključke. Osim dva prekidača na prednjoj strani uređaja kojima odabiremo modus rada indikatora i uključujemo pojačalo, to je gotovo sve što je u ovom opisu dostupno oku. Ispod poklopca je nešto manje dizajnerski zanimljivo, no značajnije za onaj dio priče o uređajima koji se tiču konačnog soničnog učinka. Ukratko, stručnjaci tvrtke odlučili su se tehničko ustrojstvo pojačala temeljiti na dvije osnovne ideje.

Prva je svakako pružanje osnovice za veliku snagu sklopa korište-

njem vrlo strogo uparenih tranzistora, a druga je pomicanje razine suradnje pojačala i korištenih zvučnika. Pogledajmo pobliže kako su potonji zadatak naumili riješiti u tvrtki svjesni raznolikosti zvučničkih konstrukcija kao potencijalnih partnera izlazima. MC501 radi u dvostruko balansiranom push-pull ustroju.

Izlazni signali iz obje polovice sklopa svoj put nastavljaju preko posebno izrađenog transformatora koji u tvrtki nazivaju Autoformer. Ideja pomalo podsjeća na cijevna pojačala, a sastoji se u tome da se izlaznim tranzistorima osigura idealni «load» sa strane zvučnika. Izlazni stupanj, koji sa automatskom kontrolom biasa i strogo probranim tranzistorima dje-

Opis McIntosh MC501

Izlazni mono-blokovi i nakon smještaja na niske police izgledaju impresivno i svojom vanjštinom postaju centar zbivanja u slušaonici i objekt na koji se pogledi jednostavno lijepe. Staklena prednja ploča, plava i zelena iluminacija i ogromne kazaljke indikatora kojima pratimo izlaznu snagu označene u wattima već su prokušani McIntosh recept koji uvijek djeluje. Pojam „kutija“ u slučaju modela MC501 treba uzeti sa www.hifimedia.hr

TEST

luje u gotovo konstantnom pojačanju, a bez izobličenja i uz veliku linearnost, pomoću autoformera dobiva skoro idealne uvjete za rad i znatno unapređuje sposobnost kvalitetne interakcije s velikim brojem zvučničkih kutija. Frekvencijski odziv autoformera je veći od onog pojačala tako da nema opasnosti od negativnog djelovanja na zvuk. McIntosh u sklopu koristi i negativni feedback, no nizom zahvata njegov eventualni pečat na zvuk nije izražen, ili su barem izbjegnute tipične kritične točke na kojima se obično detektira njegovo prisustvo. Power Guard je zaštitni mehanizam koji uspoređujući ulaznu i izlaznu krivulju pojačala i po potrebi intervenira smanjujući pojačanje do stabilizacije sklopa. Nisam imao prigodu svjedočiti njegovoj učinkovitosti, pa moramo vjerovati proizvođaču na riječ.

Poslušao sam uređaj kod kuće u standardnom sustavu te kod prijatelja koji koristi Quad ESL 989 elektrostate. Nisam siguran što bi to moglo natjerati MC501 u situaciju da ga iz problema spašava neki od zaštitnih mehanizama.

McIntosh C220

nih ulaza (7xRCA i 2xXLR) obavlja se elektomagnetskim putem. Kontakti preklopnika se nalaze u staklenim cilindrima napunjenim inertnim plinom što osigurava trajnost, a njihova lokacija blizu priključaka eliminira preslušavanje i distorzije. Za svaki ulaz moguće je memorirati glasnoću ili dodijeliti poseban naziv.

Potenciometar za određivanje glasnoće je dvostupanjski VRV sklop koji uz veliku preciznost nije podložan habanju ili problemima s nečistoćom koja se vremenom skuplja u unutrašnjosti uređaja. S bas/treble ton kontrolama pružena je mogućnost regulacije tonskog balansa, a njihov položaj na nuli osigurava prolazak signala bez ikakvog utjecaja na njega. Istu funkciju obavlja i bypass tipka. Cijeli sklop napaja transformator s R jezgrom odabranom zbog niske razine šuma. U napajanju je dodano i nekoliko stupnjeva regulacije i treba već ovdje napomenuti da otvaranjem potenciometra nema negativnih pojava brujanja, šuma ili kuhanja cijevi. Ovaj opis završavam s odlično zvučećim izlazom za slušalice i srednje kvalitetnim, no funkcionalnim daljinskim upravljačem.

Slušni test

Jazz trio u vrlo modernoj produkciji (Branford Marsalis) otvorio je testiranje i donio nekoliko preliminarnih sudova o karakteru zvuka ovako ustrojenog sustava. Tamna pozadina, čvrst i jasno omeđen prostor i obilna doza mikrodinamike i atmosfere upisali su prve smjernice i dojmove o zvuku sustava. Posljednjih nekoliko mjeseci koristio sam isključivo cijevnu amplifikaciju i moram priznati da sam negdje u podsvijesti očekivao daleko veću razliku u mnogim bitnim sastavnicama zvuka. No dogodilo se da sam u tih prvih nekoliko sati pronašao daleko više sličnosti, pa i podudarnosti nego značajnih razlika. Dodatni je to dokaz da se amplifikacija teško može definirati i podijeliti prema ustrojstvu. Kvalitetno izrađen uređaj je danas vrlo daleko od klišeiziranih i tipskih rasprava o cijevnom ili tranzistorskom zvuku.

Razlike u korist testirane kombinacije počele su se jasnije iščitavati na većoj glasnoći, primarno u segmentu discipline ukupne slike. Vrhovi visokotonskog spektra u takvim okolnostima bili su znatno prirodniji i manje peckavi, a njihov prostor

širi, prozračniji i potpuno oslobođen i najmanjih natruha kongestije, preklapanja ili neprirodnog nestajanja. Ženski vokali su precizno i fino artikulirani i izvanredno čisti. Čak i na glasnoćama iznad praga ugode uređaji uspijevaju očuvati glavne timbralne, tonske i prostorne kvalitete. Snimke realizirane u većim prostorima prepune su atmosfere, dok glazbenici zadržavaju realne prostorne gabariti i odnose. Na studijskim snimkama ili onima zabilježenima u manjim prostorima amplifikacija jednostavno ocrta glazbenike, a okolinu zadrži tamnom. Snaga i stabilnost izlaznih stupnjeva daje sposobnost minucioznog ocrtavanja svakog instrumenta, pružajući mu potrebnu energiju i pažnju kao i vrlo prirodan dojam istitravanja i konačnog nestajanja. Udarci po bubnjevima ili igranje sa žicama instrumenata unutar grupacije glazbenika potpuno je separirano. Fini i nježni potezi gudala po žicama instrumenta (Le Quatrrro Stagioni) posjeduju izvanredan prostor i timbar, no prema samim vrhovima spektra tonovi postaju samo lagano tamniji. Na još nekoliko kvalitetnih snima-

I ovdje staklena ploča, iluminacija, osvijetljeni logo tvrtke je obavezni dizajn koji identificira pripadnost McIntosh radionicama ali, u odnosu na izlazna pojačala, pretpojačalo djeluje tehnički pomalo siromašno. Cijevnog ustrojstva i vrlo komforno, ipak je vrijedan partner.

Pojačanje sklopa povjereno je paru standardnih ECC83 dvostrukih trioda. Uređaj je opremljen i MM phono ulazom prilikom čijeg se korištenja dodatno pale još dvije elektronke istog tipa. Prebacivanje između brojwww.hifimedia.hr

hi-fimedia #76

21

TEST

McINTOSH c220 I Mc 501

ka žičanih instrumenata dalo se primijetiti samo lagano sjenčanje rubova ekstrema. Snažniji potezi gudala ili trzaja po žicama potpuno su oslobođeni ovog dojma, no trenuci u kojima amplifikacija ima zadatak zvučnicima proslijediti najnježnije detalje koji ne posjeduju zamjetniju energiju i zamah u same vrhove visokotonskog spektra, izloženi su spomenutoj karakteristici. Bas područje se može pohvaliti izvanredno bogatim i finim spletom detalja, koji uz besprijekornu kontrolu i ritam stvaraju ugodnu osnovicu zvuka, no kao i druge sastavnice spektra reproducirane preko McIntosh amplifikacije posjeduje poneku osobitost. U ovom slučaju to je rijetko doživljena kontrola zvučnika, očekivano najizraženija u bas području.

Zaključujući brzopleto moglo bi se reći da izlazi ovakve snage i moraju pokazati ono čime se ponose muškarci i njihove kućne igračke. No u ovom slučaju stvar je daleko supSustav: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; LP: Kuzma S/Stogi/Ortofon Rondo Red; Network: Logitech squeezebox 3i; Pre: EAR 864,TVC Sowter; Power: Pass Os, EAR 890, AVC 300B; Integrirano: Cyrus One; Zvučnici: Beta Systems C2; Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora, Wire World Electra 5-2, LAT AC2, Wire World, Electra Gold 5-2; Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja HiFi magazin

Korištena glazba: Michael Formanek - Am I Bothering You/solo bas (Screwgun), 1998. • Jimi Hendrix Experience - Electric Ladyland (Universal), remaster 2008.

• Wiliam Parker - Inside Songs Of Curtis Mayfield (RAI Trade), 2007.

• Salvatore Accardo/Vivaldi-Le Quattro Stagioni (JVC XRCD2), 2001.

• Simon Rattle/Mahler - Symphony 10 (EMI Classic), 2000. • Robert Levin/Mozart - Requiem (Dorian), 2002. • Cassandra Wilson - New Moon Doughter (Blue Note), 1995. • Branford Marsalis - Metamorphosen (Marsalis Music), 2009.

22

hi-fimedia #76

tilnije prirode. Amplifikacija doista događanja u motorima zvučničkih jedinica drži pod čvrstom kontrolom, no moglo bi se reći da zvučnici nisu niti svjesni snagatora s kojim surađuju. U toku dugog testiranja taj dio ustrojstva uređaja prigrabio je sam vrh značajnih osobina koje je sustav iskazivao. Rečeno najjednostavnijim jezikom, inženjeri tvrtke uspjeli su samo njima znanim disciplinama proizvesti pojačalo koje u svom zvuku iskazuje suptilnost, nježnost i zavodljivost najboljih SET konstrukcija i tom zvuku pridodati disciplinu, definiciju i lakoću reprodukcije najsnažnijih tranzistorskih pojačala. U praksi to podrazumijeva slušanje na niskim razinama glasnoće kao i reprodukciju lakših dionica bez i najmanjeg dojma snage koju uređaji posjeduju, no povećanjem volumena ili zahtjevnosti predloška, sklopovi munjevito osiguravaju potrebnu snagu, šire headroom i discipliniranjem membrana čuvaju pobrojane sonične karakteristike. U naletima zvuk postaje poletniji, a uniformnost cijelog spektra, te njegovo mikrodinamičko bogatstvo kao i brzina i fokus bas područja ostaju na najvišoj razini. Tim dojmovima treba pridodati i malo nenametljive topline koja karakterizira više bas područje i koja označava prijelaz u srednjotonski dio spektra. Uživajući u solo izvedbi akustičnog basa (Formanek), sustav se pomalo odmarao od zahtjevnijih dionica, no demonstrirao je vrhunsku rezoluciju, prostornu rekreaciju instrumenta i još jednom pokazao sposobnost da bude snažan i artikuliran, ali i nježan, svjež i zanimljiv. U poodmakloj fazi testiranja sve mi se više činilo da polako bolje razumijem soničnu stranu tajne McIntosh amplifikacije. Kada jedan osvrt na zvuk uređaja bude neodvojiv od prirode glazbe koja je kroz njega reproducirana i kada uređaj i njegovi konstruktori imaju hrabro-

sti ostaviti glazbi da formira zvuk, tada možemo govoriti o vrhunskom uređaju. Bez sumnje da testirana kombinacija posjeduje i svoj karakter i specifičnosti, no niti u jednom trenutku u toku testiranja one nisu stale na put glazbi, njezinim emocijama, specifičnostima i osnovnim karakteristikama reproducirane snimke. To je McIntosh team načinio za pojačala i to je srž njihove filozofije zvuka i tajna organske privlačnosti njihove vizije zvuka. Slušajući koncert ansambla Wiliama Parkera uživo, oduševljen glazbom, nabavio sam i disk s glazbom koja je te večeri bila prezentirana. Direktna komparacija živog nastupa i snimke (također snimljene uživo) gotovo da i nije moguća na razini soničnih razlika, no atmosfera, neposrednost, pa čak i emocije kojima sam bio izložen prigodom živog koncerta bile su snažno prisutne u reprodukciji s glazbenog nosača. Antologijske snimke zvučale su živo, dinamično, s malo suženim prostorom, no izuzetno autentično. Temporalni pečat vrijednih izvedbi sustav je iznio s mrvicom topline i pomalo nepravilnim rubovima prostora u i širinu, no reprodukcija je neodoljivo podsjećala na vrijeme i okolnosti u kojima je glazba nastala. Između glazbenika u glasnim trenucima ostajalo je malo previše prostora, dok je pozadina bila bljeđa i znatno manje živa, no ukupni dojam je bio odličan i svojim prominentnim karakteristikama potpuno je odgovarao reproduciranoj glazbi. Vokalne dionice bile su očekivano žive, dinamične i suptilno reproducirane. Za sam kraj sam ostavio orkestralnu klasiku koja i može sumirati gotovo sve osobitosti koje je sustav pogonjen McIntosh amplifikacijom pokazao. Ugodno je saznanje da je snaga pojačala gotovo neiscrpna, a još je ugodniji osjećaj da uređaj taj potencijal koristi u skladu sa potrebama izvedbe. Veliki orkestri sustav su natjerali na dodatni angažman, no dobro zagrijane komponente još su malo produbile pozornicu, ali i definirale dodatnu visinsku perspektivu.

Zanimljivo je da je ravnina prednje plohe zvučnika označila i granicu do koje su glazbenici plastič-

MACINTOSH C220 THD 0,08%

Osjetljivost

450mV nebalansirano 900mV balansirano

Signal/Šum

line 90dB Phono 80 dB

Izlazna Impedanca 250 ohm

Dimenzije (ŠxVxD):

44,5x15,24x45,7 cm Masa 9,59kg Cijena: 28.900 kn INFO: Nove Boje Zvuka, 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

MACINTOSH MC 501 Snaga RMS 500W

THD

0,005%

Signal/šum 97dB

Damping Faktor (Wide Band) 100@8 ohm

Dimenzije (ŠxVxD):

44,45x22,86x37,62 cm Masa 41,6 kg Cijena: 43.900 kn INFO: Nove Boje Zvuka, 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

no projecirani u prostor. U toku testiranja nije se dogodila niti jedna situacija u kojoj bi ta granica bila znatnije redefinirana ili pomaknuta.

Zaključak

McIntosh elektroniku često uspoređuju sa najrazličitijim referencama iz svijeta automobila, mode, parfema i sličnih stvari, a svima je želja naglasiti bezvremenski dizajn koji pristaje svugdje i sviđa se gotovo svima. Želja je i da se pokaže kako postoji tvrtka koja već desetljećima ne sustaje u svojoj viziji zvuka, ali uvijek ima za ponuditi nešto novo i zanimljivo. Takve stvari naravno vrijede mnogo i s protokom vremena, a imaju i nezgodnu naviku da postave standard koji korisnik koji je jednom okušao nešto doista osobito u odnosu na mogućnosti ima ili želi cijeli život. Slažem se gotovo sa svima, ali ja bih McIntosh radije usporedio s kvalitetnim glazbenikom. On ima svoju tehniku, svoje obožavatelje i svoj način razumijevanja glazbe i njezinih poruka. www.hifimedia.hr

ZAGREB AUDIO VIDEO SHOW 2009

1

5 godina Nakon desetljeća i pol, s ponosom možemo reći da smo izrasli u najveći i najutjecajniji sajam potrošačke elektronike u regiji.

Sheraton Zagreb hotel 30.10 – 01.11.2009.

TEST

ŠEBART STA-8

Mali dragulj, ali uz zvučnike iznad 90 dB osjetljivosti

Fotografirao: Neven Kos

Kako je sinergija jedan od najvažnijih parametara pri sklapanju sustava, u kombinaciji s odgovarajućim zvučnicima ovo bi pojačalo moglo biti pravo rješenje na dugi, dugi rok jer će osigurati nenadmašan zvuk, čak i za višestruko skuplju klasu

TEST piše: Neven Kos

N

akon desetak godina ponovno imamo priliku čuti cijevno integrirano pojačalo slovenskog konstruktora Milana Šebarta. Prvo pojačalo u kitu, oznake KTA-60 predstavili smo prije više od deset godina, a upravo to pojačalo bilo je i dio referentnog sustava recenzenta sve do prije nekoliko godina. I dan danas, KTA-60 smatram jednim od najboljih koje sam imao priliku čuti, dok mu po muzikalnosti teško mogu naći ravnog.

Nakon toga, u časopisu smo predstavili i potpuno dorađenu i kompletnu verziju pojačala TA-60, koja je donijela i određena unapređenja u vidu kvalitetnijeg kućišta i kvalitetnijih pasivnih elektroničkih dijelova u unutrašnjosti.

Ono najvažnije, pametna i prije svega jednostavna konstrukcija, te odlični izlazni transformatori, nisu se mijenjali. Tijekom posljednjih nekoliko godina Šebart je predstavio i nekoliko modela integriranih pojačala, a jedno od njih smo, zahvaljujući ponovnom ulasku ASV pojačala na hrvatsko tržište dobili i na test. Riječ je o ultra jednostavnom integrircu single-ended topologije, s jednom EL 34 po kanalu i dvije dvostruke triode u ulaznom i driverskom stupnju. Jednostavnije ne može, što slijedi i vanjština uređaja. Naime, pojačalo je izvana, iako dorađeno u odnosu na prve verzije, ipak pomalo sirovo.

U unutrašnjosti pak, sve je posloženo po audiofilskoj recepturi; nema štampanih pločica, svi su spojevi napravljeni «u zraku», a elementi su poprilično kvalitetni – metaloksidni otpornici, kvalitetni kondenzatori, zavojnica s C-jezgrom, toroidni transformator. Šebart zna kako se to radi.

Pojačalo razvija, za suvremene pojmove, skromnu snagu od 2x6W (2x10W). Međutim, potencijalni kupci ovakvih pojačala ionako su već u startu spremni kompenzirati manjak snage, ako ničim drugim, a ono vrlo osjetljivim zvučnicima.

Jednostavnost konstrukcije, ali i topologije same, ogleda se i u putu signala: glazba putuje preko kvalitetnog preklopnika s tri položaja, do ALPS potenciometra. Kako je ulazna osjetljivost dosta visoka (200mV), nije bilo potrebe za aktivnim pretpojačalom.

Signal dalje biva pojačan u potpuno cijevnom sklopu. A i ovdje se nastavlja primjena jednostavnog principa, s ukupno tri stupnja pojačanja. Za prva dva zadužene su triode 6SN7 (ili ruske 6H8C), dok su u izlazu korištene već spomenute EL34, s automatskim biasom, naravno u A-klasi. U ultralinerawww.hifimedia.hr

nom spoju izlazna snaga pojačala je desetak W po kanalu, dok u triodnom iznosi oko sedam vata. Preklopnik za odabir načina rada smješten ja ne gornju ploču pojačala (odabir je moguće vršiti i za vrijeme rada pojačala), kao i preklopnik s tri položaja kojim je moguće birati količinu povratne veze (0, -6, -9 dB). Kako su isporučene cijevi bile bez oznaka, ne možemo sa sigurnošću utvrditi proizvođača, osim što na “malim” cijevima lijepo piše Made in Russia. Vjerojatno se radi o NOS primjercima. Mrežni transformator je toroidni, a napajanje je izvedeno s dvije prigušnice.

Posebna su priča izlazni transformatori. Šebartovim transformatorima među komercijalno dostupnim uređajima, a još donekle razumne cijene, malo koji primjerak može parirati. Izlazni transformatori s pravom se smatraju srcem cijevnog pojačala. Jer i najbolji sklop neće dati dobre rezultate s loše izvedenim, poddimenzioniranim i nekvalitetnim trafoima uskog frekvencijskog opsega i loše jezgre, koja pada u komu svaki put kad iole pojačate glasnoću.

Kod SE pojačala, pred izlazne transformatore postavljaju se i dodatni zahtjevi u smislu konstrukcije i upotrijebljenih materijala. Naime, zbog visokih istosmjernih struja jezgra transformatora može se prezasititi te tako reducirati kvalitetu zvuka, posebice u basu. Zbog toga su SE pojačala teška i skupa.

Prednja ploča pojačala sadrži samo najnužnije, dok se na stražnjoj nalaze tri para ulaznih činčeva, dva para izlaznih buksi za zvučnike (trafo ima samo jedan izvod – 6 omski), mrež-

ni prekidač i IEC priključak za mrežni kabel. Sugestija proizvođaču je da uloži dodatni napor i koncentraciju u sastavljanje pojačala i izbjegne da na stražnjoj ploči stoji oznaka modela TA60. Isto tako, svakako bi trebalo poraditi i na ambalaži u kojoj se pojačalo isporučuje (nema je!), kao i na popratnim pisanim materijalima.

Međutim, to ionako nije važno za…

Zvuk

Uspomena su se probudile, a i znatiželja me potjerala da odmah pojačalo spojim u jedan od tri sustava u kojima sam ga poslušao. Za ovu prigodu važno je napomenuti kako je pojačalo većinu testa bilo spojeno na zvučnike Magneplanar MG12 s unaprijeđenom skretnicom, ali se našlo i u dva druga sustava, u kojima su se našli zvučnici Dynaudio Contour 1.1 i Monitor Audio GR10. Utisci koji slijede donekle su presjek stečenih dojmova, a naznačit ćemo i pokoju specifičnost u zvuku pojačala s pojedinim od navedenih zvučnika.

Bez obzira na zvučnike, zvuk ovog pojačala je ugodan, mek, fluidan i slušljiv…dok ne pretjerate s glasnoćom. Naravno, u interakciji s pojedinim zvučnikom, neke crte u zvuku su se mijenjale, posebice one karakteristike koje su direktna posljedica dvaju faktora – impedancijske krivulje zvučnika i raspoložive snage. Tako npr. s Dynaudio Contour zvučnicima, pojačalo jednostavno nije imalo dosta uvjerljivih argumenata da uvjeri zvučnik da odradi posao kako treba.

U sva tri sustava pojačalo se, manje ili više, trudilo održavati glasnoću bez stresova po njega samog, nekad

šebart sta-8 Izlazna snaga, tHD = 10% 2 x 10,5 W (Ultralinear) 2 x 7 W (Trioda)

Nominalna impedancija izlaza 6 - 8 Ohm

Ulazna impedancija (tri linijska ulaza) 100 kOhm

Ulazna osjetljivost 250 mV

Frekvencijski raspon (-3 db, re 1W/1kHz) 8 Hz - 85 kHz

Linearnost u slušnom području (20 Hz - 20 kHz, re 1W/1kHz) +0/-0,2 dB

Harmonijsko izobličenje tHD, re 1W/1kHz 0,62%

Odnos signal/šum > 100 dB(A)

Preslušavanje između kanala 68dB

stupanj negativne povratne veze 0/6/9 dB

Korištene elektronske cijevi 2x6SN7 (6H8C); 2xEL34

Uskladištena energija (u napajanju) 88 J

Dimenzije (šxVxD): 400 x 210 x 300 mm Masa 10 kg Cijena: 12.600,00 kuna INFO: R&B AUDIO, tel. 047/642 656, fax. 047/642 655

hi-fimedia #76

25

TEST

ŠEBART STA-8

s više, a nekad s manje uspjeha.

Nemojte me krivo shvatiti, bilo je tu muzike, itekako! Jednostavno, držeći glasnoću u razumnim granicama, pojačalo je pokazivalo što može. Za audio heretike, koji vole takve preokrete, potvrdit ću kako je od tri navedena zvučnička sustava, STA-8 najljepše, najlakše i najmuzikalnije radilo s Megijima! Toliko muzike iz tako malog pojačala već dugo nisam čuo, sve tamo od testa Unison Research Simply Two Anniversary pojačalca.

I gle čuda i URSTA je single ended pojačalo male snage s EL34 u izlazu.

Fino visokotonsko područje, detaljno izvezeno srednjetonsko područje tekućeg i pitkog karaktera, naznačavali su odličnu sinergiju pojačala i zvučnika. SE karakter u najboljem je svjetlu bio prezentiran i kroz odličnu reprodukciju vokala, vrlo uvjerljivo izgrađenoj prostornoj rekreaciji s odličnom dubinom i širinom. Doduše, bas je bio nešto kraći nego smo očekivali, ali uz ostale ljepote ovo je mana koju možemo nekako staviti na stranu. Ipak, upozorenje ostaje, ovo nije pojačalo koje će tresti zidove. Pa ni spojeno na manje zvučnike poput Monitor Audia, osjetljivosti oko 88dB, pojačalo nije uspijevalo potpuno držati pod kontrolom membrane zvučnika, ali koga briga, kad je srednjetonsko područje tako meko i tekuće, opipljivo i vjerno da vam na nekim diskovima skoro tjera suze na oči. I dok je pojačalo s Monitor Audiom i Megijima radilo u najmanju ruku vrlo dobro, u Dynaudiu, s njegovim teškim membranama i kompliciranom skretnicom (Dynaudio voli ubiti zvučnik skretnicom), pojačalce nije imalo pravog partnera. Uglavnom je ostavljalo dojam kako se muči pri eksplikaciji iole dinamičnijeg i zahtjevnijeg materijala, dok je reprodukcija klavira stavila točku na i STA-8 trebalo je isprbati s nekim drugim zvučnikom. Relativno niska osjetljivost Dynaudia (unatoč ravnoj impedancijskoj krivulji) i evo mogućeg razloga za nekompatibilnost. S MA GR10, priča je bila sasvim drugačija – pojačalo je zvučalo svježe i otvoreno, brzo i detaljno, ali i s određenom restrikcijom u basu.

Korištena glazba: Charlie Haden - Nocturne (Gitanes), 2001. • Stacey Kent - Let Yourself Go (Candid), 1999., Love Is The Tender Trap (Candid), 1998. • Chris Thomas King - The Roots (21st Century Blues Records), 2003. • Baroque Trumpet Concertos, (Seraphim Classics), 1997.

• Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), 1998. • Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3) • Ray Brown - Some Of My Best Friends Are… The Trumpet Players (Telarc Jazz), 2000. • Stan Getz & Bill Evans (Polygram), 1973., reizdanje 1988.

Sustav: ralno, s odgovarajućim zvučnicima, pojačalo zvuči dosta bolje u triodnom načinu, s «težim» zvučnicima ultralinerani način donosi, osim nešto više snage, bolju kontrolu zvučnika i čvršći, dinamičniji i moćniji zvuk. S druge strane, ukoliko uopće može pokrenuti zvučnike, triodni način rada znači bolju ekstenziju u visokotonskom području, pitkije i protočnije srednjetosnsko područje s obiljem detalja i bolju prostornu rekreaciju. Osim toga, ukupan dojam je da je zvuk fluidniji, prirodniji u humaniji. Kod odabira količine povratne veze stvari su jasnije: bez povratne veze je način na koji treba slušati ovo pojačalo. U odnosu na odanu povratnu vezu, zvuk je neokrnjen i prirodan, brži i detaljniji. Odabirom npr. 9dB, stereo slika je potpuno nestala iz prostora među zvučnicima i odjednom je bilo jasno kako su lijevi i desni zvučnk ti koji pomiču zrak. Doduše,

bas je postao nešto utegnutiji, ali se sve ostalo toliko pokvarilo da je jedina opcija bila vraćanje na položaj bez povratne veze.

Zaključak

Kod uređaja poput ASV STA-8 teško je dati završnu misao jer je pojačalo toliko drukčije od mainstream uređaja da za njega uobičajene riječi ne vrijede. Budimo iskreni, za istu ili sličnu količinu novaca na tržištu postoji gomila integriranih pojačala koja nude više u pogledu komfora, upotrebljivosti, upravljivosti, svestranosti i naravno snage. S druge strane, ovo pojačalo namijenjeno je sasvim specifičnoj ciljnoj skupini koja «one» uređaje vjerojatno gleda s prijezirom ili barem podignute obrve, sumnjičavo vireći u tehničke podatke. Oni će već u startu ovo pojačalo ubaciti u sustav u kojemu se nalaze zvučnici najmanje 90

CD player: Exposure 3010s, Tuner NAD C422; Integrirano pojačalo: PassLabs INT-150, Šebart STA8; Zvučnici: Magneplanar MG12SE; Interkonekcijski kabeli: Audio Metallurgy GA-0, Anticable IC, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III; Zvučnički kabel: Anticable; Xindak FS-1; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus V i Aurora 5-2, Rondo stalak.

dB i impedancije minimalno 6 ohma.

Kako je sinergija jedan od najvažnijih parametara pri sklapanju sustava, u kombinaciji s odgovarajućim zvučnicima ovo bi pojačalo moglo biti pravo rješenje na dugi, dugi rok jer će osigurati nenadmašan zvuk, čak i po višestruko većoj cijeni. U triodnom načinu rada, bez povratne veze, ovo je pojačalo mali dragulj koji je vrijedan pomnog biranja odgovarajućih zvučnika. U tom kontekstu, i novac koji je potrebno iskeširati za njega, više se ne čini tako velik.

Trioda vs. Ultralinear

Zahvaljujući ugrađenim preklopnicima za odabir načina rada izlaznog stupnja te količinu povratne veze, možemo zaključiti kako korisnik zapravo ima na raspolaganju 6 različitih pojačala. Neizbježno pitanje je, svakako, radi li pojačalo bolje u triodnom ili pak ultralinearnom ustroju. Jednoznačnog odgovora nema. Naime, iako gene-

26

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

1"44 -"#4 */5

XXX BVEJPDFOUBS IS XXX QBTTMBCT DPN

±*/5 JNB POP TMBULP SPNBOUJÆOP TSFEOKPUPOTLP QPESVÆKF LPKF TUWBSB EPEBUOP QPWKFSFOKF V PWBLP TOB OP QPKBÆBMP LBP EB OBMFUJUF OB .JLFB 5ZTPOB B PO WBN VNKFTUP EFTOJDPN V[WSBUJ TNJKF LPN #BT QPESVÆKF KF J[SB[JUP EFGJOJSBOP J LPOUSPMJSBOP %JOBNJÆLJ 1BTT */5 QSFOPTJ UVUOKBWV J WFMJÆBOTUWFOPTU EKFMB UF IVNBOV FOFSHJKV [CPSB J TPMJTUB V #FFUIPWFOPWPK %FWFUPK .JDSP J NBLSP SB[JOF QSFOPTJ T MBLPÄPN PNPHVÄBWBKVÄJ PTUBULV TVTUBWB QPTUJ[BOKF WJ JI EPNFUB OFHP UP TUF NJTMJMJ EB KF VPQÄF NPHVÄF /BOPWP */5 QPLB[VKF LBP OJ OFNB TWPK [WVÆOJ PUJTBL V[ QPUQVOV PETVUOPTU [SOBUPTUJ VNB JMJ CJMP ÆFH TMJÆOPH ² /FJM (BEFS 5IF "CTPMVUF 4PVOE

±1PUQVOP SB[SBÎFO J [BHSJKBO 1BTT -BCT */5 PEV FWJP NF USBOTQBSFOUOP ÄV MBLPÄPN SFQSPEVLDJKF J LPNVOJLBUJWOP ÄV (MB[CBMB TV CJMB SFQSPEVDJSBOB GMVJEOP J PQJQMKJWP V[ EJOBNJLV MJ FOV JLBLWJI PQUFSFÄFOKB */5 KF [WJKF[EB SFLSFBDJKF QSPTUPSB TNKF UB HMB[CFOJLF OB QP[PSOJDV GBOUBTUJÆOPN QSFDJ[OP ÄV J USPEJNFO[JPOBMOP ÄV 6 NOPHP QPESVÆKB 1BTT -BCT */5 KF OBKCPMKF JOUFHSJSBOP QPKBÆBMP LPKF TBN ÆVP ;BOJNMKJWP J VHPEOP WPEFÄF V LMBTJ QP SF[PMVDJKJ */5 TQBKB [BEJWMKVKVÄV USBOTQBSFOUOPTU T QSJSPEOPN UPQMJOPN J UFLVÄJN [WVLPN LPKJ ÄF CF[ J[OJNLF VWVÄJ TMV BUFMKB V HMB[CV ² +PIO "DUPO 1PTJUJWF 'FFECBDL

±*/5 V KFEOPN LVÄJ UV VKFEJOKVKF OBKCPMKF [OBÆBKLF 1BTTPWJI QSFUQPKBÆBMB J J[MB[OJI QPKBÆBMB 7FMJLBO NFÎV JOUFHSJSBOJN QPKBÆBMJNB LPKJ WMBTOJLF OFÄF UKFSBUJ EB QMBÆV J UVHVKV SBEJ PEMVLF EB QPTFHOV [B QSBLUJÆOJKJN SKF FOKFN V PEOPTV OB PEWPKFOF LPNQPOFOUF ² #FCP .PSPOJ 'FEFMUB EFM 4VPOP

±/FPQUFSFÄFO HMB[CFOJN NBUFSJKBMPN LPKFHB SFQSPEVDJSB PWBK JOUF HSJSBD CF[ [BES LF QSFE TMV BUFMKB JTQPSVÆVKF MKFQPUV TMP FOPTU J EVCJOV HMB[CF 0WP KF KFEOP PE POJI USBO[JTUPSTLJI QPKBÆBMB LPKF ÄF QPEJÄJ PCSWV OB MJDV TMV BUFMKB OBWJLMPH OB DJKFWJ */5 TQBKB OBKCPMKF J[ EWB TWJKFUB¨ 0OP UP */5 J[EWBKB KFTU PEMJÆOB QPWF[BOPTU J QSJSPEOPTU MKVETLPTU V SFQSPEVDJSBOPN [WVLV LPKB WBN PNPHVÄBWB EB HMB[CV TMV BUF TBUJNB 1BTT KF OBQSBWJP PEMJÆOP QPKBÆBMP ² /FWFO ,PT IJGJNFEJB

1"44 -BCT */5 ±/BKCPMKF JOUFHSJSBOP QPKBÆBMP HPEJOF² 5IF "CTPMVUF 4PVOE

TEST

SONUS FABER LIUTO MONITOR

Odmak Sonusa ka svjetlijem i neutralnijem zvuku Srednjotonsko područje je jedno od čišćih i prirodnijih koje se može čuti u klasi.

Neutralni karakter zvuka ima svoje dobre i loše strane, stoga prateća elektronika mora biti na razini

piše: Jagor Čakmak

K

ada Sonus Faber predstavi novu seriju zvučnika to je velika vijest svim ljubiteljima dobrog zvuka, a kada promijeni koncept ponude jednog cijelog dijela tržišta očito je da ima nešto novo i bitno za reći u pogledu zvuka. Više od deset godina su početni modeli ove tvrtke nosili ime Concertino, u dvije bitne inkarnacije, Concertino i Concertino Domus. Oni su predstavljali ulazak u prepoznatljiv svijet Sonus Faber zvuka. U zadnjih šest mjeseci tvrtka je predstavila dvije nove serije, prvo najjeftiniju Toy seriju, predstavljenu s malim monitorom koji donekle podsjeća izgledom na stariju Concertino seriju, i malim samostojećim modelom.

Serija Liuto je potpuno nova i riječ je o nešto višoj klasi nego što je to bili zvučnici Concertino, odnosno Domus serije. Unutar Liuto serije se nalazi model Liuto samostojeći model, Monitor koji je predmet ovoga teksta, te subwoofer. Serija Liuto prati evoluciju dizajna novijih zvučnika Sonus Fabera.

Opis

Zvučnici koji dolaze iz Sonus Fabera oduvijek su bili prepoznat-

28

hi-fimedia #76

ljivog dizajna i kvalitete izrade, što je uz dobar zvuk sigurno jedan od faktora koji je pridonio kultnom statusu ove tvrtke. Evolucija dizajna prema zaobljenim kutijama je krenula prvo na skupljim modelima poput Cremone, zatim je prešla na jeftinije modele kao što je Concertino Domus serija.

Liuto je dizajnom još bliži dizajnom high-end seriji Cremoni. Zaobljene bočne stranice su bile prisutne i u prošloj entry-level seriji, no na Liutu je dodana i zaobljena stražnja strana. Serija dolazi s bočnim stranama u crnoj pijano lak izvedbi, dok prednja, gornja i donja strana dolazi presvučena materijalom koji na dodir podsjeća na kožu, proizvođač navodi materijal kao „Goffer Black“. Sveukupno zvučnik djeluje iznimno profinjeno i elegantno. Izrada kutije je na najvišoj razini kao što se i očekuje od ovog proizvođača. Dimenzije zvučnika su 350 x 185 x 335 mm (všd), što je bitno povećanje volumena u odnosu na monitore koje ova serija nasljeđuje. Masa jednog zvučnika je 8,25 kg. Kutija je basrefleks ustroja s otvorom na stražnjoj strani. Specifikacije navode da su zvučničke jedinice napravwww.hifimedia.hr

TEST ljene po narudžbi. U ovu seriju je ponovo uveden 2,5 cm visokotonac mekane kupole obložene posebno tretiranom tkaninom u okolini i stražnjoj komori od mekanog polimera. Bas/srednjotonac je promjera 150 mm s membranom od tekstila tretiranog polipropilenom čiji je oblik postignut termičkom obradom. Skretnica je drugog reda s točkom reza na 3,5 kHz. Ulazni terminali su single-wiring.

Osjetljivost zvučnika je nevelikih 86db, dok je preporučena snaga 30-150W, premda je test pokazao da zvučnik puno bolje diše ukoliko ima veću zalihu snage u pozadini. Deklarirana impedancija je 8 Ohma. Priložene tehničke specifikacije pokazuju da je frekvencijski raspon od 55Hz do 25kHz. Specifikacija je postavljena prilično strogo, te 55Hz izgleda kao vrlo visoka granica, ali slušni test je pokazao da je riječ o realnoj vrijednosti, bez ikakvih uveličavanja kao što mnogi drugi proizvođači znaju pisati. Zvučnici su došli na test s pripadajućim stalcima čiji dizajn je u potpunosti usklađen s dizajnom zvučnika, stalci se sastoje od dva noseća stupa napravljena od punog drveta dok je baza napravljena od metala. Masa jednog stalka je 7,5 kg. Zvučnik se pričvršćuje na stalak s dva masivna šarafa.

Slušni test

Sonus Faber u svojim novijim i jačim serijama je krenuo ka lagano otvorenijem zvuku, naspram starijih modela koji bi se mogli okarakterizirati kao nešto topliji. Takav je slučaj i s novom Liuto serijom, gdje je bio jasan mali, ali primjetan odmak u općenitoj ideji reprezentiranja zvuka u odnosu na prošlu seriju Domus. Već pri prvim taktovima testa započetog a Pink Floyd, Division Bells albumom, osjetna je čistoća i smirenost srednjeg dijela spektra te dojam izostanka svih koloracija koje zvučničke kutije znaju unositi. Udarci zvona na “High Hopes” skladbi su imale vrlo prirodan odjek, udarci bubnja nisu išli toliko duboko, ali su odsvirani vrlo brzo s izvrsnom kontrolom.

Ova snimka je dala uvid u općenite karakteristike zvuka. Prelaskom na orkestralnu klasiku, Brahmsovu prvu simfoniju, pojavljuje se stage respektabilnih proporcija, pogotovo u širinu. Srednji dio spektra pruža puno informacija s puno prostora između pojedinih izvođača, ali opet zadržavajući jasne www.hifimedia.hr

obrise i poziciju. Također, u srednjem dijelu spektra mikrodinamički odnosi su prikazani vrlo vjerno i zadržani su pri većim glasnoćama.

Visoki dio spektra svojim karakterom vjerno prati srednji spektar na način da je koherencija između visokotonca i bas/srednjotonca vrlo dobro pogođena. Detalji su sveprisutni, lišeni bilo kakvog oblika zrnatosti. Monitori su isprobani na nekoliko pojačala te se pokazalo da puno bolje dišu s većom snagom kad se cijela pozornica oslobodi i učvrsti. Također, pri većim glasnoćama, ukoliko je pojačalo sposobno isporučiti dovoljno snage, pozornica zadržava svoje gabarite i dinamičke odnose bez većeg narušavanja. Bez obzira na kompleksnost materijala koji se reproducira. U bas području ekstenzija je bitno povećana naspram Concertino Domusa, što je i za očekivati zbog veće jedinice i općenito veće zapremine zvučnika, no ostaje dojam da je dubina odrezana da bi se dobilo na čvrstoći i brzini. U očima potpisnika teksta to nije tako loš kompromis koji je nužan kod manjih zvučnika, upravo zato što svojom brzinom i definicijom ne utječe loše na niži srednji dio spektra . Dio spektra koji je ovdje izrazito čist i prozračan te predstavlja jedan od jačih argumenata u korist ovog zvučnika. Kontrabas na albumu Electra Arilda Andersena je poprimio prirodnu veličinu i definiciju u prostoru, s odlično pogođenim timbrom. Dubina je bila zadovoljavajuća, ali zato su definiranost i brzina donjeg dijela spektra izvrsni.

Vokali na albumu su imali svoje jasno mjesto na pozornici, reproducirani onako kako su snimljeni, lišeni uplitanja od strane zvučnika. Pojačala nešto toplijeg karaktera su pokazala bolje rezultate s Monitorima, upravo zbog činjenice da zvučnici minimalno utječu na karakter zvuka. Pojačalo svjetlijeg zvuka može učiniti slušanje zamornim nakon nekoliko sati.

Kod dobre snimke Stefanovskog i Tadića uživo dolazi opet do izražaja prirodan volumen instrumenta i prirodni odjek prostora – fino se prenosi atmosfera koncerta.

Liuto Monitor se uspješno odupire, unatoč velikoj pozornici, da učini instrumente većim nego što jesu. Osobina za svaku pohvalu. Kao i činjenica da Liuto isporučuje glazbu onako kako je snimana, tako da su loše snimke prika-

SONUS FABER LIUTO MONITOR Ustroj: bas-refleks

Ugrađene jedinice:

25mm tekstilni visokotonac/150 mm bas/ srednjotonac

Skretnica:

drugog reda, sa frekvencijom reza na 3500Hz

Osjetljivost:

86 dB SPL (2.83 V/1m)

Nominalna impedancija: 8 Ohma

Snaga:

30W – 150W, bez ograničavanja

Dimenzije:

350 x 185 x 335 mm (VŠD)

Masa:

8.25 kg

Dimenzije stalaka:

667 x 395 x 300 mm (VŠD)

Masa stalaka:

7.6 kg/par – neto Cijena: 11.980,00 kuna

Cijena stalaka: 3.700,00 kuna

INFO: Media Audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

zane realno, sa svim manama, bez opraštanja.

Zaključak

Ako usporedimo karakter zvuka sa Concertino Domus, jasno je da je Sonus Faber s novom serijom napravio odmak ka nešto svjetlijem i neutralnijem zvuku. Prijelaz je uspio, srednjotonsko područje je jedno od čišćih i prirodnijih koje se može čuti u klasi. Neutralni karakter zvuka ima svoje dobre i loše strane, stoga prateća elektronika mora biti na razini. Pojačalo mora imati dovoljno snage da bi zvučnici dali maksimum. Ukoliko su ti uvjeti ispunjeni Liuto Monitor može pružiti stvarno mnogo. Uz to, dizajn zvučnika u kompletu sa stalcima je, u skladu sa Sonus Faber tradicijom, vrhunski i poseban. U odnosu na Concertino Domus, riječ je o velikom koraku unaprijed u zvuku, ali je i cijena bitno viša, tako da usporedbe u odnosu na stariju generaciju nisu čvrsto mjerilo. Liuto serija je potpuno novi proizvod sa svojom koncepcijom zvuka koja ima jasno mjesto u ponudi Sonus Fabera. hi-fimedia #76

29

TEST

HARMAN KARDON HK990 I HD990

Stereo kombinacija sa piše: Jagor Čakmak

Pojačalo ima ugrađene tehnologije rijetke u audio svijetu, kao što je DSP kalibracija sobe, ali mu to ne smeta da u određenim kombinacijama zablista. CD player se pokazao kao vrhunski uređaj u svojoj cjenovnoj klasi

30

hi-fimedia #76

N

a današnjem tržištu dvokanalnog audia koji stremi ka high-endu, možemo zamijetiti određene razlike u odnosu na višekanalni dio segmenta tržišta. High-End pojačala rijetko kada raspolažu s mnoštvom priključaka, DSP procesorom, samokalibracijom pomoću mikrofona, izlazima predviđenim za subwoofere, opcijama koje u pravilu posjeduju high-end višekanalni receiveri. Kad se bolje razmisli, neke od tih mogućnosti stvarno nemaju razloga ne biti i u dvokanalnim pojačalima. Po svemu sudeći, high-end proizvođači zaziru od takvih tehničkih novotarija i uglavnom se više bave s komponentama s manjim tolerancijama na pogrešku i kraćim putem signala.

Harman/Kardon se zadnjih godina sve više specijalizirao za višekanalni zvuk, te je u tome poprilično uspješan sudeći po testovima u stručnom tisku. Nedavno je Harman predstavio novo integrirano pojačalo koje upravo prekida tu tradiciju da stereo pojačalo ne bi trebalo imati ništa

osim potenciometra glasnoće, odabira izvora i eventualno tonske kontrole. I novopredstavljeni CD player za svoju kategoriju nudi neke vrlo neobične osobine.

Opis

Pojačalo HK990 i CD player HD990 su po svim specifikacijama usklađeni da rade u paru. Model HK990 je trenutno najjače dvokanalno pojačalo u ponudi Harman/Kardona.

Već pri raspakiravanju uređaja je bilo jasno da je tu riječ o nečem sasvim drugačijem s obzirom na neobičnu veliku masu za nižu klasu od 19,6 kg i impresivne dimenzije 165x440x435 mm (všd). Dizajn je u skladu s njihovim proizvodima iz AV ponude s donjim dijelom prednje ploče od brušenog aluminija i gornjim s reflektivno crnom površinom iza koje se skriva plavi display. Kvaliteta izrade je vrlo dobra.

Kontrole se nalaze u uskom diskretnom redu između dvije površine, dok je potenciometar glasnoće napravljen tako da izvan površi-

ne uređaja viri samo obod, dok je unutrašnjost osvijetljena plavkastim svjetlom. Sa stražnje strane nalazimo mnoštvo priključaka - HK990 nudi mogućnost spajanja dva para zvučnika preko masivnih pozlaćenih terminala, mogućnost spajanja dva vanjska subwoofera, mogućnost spajanja vanjskih procesora zvuka, optičke i koaksijalne ulaze, digitalne ulaze, pet standardnih linijskih ulaza, HSR link ulaz, te jedan balansirani XLR ulaz. Također nalazimo ugrađena MM i MC gramofonska predpojačala. Stražnja strana ovog uređaja je sličnija jednom AV receiveru nego standardnom dvokanalnom integriranom pojačalu.

Pogled u unutrašnjost krije mnoge zanimljive detalje. Prvi podatak koji treba zapaziti je impresivna snaga od 150W pri 8 Ohma. Ustroj pojačala je dual-mono, za napajanje se brinu dva toroidalna transformatora.

Pokazalo se da se pri radu pojačalo poprilično grije; odvođenje topline je izvedeno preko dva hladnjaka koji se nalaze u sredini pojačala i pro-

www.hifimedia.hr

TEST

surround tehnologijom laze kroz cijelu dubinu pojačala. Za bolje odvođenje toplog zraka namijenjena su dva mala vrlo tiha ventilatora niskih okretaja. Digitalni centar ovog pojačala predstavlja Texas Instrumetov DSP čip, te dva AD1955 Multi Bit Delta Sigma DA konvertera koji su sposobni konvertirati signal frekvencije 192Khz. Pomoću HSR konekcije moguće je preko standardnog RJ-45 ethernet kabela spojiti HD990 player tako da koristi vanjski clock pojačala za teoretsko smanjenje jittera te efektivno skraćuje put signala kao da se CD player nalazi unutar pojačala. Pomoću DSP procesora i priloženog mikrofona moguće je kalibrirati sobu te prilagoditi frekvencijsku karakteristiku pojačala karakteristikama sobe. Pri konfiguraciji sobe se odabire koriste li se subwooferi, te se može podesiti frekvencija reza od 40 do 200Hz sa skokovima po10Hz. CD player HD990 prati dizajnersku liniju pojačala. Player je tanak i vrlo elegantnog izgleda, raspored je sličan kao i kod pojačala, red tankih tipki između dva materijala prednje ploče. Sa stražnje strane nalazimo standardne RCA konektore, optički i koaksijalni izlaz i ulaz, HSR link, te ono najzanimljivije za ovu klasu uređaja, par balansiranih XLR konektora. Srce ovog playe-

www.hifimedia.hr

ra je multi Bit Delta Sigma DAC koji standardni CD signal upsamplira na 24bit/384kHz signal prije konverzije. Player je uz standardni CD zapis sposoban reproducirati i MP3 zapis na CD-ima.

Zvuk Pojačalo HK990

Test je započet s CD playerom spojenim preko standardnih RCA ulaza, te pojačalom u modu koji zaobilazi DSP. Pojačalo svojim monumentalnim izgledom i ustrojem izaziva visoka očekivanja u soničnim dometima.

Violončelo Dave Hollanda na albumu Life Cycle je bilo malo većeg volumena s odlično reproduciranim odjekom koji je davao informacije o prilično visokoj i širokoj pozornici. Također, iz snimke je bilo vidljivo da se glavnina informacija prezentira malo tamnije, te da je najviše detalja pruženo u srednjotonskom području. Veliki zbor pri reprodukciji Mozartovog Requiema pokazao je stvarne razmjere pozornice, dimenzije su impresivne u svim smjerovima. Pri uzletima zbora i pri velikim glasnoćama HK990 se držao bez ikakve naznake narušavanja integriteta zvučne slike, pokazujući svu silu svojih 150W. Detalji su jasno prisutni u srednjem dije-

lu spektra, dok u visokima nisu u prvom planu, ali su tamo konstantno. Premda je pozornica vrlo velika, separacija izvođača bi u nekim situacijama mogla biti malo jasnija.

Slični dojmovi su upisani pri reprodukciji velikih orkestara pri izvedbi Mahlerovih i Čajkovskovih dijela. Pri uzletima orkestra pozornica stoji na mjestu, dok su donje oktave solističkog klavira kod Čajkovskovog dijela, Koncert za Piano i orkestar, zvučale iznimno definirano i autoritativno, no opet između pojedinih izvođača bi dobro došlo malo više zraka. Kasnije se pokazalo da promjena kabela (XLR) bitno utječe na taj aspekt.

Glas Diane Krall na albumu Love Scenes je prikazan vrlo toplo, dok je prateći kontrabas izvlačio maksimum iz membrana mojih zvučnika u donjem dijelu spektra. Nešto moderniji zvuci White Stripesa na albumu Elephant su pokazali sasvim solidnu brzinu donjeg dijela područja u obliku preproduciranog bubnja na skladbi «Seven Nation Army».

Također topliji karakter ovog pojačala je lijepo umirio inače problematični visoki dio spektra na ovoj snimci. Pojačalo HK990 naginje ka toplijem i autoritativnom zvuku i kada je potrebno jasno je vidljiva velika zaliha snage ovog pojačala koje može raspaliti i vrlo neosjetljive zvučni-

ke na većim glasnoćama. Količina informacija u srednjoj dijelu područja je vrlo dobra, dok su detalji u visokom dijelu spektra prisutni, ali nikad u prvom planu.

CD player HD990

Cijenom bitno različit od pojačala, ovaj player se nalazi u drugačijoj, nižoj kategoriji, stoga su i očekivanja bila nešto niža. Preko stan-

TEST

HARMAN KARDON HK990 I HD990

dardnih RCA priključaka u kućnom sustavu Mozartov Requiem je razvio ogromnu pozornicu za ovu klasu uređaja i vrlo prozračno srednjotonsko područje, s puno prostora između izvođača. Također, detalja u visokom dijelu spektra ima sasvim dovoljno, ali nisu preupadljivi. Naravno ništa nije bez mane.

Ustupak tako velikoj pozornici rezultirao je nešto lošijoj definiciji svakog pojedinog izvođača i njihovog mjesta na pozornici. Materijali Mahlera i Čajkovskoga su prikazali također izrazitu suverenost u reprodukciSustav: Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Sonus Faber Monitor, Wharfedale Diamond 7.2 Ann., Davis Delta subwoofer.; Amplifikcija: NAD C320, Rotel 1070, Samogradnja pretpojačalo.; Izvor zvuka: Arcam CD73, Pro-Ject USB Box.; Ožičenje: Audioquest Niagara (XLR), Audioquest Columbia (XLR), Wireworld Orbit 3 interkonekt, Cardas Microtwin, Wireworld Solstice 3 zvučnički kabeli

Korištena glazba: Miles Davis, Kind of Blue - Columbia 1959 (1997) • Morphine, The Night – Dreamworks 2000 • London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelich, Claudio Abbado - Tschaikowsky, Klavierkonzert NO.1, - Deutsche Grammophon, 1986 • Diana Krall, Love Scenes - Grp Records, 1997 • Donath,Ludwing, Tear, Lloyd, Carlo Maria Giulini – Mozart Requiem, EMI 1978 (1988) • Gilber Kaplan, Wiener Philharmoniker – Gustav Mahler Symphony No.2, Deutsche Grammophon, 2003 • Navidad Nuestra, Jose Carreras – Ariel Ramirez, Misa Criolla – Phillips, 1987 • David Holland, Life Cycle – ECM 1983 • Karajan, Berliner Philharmoniker – Beethoven, Symphone no.9 Deutsche Grammophon 1977 • Arild Andersen Group, Electra, ECM 2005 • Massive Attack, Mezzanine – 1998 Virgin Records • Pink Floyd, Division Bells – 1994 EMI • White Stripes, Elephant, 2003 XL

32

hi-fimedia #76

ji pozornice čak i u krešendu orkestra, no definicija pojedinih elemenata je znala malo zaplivati u prostoru.

Razina informacija koju player pruža je najbolja u visokom dijelu spektra koje niti u jednom trenutku ne postaje napadno već je prilično mekano.

U srednjem dijelu spektra detalja ima sasvim dovoljno, no ono što se zamjećuje je prirodna čistoća toga područja, bez naznaka kompresije u prostoru ili dinamici. Na snimci albuma Love Scenes srednji dio spektra kroz glas Diane Krall je reproduciran vrlo prirodno, bez naznaka koloracija ili pomaka prema nekom dijelu spektra. Kombinacija velike pozornice i izrazito čistog srednjotonskog područja daje odličan prirodni odjek na ovoj snimci. Na kraju se može zaključiti da je HD 990 player

iznimno ugodnog zvuka, s možda ponajboljim srednjim dijelom spektra u klasi, te prostorom na kojem bi mu pozavidjeli i mnogo skuplji playeri. Preciznost nije idealna, ali za cijenu od tri tisuće kuna player nudi više od očekivanog.

Kombinacija:

Iz nekoliko stvari je vidljivo da su ova dva uređaja uparena za zajednički rad, prvi očita mogućnost je spajanje sustava preko HSR digitalnog linka dizajniranog za ova dva uređaja. Bitnija od toga je karakterna usklađenost zvuka ovog para. Test kao par uređaja je napravljen u tri dijela, prvo je spojem preko klasičnih RCA konketora, HSR linka i balansiranih XLR kabela uz kombinacije s DSP procesorom.

Preko klasičnih RCA konektora, dobivamo sve što se može očekivati od para gore navedenih osobina. Kombiniran odličan prostor playera i iznimno čisto srednjotonsko područje s malo toplijim srednjim područjima pojačala pruža iznimnu sinergiju. Prostor reproduciran sa strane playera kroz ovo pojačalo dobiva malo na preciznosti, uz malu restrikciju u dimenzijama. Također, viša razina detalja u visokom dijelu spektra koji je player spreman isporučiti ujednačuje detalje kroz cijeli spektar.

Upotreba HSR linka, digitalni prijenos do pojačala i konverzija u njemu samom, zvuči bolje u teoriji negoli u praksi. Pokazalo se da je DA konverter ugrađen u player puno napredniji, prostor je postao stiješnjen i nestalo je prirodnog prostora između izvođača koje je postojao pri korištenju RCA konekcije. Također, došlo je do kompresije u dinamici. Kraj testa obavljen je preko XLR balansiranih ulaza bez velikih očekivanja, no došlo je do bitne promjene u svim aspektima zvučne slike. Poglavito na definiciji prostora, i na učvršćivanju pozicije svakog izvođača. Detalji koji su bili prisutni sada su jasnije prikazani i čišći, sveukupno zvučna slika djeluje prozračnije i čvršće.

S DSP kontrolama i mjerenjem s priloženim mikrofonom, moguće je odabrati korekcije pojedinog dijela spektra, no ako je ulaz s playera analogan, dolazi do AD pa DA pretvorbe, jedne više nego što je potrebno. Budući da kod svake AD pretvorbe u postupku kvantizacije dolazi do kompresije takav je i konačni rezultat, smanjen dinamički raspon s prostorom smanjenih dimenzija. Put signala preko www.hifimedia.hr

TEST DSP procesora je korektan ako ga uvodimo s nekog digitalnog izvora zvuka, tu zaista može doći do poboljšanja. Ono gdje DSP procesor može pomoći je svakako u slučaju problematične prostorije.

Recimo, kad su zvučnici skroz uza zid i bas gubi kontrolu, s uključivanjem DSP procesora taj se sektor bitno poravlja.

Harman Kardon HK990 Broj linijskih ulaza: 7 Broj balansiranih ulaza:

Zaključak

Broj izlaza za subwoofere:

Harman/Kardon s ove dvije komponente se sa stilom vraća na scenu dvokanalnog audia.

HK990 je jedno iznimno prilagodljivo pojačalo svim situacijama. Uz svojih 150W može pogoniti gotovo sve zvučnike svoje klase, bilo oni namijenjeni smještaju na stalke ili se radilo o većim, samostojećim modelima. Karakterno se radi o pojačalu koji ne postavlja velike uvjete na komponente s kojima surađuje, jedino treba paziti da ulazni signal nije previše povučen ka nižem dijelu spektra, da dobiveni zvuk ne bi rezultirao pretamnom i povučenom slikom. Uz sve sonične dosege, treba imati na umu razne mogućnosti spajanja ovog pojačala na druge uređaje, te razinu komfora neobično visoku u ovoj kategoriji uređaja. CD player HD 990 se bez problema može proglasiti Best Buyem u svojoj klasi po svim svojim soničnim karakteristikama. Kao par komponente pokazuju visoku razinu sinergije i nadopunjavanja u svim zvučnim segmentima. Najbolji rezultati se dobivaju kada se ovaj par spoji balansiranim kabelima (XLR). Zbog tog razloga, domaći distributer kupcima ovog kompleta daje besplatno 0.5 metra Audioquest King Kobra balansiranog XLR kabela vrijednog 980 kn.

RASPRODAJA ASORTIMANA AUDIO EPILOG

1

Phono: MM/MC

digitalni ulazi: 2x optički, 2x koaksijalni, HSR link 2

Snaga: 150W pri 8Ohma

dimenzije (ŠxVxd): 165x440x435 mm masa 19.6Kg Cijena: 11.800 kn InFo: Media Audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Jana Walk

4.500

3.050 KN Abyss Massimo 48.999

35.000 KN

Harman Kardon Hd990 digitalni izlazi: 1x optički, 1xkoaksijalni, HSR link

analogni izlazi: 1xrca, 1xbalansirani XLR

daC: multi Bit Delta Sigma DAC 24bit/384kHZ.

2

Peyote

12.999

8.999 KN

dimenzije (ŠxVxd): 630 x 440 x 332mm

Pimienta

masa 3.9kg Cijena: 2.980 kn InFo: Media Audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

2

9.999

7.500 KN

Jana Walk2

5.199

4.010 KN

Issa - 9.999 - 7.500 KN Cijene su za gotovinsko plaćanje

3.699

Adut

2.196 KN

Specijalizirani HI-FI dućan i demonstracijski centar 10000 ZAGREB, Trg J.J. Strossmayera 7/II GSM: +385 99 70 77 555

http://sonetimage.adm.hr

Pojačalo ima balansirani XLR ulaz www.hifimedia.hr

Powered by:

ADM.hr

AUDIO EPILOG • ASR AUDIO SYSTEME • CARO MITIS EGGLESTON WORKS • KUBALA - SOSNA • MARTEN METRONOME TECHNOLOGIE • WILSON BENESCH • YBA

hi-fimedia #76

33

TEST

YAMAHA TSX-130

Polivalentna i komforna mini-linija Na TSX-130 može se priključiti iPod, slušati glazba preko USB-a ili CD playera. Uz to, ovaj polivalentni uređaj kristalno čistog zvuka ima i jedan od najboljih FM prijemnika u klasi

PREPORUKA Piše: Tihomir Ivka

Č

ak i najtvrdokornije, tradiciji okrenute elektroničke tvrtke, kao i one koje su se nadale da bi mogle same nametnuti standard u prijenosnim MP3 uređajima, s vremenom su kapitulirale pod naletom popularnosti iPoda, vrtoglavim prodajnim brojkama ovog magičnog playera iz Applea. iPod je prvotno namijenjen slušanju na slušalice, ali brzo su prepoznate mogućnosti spajanja na razne terminale, eksterne zvučnike i kompaktne stolne linijice, pa su velike tvrtke požurile biti prve da ponude idealni nastavak na iPod. Yamaha se posljednjih godina činila apsolutno nezainteresiranom da se uključi u taj dio tržišta, no i oni su na kraju «popustili» skoro na tržište izbacili seriju dockova za iPod, zapravo mini linija s konekcijom za iPod. Kad se kasno uključuje u igru, ne može se ponuditi bilo što, jer će se i dalje ostati na marginama. I Yamaha nije ponudi-

34

hi-fimedia #76

la bilo što. Prvo PDX seriju s mogućnošću da se iPod utakne u odvojeni mali terminal koji je bežično povezan s mini linijom pa se iPod može nositi u ruci po sobi i direktno s njega upravljati glazbenim datotekama koje se reproduciraju na PDX liniji. Izgled serije je sexy, okrenut i ženskoj publici (jedan od ponuđenih finiša je ružičast). Na test u naš magazin došao je jači model iz serije TSX, zamišljen kao most između nekih drugih vremena radijskih aparata i digitalne sadašnjosti.

Opis

TSX-130 sprijeda izgleda kao malo masivniji CD player s ladicom u sredini i velikim, lako čitljivim displejom, s brojkama i slovima koje nisu u tipičnoj Yamahinoj narančastoj iluminaciji, već standardnoj sivo-bijeloj.

No prirodu uređaja odaju dva drivera od 8cm sa strane, bijele boje, sakrivena metalnom mrežicom. Kad se pogleda na gornju stranu uređaja sve je jasno; sveukupno dvadeset gumbića raznih veličina i dva terminala, jedan za iPod, drugi za USB memorijski štapić otkrivaju da je pred nama mini linija širokih mogućnosti. Drvena gornja ploha je ključni element da njegov dizajn kategoriziramo kao retro stil. Vrlo lijepa i skladna kutija, nema što.

TSX-130 ima ugrađen CD player koji vrti i MP3 format s audio diskova, FM radio s trideset memorija, kao i DAB+ radio. U posljednje vrijeme isprobavali smo dosta stolnih radija za potrebe časopisa i važno je na početku reći da je po prijemu FM signala ova Yamaha u samom vrhu, u apsolutnoj kategoriji bez obzira na cijenu.

Radio 101 je u Karlovcu, gdje je ure-

đaj isprobavan, besprijekorno hvatan u prizemlju, čak i po vrlo lošem vremenu preko priložene FM antene, zapravo tanke bakrene žice duge metar i pol. S druge pak strane digitalni DAB signal (kod nas ga emitira jedino Hrvatski radio) očekivano nije registriran na daljini od 50 km od Zagreba. Kao i kod svih dosad testiranih DAB radio aparata u našem magazinu. Uređaj kao stolni radio ima mogućnost namještanja alarma, ima sat s datumom i snooze/sleep funkciju. Što se tiče terminala, i preko USB-a i preko iPoda prepoznavanje materijala traje vrlo kratko, od uključenja eksternih uređaja da početka sviranja prođe 5-6 sekundi, baš kao i u slučaju klasičnog CD playera. Uz uređaj dolazi elegantno tanki daljinski upravljač s logično postavljenim malim, gumiranim tipkama, dovoljno udaljenim da ne može doći do zabune. U početku nije samorazumljiv za određene funkcije (kao što je prebacivanje s FM na DAB prijem ili regulacija svjetline displeja), ali su priložewww.hifimedia.hr

Rotelov receiver RSX 1058 raspolaæe svim onim πto vrhunski surround receiver treba imati; tu je snaænih 5 kanala s pojaËalima snage 75W u diskretnoj tehnici, UKV radio prijamnik, brojni HDMI (4 kom), video i audio (digitalni i analogni) ulazi, πiroke moguÊnosti kontrole brojnih funkcija itd. Meutim RSX 1058 ima i nekoliko skrivenih aduta. U cilju postizanja vrhunskih Multi-room perfomansi, Rotel reciver RSX 1058 nadograen je snaænim viπekanalnim pojaËalom Rotel RMB 1066 koji garantira visoku kvalitetu zvuka u svim dodatnim zonama.

Ovaj set raspolaæe dodatnim tipkovnicama i napajanjem za pojedine zone, a za svaku zonu je omoguÊeno i vlastito ugaanje glasnoÊe.

Ureajem je moguÊe upravljati i raËunalom putem serijskog RS232 porta, a tim putem moguÊe je dograivati i upravljaËki softver.

Nisu zaboravljeni ni IR ulazi, za potpunu multi-room funkcionalnost.

Za uæitak potpunog komfora i visoke Multi-room funkcionalnosti pobrinuli smo se dodavπi ovom sistemu novi model Philips Pronto TSU 9300 daljinski upravljaË, te extender Philips Pronto RFX 9400 koji Wi-Fi mreæom omoguÊuje potpunu kontrolu bez obzira na zonu iz koje æelite upravljati sustavom.

Ovaj sistem raspolaæe Ëetiri zonskom multi-room funkcionalnoπÊu, πto mu omoguÊuje da postane relativno kompaktna, ali moÊna glavna jedinica multi-room sustava.

Rotel RSX 1058 + Rotel RMB 1066 + Philips Pronto RFX 9400 + Philips Pronto TSU 9300

17.500,00 kn!

Rotel RSX 1058 + Rotel RMB 1066 + Rotel RHB 200 + Rotel RKP 200

(prije 28.190,00)

14.900,00 kn! (prije 23.860,00)

Akcija traje do 12.06.2009. ili do isteka zaliha!

Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025

Split Put Firula 37 Tel. 021 389 225

Osijek (EKRAN a/v) J. J. Strossmayera 12, Tel. 031 283 765

TEST

YAMAHA TSX-130

na uputstva vrlo jednostavna i informativna.

Zvuk

Dva zvučnika od po 15 W ugrađena su na bazi bas refleks tehnologije, dvije rupe nalaze se na zadnjoj strani kutije što daje mogućnost reguliranja basa primicanjem ili odmicanjem od zida, možda i efikasnije od koloracija koje se postižu preko ugrađene DSP regulacije basa. Koji god se izvor zvuka izabrao, rezultati su više nego zadovoljavajući. Reprodukcija preko USB-a iznenađujuće je čista i kompaktna, identična onoj preko iPoda, stereo zvuk s CD-a je puniji i raskošniji, dok kod FM prijema ima mrvicu više satenske finoće i topline, što definitivno nije mana. Iznenađuje čvrsta kohezija između srednjih i visokih tonova bez zrnatosti ili pretjerane oštrine na rubovima. Kad bi se donosio najopćenitiji dojam, prezentnost i prirodnost srednjih tonova dominira zvučnom slikom. Bas je, očekivano, najdiskutabilniji faktor u zvučnoj slici uređaja ovakvog tipa. Jednostavno je mrvicu deficitaran na nižim i srednjim glasnoćama, što spada u objektivne okolnosti uvjetovane malim membranama i volumenom kutije. Prebacivanje u DSP «heavy» mod može pomoći, ali ta kolorirana dubina pojačava kutijastu prirodu basa, kod većih glasnoća može doći i do ozbiljnijih distorzija. Tu i dolazimo do prvog ozbiljnijeg prigovora konstruktorima: uređaj nema ni aux ulaz niti linijski izlaz . Naime, već po onom što nudi s dva mala zvučnika, daje se naslutiti da bi se fino snašao spojen na kvalitetnije pojačalo i (veće) zvučnike.

Zaključak

www.emmlabs.com

36

hi-fimedia #76

Kao i svaki drugi stolni radio i ovaj ima svojih ograničenja u najnižem dijelu spektra i to nije ništa dramatično, jer u srednjim glasnoćama za dnevno neobavezno slušanje čemu je i namijenjen, daje uravnotežen, kristalno čist zvuk s izvrsno poveza-

nim srednjim i visokim dijelom zvučnog spektra. Yamaha TSX-130 je na oko vrlo atraktivan komad tehnike s fino pogođenom kombinacijom retro stila i modernosti. U uporabnom smislu jedan je od najkomfornijih uređaja ovakve vrste na tržištu, polivalentan što se tiče izvora zvuka, prije raskošna mini linija za na stol ili pored kreveta, negoli radio u klasičnom smislu. I vrijedi svaku plaćenu kunu.

YAMAHA TSX-130 Snaga: 2x15 W (6 Ohm 1kHz, 10% THD)

Zvučnici: 2 x 8cm, širokopojasni

Terminali: iPod, USB

Tuner: FM (30 memorija), DAB+

CD player: Cd, CD-R/RW, MP3, WMA

USB: MP3, WMA

Ipod kompatibilnost: iPod, iPod Touch, Nano, Mini

Finiš: crni sa smeđom drvenom pločom/bijeli sa bež drvenom pločom

Dimenzije (ŠxVxD): 350x120x240 mm Masa 4 kg Cijena: 2.090, 00 kn INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/233 76 19 www.bojezvuka.hr

www.hifimedia.hr

HomeVision s

u

r

r

o

u

n

d

•

Denonov prvi univerzalni Blu-ray, SACD i DVD-Audio player

www.hifimedia.hr

d

v

d

•

v

i

d

e

o

DVD-A1UD je prvi univerzalni Denonov Blu-ray player koji podržava SACD (Super Audio CD) i DVD-Audio reprodukciju i spada u vrh njihove ponude zajedno s AV pretpojačalom AVP-A1HDA i deset-kanalnim pojačalom snage POA-A1HD čineći referentni High Definition (HD) sustav kućnog kina.

U njega su ugrađena do sada najimpozantnija elektronička poboljšanja zvuka i slike, te bi to trebao biti sam vrhunac Blu-ray uređaja u ovome trenutku. Dimenzije 434 x 151 x 410 mm su u gabaritima standarda, za razliku od 18,9 kg težine. Specijalna izrada šasije drastično smanjuje vibracije (ima trostruko dno kućišta), novo razvijeni S.V.H mehanizam prihvata diska, potpuno odvojene elektroničke sekcije za audio i video (čak je posebno odvojena sekcija za stereo i višekanalni zvuk), anti-magnetska i anti-električna zaštita svih sklopova u uređaju...to su samo neka od poboljšanja koja bi trebala omogućavati maksimalne A/V rezultate. Ovaj Blu-ray također ima ugrađen čitač SDHC memorijskih kartica i s njih će se moći reproducirati WMA i MP3 glazbene formate, kao i DivX 6 video zapisi i JPEG slike. U player je još ugrađen posebni sustav koji poboljšava kvalitetu reprodukcije audio formata (MP3 i WMA). Audio dobiva najviši prioritet s namjenskim sklopovima najveće kvalitete, koristeći 32bitni/192kHz DA konverter. Osim što ima 8-kanalni audio izlaz iz dekodera, on također uključuje dva stereo balansirana izlazna XLR kanala. Video također dobiva potporu preko Realta video procesora koji će konvertirati video s DVD sadržaja na 1080p i vršiti korekciju piksela kod reprodukcije materijala s Blu-ray medija. Interesantno je da ovaj Blu-ray player, osim svih mogućih A/V priključaka, ima i dvostruki HDMI izlazni priključak. Očekivana cijena u Americi je oko 3.800 dolara.

INFO: Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

hi-fimedia #76

37

video news

Philips 32PFL9604H - WiFi LCD TV

Uz novi Philipsov LCD TV prijamnik 32PFL9604H gledanje filmova i omiljenih programa dobiva potpuno novu dimenziju. Opremljen ugrađenom bežičnom WiFi mrežom i Net TV opcijom novi LCD spreman je za direktni pristup internetu i pregledavanje internetskih stranica. Svi ljubitelji multimedijalne zabave mogu zahvaljujući Net TV-u jednostavno pregledavati internetske sadržaje pomoću daljinskog upravljača bez uporabe računala ili dodatnih prijamnika (set top boxova). Net TV internetski sadržaj automatski prilagođava za prikaz na TV ekranu kako bi se osigurala najbolja kvaliteta prikazane slike. Užitak pri gledanju pruža Ambilight Spectra 2 tehnologija koja produljuje svjetlo i boje s ekrana na zid u pozadini. Perfect Pixel HD Engine poboljšava svaki piksel dolazne slike pružajući veću jasnoću i oštrinu slike. Perfect Natural Motion i 100Hz Clear LCD omogućavaju jasnu sliku bez podrhtavanja prilikom brzih pokreta i izmjena scena.

Philips 32PLF9604H ima ugrađen i MPEG4 DVB-T/C tuner što znači da nema potrebu za dodatnim digitalnim prijemnikom da bi se gledala HD slika..TV ima dinamički kontrast 80.000:1 i sadrži niz naprednih tehnologija: Perfect Pixel HD Engine, Perfect Natural Motion, Perfect Contrast, Perfect Colors, 3/2 - 2/2 motion pull down, 3D Combfilter, Active Control + Light sensor, 100Hz Clear LCD, Jagged Line Suppression, Progressive Scan, 1080p 24/25/30Hz processing, 1080p 50/60Hz processing.

INFO: Philips Hrvatska, www.philips.hr

Četiri nova AV receivera iz Pioneera

Pioneer je za ovu godinu najavio četiri nova AV receivera - VSX-519V, VSX-819H, VSX919H i VSX-1019AH - koji će biti među prvima na tržištu s certifikatom o iPod i iPhone kompatibilnosti. Dodatno, kako najavljuje Pioneer, nova rješenja u konstrukciji pojačala donose poboljšanje kvalitete reprodukcije komprimiranih MP3 glazbenih datoteka.

Posljednja tri modela imaju multi-format USB priključak za spajanje MP3 playera preko kojeg se digitalna informacija direktno prenosi u receiver te mu “jamči” najkvalitetniju reprodukciju glazbe. Svi modeli osim VSX-519V mogu dekodirati sve HD audio standarde dok će modeli VSX-919AH i VSX-1019AH moći raditi up-konverziju signala na HDMI. Top model iz ove serije – VSX-1019AH – ima mogućnost podizanja svih video signala na rezoluciju od 1080p.

Tehnički podaci

VSX-1019

VSX-919

VSX-819

VSX-519

Snaga (6 Ohm, 1K, 1% THD) Broj kanala HD Audio MCACC Advanced Sound Retriever HDMI priključak (In/Out) Deep Colour x.v.Colour KURO Link Analogue-to-HDMI pretvorba Scaler (up to 1080p) iPod Digital Prebacivanje slika s iPod-a Kompatibilan s iPhone Novi GUI Multi-zone

140W 7 da Napredno Multi 4/1 da da da da da da da da da Zone2

140W 7 da Napredno Multi 3/1 da da da da no da da da da Zone2

130W 5 da da 2ch 3/1 da da no no no da no da no Zone2

130W 5 ne ne 2ch 2/1 da da no no no no no no no Zone2

Svi receiveri imaju mogućnost reprodukcije zvuka u drugoj zoni. Pioneer VSX-519V i VSX-819H dolaze na tržite u svibnju, a VSX-919AH i VSX-1019AH u mjesecu lipnju.

Cijene: 2.199 kn (VSX-519V), 2.999 kn (VSX-819H), 3.799 kn (VSX-919AH) i 5.999 kn (VSX-1019AH) INFO: www.helikop.hr

38

hi-fimedia #76

VSX-1019AH

VSX-918V

VSX-818H

VSX-519V www.hifimedia.hr

Yamaha objavila liniju modela za 2009. godinu Za razliku od prethodnih godina, svi Yamahini modeli za 2009. godinu dolaze s FM/AM tunerima, tako da nema više modela koji su samo višekanalna pojačala.Nijedan od ovih receivera neće biti opremljen DAB radijem, mogućnošću mrežnog povezivanja, kao niti Dolby Pro-Logic IIz. No za razliku od početnog modela naziva RX-V365 (1.890kn), svi dolaze s mogućnošću dekodiranja „high-definition“ audio zapisa.

Tri su početna modela koja će postati dostupna u svibnju:

Yamaha RX-V765: (nepoznata cijena)

Yamaha RX-V365: (1.890kn)

7.1 receiver, 105 W po kanalu, HD audio obrada, HDMI priključci (četiri ulaza / jedan izlaz ), 1080p video upscaling, novo korisničko sučelje, YPAO sustav unapređenja zvuka, povezivost s iPodom, Bluetooth A2DP, napredna lip-sync prilagodba, Cinema DSP 3D način.

5.1 sustav, 100 W po kanalu, s 1080p-kompatibilnim HDMI priključcima (dva ulaza/jedan izlaz), YPAO sustav optimizacije zvuka, sustav za unapređivanje komprimiranog audio-signala, Cinema DSP sa osam programa, Silent Cinema način, a prodavat će se uz NS-P280 paket zvučnika.

7.1 receiver, s 95 W po kanalu, HD audio obrada s kvalitetnom sekcijom pojačala izvedenom diskretnom tehnologijom elementima najviše kvalitete, HDMI priključci (četiri ulaza / jedan izlaz ), 1080p video upscaling, Pure Direct način, YPAO sustav unapređenja zvuka, rad u više zona, Cinema DSP 3D način.

Yamaha RX-V1065 (nepoznata cijena)

Yamaha RX-V465: (2.550kn)

5.1 sustav, 105 W po kanalu, HD audio obrada, 1080p-kompatibilan HDMI priključak (četiri ulaza / jedan izlaz ), YPAO sustav optimizacije zvuka, nova funkcionalnost Scene, 17 Cinema DSP načina reprodukcije zvučnog zapisa.

Yamaha RX-V565: (3.190kn)

7.1 receiver, 90 W po kanalu, HD audio obrada, HDMI priključci (četiri ulaza / jedan izlaz ), 1080p izlaz sa video upscalingom, YPAO sustav optimizacije zvuka, nova „Scene“ funkcionalnost, on-screen display, 17 Cinema DSP načina reprodukcije zvučnog zapisa uz fleksibilnost podešavanja DSP razine, Silent Cinema i Virtual Cinema načine.

S dolaskom u lipnju, dva su modela iz sredine raspona: RX-V765 zamjenjuje DSP-AX863SE (Yamahin Product of the Year za 2008.), te DSPAX763 višekanalna pojačala.

U Yamahi kažu da su posebne prilagodbe obavljene na modelima RX-V765 i RX-V1065, a posebno su ponosni na nova rješenja za napajanja, korištene kondenzatore i ostale kvalitetne komponente. No za razliku od prethodnih godina, 2009. godine više nema posebnih modela prilagođenih samo za britansko tržište (tzv. “UK-tuned” modeli) – nova edicija bit će jednaka za distribuciju i prodaju u svim državama Europe. Dio razloga, priznaju u Yamahi, leži u činjenici da su željeli pozitivno odgovoriti na zahtjeve kupaca koji su tražili da se modeli dostupni u drugim državama učine dostupnima i na lokalnim tržištima, kroz postojeće distribucijske i prodajne kanale. Što se tiče dokidanja DAB tunera, Dolby Pro-Logic IIz i mrežne povezivosti, ove mogućnosti Yamaha je odlučila ponuditi kao moguće nadogradnje u budućnosti, budu li ih zastupnici, prodavači i kupci tražili.

Prema samom vrhu ponude višekanalnih receivera nalazimo postojeće modele RX-V1900 (8.490kn) i RX-V3900 (11.490kn), kojima se kao i ranije, nastavlja ponuda vrhunski opremljenih uređaja zavidnih performansi.

Sličan je slučaj i sa perjanicom ponude, proslavljenima DSP-Z7 (17.790kn) i DSP-Z11 (35.990kn) višekanalnim pojačalima. Ove modele Yamaha neće zamjenjivati novima do 2010. godine, a također najavljuju da neće izlaziti na tržište s novim Blu-ray playerima koji bi u skorijoj budućnosti zamijenili BDS2900 (6.690kn), to jest, svakako ne prije kraja ove godine.

INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/233 7619, www.bojezvuka.hr

Budite u toku! čitajte najnovije vijesti iz svijeta audija i videa

www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

hi-fimedia #76

39

video news LG televizori smanjili potrošnju električne energije Novi receiveri iz Denona

LG poduzima radikalne korake kako bi smanjio količinu utrošene energije potrebnu za rad njihovih televizora, razvijajući pametnije i energetski učinkovitije tehnologije i značajke. Mnoge od njih već su opravdale svoje ekološke karakteristike i nalaze se ugrađene u modelima nove linije uređaja za 2009. godinu. Središnje mjesto zauzima LG Inteligentni senzor koji analizira temperaturu boje i osvjetljenje prostorije kako bi se precizno prilagodilo pozadinsko osvjetljenje zaslona televizora. Ova funkcija lako je dostupna putem daljinskog upravljača, a upravo kontrola svjetline optimizira prikaz slike, smanjuje zamor očiju te pritom značajno smanjuje potrošnju električne energije do čak 70 posto. Jedan od novih modela za 2009. godinu koji koristi ovu tehnologiju štednje energije je i model LH7000.

Nasljednik popularnog prošlogodišnjeg modela Scarlet, još uspješnije kombinira sofisticirani dizajn s mnogim drugim naprednim značajkama poput tehnologije TruMotion s brzinom osvježavanjem od 100Hz. Inženjeri iz LG-a su smanjili elektroničke komponente napajanja te tuner premjestili iz stražnjeg u donji dio uređaja čime su osigurali vrlo tanak profil od svega 39,7mm. Zahvaljujući značajkama poput čarobnjaka za sliku, AV moda ili 24p Real Cinema, LH7000 osigurava kvalitetnu sliku za svaki sadržaj. TV ima ugrađena HDMI 1.3 terminala, ali i USB 2.0 utor preko kojeg se sadržaji s vanjskog diska mogu direktno reproducirati. Podržani formati uključuju MKV, DivX, Xvid, HD DivX, JPEG, MP3.

Za dobar zvuk se brinu nevidljivi zvučnici koji, zajedno s tehnologijom Clear Voice II, proizvode dinamičan i pun zvuk. LH7000 je dostupan u veličini zaslona od 32, 37, 42 i 47 inča po cijeni već od 5.999 kuna. INFO: LG Hrvatska, www.lge.hr

40

hi-fimedia #76

Denon je na tržište pustio tri nova receivera, uzdanicu u srednjem segmentu ponude. Model AVR-1610 je pet-kanalni receiver, dok su modeli AVR-1910 i AVR-2310 sedam-kanalni receiveri. Sva tri modela su potpuno opremljena za reprodukciju svih novih surround formata s Blu-ray diskova. Čak i početni model posjeduje Dolby TrueHD i DTS-HD Master Audio dekodiranje, bez obzira što je u mogućnosti reproducirati samo 5-kanalni zvuk. Tu je i On screen prikaz izbornika na ekranu TV-a koji se reproducira kroz HDMI priključak te potpuna konverzija video signala kroz HDMI, bez obzira iz kojeg je izvora video signal došao. Oba jača modela, AVR-2310 i AVR-1910 podižu sliku na najveću kvalitetu iz svih analognih i digitalnih izvora u potpunoj HD rezoluciji (1080p), što doživljaj gledanja čini još stvarnijim i boljim. Za konverziju se sada više ne koristi Faroudja 8-bitni čip nego Anchor Bay Technologies (ABT) s 10/12 bitnom tehnologijom. Još jedna nova tehnologija je ugrađena u receivere, Dolby Pro Logic IIz. Njome je omogućena nova dimenzija zvuka, budući da se na receiver može priključiti dodatni par zvučnika, a postavljaju se iznad prednjeg lijevog i desnog zvučnika. Tako se dobiva tako zvana vertikalna struktura zvuka uz horizontalnu, koja je uobičajena kod konvencionalnih 5.1 ili 7.1 surround zvučnih sustava. Zvuk bi trebao biti dublji i širi s većom autentičnošću. Denon, kao i u svojim prethodnim serijama receivera, koristi najbolje iz Audyssey Laboratorija: Audyssey MultEQ, Audyssey Dynamic Volume i Dynamic EQ. U svakom pogledu novi Denonovi receiveri donose puno tehnoloških novosti, a njihova cijena bi trebala biti vrlo pristupačna, barem tako tvrde u Denonu. Na slici je model AVR-1910.

INFO: Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

Philips PRONTO TSU9300 - još manji, ljepši i jednako moćan TSU 9300 je najnoviji član Pronto obitelji daljinskih upravljača. Iako ga dimenzije čine pravim „jednoručnim“ uređajem, sve ostale značajke i mogućnosti jamče potpunu pripadnost prestižnoj Pronto obitelji. Veliki kolor displej dijagonale 2.8 inča osjetljiv je na dodir i zajedno s okretnom tipkom predstavlja glavni upravljački alat elegantnog daljinca. Kao i ostali Pronto modeli i TSU 9300 ustrojen je oko Wi-Fi tehnologije i predviđen za kontrolu svih mogućih kućnih uređaja i sustava. Zahvaljujući vrlo prilagodljivom sustavu programiranja i velikom preglednom displeju pomoću TSU 9300 moguće je potpuno kontrolirati i razne audio servere (kao primjerice Escient, Imerge ili Windows Media Centre PC-e pa i Lutron RadioRa sustav za kontrolu rasvjete), bez potrebe za dodatnim zaslonom. TSU 9300 kompatibilan je, naravno, i sa svim dodatnim uređajima iz Pronto serije koji omogućavaju integraciju u ožičene (RFX9600) ili bežične (RFX9400) multiroom sustave upravljanja. Cijena ovog daljinskog upravljača je 4.490 kuna.

INFO: Sonus Art, tel: 01/4813-025, www.sonusart.hr www.hifimedia.hr

SHARP LC-52XS1E

TEST

piše: Andrija Ćurković

O

vaj model LCD televizora s LED pozadinskim osvjetljenjem premijerno je predstavljen na prošlogodišnjem zagrebačkom audio/ video sajmu (Sheraton Zagreb hotel) gdje je izazvao veliki interes posjetitelja. Njegova "debljina" od samo 2,54 cm na najtanjem mjestu televizora danas nije više velika novost jer su se na tržištu pojavili konkurentni proizvodi sličnih ili čak manjih dimenzija, ali u vrijeme njegove pojave predstavljao je avangardu kako izgledom tako i ugrađenom tehnologijom. Za vizualnu privlačnost uređaja zaslužan je vrhunski japanski dizajner Toshiyuki Kita koji je kućište izveo u brušenom inoksu, za razliku od sveprisutnog trenda poliranih crnih TV okvira. U ponudi Sharpa su za sada dva modela dijagonale ekrana od 52 incha (130 cm) i 65 incha (165 cm), od kojih je prvi bio i predmet ovog testa.

Opis

Osim atraktivnog izgleda ovaj model od konkurencije izdvaja i korištena tehnologija osvjetljenja LCD panela koja se postiže primjenom RGB-LED pozadinskim osvjetljenjem. Za razliku od uobičajenih Fluorescentnih (CCFL) lampi, Sharp koristi u modelu LC52XS1E svjetleće segmente (ukupno njih 1.152), koji pojedinačno sadrže LED diode triju primarnih boja - crvena, zelena i plava (RGB). Pomoću navedenih segmenata se daleko bolje kontrolira rasap svjetlosti kad određena boja nije u prikazu i ne utječe parazitskim osvjetljenjem na okolne segmente. Naime, kad LED ne prima signal, u tom trenutku ne emitira nikakvu svjetlost pa to mjesto na panelu ostaje crno.

Primjenom ove tehnologije, po tvrdnjama proizvođača, postiže se dinamički kontrast od 1.000.000 : 1 što je i više nego što je potrebno za prikaz najsvjetlijih i najtamnijih dijelova slike ili HD video materijala. Tvrdnja da RGBLED pozadinsko osvjetljenje utječe i na povećanje raspona prikaza boja, njenu bolju zasićenost i prikaz crnih nijansi na slici, pokazala se točnom prilikom reprodukcije zahtjevnih video materijala tijekom testiranja televizora.

Sama jačina pozadinskog LED osvjetljenja je promjenjiva i može se regulirati daljinskim upravljačem unutar menija za podešavanje i ostalih parametara slike.

www.hifimedia.hr

LED tehnologija na djelu Odmah na početku re produkcije BD materijala bilo je vidljivo da Sharp pruža impresivnu sliku i da se u mnogo čemu razlikuje od prikaza na standardnom LCD panelu hi-fimedia #76

41

TEST

SHARP LC-52XS1E Ispod televizora se može montirati pripadajući 2.1 zvučnik (tzv. SoundBar) koji može biti dostatna alternativa odvojenom sustavu kućnog kina kod nezahtjevnih korisnika. Iako kudikamo kvalitetniji od većine sličnih zvučnika koji dolaze uz televizore drugih proizvođača, zahtjevnijim korisnicima on može biti samo informativni izvor zvuka, a pravi vizualni doživljaj ovog LCD-a će se postići tek s odvojenim 5.1 sustavom zvučnika. SoundBar je nastao u suradnji s tvrtkom Pioneer i načinjen je također od brušenog inoksa kako bi se mogao vizualno uklopiti. Lijevi i desni zvučnik pokreće 1-bit digitalno pojačalo snage 7.5W dok je za ugrađeni subwoofer namijenjeno pojačalo snage od 15W. Zvučnik podržava NICAM, SRS TruSurround XT i Dolby Digital formate.

Elegantnost LCD-a konstruktori su postigli tako da su sve konektore, elektroniku procesiranja slike i digitalno/analogne prijemnike smjestili u odvojenu vanjsku kutiju (AVC). Od nje do LCD panela vodi samo jedan HDMI kabel, i može biti sakrivena bilo gdje. AVC ima mogućnost prijema HDTV signala u MPEG4 i H264

SHARP LC-52XS1E

A/V priključci

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART S-Video Kompozitni video Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice 3,5mm USB Utor za memorijske kartice Analogni RGB PC (15 pin D) RS-232 Optički digitalni izlaz Common interface Antenski priključak

Posebnosti

Memorija TV prijamnika analogna/ digitalna Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Kontrast normalni/dinamički Osvjetljenje Brzina matrice Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Videotekst razine 2.5 3 D filtar Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV receiver

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena INFO

42

hi-fimedia #76

1 3 2 (RGB) 1 1 1/1 1 2 1 1 1 1 1 1 99/999 132 LED LCD 16:9 1920 x 1080 x 3 1080p/24/50/60Hz 1.000.000:1 450 cd/m2 4 ms 176/176 2000 stranica memorije • SRS Surround/Virtual Dolby 2 x 7.5W + 1x15W digitalni i analogni 1243 x 878 x 61 mm (sa stalkom) 45 55.000,00 kuna Utema, tel. 01/34 36 450, www.utema.hr

formatu, DVB-T/C (analogni i digitalni tuner) i DVB-S/S2 uz neophodno instaliranje satelitske antene (samo za nekodirane kanale). Kompatibilan je s NTSC, PAL 60Hz standardom ako se spaja kroz AV ulaz iza poklopca na prednjoj ploči. Tu se nalazi još HDMI konektor, analogni RGB i audio ulaz za priključivanje računala, izlaz za slušalice (3.5mm) te Common Interface utor za prijem kodiranih digitalnih kartica za gledanje kabelske TV. Na panelu sa stražnje strane su smještena 2x SCART priključka, 2x HDMI, 1x USB, 1x RS-232C, 1x komponentni video, digitalni Toslink i analogni audio izlaz. S bočne strane panela je smješten dodatni USB utor preko kojega možemo pogledati fotografije spremljene na USB stick. Nakon što se USB stavi u utor na daljinskom upravljaču je dovoljno stisnuti tipku GALLERY da se započne prikazivanje sadržaja. Uređaj može prihvatiti do 100 datoteka, ali se na žalost ne može mijenjati spremljeni redoslijed na USB-u. LCD panel je Full HD rezolucije (1920x1080), koristi 100Hz frekvenciju osvježavanja matrice panela (udvostručuje broj slika u prikazu čime se povećava oštrina i čistoća slike kod brzih pomaka i pokreta) uz vrijeme odaziv od 4ms što je standard za ovu klasu uređaja.

Daljinski upravljač je, za razliku od samog televizora, izrađen od plastike u crnoj boji visokog sjaja s gornje strane i srebrnoj s donje. Svaki dodir prstima s njim će se primijetiti. Tipke su solidno izvedene i dobro reagiraju na dodir. Ispod poklopca u donjem dijelu upravljača su smještene tipke koje se rjeđe koriste, a služe za upravljanje teletex stranicama i dodatnim vanjskim uređajima koji su kompatibilni sa Sharp Aquos link sučeljem.

Još jedna korisna

funkcija ugrađena u televizor je OPC (Optical Picture Control), gdje se ugrađenim senzorima osjetljivim na svjetlo može automatski prilagođavati pozadinsko osvjetljenje ovisno o razini osvjetljenja u prostoriji u kojoj se uređaj koristi.

Sharp LC-52XS1E se može unaprijediti novim softwerom koji se postavlja na televizor preko USB utora, ali se instalacija mora izvesti i na panelu i na kontrolnoj kutiji (AVC).

Slika i zvuk

Prije početka testa bilo je neophodno podesiti panel da se dovede približno u standardne vrijednosti neophodne za reprodukciju video materijala. Najčešća greška koju kupci LCD televizora naprave kad donesu TV kući je da ostave vrijednost temperature boje na tvorničkoj postavki.

Neutralna, prirodna temperatura boja je ona koju vidimo u prirodi pri vedrom danu u podne i ona tada mjerno iznosi 6500 stupnjeva Kelvina. Televizori danas, kako bi se istaknuli na policama u dućanu i pri svjetlosti halogene rasvjete postavljeni su na vrijednost od 8 – 11.000K. Pri toj temperaturi boje imaju otklon više prema plavom spektru i djeluju hladnije nego što su u stvarnosti. Ovaj TV ima više memoriranih temperaturnih postavki gdje najbolju sliku daje kad ga ostavimo na položaju “Low”. U izborniku za podešavanje slike ova postavka se nalazi u dijelu naprednih podešavanja i bilo bi dobro odmah je aktivirati. Podešavanje kontrasta i svjetline se nalazi u standardnoj rubrici podešavanja, a to su vrlo povezane i ovisne funkcije. Mijenjanjem jednog parametra automatski se mijenja i rezultat drugog tako da je neophodno uskladiti te dvije vrijednosti neprestanim vraćanjem na drugi ako se mijenja prvi i obrnuto. Kada se usklade te dvije vrijednosti ostaje lakši dio osvjetkorekcija pozadinskog ljenja te eventualno boje i postavljanje vrijed-

nosti kontrasta. S posljednjim treba biti jako pažljiv da se s velikim vrijednostima ne pretjera pa da se rubovi objekata i slova na slici ne počnu raspadati. Ako se izabere “User” mode onda se u njemu može podesiti i memorirati parameter slike za svaki TV ulaz.

Navedena podešavanja neće biti kvalitetna ako se ne koristi neki standardni video materijal s testnim slikama ili kalibrator za kalibraciju. U ovom slučaju korišten je uglavnom testni Bluray disk tvrtke Silicon Optix “HQV Silicon Optix Benchmark” reproduciran pomoću Pioneer BDP-51FD Blu-ray playera spojenog na panel s Wireworld Ultraviolet HDMI kabelom.

Odmah na početku reprodukcije BD materijala bilo je vidljivo da Sharp pruža impresivnu sliku i da se u mnogo čemu razlikuje od prikaza na www.hifimedia.hr

TEST standardnom LCD panelu. Sharp prikazuje tamna područja slike u dubokim crnim nijansama dok su njihove sjene bogate tamnim detaljima.

Ovdje se vidi da je tek dobar prikaz crne preduvjet kvalitete nekog panela bez obzira koliko su mu ostale brojke impresivne u tehničkim specifikacijama, jer tada i boje izgledaju zasićenije i življe. Veliki kontrast je poželjan kako bi se slika dodatno učvrstila, ali se ne može ništa dobiti na kvaliteti prikaza ako imamo veliku vrijednost kontrasta i crnu koja ima otklon u sivu. Prikazom crne Sharp je pokazao da se može uspoređivati s ponajboljim modelima plazma ekrana na tržištu što je veliki napredak za LCD tehnologiju.

Test dijagonalnog filtera, video rezolucije i kompenziranja pokreta Sharp je prošao. Jedino je kod reprodukcije vertikalnih linija na testu kompenziranja pokreta ponekad znao zatitrati dok su horizontalne linije ostale stabilne. Pri testu gubitka filmske rezolucije, kad kamera prelazi preko tribina stadiona, TV nije pokazao moiré efekt na stolicama koji se često pojavljuje pri lošem video procesiranju.

Blu-ray disk “Povratak Supermana” u Full HD rezoluciji je potvrdio visoke

www.hifimedia.hr

za Kvaliteta prikaza crne Odlični prikaz boja Elegantan tanki design

protiv Ethernet priključak Cijena

SHARP LC-52XS1E 1

2

3

4

5

Slika

vrijednosti Sharpa. Reproducirane scene su impresivnog kolorita i dobre zasićenosti bojama.

Lice Lexa Luthora (glumi ga Kevin Spacey) u krupnom planu je prikazano vrlo plastično, prirodnog tonaliteta i bez ikakvog traga pikselizacije. Podvodne scene rasta kristala Kriptona su u isto vrijeme zadržale žuto-zeleni sjaj u centru ekrana dok se prema rubovima gubio u tamno zelenkasto prostranstvo oceana. Tonalitet zelenog travnjaka i plavog neba u pejzažnim HD scenama s Silicon Optix Blu-ray diska reproducirane su u prirodnom tonalitetu, detaljno, jasno i mogu reći da do sada nisam imao na testu bolju

sliku na nekom drugom LCD panelu.

Da bi se dobili takvi rezultati korisnik treba uložiti dosta truda u prethodno podešavanje ili u protivnom neće dijeliti navedene impresije.

Zaključak

Video procesiranje i rezolucija panela je impresivna dok se prikazu boja ne može naći zamjerki, osobito ne prikazu slike s Blu-ray playera. Isto je i s prikazom video materijala standardne definicije (DVD), a jedino se može predbaciti kvaliteti, tu je vrlo malo izuzetaka, analognom i nešto manje digitalnom TV programu. No tu se sad postavlja pitanje koliko su lošijoj kvaliteti “zaslužne” TV kuće, a

Zvuk Opremljenost Priključci Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

koliko sam Sharpov prijemnik. Sharp LC-52XS1E ostavio je vrlo pozitivan utisak, svojom kvalitetom, reprodukcijom crne, rezolucijom i prikazom boja. Opravdava li Sharp LC-52XS1E traženu cijenu pitanje je koje možemo usporediti sa sličnom situacijom kad se razmišlja o nabavi novog Rolls Roycea.

hi-fimedia #76

43

TEST

PIONEER BDP-LX 71

"Šminker" s izvanrednom Blu-ray slikom Reproducirana slika s DVD-a podignuta na HD rezoluciju od 1080p dala je dobre rezultate. Slika s Blu-ray diskova ipak je ono u čemu se Pioneer najbolje snalazio. Odličan balans i prirodnost boja, bolji su nego na Sonyevom Blu-ray playeru, kao i prikaz crne boje.

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

P

ioneer je na svojem novom BD playeru BDP-LX 71 primijenio prepoznatljivu dizajnersku "šminku" koja sada izgleda još bolje nego na prošlom modelu (BDP-LX 70). Potpuno glatka i zrcalna crna prednja ploča izgleda zaista otmjeno, a sjajno srebrne tipke uključenja uređaja i reprodukcije dodatno ističu ukupni dobar dojam. Drugih vidljivih funkcijskih tipaka uopće nema jer su sve ostale senzorske, pa je dovoljan samo blagi dodir prsta na određeno mjesto i to je to. Iako je u prošlosti bilo skepse za ovakav vid kontrole, senzori rade odlično. Mehanizam playera kao i veliki informativni LCD displej nalaze se u sredini uređaja, a između njih je diskretno postavljena plavičasta dioda koja dodatno naglašava ozbiljnost playera.

Očekivana raskoš pozlaćenih A/V priključaka sa zadnje strane uređaja je potvrđena, jedino nedostaje mrežni priključak. Da, ovaj Bluray ne podržava BD-Live funkciju, a u Pioneeru su se na ovakav potez odlučili namjerno. S obzirom da BD-Live funkcija još nije dobila puni zamah (ali vjerojatno hoće u skorijoj budućnosti), Pioneer je svu energiju usmjerio na druga poboljšanja uređaja, na primjer kućište ima dvoslojno podvozje kako bi se spriječile negativne vibracije mehanizma. Na zadnjoj strani je vidljiv ventilator za hlađenje uređaja, pa se player niti nakon višesatnih ispitivanja nije uopće grijao, a rad ventilatora je nečujan.

Kod prvog uključenja uređaja potrebno je podesiti nekoliko postavki (jezično područje i kroz

koji će izlazni priključak biti pušten A/V signal) i tek tad je spreman za rad. On screen grafički prikaz izbornika je prilično dobro razrađen. U postavkama surround dekodera nedostaje jedan bitan parametar, udaljenost slušatelja od zvučnika (izlazna razina zvuka za svaki kanal i veličina zvučne kutije su uključene u postavke), čime je onemogućen odabir kašnjenja zvuka iz pojedinih kanala. To može izazvati malu dislokaciju zvuka kod slušanja surround zvuka. Jedan od najbolje razrađenih izbornika (uključuje se kod reprodukcije video materijala) je svakako izbornik podešavanja parametara slike. Osim već tvornički podešenih parametara (za LCD, plazmu, projektor itd.) postoje i 3 zasebne memorije u kojima korisnik može

TEST

podesiti svoje postavke. Na raspolaganju mu je čak 13 različitih video parametara s kojim se slika zaista može unaprijediti. Neke od njih su "White Level" – razina bijelog, "Black Level" - razina crnog, "BNR" - smanjuje smetnje u slici, "Hue" - ravnoteža između crvene i zelene boje, "Prog.Motion" - prilagođava sliku ovisno o vrsti slike (filmska slika ili fotografija), "Pure Cinema" - prilagođava video signal iz isprepletenog u progresivan, što rezultira čišćom slikom.

Malo iznenađuje vrlo sporo detektiranje i reproduciranje određenih medija. Tako je za prvo čitanje Blu-ray medija playeru trebalo čak 42 sekunde, a ni ostali mediji nisu pokazivali značajno brže rezultate detektiranja (DVD – 29 sekundi / CD 32 sekunde). Pioneer očigledno nije dovoljno poradio na tom segmentu, nego se zadržao na razini svojih starijih modela.

Daljinski upravljač je prilično uzak, a visok, pa se treba potruditi da se dosegnu krajnje gornje ili donje funkcijske tipke. Najkorištenije funkcijske tipke su u donjem dijelu daljinskoga, što je dobro odabrano mjesto, ali s obzirom na njihovu prilično malenu površinu, trebat će ipak određeno vrijeme privikavanja na njih.

Iako se puno toga može direktno podesiti pomoću daljinskog upravljača bez ulaska u izbornike (npr. video rezolucija, podešavanja parametra slike), sve su tipke premale što može otežati korištenje.

Zvuk i slika

Zvuk Pioneera je nenametljiv i prilično "mekanog" karaktera.

Prostor je dobro ocrtan po dubini i širini zvučne scene, svi su izvođači dobro naznačeni u njoj. Ipak ponekada je nedostajalo sitnih detalja i jasnoće, a visokotonsko područje znalo je biti "utišano" u odnosu na ostala zvučna područwww.hifimedia.hr

ja. U surroundu "mekaniji" karakter basa u filmskim scenama kumovao je pomalo neizravnom zvuku, te ponekada nije imao željenu čvrstoću i prodornost. Širina i dubina zvučne slike bila je odlično naznačena i u surroundu, pa su svi prostori, bili oni mali ili veliki, odlično reprezentirani. Ono u čemu je veliki plus ovog Pioneera je njegov vrlo pitak i nenametljiv zvuk, neovisno o kojim se zvučnim materijalima radilo. Takav zvuk je vrlo ugodan i vrlo brzo se zaboravljaju neki njegovi nedostatci. Reproducirana slika s DVD-a podignuta na HD rezoluciju od 1080p dala je prilično dobre rezultate. Jasnija i čišća slika bila je itekako primjetna, a jedina zamjerka bi se mogla odnositi na nešto vidljiviju nazubljenost rubova predmeta. To će se dobro primijetiti tek na većim dijagonalama ekrana.

Slika s Blu-ray diskova ipak je ono u čemu se Pioneer najbolje snalazio. Odličan balans i prirodnost boja, bolji su nego na Sonyevom Bluray playeru, kao i prikaz crne boje. Osjećaj dubinske perspektive bio je vrlo uočljiv u materijalima s prikazom planinskih ili morskih krajolika. U brzim filmskim scenama mogla se ipak nazrijeti mala zamućenost rubova predmeta, ali to je trajalo vrlo kratko i samo će iskusno oko zamijetiti ovu pojavu. U svakom pogledu, Pioneer je pružao prirodnu i oku ugodnu HD sliku s Blu-ray diskova.

Zaključak

Odličan dizajn, prirodnost slike u HD rezoluciji i nenametljiv zvuk, ono je što krasi ovaj Pioneerov Bluray player. Jedina ozbiljna mana mu je sporost čitanja medija, što bi možda moglo biti popravljeno nekom novijom nadogradnjom postojećeg softwarea.

Glavni izbornik

HDMI podešavanja

Kontrole u surround dekoderu

Podešavanje parametra izlazne slike

PIONEER BDP-LX 71

A/V priključci optički digitalni izlaz (TosLink) • koaksijalni digitalni izlaz • stereo audio izlaz • kompozitni video izlaz • komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) • S-VHS izlaz • SCART izlaz HDMI • ( verzija 1.3) RSC 232C • Daljinska kontrola • audio izlazi iz surround dekodera • (7.1) mrežni priključak USB dodatni pribor • video digitalno/analogni pretvarač 297/12 bit (HD) 216 MHz/12 bit (SD) audio digitalno/analogni pretvarač 192 kHz/24 bit (Wolfson WM8740 x 4) progressivan scan • (PAL/NTSC) video scaler • (/576i/576p/720p/1080i/1080p) mogućnost podešavanje slike • (13 parametara)

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena INFO

za Dizajn Izvrsna slika u HD rezoluciji Ugrađeni 7.1 surround dekoder Pozlaćeni svi izlazni priključci Izlazne kontrole za sliku Nenametljivi zvuk

protiv Sporo učitavanje medija (DVD,CD, BD) Nedostatak nekih podešavanja u surround dekoderu

420 x 124 x 360 mm 5,7 5.799,00 kuna Helikop, tel.01/4876053, www.helikop.hr

PIONEER BDP-LX 71 1

2

3

4

5

Slika Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

hi-fimedia #76

45

TEST

SONY BDP-S5000ES

Sonyev korak u Blu-ray high-end Kod standardne DVD reprodukcije Sonyev sustav podizanja slike na potpunu HD rezoluciju od 1080p daje slici odličnu kvalitetu.

Najbolje rezultate Sony je pokazivao kod brzih pokreta gdje je zamućenost i trzavost bila svedena na najmanju moguću mjeru

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

S

onyev BDP-S5000ES najjači je model iz ponude Blu-ray playera ovog japanskog diva.

Bolji poznavaoci Sonyevog kataloga po oznakama "ES" zaključit će da je to player namijenjen najzahtjevnijim korisnicima, gdje nema mjesta kompromisima. To se odmah može zaključiti po impozantnoj težini od čak 10 kg što je trenutačni rekord na tržištu i svojevrsno mjerilo ozbiljnosti izrade. Ova težina dosegnuta je prije svega radi masivnog kućišta s debljim materijalom nego što je to uobičajeno, a i materijali u unutrašnjosti na kojima su pričvršćene elektroničke komponente i mehanizam playera nisu iste, nego različite debljine. Time se osigurala minimalna interferencija između unutarnjih i vanjskih vibracija, što bi trebalo pomoći da su svi A/V signali potpuno vjerni onima na snimljenim medijima.

Prednja ploča od masivnog aluminija malo je zakrivljena na gornjem rubu, kućištem dominira veliki LCD ekran, mehanizam playera je smješten centralno s diskretnom plavom trakom

kako bi se istaknula Blu-ray namjena, i ugrađen je minimalni broj funkcijskih tipaka. Najupečatljiviji dojam ostavlja vrlo tihi mehanizam playera s ladicom diska, koja nije od uobičajene plastike nego je dodatno umetnut posebni gumirani sloj. Odostraga su smješteni svi mogući A/V priključci (pozlaćeni), a ističemo LAN priključak i eksterni USB priključak. LAN priključak omogućuje playeru ne samo buduću nadogradnju preko Interneta, nego i uživanje u BD-Live (profil 2.0) funkcijama. Ova funkcija omogućava da se preko Interneta pristupa dodatnim filmskim bonus materijalima. USB priključak služi kako bi te dodatne materijale mogli pohraniti na vanjsku USB memoriju, a Sony je to dobro marketinški riješio i priložio uz uređaj stick s 1 GB memorije. Iako je i ovdje, kao i na Pioneeru, postavljen ventilator za ispuhivanje toplog zraka iz uređaja, uređaj se ipak malo zagrijavao.

Sony je u Blu-ray player ugradio nekoliko tehnologija koje bi trebale poboljšati A/V značajke. Prve dvije se odnose na sliku, a to su HD Reality

Enhancer i Super Bit Mapping. HD Reality Enhancer kontinuirano analizira sliku te izoštrava rubove i povećava dubinu boje od 8 bitova s diska na ekvivalent od 14 bitova. Super Bit Mapping je zadužen za što glađu reprodukciju tonova boje, kako bi one bile što prirodnije i ljepše oku. Nova Precision Cinema HD Upscale tehnologija pretvara signale standardne rezolucije (480i) u 1080p i daje izlaznu sliku ekvivalentnu punoj HD rezoluciji na 1080p televizorima, putem HDMI ulaza. Za što bolji zvuk, Sony je ugradio tzv. Precision Drive HD mehanizam s posebno izrađenim postoljem koje smanjuje vibracije, te dodatnom elektronikom koja u potpunosti razdvaja video od audio segmenta.

BDP-S5000ES ima vrlo sličan izbornik XMB (Cross Media Bar), koji se nalazi i na njihovoj PS3 igraćoj konzoli. Vrlo napredno i jednostavno sučelje s padajućim izbornicima bit će od pomoći njegovim korisnicima pri podešavanju brojnih opcija ovog uređaja. Sony se stvarno potrudio i ništa nije ovdje bez razloga. Za razliku od

TEST

Pioneera, u podešavanjima surround dekodera nalaze se sve potrebne funkcije: veličina zvučne kutije, udaljenost slušatelja od zvučnika i izlazna razina zvuka za svaki kanal.

Odlično je što se izlazna razina zvuka može regulirati u koracima po 0,5 dB. Tako fina podjela ne sreće se čak niti na nekim skupljim receiverima. Kod reprodukcije materijala pritiskom na tipku "Options" na daljinskom upravljaču, pojavljuje se izbornik za dodatno podešavanje slike i zvuka. Osim uobičajenih postavki slike tu su i napredne opcije HD Reality Enhancer (Enhancer – poboljšava obrise slike piksel po piksel, Smoothing – izglađuje gradaciju ravnih dijelova slike, FRG – smanjuje zrnatost filma, BNR – umanjuje smetnje koje podsjećaju na kockice mozaika u slici, i MNR - umanjuje sitne smetnje oko obrisa slike (mosquite noise,).

Za zvuk se može odabrati "AV sync" koji sprječava da su slika i zvuk u raskoraku, te" Audio filtar" s kojim se može dobiti veći osjećaj prostora ili dobiti nešto blaži i topliji zvuk. Sony je pokazao da brže čita određene medije od Pioneera, pa je tako BD materijale pročitao za 19, DVD za 21, a CD za 12 sekundi.

Iako na prvi pogled daljinski upravljač izgleda malo preplastično, vrlo je pomno razrađen. Zadnji dio kućišta daljinskog je narezbaren tankim linijama odozgo prema dolje, što ga čini vrlo stabilnim u ruci kada su malo znojne. Raspored funkcijskih tipki je odlično riješen, s dovoljnim razmakom između njih te različitom veličinom pojedinih funkcijski tipki. Dodatno u prilog ovog daljinskog ide i plavičasto pozadinsko osvjetljenje najvažnijih funkcijskih tipki, pa mrak ne predstavlja nikakav problem kod upravljanja Blu-ray playerom.

Zvuk i slika

Sony se u svakom pogledu potrudio da njihov Blu-ray player pruža respektabilan zvuk. Prije svega tu je odlična čistoća i rezolutnost zvuka, www.hifimedia.hr

bolje obrađena nego na Pioneerovim Blu-ray playeru. Iako je scena po dubini i širini nešto uža, svi izvođači su u njoj odlično naznačeni i raspoznatljivi. Zvuk je izravan s odličnom dinamikom, te će svi glazbeni materijali zvučati dobro, a eventualni prigovor ide bas području. Ono je nešto predimenzionirano, ali bez obzira na to kontrola je vrlo dobra.

Kod višekanalnih surround materijala, ponovno je na vidjelo izašla odlična detaljnost zvuka. Filmske scene s eksplozijama također su dobro reprezentirane s obzirom na nešto veći bas, jer prilično dobra kontrola nije dopuštala basu veće kolebanje. Kod standardne DVD reprodukcije, Sonyev sustav podizanja slike na potpunu HD rezoluciju od 1080p daje slici odličnu kvalitetu. Rubovi predmeta su fino i jasno izraženi, a njihova nazubljenost je vidljiva tek u "tragovima". Boje su također dobro izražene i dorečene pa će svi DVD naslovi izgledati puno bolje nego što je do sada viđeno na većini DVD uređaja. Prava raskoš slike je vidljiva tek s Blu-ray diskova. Iako slika nije imala toliku dubinsku perspektivu kao na Pioneeru, ona je ipak vidljiva. Najbolje rezultate Sony je pokazivao kod brzih pokreta, gdje je zamućenost i trzavost bila svedena na najmanju moguću mjeru. Tu su sigurno nove Sonyeve tehnologije obrade slike odigrale važnu ulogu. Boje su nešto pojačanog intenziteta, ali ne toliko da bi to moglo smetati.

Dodatna podešavanja u bogatom izborniku slike mogu boje dovesti na zavidnu razinu prirodnosti. Kontrast je također nešto čime se Sony može pohvaliti, a posebno je to vidljivo kod prikaza snježnih krajolika.

Zaključak

Sony BDP-S5000ES je sigurno respektabilan Blu-ray uređaj koji u sebi sadrži mnoštvo novih tehnologija kojima se poboljšavaju sve A/V mogućnosti. Na tržištu nema mnogo "high end" Blu-ray uređaja, a Sony je svo-

Glavni izbornik

Mrežna podešavanja

Podešavanje parametra izlazne slike

Kontrole u surround dekoderu

SONY BDP-S5000ES

A/V priključci optički digitalni izlaz (TosLink) • koaksijalni digitalni izlaz • stereo audio izlaz • kompozitni video izlaz • komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) • S-VHS izlaz • SCART izlaz HDMI • ( verzija 1.3) RSC 232C • Daljinska kontrola • audio izlazi iz surround dekodera • (7.1) mrežni priključak • USB • dodatni pribor • (1 GB memorijski stick) video digitalno/analogni pretvarač 297/14 bit (HD) audio digitalno/analogni pretvarač 192 kHz/24 bit progressivan scan • (PAL/NTSC) video scaler • (480i/576i/576p/720p/1080i/1080p) mogućnost podešavanje slike • (15 parametara)

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena INFO

jim Blu-ray playerom odlično reprezentirao kako bi jedan takav uređaj trebao izgledati. za Slika Zvuk Jednostavnost upravljanja Brzina čitanja medija BD-Live funkcija Mrežni priključak

protiv Ne podržava MP3 glazbene datoteke

430 x 365 x 125 mm 10 6.999,00 kuna Svijet Medija, tel. 01/20 15 777, www.svijet-medija.hr

SONY BDP-S5000ES 1

2

3

4

5

Slika Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

hi-fimedia #76

47

TEST

SAMSUNG UN 40B7000

Malo čudo elektronike i zabave p i š e : D u b r a v k o To p l a k

Napredne mogućnosti spajanja na internet, vrlo tanki ekran, unutarnja memorija, raznovrsne opcije podešavanja, prikaz crne boje kao na najboljim plazmama, superiorna LED tehnologija, sve to Samsung stavlja u sam vrh ponude na svjetskom tržištu

S

testom u Hi-Fi Mediji broj 71 Samsungov LCD (LE 40A656), moglo se približno nazrijeti kakva će biti slijedeća generacija Samsungovih LCD-a. Novim modelom LCD-a serije 7, s LED pozadinskim osvjetljenjem (UN 40B7000), Samsung je pokazao svu svoju tehnološku snagu. Prije svega Samsung ovdje koristi LED osvjetljenje (ne koristi uobičajene CCFL lampe), koje je specifično u odnosu na ostale proizvođače LED LCD-a. Radi se o LED osvjetljenju koje koristi LED svjetleće diode samo na rubovima ekrana (time se štedi na broju LED dioda što pojeftinjuje proizvod, a ušteda je i u potrošnji električne energije), i takva svjetlost raspršuje od rubova do sredine ekrana. Takav način osvjetljenja doprinio je, za sada najvećem kontrastu na tržištu od 3.000.000:1 (dinamički), što je itekako bilo vidljivo na slici LCD-a. Prvo je na ovom modelu pri-

mjetno njegova nevjerojatna tankoća od svega 29,9 mm. Iako TV dolazi sa staklenim stalkom najbolje ga je pričvrstiti na zid pa tako doslovno izgleda kao slika. Uobičajeni problemi priključivanja kod instalacije TV-a na zid riješeni su na vrlo jednostavan način. Na primjer, SCART priključak koji obično zadaje najveće poteškoće zbog svoje veličine, nije u samom TVu, nego se spaja pomoću posebnog pripadajućeg adaptera (posebni tanki priključak uključuje se u TV, a tankim kabelom se vodi do ženskog SCART priključka). Takvo rješenje je također izvedeno i s komponentnim i kompozitnim video priključkom, kao i stereo RCA ulaznim priključkom. Korisnik neće imati baš nikakvih problema s bilo kojim vrstom priključaka. Izgled ovog Samsungovog LCD-a vrlo je sličan nekim prijašnjim serijama gdje se koristi poluprozirna plastika kućišta s kombinacijom tamne i diskretne crvewww.hifimedia.hr

TEST

PREPORUKA ne boje, dok je sami vanjski rub proziran. Kontrole TV-a su na prednjoj strani, u sada već prokušanoj senzorskoj tehnologiji. Jednostavno, izgledu i priključcima nema se što prigovoriti.

Treba pohvaliti domaćeg zastupnika Samsunga koji po dobrom starom običaju ima sve izbornike prevedene na hrvatski jezik, što uvelike pojednostavnjuje rad i podešavanje svih parametara. Uputstvo za uporabu na papiru je vrlo šturo, “kvaka” je u tome što se sva uputstva nalaze na USB memorijskoj kartici pa ih se može čitati na ekranu TV-a. Koliko god se to činilo ekološki ispravnije, u primjeni se nije pokazalo praktičnim, s obzirom da nije moguće istovremeno čitati uputstva sa sticka i pristupati podešavanjima TV-a. U Samsungu su to vrlo jednostavno mogli riješiti, s obzirom na PIP funkciju koja omogućuje podjelu ekrana na sa slikom iz različitih izvora.

Grafički izbornici su jako dobro napravljeni, a podešavanja su opširna i detaljna te se s nekim funkcijama stvarno treba „poigrati“ kako bi se postigli najbolji rezultati. Prije svega se to odnosi na slikovne mogućnosti. Uz one uobičajene postavke (kontrast, boja, itd.), za spomenuti je 100Hz Motion plus s već unaprijed tvornički definirana 3 podešenja, tu je i fino podešavanje (smanjenje zamućenosti i smanjenje podrhtavanja), “Crni ton” – daje manje ili jači ton crne boje (3 moda), “Podešavanje prema boji kože” – daje više crvene ili zelene boje u slici, www.hifimedia.hr

“Podešavanje rubova slike” – daje jasnije rubove predmeta u slici, podešavanje svake boje zasebno (crvena, plava i zelena), “Balans bijele boje” – dodaje ili umanjuje bijelu nijansu u sve tri boje. U izborniku zvuka također se nalazi nekoliko zgodnih stvari: 5 frekvencijski EQ, SRS Trusuround HD te automatska jačina zvuka koja ujednačuje sve zvukove s TV posta-

ja na istu razinu. Vrlo je zanimljiv izbornik „Aplikacija“. U njemu se nalazi 5 različitih podizbornika: Media Play, Anynet+, Content Library, Internet@ TV i Centar za kućnu mrežu. Media Play sadrži funkcije za pregledavanje fotografija, slušanja glazbe i gledanje filmova s USB sticka. S obzirom da TV podržava DLNA protokol, moguće ga je priključiti na računalo pomo-

ću mreže, mrežnim kabelom ili bežičnim prijenosom (na računalo se tada mora instalirati aplikacija s TV-om priloženog CD-a). Drugim riječima, prko ovog TV-a moguće je gledati i slušati na LCD-u sve ono što se nalazi pohranjeno na HDD-u računala (slike, filmovi ili glazba). Anynet+ omogućava upravljanje svim povezanim uređajima tvrtke Samsung pomoću daljinskog upravljača televizora koji podržavaju Anynet+, a trebaju biti povezani s HDMI kabelom. Funkcija Content Library omogućuje uživanje u raznim sadržajima pohranjenima u memoriju TV-a ili nekim novim sadržajima putem USB sticka ili Interneta. U memoriji TVa je već pohranjeno nekoliko sadržaja, koji su podijeljeni u Galeriju (HD slike), kuhanje (razni kuharski recepti), Igre (dvije), djeca (nekoliko priča i pjesmica na engleskom jeziku), Fitness (razni savjeti za razgibavanje tijela). Internet@ TV omogućuje gledanje, recimo, sadržaja s YouTubea. Izbornici koji služe za navigaciju kroz YouTube, jednostavni su za korištenje. Prvo povezivanje TV-a s Internetom proteklo je glatko i bez ikakvih problema, jer se sve mrežne postavke podešavaju automatski. Ovo je doslovno Plug&Play princip – uključi i radi, odnosno uživaj.

Posljednji izbornik “Centar za kućnu mrežu” omogućuje da se LCD poveže s Samsungovim mobilnim telefonom putem mreže i tako se može pogledati popis dolaznih poziva, sadržaj tekstualnih podataka ili podsjetnik iz mobitela. Također se mogu reprodu-

Pregled sadržaja s YouTube

Podešavanje parametara 100Hz Motions Plus

Opširno i detaljno podešavanje balansa bijele boje za svaku boju

Izgled uputstva za uporabu TV-om s memorijskog sticka hi-fimedia #76

49

TEST

SAMSUNG UN 40B7000

SAMSUNG UN 40B7000 1

2

3

4

5

Slika Zvuk Opremljenost Priključci Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

za LED pozadinsko osvjetljenje Odličan prikaz standardne TV rezolucije Prikaz crne boje i boje kože Fantastičan kontrast od 3000000:1 Priključivanje TV-a na Internet Mrežno priključivanje na računalo Digitalni MPEG 4 TV prijamnik Gotovo nikakvo zagrijavanje panela Mala debljina LCD-a Izuzetno mala potrošnja energije

protiv Još uvijek primjetno trzanje slike kod brzih scena Vidljivi mali pad intenziteta boje kod gledanja LCD-a sa strane Mali šum u slici na MPEG 4 TV slici Nedostaje bas frekvencija u zvuku Nema ulaz za slušalice

cirati medijski sadržaji pohranjeni na mobilnom telefonu, kao što su video zapisi, fotografije i glazba, te ih prenijeti u TV (Samsung preporuča njihov mobitel oznake SHC-i900). Uz sve ove mogućnosti, TV ima memoriju od 512 MB. Ne treba zaboraviti spomenuti da je LCD opremljen ne samo analognim i digitalnim TV prijemnikom, nego i digitalnim MPEG 4 prijemnikom, pa je potpuno spreman za budućnost i prijam HD TV signala u rezoluciji od 1080 piksela.

Zapravo, ovaj LCD TV je pravo malo čudo elektronike i zabave, koje će se sigurno svidjeti svim korisnicima.

Daljinski upravljač dizajniran je u skladu s LCD-om. Crna klavir lak površina odlično izgleda, a njegove velike i raznobojne funkcijske tipke doprinose nesmetanom upravljanju uređajem. Daljinski ima i pozadinsko osvjetljenje gotovo

50

hi-fimedia #76

svih tipaka, a prigovor bi se jedino mogao uputiti nelogičnosti pojedinih funkcija. Prije svega se to odnosi na funkcije teleteksta, gdje se za ulazak i korištenje teleteksta, koriste tipke u donjem dijelu daljinskog, a za izlazak iz njega gornja tipka na samom vrhu daljinskoga. Uz TV se dobiva i jedan pomalo jajasti, mali dodatni daljinski upravljač sa osnovnim funkcijama (odabir kanala naprijed-nazad, jačina zvuka +/- i uključenje/isključenje TV-a). Vrlo zgodan i praktičan dodatni daljinski, koji će odlično služiti u svakodnevnoj uporabi, kada nisu potrebne neke dodatne funkcije TV-a.

Slika i zvuk

Ugrađeni LCD panel koristi već poznatu SPVA (Samsung’s Super Patterned Vertical Alignment) matricu s reflektirajućim premazom, koji daje bolji kontrast slici, ali ima i negativni zrcalni efekt. Samsung je u ovaj LCD „ugradio“ nekoliko poboljšanja slike, spominjemo Wide Color Enhancer Pro (daje širu paletu boja) i Ultra Clear Panel (daje čišću i jasniju reprodukciju slike). Prema onom što pruža Samsung definitivno niti jedan sadašnji LCD TV na tržištu s uobičajenim pozadinskim osvjetljenjem nema nikakvu šansu s LED tehnologijom. Prije svega, Samsung je pružao nevjerojatnu kvalitetu crne boje koja se može mjeriti s bilo kojim plazma ekranom. Ovako široka paleta i bogatstvo boja, rijetko se može sresti na LCD-ima. Samsung je otišao korak dalje nego njegova konkurencije u prikazu slike s TV postaja ili već sada pomalo zaboravljenog VHS rekordera. Izgled slike je uvijek nevjerojatno dobar, a najviše zapanjuje čistina i detaljnost slike, neovisno iz kojeg je izvora slika reproducirana. Sve što ste nekada gledali (s DVD-a, igraće konzole, VHSa) bit će prikazano s više detalja i s odličnim kontrastom. Ono što posebno iznenađuje je odličan prikaz ljudske kože, što je do sada bio neostvariv zadatak za LCD. Naravno, LED pozadinsko osvjetljenje je zaslužno za ovakvu odličnu sliku. Jedino čemu bi se moglo zamjeriti je primjetna trzavost kod brzih pokreta, bez obzira što je 100Hz Motion plus tehnologija dobro

Samsung UN 40B7000

A/V priključci

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART S-VHS Kompozitni video Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Utor za memorijske kartice Analogni RGB PC (15 pin D) RS-232 Optički digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak

Posebnosti

Memorija TV prijamnika analogna/ digitalna Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Kontrast normalni/dinamički Brzina matrice Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Videotekst 3 D filtar 100 Hz Formati slike Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV receiver

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Težina (kg) TV/sa stalkom Cijena INFO

obradila svoj dio zadatka. Kako god da se okrene, ovaj LCD daje napredniju i bolju sliku nego većina LCD-a koji su sada na tržištu, za vrlo prihvatljivu cijenu. Zvuk TV-a nije oduševio.

Iako ima potrebnu čistinu, nedostaju mu bas frekvencija.

Zaključak

Samsung će sa svojim novim modelom LCD-a zadovoljiti potrebe veći-

1 4 1 (pomoću adaptera) 1 2 (pomoću adaptera) / 2 1 1 1 1 1 100/999 102 LCD LCD 16:9 1920 x 1080 1080p/24/50/60Hz - /3000000:1 4 ms 176/176 1000 stranica memorije • • Auto/16:9/Zoom/Zoom široko/4:3 SRS Trusurround HD 2 x 10W analogni i digitalni /MPEG 996 x 630 x 29,9 mm (bez stalka) 996 x 692 x 255 mm (sa stalkom) 14,8/18,5 12.810,00 kuna Europatrade, tel. 01/2005 655, www.europatrade.hr

ne zahtjevnih korisnika. Izuzetno mala debljina ekrana, s LED pozadinskim osvjetljenjem, izrazito dobra prirodna i kontrastna slika, mrežno i bežično priključivanje na Internet ili računalo, te prilično jednostavno upravljanje svim funkcijama TV-a, velike su prednosti ovog LCD-a. Tražite li veliki LCD ekran s odličnom slikom i mnoštvo mogućnosti Samsung Luxia UN 40B7000 je sve što trebate.

www.hifimedia.hr

)* '* .* 4.0 (" *;.*4-*-* :BNBIB KF QSPJ[WFMB TWPK QSWJ HSBNPGPO T WJTPLPN WKFSOPTUJ [WVLB J UBLP QPTUBKF QSWB UWSULB LPKB V TUWBSJ LPSJTUJ J[SB[ )J 'J %BOBT OB F OBKOPWJKF HFOFSBDJKF $% QMBZFSB J QPKBÆBMB PTWBKBKV OPWF QSJKBUFMKF UF [BEJWMKVKV BVEJPGJMF TWPKPN ÆJTUPÄPN QSJSPEOPH [WVLB ;B OBT LBP WPEFÄFH TWKFUTLPH QSPJ[WPÎBÆB QSPGFTJPOBMOF NV[JÆLF J BVEJP PQSFNF OF QPTUPKJ ESVHBÆJKJ OBÆJO

;BHSFC .BLTJNJSTLB 5FM F NBJM JOGP!CPKF[WVLB IS XFC XXX CPKF[WVLB IS

6 QPOVEJ :BNBIB %"-* #PTF 4FOOIFJTFS 2&% .ZSZBE .VTJDBM 'JEFMJUZ .D*OUPTI 7BO EFO )VM .FMJDPOJ 4PVOE 4UZMF 1BOBTPOJD 1IJMJQT

TEST

ROTEL RSX-1550

Rotel nudi vrhunski zvuk prije svega Odličan, prirodan stereo i surround zvuk koji se može slušati satima bez naprezanja, stavlja RSX-1550 u vrh konkurencije, no izostavljanje nekih mogućnosti kao što je automatska kalibracija i spajanje 7.1 sistema, čini ga privlačnim prije svega iskusnim surround korisnicima

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

P

oznatu reputaciju dobrog stereo zvuka i kvalitete izvedbe proizvoda, tvrtka Rotel već godinama njeguje i ne odstupa od zadanih standarda.

Surround je područje u kojem se Rotel još ne snalazi baš najbolje, bolje rečeno, ne reagira dovoljno brzo na sva događanja na tom tržištu. Njihovi surround proizvodi ne izlaze s trake svake godine, kao što je to kod većine AV tvrtki, nego vrijeme od modela do modela zna potrajati i nekoliko godina. Prava šteta, jer je jedan od njihovih najupečatljivijih surround proizvoda koje smo imali prilike testirati (Hi-Fi Media 63 Rotel RSP-1098 procesor + RBM1077 višekanalno pojačalo), imao čudesnu i magičnu moć surround zvuka na kojeg nitko među zalju-

52

hi-fimedia #76

bljenicima filmskog i glazbenog zvuka nije ostajao ravnodušan.

Nakon duljeg vremena, Rotel je predstavio novu liniju proizvoda nazvanu "serija 15". Unutra su dva gotovo identična receivera oznaka RSX-1560 i RSX-1550.

Opis

Prvo u oči upada Rotelov jedinstveni dizajn; prednja ploča je u imitaciji crnog brušenog aluminija (postoji i izvedba u srebrnoj boji), a rubovi prednje ploče su dodatno naglašeni s blagim ispupčenjem u crnoj klavir lak izvedbi.

Vrlo upečatljiv prvi dojam pojačan je malenim funkcijskim okruglim tipkama i centralno smještenim displejem s jasno naznačenim svim funkcijama u radu. Kada je receiver izvan funkcije oko tipke

uključenja svijetli plavičasta svjetlost, kao i kada je uključen. Šteta što se ta svjetlost ne može smanjiti ili čak potpuno isključiti, jer joj je intenzitet prejak, pa može zasmetati u polumračnim ili mračnim prostorijama prilikom gledanja video materijala.

Zadnja strana receivera bogata je raznovrsnim A/V priključcima; tu su 4 HDMI ulaza, 1 HDMI izlaz (svi u verziji 1.3a), 4 optička digitalna Toslink ulaza, 1 izlaz, itd. Svi su konektori pozlaćeni. Moguće je priključiti samo 5 pari zvučnika (lijevi, desni, centralni, stražnji lijevi i stražnji desni surround zvučnik), nedostaje mogućnost za još jedan par za stražnje centralne zvučnike. U Rotelu su to očito namjerno napravili tako da potencijalni korisnici ovog

receivera, ako žele imati potpuni 7.1 surround, moraju dokupiti još jedno vanjsko stereo pojačalo (Rotel preporuča njihovo RB-1562 stereo pojačalo). To će poskupiti sustav jer RB-1562 pojačalo ima cijenu od 5.200,00 kuna, a receiver 13.900,00 kuna, pa se cijena cijelog sustava penje na prilično visokih 19.100,00 kuna. Rotel RSX-1550 je opremljen najnovijim surround dekoderima iz Dolbya i DTS-a koji se mogu naći na novijim filmskim Blu-ray diskovima.

Slikovni dio nije ostao zapostavljen. Svi video signali koji nemaju visoku rezoluciju mogu se pretvoriti u potpuni HD signal, u rezoluciji od 1080p.

Pritiskom na tipku "Menu" na daljinskom upravljaču neće se odmah pojaviti i glavni izbornik na www.hifimedia.hr

TEST On-screen grafici, kao što je to uobičajeno, nego se prvo pojavljuje informacija o trenutačnom statusu cijelog sustava. Tek pritiskom na tipku "Enter", koja se nalazi u sredini između četiri kursorske tipke, pojavljuje se glavni izbornik. Rotelov On-screen grafički prikaz izbornika je vrlo jednostavno napravljen, a njegova logika upravljanja neće predstavljati problem ni neiskusnim kori- snicima. Ipak, neke postavke sustava su mogle biti finije i bolje napravljene, npr. kod izlazne razina zvuka za svaki kanal podešavanje se odvija u koracima po 1 dB (+/- 10 dB), ali ne po 0,5 dB, čime bi se cijeli sustav mogao bolje podesiti.

Udaljenost slušatelja od zvučnika je napravljena odlično i kreće se u velikom rasponu od 0 do 29,7 m (u koracima po 0,3 m).

Za subwoofer, kao i za sve ostale kanale, omogućen je prilično dobar raspon rezne frekvencije za duboke tonove od 40 do 200 Hz. Zapravo, sve bi to još moglo bolje, kada bi Rotel imao bilo koji vid automatske kalibracije zvuka pomoću mikrofona. Na žalost ovaj receiver je nema, pa će se korisnici morati pouzdati u svoj sluh kako bi sustav pravilno podesili. To je uvijek vrlo zahtjevan zadatak s nepredvidljivim rezultatima. Bolje je rješenje korištenje nekog od ručnih uređaja za podešavanje razine glasnoće (Sound Pressure Level), čime se sigurno mogu dobiti točniji rezultati. Kontrola zvuka i slike u više zona (čak tri)

dobro je napravljena, jer su ponuđena brojna zasebna podešavanja (kontrola zvuka, maksimalna i minimalna izlazna razina zvuka, odabir izvora zvuka kao i video ulaza, itd.), čime se dobilo na većoj fleksibilnosti.

Daljinski upravljač korijene vuče iz prošlih modela. Prilično je veliki i debeo i ne leži savršeno u ruci.

U njegovom donjem dijelu postoje skrivene funkcijske tipke koje služe za pokretanje nekih A/V uređaja (DVD, CD), kao i za podešavanje nekih funkcija receivera. Ovakav pristup nije baš najbolje rješenje, jer se prilikom takvih radnji uvijek mora otvarati poklopac. Sve vanjske funkcijske tipke, kao i poveliki LCD na samom vrhu daljinskog upravljača, mogu biti osvijetljeni plavičastom svijetlošću, što doprinosi nesmetanom kontrolom funkcija u mraku.

Daljinski, osim što ima već uprogramirane kodove za upravljanje uređajima drugih proizvođača, ima i funkciju prenošenja bilo koje funkcije iz originalnog daljinskog u Rotelov. Tu je i "Makro" funkcija za pokretanje više uređaja i funkcija jednom tipkom.

Zvuk

Rotel je od samog početka imao sasvim drugačiji zvuk nego što smo navikli na većini receivera koje smo testirali.

Nenametljivost i odlična ravnoteža sva tri segmenta zvučnog spektra bila je lako primjetna.

Prepoznaje se Rotelova poznata škola zvuka prisutna na njihovim stereo uređajima. Fina podje-

Rotel RSX 1550

Suround modovi

THX Ultra 2/ THX Surround EX Neural THX 5.1 DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX / Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Logic 7 / VMAx Circle Surround l/II Reprodukcija surrounda kroz slušalice Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio)/MP3

A/V priključci Prednji A/V

Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz

Zadnji video

Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz

Zadnji audio

Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz

Oslali priključci

Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par)/B set Vrsta zvučničkih priključaka AC strujni priključak Daljinska kontrola ulazno/izlazna Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 12 V okidač IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 DAB iPod mrežni priključak USB RS-232

Daljinski upravljač

•/• •/•/•/• •/• -/-/7 kanalni stereo -/• 3 /3 (uključujući u to 1 monitorski izlaz) 3/ 3 (uključujući u to 1 monitorski izlaz) 3/1 (monitorski izlaz) 4/1 (svi verzije 1,3a) 7/2 4/1 3/1 •/• 7.1 kanalni / 9.1 kanalni (2 subwoofera) 5/vijičaste stezaljke •/• •/•/• •/•/• 6 komada 4/2 • -

Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje

•/• •/-/• (•/-) • (10)

D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala/zona 2 (svi kanali) Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO Video čip

192 kHz/24 bit 32-bit (40/60/80/100/120/150/200 Hz) 5/-/5x75W

Posebnosti

Ostalo

On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena INFO

www.hifimedia.hr

-/•/•/•/•

-/- /Faroudja • -/• • 40 431 x 162 x 435 mm 17 13. 900,00 kuna Sonusart / tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

hi-fimedia #76

53

TEST

ROTEL RSX-1550

Budite u toku!

čitajte najnovije vijesti iz svijeta audija i videa www.hifimedia.hr 54

hi-fimedia #76

la i struktura rezultirala je čistim i jasnim zvukom, bez imalo narušavanja bilo kojeg dijela zvučne slike. Stereo je odlično reprezentiran, s jasnom sredinom i odnosnom lijevo/desno. Dubinska perspektiva zvuka je također odlično obrađena, s vrlo dobrim obrisima veličine prostora, kada se slušaju orkestralna ili klupska živa glazba. Bas područje je nešto tvrđeg karaktera, bez imalo gubitka kontrole kod zahtjevnijih glazbenih materijala. Na prvo slušanje zvuk se može činiti nezanimljivim i neatraktivnim, ali to je samo privid, jer što se više sluša ovaj receiver zvuk se polako ali sigurno uvlači pod "kožu", a tek malo duljim slušanjem prepoznaju se sve kvalitete receivera. U svakom pogledu odličan stereo zvuk. Surround je također ponudio smirenu i kontroliranu zvučnu scenu. Zvukovi su u svim kanalima fino i precizno raspoređeni, nema izostavljanja bitnih informacija. I nakon dužeg korištenja ne osjeća se zamor niti naprezanje, što se danas rijetko sreće na AV receiverima. Bas frekvencije su snažne i prodorne, gdje to određeni glazbeni i filmski materijali zahtijevaju, a njegova kontrola nikada ne dolazi u pitanje. Prirodnost dočaravanja različitih zvukova sigurno je jedan od najjačih "aduta" ovog receivera. za Zvuk A/V kontrole za više soba Pozlaćeni svi A/V priključci Dobra kontrola A/V mogućnosti u više zona

protiv Nema niti jedan prednji A/V priključak, pa čak niti ulaz za slušalice Nema ugrađeno 7 kanalno pojačalo Nema automatski sustav kalibracija surrounda pomoću mikrofona Prejako osvjetljenje tipke uključenja/isključenja na receiveru

Zaključak

Najveća vrijednost novog Rotelovog receivera RSX 1550 je kvaliteta zvuka, koji ima prirodan i nimalo nametljiv karakter, što ga čini idealnim za ugodno višesatno slušanje. Ne treba zaboraviti niti vrlo dobru kontrolu svih važnijih parametara A/ V izvora, koji su neovisni jedan o drugome, a mogu biti poslani čak u tri različite zone (sobe).

Prigovor svakako ide nepostojanju još jednog para stereo pojačala (za stražnje surround centralne zvučnike), koji bi dali puni sjaj svim materijalima koji imaju 7-kanalnu izvedbu. Iako se svi surround parametri mogu podesiti bez nekih većih problema, minus je što nema automatske kalibracije zvuka što je standard u svijetu surround pojačala. Prema svemu izrečenom, Rotelov RSX 1550 je definitivno namijenjen zahtjevnijim korisnicima, koji već imaju iskustva u podešavanju surrounda, te će znati izvući maksimum iz svih njegovih karakteristika. Ovim receiverom Rotel je ponovno dokazao da zna napraviti zvukom odličan uređaj, ali nedostaju mu neki "sitni" detalji, koje konkurencija nudi i u nižem cjenovnom razredu. Ako imate već iskustva s AV receiverima, ako ne trebate 7 kanala i na istom sustavu želite slušati odličan stereo zvuk onda Rotel RSX-1550 zaslužuje našu preporuku.

ROTEL RSX 15 1

2

3

4

5

Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

www.hifimedia.hr

DIGITAL I

M

A

G

E

Nikon D5000 LCD dijagonale 6,9cm (230.000 piksela) s promjenjivim položajem omogućuje jednostavno snimanje fotografija iz bilo kojeg kuta.

Pomičan i fleksibilan zaslon omogućuje bolje pozicioniranje fotoaparata kako bi odgovarao kutu ili snimki. D5000 nudi DMovie (sa zvukom) snimanje filmskih isječaka visoke definicije (1.280x720 piksela) koji su kompatibilni s najnovijim televizijskim zaslonima te jedan HDMI izlaz za jednostavno povezivanje.

Pristup funkciji Pregled uživo jednim gumbom omogućuje pregled i kadriranje snimaka ili filma putem LCD zaslona. U načinu AF praćenja predmeta, fotoaparat nastavlja s praćenjem

www.hifimedia.hr

predmeta čak i ukoliko za trenutak izađe iz kadra, a zatim se vrati, kako bi meta uvijek bila u fokusu. Ugrađen je 12,3 MP CMOS senzor DX formata sa osjetljivošću od ISO 200 – 3.200 vrijednosti (postoje opcije koje smanjuju osjetljivost na ISO 100 razinu ili povećavaju na ISO 6.400). Brzina slijednog snimanja je 4 sl/s, a prilikom fokusiranja moguće je birati između 11 točaka fokusa. D5000 prihvaća NIKKOR AF-S i AF-I objektive. Cijena kita sa AF-S NIKKOR 18-55mm F3,5-F5,6 VR stabiliziranim objektivom u EU se kreće od 720€.

INFO: www.fototeh.hr, tel: 01/6196 609.

hi-fimedia #76

55

digital news Panasonic DMC-GH1 SLR sa HD videom

Novi predstavnik micro 4/3 sustava i nasljednik testiranog G1 modela donosi novu funkcionalnost u SLR svijet digitalne fotografije. Snimanje video zapisa u HD rezoluciji od maksimalnih 1920x1080/24p ili fluidnijih 1280x720/60p. Ovo je omogućeno zahvaljujući novom 12,1 megapikselnom Live MOS senzoru uparenom sa Venus Engine HD procesorom, to jest dva procesora koja pružaju velike mogućnosti procesiranja. Uz novo tijelo ide i novi svestraniji objektiv LUMIX G VARIO HD 14-140mm (28-280mm ekvivalentno 35mm formatu) F4.0 – F5.8 koji pruža 10x zoom i tiho kontinuirano fokusiranje uz fleksibilno podešavanje otvora blende. Ugrađeno je napredno prepoznavanje lica koje omogućuje pamćenje odabranih lica i ukoliko se u kadru pojavi poznato lice, fotoaparat prilagođava fokus i ekspoziciju njemu. To omogućuje oštriju sliku određene osobe unutar mnoštva ljudi. iA (intelligent Auto) mod snimanja dostupan je i kod snimanja video zapisa i automatski prepoznaje tip scene i prilagođava snimanje kako bi se korigirala nemirna ruka, problemi sa fokusom i svjetlinom. Zahvaljujući posebnoj tipki za uključivanje/isključivanje snimanja videa, nije potrebno prebacivati između foto i video moda što omogućuje brzu reakciju i manju vjerojatnost da se propusti važna video ili foto scena. Tijelo dimenzija 124x89,6x45,2 mm teži 385g bez baterije i dostupno je u crnoj, zlatnoj ili crvenoj boji. Najavljena cijena u Japanu je prilično visokih 1.530$, ali nadamo se da će do dolaska na naše tržište cijena biti korigirana na prihvatljiviju razinu. INFO: www.panasonic.hr

Sony CyberShot T900 i T90 Sony je predstavio 8 novih CyberShot modela, među kojima su dva predstavnika iz poznate Sony T serije ultrakompaktnih digitalnih fotoaparata. Kućište T900 minimalne debljine od 15,1 mm (u najtanjoj točki) dostupno je u srebrnoj, crnoj, crvenoj i brončanoj boji, a tanji T90 model (13,9mm) dolazi u srebrnoj, crnoj, smeđoj, ružičastoj i plavoj boji. Oba modela krase veliki i široki pozadinski ekrani osjetljivi na dodir dijagonale 7,6cm kod T90 modela i 8,9cm kod T900. Novi inteligentni automatski mod snimanja analizira scenu i automatski prepoznaje najbolji profil kako bi se dobili najbolji rezultati. Optička stabilizacija omogućuje oštrije slike pri manjim brzinama okidača. Nova maksimalna rezolucija snimanja videa omogućuje 720p snimke brzinom od 30 sl/s. Na MemoryStick memorijsku karticu od 4GB moguće je snimiti do 60 minuta HD video zapisa.

INFO: www.sony.com

56

hi-fimedia #76

Vanguard Tracker 4 stativ - izdržljivost po povoljnoj cijeni Tracker 4 tripod ima robustnu glavu koja se pomiče u tri smjera, rotira se po 360 stupnjeva na vertikalnoj i horizontalnoj osi, te ima dvostruki sigurnosni mehanizam zaključavanja pločice, kako bi dragocjena oprema bila potpuno zaštićena. Stabilni nogari imaju promjer od 32 mm, mogu se podesiti pod tri različita kuta što omogućava precizno podešavanje na zahtjevnom terenu, a za makro snimanje se ova funkcija upotpunjuje mogućnošću okretanja glavnog stupa naopako. Unatoč tome što se radi o izrazito čvrstom i stabilnom stativu, njegova težina je reducirana na 3,5 kg, dok je nosivost Vanguard Tracker 4 modela impresivnih 10 kilograma. Korisnike koji traže stativ naprednih mogućnosti obradovat će akcijska cijena Tracker 4 tripoda od 1.199,00 kuna. Uz Tracker 4 domaći zastupnik po povoljnoj cijeni nudi i Vanguardov VT 550 panhead video stativ od 178 cm (499,00 kn) te Vanguard MG 8 OS- fotovideo stativ, 182 cm, panhead po cijeni od 589,00 kn. INFO: Neo Orbis, tel.

01/ 2944 447, www.pentax.hr www.hifimedia.hr

Pentax 645 - high-end aparat za 2010.

Neposredno pred održavanje Photo Imaging Expo sajma u Tokiju Pentax je najavio izlazak ekskluzivnog digitalnog fotoaparata srednjeg formata tijekom 2010. godine. Novi uređaj predstavljen je pod radnim nazivom Pentax 645 Digital i čini bitan iskorak u ponudi Pentax digitalnih fotoaparata.

Digitalni fotoaparati srednjeg formata su high-end uređaji izuzetno zanimljivi profesionalcima i predmet velikog zanimanja svakog pasioniranog foto entuzijasta. Obzirom na bitnost Photo Imaging Expo sajma koji se održava u “domovini” digitalnih fotoaparata Japanu, logično je da se Pentax odlučio na predstavljanje zahtjevnog novog proizvoda upravo na ovom sajmu. Od 26. do 29.03. posjetitelji sajma u Tokiju mogu se upoznati s konceptom ovog fotoaparata napredne tehnologije, koji je rezultat dugogodišnjeg rada odjela za razvoj Pentax korporacije. S obzirom na ekskluzivnost proizvoda, za Pentax 645 Digital nije predviđen plasman u redovne distributivne kanale, već individualni pristup zainteresiranim kupcima od stane pojedinog regionalnog ureda.

Pentax 645 Digital se odlikuje specifikacijama poput vrlo velikog CCD senzora rezolucije veće od 30.0 megapiksela te univerzalnim Pentax sučeljem za objektive koje omogućuje korištenje dosadašnjih Pentax 645 objektiva za aparate srednjeg formata.

Zajedno s fotoaparatom Pentax 645 Digital, na tržište će biti plasiran i objektiv kompatibilan s tim modelom, čije je radno ime Pentax-D FA 645 55mm F2.8. Optimiziran za digitalnu fotografiju, vrhunskih optičkih elemenata i završne obrade, ovaj objektiv će omogućiti da se iskoriste sve napredne karakteristike uređaja s ciljem stvaranja vrhunske fotografije. Cijena uređaja Pentax 645 još nije određena već će se određivati pri izlasku na tržište, no očekuje se da bi mogao koštati oko 50.000 kn.

INFO: www.pentax.hr

www.hifimedia.hr

DMC-FS15

Panasonic Lumix DMC-FS6, FS7 i FS15 Panasonic je proširio svoju Lumix FS seriju digitalnih fotoaparata sa tri nova modela DMC-FS6, FS7 i FS15. Na prvi pogled identični fotoaparati razlikuju se u nekoliko karakteristika.

DMC-FS6 posjeduje senzor razlučivosti od 8,1 megapiksela i pozadinskog ekrana najmanje dijagonale (6,4 cm – 230.000 piksela). F2.8-F5.9 LEICA DC VARIO-ELMARIT objektiv omogućuje 4x uvećanje (33-132mm), a ugrađena baterija DMC-FS6 omogućava do 400 snimaka sa jednim punjenjem (CIPA standard). DMC-FS7 koristi istu optiku uz CCD senzor veće razlučivosti od 10,1 megapiksela i veći pozadinski ekran dijagonale 6,9cm (230.000 piksela), te DMC-FS7 kraće trajanje baterije (do 360 fotografija). Najjači model DMC-FS15 koristi senzor veće razlučivosti od 12 megapiksela, ali uz njega ugrađen je fleksibilniji F3.3-F5.9 LEICA DC VARIO-ELMARIT objektiv 5x zooma (29-145 mm ekvivalentno 35mm formatu). Ovaj model omogućuje i praćenje objekta u pokretu i fokusiranje u 11 točaka (FS6 i FS7 mogu fokusirati u 9 točaka) uz nešto slabije deklarirano trajanje baterije do 330 snimaka (CIPA standard).

Zajedničke karakteristike su snimanje video zapisa najveće rezolucije od 848x480 piksela (30 sl/s), MEGA O.I.S. optička stabilizacija, prepoznavanje lica, iA potpuno automatski mod snimanja, brzina zatvarača od 1/2.000-8s, 50MB ugrađene memorije, SD utor i PHOTOfunSTUDIO 3.0 programski paket za lakšu obradu snimljenog materijala. Dimenzije fotaparata su 97 x 54,4 x 21,2 uz manja odstupanja ovisno o modelu i masom između 115 i 117g (137-139g sa baterijom i memorijskom karticom). Cijene na našem tržištu se kreću od 1.159 kn za FS6 model, 1.559kn FS7, do 1.799kn za najjači FS15. INFO: www.panasonic.hr hi-fimedia #76

57

TEST

SAMSUNG HMX - H104

Korak ispred N konkurencije sa SSD memorijom piše: Mario Mlakar

Smanjivanjem dimenzija senzora, objektiva i tijela kamere Samsung se svojom novom H104/105/106 serijom više okrenuo point’n’ shooterima. No ugrađivanje SSD tehnologije memoriranja zainteresirat će i najzahtjevnije

58

hi-fimedia #76

ije prošlo ni pola godine kako nas je Samsung na testu oborio na leđa svojom vizijom kompaktne Full HD kamere za 2009. godinu. Bio je to robustan i elegantan uređaj, osebujnih oblih crta, intuitivnog i zabavnog sučelja, ispod čije se haube skrivao ogroman CMOS kao temelj kamere čije su video performanse pravedno stale rame uz rame sa najjačima u konkurenciji. Ali uz bitnu razliku, Samsung je nudio svoju ubojicu iz sjene po daleko najnižoj cijeni.

Pred nama stoji potomak prethodno opisane kamere, prvi u svijetu oplemenjen novim ultra brzim medijem budućnosti pohrane podataka, SSD tehnologijom, ali i sa skoro tri puta manjim CMOS senzorom u odnosu na veoma uspješnog prethodnika.

Je li Samsung novim prinovama u obitelji uspio dosegnuti ili čak preskočiti letvicu koju je nedavno sam sebi tako visoko postavio?

Opis

Industrijski gigant se s razlogom nije usudio mijenjati vrlo osebujnu i pre-

poznatljivu vanjštinu svojega uređaja, pa je tako monovolumensko-cilindrična, sjajno crna elegancija prethodnika, kombinirana s mat tamno sivom zadržana i na ovom modelu.

Dodatno smanjene dimenzija kamere daju ergonomiji visoku razinu, pa tako i u velikoj ruci u kakvoj je kamera testirana, sjeda vrlo prirodno s udubljenjima za prste točno na mjestima gdje biste ih željeli. Tako je sada poluga za zoom sjela taman na kažiprst za razliku od manje logičnog srednjeg prsta koji je to kontrolirao na prethodnoj kameri. Sa zarotiranim hvatištem za snimati kadrove iz niže perspektive palac se smjesti u valjkasto ulegnuće na površini kamere, dok u nerotiranoj poziciji hvatišta tamo leže ostali prsti.

Pohvalno.

Tipke na vanjštini su u skladu s dizajnom, minimalističke. Tako se na obodu kamere ne nalazi ništa osim gumba za snimanje i slikanje, poluge za zoom i tipke za mijenjanje moda iz snimanja u pregled materijala. Ta činjenica i kvaliteta izrade koja ulijeva sigurnost daju osjećaj robusnosti uređaja.

Pri otvaranju LCD-a vidi se nova tipka na unutrašnjosti kamere «power». HMX20 se mogao paliti i gasiti jedino otvaranjem i zatvaranjem LCD ekrana. Njegov nasljednik nudi mogućnost da kamera i sa zatvorenim LCD-om bude u stand by modu čime se, uvjetno rečeno, štedi baterija (kratkoročno i dugoročno), uzevši u obzir da je potrošnja puno manja u stacionarnom stanju nego pri naglim promjenama uzrokovanim čestim uključivanjem i isključivanjem kamere.

Samsung je ovaj put odabrao Schneider Kreuznach Varioplan leće 37mm promjera u odnosu na 49mm prethodnika. Kromatske aberacije se pojavljuju tek pri konačnom 10x zoomu u vrlo maloj količini, ali zanimljivo, u crvenom području (obično su plavi rubovi ti koji se pojave oko vrlo svijetlih objekata na tele strani objektiva). Precizan i osjetljiv LCD touchscreen kojeg je koristio HMX20C, zadržan je u nepromijenjenom obliku na ovoj kamewww.hifimedia.hr

ri. Rezolucija je visoka, a dijagonala zadovoljavajuća.

Izbornici po kojima se zapravo dosta rijetko manevrira su intuitivni i jednostavni, makar tipka Q-menu na okviru LCD-a objedinjuje 6 najčešće korištenih parametara: medij pohrane, format, preset scene, fokus, ekspozicija i balans bijele boje.

Manualne kontrole su zastupljene, iako na njima uopće nije naglasak.

Fokus se kao i kod prethodnika ne može namještati za vrijeme snimanja i namješta se preko LCD-a, dok su blenda i brzina okidača nezastupljeni u Qmenu-u već zahtijevaju ulazak u izbornik kamere. Ovo je point ‘n’ shoot kamera koja neće zadovoljiti video entuzijasta željnog veće kontrole nad parametrima snimanja.

Samsung je iz prethodnika izbacio opciju snimanja u Slow motionu što je bila jedna od zabavnijih opcija HMX20, ali je u novu H seriju uključio mogućnost Timelapse snimanja za snimanje dužeg intervala prolaska vremena, što se može koristiti za višesatno snimanje zalaska sunca, zatvaranja pupoljka cvijeta prolaskom dana i sličnih dugotrajnih procesa.

Parametar koji je isticao prethodnika ovog uređaja je bila veličina njegovog CMOS čipa. Riječ je o velebnih 1/1.8˝ tako da podatak o skoro tri puta manjem čipu veličine 1/4.5˝ u cijeloj H seriji kamera (razlikuju se samo u veličini medija za pohranu, 16/32/64 GB), dosta iznenađuje. Postojala je bojazan da će rezolucija podosta pasti bez obzira što je 2.2 Mpix sasvim dovoljno za pokriti zahtjeve Full HD videa (1920x1080=2.074 Mpix).

Performanse i snimanje

To se nije dogodilo pri dosta osvijetljenim kadrovima. Rezolucija nove H serije jest malo niža u odnosu na prethodni uređaj, ali ništa drastično.

Tek pri manjim razinama rasvjete se vidi razlika jer se ovdje skoro tri puta manji senzor teško može nositi sa svojim prethodnikom. Manjak hardvera ovdje pokušao kompenzirati softverskom obradom koja neće smetati point ‘n’ shootera, ali bi ghosting, u krajnje neosvijetljenim kadrovima i pad rezoluciwww.hifimedia.hr

je nastao prikrivanjem šuma bluranjem, mogao smetati korisniku koji želi performanse i u mračnijim uvjetima.

Samsungova verzija H.264 kodeka je u posljednjoj inačici korištenoj u ovom uređaju riješila otkrivanje blokovske strukture kodeka pri izrazito dinamičnim pokretima, ali je ostao problem motion blura koji se javlja pri bržem paniranju kamerom.

Senzor ne reproducira prezasićene boje što zna biti slučaj sa kamerama u ovoj klasi, dok zadržava živahnost boja, iako malo ispod razine prethodnika s obzirom na manje dimenzije senzora. Poželi se montirati snimljen materijal, trebat će modernije računalo s malo više «konjskih snaga», jer je industrijski standard AVCHD još uvijek vrlo zahtjevan u računalnim resursima. Audio je stereo AAC kompresije. Automatika na kojoj ipak počiva rukovanje ovim jednostavnim point ‘n’ shooterom odrađuje posao solidno. Bijela boja je korektna, iako nekad zna vući na plavu stranu što možete ispraviti odabirom jednog od više ponuđenih preseta. Autofokus je responsivan, a automatska ekspozicija se na promjenu uvjeta snimanja prilagođuje dovoljnom brzinom.

Fotografije su u odnosu na HMX200 ipak niže rezolucije i kvalitete (razlog tomu je i Samsungova nova HMXR10 kamera s Full HD videom, ali i 9Mpix fotografijama koji sada preuzima tu ulogu hibrida). Pri niskoj razini svjetla asistira bljeskalica ugrađena u kućište, tik iznad same leće.

Autofokus u modu fotografiranja radi brzo, a bljeskalica ne spaljuje subjekte. Nešto u čemu je HMX20 kaskao za konkurencijom je bila stabilizacija slike. Elektronička stabilizacija te kamere, još uzevši u obzir ultra male dimenzije i težinu, nije se mogla usporediti s optičkom stabilizacijom JVC GH-HD5 ili Sony SR12 modela iz našeg prošlogodišnjeg testa.

Samsung HMX-H104/105/106 modeli su zakoračili prema stabilnijoj slici novom optičkom stabilizacijom koja omogućuje manje treskave snimke u odnosu na prethodnika. S obzirom da je ova kamera još manjih dimenzija i veoma lagana sa

svojim SSD medijem za pohranu, to ima negativnu posljedicu da ipak još ni ovaj model nije došao na razinu gore spomenutih modela kamera konkurencije, ali je ipak korak u pravom smjeru.

Od portova za interkonektibilnost, kamera koristi USB, AV, RGB, HDMI i DC za napajanje koji se nalaze elegantno sakriveni na stražnjoj strani kamere ispod kromiranog poklopca. Kako je jednostavnost i kompaktnost u ovoj priči sve, adapter za napajanje kamere je identičan punjačima za mobitele. Isto tako, prijenos podataka na računalo je iznimno jednostavno pošto je softver za prebacivanje već instaliran u kameru pa je za prvo prebacivanje snimaka dovoljno samo spojiti kameru USB kabelom na računalo.

Pohvala za inovativno rješenje!

Parametar koji potpuno odvaja kameru od ostatka konkurencije je mogućnost pohranjivanja Full HD zapisa na SSD medij. SSD je kratica od Solid State Disk, gdje čvrsto stanje dolazi od poluvodičke tehnologije, za razliku od magnetske koja je vezana za tvrde diskove. SSD diskovi se koriste već više od deset godina, ali samo u vojne svrhe, gdje je potrebna otpornost na ekstremne uvjete; od širokog raspona temperatura, preko velike brzine zapisa i čitanja, pa do otpornosti na vibracije i bilo kakve udarce. Već činjenica da SSD diskovi za razliku od tvrdih diskova nemaju pokretnih dijelova čini ih veoma brzima, manje gladnima energije, tišima, pouzdanijima i otpornima na mehanički stres, no naravno uz, zasada, višu cijenu (u odnosu na tvrde diskove i flash memoriju). Ta svojstva SSD diskova čine ovu kameru robusnijom, energetski efikasnijom, lakšom i manjih dimenzija.

Na H104 modelu 16GB SSDa omogućuje 124min snimanja u 1920x1080 50i Full HD-u najmanje kompresije. Spuštanjem rezolucije preko 720p pa sve do standardne definicije može se doći i do 1000 min. snimljenog materijala. Čak i ako se na modelu H106 sa 64GB napuni cijeli disk, može se nadograditi kapacitet kamere opcionalnom SDHC memorijskom kar-

ticom preko dostupnog utora na dnu kamere.

Zaključak

Smanjivanjem dimenzija senzora, objektiva i tijela kamere Samsung se svojom novom H104/105/106 serijom više okrenuo point’n’ shooterima kojima manualne kontrole i snimanje pri niskim razinama svijetla nisu prioriteti.

Kao i svoj vizualno identični prethodnik, ali ojačan SSD tehnologijom ovo je sada još robusniji, ali elegantan, jednostavan i zabavan uređaj. Prethodni model je mogao biti dostojna zamjena za digitalni fotoaparat, što ovaj model ipak nije.

S obzirom na usporedivu cijenu između testirane H serije i prethodnog HMX20 modela koji ipak zadržava veću kvalitetu slike, prevagu u odluci bi mogao donijeti apetit prema tehnologijama budućnosti što SSD medij jest.

SAMSUNG HMX-H104 Format videa: H.264 HD

Senzor:

1/4.5˝ 2.2Mpix CMOS

Pohrana:

16GB SSD fiksne memorije, SDHC utor

Optički zoom: 10x

LCD ekran:

2.7’’ osjetljiv na dodir

Ulazi/Izlazi:

AV, RGB, HDMI, USB 2.0, DC

Dimenzije (D/V/Š/T):

128.6mm / 60.9mm / 59mm / 380g Cijena: 4.540,00 kn (model s 32 GB) INFO: Europatrade, tel. 01/2005 655, www.europatrade.hr

hi-fimedia #76

59

IZBOR NOVIH DIGITALNIH FOTOAPARATA NA NAŠEM TRŽIŠTU

Pristupačna cijena za sve naprednije tehnologije piše: Igor Jadan

N

ovi modeli digitalnih fotoaparata poznatih i manje proizvođača obasipaju nas skoro svakodnevno. Razvijaju se nove tehnologije, pojavljuju se nove funkcije bez kojih do sada niste mogli živjeti, ili barem tako tvrde propagandni materijali. Kroz ovaj pregled ponude digitalnih fotoaparata na našem tržištu odlučili smo se ukratko predstaviti po jedan najzanimljiviji novi model poznatog proizvođača koji pruža više za svoju cijenu ili donosi novu

funkcionalnost koja ga ističe među konkurencijom. Naglasak je stavljen na dostupnost na našem tržištu i birani su samo modeli koji se mogu naći u on-line cjenicima poznatijih trgovina. Neki proizvođači su prisutni na našem tržištu, ali tromost ili nezainteresiranost uvoznika uzrokuje siromašnu ponudu od svega nekoliko odabranih modela koji su često i zastarjeli. Pregledom odabranih modela može se zaključiti da je velik raspon zooma postao sve

dostupniji i u kompaktnom kućištu (preko 10x), a ultrazoom kategorija bez problema dostiže i premašuje 20x uvećanje. Srećom, sve više modela kreće sa širokim kutem snimanja što će cijeniti svi koji snimaju u zatvorenim prostorima. Mogućnost snimanja video zapisa u HD ili čak fullHD rezoluciji sve je raširenija, kao i HDMI priključak na fotoaparatu kako bi se što jednostavnije i kvalitetnije prikazale snimke na sve prisutnijim HD i fullHD televizorima.

CANON PowerShot SX200 IS

Casio Exilim EX-FC100

Novi Canonov kompaktni model nasljednik je SX110 koji se pojavio kao odgovor na Panasonicovu TZ seriju kompaktnih fotoaparata s velikim rasponom zooma. SX200 koristi 12,1MP senzor (1/2,3”) uz optički stabiliziran objektiv raspona žarišne duljine od širokokutnih 28-336mm (ekvivalentno 35mm formatu). Veliki pozadinski LCD ekran dijagonale 7,6cm sastavljen je od standarnih 230.000 piksela. Snimanje video zapisa je moguće u modernoj 1280x720p HD rezoluciji.

Zanimljiv dodatak je mini-HDMI priključak koji omogućuje direktno spajanje fotoaparata na HD TV. Dimenzije fotoaparata su 103x61x38mm uz masu od 220g, a za pohranu podataka koristi se SD/SDHC memorijska kartica. Cijena uređaja je 2.700 kn.

Casio se prošle godine dokazao kao predvodnik u uključivanju video mogućnosti u digitalni fotoaparat zahvaljujući svojim EX-F1 i EX-FH20 modelima koji su omogućavali do tada nezamislive brzine snimanja. Nažalost, ti fotoaparati su se isticali i svojom veličinom, posebno EX-F1 model. Casio je bio i predvodnik u smanjivanju dimenzija fotoaparata, te je u Exilim EX-FC100 modelu pružio brzinu u kompaktnom izdanju. Stabilizirani CMOS senzor rezolucije 9MP (1/2,3”) u stanju je snimati video zapise maksimalne rezolucije 1.280x720@30sl/s, a ukoliko se rezolucija smanji može se snimati većim brzinama od 210,420 i 1.000 sl/s. Brzina slijednog snimanja je odličnih 30sl/s. Objektiv 5x zooma (37-185mm) pruža malo veći raspon od prosjeka kompatnih fotoaparata. Na stražnju stranu malenog tijela dimenzija 99,8x58,5x22,6mm i mase 146g, smješten je LCD dijagonale 6,9cm (230.400 piksela). Cijena uređaja je oko 2.100 kn.

60

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

IZBOR NOVIH DIGITALNIH FOTOAPARATA NA NAŠEM TRŽIŠTU

Panasonic DMC-TZ7

Pentax X70

Za Panasonic TZ seriju može se reći da je pokrenula trend kompaktnih fotoaparata s velikim zoomom koji je dobro prihvaćen na tržištu.

Najnoviji predstavnik TZ-7 kombinira 10MP CCD senzor (1/2,33”) s Leica objektivom 12x zooma koji kreće od šireg kuta nego konkurencija (25-300mm). MEGA O.I.S. optička stabilizacija je naravno prisutna, a potrebno je pohvaliti veliki pozadinski ekran dijagonale 7,6cm i razlučivosti od čak 460.000 piksela. HD video zapis je moguće snimiti u maksimalnoj rezoluciji od 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s. Zvuk se snima pomoću stereo mikrofona, a dostupna je i opcija za smanjenje šuma vjetra na snimci. Uz iA automatski mod snimanja, TZ-7 može prepoznati i memorirati odabrana lica kojima će dati prioritet ukoliko se pojave u kadru sa više osoba. Dimenzije fotoaparata su 103,3x59,6x32,8 mm uz masu od 206g (220g sa li-ion baterijom). Tijelo je dostupno u tri boje: crna, srebrna i smeđa. Cijena je 2.999 kn

X70 je prvi Pentaxov digitalni ultrazoom fotoaparat sa stabiliziranim 12MP CCD senzorom (1/2,3”) i objektivom 24x raspona zooma (26-624mm).

Ukoliko se koristi manja rezolucija (5MP), X70 je u stanju slijedno snimati brzinom od 11 sl/s (maksimalno 21 fotografiju), koristiti osjetljivost ISO6400 razine. Fotoaparat je u stanju prepoznati do 32 lica, osmjeh ili treptaj za vrijeme snimanja. Najveća razlučivost video zapisa je 1.280x720@30sl/s.

Pozadinski ekran je standardne dimenzije (6,9cm) i razlučivosti (230.000 piksela). Fotoaparat teži 410g sa liion baterijom, a njegove dimenzije su 110x83x90mm uz napomenu da pri maksimalnom zoomu objektiv skoro udvostruči dubinu aparata. Preporučena maloprodajna cijena ovog fotoaparata je 2.999 kn.

Olympus SP-590UZ

Sony Cybershot DSC-HX1

Olympusov ultrazoom model može se podičiti čak 26x zoomom u rasponu od 26676mm. Uz ovako veliki raspon zooma obavezna je stabilizacija slike bez koje bi većina fotografija pri većem uvećanju bila mutna.

12MP CCD senzor (1/2,33”) mehanički je stabiliziran. Video mogućnosti spadaju u slabiji rang sa maksimalnom rezolucijom od 640x480@30sl/ s, ali ugrađene su neke naprednije funkcije iz jačih modela (višestruka ekspozicija, okidanje na osmijeh,...). Pozadinski ekran ne odskače od konkurencije sa dijagonalom od 6,9cm, a sastavljen je od 230.000 piksela. Dimenzije fotoaparata su 116x84x81mm uz masu od 413g, a u utoru za xD memorijske kartice moguće je koristiti microSD karticu uz adapter. Za napajanje koriste se 4 AA baterije što je danas prilično rijetko rješenje, a za spajanje na HD televizor može se koristiti mini-HDMI priključak. Jedna od prednosti je izbornik na hrvatskom jeziku. Za SP-590UZ potrebno je izdvojiti oko 2.800 kn.

Prvi Cybershot sa CMOS senzorom (1/2,4”) razlučivosti 9,1MP uparen je sa optički stabiliziranim objektivom 20x zooma (28560mm ekvivalentno 35mm formatu).

Zahvaljujući novom senzoru, brzina slijednog snimanja je povećana na 10sl/ s pri punoj rezoluciji. Snimanje video zapisa je moguće u pomalo neobičnoj maksimalnoj rezoluciji od 1.440x1.080 piksela brzinom od 30sl/s, a dostupna je i standardna HD rezolucija od 1.280x720@30sl/s. Zanimljiva je nova tehnologija snimanja panorama koja omogućuje jednostavnije snimanje fotografije horizontalnog kuta do 224° ili vertikalnog do 154°. Zahhvaljujući brzom slijednom snimanju, potrebno je samo pritisnuti okidač i rotirati kameru u željenom smjeru, a procesor će sam povezati sve snimke u jednu veliku panoramsku fotografiju (maksimalno 7.152x1.080 piksela). Pozadinski ekran je velik (7,6cm dijagonala) i pomičan. Podržani mediji za pohranu podataka su Memory Stick DUO/Pro DUO kartice. Dimenzije fotoaparata su 115x83x92mm, a masa priličnih 514g bez LITHIUM baterije. Cijena je 3.800 kn.

CANON (www.canon.hr) - CASIO (www.chipoteka.hr) - PANASONIC (www.panasonic.hr) - PENTAX (www.pentax.hr) OLYMPUS (www.olympus.hr) - SONY (www.sony.hr)

62

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

Leonard Cohen: Kule od (fantastiÄ?nih) pjesama 40 godina albuma Electric Ladyland Jimija Hendrixa Pearl Jam - Ten: Grunge za stadione

T-mobile inmusic FesTival 24. i 25. liPanJ, Jarun ▲

INmusic festival po odabiru uglednih londonskih novina The Times je među dvadeset najboljih festivala u Europi. S razlogom: usudili bi se reći da se toliko aktualnih i atraktivnih imena nikad u Hrvatskoj nije skupilo na jednom mjestu

zagreb

Najveće koncertno događanje u Hrvatskoj ikad?

pripremio: Tihomir Ivka

P

olako, ali sigurno INmusic festival, od ove godine pod generalnim pokroviteljstvom T-mobilea, izrasta u jedan od najrespektabilinijih europskih ljetnih rock festivala. Tome svjedoči i podatak da je ugledni i ozbiljni londonski The Times INmusic festival već drugu godinu za redom stavio na svoju listu najboljih europskih glazbenih festivala, uz bok već legendarnim višednevnim rock feštama kao što su Pink Pop u Nizozemskoj, Roskilde u Danskoj ili srpski Exit.

Prošla tri INmusic festivala bila su dobra, s nizom izvođača koji su po prvi put u Hrvatskoj do provjerenih zvijezda, ali je program često popunjavan domaćim imenima koje imamo prilike gledati svaka tri mjeseca u Zagrebu, i(li) stranim bendovima čiji su zeniti karijere daleko iza nas, kao što je bio slučaj sa Stereo MC’s ili Prodigy prošle godine. Do odlaska ovog teksta u obradu, od domaćih imena najavljeni su samo pulske punk legende KUD Idijoti, ostatak rostera je zasad kud i kamo kraći nego prošlih godina, ali popunjen s, u prosjeku, relevantnijim i aktualnijim zvijezdama. No, prema najavama organizatora, na sveukupno pet pozornica na kraju će nastupiti preko četrdeset izvođača, no sva imena će se odavati na kapaljku sve do samog početka festivala iz marketinških razloga.

Još je jedna stvar primjetna u koncepciji – ove godine imamo daleko

64

hi-fimedia #76

ne. O čemu je točno riječ, do zaključenja broja nismo saznali, no nismo niti trebali. I s ovih dosad najavljenih 18 imena T-mobile INmusic festival je najveći i najvažniji glazbeni festival u Hrvatskoj ikad, složen po metodi "za svakog ponešto".

Kraftwerk

Moby najširu ponudu heavy metala pa će ove godine u publici biti mnogo više dugokosih tipova i onih koji se tako osjećaju nego ranije.

Prostor na Jarunu pokazao se dosad kao idealna lokacija. Mjesta za parkiranja ima napretek, Jarun je blizu tramvajskih i autobusnih linija, a dovoljno daleko da ne može smetati baš nikome. Organizator je i ove godine osigurao besplatan prostor

za kampere kojima će biti omogućeno da donose svoju hranu i piće, a cjelodnevna ugostiteljska ponuda je na usluzi. Najsretnijih i najbržih sto neće trebati ni šator, partner festivala Tuborg Green osigurat će za tu priliku sto šatora za dvije osobe. Organizator je uz podršku novog glavnog sponzora najavio da će biti više osvježenja u koncepciji festivala u odnosu na prošle godi-

U delikatnoj situaciji biranja najvećeg imena na T-mobile INmusic festivalu, prst ipak završava na ovim kumovima elektronske glazbe.

Kraftwerk su daleko najstariji ovogodišnji izvođači, ali još uvijek i daleko najintrigantniji. Bend su osnovali u Düsseldorfu daleko 1970. godine Florian Schneider i Ralf Hutter, studenti s glazbenim iskustvom na njemačkoj eksperimentalnoj sceni koja se u Engleskoj opisivala kao "krautrock". Minimalistički ritmovi, nekoliko riječi koje se ponavljaju kroz vocoder, catchy melodija, sve izvedeno striktno na elektronskim uređajima – to bi bio banalni opis glazbe Kraftwerka koju je teško opisawww.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

Franz Ferdinand

Kraftwerk ti ispravnim riječima. Da nije bilo turneje i kasnijeg CD-a/DVD-a iz 2005., na ovom bi mjestu govorili da su Kraftwerk tek u pohodu na naplaćivanje stare slave. No, živi album Minimum/Maximum sad već ostarjelih Nijemaca zvuči savršeno; skoro pa artikuliranije i smjelije od studijskih snimki. A s pomno osmišljenim video efektima na DVD-u izgleda još bolje. Ne treba sumnjati da će i u Zagrebu pokazati punu formu.

Inače, Kraftwerk u principu nastupaju uživo vrlo sporadično, pa na ovaj debi nakon 40 godina postojanja pred zagrebačkom publikom treba shvatiti kao čast i jedinstvenu priliku da ih se pogleda uživo.

Poslušati prije koncerta: Autobahn (Vertigo), 1974.

Trans-Europe Express (EMI/Dallas), 1977.

Man-Machine (EMI/Dallas), 1978.

Minimum/Maximum (EMI/Dallas), 2005.

Moby

U kategoriji plesne glazbe njujorškom DJ-u i multinstrumentaliwww.hifimedia.hr

stu teško je pronaći ravna po uspjehu. Prodao je preko 16 milijuna CDova, od toga samo Play u 10 milijuna. Daljnji rođak pisca Hermana Melvillea, autora "Moby Dicka", mijenjao se od početka bavljenja glazbom radikalno: počeo je s punk bendovima, da bi početkom 90ih postao jedan od najžešćih techno inovatora, iz tog doba ostao je upamćen singl "Go" s inkorporiranom temom iz Twin Peaksa i “I Feel It”/”Thousand” singl iz 1993. koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži singl ikad s 1.015 bpma. Moby je lutao tražeći svoj unikatni stil i 1998. napokon pogodio s Play.

Svijet su oduševili uglavnom sanjivi plesni ritmovi umiksani s blues crnačkim glasovima koje je snimio Alan Lomax, sakupljač američke glazbene ostavštine tamo još tridesetih i četrdesetih godina. Album je doživio nevjerojatan uspjeh širom svijeta, pojačan i činjenicom da je Moby dopuštao da se njegova glazba koristi u reklamnim kampanjama pa su hitovi "Honey", "Find My Baby" "Why Does My Heart Feel So Bad", "Natural Blues" bili sveprisutni. Play je ostao najveći uspjeh njegove karijere, no do danas Moby je ostao u prvoj ligi predstavnika plesne glazbe. U Hrvatskoj nastupa po prvi put i bit će puno ekskluzive u tom nastupu jer 30. lipnja izlazi njegov novi album pa treba očekivati dosta pjesama koje će biti premijerno izvedene.

Heavy metal Tuborg Green stage Ove godine bit će više heavy metala nego ikad na INmusic festivalu. Roster predvode trash metal legende, jedan od najvećih metal bendova uopće, Anthrax. Dimmu Borgir dolaze iz Norveške po prvi put, riječ je o bendu koji se od početka devedesetih polako uspinjao prema vrhu i danas slove kao jedan od najpopularnijih bendova u podžanru black metala. Hatebreed su Amerikanci malo žanrovski odmaknuti od ostatka bendova s Tuborg Green stagea, prije svega će zadovoljiti poklonike hardcore/metal glazbe. Koliko su dobri uživo govori i činjenica da je prošlogodišnji "Live Dominance" zasjeo na prvo mjesto Billboard liste glazbenih DVD izdanja. Poklonici heavy metala moći će uživati i u glazbi manje razvikanih Nizozemaca God Dethroned i Talijana Fleshgod Apocalypse.

Preslušati prije koncerta: Play (Mute/Dallas) 1999.

18 (Mute/Dallas), 2002.

Franz Ferdinand

Škotski nadvojvode art rocka prije dvije godine napunili su Šalatu i svojim neposrednim pristupom osvojili hrvatsku publiku. Ekipa iz Glasgowa je možda i najreprezentativniji primjer

Anthrax

hi-fimedia #76

65

T-mobile inmusic FesTival redefiniranja engleskog post-punk zvuka. Ozbiljni skoro kao Gang Of Four, ali toliko groovie da na njihov ritam noge same kreću. Uostalom i sami kažu da im je cilj napraviti glazbu na koju djevojke mogu plesati. Uspjeli su u potpunosti, a da nisu izgubili reputaciju vrlo inteligentnog i autorski "teškog" benda. U Zagreb su prvi put došli dvije godine po izlasku drugog albuma, drugo gostovanje će ipak biti osvježenje jer Franz Ferdinand upravo po svijetu promoviraju svoj treći album koji lagano odstupa od stare retorike. Ima više elektronike, ali pjesme nisu ništa manje zarazne od recimo "Take Me Out" ili "Do You Want To".

Preslušati prije koncerta: Franz Ferdinand (Domino/D. Bear), 2004.

You Could Have It So Much Better (Domino/D. Bear), 2005.

Tonight: Franz Ferdinand (Domino/D. Bear), 2009.

Yeah Yeah Yeahs

Predvodnici indie rock zbivanja u New Yorku od instrumenata uglavnom koriste samo gitaru i bubanj, što nimalo ne umanjuje njihovu energiju. Po vokaciji tipičan indie bend koji nije izmislio ništa radikalno novo, ali na sceni uvijek deficitarnoj u jakim ženskm ličnostima, YYY strše pout jarbola. Karen O je možda i najzanimljiviji ženski frontman današnje glazbe, izuzetno snažnog i specifičnog glasa, s unikatnom pojavnošću, stilom i kretanjem na pozornici. Imaju tri albuma iza sebe, zadnji It’s Blitz je tek izašao. Albumi su im prilično razli-

N.E.R.D. čiti, ako se izuzme ta snažna indie nit poveznica, ali vezuje ih jedno: sva tri su doživjela hvalospjeve kritike i sa svakim albumom vojska njihovih fanova je sve veća. Isplati se provjeriti.

Preslušati prije koncerta: Fever To Tell (Interscope/Aquarius), 2003.

Show Your Bones (Interscope/Aquarius), 2006.

It’s Blitz (Interscope/Aquarius), 2009.

N. E. R. D.

Američki trio branit će "boje" hiphopa na ovogodišnjem INmusic festivalu. Predvodi ih Pharell Williams, možda i poznatiji kao producent tima Neptunes nego izvođač. Kreirali su zvuk Kelis, Madonne i Britney Spears u jednom stadiju karijere, radili s JayZ-em, Snoopom, Justinom

Timberlakeom…Izdali su tri albuma i iako kao producenti guraju zvuk sintesajzera u prvi plan, kao bend njeguju više organsku glazbu, što uživo zahtijeva klasične instrumente i klasični bend. Slažu funk, rock, rap, R&b i pop u zanimljivu i zapaljivu smjesu. U svakom slučaju, neće se dogoditi da na koncertu nastupe s dva mikrofona i jednim gramofonom iza. Uz Rootse jedan od najzanimljivijih hip hop bendova uživo, barem što se prve lige tiče.

Preslušati prije koncerta: In Search Of…(EMI/Dallas), 2002.

Fly Or Die (Virgin/Dallas), 2004.

Lilly Allen

Jedna od najaktualnijih svjetskih pop zvijezda pristiže iz Engleske;

kćer poznatog engleskog glumca Keitha Allena napravila je malu revoluciju svojim prvim albumom i velim hitovima "Smile" i "LDN" u kojima je izmiješala pop senzibilitet sa modernim ska/reggae tonovima. Hvaljena u tisku i obožavana od publike Allen je brzo došla u središte pozornosti, koju je uspjela održati i ovim ovogodišnjim albumom. S njega skinuti prvi singl "The Fear" je bio veliki hit, a drugi "It’s Not Fair" koji spaja elektro pop i country već je pokorio radijski eter. Lilly Allen je zvijezda trenutka, i sigurno će na Jarun povući teenagersku publiku.

Preslušati prije koncerta: Alright, Still (EMI/Dallas), 2006.

It’s Not Me, It’s You (Parlophone/Dallas), 2009.

Za glazbene sladokusce

Sergent Garcia

66

hi-fimedia #76

Editors i Art Brut dolaze iz Engleske i moglo bi ih se olako strpati u isti koš s Franz Ferdinand, no i jedni i drugi se snažnije vežu na post-punk doba i manje mare za komercijalizaciju. Editors vuku ka Joy Division i Echo&The Bunnymen zvuku dok se Art Brut čvrstim rifovima i reskim bas linijama oslanjaju na bendove poput Wire i Gang Of Four.

Novi album Art Brut Vs. Satan u produkciji Frank Blacka iz Pixies doživio je opće panegirike kritike. Sa Sergentom Garciom će biti zabavno; ovaj Francuz miješa karipske ritmove s rock glazbom i čini to energičnije negoli njegov bliski parnjak Manu Chao. S Rokia Traore, afričkom divom iz Malija, nastavlja se tradicija INmusic festivala da ugošćuje barem jednog top World music izvođa-

ča. Ono što su prošle godine na stageu radija 101 bili Dreadzone, ove će godine biti Adrian Sherwood. Izdavač, producent, DJ, glazbenik, ovaj je čovjek već desetljećima zaštitno lice dub-reggae scene u Velikoj Britaniji. S njim ovom prilikom dolaze vokalisti Ghetto Priest (ex Asian Dub Foundation) i Brother Culture. Richard Dorfmeister ponajviše se proslavio kao polovica remixerskog para Kruder&Dorfmeister sa specifičnim izričajem u križanju duba, ambijentalne glazbe, chill-out zvuka, housea i koječega još. I on nastupa na stageu radija 101. Na kraju, KUD Idijote ne treba posebno predstavljati; istarski punkeri legende su domaće scene i već ih duže vrijeme nismo imali prilike vidjeti na kontinentu.

www.hifimedia.hr

Pearl Jam

Grunge za stadione Pearl Jam

Ten (reizdanje 2xLP 180 g) Sony Legacy/Menart

K

ad se Ten pojavio u ljeto 1991. godine, malo je tko na album obraćao veliku pažnju i prognozirao mu zvjezdani status. Dapače, bilo je ozbiljnih kritika i optužbi na račun Pearl Jama, pa je u NME-u napisano da kradu novac iz džepova obmanutih alternativnih klinaca. Čak je i Kurt Cobain optužio svoje sugrađane iz Seattlea da su se prodali.

Istina, u to doba kad je furiozni Mudhoney s "Touch Me I’m Sick" ocrtao konture grungea, Soungarden redefinirao heavy metal, a na cijeni bili teškaši tipa TAD, Screaming Trees, Swallow i slični, Pearl Jam su zaista djelovali kao komercijalno eksploatiranje rocka iz sedamdesetih omotanog u alternativni celofan. No, neće proći dugo, Cobain će se ispričati Eddie Wedderu, a 18 godina kasnije, povodom de luxe reizdanja albuma, baš nitko neće ispisati negativnu recenziju, čak je i NME revidirao svoje mišljenje. Naprosto, Pearl Jam su s godinama izgradili takvu reputaciju, da je o njima ispravnije govoriti kao o najvećim čudacima rocka velikih brojki, negoli o nekome tko se prodao. Naime, poslije Ten povukli su se u izolaciju, snimali redovito albume, ali nisu snimali spotove što je u MTV dobu ravno samoubojstvu, čak su se i zaratili s koncernom za organizaciju koncerata zbog monopola i preskupih karata. Čudne biljke.

Kako god Ten je bio i danas je poslije 18 godina izvanredno rock djelo. Do srca milijuna dolazio je polako, trebalo je prvo sve eksplodirati s "Smells Like A Teen Spirit" Nirvane, himnom grungea koja se pojavila poslije Tena, da bi se sručila i Pearl Jam lavina. Imali su nekoliko jakih aduta, Eddie Vedder, momak koji je pristigao iz Kalifornije, na pozornici je izgledao karizmatično skoro kao Jim Morrison, njegovi su tekstovi o adolescentskoj depresiji, odrastanju, traumama u obitelji bili savršeni "mamac" za klince koji su unutra prepoznavali svoj život. Tu je i glazba već iskusnih rockera iz Seattlea, na neki način ambivalentna; bio je to ordinarni rock sa svim svojim klišejima, ali i moguće ju je gledati i kroz skroz drugu prizmu tadašnje alternativne glazbe. Bila joj je dovoljno blizu da je i klinci koji su tad otkidali na Pixiese ili Fugazi, prigrle kao nešto sebi vrlo blisko.

Kao i mnogo velikih priča, i priča o Ten je plod slučajwww.hifimedia.hr

nosti i neobičnih okolnosti. Jezgro Pearl Jama, gitarist Stone Gossard i basist Jeff Ament su već bili na pragu velikog uspjeha s Mother Love Bone, još jednim bendom koji je na svježi način eksploatirao zvuk sedamdesetih. Imali su ugovor s velikom diskografskom kućom u džepu, album se prodavao dobro, bili su pred turnejom. I onda se pjevač Andrew Wood predozirao i umro. Da nije, surfer i povremeni djelatnik na benzinskoj crpki, pjevač u nevažnom bendu Eddie Vedder bi možda i danas točio benzin negdje u San Diegu. On je imao te tamne, duboke tekstove, oni su imali glazbu. Glazbeni demo došao je do njega preko zajedničkog prijatelja. Zapjevao preko demo snimki, vratio ga u Seattle i kad je ekipa čula kakav tip ima glas, pali su na leđa. I dakako, tražili da prvim avionom dođe u Seattle. "Alive", "Even

Flow", "Black", "Jeremy"…niska nazaboravnih rock bisera se dogodila kao krajnji rezultat. Ovo reizdanje, kao prvo u seriji raskošnih izdanja starih albuma do 2011., na dvadesetogodišnjicu osnutka benda, izašlo je u četiri luksuzne verzije. Obična (CD ili dvostruki 180-gramski LP) sadrži remasterirani original i još jedan disk s cijelim albumom u novom mixu Brendana O’ Briena. Original je bio solidno snimljen, malo mekan s natrpanom zvučnom slikom. O’Brien je to uspio bolje razdvojiti, Vedderov glas je gurnut naprijed, instrumenti su više odvojeni u zvučnoj slici i cjelokupni dojam je da je snimka izravnija od originalnog mixa. Još raskošnije verzije sadržavaju šest neobjavljenih snimaka, pa DVD s Unplugged koncertom iz 1992. Super de luxe verzija sadrži i LP s koncertom u Seattleu 1992., pa čak i repliku demo kazete albuma i Vedderove kajdanke sa snimanja albuma.

TI

hi-fimedia #76

67

leonard coHen

Leonard Cohen Live In London Sony/Menart

Besprijekoran deveteročlani prateći sastav (uključujući tri prateće pjevačice: sestre Web i danas nezamjenjivu suradnicu Sharon Robinson) podržao je Leonarda Cohena na svjetskoj povratničkoj turneji koja je rezultirala serijom rasprodanih koncerata i dvostrukim live albumom, snimljenim pred londonskom publikom u velikoj O2 areni.

"Puno je vremena prošlo otkad sam zadnji puta svirao u Londonu - možda četrnaest, petnaest godina", podsjetio ih je Cohen tom zgodom, duhovito dodajući: "tad sam bio sam tek šezdesetogodišnji dječak ispunjen ludim snovima". Snimljen tijekom samo jedne večeri, 17. srpnja, ovaj dvostruki disk njegovo je četvrto službeno live izdanje koje je po mnogočemu superiornije albumima "Live Songs" iz 1973. i "Leonard Cohen In Concert" (1994.), te barem jednako impresivan kao sjajni "Field Commander Cohen" koji je pak snimljen na turneji 1979. i objavljen tek naknadno, početkom novog milenija. Ispunjen klasicima probranima iz svih zakutaka karijere, Live In London pruža najkompletniji koncertni presjek jednog fantastičnog kreativnog puta.

U svakoj od serviranih zgoditaka – od "Sisters Of Mercy" i "Suzanne" do "In My Secret Life" kao srazmjerno novom klasiku – sedamdesetčetverogodišnji singer-songwriter je u dobroj vokalnoj formi, s virtuoznim suradnicima na stageu i oduševljenim poklonicima na tribinama. Leonard Cohen, to je i danas drugo ime za eleganciju, zreli šarm i minuciozno uglazbljene poeme kojima prolazak vremena ne može učiniti baš nikakvu štetu. Naprotiv.

DL

68

hi-fimedia #76

Kule od (fantastičnih) pjesama www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

piše: Denis Leskovar

M

ožete ga pitati gdje pronalazi inspiraciju, ali odgovor će u tipično autoironičnom stilu glasiti "pojma nemam – da znam, odlazio bih tamo malo češće". Doista, jedanaest studijskih albuma u četiri desetljeća karijere nije mnogo, ali kvaliteta je ono što se pamti - i konzistentnost.

Jer, usprkos ofucanoj šali da bi se uz svaki njegov album trebao priložiti žilet, Leonard Cohen preživio je sve: duboke depresije i emocionalne brodolome, suradnju s pomahnitalim Philom Spectorom na netipičnom albumu Death Of A Ladies’ Man, mučne kreativne blokade i iskustvo s drogama ("probao sam ih sve"), samotnjaštvom i samostanima, duhovnim učiteljima... Sedamdeseti rođendan poklopio mu se 2004. s izlaskom (zasad posljednjeg) studijskog rada Dear Heather, koji je – produkcijskim i aranžmanskim manjkavostima usprkos - dao naslutiti da veliki bard još ne misli odustati od svoje poetsko-kantautorske misije. Dvije godine kasnije uveden je u kanadski Hall Of Fame, premda su se njegov utjecaj, značaj i popularnost odavno prelili izvan granica rodne Kanade preplavivši kompletan svijet popularne kulture, od šezdesetih do danas; u Cohenovu slučaju, generacijske razlike prestaju biti važne s prvim odsviranim taktovima bilo kojeg od nebrojenih klasika. A mnogi od njih upravo su podastrijeti na odličnom dvostrukom koncertnom albumu Live In London, možda najsveobuhvatnijem live dokumentu u karijeri. "U svemu postoji pukotina – tako da svjetlost može prodrijeti", glasi jedan od njegovih tipično dovitljivih stihova, iz pjesme "Anthem", s albuma The Future. Čini se da se čitavim životnim i profesionalnim putem Cohen vodio upravo time.

Premda je svoj prvi bend oformio kao sedamnaestogodišnjak, Cohen je izgradio respektabilnu literarnu karijeru prije negoli je u trideset i trećoj sreo tada afirmiranu folk umjetnicu Judy Collins koja ga je – čuvši prvotnu verziju "Suzanne" - ohrabrila da otpočne kantautorsku karijeru. Od tada je prolazio nekoliko kreativnih faza. Ponešto odudarajući od konteksta tada prevladavajuće hipijevske kantautorske klime, prva tri albuma – Songs Of Leonard Cohen, Songs From A Room i Songs Of Love And Hate - građena su na kombinaciji klasičnih poetskih elemenata, folk tradicije i europske šansone, stvarajući tjeskobno-romantičan ugođaj koji je zbunjivao američku publiku: u Sjedinjenim državama Cohen je dugo vremena uživao tek kultni status sa skromnim nakladama i promjenjivom srećom kod kritike. Međutim, dragulji poput "Suzanne" (priča o stvarnoj osobi, Suzanne Verdal), "Stranger Song" i "So Long Marianne" s prvijenca, potom "Bird On A Wire" s LP-a Songs From A Room (na čijoj je poleđini otisnuta fotografija Marianne), ili, primjerice, "Famous Blue Raincoat" s Love & Hate, nisu ostavljali ravnodušnima mnogo brojnije europske fanove. Na starom kontinentu Cohen je od početka figurirao kao zvijezda, unatoč etiketi "pjesnika prokletih", prišivene od onih koji nisu prepoznali – ili htjeli prepoznati – suptilnu humornu crtu koja se provlačila prevladavajuće pesimističnim tekstovima o seksu, religiji, ljubavi i žudnji. Sva tri albuma odnedavno su dostupna kao raskošno opremljena, tvrwww.hifimedia.hr

Usprkos ofucanoj šali da bi se uz svaki njegov album trebao priložiti žilet, Leonard Cohen preživio je sve: duboke depresije i emocionalne brodolome, suradnju s pomahnitalim Philom Spectorom, mučne kreativne blokade i iskustvo s drogama, samotnjaštvom, samostanima i duhovnim učiteljima doukoričena reizdanja. Drugo kreativno razdoblje otvara New Skin For The Old Ceremony (iz ljeta 1974), kada se Cohen počeo udaljavati od isposničke akustike ekperimentirajući s raznovrsnijim full-band aranžmanima: "Who By Fire" i "Chelsea Hotel No.2" – s aluzijama na seksualni susret s Janis Joplin u sobi poznatog njujorškog hotela odskakale su kvalitetom na inače neujednačenom albumu. Kulminacija zvučnih pokusa dosegnuta je na Spectorovom rukom produciranom izdanju Death Of A Ladies Man, no bio je to sudar previše udaljenih svjetova: Cohenovog intimističkog i introspektivnog, te Philovog bombastično-ekspresivnog. Nije čudo da se Ladies Man urušio pod

teretom Spectorovog zvučnog zida, ne ostavivši iza sebe niti jedan istinski klasik. Sedamdesete je zaključio (u retrospektivi) podcijenjenim albumom Recent Song na kojemu se, nakon gorkog iskustva sa Philom Spectorom, vratio akustici, premda pomiješanoj s egzotičnijim stilskim začinima.

U pjesmama poput "The Smokey Life" (u kojoj na vokalima gostuje Jennifer Warnes, vlasnica prvog Cohen-tribute albuma "Famous Blue Raincoat) i još boljoj "The Gypsy’s Wife", kanadski se pjesnik vratio korijenima, ali s novom dimenzijom u autorskom rukopisu. Nakon očajno produciranog Various Positions (1984), koji je svejedno uključivao monumentalnu "Hallelujah" – nakon "Suzanne", vjerojatno najizvođeniju Cohenovu pjesmu uopće – uslijedilo je "ponovno rođenje" na albumu I’m Your Man. Objavljen je 1988., nakon petogodišnje diskografske apstinencije, no čekanje se isplatilo – njime je, na opće iznenađenje, osvojio novostasalu alter-rock publiku koja ga je prihvatila kao svog nanovo pronađenog duhovnog oca. Od "First We Take Manhattan", preko "Everybody Knows" do velikog finala u "Tower Of Song", Cohen doista zvuči revitalizirano, premda je naglašeno zujanje sintisajzera znalo zasmetati stare frikove, odrasle na organskom soundu šezdesetih i sedamdesetih. Nakon toga je isporučio prosječan The Future, te još samo dva studijska albuma (Ten New Songs i Dear Heather) na kojima je ravnopravno podijelio glavnu ulogu s iskusnom suradnicom Sharon Robins. Cohen očito stvara dugo, teško i mučno, objavljujući samo one pjesme koje prođu sve samonametnute i iznimno stroge quality control filtere. No vjerojatno smo zato i dobili jedan od najfascinantnijih i najutjecajnijih opusa u povijesti kantautorske glazbe. hi-fimedia #76

69

reizdanJe: čeTrdeseT

godina albuma

elecTric ladyland JimiJa Hendrixa

Zvukovi u boji Stvaranje albuma se u studiju pretvorilo u beskrajni kreativni nered, ali je Hendrix izašao iz njega kao apsolutni pobjednik – Electric Ladyland bio je žanrovski najšareniji, autorski najhrabriji i tehnički najluđi album koji je snimio piše: Tihomir Ivka

Z

gusnuti koncertni raspored tijekom 1967. godine nije dao Jimiju Hendrixu da diše no njegova ambicija nije završavala na tome da zgrće novac, sanjao je i dalje o novom remek-djelu poslije fantastičnog debija "Are You Expirienced?" i pod pritiskom diskografske kuće na brzinu snimljenog Axis: Bold As Love. No, jednako mu je bilo važno iskusiti sve u životu, provoditi se, družiti s ljudima, izvoditi male jam sessione gdje god stigne.

Record Plant, tek otvoreni studio u 44. ulici na Manhattanu bio je dovoljno blizu njegovih omiljenih klubova da upravo to presudi da u njemu snimi svoj treći, pokazat će se kasnije, i finalni album za života. Nakon što je bio samo igračka diskografske

70

hi-fimedia #76

kuće i managera u pokušaju da se uspne do uspjeha, Hendrix je napokon posložio sve po svome. I izludio sve oko sebe. Njegov je glazbeni perfekcionizam dobro poznat, kao i njegov sram vlastitim glasom kojeg je smatrao groznim. Manje je poznato da je baš svaka pjesma na albuma snimljena barem dvadeset puta, a da rekord drži "Gypsy Eyes" s ravno 43 pokušaja. I Hendrix i dalje nije bio zadovoljan. Manje je poznato i to da bi se nakon odlazaka u svoje omiljene klubove u blizini znao vratiti s 20-30 ljudi koji bi i sami povremeno sudjelovali u kreativnom procesu. Naravno, njegove kolege iz benda i managera-producenta Chasa Chandlera to načekavanje, zezancija s nepoznatim ljudima, hirovitost i ćef genija, dovodilo je do ruba živaca. Troškovi su zbog višemjesečnog boravka u studiju strašno narasli, Chandler je pukao, prodao svoj dio u poslu drugome i poslao Hendrixa k vragu.

Hendrixu pak ništa nije moglo omesti plan – on bi čak i crnom taksistu s glazbenim talentom - koji ga je vozio u sitni sat u studio - uvalio udaraljke da malo doprinese remekdjelu u rađanju. Iz tog kreativnog nereda Hendrix je izašao kao apsolutni pobjednik – Electric Ladyland bio je žanrovski najšareniji, autorski najhrabriji i tehnički najluđi album koji je snimio. Na kraju, s nekoli-

ko izvanvremenskih hitova, bio je to i komercijalni trijumf. Vrlo informativni dokumentarac, priložen uz reizdanje povodom 40-e godišnjice originalnog izlaska, uvodi nas u svijet Electric Ladylanda stvar po stvar i sva kompleksnost, osebujnost i hodanje ispred vremena Jimija Hendrixa izlazi na vidjelo. Iako gitarski virtuoz bez premca, Hendrix se nije ustručavao efekata, overdubinga, nasnimavanja i raznih studijskih trikova ne bi li dosegnuo transcendentalne visine i oko svoje glazbe rastegnuo magičnu auru. Korišteno je sve što je došlo pod ruku, od baroknih instrumenata (nezaboravna igra čembala i stratocastera u "Burning Of The Midnight Lamp) do tada naprednih oscilatora kojima se Hendrix uz snimatelja Eddiea Kramera nije libio usporavanja/ubrzavanja instrumenata ili

glasa i izobličenja originalnog zvuka.

Kramer u dokumentarcu kaže kako je Hendrix te tehnike zvao slikanjem zvuka – u soničnom smislu to i nije uvijek ugodno za slušatelja.

Oduzimanje visokih, pa dodavanje, reverbi, cross-fading, ima trenutaka kad se čini da su na jednom zvučniku u stereo sustavu okrenuti polovi. Izazovno, kako god se okrene.

Neomeđen bilo čime osim granicama vlastite kreativnosti, Hndrix bi na Electric Ladyland nabacio punokrvni rock hit kraći od dvije i pol minute (Crosstown Traffic), pa odmah iza blues iz neke druge galaksije kao u "Voodoo Chile"; epskih 15 minuta pretvara se u razulareni jam session, čak se u zatišjima prije ili poslije beskrajnih solaža čuje i ona hrpa ljudi dovedenih s nekog tuluma iz obližnjeg kluba kako plješće. "Little www.hifimedia.hr

Jimi Hendrix Electric Ladyland Geffen/Aquarius

Originalno izdanje: 16. 9 1968.

– dvostruki LP Studio: Power Plant, s prekidima od srpnja 1967. do kolovoza 1968.

Producenti: Jimi Hendrix i Chas Chandler Snimatelji: Eddie Kramer, Gary Kellgren Uspjeh na listama: 1. mjesto na Billboard listi i 6. mjesto na engleskoj ljestvici albuma 1968.

Miss Strange", Reddingova pjesma je pak tipično britanska, kao življi Kinksi, "Long Hot Summer Night", Hendrixov je korak ka soulu s visokom dozom psihodelije. "Rainy Day, Dream Away" može se shvatiti kao Jimijev prilog razvoju jazz fusiona, dok je "All Along The Watchtower" odavanje počasti Dylanu, čovjeku kojeg je Hendrix smatrao mesijom. I definitivna verzija ove pjesme, jedna od rijetkih velikih pjesama za koju se možemo usuditi reći da je bolja u obradi nego u originalu. Da podvučemo crtu, projekt Electric Ladyland je bio velika avantura za Hendrixa i sve uključene. I četrdeset godina kasnije nije se ništa promijenilo – slušati album u cijelosti je i dalje avantura, predivno iskustvo. Hendrix nije znao note, kad je pričao o glazbi i sviranju, izražavao se u drugačijim terminima, "bojama" zvuka, govorio je glazbenicima oko sebe i inženjerima da nešto mora zvučati kao vjetar ili more. I tako na kraju bi, Electric Ladyland zvuči na čas kao svježi lahor, na trenutke kao oluja, a sonična duga nikad ne silazi s njegova neba. www.hifimedia.hr

hi-fimedia #76

71

rock recenzije PIŠU: Gordan Gaži Davor Hrvoj Tihomir Ivka Denis Leskovar Jura Matić Josip Vračar

(GG) (DH) (TI) (DL) (JM) (JV)

The Hold Steady Positive Rage Rought Trade/Dallas

Hold Steady su odlični na studijskim albumima, no velik dio njihove reputacije (koju su potvrdili i na pretprošlogodišnjem zagrebačkom InMusic festivalu kada su zasjenili mnogo zvučniju konkurenciju) otpada na visokoenergičnim,

Yeah Yeah Yeahs

Bob Mould

It’s Blitz

Life And Times

Universal/Aquarius

Anti

Ovogodišnji gosti na T-mobile IN festivalu, oglasili su se trećim albumom, bitno različitim od prethodna dva. Fever To tell bio je neobuzdani, suhi art rock, baziran samo na bubnju, gitari i glasu Karen O, Show Your Bones višeslojna, poboldana, ali disciplinirana alternativa s vrlo artikuliranim melodijama, dok novim dominiraju elektronski, da ne kažemo disko ritmovi. Kao da su htjeli popuniti prazninu koja je nastala hibernacijom skupine Garbage, sinonima za alternativnu elektroniku za mase s ženskim vokalom u središtu pažnje. Još pristupačniji nego prije, Yeah Yeah Yeahs pretendiraju sada protresti i plesne podije. Prvi singl "Zero" otkriva tu pretenziju – YYY sad zvuče kao Blondie u naglašeno dance hitu "Call Me" i prva polovica albuma prošarana je elektro-disco ritmovima, a da baš niti jedan čas ne dolazi u pitanje autorski integritet njujorškog trija. U It’s Blitz nema ni trunke kiča. Karen O kao osoba u usku krugu najeosebujnijih frontmana na sceni, s jednim od najimpresivnijih vokala na današnjoj

uzbudljivim koncertnim nastupima.

Jedan od takvih, energičnih "javnih ukazanja", punih znoja i ubojitih njujorških postpunk vibracija, održan je u čikaškom klubu Metro na Noć vještica 2007., te potom zabilježen na friškom koncertnom (CD/ DVD) izdanju, Positive Rage. Set listom dominirale su pjesme s tada aktualnog, superhvaljenog izdanja "Boys And Girls In America", no začudo, učinak na "neutralnog" slušatelja koji ovo sluša u miru svoje dnevne sobe, nije posve u skladu s očekivanjima. Možda je razlog u neurednom, skoro "piratskom" zvuku, a možda u činjenici da za kompletan Hold Steady doživljaj naprosto morate biti tamo, na licu mjesta. Ovako, njihova mješavina ranog Springsteena, Replacementsa i Elvisa Costella iz zlatnih dana, na Positive Rage tek je zgodan dokument, samo naznačujući ono što bi Craig Finn i njegova četveročlana pratnja mogli biti: uistinu velik bend. Ovako, još su uvijek na razini prvoklasne i premalo artikulirane klupske atrakcije.

sceni nekako je najviše profitirala od zaokreta ka elektronici. I dok se prije trebala probijati s organskom bukom iza sebe, malo hladnjikave nule i jedinice posložene u preciznije i čišće melodije ističu taj snažni glas u prvi plan, da sve nosi na sebi. I sve to skupa zvuči izvrsno. Najvažnije od svega, YYY nisu nimalo autorski potrošeni, žanrovski make-up samo podiže dojam o bendu u punoj stvaralačkoj formi. It’s Blitz može razočarati jedino gitarske fundamentaliste.

DL

TI

72

hi-fimedia #76

iz ljeta 2006. Početne reakcije na novi, četvrti studijski projekt, "My Maudlin Career, još su pozitivnije, ne bez razloga. Riječ je o 46 minuta glazbe koja bi se najpreciznije mogla opisati kao philspectorovski pop šezdestih preveden na jezik postmodernog indie-rocka. Zvuči poput nategnute kritičarske fraze, ali stvar je jednostavna: zamislite spoj grupe Ronettes i (također škotskih) Belle & Sebastian i blizu ste. No raskošno orkestrirane,

Nabijen emocijama, ispunjen biografskim stihovima, išaran pamtljivim refrenima, Bob Mould podsjetio je s prošlogodišnjim District Line na najbolje trenutke svog benda Sugar (Copper Blue) iz devedesetih i izvanredne rane solo radove (Workbook).

Life And Times spada u žešće od devet solo albuma u karijeri, moglo bi se reći da ima i dodirnih točaka s Husker Du, iako je to miješanje krušaka i jabuka s obzirom da su Husker Du bili manje melodični, ali autorski pregnantniji od ovog što Mould danas radi. Ovdje bi moglo vrijediti pravilo obrnute proporcionalnosti; što više buke i brzine to manje emocija. Upravo su riječi i tugaljiv glas Mouldov kao jaki adut na neki način prekriveni novim porivom za žestinom na pragu njegovih pedesetih. Ne može se reći da je Life And Times teško slušljiv, naprotiv, ali u svojoj pravocrtnosti zvuči kao bljeđa kopija vlastitih mlađih dana. Zanatski više nego solidno, ali ipak korak od pune autorske forme i upečatljivosti melodija prezentiranih na prethodnom District Line uratku.

TI

Camera Obscura My Maudlin Career Rough Trade/Dallas

Tijekom desetak godina karijere škotski sekstet Camera Obscura zaradio je čvrsto i odano kultsljedbeništvo i pregršt pohvala kritike za tri dosadašnja studijska albuma – a naročito za "Let’s Get Out Of This Country"

prividno naivne melodije, grandiozni puhačko-gudački aranžmani (koje potpisuje Bjorn Yttling iz trija Peter Bjorn & John), te ultraromantični, gorko-slatki tekstovi, sve se to u rukama pjevačice Tracyanne Campbell i njene ekipe pretvara u ubojito i prepoznatljivo oružje. A uz ovako nadahnute pjesme -"French Navy" konkurira za pop singl godine!- Camera Obscura se iz šarmantnih škotskih prvoligaša napokon počela transformirati u svjetsku klasu za sebe.

DL

The Supremes 3CD Playlist Plus Universal/Aquarius

One su komercijalno najuspješniji izvođač u Motown katalogu, a za Motown su snimali Stevie Wonder i Marvin Gaye, Four Tops, Temptations i Jackson 5.

S 12 pjesama na samom vrhu Billboard liste, Supremes su se po popularnosti mjerile s jednim Beatlesima sredinom šezdesetih godina. Zadnji presjek njihove karijere u 40 pjesama na tri diska, iako bi komotno sve stalo i na dva, ne zamara se njihovim počecima, dok se tražila formula za uspjeh na osam ranih singlova, od kojih niti jedan nije ušao www.hifimedia.hr

među prvih 40 na Billboard listi. U kronološki posloženoj kompilaciji velike stvari počinju s "When The Lovelight Strats Shining Through His Eyes", prilično sirovom R&B numerom koja se popela do broja 23 Billboarda. To je i prva stvar koju su za Supremes napisali najpoznatiji kovači hitova Motowna, tim Holland-DozierHolland. Suradnja s njima intenzivirana je i uskoro stižu zlatna vremena s nekoliko brojeva jedan za redom u 1964. i 1965. ("Where Did Our Love Go", "Baby Love", Come See About Me", "Stop! In The Name Of Love", "Back In My Arms Again").

Supremes stil je bio prepoznatljiv; sve su to nebrušeni biseri tvrde ritam sekcije i zaraznih melodija s prepoznatljivim začinima kao što je jednolično udaranje u def ili pljeskanje u ritmu.

S vremenom broj nezaboravnih melodija samo je rastao, spomenimo samo zimzelenu "You Can’t Hurry Love" s bas linijom koja se kopira do danas u različitim žanrovima – od Iggya Popa u "Lust For Life", do rocka novijeg datuma s australskim Jet i

njihovom "Are You Gonna Be My Girl". The Supremes, tri djevojke iz detroitskih komunalnih nebodera u mnogočemu su se razlikovale od ostatka Motown rostera, prije svega zato jer su njihove pjesme imale najmanje soul karaktera. Bile su više okrenute prema pop glazbi i doo-wapu, pa i broadwayskim mjuziklima što je rezultiralo da im publika bude pretežito bjelačka, a popularnost gotovo jednaka u Europi kao i u Americi. The Supremes su preteča girl bendova, smišljenih projekata u kojima su vanjski skladatelji brinuli o tekstovima i glazbi, manageri o izgledu, pa i personalnim promjenama. U Supremes je uvijek postojala tenzija između pjevačica, bilo www.hifimedia.hr

Dostojno originala Van Morrison Astral Weeks Live At The Hollywood Bowl Listen To The Lion Records/Dallas

Po NME-u Astral Weeks je peti album šezdesetih godina, iza Revolvera Beatlesa, Pet Soundsa Beach Boysa, prvijenca Velvet Underground, bijelog albuma Beatlesa i Dylanovog Highway 61 Revisited. Q ga je stavio na šesto mjesto najboljih britanskih albuma svih vremena, na Rolling Stoneovoj ljestvici 500 najvećih albuma svih vremena drži 19. mjesto. Ekvivalent ekspresionističkom slikanju ili toku svijesti u literaturi, Astral Weeks je jedan od protokonceptualnih, narativnih albuma u kojem se priča proteže iz pjesme u pjesmu, iako su napisane tako da bi ih se dalo tumačiti na razne načine. Glazbeno riječ je pak o djelu kojeg u doba pojavljivanja 1968. nije bilo moguće strpati niti u jednu ladicu; keltska atmosfera, folk i jazz i r&b, sve je to u masnim slojevima nabacano naizgled nezgrapno, a zapravo složeno savršenim redom. Snimljen u samo dva sessiona s glazbenicima "na žeton" uglavnom okrenutih jazzu, Astral Weeks je plod glazbenog impulsa jer nije bilo nota niti posebnog objašnjavanja. Prvo bi Van odsvirao stvar na akustičnoj gitari i onda im rekao da ga samo prate po osjećaju. Morrison pjeva kao u groznici, pod pritiskom, bijesan i pitom, ranjen i prgav, kole-

bljiv i siguran u sebe; dvojakost je druga riječ za Astral Weeks, ovisno kako se gleda. Skraćeno u dvije riječi, Astral Weeks je mistično i oporo remek djelo. U skladu s tim, unatoč panegiricima, komercijalno je album doživio fijasko, ali je s godinama stjecao kultni status i sljedbeništvo. Na kraju, kao što je rekao Elvis Costello, Astral Weeks ostaje jedan od najavanturističkijih zapisa rocka i do dana današnjeg nema ploče koja bi se mogla proglasiti smionijom. Četrdeset godina kasnije radoholični Morrison vraća se svom bitnom djelu živom snimkom albuma u cijelosti, stvar po stvar kako je snimljen u originalu. U intervjuima je govorio kako ga oduvijek želi odsvirati onako kako ga je prvotno zamišljao, uostalom voli koncerte više od studi-

Van ponovno poslužio istom taktikom održavši samo jednu probu prije nastupa - i pružili instrumentalnu pratnju dostojnu originala.

Zapravo, najjasniji dojam u diferenciranju originala i žive izvedbe je u "debljini". Studijski original je suh, tanak, sonično škrt u svojoj genijalnosti, dok je ova koncertna izvedba raskošna, s masnim basovima, da ne pričamo o orkestralnoj pratnji koja je dodala još malo muzikalnosti. I dalje ozbiljan u skladu s predloškom, živi Astral Weeks tek je mrvicu uglađeniji i zabavniji od originala, Van Morrison ovdje nije u groznici, bol se ne emitira s njegovih glasnica, raspjevan je s glasom koji nevjerojatno prikriva njegove već visoke godine i zvuči nekako slavodobitno. Nije rijetko da nekad veliki glazbenici postanu vlastite kari-

ja, voli tu neponovljivost živog nastupa. "Astral Weeks – Live At The Hollywood Bowl" sniman je tokom dvije večeri krajem prošle godine uz prisutnost samo dvojice izvođača s originalnih sessiona, dakako Morrisona i gitariste Jaya Berlinera. Na sreću, svi ostali novi glazbenici shvatili su predložak izvanredno – iako se

kature, što je još gore, i svoja vrijedna dostignuća uživo pretvaraju u karikature. Kod Vana Morrisona nema kompromisa te vrste, pravovjeran je i stamen poput svjetionika na buri. Još jedan razlog zašto je živa verzija tako dobra i s razmakom od 40 godina u odnosu na studijski Astral Weeks.

TI

hi-fimedia #76

73

rock recenzije je i mučnih zamjena i nametanja Diane Ross u prvi plan (što je bila politika Motowna i s drugim njihovim bendovima). Brzi kraj je bio neizbježan, tako da Supremes u šest godina ozbiljnog uspjeha nisu imale vremena pokvariti se. Od prvog jakog singla do zaključnog "Someday We’ll Be Together" koji je zabilježen kad je Diana Ross već bila na dolasku, snimale su kao jutarnja rosa čist i nevin pop s mnogo inovativnih momenata. Doduše, Supremes su u nekom trećem sastavu nastavile i bez Diane Ross, ali to je neka druga priča.

Na sreću, ova bezgrešna kompilacija hitova pokriva samo šest godina "pravih" The Supremes.

JM

Empire Of The Sun Virgin/Dallas

no njihovo porijeklo. Možda bi i ovaj dvojac trebalo gledati, recimo to tako, eksteritorijalno. Njihov je glazbeni jezik prije svega uni-

U uobičajenim relacijama, Empire Of The Sun nisu ogledni primjer australskog benda. Plesni pop, da ne kažemo euro-disco, pripada vrsti nježnih biljaka koja slabo uspijeva na vrućem pijesku zemlje "dolje ispod". AC/DC, Men At Work, Paul Kelly, INXS, Midnight Oil, Jet, Vines na ovaj ili onaj način grubi i nebrušeni nekako su bliži predodžbi australske glazbe. No kad se bolje razmisli i Bee Gees su stasali u Australiji, kao i Kylie Minogue desetljećima kasnije, ali nikad u prefiksu nije potencira-

verzalan. Ideja da se udruže Luke Steele iz psihodelično-alternativnih Sleepy Jackson i Nick Littlemore s isključivo klupsko-plesnim bac-

Walking Of A Dream

kgroundom, može se činiti kao zbrajanje krušaka i jabuka, no čini se da su uspjeli uzgojiti novo voće, čudno, ali prilično slasno. Steele ima neobičan falset čovjeka koji je upravo preživio neku psiho-terapiju ili mu je upravo potrebna, dok je Littlemore iza njega zakeljio kristalno čiste, jednostavne i privlačne plesne melodije. "Standing On The Shore", naslovna "Walking On The Dream", "Half Mast" i "We Are The People" kvartet su beskrajno zabavnih, lako pamtljivih hitova.

Prve dvije čisti su disco, i već prilično veliki klupski i radijski hitovi, ali zahvaljujući pomaknutoj vokalnoj ekspresiji Lukea Steelea na neki način prihvatljive i indie publici, "We Are The People" je pak kao izgubljeni singl Frankie Goes To

Rutina s okusom tex-mexa Bob Dylan Together Through Life Sony/Menart

Što stariji, to (hiper)aktivniji: neprestano na turneji, redovita jednosatna radijska emisija "Theme Time Radio Hour", razgranata suradnja na mnogim područjima...Bob Dylan očito razmišlja o svemu, samo ne o mirovini.

Zametak njegovog novootvorenog studijskog poglavlja, Together Through Life, valja tražiti u prošlogodišnjoj suradnji sa francuskim redateljem Olivierom Dahanom koji ga je zamolio da napiše pjesmu za svoj novi film My Own Love Song. Dylan je skladao solidnu, ali nespektakularnu folk temu "Life Is Hard", ali je nakon toga – zahvaćen dodatnim valom inspiracije – smislio još devet stvari, uvezavši ih u zasebnu cjelinu. Together Through Life nosi Dylanov producentski potpis (doduše, pod pseudonimom Jack Frost), a dovršen je prošle godine

74

hi-fimedia #76

www.hifimedia.hr

Hollywood u Kruder&Dorfmeister remixu. I kad se pomisli da pred sobom imamo ozbiljnog pretendenta za plesni album godine pred sobom, shvatimo da ad hoc stvoreni duo nema dovoljno materijala da održi napetost kroz svih deset stvari. Do kraja Empire Of The Sun zvuče ili kao B-strana nekog singla Flaming Lips (The World) ili kao Prince u mamurno jutro (Swordfish Hotkiss Night).

TI

Fleet Foxes Fleet Foxes Bella Union/Dancing Bear

Umjetnost ne dolazi od zadovoljstva svakodnevnim životom,

uz Dylanov standardni sastav koji je bezbroj puta testiran na koncertnim nastupima globalne "never-ending" turneje. No ovoga puta ekipa je podebljana s još tri bitna suradnika. U studio je "priveden" gitarist Mike Campbell iz Tom Pettyjevog benda Heartbreakers, ali još je važniju ulogu preuzeo David Hidalgo. Posuđen iz postave Los Lobosa, njegova harmonika priči daje jak tex-mex okus, i to ne samo u očitim primjerima kao što je usporeni valcer "This Dream Of You", nego i u pjesmama koje su, poput uvodne "Beyond Here Lies Nothin’", isklesane u bazično blueserskom tonu. Treći Dylanov kolaborator ujedno je i najmanje očekivan; pjesnik Robert Hunter proslavio se kao suradnik grupe Grateful Dead, supotpisavši tekstove za neke uistinu klasične Dead-stvari (samo je "Friend Of The Devil" dovoljna za antologiju!), no odluka Boba Dylana da angažira suradnika u poet-

gotovo uvijek su neki demoni u igri, porivi i stanja koji čovjeka pred ostatkom svijeta učine, blago rečeno, čudnim. Robin Pecknold tek je navršio 23 godine, dolazi iz maglovitog Seattlea i stvara neobično atmosferičnu, "duboku", produhovljenu i promišljenu glazbu. Bilo bi ružno reći da je bolestan, ali sam priznaje da pati od sociofobije, i ne druži se s nikim izvan svog benda. On nije od tipova koji će se oženiti, napraviti karijeru od 9 do 5, troje djece i uživati u vikend druženjima s obiteljskim prijateljima. Usamljenost možda nije najbolje rješenje za održavanja zdravog duha, ali je plodno tlo za rađanje neke vrste ventila.

Netko će se prazniti tako da po

skom dijelu skladateljskog procesa uistinu se može doimati iznenađujućom, gotovo šokantnom. Ipak, sve je moguće u nepredvidivom Bobsterovom svijetu: jedan od najevokativnijih radova u karijeri, Desire (1976), također je nastao kao plod zajedničkog rada, i to s njujorškim autorom i kazališnim redateljem Jacquesom Levyjem.

Nažalost, Together Through Life daleko je od Desire. Riječ je o prosječnoj cjelini prošaranoj s par odličnih pjesama.

Kakvoćom se ponajviše izdvaja "Forgetful Heart" - majstorski uobličen komad blues-rocka zamagljene atmosfere nalik onoj sa zadnjeg Dylanovog remekdjela "Time Out Of Mind". "I Feel A Change Comin’n On" također zvuči vanserijski, kao i finalna, galopirajuća "It’s All Good". Ostatak varira u kakvoći, uz jednu stilsku konstantu.

Naime, čini se da se Dylanova fascinacija korijenskim, sveameričkim idiomima, poput prašnjavog bluesa, western-swinga i croonerskog country-folka, s "graničnim" dodatkom Meksika – pretvorila u trajnu odliku njegovog autorskog rukopisa.

Stari lisac očito i dalje uživa u čvrstom zagrljaju žanrovske nostalgije, uz pjesme koje – eto problema - prije naginju rutini i prosjeku nego radovima davno dokazanog genija.

DL

noći najlon čarapom davi ljude, drugi će sjesti za papir i pisati pjesme. Pecknold je, srećom, otišao ovim potonjim putem. I ide mu jako dobro. Debi Fleet Foxes izašao je još prošle godi-

ne, a od nedavno je nabavljiv i kod nas. Na mnogim je listama najboljih prošlogodišnjih izdanja upravo ovaj album zauzimao najviša mjesta. Nakon provjere o čemu je riječ, preostaje samo pridružiti se panegiricima. Fanovi onog što su My Morning Jacket radili na počecima doći će na svoje. Fleet Foxes sviraju neku vrstu baroknog folka, zvuče kao izvanredna snimka tamo negdje iz sezone 1972.-73. Ne skrivaju svoje uzore, od najmlađih dana, uz roditelje pasionirane štovatelje glazbe šezdesetih i sedamdesetih, zakačili su se na Dylana i Younga, kasnije otkrili i pop senzibilitet Briana Wilsona. Tako bi se dalo opisati i njihovu glazbu – kao da je Cosby, Stills, Nash album aranžirao Wilson. I još nekako uzvišenije, Pecknold kao sugestivni pjevač tjera da stalno mislite na crkvu iz nekog razloga, ugođaj je takav da sugerira na kakvo misno slavlje, iako ovdje nema ni riječi o gospelu.

Ugođaj kakvog se od "Grace" Jeffa Buckleya do danas može nabrojati na prste jedne ruke.

Kao The Band na Prozacu, Fleet Foxes odišu svojevrsnom ruralnošću – oni su tako prirodni, bistri poput planinskog potoka, u njima, kao u kakvih Amiša, nema nikakvog tereta modernosti, što ne znači da pate od anakronosti. Izvanvremenost bi bila bolja riječ.

U ovom izdanju, diskografska kuća je dodala i EP sa šest stvari također iz prošle godine, Sun Giant, koji baš u ničemu ne zaostaje za 11 pjesama s albuma.

TI

www.hifimedia.hr

Joe Jackson At the BBC Universal-Spectrum/Aquarius Records

Joe Jackson je prije svega eklektičan, ali i vrlo promišljen glazbenik koji se pojavio u pravo vrijeme. Krajem 70-tih godina svojom je neobičnom pojavom , ali i glazbom prepunom energije, jednostavnih melodija i provokativnim tekstovima fino pristajao u novovalni pokret. Njegova uloga u širenju novog zvuka bila je značajna i smatra se da je uz Elvisa Costella i Grahama Parkera najzaslužniji za prodor novog vala prema Americi. Kasnije su njegova glazbena razmišljanja krenula u smjeru jazza, ali i nešto mirnijeg pop izričaja, pa čak i klasične glazbe. Od samog početka karijere Jackson je u glazbu unosio i malu dozu nervoze, želje da svira brže i snažnije, no nitko mu nije mogao odreći odličnu tehniku i prepoznatljiv stil. Dvostruki album "At the BBC" je slika glazbenika u potpuno izvornoj formi

u samim začecima karijere. Malo je iznenađenje objavljivanje glazbe koja je odsvirana u periodu od 1979. do 1983. godine, bez nekog posebnog razloga. No album je prepun kvaliteta i njegov radijus se kreće od generacije koja je nekad uživala u punk/ new wave glazbi i želi još poneku dozu originalnog adrenalina iz starih dana, preko ljubitelja kasnijeg Jacksona koje jednostavno mora oduševiti potpuno drugačiji zvuk i na kraju one grupacije slušatelja koji se tek upoznaju sa glazbenikom. Za ove posljednje "At the BBC" je izvanredan uvod u prvu fazu stvaranja i može ga se preporučiti i kao mali kompilacijski album.

Pjesme kao "Look Sharp", "Tuxedo Junction","Steppin hi-fimedia #76

75

rock recenzije Out" ili "Is She Really Going Out With Him" savršeno ilustriraju jedno doba prepuno glazbe, ideja, zamaha, kreativnosti i svojim nadahnućem iz nakon 30 godina djeluju dopadljivo, svježe, pa čak i moderno. Izdanje se sastoji od 2 diska na kojem su snimke sa 4 različita nastupa.

Album otvara najstariji nastup (John Peel Show) iz 1979. godine, a slijedi ga možda najbolji segment (Hammersmith Odeon) iz 1982. godine. Drugi CD otvara nastup iz 1980. godine sa "Hatfield Polytechnic, a za kraj je ostavljen "Regal Theatre" iz 1983. Raznovrsnost ranijeg Jacksona uz ovo izdanje treba provjeriti i sa još dva albuma nastala početkom osamdesetih godina. To su izvanredni soundtrack "Mike’s Murder" i polagani odmak od energije bijesne generacije te lagani zaokret prema drugim glazbenim tradicijama "Night and Day". Vrijedno slušanja.

GG

Aswad The BBC Sessions Universal/Aquarius

Engleski reggae pioniri, i danas aktivni, već odavno nisu snimili ništa novo, no s vremena na vrijeme stigne neki podsjetnik na bolju prošlost. U mnogo kraćoj verziji pred nešto više od deset godina njihove BBC live snimke već su ugledale svjetlo dana, The BBC Sessions obuhvatio je pak sve što su za nacionalni radio odsvirali između 1976. i 1994. godine. Ispred vremena, sa snažnim oslonom na Boba Marleya, ali i idejama koje će postati temelj za snažnu britansku reggae i dub scenu, Aswad su prvu priliku da se predstave širokoj publici dobili, a

76

hi-fimedia #76

Kawasaki 3p Idu bugari Dancing Bear

Teška je misija u Hrvata biti duhovit, mi to očito nemamo u genima.

Kawasaki 3p su se na prvom albumu silno trudili biti smiješni i postizali u previše momenata suprotni efekt infantilnosti, unatoč frenetičnoj svirci. Šest godina kasnije, ova sve mnogoljudnija zagrebačka družina i dalje praši punkjoke-rock, ali više ne trče za usiljenim humorom. I sad su stvarno duhoviti. Da se razumijemo, nitko od njih - da sto godina piše pjesme - neće osvojiti Goranov vijenac za poeziju, no kvartovska spika, priče iz života vječitih adolescenata u začaranom krugu alkohola, žena i profulanih prilika sa svim popratnim efektima sad je poprimila ponešto dobrodošle metaforike. Pa i kad se dohvate naoko besmislene teme kao što je "Zec" uspiju napraviti dvosmislenu basnu. Dobro, nije baš na razini "Čudne šume" Yu-grupe, ali prolazi. Album otvara "Puta madre", osebujna ljubavna pjesma u kojoj je ona fina cura koja želi bolje, a on je gelipter s boemskim poimanjem života. Glazbeno, stvar je čudna biljka, kao neka sirova mješavina pomaknutog punk-rocka Rocket From The Crypt i našeg novog vala: Idoli s početka karijere prvi padaju na pamet, pa Prljavo kazalište s Crno-bijelog svijeta. S još više ska retorike napravljena je "Ni da ni ne". Tko zna što je motiviralo autore da napišu pjesmu o jednom gradu, i to još Karlovcu, jednu nesuvislu, ali vrlo simpatičnu odu. U svakom slučaju, Turistička zajednica Karlovca trebala bi im uručiti orden za doprinose u promociji. "Mate Parlov" je jedan od klimaksa albuma, kao

Ritam zagre www.hifimedia.hr

bačkih ulica www.hifimedia.hr

da Rage Against The Machine sreću Disciplinu Kičme. Malo teži rif i stihovi "Mate Parlov najjači je čovjek na svijetu…" učinili su ovu stvar hitom. Kawasaki 3p puno je dobio ekspanzijom članstva benda i unutarnjom reorganizacijom. Davor Viduka s basa na prvom albumu prekomandiran je na svoj izvorni instrument gitaru kojeg je dobro davno koristio u Majkama i Kojotima i taj se utjecaj ovdje dobro čuje. Bas je pak preuzeo Mario Boršćak iz Pipsa. Glazbeno proširenje horizonata najviše očituje u obilnom korištenju limenih instrumenata, u trube su zapuhali sad već veteran Igor Pavlica koji je od Haustora naovamo svirao valjda u svakom hrvatskom bendu koji koristi trube, i Stipe Mađor koji u taj instrument inače puše u Hladnom pivu. Svi spomenuti donijeli su novu kvalitetu, novi senzibilitet koji Kawasaki 3p unatoč skapunk predznaku odvlači prema boljoj prošlosti novog vala. I to ne nužno samo bendovima slične provenijencije, već i na neke tipične domaće glazbene fenomene, prije svega Haustor, najizrazitije u "Mupov-ska. A tu je i taj vokal Tomislava Vukelića – Tomfe, tipa s glasom kao da je klon-križanac između mladog Davorina Bogovića i Srđana Šapera progutao rašpu za drvo.

Ponekad klišeizirani, ali češće nepredvidivi, pozitivno divlji i otkvačeni do daske, Kawasaki 3p imaju ono nešto između ingenioznosti i bedastoće što bi drugim riječima mogla biti i opća definicija dobrog rock’n’rolla. Dakako, ima i mrlja, ovdje je to "Anđelko", pjesma s parafrazom Wonderove "I Just Call To Say I Love You" "…Anđelko, sused, ja te volim i samo želim da mi ga metneš u pak" odsvirana na jeftinom sintiću.

Dobronamjerno bi se mogla opisati kao nevina parodija, ali prije će se na nju nasmijati samo oni koji gay paradu "pozdravljaju" kamenjem. Isključivši "Anđelka" konačni bi zaključak bio da ekipa iz Kawasaki 3p trenutno možda čak i vjernije od angažiranog Hladnog piva opipava puls i interpretira duh zagrebačkih kvartova. Jer, nema mudrosti ni visoke politike ispred Konzuma s pivom u ruci. Samo beskrajan niz crtica iz života.

TI

kod koga bi drugog nego Johna Peela. Djeca karipskih emigranata, Aswad nisu imali kompleksa, počeli su angažirano, kroz stihove upozoravajući na rasizam i tražeći jednake mogućnosti za sve u zemlji koju su odabrali za svoju novu domovinu. Kroz ovu kronologiju živih nastupa u studiju nemoguće je uočiti tehnički napredak, Aswad su otpočetka bili opako svirački potkovani, primjetna je tek evolucija u pristupu skučenom reggae žanru.

Teško je reći da su s vremenom postajali lošiji, ali da su više podilazili širokom ukusu to je istina, sa svakim novim sessionom primjetno je moderniziranje zvuka, odbacivanje organskog bubnja, korištenje više elektronike i puhaćih instrumenta, te pribjegavanje obradama kao u saharinskom viđenju Gayeve "Mercy Mercy Me" ili "Don’t Turn Around" koji im je i donio jedini broj 1 britanske ljestvice singlova 1988. godine.

JM

Pet Shop Boys Yes EMI/Dallas

Da nije bilo posljednja dva albuma, pet Shop Boyse bi bez previše krzmanja mogli nazivati kao AC/DC pop glazbe. U četvrt stoljeća, naime, malo se toga mijenjalo u njihovoj glazbenoj retorici, bolje rečeno bili su slijepo odani sami sebi, trendovi su dolazili i odlazili, a Pet Shop Boys, baš kao AC/DC sa sirovim boogijem, u svoje sintesajzere udarali iste note. Doduše, pretposljednji Realese označio je kratkotrajni prekid antigitarskog funadamentalizma, posljednji pak "Fundamental" bio je komad hladne elektronike politički angažiranih, (al)i rezihi-fimedia #76

77

rock recenzije

Povratak u dane Madchestera Doves

benoj sceni koja se prisno naslanja na ono što se kao glazbeni val nazivalo Madchester, a u sebi obuhvaćalo Stone Roses, Happy Mondays, Inspiral Carpets i slične skupine. Svi su oni temeljili svoju filozofiju na naizgled jednostavnoj formuli – u gitarsku glazbu dodati plesni groovie. Ispalo je unikatno, ali je kemije nestalo gotovo brzo kao što je i stvorena. Današnji članovi Dovesa sreli su se na vrhuncu Madchester euforije u Haciendi, klubu oko kojeg se vrtjela cijela scena, pod dojmom plesne glazbe koja se tamo slušala oformili Sub Sub i proslavili se disco-house singlom "Ain’t No Love", dogurali s njim čak do trećeg mjesta nacionalne liste. Na plesnoj sceni živo-

Kingdom Of Rust Heavenly

Poslije odslušane "Jetstream" koja nas uvodi u četvrti, dugoočekivani uradak Dovesa velika se praznina odjednom ispuni.

Praznina nastala odlaskom New Order sa scene. "Jetstream" svojom dinamikom, dramatikom i inteligentnom integracijom elektronike u bazični gitarski zvuk, ili obratno svejedno je, podsjeća na najbolje dane mančesterskih legendi. I Doves su geografski tu negdje, iz okolice Manchestera, i moglo bi se slobodno reći da su jedina relevantna pojava na glazgniranih ljudi. Deseti u karijeri, tradicionalno nazvan samo jednom riječju, opušteniji je uradak, zaokret ka boljoj prošlosti kad je glazbeni tisak tepao londonskom dvojcu da stvaraju "bezgrešni" inteligentni pop. U prijevodu; lagani disco ritam s nešto elektronskih ukrasa za distancu od kiča i nezainteresirani glas Neila Tennanta kojem godine nisu donijele nikakvu promjenu – zvučni navlas isto kao na prvom singlu "West End Girls". Za produkciju zadužen je Xenomania team, ekipa što stoji iza pojava novog britanskog popa tipa Girls Aloud. No, ništa revolucionarno novo nisu donijeli, niti takli tvrdu jezgru Pet Shop Boys zvuka.

Većem dijelu materijala dala je obol i gitaristička indie legenda Johnny Marr, no uglavnom je jedva primjetan, osim u dvije pjesme od kojih je "Beautiful People" jedna od vrhunaca albuma, a "Did Yo See Me Coming" jedno od njegovih dna. Teško je riječima objasniti zašto ali, recimo ovako; s gitarskim začinom Pet Shop Boys zvuče kao Marrov (uz Bernarda Sumnera iz New Order) projekt Electronic.

U prvospomenutoj pjesmi kao njihovi dostojni nasljednici, a u

78

hi-fimedia #76

"Did You See Me Coming" kao loša boy-bend kopija.

TI

Prince Lotusflow3r Mplsound Elixer

Možda je imao problema s diskografskim kućama, pravnicima, vjerom, medijima, ženama, svojim egom i koječime još, no Princea nikad nije mučilo nadahnuće. Preko trideset godina diskografske aktivnosti i isto toli-

ko albuma i ne pokazuje nikakve znakove umora. Dapače, novi studijski istup čini se kao ludost: trostruki album sa sveukupno 31 pjesmom u 140-ak minuta glazbe. Kao Johnny Štulić u najboljim danima! Tri albuma funkcioniraju kao zasebne cjeline, žanrovski odijeljene. Dva su skroz njegova, vratio se navici s početka karijere da sve u studiju odsvira sam, treći Elixer je napisao Prince, ali ga potpisuje Bria Valente, debitantica lijepog lica i ugodnog glasa pod pokroviteljstvom Princea. Elixer je najproblematičniji dio priče – djelce neo soula, ili R&B-a konzervativnijeg u odnosu na jednu Beyonce i slične pjevačice što dominiraju top listama, nije loše, ali je predvidljivo i previše uglađeno. Uglavnom u istom laganom tonu, izuzev poletnije "2nite" koja miriši na "hit" za oko 50. mjesta Billboarda, Elixer se do desete pjesme rastegne kao žvakaća, kao da je CD preskakati negdje na drugoj pjesmi i iznova se vraćati unazad. Bria valente i Prince s njom su nenametljivi i satenski glatki, ali neizazovni.

Na Lotusflow3r stvari izgledaju bitno drugačije – to je Prince koji se još nije zasitio izazova i poku-

šava pružiti nešto svježe, iako to nije lako nakon tridesetak albuma iza sebe. I površnim slušanjem nameće se zaključak da Prince ovdje ima potrebe pokazati svoje neupitno gitarističko umijeće, pjesme imaju rockerski štih, no taj gotovo hendrixovski ekshibicionizam nije isprazan, Prince i dalje stvara zanimljivu, šaroliku glazbu s glavom i repom. Duhovit je, povremeno ciničan i poslovično angažiran – "Colonized Mind" je jaka pjesma ispunjena inteligentnim, dvosmislenim tekstovima o zabludama modernog svijeta, o nepravdi i principu da i u tako zvanom slobodnom svijetu jači vlada nad slabijima. Bio bliži tvrdo kuhanom funkyu ( Feel Good, Feel Better, Feel Wonderful bliwww.hifimedia.hr

tarili su do druge polovice devedesetih i onda im je požar uništio studio i materijal za novi album.

Shvatili su to kao poruku neke više sile, upokojili Sub Sub, osnovali Doves na sasvim drugačijim osnovama. No, nisu bili samo još jedna indie pojava u moru drugih - već prvi album Lost Souls otkrio je talent za paradoksalnu glazbenu smjesu. Naime, melodije su im melankolične, ali naglašeni, skoro plesni ritam nikad nisu napustili.

Spomenuta "Jetstream" zapravo je najplesnija u cijelom njihovom katalogu, ali i dalje iznimka s obziska je atmosferi "Sign o’ The Times" i "Kiss") ili šansonjerstvu ("Love Like Jazz" podsjetit će malo na Wondera iz sedamdesetih) Prince doduše utvrđuje staro gradivo, ali to čini na prilično svjež način. Zadnje djelce u ovom trojstvu Mplsound sasvim je okrenut unazad. Ne samo po pristupu, već kao da je i s davno odbačenih studijskih igrački Prince otpuhnuo prašinu i poslužio se efektima s Purple Rain. Onaj, nakon buđenja u tri ujutro prepoznatljivi, specifični

zvuk sintetskog bubnja iz "When Doves Cry" doživio je ponovno široku primjenu, bila riječ o tvrđim stvarima ili nježnim ljubavnim baladama.

TI

www.hifimedia.hr

rom na oprečni karakter u odnosu na ostatak materijala. Dobrodošla iznimka, s obzirom koliko je efektno ispala. Već slijedeća, naslovna pjesma otkriva pravi karakter novih Dovesa. Skoro pa folk ugođaj lepršave melodije, ukrašen gudaćim orkestrom i sjeta koja izvire iz glasa Jimija Goodwina odiše plemenitošću, finoćom koja se rijetko sreće. Na prošlom su se uratku "Some Cities" Doves zaigrali se na trenutke stadionskim zvukom, pokušali krenuti stazom koju su davno utabali U2, no to je vrlo sklizak teren, osim ako se ne zovete Coldplay. Ovdje kao da su zauzdali ambicioznost tog tipa i vratili se melodijama koje mogu biti veće od života, ali neće od njih učiniti svenarodni bend i puniti stadione. Kingdom Of Rust zrelo je djelo u svakom pogledu, pomno posloženo, bez predugih minuta i pjesama koje samo popunjavaju prostor oko singlova. Možda i prvi stvarno veliki britanski album u 2009. godini.

TI

Röyksopp Junior Virgin/Dallas

Ako bismo u kategorijama okusa opisivali glazbu dvojca iz Norveške, nastupni Melody A.M. bio je slan, The Understanding gorko-slatki album, a novi Junior sladak, i samo sladak album.

Prvo eksperimentalna elektronika s puno atmosfere, pa nešto što bi se dalo okarakterizirati kao osebujni pop i napokon, četiri godine kasnije Röyksop nas zapljuskuju valovima naizgled neobaveznog disca. Dolaze iz Tromsøa u Norveškoj, smještenog mnogo sjevernije od Islanda, tamo gdje je se noć i dan izmjenjuju samo dva puta godišnje. Iz te hladnoće i mraka prije bi očekivali da izroni neki doom metal bend (tako zapravo i je, Skandinavija je prijestolnica svih oblika mračnih pravaca metala) negoli lepršavi elektronski tonovi za plesne podije.

Album otvara poskočica znakovitog naziva "Happy Up Here", toliko vesela kao da je snimljena odmah nakon terapije svjetlom, "The Girl And The Robot"

zagrijat će plesne podije žustrim disco tempom i retro ugođajem a la Madonna s njenog najplesnijeg albuma "Confessions On The Dancefloor". Ta vrsta pomaknutog disca proteže se kroz cijeli album, osim u nekoliko lak-

ših momenata, a u tim slučajevima to ide otprilike kao da Groove Armada u chill izdanju susreće simfonijski orkestar. Snaga Röyksoppa, osim u pametnom korištenju elektronike iz nekih drugih vremena i sposobnosti da se izbjegne kič atmosfera, leži u pomnom odabiru (ženskih) vokala. Njihova imena ne znače mnogo široj publici, no i ta anonimnost i raznolikost daje notu svježine pametno osmišljenom i posloženom materijalu. "Junior" je osunčana ploča ravno iz zemlje okovane snijegom. Vrijedi je poslušati uživo 13. lipnja kad Röyksopp nastupaju na ovogodišnjoj Harteri, u bivšoj tvornici papira u Rijeci.

TI

Starsailor All The Plans Virgin/Dallas

U zoru priprema novog, četvrtog albuma James Walsh, frontman Strasailora u novinama se ispovijedao kako bi volio da njegov bend bude veći nego što jest i da će nove pjesme u skladu s tim , više sličiti grupi Doves ili megauspješnim U2. Pa All The Plans je nakon četiri godine čekanja pred nama i bojimo se da bi se nakon njega bend jednostavno mogao razići. Obično tako i biva kad se očekuje previše, a vrati malo. To malo u ovom slučaju znači samo 26. mjesto na britanskoj listi albuma, što je daleko najgori rezultat od sva tri prethodna albuma. Šteta, jer All

The Plans je povratak korijenima, pun srceparajućih melodija ispunjenih Walshovim iznimno emotivnim pjevanjem. Starsailor ponovno gaje jedan elegantni, profinjeni gitarski brit-rock umjerenog tempa, za razliku od prilično amerikaniziranog, rifovima išaranog, ali izvanrednog prethodnika On The Outside. Na debiju "Love Is Here" su pogodili nekoliko izvanvremenskih pjesama pojačanih bombastičnim stihovima tipa "Don’t you know you’ve got your Daddy’s eyes/ And your Daddy was an alcoholic…", ovdje toga naprosto nema, stvari su postavljene tako da podsjećaju na (bolju) prošlost. Poslije uvodnih tonova naslovne "All The Plans" kao da će Walsh zapjevati "Don’t Look Back In Anger" Oasisa u nešto manje efektnom ruhu, dok će u nekim drugim trenucima Starsailor ("Tell Me It’s Not Over" s finom klavirskom dioni-

com) zaploviti u vode mainstreama u Keane maniri. "All The Plans" nije definicija originalnosti, ali svaki novi ton otkriva sposobnost ovih momaka na pragu tridesetih da poput vrhunskih obrtnika skuju lijepu melodiju. Starsailor sve više podsjećaju na zaboravljene genijalce Teenage Fanclub ili Travis koji su sa svakim novim albumom dokazivali da su dostojni nasljednici Lennon/McCartney škole skladanja. Samo što je iz albuma u album sve manje ljudi marilo za to.

JM

The Moody Blues 3CD Playlist Plus Universal/Aquarius

Neobična je i duga priča o bendu iz Birminghama koji su hi-fimedia #76

79

rock recenzije svoj najveći hit snimili prije više od 40 godina i traju do dana današnjeg na marginama glazbenog posla, s malo publiciteta, ali s vjernom bazom obožavatelja. Pioniri psihodelije i kumovi konceptualnih albuma, poslije R&B početaka, dobili su sredinom 60-ih godina zaista čudnu ponudu od diskografske kuće – da snime rock verziju Dvoržakove "Simfonije novog svijeta". Projekt je propao no umjesto toga snimili su sedam pjesama o jednom danu u životu običnog čovjeka od zore do odlaska na počinak i to redom posložili. Zaključna "noćna" "Nights In White Satin" ostala njihov zaštitni znak i jedna od najpopularnijih pjesama tog vre-

mena iako je u Americi postala popularna tek 5 godina nakon originalnog objavljivanja. Slušati je danas, unatoč njenoj sanjivoj genijalnosti, dosadno je, jednostavno pohabala se od prevelike potrošnje. No, većina materijala na ovoj trostrukoj retrospektivi najboljih trenutaka karijere je začudno fino ostario. Jest riječ o psihodeliji, ali vrlo tečnoj, profinjenoj, brižno struktuiranoj – Moody Blues s kraj šezdesetih mogli bi nazvati Pink Floydima u pop ruhu. Koketiranje s folkom samo pojačava dojam profinjenosti – pjesme s drugog "In Search Of The Lost Chord" albuma, posebice "Voices In The Sky" prizivaju duh Nicka Drakea. Moody Blues su pisali pjesme i LSD guruu Timothyu Learyu u čast ("Legend Of A Mind") no na njih je LSD očito sasvim drugačije djelovao nego na jednog Syda Barretta, pa čak i Beatlese u Sgt. Pepper fazi. Njihova tekstura jest kompleksna, ali smirujuća, kasnije će to još više doći do izražaja s korištenjem usluga simfonijskih orkestara na prilično kon-

80

hi-fimedia #76

vencionalan način. U sedamdesetima evoluiraju prema jednostavnijoj, melodičnoj rock glazbi tipičnoj za post-hipijevsko doba, i zvuče nešto kao modernizirani i komercijalniji Buffalo Springfield. Takva vrsta otvorenosti prema širim masama i osjećaj za pompozne balade, redovito im je donosila do 1972. vrhove top lista albuma s obje strane Atlantika. Treći disk počinje s 1978.; nakon šest godina zatišja Moody Blues se u laganim dijelovima (Had To Fall In Love, Driftwood) još više približavaju revijalnom tonu zgodnom za popunjavanje popodnevnog programa konzervativnih radio stanica, u osamdesete ulaze spremni da se ukrcaju u vlak aktualnosti, počinju proizvoditi sintetski rock pun sintesajzera u ritmu elektronskog bubnja. Pa dobivamo pjesme kao da je netko u studiju spojio simfo-rock grupe Yes i ljigave balade Foreignera, ili pokušao skinuti Giorgia Morodera iz soundtracka "Electric Dreams" filma, na malo rockerskiji način.

Moody Blues su na početku karijere bili genijalni za čistu peticu, pa za solidnu trojku i na kraju, sudeći po ovdje prisutnim snimkama, svijetu nepotrebni bend za jedva prolaznu ocjenu. Kad se sve zbroji i podijeli s tri dolazimo do potvrde pošalice kako je statistika zbroj točnih brojeva koji daju krivi rezultat.

TI

Valungari Šljuk Aquarius

Ne zna se točno što su svojim prvijencem, nakon čak 15 godina demo statusa htjeli postići zagrebački Valungari, ali kod preslušavanja albuma "Šljuk" iz nekog razloga na pamet iznova pada znamenita i znakovita Krležina misao o susjedskom junaštvu i našoj kulturi, ali parafrizirana u "sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatskog humora". Na području rocka dalo bi se uspjelih duhovitoironičnih projekata nabrojati na prste jedne ruke. Hladno pivo, Živo blato, Let 3, Zadruga…

Kawasaki 3P? Hrvatska kinematografija je dokaz da Hrvati nisu

prvaci svijeta u humoru, a činjenica da Ante Tomić figurira kao naš najduhovitiji čovjek od pera taj dokaz potvrđuje. Valungari su krenuli sve to demantirati. Bezuspješno. Vjerojatno su sami sebi umirali od smijeha klepajući stihove, radeći omot

s bradatim bubnjarom koji zakrvavljenih očiju glođe kost od petošunke, ali sve to pretvoreno u zvuk jednostavno ne postiže cilj. Nije smiješno. Na papiru stihovi ne izgledaju loše, ima tu socijalnih tema ispunjenih prezirom i rezignacijom ("Samo život", "Brazilska terasa") i pristojnih pjesama o ničemu ("Serač"), no baš svi su inferiorni naspram zanatske kvalitete stihova pjesme "Narodnjaci", štampane zajedno s drugima u knjižici CD-a. Jedini je problem što je tu pjesmu napisao Đorđe Balađević. Poslije intra u vidu histeričnog smijeha, otvaraju album obećavajuće sa "Samo život" koja je nešto kao Gustafi bez tex-mexa, ali sa Specialsima u kombinaciji. Kasnije se sudaraju žestoke gitare i harmonika, razum i bezumlje i još štošta, no previše je mjesta na albumu koji tjeraju nešto u našem biću da na CD playeru stisnemo tipku "stop".

15 godina demo statusa iskrivi sliku, promijeni percepciju realnosti i vodi u krive procjene. Šljuk je kriva procjena.

TI

Različiti autori War Child Heroes EMI/Dallas

Prva War Child kompilacija, motivirana ratnim strahotama u BiH, okupila je kremu tadašnje britanske scene, na narednim projektima bilo je slično, poseb-

no je u pamćenju ostala zanimljiva zamisao iz 2002. da tadašnje zvijezde obrade neke od brojeva 1 iz povijesti britanske top liste.

Ovaj put čini se da su pjesme birane prema osobnim favoritima zastupljenih aktualnih zvijezda. Beck otvara s divljom, pulsirajućom Dylanovom Leopardskin Pill-box Hat, Scissor Sister skromni su doprinos pružili diskoidnim viđenjem "Do The Stran" Roxy Music. Lilly Allen je s Mickom Jonesom pokušala oživjeti uspomenu na The Clash sa "Straight To Hell". Smiješna obrada naspram, recimo, superiorne uporabe ove melodije u "Paper Planes", ubojitoj stvari M.I.A.-e sa zadnjeg albuma.

Nova soul princeza Duffy nije se proslavila s McCarteneyevom "Live And Let Die", čak su je i Gunsi obradili bolje, Elbow se fino pronašao u delikatnoj "Running To Stand Still" U2. TV On The Radio su prošle godine snimili najbolji Bowie album koji nije snimio sam Bowie, no "Heroes" je ipak nenadmašiv u izvedbi samog "bijelog vojvode". U instrumentalnom dije-

lu Hot Chip je dao finu novu dimenziju crnjaka Joy Division "Transmission", ali kilave vokale bolje da su jednostavno ispustili. Estelle se u najmanju ruku nije proslavila s Wonderovom "Superstition", za razliku od The Hold Steady koje zovu Springsteenom za 21. stoljeće.

Nešto je divlje u zraku kad oni izvode bossovu stvar "Atlantic City". Jedan od vrhunaca albuma. Elektro verzija "Search And Destroy" dobro prolazi u izvedbi ekscentrične Peaches, ljubimice Iggya Popa. Ima toga još na ovoj kolekciji napravljenoj s plemenitom namjerom. Iako neuravnotežene kvalitete i zanimljivosti, vrijedi provjeriti.

TI

www.hifimedia.hr

BB King 3CD Playlist Plus Geffen/Aquarius

Prvu pjesmu snimio je ravno prije 60 godina i još je tu, ne samo živ nego jednako aktivan kao i kad je bio trostruku mlađi.

BB King možda u bluesu i nije imao hitove na razini opće kulture, osim možda "The Thrill Is Gone", no njegov je utjecaj – prije svega kao gitarista - kroz desetljeća nemjerljiv. On ga nije svirao, on je doslovno govorio kroz svoj Gibson ES-335, polušuplju električnu gitaru, koju su po narudžbi kasnije u Gibsonu za njega radili pod imenom Lucille. BB King je imao, recimo to tako, neurednu diskografiju, ne pamti ga se po albumima, već po singlovima i živim nastupima. Tim više ovaj trostruku presjek karijere ima smisla jer je pun snimki živih nastupa (od koncerata s Bobby Blandom

do vlastite verzije "When Love Comes To Town" koju je Bono napisao njemu u čast), singlova i stvari koje je teško iskopati u njegovoj ostavštini u moru LP-a i kompilacija. Generalno, 36 pjesama pokriva razdoblje od kraja pedesetih do početka osamdesetih, do kad je BB King bio redovit u studiju. Njegov sofisticirani blues, nikad minimalistički i sirov, uvijek potpomognut bogatom zvučnom pozadinom big banda ili čak klasičnog orkestra bio je jednako udaljen od opozitnih polova – oštrine Muddy Watersa i zvuka njegovog omiljenog pjevača Franka Sinatre. Bio je u sredini, poseban i neponovljiv.

Kroz desetljeća nije se mijenjao mnogo, od bluesa prema R&B-u i nazad, povremeno i prema čvršćem soulu, pa ponewww.hifimedia.hr

kad podsjeća na neke zaboravljene, ali jake igrače iz tog žanra, Clarenecea Cartera ili Billa Whitersa. Dosljednost može biti jaka strana, no na presjeku karijere poput ovog može se na trenutke pretvoriti u včlastitu suprotnost. Ponekad se čini da imamo posla jednom pjesmom u desecima varijacija.

u originalu raskošno produciran album, ovdje je još ekspandirao zahvaljujući orkestralnoj i zborovskoj pratnji, ali i snažnijem gitarskom zvuku. Na originalu Reed nije ni svirao gitaru, ovdje je s Hunterom u gotovo

JM

Lou Reed Berlin DVD Third Rail Releasing/Continental film

Po raspadu Velvet Underground, Lou Reed je vrlo samopouzdano krenuo u solo karijeru – prvo snimio pjesme zaostale iz VU doba, pa se udružio s Bowiem i Mickom Ronsonom i izbacio Transformer, vrhunski glam rock album s nekoliko izvanvremenskih pjesama – "Walk On The Wild Side" i "Perfect Day" svakako strše od ostatka. Za treći album uzeo je Boba Erzina za producenta koji je dotad radio s Alice Cooperom, što je odavalo ambicije da se dosegne do najširih masa. No, Berlin su u to doba shvatili tek rijetki kritičari, a publika nikako.

Konceptualno djelo o paru narkomana, nasilju u obitelji, samoubojstvu, prostituciji i čemeru života junkiea značilo je podmetanje eksploziva pod vlastitu karijeru. I sam Reed brzo ga je bacio u zapećak, zaboravio na njega i izbjegavao izvoditi bilo što od tog materijala. No s godinama Berlin je počeo doživljavati rehabilitaciju, pa se Reed nakon skoro 35 godina kasnije odlučio na odavanje počasti zaboravljenom djelu. Okupio je neke od starih suradnika (uz Boba Erzina, ovdje dirigenta i gitarist Steve Hunter sudjelova je na snimanju originalnog materijala), uposlio zbor djevojaka iz Brooklyna, mali gudački i puhački orkestar, i odsvirao cijeli Berlin uživo. U dobroj noći, okružen zaista izvanrednim glazbenicima, s manje poznatom, ali nevjerojatno muzikalnom ritam sekcijom koja zaslužuje da im se spomenu imena – Tony "Thunder" Smith na bubnjevima i Fernando Saunders na basu – Reed je reproducirao svoj Berlin maestralno. I inače

svakoj pjesmi ulazio u delikatne igre dviju gitara. Zato su sve pjesme i mnogo duže od originala jer upravo u tim duelima/ solažama, nimalo pretencioznim i suvišnim, pjesme su na sredini u krešendu stizale do klimaksa. Reedov glas je poput njegova stasa – zimzelen, samo nešto ogrubljen i izboran.

DVD verziju režirao je Julian Schnabel (zaradio nominaciju za Oscara s filmom The Diving Bell And The Butterfly) i napravio koncertni film koji je samo na prvi pogled banalan.

Pozornicu s fiksnim osvjetljenjem i projekcijama u pozadini s igranim materijalom koji slijedi priču Berlina, prati nestabilnom kamerom u dugim kadrovima iz svega nekoliko kutova. Drugim riječima, pokušava stvoriti perspektivu gledatelja na koncertu, koji pomiče glavu, viri u određene detalje i mijenja centre pažnje. Berlin kao koncertni film nije jedan od onih gdje jedan kadar traje dvije desetinke sekunde i zaboli vas glava nakon pet minuta gledanja. Na neki je način vrlo konzervativan, što je u ovom slučaju sasvim u redu.

TI

The Who The Kids Are Alright DVD Universal/Aquarius

The Kids Are Alright premijerno je prikazan na festivalu u

Cannesu 1979. godine i slavljen tada kao jedan od najboljih rock dokumentaraca ikad napravljenih. Danas baš nije jasno zašto. Složen nekronološki, ima iznimnu dokumentarnu vrijednost, jer je u njemu prikazano svako pojavljivanje na TV-u, svaki intervju, studijski session zabilježen kamerama, kao i hrpa promotivnog video materijala. Kvaliteta se kreće od grozne do savršene, od općih mjesta karijere do rijeko viđenih snimaka kao što je zadnji ulazak Keitha Moona s ostatkom benda u studio, par mjeseci pred smrt. Redateljeva uloga u svemu je samo složiti već snimljeni materijal i montirati priču koje ovdje nema jer je razlomljena skokovima s početka karijere na kasne dane velike popularnosti i obrnuto.

No film koji se prvi put pojavljuje na DVD-u mora biti prava poslastica za ljubitelje kumova mods kulture, ekipe koja je u Britaniji "patentirala" razbijanje instrumenata na pozornici te uvela buntovnost i nihilizam kao legitimni oblik izražavanja u rocku ("…nadam se da ću umrijeti prije nego ostarim…" pjevaju u himni My Generation primjenjivoj na svaku genera-

ciju). Uglavnom, kroz rascjepkan mozaik sličica iz karijere dobiva se slika kako su i zašto The Who postali jedan od najvećih bendova u povijesti rocka. Dojam o želji autora da što bolje približi The Who gledateljima popunjava i iscrpna popratna knjižica gdje je svaka snimka precizno opisana.

JM

hi-fimedia #76

81

razgovor:

PaTricia barber

Želim dodirnuti vaša srca i The Cole Porter Mix (Blue Note/Dallas Records, 2008.)

razgovarao: Davor Hrvoj

N

ajzapaženiji koncert ovogodišnjeg 4.

Ghetaldus All Women Jazz Festivala Jazzarella održala je čikaška pjevačica, klaviristica i skladateljica Patricia Barber.

Rođena u predgrađu Chicaga u glazbenoj obitelji, Patricia Barber je klavir počela svirati kao šestgodišnjakinja. Nakon studija psihologije i klavira na sveučilištu u Iowi, vratila se u Chicago gdje redovito nastupa. Naime, iako godinama objavljuje za legendarnu njujoršku diskografsku kuću Blue Note, jedna je od rijetkih jazz glazbenica koja nije podlegla prednostima New Yorka, već svoju karijeru i dalje gradi u Chicagu surađujući s istim glazbenicima, što je preduvjet za ostvarenje vlastitog glazbenog puta.

Njezin je put lišen komercijalnosti, klišeja i konvencionalnosti, a stil je u skladu s nazivom jednog od njezinih kompakt diskova - "Modern Cool”. Zasnovan je na izvedbama covera jazz, popularne, rock i brazilske glazbe, te šansona, ali i vlastitih skladbi za koje je dobila brojna priznanja i nagrade. Za svoj skladateljski rad dobila je nagradu John Simon Guggenheim Memorial Foundationa koju su osvajali velikani s raznih područja umjetničkog i društvenog života, među ostalima Aaron Copland, Henry Kissinger, Vladimir Nabokov i Langston Hughes.

Trideset i sedam vlastitih skladbi, što ih je snimila na dosadašnjim albumima, dokumentirala je u knjizi "Patricia Barber Songbook”, dostupnoj i na internetu. Priznanje joj iskazuju i kritičari i ljubitelji jazza redovito ju uvrštavajući na najviše pozicije u svim godišnjim glasovanjima.

Zahvaljujući osebujnom karakteru njezine glazbe albumi Patricie Barber su zaintrigirali i izdavače koji polažu veliku pažnju visokoj vjernosti reprodukcije zvuka. Tako je tvrtka Premonition Records u suradnji s Mobile Fidelity Sound Labom njezine

82

hi-fimedia #76

Želim postići najbolje što mogu prije nego istekne moje vrijeme. Želim ostati zapamćena, da ljudi pjevaju moje pjesme i kad me više ne bude. Želim se obraćati ljudima s razumijevanjem za njihove potrebe i želje, te na osnovu tih spoznaja oblikovati glazbu www.hifimedia.hr

prodrijeti u vaš um albume ”Cafe Blue”, ”Modern Cool”, ”Companion” i ”Nightclub” objavila na CD-ima i vinilima u ediciji Original Master Recordings kao UDSACD-e (Ultra Disc Super Audio Compact Disc).

Izvedbama autorskih skladbi i standarda s nekih od njezinih deset albuma, uz ravnopravno zastupljene vokalne i instrumentalne interpretacije, Patricia Barber se na koncertu u Zagrebačkom kazalištu mladih predstavila osebujnom glazbenicom visoke estetike koja znalački koristi atmosferu, dinamiku i zvuk kojem, uz klavir, kontrabas i bubnjeve, osobnost udahnjuje električna gitara. Značajan doprinos iznimnom glazbenom doživljaju dali su njezini dugogodišnji suradnici: gitarist Neal Alger, kontrabasist Michael Arnapol i bubnjar Eric Montzka. Uz nju i oni su se predstavili smislenim solima, a posebice su dojmljive bile lirske improvizacije Michaela Arnapola, glazbenika koji je poznat po svojoj zaluđenošću i pridavanjem značaja visokoj vjernosti reprodukcije zvuka. Među standardima bile su zastupljene skladbe autora raznih žanrova, ali posebno su mjesto zauzele one Colea Portera, kojem je posvetila novi album "The Cole Porter Mix” (Blue Note/ Dallas Records).

Poznata kao glazbenica koja je do sad za albume snimala vlastite skladbe i standarde - jedini za koji je odabrala isključivo standarde album je "Nightclub” (Blue Note/Dallas Records) iz 2000. - za svoj deseti album, "The Cole Porter Mix” snimila je tek tri vlastite skladbe i djela Colea Portera. Odabrala je neke od njegovih najpoznatijih skladbi koje odgovaraju njezinu senzibilitetu, među ostalima "I Get A Kick Out Of You”, "Easy To Love”, "Just One Of Those Things”, "C’est Magnifique”, "I Concentrate Of You”, "In The Still Of The night” i "What Is This Thing Called Love?”. Album je snimila sa stalnim kvartetom s kojim je nastupila i u Zagrebu, a u nekim se pjesmama kao gosti pridružuju tenor saksofonist Chris Potter i bubnjar i udaraljkaš Nate Smith. Kao i na koncertu, Patricia Barber je i na ovom albumu iskazala sklonost baladnom ugođaju i osobnom glazbenom stavu. U razgovoru što smo ga vodili povodom nastupa na Jazzarelli govorila je o albumu "The Cole Porter Mix”, svojim skladateljskim zamislima, stavu prema glazbi i položaju jazz glazbe u naše doba.

HFM: kako to da ste za svoj drugi tematski album snimili izvedbe skladbi Colea Portera?

PB: - On je bio najbolji skladatelj svoga doba. Postoje sjajne pjesme koje su pisali drugi američki autori, ponekad parovi, ali Cole Porter je pisao i glazbu i tekstove. Proučavala sam njegovo djelo u najsitnije detalje i oduvijek sam željela snimiti glazbu u njegovu počast. www.hifimedia.hr

HFM: Zašto volite pjevati pjesme različitih stilova?

PB: - Svaka će glazba u rukama profinjenog glazbenika biti zanimljiva. Ponekad je zabavno i izazovno pjevati pjesme iz drugih žanrova koje su mi bliske, pa čak i pop pjesme.

HFM: Na koji način pristupate glazbi kao skladateljica?

PB: - Želim postići najbolje što mogu prije nego istekne moje vrijeme. Želim ostati zapamćena, želim da ljudi pjevaju moje pjesme i kad me više ne bude.

U ovom trenutku želim dodirnuti vaša srca i prodrijeti u vaš um. Želim se obraćati ljudima s razumijevanjem za njihove potrebe i želje, te na osnovu tih spoznaja oblikovati glazbu.

HFM: Pomaže li vam vještina sviranja klavira u skladanju?

PB: - Bez klavira ne bi bilo skladbi. U tome leži osnova cjelokupnog poznavanja glazbe, harmonije, ritma, oblikovanja dramatike, tehnike i svega ostalog.

HFM: Što vam znači nagrada John Simon Guggenheim Memorial Foundationa koju ste dobili?

PB: - To mnogo znači za umjetnika. Upalila mi je zeleno svjetlo da mogu nastaviti s razradom projekta. Od početka do kraja procesa album "Mythologies” radila sam s velikim samopouzdanjem jer su toliko vjerovali u mene da su mi dali novac i podržali me u pisanju ciklusa pjesama.

HFM: U kolikoj je mjeri u vašem glazbenom pristupu važna intuicija?

PB: - Ona je zastupljena u ogromnoj mjeri. Usudila bih se reći da je intuicija zastupljena sa šezdeset posto, a ostalih četrdeset posto je naporan, težak rad.

HFM: Je li vam studij psihologije pomogao u životu i kreiranju glazbe?

PB: - Naravno, ali u većoj mjeri bilo je obrnuto. Moje zanimanje za psihologiju proizlazi iz zanimanja za ljude, njihove želje, razočaranja, razvoja i mogućnosti.

HFM: Zašto ste, dok mnogi jazz glazbenici žele živjeti u New Yorku, vi ostali u Chicagu?

PB: - Chicago je više cool od New Yorka. U Chicagu su bolji klubovi, bolje je razvijena ekonomija, bolji su glazbenici, veće su mogućnosti za bavljenje kulturom. New York je pun glazbenika koji su došli iz drugih gradova i zauzimaju klubove. Nema mjesta na kojima bi se mogao razvijati osoban zvuk.

Privid je da New York američkim glazbenicima pruža više nego drugi gradovi. S time se slažu mnogi od mojih prijatelja koji su se preselili tamo. Osim toga, Chicago volim iz milijun drugih razloga što bi mogla biti tema jednog cijelog članka.

HFM: Što vam znači mogućnost da često nastupate u klubu Green Mill i kako ste snimili album "Companion”?

PB: - Ne može se preuveličati značaj tog kluba u gradu, ali i u svjetskim razmjerima. Snimili smo album "Companion” s Jimom Andersonom u podrumu Al Capone kluba Green Meel. Ako nikad niste bili u Chicagu, ako nikad niste bili u Green Millu, morate doći i posjetiti ga. Dave Jemilo i klub Green Meel omogućili su mi da razvijem originalnu glazbu koju sam već imala u glavi. Oni su mi pomogli da ostvarim album "Modern Cool”.

HFM: Kako gledate na današnju jazz glazbu?

PB: - Današnja jazz glazba svodi se na nekolicinu glazbenika koji su nemilosrdni u vlastitoj promociji, morala bi uključivati Dance, ODABRANA DISKOGRAFIJA: Afrikance, Hrvate, Amerikance... svakoga. Počela je kao osobit afro-američki fenomen, ali danas, kao i klasična glazba, infiltrirana je diljem svijeta i ona pripada svima, a svaki pokušaj kritičara da ju svrstavaju u uže okvire bio bi poguban. Nitko ne može pogriješiti u pogledu Johna Coltranea i Milesa Davisa, ali danas, kao i Mozartova, jazz je globalna glazba i treba sveobuhvatnost kako Modern Cool Nightclub Verse (Blue Note/Dallas bi održavala dinamiku, kako bi se odr(Premolition Records, 1998.) (Premolition Records, 2000.) Records, 2002.) žala na životu. hi-fimedia #76

83

jazz recenzije Chet Baker The Very Best of Jazz Concord Jazz/Aquarius Records

Tvrtka Concord Jazz je u ediciji "The Very Best of Jazz” objavila niz kompilacijskih albuma slavnih jazzista, među ostalima Johna Coltranea, Sarah Vaughan, Theloniousa Monka, Cannonballa Adderleya i Cheta Bakera. Na dvostruki CD uvrštene su izvedbe što ih je slavni američki trubač i pjevač Chet Baker objavio tijekom svoje četrdesetogodišnje karijere. Radi se o reprezentativnim snimkama, ali oni znatiželjniji ostat će uskraćeni za detaljnije podatke o snimanjima i postavama na kakve smo navikli u sličnim izdanjima.

Izvedbe uvrštene na ovo izdanje skinute su s američkih izdanja, te je zapostavljen velik dio karije-

re koji je Baker ostvario u Europi.

Predstavljen je u suradnjama sa slavnim jazzistima, najčešće, iako ne isključivo, predstavnicima cool jazz scene zapadne obale SAD-a, među ostalima sa saksofonistima Gerryem Mulliganom, Zootom Simsom i Pepperom Adamasom, bubnjarima Chicom Hamiltonom i Phillyjem Joeom Jonesom, klaviristom Kennyjem Drewom i flautistom Herbiem Mannom. Radi se o maloj školi jazz standarda i to u većem dijelu onih baladnog karaktera iako im nije robovao što se vidi primjerice u izvedbi skladbe "Cherokee”. Naime, Baker je bio poznat upravo po nježnim, osjećajnim izvedbama balada koje su bile odraz njegove osobnosti. Karakteristična je izvedba balade "My Funny Valentine” kojom započinje kompilacija nagovješćujući ugođaj većeg dijela CD-a. Baker je bio jedan od slavnih instrumentali-

84

hi-fimedia #76

sta koji su bili poznati i kao pjevači. Na ovom izdanju predstavljen je vokalnim, također baladnim izvedbama evergreena, primjerice "It Could Happen To You”, "Everything Happens To Me” i drugih.

DH

The Blue Note 7 Mosaic Blue Note/Dallas Records

Zvjezdani trenuci diskografske kuće Blue Note iz sredine prošlog stoljeća u doba procvata hard-bopa davno su iza nas.

Mnogi studiji, izdavači i ljudi koji su sudjelovali u stvaranju vrijednog dijela jazz povijesti danas ne postoje ili su pomalo zaboravljeni. Alfred Lion i Francis Wolf koji su daleke 1939. godine osnovali tvrtku, ipak su uspjeli sačuvati najvrednije iz glazbenih trezora tvrtke i Blue Note logotip učiniti sveprisutnim autoritetom kad je u pitanju jazz. Tvrtka je u svojoj dugoj povijesti doživljavala značajne promjene, bivala u problemima ili čak ugašena, no ogromna količina vrijednih snimaka najvećih zvijezda jazz glazbe bila je naslijeđe koje je osiguralo opstanak i prosperitet legendarne jazz etikete. Glazbi i izvođačima koji su kroz sve ove godine bili jamac opstanka na sve ćudljivijem glazbenom tržištu, Blue Note je odlučio odati

sičnom repertoaru kuće, svojim slavnim kolegama koji su glazbu i stvarali , ali prije svega i prema Blue Note prošlosti i sadašnjosti. Niti u jednom trenutku album ne prelazi u klišeiziranu, dosadnu i predvidljivu igru vrhunskih glazbenika i pravo je zadovoljstvo usporediti originalne verzije skladbi sa onim što nudi moderni septet. Umjetnički voditelj cijelog projekta je pijanista Bill Charlap koji je uz legendarnog Michaela Cascunu i Eli Wolfa i producent izdanja. Album otvara "Mosaic" koju poznajemo iz opusa Art Blakeya, a slijedi "Inner Urge" Joe Hendersona koja uz Monkovu "Criss Cross" i "The Outlaw" Horacea Silvera spada u najupečatljivije trenutke koje album pruža. Kohezija sastava i dojam da svih sedam glazbenika često muzicira zajedno mnogo govori o Blue Note labelu kao o tvrtki u kojoj se djeluje kreativno, no i o selekciji glazbenika koji odgovaraju kućnom zvuku i promišljaju tradiciju sa sličnim sustavom vrijednosti. Za sve fanove Blue Note tradicije i one koji se žele posvetiti maloj analizi povijesnog i suvremenog u svijetu jazz glazbe kroz primjer jedne od najvećih izdavačkih tvrtki "The Blue Note 7 Mosaic" je prava i kvalitetna prigoda. Sretan 70-ti rođendan.

GG

Joshua Redman Compass Nonesuch/Dancing Bear

počast i glazbom izreći zahvalnost na suradnji. Tako je odabrano osam skladbi iz produkcije tvrtke i formiran vrhunski septet koji je materijal izveo. Sva sreća nije riječ o još jednoj tehnički izvanrednoj all-stars skupini koja je sposobna odsvirati sve, no samo ponešto i iskreno osjetiti. Odabrani glazbenici pružili su izvanrednu svirku i jasno pokazali poštovanje prema kla-

Na prošlom albumu "Back East" Joshua Redman je kao okosnicu djelovanja odabrao trio formacijiu, a kao osnovicu za formiranje glazbenog izričaja odlučio je iskoristiti glazbu Sonnya Rollinsa i njegov legendarni album "Way Out West". Izdanje je vrlo pozitivno ocijenjeno, no Redman je osjećao da u zvuku njegovog trija nedostaje još poneki gram ideja i posebnosti. Turneja koja je album promovirala glazbeniku je poslužila za daljnja razmišljanja i eksperimentiranja. U tim okolnostima, ali i u osobnim emocionalnim previranjima nastala je osnovica albuma "Compass". Redman je pod svaku cijenu želio osnažiti trio, a to je učinio na poma-

lo nesvakidašnji način. Umjesto da pruži prostor za nove instrumente odlučio se za dodavanje još jednog basa i bubnjeva. Tako su na albumu skladbe odsvirane u formacijama trija, kvarteta i kvinteta. No, glazbenici i njihov vođa odlučili su se instrumente koristiti primarno za interakciju komunicirajući međusobno glazbom, a tek u drugom redu pružajući zvuku snažniji fundament, toplinu u donjim oktavama i gušću harmonijsku strukturu.

Na taj je način album je raznovrsniji, a dobivena je i zanimljiva kombinacija Redmanovog saksofona koji je izvanredno oštar

i vidljiv u opreci sa snažnom i na momente tamnom ritam sekcijom. Na albumu muziciraju bubnjari Brian Blade i Gregory Hutchinson, basisti Larry Granadier i Ruben Rogers, te Joshua Redman. Osim neosporne glazbene vrijednosti i zanimljivih razmišljanja vođe sastava album je i izazov za pogled prema audio sustavu na kojem je reproduciran. Kvalitetniji uređaji biti će u prigodi jasno ocrtati svaki instrument i precizno timbralno odvojiti istovrsne instrumente. U tom smislu su snimke punog kvinteta vrlo zanimljive i za ocjenu mnogih osobina audio sustava. Većinu materijala na albumu skladao je Joshua Redman, a posebno se ističe snažna i ritmična "Identity thif", atmosferična i neobična "Ghost" i "Throgh the Valley" koju je napisao Brian Blade. Uzevši sve to u obzir "Compass" možemo nazvati dopadljivim, zanimljivim, nadahnutim, ali i kristalno čistim i zapravo vrlo jednostavnim i ugodnim za slušanje.

Redmanov instrument, ali i cijela koncepcija albuma je pomalo slobodnija i ostavlja dojam zadovoljstva sa vlastitim radom i svirkom. Vrlo zreli aranžmani koji ne www.hifimedia.hr

otimaju gotovo ništa od energije i dinamike glazbe i napokon kvalitetan materijal sugeriraju da je "Compass" najbolje i najzrelije djelo Joshue Redmana do danas.

GG

Keith Jarrett / Gary Peacock / Jack De Johnette Yesterdays ECM/Aquarius Records

Nerazdvojna družina - klavirist Keith Jarret, kontrabasist Gary Peacock i bubnjar Jack DeJohnette - više od četvrt stoljeća zajedno poduzima pustolovine diljem svijeta istražujući nove kreativne mogućnosti interpretiranja jazz standarda. Zahvaljujući timskom radu, posvećenosti poslu kojim se bave, viziji i realiziranom talentu postali su najdugovječnijim, ali i najznačajnijim klavirskim jazz triom u novijoj povijesti razvoja jazz znanosti. Jedno od najomiljenijih odredišta im je Japan, njihov drugi dom, zemlja u kojoj su naišli na najveće odobravanje, ali zahvaljujući naprednim tehnologijama i najbolje laboratorijske uvjete za svoja proučavanja. Zato ne čudi što je upravo najveći broj njihovih znanstvenih radova nastao u Japanu, a sve ih je dokumentirao ugledni njemački arhivar, producent Manfred Eicher za svoju izdavačku tvrtku ECM. Zbog hiperprodukcije izdanja ove trojke jazz učenjaka mnogi snimljeni koncerti nalaze se u ladicama čekajući

čan. Do sad su objavljena čak tri kompakt diska sa snimkama ostvarenim na koncertima iste godine: "The Out-ofTowners” snimljen u Münchenu, dvostruki "Always Let Me Go” (jedini na kojem izvode vlastite skladbe) u Tokyu i dvostruki "My Foolish Heart” u Montreuxu. Skladbe "You’ve Changed” i "You Took Advantage Of Me” jedine su koje su objavili i na nekom od ovih izdanja. Osim u spomenutim briljiraju i u izvedbama drugih poznatih djela čuvenih izumitelja nota, među ostalim "Scraple From The Apple”, "Sleepin’ Bee” i "Stella Gy Starlight”. Dojam je da ovaj rad nije nastao na osnovu mukotrpnih analiza i studioznih proučavanja, već u jednom od onih trenutaka kad izumitelju zasvijetli žaruljica i rješenje zadatka odjednom postane jednostavno, poput dječje igre - sviraju razigrano, opušteno, neopterećeno, s izljevima radosti kojima zapljuskuju publiku. Osim na CD-u, ovo izdanje objavljeno je i na stoosamdesetgramskom dvostrukom vinilu, prvom LPju što ga je ECM objavio nakon petnaest godna.

DH

Maria Joao & Mario Laginha objavljivanje. Ove godine došao je red na snimke što su ih ostvarili 2001. u Metropolitan Festival Hallu i Orchard Hallu u Tokyu.

Sjajna glazba, ali zašto je objavljena tek sad? Odgovor je logiwww.hifimedia.hr

Chocolate Polydor/Aquarius Records

Poznata kao jedna od najkreativnijih pjevačica na današnjoj

sceni, Portugalka Maria Joao proslavila se osebujnim izvedbama vokaliza i pjesama na izmišljenom jeziku. Iako se radi o iznimno zahtjevnim i nekonvencionalnim skladbama svojim je razigranim interpretacijama nabijenim pozitivnom energijom zaintrigirala publiku i kritičare. Veći dio njezine karijere obilježile su izvedbe origi-

brazilskih autora. Novi album "Chocolate” donosi izmjenu originalnih (Joao/Laginha) skladbi s coverima jazz djela: "Goodbye Pork Pie Hat”, "I’ve Grown Accustomed To His Face”, "I’m Old Fashioned”, "If You Could See Me Now” i "When You Wish Upon a Star”. No, bez obzira kojim se predloškom bavi, Maria Joao je u interpretacijama raznolika karaktera i u ugođaja uvijek svoja, prepoznatljiva, duhovita, nepredvidiva. U tim nastojanjima podršku su joj, osim Laginhe koji je uz nju i producent albuma, pružili saksofonist Julian Arguelles, kontrabasist Bernardo Moreira, udaraljkaš Helge Andreas Norbakken i bubnjar Alexandre Frazao.

Dojmljiva je izvedba skladbe "Goodbye Pork Pie Hat” u kojoj objedinjuje zanimljiv spoj tri snažne osobnosti - vlastitu s onom autora skladbe, kultnog jazz glazbenika Charlesa Mingusa i Joni Mitchell koja je za nju napisala tekst.

DH

Diana Krall Quiet Nights Verve/Aquarius Records

nalnih skladbi, nerijetko pisanih u zajedništvu s dugogodišnjim suradnikom, klaviristom Mariom Laginhom, te obradama tradicijskih pjesama. Velik zaokret u karijeri napravila je snimivši album "Undercovers” (EmArcy/ Aquarius Records, 2002.) za koji je snimila obrade skladbi poznatih autora popularne glazbe, primjerice Bjork, Toma Waitsa, Johna Lennona i Paula McCartneya, Caetana Velosa, Joni Mitchell, Stinga, Antonia Carlosa Jobima i Steviea Wondera. U međuvremenu je za istog izdavača snimila album "Tralha”, za koji je ona pisala tekstove, a Laginha glazbu, te "Joao” posvećen skladbama

Jedna od najpopularnijih pjevačica i klaviristica jazza Diana Krall je objavila novi album koji je osim na CD-u objavljen i na stoosamdesetgramskom vinilu.

Ostvarila ga je sa svojim stalnim suradnicima, vrhunskim glazbenicima čiji je senzibilitet kompatibilan njezinom: gitaristom Anthonyjem Wilsonom, kontrabasistom Johnom Claytonom, bubnjarom Jeffom Hamiltonom

i udaraljkašem Paulinhom Da Costom. Glazbenica koja je svoju umjetničku vrijednost dokazala svojim ranim albumihi-fimedia #76

85

jazz recenzije ma, ali i suradnjama s velikanima jazza, primjerice Rayom Brownom, još je jednom pokazala da zaslužuje pohvale, a da komercijalizacija koje je uzela maha u produkciji njezinih novijih izdanja, nije umanjila njezin umjetnički potencijal. Naime, ponovno u suradnji s producentom Tommyjem LiPumom koji ju prati godinama, ostvarila je ploču koja će se dopasti širem krugu publike, ne samo one koja glazbu sluša površno, ali koja u potpunosti odražava njezin imidž. Poslije suradnje sa suprugom Elvisom Costellom i stagnacije koja se osjećala u nekoliko posljednjih izdanja, vratila se snimivši glazbu koja joj najbolje leži. U izvedbama balada, među kojima su bossa nove ("The Boy From Ipanema”, "Quiet Nights”...) zastupljene više nego ikad, uspjela je ostvariti djelo koje odiše mirnoćom, opuštenošću i osebujnom estetikom, elementima što odlikuju one koji, nakon što su ovladali zanatom, teže višim dosezima. Taj su koncept primjerenom svirkom i nenametljivim solim podržali spomenuti glazbenici, ali i aranžmani koji uključuju diskretan doprinos gudača.

DH

Wynton Marsalis He and She Blue Note/Dallas Records

Wynton Marsalis svojim je petim albumom za Blue Note ponovo zakoračio prema omiljenom teritoriju - konceptualnim albu-

mima. Za razliku od teških tema koje je su ga često zaokupljale, ovoga puta imamo prigodu svjedočiti njegovom poetičnom viđenju vjekovne privlačnosti spolova. Wyntonova je

86

hi-fimedia #76

naracija prepuna humora, zgodnih dosjetki i fino odgovara uz glazbu kojoj je jazz osnovica za izlete u ragtime, swing i blues.

Marsalis u ovoj fazi stvaralaštva srž svog glazbenog vokabulara vidi u proučavanju različitih stilova, njihovog međusobnog utjecaja i konačno kombiniranjem svega toga unutar zadanog okvira, odnosno koncepta. Vidljiva je želja glazbenika da se potpuno odmaknu od bilo kakvog čvršće forme kako bi potpuno slobodno djelovali kroz odabranu temu. "He and She" je stoga neobičan projekt koji u svojoj osnovici nosi izuzetan talent i umjetničku imaginaciju Wyntona Marsalisa, ali i ništa manje kvalitetno obavljen svirački dio posla. Za njega su zaslužni listom mlađi glazbenici s dovoljno sviračke virtuoznosti koja može zadovoljiti vođu sastava, no još važnije dijele želju za eksperimentiranjem i otkrivanjem novih načina na koji mogu glazbeno uobličiti ideju.

Njihova mladost i predanost projektu s jedne strane i jedan od najkreativnijih glazbenika u punom stvaralačkom potencijalu sa druge skica su neobične glazbene družine koja nas čeka na albumu. Pijanist Dan Nimmer pomalo odskače od ostatka sastava svojim izvanrednim osjećajem za ritam i svirkom koja je dopadljiva, swing orijentirana, ali i sa dionicama koje znatno unaprjeđuju internu koheziju sastava. Njegova svirka odiše lakoćom i pažljivijim slušanjem ostaje dojam najintenzivnije glazbene komunikacije između Marsalisa i mladog pijaniste. Odlične dionice pružili su i basista Carlos Henriquez čija je specifična tehnika natjerala Marsalisa da ga već u dobi od 15 godina počne smatrati vrhunskim instrumentalistom, te neumorni Ali Jackson na bubnjevima i konačno saksofonista savršene tehnike i preciznosti Walter Blanding. "He and She" je djelo koje se sluša lakoćom, no potrebno ga je slušati u komadu jer samo na taj način album posjeduje privlačnost i spontano emitira poruke koje je Marsalis želio uputiti. Rijetki su oni koji će vrijeme provedeno uz album smatrati loše potrošenim.

GG

Cassandra Wilson Closer To You: The Pop Side Blue Note/Dallas Records

Karijera jedne od najznačajnijih jazz pjevačica današnjice, Cassandre Wilson, doživljavala je velike promjene, a obilježilo ju je nekoliko razdoblja. Kao mlada pjevačica zaluđena kreativnim

zamislima kojima su se bavili glazbenici što su se okupljali oko neformalnog udruženja M-Base za tvrtku JMT je u drugoj polovici osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća snimila niz albuma usmjerenih prema tadašnjem novom poimanju jazza. Prelaskom pod okrilje legendarne izdavačke tvrtke Blue Note njezin je pristup omekšao, te je postepeno autorski rad počela zamjenjivati coverima. Iako se kroz M-Base promoviralo spajanje različitih utjecaja, njezin novi pristup više nije bio na tragu onog što ga je kreirala

uz sljedbenike pokreta: Stevea Colemana, Grega Osbyja i braću Eubanks. Tu je promjenu nagovijestila na albumu "Blue Light ‘Till Down” iz 1993. na kojem je pomiješala vlastite skladbe s blues standardima i skladbama Joni Mitchell i Vana Morrisona.

U sljedećem razdoblju nastavila je istraživati u istom smjeru stekavši uz stare ljubitelje suvremenog jazza i mnogobrojne nove navijače, posebice s područja popularne glazbe. Nakon kompilacijskog albuma "Cassandra Wilson Sings Standards” (Blue Note/Dallas Records, 2002.) s obradama jazz standarda, kojim je zaokružila jedan segment djelovanja u ranom razdoblju, upravo je objavljena nova kompilacija, ova s izborom najuspješnijih obrada pop pjesama. Odabrane su s njezinih albuma iz Blue Note razdoblja: ""New Moon Daughter”, "Traveling Miles”, "Glamoured”, "Thunderbird”, "Belly Of The Sun” i "Blue Light ‘Till Down”. U ovim izvedbama Cassandra Wilson iskazuje znatiželju prema skladbama Boba Dylana, Roberta Johnsona, Neila Younga, Vana Morrisona..., ali to je još uvijek Cassandra Wilson čiju ćemo boju glasa i feeling prepoznati bez obzira što pjeva. Nadamo se da ćemo se u to uvjeriti i uživo na sljedećem Ghetaldus All Woman Jazz Festivalu - Jazzarela, kao što je organizator najavio.

DH

www.hifimedia.hr

www.sonusart.hr

Nova serija 15 podiæe Rotelove ureaje za kuÊno kino na viπi nivo. Legendarna audiofilska kvaliteta pojaËala i najnaprednija AV tehnologija, spojena su u novom, fantastiËno dizajniranom kuÊiπtu. Ovi elementi predstavljaju spoj koji Ëini ovu seriju najboljim ureajima koje je Rotel ikad napravio za kuÊno kino.

ZahvaljujuÊi ugraenoj Faroudja tehnologiji i podrπci za HDMI, ureaji su sposobni za reprodukciju najbolje moguÊe slike.

Model RSX-1560 isporuËuje 7x100W audiofilske kvalitete πto znaËi da se, izmeu ostalog, odlikuje izvrsnom dinamikom i Ëistom reprodukcijom. Vanserijski zvuk potpomognut je 1080p/24Hz Faroudja procesiranjem, Ëetiri HDMI v1.3 izlaza, podrπkom za Deep Colour i xvYCC nove generacije, kao i moguÊnoπÊu dekodiranja HD formata s Blu-Ray diskova.

Zakaæite joπ danas demonstraciju ovog ureaja u naπim maloprodajnim trgovinama.

Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025

Split Put Firula 37 Tel. 021 389 225

Osijek (EKRAN a/v) J. J. Strossmayera 12, Tel. 031 283 765

klasika recenzije Lovro Pogorelić Rachmaninov/Moussorgski, Piano Pieces Intrada

Nakon albuma posvećenog Lisztovim kompozicijama, s radošću dočekujemo povratak Lovre Pogorelića na još jednom CD izdanju. I novi album objavljen je za francusku Intradu, a donosi djela dvojice velikih ruskih skladatelja čije kompozicije izvodi i na koncertima. U "Slikama s izložbe", Modesta Petroviča Musorgskog radi se o neuhvatljivoj igri u kojoj Pogorelić uspijeva zadržati pažnju slušatelja svojom živopisnom i bogatom interpretacijom čije korijene možemo pratiti još sa spomenutog prethodnog albuma posvećenog Lisztu.

Odmjerena, precizna izvedba, s vlastitim razumijevanjem interne strukture djela, te živahne i istovremeno raznovrsne harmonijske strukture, prije je inteligentna komunikacija ideje predloška, nego njegov distanciran komentar, kako se naoko čini. Intimno poznavanje djela lako bi sugeriralo pogrešan dojam ekstrahirane lakoće i površnosti, no upravo neusiljenost interpretacije predstavlja pravi ključ i punu mjeru iskrene izražajnosti. Prepuna boja, ona sugerira intimnu bliskost, dok snagom izražaja istodobno neizbježno evocira orkestralnu verziju.

Kada govorimo o tehnički vrlo zahtjevnim Preludijima Rahmanjinova, Pogorelićev se odabir (Op. 23 i 32) pokazuje ključnim za ukupan dojam.

Naime, njegovo besprijekorno vladanje tehnikom i duboko razumijevanje Preludija rezultiraju izvedbom koja je prepuna tonskih sjena i nijansi, te istodobno zrači halucinantnom ljepotom, iza koje podjednako stoje razumijevanje, vlastita emocio-

88

hi-fimedia #76

nalna pomirenost i virtuoznost instrumentalne izvedbe. Posebno se ovo odnosi na rafiniranost u Preludiju br.10, Op. 23, te suzdržanu snagu koja ne kulminira sve do kraja Preludija br.2, Op. 23. Slično, interpretaciju Preludija br.5, Op. 23, krasi besprijekorna disciplina iz koje glazbena misao diše eteričnom ljepotom i osjećajnošću. Čini se kako Pogorelić s lakoćom uspijeva proniknuti u najdublju psihologiju slojevito zahtjevnih Preludija, pritom virtuozno koristeći tonske mogućnosti instrumenta. Za ovo nije dovoljno tek disciplinirano pristati na nemale tehničke zahtjeve koji stoje pred interpretatorom djela, već ih spremno ispuniti i istodobno učiniti da djeluju nevažno, nestvarno i potisnuti ih u drugi plan. Premda naizgled nemoguće, novi CD Lovre Pogorelića svjedoči upravo o ovom umijeću pomirenja oprečnih zahtjeva koji prati Rahmaninove Preludije.

Album je predstavljen zagrebačkoj publici koncertom u KD Vatroslava Lisinskog početkom travnja. Orkestrom Zagrebačke filharmonije ravnao je slovenski dirigent velikog ugleda i profesor dirigiranja na Bečkome glazbenome sveučilištu, maestro Uroš Lajovic.

JV Izvedba: 5, Snimka: 4.5

Georg Friedrich Händel: Faramondo I Barocchisti/Max Emanuel Cencic/Diego Fasolis Rete Due / Parnassus Arts Productions / Virgin Classics/Dallas

Trostruki CD koji je nakon dugo vremena uspio zaokupiti pažnju predstavlja i osobno glazbeno otkriće prije svega radi prelijepe glazbe. Da stvar bude ozbiljnija – operne, za koju već dulje vremena autor ovih redaka nema previše strpljenja. Kako je to mogu-

će? Kako se ne bismo zadržali samo na onom najočitijem – a to je da glavnu ulogu ove izvedbe nosi tehnički virtuozni kontratenor današnjice, Max Cenčić – recimo nekoliko riječi o povijesti i namjeri djela.

Ovu slabo poznatu trosatnu sagu Händel je skladao ciljano za velikog Cafarellija, kojemu je bila namijenjena glavna uloga. Operna serija je, međutim, neslavno propala već prilikom svoje londonske praizvedbe, iako ju je ostarjeli Händel osobno držao krunom svog obimnog kazališnog opusa.

S druge pak strane, Cafarelli, slavni kastrat kojega je kulturna javnost onoga vremena pretpostavljala Farinelliju, drugom velikanu opere, nije se uspio dodatno izdići ovom zahtjevnom ulogom Franačkog kralja, čijim dionicama opera obiluje. Malo bi bilo reći da je uloga skladana ciljano, s jasnom predodžbom o izvođačima i ulogama: autor je arije izdašno popratio minuciozno razrađenim pratećim dionicama i pamtljivim melodijama, kako sola, tako i pratećih glasova i odlične barokne instrumentalne pratnje. Ljepota i zaigranost glazbe te jednostavnost priče (premda loše ispripovijedana izrezuckanim librettom) usporediva je s Mozartovom "Čarobnom frulom", ostavlja nas u nedoumicama.

Nedvojebeno je riječ o općem mjestu glazbene povijesti koje nam je do danas ostajalo skriveno. Stoga i ne treba tražiti bolju kvalifikaciju za ambiciozno djelo koje svojom umjetničkom invencijom i upečatljivom vizijom izdvaja od ostatka Händelova opusa.

Naime, i pored svojeg trajanja ne možemo poreći kako zaboravljeni "Faramondo" snagom glazbene ideje uvelike natkriljuje poznatija Händelove operna djela poput "Rodelinde" i "Partenope", o čemu uvjerljivo svjedoči ova dojmljiva izvedba. Uz izvanrednu podršku Zbora Švicarskoga radija i vrsno muziciranje instrumentalnog ansambla "I Barocchisti", pod razigranim ravnanjem Diega Fasolisa, "Faramondo" otkriva pamtljive arije i raskoš nepravedno zaboravljene glazbene misli.

Uz Cenčića su tu još dvojica kontratenora: Xavier Sabata, kao Faramondov suparnik Gernando i treći – vjerojatno najpoznatiji danas – Philippe Jaroussky, čiji je glas nešto viši, svjetliji i

mekši. Pristojan bas odrađuje i još jedan negativac čiju ulogu nosi In-Sung Sim. Zapažene su i dvije ženske uloge: jedna u interpretaciji Sophie Karthauser, čija agilnost i snaga čine uvjerljivom ulogu Clotilde, te Marina de Liso – još jedan u nizu izvrsnih mezzosoprana dramatičnog i prekrasnog glasa, kao Faramondova ljubljena Rosimonda. Međutim, i pored impresivnog postava, bez Maxa Emanuela Cenčića u vodećoj ulozi, njegove bravurozne tehnike pjevanja i halucinantne ljepote glasa, uvjereni smo da bi nam veličina i snaga ovog komada i dalje izmicala.

Nedvojbeno će svima koji se s ovom operom susreću po prvi puta (a takvih je većina) upravo eterična Cenčićeva kreacija ostvarena ovom izvedbom značiti širom otvorena vrata prepoznavanju općeg mjesta glazbene povijesti glazbe baroka. Danas, nakon iznimno uspješne solističke karijere koncertnog soprana (1992.-1997.), činjenica je da se kroz obilje odličnih Cenčićevih ostvarenja u recentnim ulogama bez prestanka potvrđuje status "najljepšeg glasa među brojnim kontratenorima današnjice" (prema uglednom njemačkom "Opernwelt" časopisu). Tako danas Cenčić svoje kontratenorske kolege nadmašuje ne samo superiornom pjevačkom tehnikom, već i daleko većim opsegom glasa, bujnim temperamentom, odličnom disciplinom, te začudnom sposobnošću stilske prilagodbe, radi čega je danas podjednako uvjerljiv u baroknim ulogama pisanima za kastrate, kao i u virtuoznim Rossinijevim arijama, koje povremeno – što može jedino on! – preotima neupitnim mezzosopranskim primadonama! "Faramondo" se u ovaj niz izvrsno uklapa, a ovim svojim ostvarenjem Cenčić još jednom potvrđuje svoj zasluženi status međunarodne zvijezde. Tako se najupečatljiviji kontratenor današnjice, od čijih povremenih izleta u popularne Rossinijeve opere ne mogu obraniti niti poznate operne dive, odlučio pozabaviti nepravedno zapostavljenim mjestom glazbene povijesti i prenijeti nam čistu glazbenu radost i nedvojbeno – užitak otkrivanja izgubljenog opernog dragulja.

JV Izvedba: 5, Snimka: 4.5

www.hifimedia.hr

FILM Mickey Rourke Iz raja u pakao i nazad

Zvjezdane staze

Veliki povratak kultnog serijala

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #76

89

MICKEY ROURKE Piše: Tihomir Ivka

U

trideset dugih godina u filmskom svijetu, Mickey Rourke je bio hvaljen i prezren, poželjan na svakom događanju pa izopćen iz Hollywooda, prošao put od bogataša do bankrota, bio zgodni princ pa se pretvorio u krastavu žabu. Sudbina

90

hi-fimedia #76

ga je poput tajfuna bacala uokolo iako je tajfun zapravo uvijek bio on sam. I kad se činilo da je potpuno na dnu, stvari su se za Rourkea počele odvijati po receptu američkog sna. Jedan je dan doslovno spavao na ulici, drugi je po crvenom tepihu Kodak teatra

u Hollywoodu nervozno hodao nadajući se da bi njegova rehabilitacija kao glumca mogla biti potpuna dizanjem zlatnog kipića pred slavnim auditorijem i cijelim svijetom. Nije se dogodilo, Oscar je otišao u ruke Seana Penna za ulogu gay političara Harveya

Milka. Zasluženo, iako nitko ne bi rekao ni riječ da je glavna nagrada otišla njemu za ulogu u "Hrvaču", potresnom i realističnom filmu o težini jedne ljudske egzistencije. Za ulogu u filmu koji je Wim Wenders kao predsjednik žirija na prošlogodišnjem www.hifimedia.hr

Iz raja u pakao i nazad

FILM Baš kao u izvrsnom "Hrvaču", kad je imao sve nije mario za ništa, živio je po načelu nogometne legende Georgea Besta "većinu love potrošio sam na cugu i žene, ostalo sam spiskao". Danas ima novu priliku i odlučan je ne prokockati je. "Bio sam u paklu i tamo se više ne vraćam", siguran je Mickey Rourke

festivalu u Veneciji okarkaterizirao kao film koji slama srce, Rourke je dobivao isključivo panegirike.

“Kad kažem da "Hrvač" slama srce, znate da mislim na nevjerojatnu ulogu Mickeya Rourkea” – zaključio je čovjek od filma Wenders. Adrian Lyne, redatelj koji je od njega napravio sex simbol ulogom u vrućem erotwww.hifimedia.hr

hi-fimedia #76

91

FILM Profesionalna boksačka karijera Na pragu četrdesetih popeo se u ring osam puta, šest puta pobijedio, dva puta je borba prekinuta. Nisu to bili veliki borci, no Rourke je pobijeđivao i dobivao batine. Iz tog doba Rorke nosi uspomenu na slomljeni nos, palac, rebra, nagnječenje kosti lica. Najgore od svega, njegovo lice pretrpjelo je toliko ozljeda da je poslije tri godine ozbiljnog treninga bio skoro neprepoznatljiv. Danas izgleda zastrašujuće, i sam priznaje da ne može gledati slike s kraja osamdesetih kad je bio gladak i lijep.

Sve bi bilo drugačije da ga je dohvatio kvalitetni plastični kirurg. "Otišao sam kod krivog čovjeka" - sa žaljenjem konstatira.

skom trileru “Devet i pol tjedana”, jednom je rekao kako bi se danas njemu pričalo kao o novom Jamesu Deanu da je na vrhuncu, nakon izvanredne uloge u tmurnom, gotovo bizarnom noir krimiću “Anđeosko srce” poginuo. No Rourke je ostao živ, a njegov drugi iznimni talent nakon glumačkog, da se zamjeri svima oko sebe, vukao ga je prema

dnu. Ništa se u njegovom životu nije dogodilo slučajno, ni njegov uspon niti pad. Niti se uloga Randya "The Ram" Robinsona u "Hrvaču" ne može sagledati zvan tog konteksta. Uvjerljivost koju je nakon gotovo dvadeset godina bez glavne uloge postigao posljedica je neusahlog talenta, ali i činjenice da je Rourke u njoj zapravo glumio samog sebe.

"The Ram" je nekad bio velika zvijezda wrestlinga, američke inačice gladijatorstva u kojem nitko ne pogiba, čovjek koji je punio Madison Square Garden, a danas mišićavi, ali oronuli sredovječni čovjek pokušava održati glavu iznad vode otužnim borbama po srednjoškolskim dvoranama. Radi povremeno bijedne poslove u supermarketu, spava u

Pas je najbolji čovjekov prijatelj Irsko-francuske krvi, Rourke je katolik, vjernik koji svoj povratak zahvaljuje vjeri i ispovjedima, psiho-terapijama i psima. Loki, najpoznatiji među njima, mješanac čivave i terijera, poživio je punih 18 godina i umro u veljači ove godine. Upravo psima, kojih je u jednom trenutku imao sedam, na dodjeli Zlatnog globusa za najbolju glavnu ulogu pripisao je velike zasluge što je uopće živ.

Kad su ga ostavili svi, pomišljao je na samoubojstvo, ali pogled na pse ispunjavao ga je novom željom za životom. Kaže kako su mu oni cijelo vrijeme bili najbolji i često jedini prijatelji. Rourke je i javno angažiran po pitanju zaštite životinja, sudjeluje redovito u akcijama PETA-e, najpoznatije organizaciju za zaštitu životinja.

92

hi-fimedia #76

kamp kućici, sam kao pas. I sve svojom krivnjom. Kad je bio velik nije mario ni za kćer ni za ženu, živio po načelu Georgea Besta "većinu love potrošio sam na cugu i žene, ostalo sam spiskao".

Baš kao u stvarnom životu.

Rourke je preživio teško djetinjstvo u disfunkcionalnoj obitelji i tu bi psiholozi lako pronašli uzrok svakog (auto)destruktivnog momenta u kasnijem životu. Nakon što se njegova majka razvela od oca za kojeg u biografijama jedino stoji da je bio amaterski body-builder, preudala se iz Schenectadya u državi New York na Floridu za policajca, u obitelj gdje je već bilo petoro djece, dakle s Mickeyem, njegovim bratom i sestrom sveukupno osam.

Vrlo rano Mickey se okreće sportu, točnije boksu gdje kao amater nastupa od 12-e godine, kasnije sparira i Louisu Ridriguezu, bivšem svjetskom prvaku u srednjoj kategoriji. Nakupio je dvadeset pobjeda i šest poraza između 1964. i 1972. godine. I nekoliko potresa mozga što ga je udaljilo od ringa. Rourke je kao mladić www.hifimedia.hr

Izabrana filmografija: • " Diner", 1982. R: Barry Levinson • "Godina zmaja" (Year Of The Dragon), 1985. R: Michael Cimino • "Devet i pol tjedana" (9 1/2 Weeks), 1986. R: Adrian Lyne

bio gladan uspjeha bilo u kojem polju, i ponudu prijatelja sa sveučilišta u Miamiju da nastupi u njegovoj predstavi Deathwatch shvatio je ozbiljno. Posudio je 400 dolara od sestre, zaputio se ravno u New York i uzeo privatne satove glume. Na filmu je debitirao 1979. u manje poznatoj Spielbergovoj komediji "1941", u maloj ulozi, skoro kao pa statist. Slijedi nastup u epskom promašaju "Heavens Gate" koji je uništio redateljsku reputaciju Michaelu Ciminu nakon briljantnog "Lovca na jelene". Rourkeu sad već nešto veća uloga nije naštetila, omogućila mu nove izazove kao što je bio slučaj s uspjelim Kasdanovim neo noir filmom "Body Heat". Punu afirmaciju doživio je u komediji "Diner", redateljskom debiju Barrya Levinsona. Već tada je ženski dio publike, pa i onaj kritičarski, primijetio njegov šarm i seksipil oboružan glumačkim talentom. Kritičarka Pauline Kael očarana njegovim likom napisala je tih dana kako ima nešto magnetično u njemu i njegovom slatkom osmjehu. Vrata velikih pozornica naglo su se otvorila i Rourke je uzeo ponuđeno, barem dok mu slava, obijest i oholost nisu zamutile moć jasnog rasuđivanja.

Prvo Coppolina drama "Rumble Fish", pa krimić "Godina Zmaja", da bi u godinama 1986. i 1987. istaknuo kandidaturu za najvećeg glumca trenutka, podjednako kroz spomenute blockbustere "Devet i pol tjedana" i "Anđeosko srce" uz rame Robertu De Niru, kao i zahtjevnijim ulogama poput www.hifimedia.hr

one u "Barskoj mušici", filmuasocijaciji na život genijalnog pisca-pjesnika i beznadnog alkoholičara Charlesa Bukowskog. I onda je nešto kliknulo u glavi Mickeya Rourkea. Birao je uloge, jednu goru od druge (Divlja orhideja, Harley Davidson and The Marloboro Man) i iz nekog razloga odbijao one koje su proslavile neke druge glumce. Popis je skoro pa šokantan; odbio je ulogu u izvanrednim "Nedodirljivima", Kevin Costner je uletio umjesto njega, ulogu u Oscarima ovjenčanom Stoneovom "Vodu smrti", kao i rolu u jednom od najpoznatijih i najhvaljenijih filmova devedesetih "Kad jaganjci utihnu". "Kišnog čovjeka" s Dustinom Hoffmanom nije odbio, jednostavno je zaboravio uzvratiti Hoffmanu poziv s odgovorom. Pa se ulogom proslavio Tom Cruise. Tarantino je sa svojim "Paklenim šundom" nekolicini glumaca podignuo poljuljani rejting, a Johna Travoltu uskrsnuo iz hibernacije. Ulogom koju je prethodno odbio, pogađate – Rourke. On je u to doba odlučio da se zasitio glume i vratio se staroj ljubavi, boksu i to kao profesionalni borac. Nakon trogodišnjeg boksačkog eksperimenta između 1991. i 1994. kola su krenula nizbrdo. Žena ga je ostavila, nitko nije htio više raditi s njim, dobivao je eventualno sitne pozadinske uloge u art filmovima gdje ionako nema novaca, već se svi uključeni nadaju da će se dogoditi kakav slučajni zgoditak koji će ih vratiti u prvoligašku orbitu. "Živio sam u jadnom stanju.

Poniženje je bilo potpuno i trajalo

je pet, osam, 15 godina. Izgubio sam sve, ženu, prijatelje, ime u poslu. Plaćao sam 500 dolara mjesečno za stančić za sebe i pse. Nitko nije zapravo znao koliko sam dekintiran. Prijatelj mi je znao davati po par stotina dolara da si kupim nešto za jesti. Onda bih nazvao ženu preko telefona i plakao da mi se vrati. Bio sam očajan. I bio sam potpuno sam" otvoreno danas Rourke prepričava u intervjuima svoj pad i potvrđuje da je priča iz "Wrestlera" zapravo njegova biografija. I isto tako ne krije koliko je zahvalan što se vratio iz mrtvih, zahvalan što ga je Robert Rodriguez angažirao u "Sin Cityu" što mu je nakon dugo mračnih godina upalilo svjetlo na kraju tunela, kao i na prilici koju je dobio i svim snagama i talentom iskoristio u niskobudžetnom "Wrestleru".

Ovaj put, Rourke nema namjeru ispustiti priliku. "Bio sam u paklu i tamo se više ne vraćam. Nakon dugo vremena ljudi me ne gledaju s prezirom, opet se osjećam ponosan" - kategoričan je u izjavama i uvjeren da sad sve može ići samo prema boljem. I ide. Rourke je bukiran ulogama: "Killshot" o plaćenom ubojici je već tu, "The Informers" po scenariju Breta Eastona Ellisa također.

U 2010. gledat ćemo ga u "13", remakeu ne tako stare nagrađivane francuske drame "13 Tzameti", zatim u drugom dijelu "Iron Mana", kao i akcijskom filmu “The Expendables” gdje je Sylvester Stallone uspio skupiti valjda sve živuće glumačke junake akcijskih filmova.

S Kim Basinger u "Devet i pol tjedana" • " Anđeosko srce" (Angel Heart), 1986. R: Alan Parker • "Barska mušica" (Barfly), 1987. R: Barbet Schroeder • "Čudotvorac" (The Rainmaker), 1997. R: F.F. Coppola • "Sin City", 2005. R: Robert Rodriguez i Frank Miller

Sin City - povratak na staze slave • " Hrvač" (The Wrestler), 2008., R: Darren Aronofsky

"Hrvač" - najveća uloga u karijeri

hi-fimedia #76

93

FILM

Najbolje "Zvjezdane staze ikad Scenaristi Orci i Kurtzman, potpomognuti redateljem mlađe generacije JJ Abramsom s iskustvom u zahtjevnim hi-tech produkcijama (Cloverfield, Mission: Impossible III), približili su Star Trek publici koja nije po defaultu zakačena na sci-fi filmove

piše: Tihomir Ivka

S

tar Trek najdugovječnija i najplodnija franšiza u SF-u. U šest različitih serijala prikazano je sveukupno 716 epizoda i snimljeno deset cjelovečernjih filmova na tu temu kapetana. Koliki je to opseg materijala govori brojka od ukupno 544 sata epizoda "Zvjezdanih staza", ili nešto manje od 23 dana kad bi ih se prikazivalo neprestano 24 sata na dan. Ako je neki predložak ižmikan do krajnjih granica, onda je to Star Trek. Što se još može reći, a da ima smisla?

Jedanaesti film na Star Trek temu ide u prilog činjenici da ljudska kreativnost ne priznaje, u ovom slučaju se to odnosi na scenaristič-

ki para Roberto Orci-Alex Kurtzman. Oni su učinili nešto slično kao što je s Batmanom, nakon što se forma počela izlizavati, napravio Christopher Nolan i vratio priču na nepoznati početak, kako je sve počelo i tako udahnuo novi život franšizi. Orci i Kurtzman, potpomognuti redateljem mlađe generacije JJ Abrams s iskustvom u zahtjevnim hi-tech produkcijama (Cloverfield, Mission: Impossible III), za početak su približili Star Trek publici koja nije po defaultu zakačena na sci-fi filmove – napravili su atraktivnu kombinaciju "zemaljske" priče s elementima tipičnim za, recimo Indianu Jonesa, i karakteristične svemirske odiseje s primjesama drame i dobrom dozom humora. Što se tiče glumaca, producenti i autori nisu izmišljali

toplu vodu; sa sviješću da su se prosječnom gledatelju nakon gore spomenutih sedamsto i nešto epizoda dva glavna lika, kapetan Kirk i Spock, ipak u memoriju urezali preko lica Williama Shatnera i Leonarda Nimoya, njihove su uloge dali fizički sličnim glumcima.

Chris Pine, mladi i uglavnom po TV serijama poznati glumac, na prvi pogled izgleda kao križanac između Brada Pitta i Raya Liotte, no ima i – ne toliko markantne - Shatnerove crte lica iz mlađih dana, danas čovjeka od 78 godina. Novi Spock (TV glumac Zachary Quinto) pak sa specifičnom frizurom, prepoznatljivo zašiljenim ušima i podignutim obrvama, pljunuti je Nimoy koji se u drugom dijelu filma i sam pojavljuje kao ostarjeli Spock. Od velikih filmskih zvijezda srećemo jedino Erica Banu, gotovo fizički neprepoznatljivog u ulozi glavnog negativca, romulanskog kapetana Nera. Simona Pegga će kao Montgomery "Scotty" Scotta prepoznati prije svega britanska publika jer je on tamo jedan od glumačkih predvodnika nove britanske komedije.

Ukratko, priča počinje na svemirskom brodu Federacije USS Kelvin koji upada u zasjedu ogromnog romulanskog svemirskog broda, prvotno namijenjenog za kopanje i prijevoz rude, sad pretvorenog u ogromnu, ubojitu ratnu mašinu. Brodom zapovijeda kapetan Nero, željan osvete jer je njegova planetu uništila supernova, a on za to smatra krivim ambasadora Spocka koji nije na vrijeme stigao s "crvenom tvari" koja bi spriječila uništenje planeta. Odmah nakon potjere za Spockom oba broda upadaju u crnu rupu i putuju kroz vrijeme da bi se vratili 150 godina unazad – tu nalazimo koliziju USS Kelvina i Romulana. U trenucima kad mladi kapetan Kelvina George Kirk žrtvuje svoj život i zabija se u romulanski brod da bi dao vremena da ostatak posade evakuiran shuttleovima pobjegne na sigurno, u jednom od shuttleova njegova supruga porađa sina Jamesa www.hifimedia.hr

T. Kirka. Iz napete atmosfere svemirske bitke, odjednom se vraćamo na zemlju, u Iowu i upoznajemo malog Jamesa Kirka kako s autom iz nekih starih vremena bježi pred letećom policijom i kasnije kako u barovima pripit razbija drugima noseve, a i drugi njemu. On je pametni, ali autodestruktivni mladi čovjek koji ima problem s disciplinom. Ipak, znajući njegovog oca i sposobnosti mladog Jamesa koje troši na krive stvari, kapetan Pike s Akademije zvjezdane flote izaziva ga na neki način da im se pridruži što ovaj i učini. 16 svjetlosnih godina dalje, na planeti Vulkan, pratimo stasanje mladog Spocka, djeteta iz miješanog braka; Vulkanca koji je bio ambasador na Zemlji i Zemljanke. Iako Spock ima briljantan um, nailazi na prepreke zbog svog porijekla.

Vulkanci su saveznici s ljudima, no gaje drugačiju vrstu vrlina, kod njih sve mora biti racionalno, nikada se ne smije popustiti osjećajima. Kad Spock stigne na Akademiju zvjezdane flote, pokazat će se njegov sasvim drugačiji karakter od impulzivnog i ekscesima sklonog Kirka. Naučit ćemo da su Spock i Kirk kao mladi bili veliki protivnici, no ukrcavanje na Enterprise, naglo odrastanje u opasnim situacijama i zajednička borba protiv opasnog Nera koji prvo uspijeva uništiti Vulkan,

a sad se sprema isto učiniti sa Zemljom, učinit će ih saveznicima. Iznimno dinamično postavljen, film polako uvodi gledatelja u radnju, ne ostavlja mu nedoumice i ne traži duboko poznavanje materije "Zvjezdanih staza". Warp brzine broda Enterprise, teleportiranja, atraktivne bitke u svemiru, odlična scenografija i uvjerljivi interijeri i eksterijeri, sve to podiže uzbudljivost filmu, no najjača mu je komponenta ipak odlično razrađen scenarij koji može zbuniti tek u jednom trenutku kad se gledatelj suočava s ne lako shvatljivom paralelnim stvarnostima i putovanjima kroz vrijeme. Kroz film se križa nekoliko usporednih radnji koje se sudare u više navrata, tako da film u dva sata ima nekoliko vrhunaca. Likovi su odlično razrađeni u priči s mnogo klišeja, ali neodoljivih klišeja: dva jaka karaktera, Kirk i Spock bore se za premoć, da bi za dobro tima na kraju udružili snage, stiglo se ubaciti i nešto romanse između Spocka i poručnice Uhure (privlačna tamnoputa Zoe Saldana), a i finog humora ima napretek: od smiješnog rusko-engleskog naglaska tehnološkog genijalca teenagera Pavela Chekova (Anton Yelchin), preko Scottyevog sarkazma, do Han-Solovskog simpatičnog gunđanja i gnjavaže spašavanja svijeta "preko volje" hi-fimedia #76

95

Star Trek serije

O

riginalna Star Trek serija pripremana je šest godina do prvog prikazivanja 1966. Ugašena je nakon tri sezone zbog lošeg postotka gledanosti.

Nakon toga je u sezoni 1973.-74. prikazivana animirana serija s glasovima većine originalnih glumaca. Paramount je 1978. do faze scenarija doveo još 12 epizoda, no onda se pojavio Lucasov Star Wars, pa u Paramountu više nisu bili sigurni koliko je pametno ići sa serijom. Umjesto toga, ponukani uspjehom Star Wars napravljen je prvi Star Trek cjelovečernji film i 1979. doživio uspjeh na blagajnama, ali ne onakav kakav su u Paramountu očekivali. Kritika ga je dočekala mlako, no drugi film iz serije Star Trek II: The Wrath of Khan je 1982. bio jedan od najvećih hitova godine, obožavala ga je publika i kritika. To je održalo filmsku franšizu, među kasnijim filmovima nije bilo velikih promašaja, ali niti jedan nije bio masivni hit, ni blizu gledanosti i zaradama spomenute Star Wars franšize. z cjelovečernje filmove, odvijao se gotovo stalni televizijski život Star Treka. "The Next Generation" prikazivao se od 1987. do 1994 godine. Radnja je pomaknuta 70-ak godina nakon originalne serije i puna je svježih likova. Novu ekipu vodi kapetan Picard (James Stewart) u novom brodu Enterprise-D. Komercijalno ova je serija bila najuspješnija u povijesti "Zvjezdanih staza", dobivala nagrade Emmy i razvila radnje koje će biti temelj za naredne serije. "Deep Space Nine" (1993. – 1999.) će biti upamćena po tome da joj se radnja uglavnom događa na svemirskoj stanici, a ne na brodu, kao i po tome da se prvi put srećemo s ozbiljnim konfliktima među posadom i religijskim temama što je autor serijala Roddenberry prije izbjegavao. Vojager (1995.-2001) se prikazivao gotovo u isto doba kao i "DSN", njegova je specifičnost u tome što po prvi put u ulozi zapovjednika srećemo ženu (kapetanica Kathryn Janeway u izvedbi Kate Mulgrew) i pratimo 75-godišnju odiseju broda Voyager na putu iz Delta kvadranta prema 70 000 svjetlosnih godina udaljenoj Zemlji. Star Trek: Enterprise (2001.-2005.) smješten je u sredinu 22. stoljeća, nekih desetak godina prije ustanovljavanja Federacije planeta. Iako su epizode bile intrigantne i pod kraj pružale odgovore na neka stara pitanja u vezi promjena i odnosa u "Zvjezdanim stazama", zanimanje šire publike naglo je padalo. Scenaristi i producenti pokušali su oživjeti serijal dovođenjem svježih spisateljskih imena (spominjao se čak i Stephen King) i vraćanjem fokusa na najpopularnije likove serijala Kirka i Spocka, ali u Paramountu nisu htjeli ni čuti. Možda ih uspjeh filma "Zvjezdane staze" natjera da promijene mišljenje.

U

kapetana Jamesa T. Kirka. Dakako, kao i prijašnje serije i filmovi u franšizi utemeljeni na idejama oca "Zvjezdanih staza" Genea Roddnberrya, i ovaj film protkan je humanizmom i borbom dobrog protiv zla. Federacija planeta kojoj pripada i Ujedinjena Zemlja zamišljena je kao miroljubiva zajednica planeta, a Zvjezdana flota nešto kao svjetski UNPROFOR, vojna sila koja štiti taj mir.

Na cijeni su čast, odanost, timski rad, tolerancija prema različitostima. Scenaristički par Kurtzman/ Orci u najavama filma govorili su kako su ideje podjednako crpili iz prijašnjih izdanja "Zvjezdanih staza", ali i iz Sheakspeareovih drama, pa čak i iz odnosa Lennona i McCartneya kad su razvijali u scenariju odnos mladog Kirka i mladog Spocka. Jedanaesti film o "Zvjezdanim stazama" imao je budžet od 150 milijuna dolara i sniman je na mnogo lokacija; kao akademija zvjezdane flote poslužila je zgrada kalifornijskog sveučilišta (UCLA), parkiralište stadiona Dodgersa za prikaz zamrznute planete Delta vege (s umjetnim snijegom!), dok su strojarnice kalifornijskih elektrana "glumile" strojarnice Enterprisea. Što se tiče atraktivnih scena u svemiru, brodova, svemirskih tijela i eksplozija, modeli nisu korišteni, već je sve plod vrlo uvjerljive kompjuterske ani-

macije. Čak su i stručnjaci NASA-e konzultirani, kako bi planete i ostala tijela u svemiru izgledala što realnije. U strahu da fotografija ne bude hladna JJ Abrams odlučio se da ne snima film s digitalnom HD kamerom već 35mm filmom.

Dobro osmišljen i režiran, profesionalno napravljen, s uzbudljivim scenarijem i uvjerljivim specijalnim efektima novi je Star Trek najbolji film cijele franšize. Tu tvrdnju osnažuje prijem, kako publike tako i kritike. Prema Rotten Tomatoes, stranici koja objedinjuje recenzije svih američkih filmskih kritičara, čak 225 od 236 kritičara dalo je pozitivno mišljenje o filmu s prosječnom ocjenom 8,1/10.

Na blagajnama "Zvjezdane staze" potukle su sve rekorde u odnosu na prethodnike. U prvom vikendu prikazivanja u SAD-u, promet od prodaje karata iznosi 76,5 milijuna dolara što je drugi rezultata sezone iza "X-Men Origins: Wolverine".

Još u 54 zemlje svijeta "Zvjezdane staze" su debitirale isti vikend, i u njih 23 zasjele na prva mjesta po gledanosti. To je donijelo još 35 milijuna dolara. Nakon 43 godine od prvog sramežljivog i prilično neuspješnog pojavljivanja na televiziji, ova svemirska saga čini se, proživljava novu mladost.

Zasluženo, jer "Zvjezdane staze" odličan su film i izvan kategorija sci-fi žanra.

Deset prijašnjih filmova Star Trek franšize Star Trek: The Motion Picture (1979.)

Redatelj: Robert Wise; Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig

Star Trek II: The Wrath of Khan (1982.)

Redatelj: Nicholas Meyer; Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, Ricardo Montalbán, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig

Star Trek III: The Search for Spock (1984.)

Redatelj: Leonard Nimoy; Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig, George Takei

Star TrekIV: The Voyage Home (1986.)

Redatelj: Leonard Nimoy; Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig, George Takei

Star Trek V: The Final Frontier (1989.)

Redatelj: William Shatner; Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig, George Takei

96

hi-fimedia #76

Star Trek VI: The Undiscovered Country(1991.)

Redatelj: Nicholas Meyer; Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig, George Takei

Star Trek Generations (1994.)

Redatelj: David Carson; Uloge: Patrick Stewart, William Shatner, Jonathan Frakes, Brent Spiner, Levar Burton, Michael Dorn, Gates McFadden, Marina Sirtis, James Doohan, Walter Koenig, Whoopi Goldberg

Star Trek: First Contact (1996.)

Redatelj: Jonathan Scott Frakes; Uloge: Patrick Stewart, Jonathan Frakes, Brent Spiner, Levar Burton, Michael Dorn, Gates McFadden, Marina Sirtis, James Cromwell

Star Trek: Insurrection (1998.)

Redatelj: Jonathan Scott Frakes; Uloge: Patrick Stewart, Jonathan Frakes, Brent Spiner, Levar Burton, Michael Dorn, Gates McFadden, Marina Sirtis

Star Trek Nemesis (2002.)

Redatelj: Stuart Baird; Uloge: Patrick Stewart, Jonathan Frakes, Brent Spiner, Levar Burton, Michael Dorn, Gates McFadden, Marina Sirtis, Tom Hardy www.hifimedia.hr

DVD recenzije

Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.

APPALOOSA

(Appaloosa) New Line Cinema/Continental film, 2008., 115 min.

Redatelj: Ed Harris Glumci: Viggo Mortensen, Ed Harris, Renée Zellweger, Jeremy Irons Godine su negdje oko 1880., u američkoj zabiti vrijedi pravilo "tko je jači, taj kvači". Malim gradićem vlada bezobzirni nasilni bogataš, rančer Randall Bragg (uvijek uvjerljivi Jeremy Irons), terorizira doseljenike kojima prekipi, ali kako u ono vrijeme pomoći nije bilo ni od zakona ni od samih ljudi nevičnih oružju – iznajmljivali su se ljudi od pištolja, da sa značkom na prsima pokušaju očistiti grad od tiranije i ološa. Dva prijatelja, stariji Virgin Cole (Ed Harris) i Everett Hitch (Vigo Mortensen) koji lutaju Zapadom upravo su takvi tipovi.

Cole pristaje biti šerif pod uvjetom da dobije apsolutnu moć u gradu, da je zakon ono što on odredi. To nikako neće progutati Bragg koji se uz bandu nasilnika dotad ponašao

kao da je iznad svakog zakona.

Prvo zbog novca, kasnije i zato jer ih uz mjesto privuče privlačna žena (Renée Zellweger) koja poljulja njihovo dugogodišnje prijateljstvo, dva prijatelja počinju doživljavati gradić kao svoj. I pokušat će s Braggom

Ništa nije uljepšano, dugi kadrovi i pomalo lijen ritam dobro oslikavaju atmosferu u gradiću, i ocrtavaju zatišje pred buru, koja će se dogoditi u velikom finalu. Ima pucnjave, ali ona je u službi višeslojne priče, koja u sebi ima i drame, poniranja u ljudska duhovna stanja, ljubavnog zapleta. Appaloosa će svojim puzajućim ritmom prije zadovoljiti poklonike "misaonog" westerna, od onih kojima odgovara više ispaljenih metaka nego izgovorenih riječi u 115 minuta filma. "Harris se uspješno bavi bezvremenskim moralnim pitanjima, s finom distinkcijom između provođenja zakona i ubijanja ljudi" - Peter Travers, Rolling Stone 0

izaći na kraj po cijenu života. S Harrisom u redateljskoj stolici, inače jednim od najboljih karakternih hollywoodskih glumaca, Appaloosa slijedi duboko utisnuti trag koji su ostavili Eastwoodovi "Nepomirljivi".

1

2

3

4

5

6

7

8

9

Redatelj: Fernando Eimbcke Uloge: Enrique Arreola, Diego Cataño, Daniel Miranda, Danny Perea, Carolina Politi, Antonio Zúñiga, Alfredo Escobar, Sara Castro Flama i Moko su četrnaestogodišnjaci, najbolji frendovi još od najranije

10

SEZONA LOVA NA PATKE (Temporada de patos) Warner Independent/Discovery film i video, 2004., 90 min.

dobi. Čini se da će provesti još jednu dosadnu nedjelju, no tu su prazan stan, videoigrice, porno časopisi, gazirana pića i dostavljena pizza ne bi li upotpunili doživljaj. Elektra, susjeda

Uzbudljivi prvi dani rocka CADILLAC RECORDS (Cadillac Records) TriStar Pictures/Blitz film i video, 2008., 109 min.

Uloge: Adrien Brody, Jeffrey Wright, Beyonce Knowles, Gabrielle Union, Columbus Short, Cedric the Entertainer, Emmanuelle Chriqui, Eamonn Walker, Mos Def

L

eonard Chess u Chicago je u dobi od 11 godina stigao 1928. iz tadašnje Poljske, njegova židovska obitelj cijela je amerikanizirala imena i prezimena kako bi lakše uspjeli u Novom svijetu. Bavljenje crnačkom glazbom sigurno nije bila prva pomisao mami i tati Chess kako će njihov sin ostvariti američki san, no svoj osjećaj za posao i ljubav prema glazbi on je (uz pomoć brata) pretvorio u jednu od najuzbudljivijih glazbenih priča 50-ih godina. Kako to obično biva u filmovima baziranim na stvarnim događajima, i u Cadillac Records ima debelog romansiranja i prilagodbe zbog podizanja

98

hi-fimedia #76

dramatike. Od neistine s početka da je Muddy Waters početkom četrdesetih, kad ga je došao snimiti znameniti skupljač glazbene baštine Alan Lomax, bio sakupljač pamuka u Mississippiju kako se u filmu sugerira, do samog kraja i scene kad Leonard Chess umire od srčanog udara za volanom nakon što se u studiju posvađao s Ettom James. Istina je ponešto drugačija,

Chess je umro od infarkta, ali par mjeseci nakon što je prodao diskografsku kuću. Nadalje, Chess records kao etiketa koja je zapravo udarila temelje elektrificiranog bluesa u svom je katalogu imala desetine utjecajnih bluesera, od Sonnya Boya Williamsona i Bo Diddleya do Johna Lee Hookera i Buddy Guya, no u filmu se cijela priča vrti oko nekoliko likova čije se sudbine isprepliću: Muddy Watersa, Chessa, Ette James, Little Waltera, Howlin’ Wolfa i Chucka Berrya. I bolje da je tako, to je pomoglo Cadillac Recordsu da ne postane nabrajalica iskrivljenih povijesnih fakata, već je fokus na par likova dozvolio da se razradi njihova osobnost i pokloni puna pažnja akterima. Film ima atraktivnu narativnu formu, kroz događaje nas kronološki vodi Willie Dixon (Cedric The Enterteiner), jedan od najvećih blues tekstopisaca i svjedok tog vremena. Odvojene sudbine, spretnom rukom redateljice Darnell Martin, polako se približavaju i završavaju zajedno vezani uz život jedne diskografske kuće. A tu ima svega; zabave, rivalstva, svađa oko www.hifimedia.hr

DVD recenzije

Rita, dostavljač pizze, Real MadridManchester utakmica na TV-u, čokoladni kolačići… I užasna slika patki na zidu koja će donijeti nemir u ono što je trebala biti još jedna dosadna nedjelja.

Sitni nemiri razotkrit će još veće nemire i stvarima poput razvoda, usamljenosti te adolescentske zbunjenosti dati posve novi smisao. Komedija s mnogo stila, snimljena u crno-bijeloj tehnici prvi je film mladog meksičkog redatelja Fernanda Eimbckea koji mu je priskrbio niz nagrada na festivalima u doba kad se pojavio. Američka kritika, uvijek naklonjena pomaknutom stranom filmu, hvalila je ovo djelo puno sitnih duhovitih dijaloga među starim prijateljima mlade dobi, kao i redateljevu sposobnost da od filma u kojem se zapravo ništa ne zbiva i koji se gotovo cijeli odvija u jednom stanu, napravi mali filmski biser.

"Scenarist-redatelj Fernando Eimbcke započeo je s kratkim filmovima i dokumentarcima i njegov prvi dugometražni film otkriva talent za konciznost: ne napreže se puno da dođe do velikih zaključaka o likovima u filmu, čak i humorne scene više streme ka finim

poštapalicama, negoli urnebesnom smijehu" - Scott Tobias, The Onion 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

KIT KITTREDGE: AMERIČKA DJEVOJKA

uz pomoć prijatelja otkrije pravu priču upast će u veliku nevolju. Policija tvrdi da je pljačku izveo netko iznutra, netko koga znaju. Ako to nije učinio Will, tko je?

Patricia Rozema kanadska je redateljica s podužim stažem snimanja

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

TIJELO OD LAŽI

(Kit Kittredge: An American Girl) New Line Cinema/ Continental film, 2008., 100min.

(Body of Lies) Warner Bros/Continental film, 2008., 128 min.

Redatelj: Patricia Rozema Glumci: Abigail Breslin, Julia Ormond, Chris O’Donnell, Glenne Headly Velika depresija pogodila je dom devetogodišnje Kit Kittredge. Kad njezinom ocu propadne firma, on odlazi od kuće u potrazi za poslom. Kako bi nekako zadržali dom, Kit i njezina majka moraju uzeti podstanare. Kad Kittinoj majci ukradu ušteđevinu, prvi osumnjičeni je njezin novi prijatelj, skitnica Will. Kit odbija povjerovati da bi Will mogao ukrasti, no zbog nastojanja da

nosti filma, duhovito prikazane životne lekcije i glavni lik velikog srca.

“Film izgleda izvrsno, glumačke izvedbe su privlačne, priča je sadržajna i ima čak između redaka uguranih političkih ideja" - Roger Ebert, Chicago Sun-Times

Redatelj: Ridley Scott Glumci: Leonardo DiCaprio, Russell Crowe, Marc Strong

TV filmova, kratkih filmova, kao i onih igranih, no sudeći prema ocjenama ovog posljednjeg, mješavina drame i komedije u "Kit Kittredge" najveći joj je uspjeh karijere. Rijetko tko od kritičara nije pohvalio dobru dozu staromodnovca, vjernosti i prevare. Tipična, ali vrlo zabavna i tempom ispunjena rock’n’roll storija. Iako film pokriva vrlo dugo razdoblje, od četrdesetih godina do vremena kad je Waters, zaboravljen u svojoj zemlji, otkrio da je velika glazbena zvjerka u Engleskoj i da je tamo izazvao rađanje nove glazbene scene, niti u jednom trenutku ne stječe se dojam razvodnjenosti, baš suprotno. Ako bi se mogao pronaći ozbiljni nedostatak ovom filmu, trebalo bi ga tražiti u Beyonce Knowles, velikoj r’n’b zvijezdi u ulozi Ette James. Ne zato što se, baš kao i Madonna, bolje snalazi iza mikrofona nego

Neobičnost posljednjeg filma Ridleya Scotta počiva na paradoksu borbe između moćne CIA-e i islamskih terorista koji spremaju napade širom svijeta. Naime, u toj igri mačke i miša, šefovi CIA-e iz Langleya svoje agente na terenu prate preko satelita po uličicama i tržnicama, navode ih kao ispred kamere, nego zato jer jedino ona u čak tri navrata pjeva pjesme u cijelosti, što ubija dinamiku filma koji nije mjuzikl. Glazba u njemu je ipak samo poželjni dodatak sačinjen od kratkih isječaka u dramatskom zapletu. U ulozi Leonarda Chessa Adrien Brody se snašao kao riba u vodi, Jeffrey Wright briljira kao Muddy Waters, a reper Mos Def kao Chuck Berry ponovno je pokazao – poslije dojmljivih nastupa u filmovima Italian Job, 16 Blocks, Be Kind Rewind - da je možda bolji glumac negoli glazbenik. Budžet filma je iznosio svega 12 milijuna dolara, a izgleda kao da je potrošeno bar 50. Duh autentičnosti je prisutan u eksterijerima, klubovima, studiju, kostimografiji i kroz prekrasne starinske Cadillace, svojevrsnom razlogu zašto se blues Chess recordsa uopće dogodio.

I Leonard Chess, kao siromašni imigrant i Muddy Waters u prašini Mississippija, kao i svi ostali u priči na početku su imali jedan cilj. Kupiti sjajni Cadillac. Poslije sve ide lakše.

"Ovo je vrlo zabavan izlet, s ugođajem koji govori da su prvi dani rocka bili divlji kao i svi rock dani koji su slijedili." - Owen Gleiberman, Entertainment Weekly.

TI 0

www.hifimedia.hr

1

2

3

4

5

6

7

8

hi-fimedia #76

9

10

99

DVD recenzije

New York noću, Yugo i indie glazba NICK AND NORAH INFINITE PLAYLIST

(Nick And Norah Infinite Playlist) Screen Gems (Sony)/Blitz film i video, 2008., 90 min.

Redatelj: Peter Sollett Uloge: Michael Cera, Kat Dennings, Ari Graynor, Jay Baruchel, Rafi Gavron, Aaron Yoo

N

ick (Michael Cera) je malo smotani i na glazbu udareni srednjoškolac iz gradića u New Jerseyu, točno preko puta Manhattana. Svira u bendu s momcima koji su svi gay, a on sam umire jer je šestomjesečna veza s njegovom djevojkom Tris u raspadu. Tris je zgođušna curica, jedna od onih popularnih u školama za kojom svi uzdišu, iako iza ugodne vanjštine ne skriva mnogo, a krajnji joj je domet hofirati s drugim dečkima i činiti ljubomornima druge djevojke

u školi. Dok Nick pati i slaže joj n-tu oproštajnu CD kompilaciju koju Tris redovito baca u koš, jedna druga djevojka iz škole, Norah, zgodna, ali u indie krpice "zakamuflirana", kupi te kompilacije i uživa u posloženoj glazbi. Slučaj će htjeti da na svirci Nickovog benda Tris dođe s novim

100

hi-fimedia #76

momkom, usput napasno zadirkujući Norah zašto i ona nema dečka.

Norah (Kat Dannings) neočekivano kaže da ga je našla i poslije svirke krene ravno Nicku u zagrljaj, samo da Tris to vidi. No nije znala da je Nick Trisin bivši, ali jedan poljubac i nekoliko izmijenjenih riječi privuče ih jedno drugom. Duga je noć u New Yorku pred njima, stvari se zapetljaju, Tris pošizi jer odjednom ne može otrpjeti da Nick grli drugu, Norah pak smeta što Nick ne može zaboraviti na Tris, njegovi kolege iz benda dobivaju slom živaca što ispušta iz ruku njemu mnogo kompatibilniju djevojku od Tris. Na kraju noćne avanture po njujorškom asfaltu i klubovima ova se moderna romansa završi tako da svi dobiju ono što zaslužuju. Bez zrna nasilja, bez droga, seksualnih devijacija, bez crnjaka, Nick And Norah Infinite Playlist je najnevinija moguća priča o normalnim mladim ljudima kojima se život vrti oko škole, zabave, ljubavi i glazbe. Dakle, o onom oko čega se vrti život 90 posto teenagera, samo što je to obično strašno dosadan predložak za film.

Ne i ovom slučaju, gdje je režiser mlade generacije Peter Sollett (prije poznat po filmu "Raising Victora Vargas") uspio od jedne jedine noći u životu njujorških klinaca napraviti inteligentan film pun sitnih životnih

lekcija, koristeći usput znalački sporedne momente u vidu alternativne, college glazbe koja svira cijeli film, a glazba je i jedna od osovina cijele priče. Ima tu i tipičnih klišeja koji podižu dramatsku stranu filma Nick je mladić bez love za volanom Yuga jednim od važnih sporednih "likova" u filmu, a Norah skromna bogatašica s besplatnim ulazom u sve njujorške klubove i ocem vlasnikom legendarnog studija Electric Ladyland. Važno je za spomenuti i to da je film tipično njujorški, Sollett i scenaristička ekipa predvođena braćom Weitz (American Pie, About A Boy) učinili su New York noću magično privlačnim kao rijetko kad na filmu; možda i stoga što su zaobiđene tipične vedute Manhattana i sve pomaknuto na manje filmski potrošeni Brooklyn. Nick And Norah infinite Playlist je mali topli film nezavisnog štiha napravljen po mjeri inteligentnih klinaca koji vole indie glazbu, ali njegovom šarmu neće odoljeti ni malo drugačiji klinci, ni nešto stariji romantičari.

“Film je fantazija jedne noći u New Yorku sa svim njegovim ludostima, životnošću, romantikom i glamurom” - Jenni Miller, Premiere TI 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

igračke na daljinsko upravljanje gdje da idu, dok su teroristi u međuvremenu odbacili tehnologiju kako bi ih se po sustavu "od uha do uha" teže slijedilo. Roger Ferris (standardno dobri Leonardo DiCaprio) spretni je agent koji dobro barata arapskim, saživljen je s okolinom i neprimjetan.

Na licu mjesta skuplja informacije i širi mrežu doušnika koji bi ga odveli do Al-Saleema, vodećeg terorista odgovornog za planiranje napada na civile širom zapadnog svijeta. U takvom riskantnom životu ima žrtva, u jednoj akciji smrtno strada doušnik s kojim se zbližio, a i sam jedva izvlači živu glavu. Nakon oporavka Ferris kreće u Jordan i nalazi se s šefom tamošnje tajne službe, pro-zapadno orijentiranim intelektualcem koji mu napomene da će sigurno doći zajedno do Al-Saleema, uz uvjet da mu nikad ne laže. No, Ferrisov nadređeni Ed Hoffman (Russell Crowe) otkriva moguće Al-Saleemovo gnijezdo, ali zataji informaciju jordanskoj tajnoj službi. Hoffman pošalje drugog agenta mimo Ferrisovog znanja da pohvata ili pobije teroriste sa svojom ekipom, no plan propada i sad Ferris nema protiv sebe samo teroriste, nego je zaradio i nepovjerenje jordanske tajne službe što će ga dovesti u smrtnu opasnost. Na papiru zvuči dosta zamršeno, ali scenaristički ritam i redateljsko vođenje Ridleya Scotta na ekranu ne traži

napor da se pohvataju konci. Iako je film doživio dosta oprečnih kritika, jedno je jasno: Ridley Scott ne zna napraviti dosadan film, a ovaj put ne nedostaje i političke provokativnosti vezane uz američki angažman u islamskom svijetu.

"Tijelo od laži ima radnju Jamesa Bonda uzetu iz sadašnjih novinskih naslova. Film želi biti uvjerljiv u svojoj upućenosti u vještine današnjih špijuna, terorizam i politiku prema Srednjem istoku. No, u središtu je usamljeni čovjek koji pokušava prewww.hifimedia.hr

DVD recenzije

živjeti u na vrućem terenu" - Roger Ebert, Chicago Sun-Times.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

REVOLUTIONARY ROAD (Revolutionary Road) Paramount Vantage/ Blitz film i video, 2008., 119 min.

Redatelj: Sam Mendes Uloge: Leonardo DiCaprio, Kate Winslet, Michael Shannon, Kathryn Hahn, David Harbour, Kathy Bates Napravljen po romanu Richarda Yatesa, u režiji Sama Mendesa, odgovornog za jedan od najboljih američkih filmova u posljednjih 20 godina "Vrtlog života", sa zvjezdanom glumačkom

postavom (Kate Winslett, Leonardo DiCaprio), "Revolutionary Road" bio je predbilježen za Oscare, no prošao je mršavo, s tek tri nominacije. Ipak, mnogi su ga kritičari stavili u sam vrh filmskih dostignuća u 2008. godini.

U priči o očaju para što se ne mogu izvući iz prosječnosti i malograđanskog života u predgrađu, Frank Wheeler (DiCaprio) radi u marketingu tvrtke na istoj poziciji koju je zauzimao i njegov otac. Strašno je nezadovoljan svojim poslom, a rutinu ubija zavođenjem žena s posla, odvlačeći ih u krevet nemilice nakon što ih komplimentima razoruža. Žena mu April (Winslett) je neostvarena glumica koja u jednom trenutku prihvati posao sekretarice kako bi povećala kućni budžet. Oboje misle da pripadaju višoj klasi, ali nikako da se izvuku iz kolotečine. I kad im se luda ideja da se presele u Pariz i počnu sve iznova učini ostvarivom, novi događaji vezani uz posao i obiteljski život zacementirat će ih tamo gdje www.hifimedia.hr

jesu. Zajedno jer se vole i u isto vrijeme rastavljene jer pokušavaju ostvariti nove živote neovisno od drugog. " DiCaprio je na vrhuncu forme, donoseći slojeve emocija slomljenog čovjeka. I Winslett je ovdje pokazala što je čini velikom glumicom, nevjerojatna predanost ulozi i sposobnost da se osjeti svaka nijansa u njenom nastupu" - Peter Travers, Rolling Stone 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

ZRNO UTJEHE (Quantum Of Solace) Columbia Pictures /Continental film, 2008, 106 min.

Redatelj: Marc Forster Uloge: Daniel Craig, Olga Kurylenko, Mathieu Amalric, Judi Dench, Gemma Arterton, Jeffrey Wright, Jesper Christensen, Joaquin Cosio Daniel Craig je iz nekog razloga i prije uloge Jamesa Bonda visoko kotirao na listama najseksipilnijih muškaraca svijeta. Zapravo, zbog toga je vjerojatno i dobio ulogu. S najružnijim licem od svih dosadašnjih Bondova i najnapuhanijim mišićima, došla je i nova retorika – izbačen su i martini i cigare, puno je više akcije i pucnjave negoli dijaloga. Mnogi bi rekli da to više nije onaj stari James Bond; po rezultatima "Casino Royala", prvog s Craigom, moglo bi se stvarno reći da nije. Ovaj je, naime, prilagođen 21. stoljeću i komercijalno još uspješniji.

"Zrno utjehe" počinje tamo gdje je "Casino Royale" stao, preciznije, sat kasnije. Bond je suočen s bolnom činjenicom da ga je jedina žena koju je volio, Vesper izdala i u njemu kipti želja za osvetom. Ispitivanjem tajanstvenog gospodina Whitea, shvaća da je organizacija koja je ucijenila Vesper moćnija negoli je to mogao pretposta-

viti. U traženju istine Bond obilazi cijelu zemaljsku kuglu i dolazi do šokantnog otkrića, tajna organizacija Quantum kojom upravlja beskrupulozni biznismen Dominic Green, želi ovladati resursom budućnosti u cijelom svijetu – vodom. Dvostruko DVD i Blu-ray izdanje osim filma donosi raskošne dodatke, snimke sa seta, priloge o članovima ekipe i dokumentarce o mjestima snimanja filma. Inače, film je na blagajnama ponovio uspjeh prethodnika uz odobravanje kritike. I one koji vole i koji ne vole novog Bonda slažu se da se toliko uzbudljive akcije na jednom mjestu rijetko viđa.

“Novi Bond ne dopušta stil i karakterizaciju u staroj 007 tradiciji, ali filmofili koji traže adrenalinsku jurnjavu bit će više nego zadovoljni” - Ray Bennett, The Hollywood Reporter 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

SIROTIŠTE (El Orfanato) Picturehouse/Discovery film i video, 2007., 110 min.

Redatelj: Juan Antonio Bayona Uloge: Belén Rueda, Fernando Cayo, Geraldine Chaplin, Montserrat Carulla, Mabel Rivera, Andrés Gertrúdix Koliko je tanka linija između jave i sna, stvarnog i izmišljenog svijeta na fantastičan je način u snažnom i potresnom "Panovom labirintu" pokazao Guillermo del Toro. Ovdje iza projekta "Sirotište" stoji kao producent, ne bez razloga. Priča odgovara njegovom senzibilitetu: Laura je svoje najranije djetinjstvo provela u sirotištu za koje je vežu lijepe uspomene. Sad već udana i majka, ona se vraća u sirotište i tamo otvara dom za hendikepiranu djecu. Trebao je to biti raj za klince da se na svježem zraku, u šumi ili na plaži mogu igrati do mile volje. No s vremenom mjesto poprima neku zlokobnu atmosferu, a sve se pojačava kad Simon, sedmogodišnji Laurin sin počne komunicirati s imaginarnim prijateljima i tu praksu prenese na ostalu djecu. A imaginarni prijatelji nisu dobre vile već u sebi nose zlo.

Uskoro će i Laura biti uvučena u taj koloplet straha, nevidljive zle djece i malo tko će moći razabrati stvarno od nestvarnog. “Sirotište” je na neki način vrlo slično “Panovom labirintu”, i ovdje su u središtu djeca koji prizivaju vlastiti izmišljeni svijet da pobjegnu od stvarnosti, samo su polovi pozitivnog i

negativnog izokrenuti. U “Sirotištu” stvarni svijet nije grub i mučan kao za djevojčicu Ofeliju u “Panovom labirintu”, ali su zato izmišljeni likovi dobri, dok je ovdje sve upravo obrnuto. I film je mnogo više izravno horror, zbog uznemirujućih scena zaradio je “R” oznaku i Americi ga u kinu nisu mogli gledati mlađi od 17 godina. "Sirotište" je prošle godine zaradilo sedam Goya (španjolski pandan Oscara), uključujući i onaj za redatelja i scenarij.

"I ako su neki elementi zapleta već više puta viđeni, Bayona i scenarist Sergio G. Sánchez aranžirali su ih na svjež način, stvarajući emocionalno snažno iskustvo u kojem se igraju s gledateljevim živcima” - Noel Murray, The Onion 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

BITKA ZA HADITHU (Battle for Haditha) Channel Four Films/Continental film, 2007., 97 min.

Redatelj: Nick Broomfield Uloge: Elliot Ruiz, Yasmine Hanani, Andrew McLaren, Matthew Knoll Film baziran na stvarnim događajima obrađuje incident, ili bolje rečeno, ratni zločin američkih marinaca u Iraku krajem 2005. Žalosni i bijesni jer im je u bombardiranju iračkih snaga poginuo omiljeni časnik, skupina marinaca odluči se na osvetu, upadaju u selo i u brutalnom pretraživanu kuća, ubiju dvadeset i četvoro ljudi, od kojih barem 15 nemaju nikakve veze s ratom, većinom žene i djecu. Identitet vojnika je izmijenjen, no i dalje je najveći adut filma vjerodostojnost, dokumentarni pristup poznatog autora dokumentaraca, Britanca Nicka Broomfielda.

Sav užas rata sabijen je u nešto više od sat i pol vremena, kao i njegova hi-fimedia #76

101

DVD recenzije

besmislenost. Rat ovdje nije opisan kao plemenita igra u kojoj je ulog najviši mogući – život. Opisan je kao prljavština gdje je suvišno razmišljati u kategorijama žrtava i napadača, pobjednika i gubitnika. Svi su uključeni u bitku gubitnici i žrtve. Ljudi su pobijeni, ali i marinci su - napadani i ranjeni – prestrašeni i u stanju ekstremnog stresa. Kad metci zuje oko glave sve što hoda na dvije noge predstavlja opasnost. Broomfield kroz prikaze događaja provlači moralno pitanje, može li netko na prvoj liniji borbe biti optužen za ubojstvo. Stvarni život je i na to dao odgovor nakon što je film dovršen: poslije provedene istrage i suđenja vinovnicima, svi su vojnici oslobođeni krivnje osim časnika koji ih je na terenu taj dan vodio. Njega čeka još jedno suđenje."Napola rekonstrukcija, napola spekulacija, posložena na temelju stotina razgovora, ova docudrama ide za tim da pokaže osobno lice rata u Iraku, i, bez obzira na točku gledišta, cijena u ljudskim životima na obje strane je neprocjenjivo visoka" - Michael Rechtshaffen, The Hollywood Reporter 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

DOBAR, LOŠ, ZAO (Good, The Bad And The Ugly) Metro-Goldwyn-Mayer/Continental film, 161 min., 1967.

Redatelj: Sergio Leone Uloge: Clint Eastwood, Lee Van Cleef, Eli Wallach, Aldo Giuffrè, Luigi Pistilli, Rada Rassimov, Enzo Petito, John Bartha Dakako, ne treba biti poseban filmofil da bi se znalo za "Dobar, loš, zao", posljednji film iz trilogije o čovjeku bez imena Sergio Leonea. Kino distribucija, nebrojena prikazivanja na televiziji,

102

hi-fimedia #76

VHS izdanje, pa DVD, rijetko tko se može "pohvaliti" da ga nije gledao.

Najnovije izdanje na domaćem tržištu je u HD verziji na Blu-ray disku.

Priča o trojici muškaraca koji traže, često na račun onog drugog, informacije o lokaciji gdje je zakopan novac vojske Konfederacije za vrijeme Američkog građanskog rata danas je visoko cijenjeni klasik, iako ga je kritika s pojavom 1967. manje cijenila iz jednostavnog razloga - kao što to zgodno kaže veteran američke filmske kritike Roger Ebert – jer se do špageti-vesterna jednostavno nije držalo kao do umjetnosti. S desetljećima se situacija promijenila, danas film talijanske produkcije snimljen u Španjolskoj slovi kao jedan od najboljih iz western žanra uopće s upečatljivim glumcima, sinonimima za popularne "špagetije": Ellijem Walachom u ulozi kriminalca Tucoa ("Zao"), Leea Van Cleefa (Engel Eyes – "Loš") i dakako Clintom Eastwoodom u ulozi

Blondiea ("Dobar"). “Leoneov osjećaj za vizualno jak je kao i uvijek, izmjena ekstremno krupnih kadrova i širokih panorama čini sliku grafički naelektriziranom. Kritika se može uputiti jedino preglumljavanju glavna tri lika, posebno Wallacha, na trenutke do granice apsurda. Fotografija Tonina Delli Collia je fantastična, kao i glazba Ennia Morriconea" - urednički komentar, Variety 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

Srednjoškolac Arthur svira trombon u limenoj glazbi malog grada – film i otvara njihova osebujna verzija hita "Sledgehammer" Petera Gabriela – i zarađuje za džeparac u koneskom restoranu. S njim radi zgodna Annie, nekad davno njegova bejbisiterica, mlada mama čiji se brak s Glennom, srednjoškolskom ljubavi, raspada. Pokušava joj se udvarati, no Annie je već u vezi s oženjenim muškarcem, mužem kolegice s posla.

Glenn je problematičan tip i pokušava naći pristojan posao ponovno zadobiti Anneino povjerenje. Radnja se vrti oko života tri para čije se sudbine isprepliću i sve se čini kao uobičajena priča disfunkcionalnih obitelji u malom mjestu gdje svi znaju sve i teško je jednim od drugih pobjeći. Upravo ta neizbježnost osuđenosti jednih na druge zagrijavat će konflikte do finalnog tragičnog događaja. "Snow Angels" je niskobudžetni, gotovo indie film o običnim ljudima stiješnjenim u granicama malog, besperspektivnog grada, s vrlo upečatljivim ulogama i zapletom kojeg je lako shvatiti, ali prilično teško prepričati, jer je malo u događajima, a više u unutarnjim stanjima, nedoumicama, nesigurnostima i neostvarenim željama glavnih aktera.

Poprilično depresivne teme o malim ljudima u malim mjestima kojih se redatelj David Gordon Green dosad držao nisu mu donijele uspjeh kod publike, dapače, uključujući i Snow Angels, nisu vratile uloženi novac, iako je Snow Angels sve samo ne loš film.

Samo, nije za svakog, još bolje, za filmofile je istančanog ukusa. Tek kad se okrenuo lakšim temama Green je priskrbio sebi i ljudima oko sebe gomi-

Redatelji: Ethan Coen, Joel Coen Uloge: George Clooney, Brad Pitt, John Malkovich, Tilda Swinton, Frances McDormand, J.K. Simmons

C

rna komedija drugi je izraz za braću Coen. Iako su u karijeri snimili ozbiljnih filmova, od prošlogodišnjeg tmurnog, nelagodnog i prehvaljenog "Nema zemlje za starce", preko neo noir bisera "Čovjeka kojeg nije bilo", "Bartona Finka" do samih početaka sa "Suvišnom okrutnošću", braće Coen se ipak ponajprije sjećamo po humoru izmiješanom s mizantropijom, uvrnutoj i unikatnoj duhovitosti. Kako postoji Allenovski specifikum smijeha, tako postoji i onaj Coenovski. Sam i neponovljiv.

Ponekad su Coeni zaista zaslužili spomenik na tom polju, kao što je bio slučaj s "Fargom", ponekad nisu bili najbolje shvaćeni pa je tek vrijeme donijelo kultni status filmu, kao s urnebesnim "Velikim Lebowskim", s "Tko je ovdje lud?" bili su i predobro shvaćeni, znalo im se dogoditi i da skroz promaše, grozomorni remake "Ladykillers" s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi je ogledni primjer. "Spaliti nakon čitanja" je - bez obzira kako ostao upamćen i što ga je Akademija prošle godine u potpunosti ignorirala – mali trijumf, svojevrsni

0

SNOW ANGELS

Redatelj: David Gordon Green Uloge: Sam Rockwell, Kate Beckinsale, Michael Angarano, Griffin Dunne, Amy Sedaris, Olivia Thirlby

(Burn After Reading) Focus Features/Discovery film, 2008., 96 min.,

alkoholizam, živčani slom i nestanak malog djeteta. Drugim riječima, tako "spušta" da filmovi nominirani za Oscara 2008. izgledaju kao nevina dječja igra" - Owen Gleiberman, Entertainment Weekly

10

(Snow Angels) Warner Home Video/Blitz film i video, 2008., 106 min.

SPALITI NAKON ČITANJA

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

AUSTRALIJA lu novčanica. Naime, prošle je godine snimio i uspjelu komediju "Pinneapple Express" koja je na 25 uloženih donijela preko 100 milijuna dolara.

"Zimski hladna tragedija Davida Gordona Greena je priča koja obuhvaća ubojstvo, razvod, prijevaru,

(Australia) 20th Century Fox/Continental film, 2008., 166 min.

Redatelj: Baz Luhrmann Uloge: Nicole Kidman, Hugh Jackman, David Wenham, Jack Thompson, Bryan Brown www.hifimedia.hr

DVD recenzije

sublimat svega što su u karijeri radili. Već je razgovor nadređenih s Osborneom Coxom, inteligentnim, ali nisko rangiranim analitičarom CIA-e, u prvih nekoliko minuta filma pravi verbalni vatromet, klimaks na samom početku. Trojica nadređenih pokušavaju umotati u celofan odluku da Coxa maknu iz odjela za Balkan, to jest da ga maknu iz CIAe i premjeste u neki državni ured.

Usput mu jedan od njih nabaci da ima problema s alkoholom na što mu Cox uz sočnu psovku uzvrati da su pored njega mormona svi u CIA-i pijanice i nastavi u izljevu bijesa sipati psovke i optužbe na račun prisutnih. Coxa je odglumio John Malkovich i još jednom potvrdio top klasu i nedodirljivost u ulozi

neurotičnih, ali inteligentnih ljudi. U

U najambicioznijem filmu u karijeri, australski redatelj Baz Luhrmann (Strictly Ballroom, Romeo+Juliet, Moulin Rouge) posvetio se vlastitoj domovini i kroz hirovit odnos jednog neobičnog para, prepričao godine prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata u Australiji koja je također bila ugrožena od Japana. Lady Sarah Ashley (Nicole Kidman) 1939. godine dolazi iz Engleske u posjet svom mužu, krupnom veleposjedniku da ga natjera da proda ogromnu farmu za uzgoj stoke. On pred nju šalje svog čuvara stoke, priprostog i zgodnog Drovera (Hugh Jackman) da je iz Darwina doveze na udaljenu farmu. No Lady Sarah ne nalazi muža živa jer ga u međuvremenu

ubiju. Sad je na njoj da uz pomoć Drovera i njegovih prijatelje sprovede 1.500 grla stoke na prodaju u Darwin. No, konkurentski veleposjednik pokušat će im zagorčati put. U toj avanturi Sarah i Drover se zaljube unatoč klasnoj razlici i vihor nestabilnog vremena počinje se poigravati njihovim sudbinama.

Nakon dvije godine skladnog života na farmi, ratna zbivanja donijet će im nova iskušenja. Gotovo tri sata duga epska drama, "Australija" ima u sebi elemenata klasika kao što su "Prohujalo s vihorom" ili modernijih ljubavnih priča začinjenih sudbonosnim događajima kao što je "Titanic", no kritičari su ga dočekali s podijeljenim simpatijama. Većina se

www.hifimedia.hr

"Spaliti nakon čitanja" nema previše pametnih ljudi, a likova koje priča krajca ima prilično. Film bi se mogao okarakterizirati jednako mizantropskim kao i crni "Nema zemlje za starce" iza zajedničkog zaključka da je većina ljudi ili priglupa ili zla. Dakle, nakon što Cox bude nogiran na poslu, odluči pisati vlastite memoare iz špijunskih dana. U isto vrijeme njegova hladna i proračunata žena (Tilda Swindon kamenog lica) gleda kako se izvući iz braka s neambicioznim i nezaposlenim mužem.

Skida iz kompjutera za odvjetnike njegove fajlove s kućnim financijama, ali i podacima iz CIA-e koji bi trebali biti predložak za memoare.

Disk s podacima slučajno ispadne u teretani i dođe u posjed osoblju.

Mentalno ograničeni učitelj fitnessa Chad (iznimno smiješni Brad Pitt, u boljem izdanju negoli u razvikanom "Benjaminu Buttonu") pomisli kako su otkrili top secret podatke tajnih službi, dok njegova kolegica Linda (poslovično izvrsna Frances McDormand) u tim podacima vidi šansu za ucjenu, novac kojim bi otišla na željenih par plastičnih operacija kako bi od sredovječne žene postigla figuru hollywodskih glumica i napokon našla muškarca svog života. Chad je ushićen i zapravo želi vratiti disk, napraviti dobro djelo, no Linda ga uvjerava da od vlasnika trebaju tražiti nagradu. Kad ih Cox koji se i u ovom slučaju ne može načuditi ljudskoj gluposti, odbije odlaze u rusku ambasadu misleći da će im oni platiti za podatke. No, podaci su nezanimljivi i nebitni, a usput u ruskoj ambasadi radi kontrašpijun koji sve dojavljuje Coxovim bivšim šefovima. CIA se uključuje žalila na njegovu pretjeranu dužinu, staromodnost i nekonzistentnost.

praćenjem i kako se stvari kompliciraju nesporazumima i slučajnim ubojstvima, počinju kupiti leševe i sa strane pokušavaju odgonetnuti što se zapravo događa. Stvar dodatno komplicira Harry Pfarrer (stalni session glumac Coenovih George Clooney), policajac ovisan o sexu, ljubavnik Coxove žene koji igrom slučaja preko Internet upoznavanja u krevet odvodi i nesretnu Lindu. Na kraju nastradaju gotovo svi uključeni u slučaj, a ironijom sudbine, jedino Linda koja je zakuhala cijelu stvar insistiranjem da ucijeni Coxa, dolazi do svog cilja. Nakon što isti oni šefovi koji su na početku degradirali Coxa prođu cijeli slučaj i zaključe da im nije ništa jasno, odahnu kad shvate da nije ni važno s obzirom da više nema tko pričati o slučaju.

Osim Linde. No, njoj će u zamjenu za kooperativnost i šutnju upravo CIA platiti njeno viđenje sreće – to jest, nekoliko operacijskih zahvata, zatezanja kože, podizanje grudi i liposukciju. U "Spaliti nakon čitanja" Coeni su uspjeli i više nego se to na prvi pogled čini, duboko zagrepsti ispod površine ljudske gluposti, pohlepe, materijalizma i općenito stanja svijesti zapadne civilizacije.

Ljudski život kakvim ga oni prikazuju je tako urnebesno smiješan i tako otužno jadan. To ne može svatko postići na velikom ekranu.

"Ako je “Nema zemlje za starce” bio čaša odležanog porta, "Spaliti nakon čitanja" je čašica tekile: od nje peku oči i teška je za progutati, ali kasniji efekt je izvanredan." - Ian Nathan, Empire.

TI 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Drugi su pak upravo u njegovoj staromodnosti vidjeli veliku draž. I jedni i drugi su se složili oko jednog – sa svojim visokim budžetom, kostimima, scenografijom i prirodnim krajobrazima – "Australija" ostavlja dojam vizualno krasnog filma.

“Namjerno anakron u svom uzvišenom stiliziranju romantike, lupeštva i sudbine, Aussie akcent postavlja se na šarene motive iz američkih westerna, ratnih filmova, ljubavnih priča i socijalno osviještenih drama.

Ponešto od toga stvarno uspijeva, ponešto ne" - Todd McCarthy, Variety.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

hi-fimedia #76

9

10

103

AUDIO VIDEO INSTALACIJE Pixarov 3D crtić “Up” projiciran Christie projektorima u Cannesu

InFocus WorkBig IN5104

Dva lidera u segmentu digitalnih kino projektora, XDC i Christie tri su godine u tehničkom partnerstvu, i ove su godine dobili potvrdu kvalitete time što se preko njihovih uređaja reproduciraju sve projekcije na 62. filmskom festivalu u Cannesu, oko 50 naslova. Ove godine jedan od najuglednijih svjetskih filmskih festivala po prvi je put biti otvoren jednom 3D projekcijom. Riječ je o premijeri najnovijeg Pixarovog crtića «Up», projiciranog preko Christie CP2000-SB projektora.

Njihov partner XDC osigurava kompletnu tehničku podršku festivalu sa solucijom digitalnih projekcija u 19 dvorana, od kojih je 10 opremljeno Christie 2K DLP kino-projektorskim sustavima i JEPG2000 serverima. «Velika je čast vidjeti naše digitalne projektore da savršeno funkcioniraju u ovim festivalskim uvjetima. Mi smo u poslu 80 godina i ponosni smo što tako dugo vremena podržavamo filmsku industriju znanjem i iskustvom» - rekao je dale Miller, potpredsjednik tvrtke Christie. Christie proizvodi najčešće korištene digitalne projektore u prikazivačkoj djelatnosti; preko sedam tisuća njihovih 2K digitalnih projektora instalirano je širom svijeta u manje od četiri godine od kad su digitalni projektori uopće ušli u uporabu. Digitalni kino-projektori su idealno rješenje za kina velikih platna (maksimalno do 30 m), za post-produkcijske kuće i multi-medijske kino produkcije. INFO: www.christiedigital.com

The InFocus IN5104 je projektor koji može projicirati jednu WXGA (1280x800) sliku, ali pomoću InFocus SplitScreen tehnologije i dvije odjednom. Projektor s 4000 lumena i velikim mogućnostima povezivanja IN5104 je idealan za projekciju slika ne veće razdaljine u većim prostorima.

Opremljen je s HDMI 1.3 priključkom što mu omogućuje da prenese vjerno sliku visoke rezolucije s najnovijih PC-a, uključujući tu i 1080p Full-HD sadržaj.Preko InFocus SplitScreen tehnologije IN5104 može projicirati istovremeno dvije slike jednu pored druge iz različitih izvora.

Uz to bogatstvo audio ulaza olakšava da se zvuk umiksa i sinkronizira s prikazanim podacima ili video sadržajem. Uređaj ima optičku vertikalnu i horizontalnu keystone korekciju, digitalnu keystone korekciju (vertikalna i horizontalna) i izmjenjive objektive.

Jamstvo na žarulju je 12 mjeseci ili 1000 sati rada.

Rezolucija - 1280x800, (max. rezolucija: 1680x1050); tehnologija - LCD, 3x 0.8, boje: 16.7 mil.; konektori - ulazi: 1x HD15 (VGA), 1x RGBHV(BNC), 1x HDMI, 1x YPbPR component video, 1x S-video, 1x kompozit video, 4x stereo audio, TCP/IP, RS-232, USB; izlazi - monitorski izlaz (HD15), audio; jačina svjetla - 4000 ANSI lumena; kontrast - 1000:1; dijagonala - 0.76 - 8.9 m (standardna leća); audio - 2x 4-Watt stereo. Dodatna oprema - kabel za napajanje, VGA kabel, daljinski upravljač (+baterije), pokrov za leću; težina - 7.1 kg. Cijena: 24.398,78 kn.

INFO: HSM Informatika, www.hsm.hr

CASIO XJ serija ultra prijenosnih projektora Kada se priča o projektorima kompromisi su nužnost, prvenstveno u gabaritima, slici i trajnosti samih uređaja. Međutim CASIO je odlučio promijeniti stvari sa slim projektorima iz XJ serije.

Karakteriziraju ih male dimenzije koje ne štete performansama.

Projektori iz XJ serije razvijaju 2000- 3000 ANSI lumena. XJ linija pruža vjernu reprodukciju boja sa 1-3 metra udaljenosti, 2x wide angle stabilizacijska leća se brine za oštrinu, DLP tehnologija daje “true XGA” (1024 x 768) i SXGA (1280 x 1024) rezolucije. XJ linija je dovoljno mala da stane u svaku aktovku, ili torbu za laptop, a dovoljno velika za sve

104

hi-fimedia #76

tipove prezentacija i sve tipove prostorija. XJ-S35/S36/46/57/SC215 modeli ne zahtijevaju spajanje na laptop. Jednostavno se prezentacija prebaci na USB stick pomoću Casio EZ-converter softvera, priključi se na projektor i uređaj je spreman za rad. Spomenuti modeli imaju i mogućnost bežičnog spajanja sa čak 4 prijenosnika istovremeno, ali i širok raspon video ulaza.

INFO: www.chipoteka.hr

www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO INSTALACIJE Mitsubishi WD3300U Novi projektor iz Mitsubishija namijenjen je za prikazivanje na veliki ekranima, lagan je za instalaciju i održavanje te vrlo jednostavan za upravljanje.

Podržava rezoluciju 1200x800 (max. 1600x1200), koristi DLP tehnologiju 0.7 Brilliant Color, prikazuje 16,7 milijuna boja. Razvija kontrastni omjer od 2300:1 i može projicirati sliku na dijagonali od jednog do 7,6 metara. Ima ugrađenu tehnologiju optičke vertikalne i horizontalne keystone korekcije, električni zoom i fokus, izmjenjive objektive, mogućnost slike u slici. Ugrađen je zvučnik snage 3 W mono. Projektor radi tiho, razvija samo 26 dB. Trajnost žarulje je do 4000 sati u low power modu. Konektori: računalo - mini D-sub 15 pin x1, 5 BNC RGB x1, DVI-D x1; video - HDMI (1.2) x1, RCA x1, BNC x1, S-video x1, YC-BNC x1; audio- RCA x 2; monitorski izlaz - mini D-sub 15 pin x 1. Dodatna oprema: Strujni kabel, D-sub RGB kabel, RS-232C kabel, AV kabel, USB kabel, bežični daljinski upravljač, poklopac leće. Težina: 10,3 kg. Jamstvo: 3 godine.

Cijena: 24.399kn INFO: HSM Informatika, www.hsm.hr

Epson EH TW5000 - LCD projektor

Projektor EH-TW5000 proglašen je od strane udruge TIPA najboljim profesionalnim projektorom za fotografije u 2009. godini. Uz impresivan omjer kontrasta 75000:1 i vrhunske značajke, ovaj projektor omogućuje stvarni doživljaj kućnog kina visoke razlučivosti (1080p). Članovi žirija u obrazloženju su istaknuli: ‘’Epson postiže nevjerojatan omjer kontrasta od 75000:1, zahvaljujući novim D7 C² Fine pločama, naprednoj DeepBlack tehnologiji i poboljšanim značajkama E-TORL lampe kako bi se smanjio gubitak svjetlosti i osigurala dubina crnih tonova’’. Članovi žirija također su prepoznali prednosti Epsonove inovativne 3LCD tehnologije, zahvaljujući kojoj Epsonov projektor EH-TW5000 nudi svjetliju sliku, točniju reprodukciju boja i finije nijanse sive boje. Ugrađeni HQV Reon VX video procesor omogućava “4-4 pulldown” funkcionalnost kako bi prikazana slika bila jasna i oštra poput filmske. Ugrađeni objektiv je marke Fujinon.

Epson EH-TW5000, opremljen s dva HDMI ulaza (verzija 1.3a), što garantira glatki prijenos sadržaja najviše rezolucije, od Blu-ray i DVD filmova do HD igraćih konzola ili HD TV dekodera.

Ovaj Epson može projicirati stvarnu 2,35:1 kino sliku bez tamnog područja na vrhu i dnu slike zahvaljujući anamorfnom načinu rada (pomoću posebne anamorfne leće).

Postavljanje i rukovanje su jasni i jednostavni - samo je potrebno uključiti projektor u struju i odabrati željeni način za primanje ulaznog signala.

Tehnički podaci: Zaslon dijagonale 80“ pri udaljenosti od 2,4 do 5,1 m. Vijek trajanja žarulje: 4000 sati, Deepblack tehnologija, Epsonov Cinema Filter, umetanje snimaka, “4:4 pull down” funkcionalnost, smanjenje šuma slike, napredno podešavanje oštrine, podešavanje boja u sustavu 6 osi, podesivi gama raspon, podešavanje veličine slike, ISF kalibracija, način rada s izolacijom boje, testni uzorak, neposredno uključivanje napajanja, podržana anamorfna leća.

Ulazi: 1 x kompozitni, 1 x S-Video, 1 x komponentni / YUV (3 x RCA), 2 x HDMI inačica 1.3a (Deepcolour, x.v.Colour), 1 x RGB, 1 x RS 232, 1 x pokretač za motorizirani zaslon. Težina: 7,5 kg. Dimenzije: 390 x 450 x 145 mm. Razina buke: 22 dB. Trogodišnje jamstvo za glavnu jedinicu i žarulju.

INFO: Epson Hrvatska, http://hr.epson-europe.com www.hifimedia.hr

Panasonic profesionalni projektor PT-DZ12000E U skladu s trendom povećane potražnje za projektorima koji mogu projicirati HD sliku na velike površine Panasonic je ponudio PT-DZ12000E model projektora baziranog na 3-čip DLP tehnologiji. Ukratko, to znači da se kod njega svjetlost lomi preko prizme i tri osnovne boje idu svaka na svoj čip koji ih procesira i vraća kroz leće. Ovom tehnologijom moguće je proizvesti 35 milijuna nijansi boja što je mnogo više od onog što ljudsko oko može detektirati. PTDZ12000E svojim ustrojem, dimenzijama i performansama odaje svoju namjenu profesionalnog korištenja ili osobnog za najzahtjevnije korisnike. Projektor razvija 12000 lumena sa slikom visoke rezolucije WUXGA 1920x1200 piksela, omjer kontrasta 5000:1, u njega su ugrađene četiri lampe po 300 W, potrošnja iznosi 1.800 W, a težina mu je velikih 35 kg. Čipovi se hlade tekućinom, od priključaka za spomenuti je DV-D i LAN za internetsku konekciju, tu su dva RGB ulaza, 5BNC konektore, S-video ulaz. Osim što je poveziv na internet, projektor u sebi krije i neke “pametne” funkcije vezane uz umrežavanje; kad dođe do nekog kvara ili je potrebni zamijeniti neku od lampi, projektor sam korisniku na PC šalje e-mail i upozorava ga oko nužnih zahvata. Na raspolaganju je širok set leća. Četiri ugrađene lampe rade zajedno – no projektor će nastaviti raditi bez problema ako jedna i pregori. Projektor koristi više naprednih tehnologija koje omogućuju jasnu i živopisnu sliku s dubokim prikazom crne. Tu je procesiranje slike tehnologijom Detail Clarity Processor, kao i Dynamic Iris kojim se osigurava 5000:1 kontrast bez smanjenja svjetline od 12000 lumena daje više detalja i bolji prikaz crne boje.

Sadržaj se procesira 10-bitnim sustavom za fini balans tonova slike, System Daylight View u uvjetima dnevnog svjetla podiže razinu jasnoće slike. Na kraju 3D Colour Managment sistemom izbjegava se svojevrsna ispranost boja, čest efekt na slici reproduciranoj preko projektora.

INFO: www.atman.hr

hi-fimedia #76

105

SMS NAGRADNA IGRA

Tvrtka Media Audio (tel.

021/323 550, www.mediaaudio.hr ) u svojim dućanima u Zagrebu i Splitu, te preko mreže 20-ak ovlaštenih prodajnih mjesta širom Hrvatske, među 40-ak zastupanih brendova potrošačke elektronike, prodaje i proizvode tvrtke Pro-ject.

Iako je ova austrijsko-češka tvrtka postala široko poznata tek u vrijeme kad se vinil počeo povlačiti pred CD-om, pogon u Litovelu kraj Praga ima 50 godišnje iskustvo u proizvodnji gramofona. Češka proizvodnja udružena s austrijskim kapitalom i dodatnim znanjem u pro-ject, u posljednjih desetak godina postala je miljenikom kako stručnog tiska, tako i publike, jer je za razumnu cijenu ponuđen vrhunski zvuk u širokoj paleti gramofona. Najviše pohvala stiže iz Velike Britanije, države s najcjenjenijim hi-fi tiskovinama i nikad napuštenom kulturom odanosti gramofonskoj ploči. Pro-ject Debut iz početne klase godinama je osvajao "Best Buy" nagrade zbog "smiješne" cijene i zvuka čijoj se muzikalnosti kritika nije mogla načuditi. Debut III/phono USB je posljednja inkarnacija ovog gramofona prilagođena trenutku. Šasija je zadržala originalni, jednostavni izgled, no ravna ručka (Project 8.6) napravljena od jednog komada aluminija je točkasto ojačana nehrđajućim čelikom i sigurnosnim pločicama mineralnog porijekla.

Tanjur je također čelični, kao i nehrđajuća osovina za prijenos obrtaja s motora remenom, napravljena ultra precizno i položena na poliranu kuglu u ležištu osovine. Ovaj manualni gramofon uključuje i provjerenu Ortofonovu OM5E zvučnicu, pozlaćene RCA konektore. Ima i ugrađen phono MM pre-amp tako da neće biti problema s pojačalima novijeg datuma koji nemaju phono ulaz. No najzanimljivija funkcija krije se u mogućnosti da se zapis s ploče preko ugrađenog A/D konvertera direktno prebaci na USB stick u MP3 format. Uz gramofon, nabavljiv u srebrnom i crnom finišu, dolazi i odgovarajući softver za kasnije editiranje snimljenog materijala. Dobra prilika da se otpuhne prašina sa stare kolekcije ploča i osim uživanja preko stereo sustava prebaci u iPod ili neki drugi MP3 player.

Osvojite gramofon Pro-ject Debut III/phono USB vrijedan 2.380,00 kn U kojoj zemlji se proizvode Pro-ject gramofoni? a) Danskoj; b) Austriji; c) Češkoj Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj 66701. Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak. Cijena slanja poruke na broj 66701 iznosi 3 kune + PDV.

Dobitnik nagrade iz broja 75: Kućno kino Philips HTS6100 vrijedno 4.699,00 kn dobio je Ivo Solje, Mažuranićevo šetalište 63, Split www.hifimedia.hr

© 2009 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. Harman Kardon je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Designed to Entertain je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated.

Dva uređaja, jedan cilj:

bez kompromisa.

Harman Kardon® HK 990 | HD 990 Iskonski zaljubljenici u glazbu za svoj kućni stereo sustav traže samo najbolje. Dva nova Harman Kardon

uređaja – integrirano stereo pojačalo HK 990 i CD player HD 990 – zasigurno će vam olakšati izbor. Uz snagu od 2x150 W, HK 990 je najsnažnije pojačalo iz linije proizvoda Harman Kardon. Diskretna analogna i digitalna faza signala pružaju izuzetnu čistoću zvuka. HD 990 CD player sadrži dva visokokvalitetna stereo AD1955 digitalno-analogna pretvarača, a Real-Time Linear Smoothing sustav treće generacije (RLS III) pruža prostran i izuzetno detaljan zvuk kakav se rijetko sreće kod drugih playera. Dva su uređaja povezana preko High-Resolution Synchronization (HRS) veze s vrlo niskim vrijednostima jittera, i obje komponente podržavaju balansirane XLR audio spojeve koji pojačavaju snagu signala za 6dB, bez šuma ili preslušavanja. Sklapanje dobrog sustava nikad nije bilo jednostavnije. www.harmankardon.com Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o. Gundulćeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220, info@mediaaudio.hr, www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK Zagreb, Preradovićeva 8, tel. 01/485 4297. DOBAR ZVUK Split, Gundulićeva 20a, tel. 021/380 117

OČEKUJ NEOČEKIVANO. STATIČNE I POMIČNE SLIKE U HD KVALITETI.

Nikad ne znaš što te čeka. Zato budi spreman uhvatiti te posebne trenutke – snimanjem savršene fotografije ili filma u visokoj rezoluciji. S inovativnim Leica objektivom, novi Lumix TZ7 može i jedno i drugo. Ima ugrađeni 12 x optički zoom i 25 mm širokokutni objektiv, a zahvaljujući AVCHD Lite tehnologiji, omogućuje hvatanje pokretnih objekata u HD kvaliteti.

Jer imati izbor je bitno.

BITNO JE SVE.

25 MM ŠŠIROKOKUTNI OBJEKTIV

12 X OPTIČKI Č ZOOM

www.panasonic.hr