hifimedia • 77 by hifimedia

AUDIO

VIDEO

SURROUND

DIGITAL CAMERA

MUSIC

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #77 / 2009.

FOCAL DIABLO UTOPIA NA TESTU IZDVAJAMO

High End 2009, Munchen, HDMI 1.4 standard, Zašto kupiti DSLR fotoaparat

NAGRADNA IGRA

Osvojite pet iGrado slušalica

GLAZBA

In Memoriam Michael Jackson, Nick Cave, Jarvis Cocker, Neil Young, Dave Brubecka

FILM

Ingmar Bergam, 3. Vukovar film festival

Focal Diablo Utopia, Berkeley Audio Design Alpha DAC, Electrocompaniet ECP-1, PS Audio GCPH, Indiana Line Tesi 504, Marantz M-CR 502, Atlas Equator, Audioquest Diamondback, Audioquest Copperhead, Cardas Crosslink, Ecosse Conductor & Composer, StraightWire Encore II & Chorus II, Van den Hul The Bay & The Name, QED Performance Audio 2, Denon DP-200USB, AKG K330 & 340, Denon AH-C351 & AH-C551, Philips SHE9800, Sennheiser CX300 II & CX500, Denon AVR-1709, Yamaha RX-V565, Harman Kardon BDP-10, Olympus mju Tough 8000, Panasonic MDC-FT1, Pentax W60

FILM

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr

Zajedno

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

U prošlom uvodniku mogli ste pročitati da smo se u redakciji, kao protumjeru ekonomskoj recesiji, odlučili odreći nerada što nastavljamo nesmiljenim tempom primjenjivati i dalje!

SURADNICI Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Darko Glavan, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Josip Vračar

Očigledan primjer je i ovaj broj magazina kojeg upravo držite u ruci a koji je završen dva tjedna prije planiranog datuma objave. Nema druge kod nas! Kad odlučimo, iako ne baš prečesto, mi smo točniji od najboljeg švicarskog sata.

LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Druga etapa naših mjera za poboljšanje trenutne situacije okrenuta je direktno vama. Naime, od ovog broja nudimo vam mogućnost uštede od čak 50% pri kupnji vašeg omiljenog magazina ako se odlučite na godišnju pretplatu (6 brojeva). Taj postotak uštede je daaleekoo veći za vaše kućanstvo nego bilo koji trenutno najbolji program proizvodnje ekološkog/alternativnog izvora energije o kojem bruji cijeli svijet. Izuzetno smo ponosni na takav uspjeh! Na stranici 70 možete pronaći i pojašnjenja kako da i vi postanete ponosni član naše štedljive zajednice koja misli na bolju budućnost. Mi smo uvjereni da je ona dostupna što pokazujemo optimizmom, brojnošću i raznovrsnošću objavljenih članaka koji ponekad iznenađuju i nas same. Pa i vi ga ne čitate besplatno! Do slijedećeg broja uživajte u čitanju i ljetnom odmoru! Andrija Ćurković Urednik

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

PREPORUKA www.hifimedia.hr

hi-fimedia #77

Novosti Audio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Video . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Digital . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 AV instalacije . . . . . . . . . . . . . . . . 104

INDIANA LINE TESI 504

Testovi Focal Diablo Utopia. . . . . . . . . . . . Berkeley Audio Design α DAC . . Electrocompaniet ECP-1 . . . . . . . PS Audio GCPH. . . . . . . . . . . . . . . Indiana Line 504 . . . . . . . . . . . . . . Marantz M-CR502 . . . . . . . . . . . . . Atlas Equator . . . . . . . . . . . . . . . . . Audioquest Diamondback . . . . . . Audioquest Copperhead . . . . . . . Cardas Crosslink . . . . . . . . . . . . . . Ecosse Conductor & Composer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . StraightWire Encore II & Chorus II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Van den Hul The Bay & The Name . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . QED Performance Audio 2. . . . . . Denon DP-200USB . . . . . . . . . . . . AKG K330 & 340 . . . . . . . . . . . . . . Denon AH-C351 & AH-C551 . . . . Philips SHE9800. . . . . . . . . . . . . . . Sennheiser CX300 II & CX500 . . . Denon AVR-1709 . . . . . . . . . . . . . . Yamaha RX-V565. . . . . . . . . . . . . . Harman Kardon BDP-10. . . . . . . . Olympus mju Tough 8000. . . . . . . Panasonic MDC-FT1. . . . . . . . . . . Pentax W60 . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Nagradna igra . . . . . . . . Ostalo

20 24 28 28 32 34 36 36 36 36 36 36 36 36 40 42 42 42 42 50 52 54 65 65 65 106

Reportaža: High End 2009, Munchen . . . . . . 6 HDMI 1.4 standard . . . . . . . . . . . . 59 Zašto kupiti DSLR fotoaparat . . . 68

Talijanska tvrtka kao da nema puno ambicija izvan domaćeg tržišta gdje je među najpopularnijima u srednjoj klasi. Šteta jer je TESI 504 rijetka pojava u klasi, vrlo muzikalni samostojeći zvučnik za malo novca.

36 11 INTERKONEKCIJSKIH KABELA Područje kabela je škakljivo i često kontroverzno, jedni im ne pridaju značaj, a drugi pripisuju nadnaravne sposobnosti. Poslije našeg testa jedno je sigurno – svaki od 11 interkonekta unapređuje zvuk u odnosu na jeftine "serijske" kabele.

HARMAN KARDON BDP-10 Iako bi po vokaciji prvi Blu-ray player iz Harman Kardona trebao prije svega biti namijenjen reprodukciji HD slike što radi vrlo dobro, HK ne može od svojih korijena dobrog zvuka. BDP-10 daje izvrsni stereo i surround zvuk.

TRI PODVODNA FOTOAPARATA Pentax W60, Olympus mju Tough 8000 i Panasonic FT1 tri su aparata za pustolovne duhove i teške uvjete. Glavna im je značajka da mogu snimati pod vodom, ali dijele ih tehničke nijanse koje mogu presuditi kod izbora.

MARANTZ M-CR502 U hi-fi svijetu se (pre)dugo s podozrenjem gledalo na "sve-ujednom" sisteme, no svaki novi proizvod razbija predrasude. Marantzova mini-linija napravljena od "ozbiljnih" materijala pruža puno komfora i raskošan zvuk.

MusicStyle In Memoriam Michael Jackson . . .71 Nick Cave – reizdanja . . . . . . . . . . .78 Jarvis Cocker . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Neil Young. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Razgovor - Ratko Zjača . . . . . . . . .86 Dave Brubeck. . . . . . . . . . . . . . . . . .88

DVD Film Ingmar Bergam . . . . . . . . . . . . . . .93 3. Vukovar film festival . . . . . . . . .103

hi-fimedia #77

INGMAR BERGMAN

Trebalo mu je čak 16 filmova da se iz Švedske probije na međunarodnu scenu. A onda je počeo snimati filmska remek-djela koja su snažno utjecala na svjetsku kinematografiju kao umjetnost. Provjerite zašto. www.hifimedia.hr

ZAGREB AUDIO VIDEO SHOW 2009

5 godina

Nakon desetljeća i pol, s ponosom možemo reći da smo izrasli u najveći i najutjecajniji sajam potrošačke elektronike AQUOS LC-XL2E u svom elegantnom “slim line” dizajnu s Full HD 1080p tehnologijom pruža puno HDTV iskustvo, u regiji. inovativna 100 Hz tehnologija omogućuje oštru sliku bez ikakvih zamućenja kod naglih pokreta na ekranu. 24p full-screen reprodukcija u originalnom ﬁlmskom formatu osigurava vjernu prirodnost slike. www.utema.hr

Sheraton Zagreb hotel 30.10 – 01.11.2009.

REPORTAŽA

HIGH END 2009 MÜNCHEN

Više izlagača i posjetitelja krizi piše: Gordan Gaži

oruke koje su uredno stizale u sandučić elektronske pošte objavljujući ponovni porast svih parametara posjećenosti i broja izlagača na manifestaciji koja je uglavnom usmjerena prema najkvalitetnijim, ali i vrlo skupim uređajima, učinile su mi se pomalo nestvarnim. Izgledalo je iz naše svakodnevne perspektive da su u žiži interesa ove godine dionice, plin, recesija, burze i da gotovo nitko ozbiljno ne promišlja proizvode koji prvenstveno služe za zabavu, razbibrigu i mnogo rjeđe za edukaciju, odnosno posao. S tim mislima je standardna ekipa časopisa («Gazda» za upravljačem i ja dajući balans na suvozačkom mjestu), napuštala Zagreb, tješeći se da ako ništa drugo ne možemo promašiti gastronomsku ponudu bavarske prijestolnice. No na veliku sreću zaljubljenika u vrhunske audio/video uređaje manifestacija nas je dočekala u punom sjaju. Izvještaje sa sajmova doista nikada ne počinjem brojkama i stati-

hi-fimedia #77

stikom koje često i nisu pravo mjerilo ovakvih događanja, no želim biti pošten prema izvanredno sposobnoj ekipi iz "Highend Society" udruženja i citirati samo nekoliko podataka iz finalnog izvještaja o održanom sajmu. U odnosu na prošlu godinu broj izlagača kojih je ove godine bilo 248, porastao je za 7%, dok je za prvi dan koji je tradicionalno namijenjen novinarima i poslovnim posjetiteljima porast interesa iznosio ogromnih 18%. Dodajmo tome i podatak da je čak 47% poslovnih posjetitelja bilo iz stranih zemalja, a da je broj novinarskih akreditacija porastao za 8% u odnosu na prošlu godinu. Doista impresivno. Teško je dokučiti prave razloga za ovakve briljantne rezultate uzevši u obzir globalnu situaciju, no iskreno raduje nesmanjeni interes za visokovjernu reprodukciju zvuka i slike što mnogo govori i o kulturi konzumiranja takvih sadržaja, ali i razini atrakcije i zanimljivosti koju uređaji posjeduju. Još značajnije pohvale stizale su od nekolicine izlagača koji se slažu da show predstavlja možda i najbolju i najznačajniju

manifestaciju tog tipa u svijetu. Na razmjerno velikom prostoru prikazana je većina značajnih noviteta, posjećenost raste, a jednodnevni posjet je gotovo dovoljan za upoznavanje za izloženim. Veći događaji tog tipa zahtijevaju angažman od nekoliko dana i često su znatnije diseminirani u prostorima ogromnih hotela. Da ipak ne bi sve bilo u superlativima pobrinulo se nekoliko izlagača koji su svoje demonstracije i izložbe preselili u hotele i na taj način pomalo razbili kompaktnost sajma. No takve pojave su česte i na drugim velikim sajmovima i čini se da samo potvrđuju veličinu i značaj primarnog događaja. Za ovaj prikaz odlučili smo biti doslovno slikoviti i predstaviti događanja na showu s odabranim fotografijama. Prije tog ipak nekoliko riječi o sustavima koji su me se najsnažnije dojmili. Izvore zvuka ove su godine činili digitalni reproduktori, gramofoni i kompjuterski bazirani sustavi u skoro podjednakim postocima. Mnogi izlagači u svojim su sobama imali i više izvora zvuka tako da se pružila prigoda za komparacije. Osobno sam

se posebno zainteresirao za zvuk računalnih sustava koji postaju sve bolji, a i savršeno odgovaraju ovakvom događanju svojim komforom. No, pravi razlog zbog kojeg sam posebno osluškivao ovako ustrojene sustave leži u činjenici da mi se već i ranije učinilo da posjeduju sasvim malen, ali čujan prizvuk. Neki od njih su bili toliko kvalitetni u gotovo svakoj relevantnoj audiofilskoj kategoriji da je potreban znatniji napor da se opisano i čuje. Nakon povratka sa sajma slušao sam i vlastiti znatno skromniji sustav (Squeezebox) i pronašao isti efekt. Riječima je dosta teško opisati o čemu se radi, no potpuno simplificirano može ga se nazvati malim artificijenim prizvukom duboko u srednjotonskom području ili u ambijentu. No, vratimo se na poslušano i predstavimo nekoliko doista izvanrednih sustava. Jean Hiraga i ove je godine predstavio svoje modificirane "Altec" zvučnike u sprezi s "Audio Consulting" elektronikom. Izvor zvuka je u trenutku mog posjeta bio "Hanss Acoustic" gramofon. Pomalo neobičan, ali i krajnje priwww.hifimedia.hr

Iskreno raduje nesmanjeni interes za visokovjernu reprodukciju zvuka i slike što mnogo govori i o kulturi konzumiranja takvih sadržaja, ali i razini atrakcije i zanimljivosti koju uređaji posjeduju

usprkos rodan i dinamičan zvuk natjerao me da se toj prostoriji vraćam čak četiri puta. "YG Acoustic" zvučnici uz "ASR" elektroniku i "DCS" digitaliju nose pečat zrelog, promišljenog i gotovo besprijekorno pogođenog zvuka. Doista impresivan postav. Gotovo na istoj razini ove je godine glazbu reproducirala kombinacija "Ascendo /System F" zvučnika i "Behold" kombinacije pretpojačala i izlaznih monoblokova. Uz računalni izvor zvuka sustav je demonstrirao prvoklasnu mikrodinamiku, kontrolu i izvanredan bas. Vrlo simpatičan i korektan sustav izložila je tvrtka "Tidal" čiji su "Contriva Diacera" zvučnici pogonjeni amplifikacijom iz kuće bili precizni, prozračni i izvanredno muzikalni. Ovaj dio prikaza završavam s uvijek zanimljivim "Cessaro" horn zvučnicima u kombinaciji sa "TLA" amplifikacijom. Potencijal sustava je svakako daleko veći od onoga što je davao pogotovo na većim glasnoćama, no ovisno o glazbi bio je kadar očarati. Dogodine se s ovim izvanrednim sustavom nadamo sastati i u malo boljim uvjetima. www.hifimedia.hr

1 1 - "Vivid Audio" sa svojim novim modelom "Giya" kojem je ovo pojavljivanje i njemačka premijera nikog nije ostavio ravnodušnim. Tehnički direktor tvrtke je Laurence Dickies koji je zaslužan i za projekt "B&W Nautilus" zvučnika. Jabuka niti ovog puta nije pala daleko od stabla 2 - "Concept Blade" u akciji

3 - Još jedan od gramofona koji bih odmah odnio u svoju slušaonicu."EAT" s modelom "Forte" koji se bazira na velikoj masi i specifično odvojenoj subšasiji spada u red najljepših izložaka na sajmu. Ukusi su različiti, no komentari koji su čuli oko prostora u kojem je bio izložen bili su unisoni i superlativni 4 - "Acustic Solid" gramofoni produkt su njemačke preciznosti i iskustva koji je čelni čovjek tvrtke godinama sakupljao radeći u medicinskoj industriji (neurološki oprema), a zatim i u auto industriji u segmentu akustike i sintetskih materijala. Velika gama proizvoda i izvanredan dizajn svake godine mame poglede. Model "Edition" je egzemplar proizvodnog usmjerenja

hi-fimedia #77

REPORTAŽA

HIGH END 2009 MÜNCHEN 7

7 - Tvrtka "Verity" je prikazala model "Lohengrin". Zvuk s mnogo detalja, no vrlo slušljiv i precizan 8

8 - "Avantgarde Acoustic" s kombinacijom modela "Trio Classico" i "Basshorn" subwoofera uvijek izazove mnogo pažnje koja se prvenstveno odnosi na dimenzije i potpuno specifičan izgled zvučnika. O zvuku koji izlazio iz ovih kolosa teško je ozbiljnije zboriti u okruženju koje je u jednom dobrom dijelu okruženo staklom 5 - "YG Acoustic" reklamira se kao najbolji zvučnik na svijetu. Možda ipak ne najbolji, no u samom vrhu svakako 6 - "Sonics" zvučnici potvrda su da postoje konstruktori koji u sebi nose točno određenu viziju zvuka. Zvučnici koje dizajnira poznati konstruktor Joachim Gerhard u prvom redu svoje osobnosti nose muzikalnost, ali i uvijek dobro došlu dozu svježine i prepoznatljivosti. Još da je samo malo više minucioznosti prilikom slaganja sajamskog sustava 6

9 9 - "Ascendo" i "Behold". Jednom riječi IZVANREDNO

hi-fimedia #77

10 10 - "Pathos" zvučnici sa zakretnim gornjim modulom. Dobra ideja i kvalitetan zvuk www.hifimedia.hr

249 kg i 189 cm razlike. I zahtijevaju isto. Koje su dodirne toËke izmeu monumentalnog Grande Utopia EM zvuËnika i multimedijalnog zvuËnika Focal XS? Da budu u samom vrhu u njihovim kategorijama, svugdje u svijetu. Da budu proizvedeni od strane istog tima struËnjaka u Focalovoj tvornici, gotovo istovremeno. Da Focal zvuk bude referenca u svijetu. Izmeu ovoga najveÊeg i ovoga najmanjeg zvuËnika, postoji joπ 6 linija (Electra 1000, Profile 900, Chorus 800 V i Chorus 700 V, Dome i Sib & Co) koji su proizvedeni u istom duhu. Duhu glazbe. www.sonusart.hr

Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025

Osijek Split (EKRAN a/v) J. PutJ. Firula Strossmayera 37 12, Tel. 031 021 283 389 765 225

REPORTAŽA

HIGH END 2009 MÜNCHEN

11 "Horo WJE 168" gramofon sa bazom u obliku klavira i dugačkim gudalom koje predstavlja ručku .Ovaj izložak ostavljamo bez komentara. Uživajte!

11 - "Marantz" je iskoristio prigodu da prikaže "KI Pearl" kombinaciju SACD reproduktora i integriranog pojačala. Ovim uređajima koji će se proizvoditi u limitiranoj seriji Ken Ishivata je adekvatno proslavio svojih 30 godina u tvrtki čiji je u tom periodu postao i zaštitni znak. Čestitamo 12 - Hiraga", "Audio Consulting" i "Hanss Acoustic". Zvuk za sva vremena. Jedan od najboljih sustava na sajmu. Nažalost, nesreća i požar koji se dogodio u sobi skratio je ovu demonstraciju na samo jedan dan. Doista šteta da ovoj kombinaciji nije nazočilo i više posjetitelja

13 - Legendarni proizvođač audio kabela "Audioquest" izložio je svoju ogromnu gamu proizvoda 14

"Cessaro" i "TLA"

hi-fimedia #77

14 - "EAR" ove godine nije imao noviteta, no odlično raspoloženi Tim de Paravicini koji je na sajam dopilotirao vlastitim avionom garancija je da se nešto kuha u radionicama tvrtke www.hifimedia.hr

REPORTAŽA

HIGH END 2009 MÜNCHEN 16 - "Thiel Audio" s dva zvučnika iz svoje ponude. Model "CS 2.4" i zanimljivi "CS 3.7" s potpuno novim zvučničkim jedinicama, novim kabinetom i s puno ideja iz glave legendarnog Jim Thiela

PASS LABS INT-150

15 - Još jednu značajnu premijeru na showu priredio je "PMC". Nova linija zvučnika pod nazivom "Fact" trebala bi donijeti povećanu rezoluciju, kontrolu i muzikalnost. Prezentacije su vodili čelni ljudi tvrtke, no potpuno je nejasna ideja slušnog dijela predstavljanja koje se obavljalo stojeći. No, kako je "PMC" već duže vrijeme prisutan u Hrvatskoj preko agilnog zastupnika očekujemo suvisliji način da se uvjerimo u njegove kvalitete

17 - "Magico" je ove godine predstavio model "V5" koji se mogao i čuti. Zanimljivi su bili i manji modeli "V3" i noviji "V2" koji su se mogli vidjeti kao izlošci na tihom displeju

“INT-150 ima ono slatko, romantično srednjotonsko područje koje stvara dodatno povjerenje u ovako snažno pojačalo - kao

“INT -150 u jednom kućištu ujedinjuje najbolje značajke Passovih

da naletite na Mikea Tysona, a on vam umjesto desnicom uzvrati

pretpojačala i izlaznih pojačala. Velikan među integriranim

smiješkom. Bas područje je izrazito definirano i kontrolirano.

pojačalima koji vlasnike neće tjerati da plaču i tuguju radi odluke

Dinamički, Pass (INT-150) prenosi tutnjavu i veličanstvenost djela

da posegnu za praktičnijim rješenjem u odnosu na odvojene

te humanu energiju zbora i solista u Beethovenovoj Devetoj.

komponente.” Bebo Moroni, Fedelta del Suono

Micro i makro razine prenosi s lakoćom, omogućavajući ostatku sustava postizanje viših dometa nego što ste mislili da je uopće moguće. Nanovo, INT-150 pokazuje kao ni nema svoj zvučni

“Neopterećen glazbenim materijalom kojega reproducira,

otisak, uz potpunu odsutnost zrnatosti, šuma ili bilo čeg sličnog.”

ovaj inte grirac bez zadrške pred slušatelja isporučuje ljepotu,

Neil Gader, The Absolute Sound

složenost i dubinu glazbe. Ovo je jedno od onih tranzistorskih pojačala koje će podići obrvu na licu slušatelja naviklog na cijevi.

“Potpuno razrađen i zagrijan, Pass Labs INT-150 oduševio me

INT-150, spaja najbolje iz dva svijeta…

transparentnošću, lakoćom reprodukcije i komunikativnošću.

Ono što INT-150 izdvaja jest odlična povezanost i prirodnost,

Glazbala su bila reproducirana fluidno i opipljivo, uz dinamiku

ljudskost u reproduciranom zvuku, koja vam omogućava da

lišenu ikakvih opterećenja. INT-150 je zvijezda rekreacije

glazbu slušate satima. Pass je napravio odlično pojačalo.” Neven Kos, hifimedia

prostora, smješta glazbenike na pozornicu fantastičnom preciznošću i trodimenzionalnošću. U mnogo područja Pass Labs INT-150 je najbolje integrirano pojačalo koje sam čuo. Zanimljivo i ugodno, vodeće u klasi po rezoluciji, INT-150 spaja zadivljujuću

PASS Labs INT-150 - “Najbolje integrirano pojačalo 2008.

transparentnost s prirodnom toplinom i tekućim zvukom koji će

godine”

bez iznimke uvući slušatelja u glazbu.”

hi-fimedia #77

The Absolute Sound

John Acton, Positive Feedback

www.hifimedia.hr

18 - Njemački "Audium" zvučnici zanimljivog koncepta s fullrange jedinicom i wooferom smještenim na samo dno kutije svojom koncepcijom doista intrigiraju. Na slici "Audium/Comp7" sa "Atoll" elektronikom

19 - "Silent Wire" se doista potrudio oko predstavljanja svojih proizvoda. Kabeli su se proizvodili pred posjetiteljima, a dvije "Miss Silent Wire" neumorno su dijelile propagandne materijale i fotografirale se s posjetiteljima. Konkurencija je na polju audio kabela očigledno sve snažnija. U svakom slučaju zanimljiva i inovativna ideja kako prezentirati kabele

20 - "Dali" je istaknuo "Motif" seriju zvučnika za kućno kino

www.audiocentar.hr • www.passlabs.com

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #77

audio news Davis Acoustics Karla Francuski proizvođač zvučnika Davis Acoustics odlično kotira na vlastitom tržištu, među prvih pet je po prodaji, ali nije tako dobro prihvaćen i u ostatku svijeta. Svojim novim top modelom Karla pokazuje što je u stanju napraviti. Karla je zvučnik koju čine dvije odvojene kutije. U prvoj su smještene dvije bas jedinice promjera 20cm u push-pull konfiguraciji i membrane načinjene od karbonskih vlakana. Druga kutija se smješta na prethodnu i u njoj se nalazi srednjotonska jedinica promjera 21cm te visokotonska promjera 19mm. Srednjotonska jedinica koristi Ticonal magnet, zavojnicu promjera 37mm i membranu načinjenu od kevlara. Nazivna snaga ovog zvučnika je 200/300W, osjetljivost je 93dB, frekvencijski odziv 25 – 35.000Hz, impedancija 4Ohm, dimenzije (všd) 1500x350x600mm, a težina 160kg/komad. Zvučnik ide u serijsku proizvodnju tijekom mjeseca rujna, a cijena će iznositi 15.000 eura. INFO: Audio centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr

Electrocompaniet ECR1 FM/RDS/ DAB/Internet Radio Mastersound - nova tvrtka u distribuciji tvrtke Audio san

Norveški Electrocompaniet predstavlja model tunera ECR 1, zamišljen kao nadopuna serije Electrocompaniet komponenti, koji podržava FM/RDS/DAB/Internet radio. ECR 1 omogućava nadopunu sustava uz konstrukciju koja odgovara kvaliteti ostalih Electrocompaniet modela. Uređaj podržava i RDS (Radio Data System) prijenos, za pregled tekstualnih poruka koje emitiraju radijske stanice. Ugrađeni digitalno-analogni pretvarač rezolucije 192kHz/24bit DAC sadrži i pretvarač frekvencije uzorkovanja, radi osjetljivog postupka konverzije digitalnog radijskog u analogni signal. Kako je uređaj opremljen s tri digitalna ulaza, moguće ga je koristiti kao samostalni high-end vanjski digitalno-analogni pretvarač. Također, dostupni su i opcijski plug-in moduli za DAB i/ili internet radio, a uskoro će biti dostupno i USB sučelje. Kao i ostali modeli iz Classic serije, ECR 1 sadrži u potpunosti balansiranu i simetričnu analognu izlaznu sekciju, terminiranu preko balansiranih i single-ended izlaznih konektora. INFO: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

Mastersound su pojačala koja rade u čistoj A-klasi i uglavnom u “single ended” ili paralelnom “single ended” spoju. Svi transformatori proizvodi su Mastersounda i rade se ručno u Italiji. Ponuda započinje s relativno pristupačnim integriranim pojačalom Due Venti (15.997Kn), snage 2x20W u A klasi s dvije EL34 cijevi po kanalu i u paralelnom “single ended” spoju. Trenutno je na tržištu najtraženije model integrirano pojačalo Compact 845 s 2x30W u A klasi (29.845,00 Kn). Na sve proizvode se dobiva jamstvo u trajanju od 5 godina (ono se ne odnosi na cijevi). Više informacija i o drugim proizvodima ove tvrtke možete dobiti kod uvoznika. INFO: Audio san, tel. 01/ 48 33 046, www.audiodream.hr

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

Emerald Physics CS2.3 Ako proizvođač iznenada ukida relativno novi model zvučnika i to jedva šest mjeseci nakon što mu je časopis Absolute Sound dao izvrsne ocjene, proizvođaču ili fali otvorena ploča (čitaj daska) u glavi, ili stvarno ima jako dobar razlog za to. Emerald Physics je tako odnedavno počeo isporuku nasljednika svog prvog modela CS2, novog CS2.3. Iako je bilo za očekivati da će CS2 kad-tad dobiti nasljednika koji će biti izgledom usklađen s novijim i većim flagship modelom CS1 te “malim” CS3, novi CS2.3 ipak ima i par bitnih tehničkih razlika u odnosu na svog prethodnika. Clayton Shaw, konstruktor i osnivač Emerald Physicsa, kaže kako se slaže da u normalnim okolnostima nije baš pametno ukidati model koji je upravo dobio odličnu ocjenu u velikom magazinu, no zvučni napredak koji je postignut izmjenama jednostavno ne ostavlja mjesta dvojbi treba li ponuditi novi zvučnik ili ostaviti stari. CS2 je aktivni dvosistemac na otvorenoj ploči, kontrolirane disperzije, dipol od 20 Hz do 1 kHz što omogućuju dva 38 cm drivera, a za spektar od 1 kHz do slušnog kraja brinuo se kompresijski visokotonac titanske kalote s izlaznim otvorom od 25 mm, smješten u valovod širine 30 cm. Funkciju skretnice i ekvilizacije obavlja DSP uređaj. Osnovni princip dipola na otvorenoj ploči te kontrolirane disperzije ostaje i kod novog CS2.3, no ima i nekih bitnih izmjena. Ponajprije tu je po prvi puta viđen bas sistem za otvorenu ploču, nazvan Aperture Bass Propagation, koji smanjuje potrebe za ekvilizacijom u dubokom basu dok zadržava sve prednosti muzikalnosti i preciznosti zvuka otvorene ploče. Zatim tu je nova profesionalna srednje/visokotonska zvučnička jedinica koji u ovom zvučniku pokriva veliki raspon od 100 Hz do 22 kHz. Clayton je tako postigao da je CS2.3 dipolni zvučnik u teoretski optimalnom području od 20 do 900 Hz, a točkasti izvor zvuka (point source) sve od srednjeg basa do slušnog kraja (100 Hz do 22 kHz) što je kao cjelina ovog trenutka jedinstveno dostignuće u kompletnoj današnjoj zvučničkoj produkciji. Osjetljivost je visokih 95 dB/W. Visina zvučnika je 122cm, širina 47 a dubina ploče 7 cm, masa jednog zvučnika je 33kg. CS2.3 se isporučuje u standardnom crnom furniru te u tri luksuznija izdanja, to jest s prednjom pločom u furnirima javora, trešnje ili mahagonija. Cijena osnovnog modela je 34.900 kuna par, predprogramirana digitalna aktivna skretnica je uključena u cijenu. Opcije finiša su dodatnih 2.700 kn za par. INFO: Ozone Audio, tel. 047/600 888, www.ozoneaudio.net

Audio Research VSi60

www.hifimedia.hr

VSi55 integrirano pojačalo iz Audio Researcha je odlično ocijenjeno u svjetskoj audio štampi, i kod nas okrunjeno titulom pojačala godine 2005. Kako je od predstavljanja Vsi55 prošlo nekoliko godina, a zahtjevi tržišta za promjenama su veliki, ARC predstavlja nasljednika – Vsi60. Ne radi se o pukom zatezanju bora, već je zahvaćeno i u supstancu sklopa. Podešavanje glasnoće je pasivno, putem serije mikroprocesorski kontroliranih releja. Aktivni dio pojačala jednak je onome u izlaznom pojačalu VS60. Glavna promjena u odnosu na stari model ogleda se u ulaznom i drajverskom stupnju kojega čine novi niskošumni ulazni JFET i 6H30 driveri. Izlazne cijevi su i dalje provjerene i cijenjene Svetlane 6550, koje rade u AB klasi i dovoljne su za snagu od 50 W po kanalu. Iako je snaga pojačala ostala nepromijenjena u odnosu na stari model, ono se ipak lakše hvata u koštac sa zahtjevnijim teretima, zahvaljujući sitnim, ali bitnim izmjenama u sklopu. Pojačalo koristi i malu negativnu povratnu vezu. U ARC-u su posebno ponosni, u vremenima globalizacije i premještanja proizvodnje u dalekoistočne zemlje, na drukčiji pristup: njihovi proizvodi i dalje se sklapaju u Plymouthu u Minnesoti, zadržavajući tako kontrolu, kvalitetu i ljudski pristup svakom proizvedenom uređaju. Pojačalo raspolaže s pet linijskih ulaza i izlazom za subwoofer, a svim je funkcijama moguće upravljati i daljinskim upravljačem. Cijena je 28.600 kuna. INFO: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr hi-fimedia #77

Joe Kubala u Zagrebu

Tvrtka Acquisitum Magnum iz Zagreba distributer kabela „Kubala-Sosna“ priredila je mogućnost da uz dva vrhunska audio sustava i prezentaciju nove serije kabela pod nazivom „Elation“ upoznamo i gospodina Joa Kubalu i sa njim popričamo o najrazličitijim temama iz svijeta audia. Joe Kubala je audiofil čija glavna ljubav i preokupacija jest glazba. Znanja koja je stekao s one strane snimateljskog pulta, preko odličnog poznavanja elektronike i, konačno, žive glazbe dozvolili su mu da problematiku audio konekcije promotri s nekoliko različitih strana. Produkt svega jesu kabeli koje koriste poznati glazbenici i izbirljivi audiofili. Basist Buster Williams koji je kabel iskušao pukom slučajnosti ili Ron Carter ostali su godinama vjeri kupci i tvrde da niti jedan drugi kabel ne pruža takvu razinu prirodnosti kao što su to proizvodi iz „Kubala-Sosna“ game. Na pitanje o najdražim audio komponentama ili uređajima koji čine njegov sustav, Kubala odgovara da uglavnom preferira cijevnu audio elektroniku. Drugi partner, pokretač

tvrtke, Howard Sosna je naprotiv veliki zagovornik solid-state uređaja, pa se kabeli koji su u fazi projekta tako testiraju na vrhunskim uređajima iz oba tabora. Joe Kubala je osoba koja ostavlja ugodan i uvjerljiv dojam na sugovornika i nakon nešto više od jednog sata poznanstva imate osjećaj da ga poznajete oduvijek. O zvuku izvanrednih sustava koje smo tog dana imali prigode zajednički poslušati i njihovom potencijalu izlišno je i trošiti prostor. Na slici su Gordan Gaži i Joe Kubala. INFO: www.kubala-sosna.com

Dali Mentor Menuet

Nekad cijenjeni kompaktni zvučnik Dali Royal Menuet, nakon što je petnaestak godina doprinosio ugledu imena DALI, sada je dobio nasljednika – model Mentor Menuet. Kako ime govori, Mentor Menuet poveznice ima s cijenjenom serijom Mentor, od koje vuče i zvučne odrednice. I dalje je riječ o kompaktonom, bas refleksnom zvučniku minijaturnih dimenzija – mjeri svega 25 x 15 x 13 cm. U tako mali kabinet nije moglo stati puno: driveri su 11cm bas/srdnjetonac i 28 milimetarski visokotonac meke kupole. Ipak, unatoč malim dimenzijama, u DALI-u nas uvjeravaju kako je riječ o zvučniku velikog zvuka, s izraženom muzikalnosti. Mali bas driver koristi razne trikove kao bi reprodukciju basa učinio uvjerljivijom: protok zraka je optimiziran kako bi se osigurala dobra

hi-fimedia #77

povezanost membrane od drvenih vlakana i kabineta. I visokotonac, koji reproducira frekvencije iznad 3 kiloherca iako promjera 28mm, brz je i precizan, zahvaljujući maloj masi kupole (tridesetak posto manje nego kod slično ustrojenih jedinica) i snažnom neodimijskom motoru. Driverima u postizanju kvalitetne reprodukcije pomažu i kvalitetna skretnica te kvalitetni zvučnički terminali. Uz očekivanu cijenu nižu od 1000 eura za par, od zvučnika možete očekivati i da prenese frekvencije u rasponu 68-25,000, uz osjetljivost 86dB i nominalnu impedanciju od 4 Ohma. Mali je dostupan u slijedećim finišima: Cherry Wood Veneer, Black Satin, White Satin. INFO: Nove Boje Zvuka, tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

www.hifimedia.hr

audio news PS Audio PerfectWave Transport/DAC Specijalisti za digitaliju u PS Audiu dosjetili su se kako unaprijediti CD reprodukciju. Čak ide tako daleko da za model PerfectWave Transport smjelo tvrde kako je riječ o najboljem CD playeru svih vremena. Radi se o CD i DVD transportu koji je u stanju očitati svaki disk i u najboljem mogućem izdanju nule i jedinice prenijeti u vanjski D/A pretvarač. Osim toga, PWT je moguće u budućnosti i softverski nadograđivati kako bi zadovoljio zahtjevima vremena. Već danas može, osim CD-a, čitati WAV datoteke visoke rezolucije i putem digitalnih izlaza poslati signalu DAC. A digitalni izlazi su brojni: AESEBU, SPDIF ili poseban izlaz koji su osmislili u PS Audiu - I2S putem HDMI konekcije. Novost je i u tome što se na displeju osjetljivom na dodir, uz tehničke parametre diska i reprodukcije prikazuje i naslovnica reproduciranog diska, zahvaljujući ugrađenoj datoteci izvođača i naslova. Osim toga, tu je i 64MB RAM-a za smanjenje jittera i lakše uklanjanje grešaka uzrokovanih loše očitanim diskovima. PerfectWave Transport i DAC će imati istovijetnu cijenu na domaćem tržištu i koja iznosi 23.400kn svaki. INFO: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

Audio Physic Kronos u Rijeci Jedan od najintrigantnijih zvučnika današnjice Audio Physic Kronos (412.000,00 Kn) biti će predstavljen u subotu 11.07.2009. u Rijeci. Kronos je sve samo ne još jedan skupi zvučnik. Dizajniran je s idejom da se savršenom točkastom izvoru zvuka doda neograničena dinamička skala. Centar zvučnika predstavlja HHCM srednjotonac kojem se u centru nalazi ovješen na karbonske sajle Ring Radiator visokotonac. S obje bočne strane nalazi se po još jedan srednjotonac zadužen za potporu glavnoj jedinici, oba rade samo u kritičnom području od 250-500HZ. U svaki zvučnik ugrađene su po 4 bas 10” jedinice koje posjeduju pojačala i aktivnu podesivu skretnicu. Takav poluaktivni dizajn ima niz prednosti u odnosu na klasični pasivni dizajn, kao što su fino ugađanje bas odaziva u svakoj prostoriji bez narušavanja čistoće izvornog signala, tako dizajniran zvučnik je također vrlo lak zadatak za gotovo svako kvalitetno pojačalo, to jest ne zahtijeva veliku snagu da bi pokazao što može. Po riječima proizvođača, Kronos krasi najniži i najlinearniji bas odaziv ikad izmjeren, od 10Hz. Jedina uvjetno rečeno mana ovakvog dizajna je što audiofili vole ogromna i snažana izlazna pojačala koja u slučaju Kronosa nisu nužna. Prezentacija će se održati u salonu namještaja i HiFi opreme “Cadoro” na adresi Stanka Frankovića 9, Donja Drenova – Rijeka. Očekujemo vas od 10:00 do 17:00 h. INFO: Cadoro, 051/541-103

POVOLJNA PRODAJA IZLOŽBENIH PRIMJERAKA (cijena s popustom/ regularna): Davis Acoustics Cesar Vintage - zvučnik (22.000kn/33.450kn), Davis Acoustics Kadillac 5 Mk2 - zvučnik (4.900kn/9.460kn), Davis Acoustics Delta - subwoofer (1.600kn/2.720kn), Definitive Technology Mythos ST - zvučnik (21.300kn/24.990kn), DVDO iScan VP30 - HD video processor/upscaler (7.990kn/13.500kn), E.A.R. 864 - cijevno predpojačalo (13.000kn/19.300kn), E.A.R. 834T integrirano pojačalo (21.000kn/27.300kn), Exposure 2010s - integrirano pojačalo (3.750kn/5.300kn), Exposure 3010s - integrirano pojačalo (7.350kn/10.500kn), Exposure 2010s - CD player (3.750kn/5.300kn), Grado i Wireworld. Na sve proizvode dajemo puno jamstvo. Više informacija: Audio centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr www.hifimedia.hr

hi-fimedia #77

audio news Hawthorne Audio Hawthorne Audio je relativno mlada manufaktura iz Sjedinjenih Država, točnije gradića Marshall u području Velikh jezera države Michigan. Glavnina ponude odnosi se na izradu zvučničkih jedinica namijenjenih za ugradnju u zvučnike na otvorenoj ploči (open baffle), no Hawthorne Audio također nudi i dovršene konstrukcije. U seriji “Silver Iris” nalaze se koaksijalne i bas jedinice, promjera 25 ili 38 cm, s uključenom pasivnom skretnicom. Mogu se koristiti za zvučničke konstrukcije, bilo profesionalne ili kućne (DIY) namjene. Kao primjer navest ćemo 38-cm full-range koaksijalnu jedinicu s papirnatom membranom, nominalne impedancije 8 Ohma, te osjetljivosti 95,8 dB 1W/1m. Frekvencijski raspon je 41Hz – 18kHz. Iako je nazivna snaga 150W, ova jedinica je vrlo pogodna i za pojačala male snage, npr. cijevna single ended pojačala. Bas jedinica od 38 cm ima papirnatu membranu ojačanu kevlarom, nominalnu impedanciju 8 Ohma, a može podnijeti snagu od 225W. Za konstrukcije koje koriste bilo koju koaksijalnu jedinicu uz dodatnu bas jedinicu preporučuje se bi-amping. Zvučnici Hawthorne Audio donose prirodan zvuk, zahvaljujući vlastitoj kvaliteti, ali i dipolnomg načinu rada. Kako zvučne kutije nema, koloracije koje ona unosi potpuno su izostale. Smještaj u prostoru nije osobito kompliciran, zvučnicima treba samo osigurati jedan metar prostora od stražnjeg zida. Cijena para 38cm zvučničkih jedinica je 3.750kn + PDV (bilo sub bilo koaksijalnih) ili 10.000kn + PDV za gotov zvučnik (R&B konstrukcija) s dva para jedinica, skretnicom, prednjom pločom izrađenom od masivne bukve te mramornog postolja koje osigurava nisko težište i krutost vezanja ploče i podnožja. Zvučnici se mogu poslušati u prostoru tvrtke u Karlovcu, a sve dodatne informacije se mogu dobiti na telefone 047/642 656 , 098/9811 904 ili preko e-mail adrese info@rbaudio.net

Harman Kardon MS 100 - Music Station Oslanjanjući se na tradiciju i iskustvo od pedesetak godina, koliko je prošlo od kad je Harman Kardon napravio prvi stereo receiver na svijetu, ova tvrtka sada nudi model MS100 – receiver prilagođen vremenu. Riječ je o komponenti koja u sebi objedinjuje nekoliko funkcija: pojačalo, CD player, FM radio prijemnik, stanicu za iPod i integrirane zvučnike. Dizajnom je skoro pa univerzalan i uklopit će se u veliku većinu prostora. Ugrađeno pojačalo snage je 30W po kanalu, a radi bolje prilagodljivosti MS100 ima ugrađen i izlaz za subwoofer čime je omogućeno da se zvučna slika još malo popuni u najdonjim oktavama, ukoliko priključite aktivni subwoofer. Osim toga, tu su i tri audio ulaza: po jedan stereo mini jack na prednjoj (za video igre, npr.) i stražnjoj strani uređaja i par RCA konektora. Za spajanje na TV ugrađeni su kompozitni i S-video izlazi. iPod se spaja putem dockinga koji uključuje i kontrolne funkcije, a za spajanje vanjskog digitalnog uređaja ugrađen je i digitalni audio ulaz u formi mini TOSLINK-a. Nije zaboravljen niti izlaz za slušalice. CD player sa slot-mehanizmom može očitati većinu formata - CD, CD-R, CD-RW, MP3 Windows Media Audio (WMA). Tuner ima RDS prijemnik sa šest memorijskih mjesta. Dimenzije uređaja su (všd): 252mm x 488mm x 194mm, masa 8,2kg, a cijena 3.980 kuna. INFO: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

Buđenje mrtvih - Aragon, Acurus i NHT Naslov ove britanske krimi serije u potpunosti odgovara priči tri nekad poznata i priznata audio imena. Riječ je o Aragonu, Acurusu i NHT-u. Za gašenje prve dvije donekle je zaslužan Klipsch, koji je ne jednom kupio i potom ugasio pokoje poznato audio ime. Sada su se, međutim, dva bivša inženjera iz Klipscha - Rick Santiago i Ted Moore odvažila pokrenuti novu tvrtku (www.indyaudiolabs.com), putem koje će oživiti imena Aragon i Acurus. Nova tvrtka će tržištu ponuditi highend pojačala, pretpojačala i procesore, i to pod ova dva imena. Svojevrsni povratak doživio je i NHT (www.nhthifi.com), odnosno Now Hear This, proizvođač zvučnika koji je prije nekoliko godina stavio ključ u bravu. Povratak znači izmijenjene planove i ciljeve, a za sada će tvrtka poslovati samo kroz direktnu prodaju putem interneta. Time su postigli snižene troškove poslovanja, što se odrazilo i na konačnu cijenu proizvoda, koja je i do 50% niža nego što bi bila u dilerskoj distribuciji. Tvrtka u programu ima nekoliko serija zvučnika (minimonitora, samostojećih, za ugradnju u strop,..) i pojačala te elektroničku skretnicu.

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

Sonoro elements W - Internet/FM radio

Denon PMA-510AE i DCD-510AE Sonoro je predstavio elements W, napredni Internet WiFi/ FM radio, alarm sat pomoću kojega se moguće ukopčati u nepresušno vrelo internet i radio difuzijske glazbe, a stanice pohraniti u 10 memorijskih mjesta. Uz dodatni priključak može se priključiti i iPod. Zgodno je riješen prekidač za odabir ulaza i uključivanje uređaja – nalazi se skriven iza imena Sonoro, a dojam o uređaju podiže i polirano kućište, osvijetljene tipke i kristalno čist OLED informativni displej. Zvučnik je smješten s gornje strane, a uređaj ima i izlaz za slušalice. Zahvaljujući svojoj jednostavnosti, ali i naprednim značajkama, elements W ovjenčan je i nagradom za inovativnost na ovogodišnjem CES-u. Cijena na našem tržištu iznosi 2880 kn. INFO: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

www.hifimedia.hr

Uređaji iz naslova čine novi dinamični duo, a uz to i pristupačan. Već i pogled na komponente otkriva kako su se u Denonu u potrudili stvoriti ozbiljne uređaje koji će na pravi način prikazati posvećenost tvrtke glazbi i glazbenom doživljaju. Stoga su u ove uređaje ugradili dosta znanja i tehnologije. Integrirano pojačalo razvija snagu od 2x45W pri osam ohma iz jednog para tranzistora u push-pull konfiguraciji, istovremeno zadržavajući i visoke strujne kapacitete. O ozbiljnosti govori i snažno napajanje s posebnim trafom za upravljačke sklopove. Pojačalo raspolaže s 6 ulaza (uključujući i phono). Idealan partner pojačalu je novi CD player identične oznake. Uz originalni Denonov mehanizam ugrađen je i 24-bitni, 192 kHz PCM1791 D/A pretvarač. CD player ima ugrađen i izlaz za slušalice. INFO: Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

hi-fimedia #77

Piše: Gordan Gaži

Gotovo da se i ne sjećam bookshelf zvučnika koji je uspio bez pretjeranih napora omogućiti pogled u dubinu srednjotonskog područja, a da pritom nije imao potrebu redefinirati volumen instrumenta ili neprirodno isturiti izvođača 20

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

TEST

FOCAL DIABLO UTOPIA

FOCAL DIABLO UTOPIA Njegovo ime njegov je program: vraški je dobar www.hifimedia.hr

ledajući predivne zvučnike što krase slušaonicu posljednjih nekoliko dana razmišljao sam o situaciji u kojoj bih mogao birati posao iz snova. Naći se u koži tima koji je imao zadatak raditi na novoj, trećoj seriji Utopia zvučnika bio bi vrlo vjerojatno prvi izbor. Mnogo je razloga koji bi takvoj odluci priskrbili valjanu argumentaciju, no izazov za konstrukcijom zvučnika koji mogu donijeti iskorak u odnosu na staru seriju istog naziva koja je već sama po sebi bila klasa unutar klase i koja je snažno prodrmala audio scenu svojim pojavljivanjem bio bi svakako primarni razlog. Pomalo kontradiktorni dojmovi i cijeli pokret apologeta, odnosno skeptika zvuka koji je serija predstavila osiguravali su neprestanu medijsku prisutnost i uz neprijeporne kvalitete u zvuku donijeli su zvučnicima zamalo kultni status. Pozicija koju je Utopia zbog ovih razloga osigurala na tržištu činila se sigurnom i površni bi tim gotovo sigurno posegnuo za malim faceliftingom i pokušao zadržati pozicije bez previše borbe. No, Focal očigledno ne mari za mediokritete i nije mu pretjerano simpatična linija manjeg otpora. Tako je već davne 2005. godine počela potraga za dizajnom i konstrukcijom koja može usavršiti postojeće i pridodati nove kvalitete. Pred tvrtkom je stajala odluka o smjeru u kojem je potrebno krenuti da se postulati koji su bili zacrtani i ostvare. Odlučeno je da se krene u potpuni redizajn cijele linije uz poštivanje dosadašnjih kvaliteta, no u isto vrijeme bez obaveze da one i dalje budu nezamjenjiva baza na kojoj se gradi ukupna nova koncepcija. Ta usmjerenost vidljiva je u značajnijim segmentima vanjštine, ali i jasno čujna u ponešto izmijenjenom soničnom genomu konstrukcije. Imati na raspolaganju sva dosadašnja iskustva u produkciji zvučnika koji predstavljaju sam vrh ponude, posjedovati svu tehnologiju i viziju o novom još savršenijem projektu predstavlja i više od podloge koja mora biti pravi poticaj. Tko onda ne bi takav angažman nazvao najboljim poslom na svijetu? Mislim da među onima koji čitaju ovaj test gotovo i da nema takvih.

Tehnički opis

Vanjština zvučnika njihov je forte i znak koji jasno nagovještava razinu minucioznosti i angažmana koji su uloženi u svaki segment modela Diablo. Moderan zvučnik u viso-

koj i višoj klasi danas jednostavno mora posjedovati i lijepu ili barem zanimljivu vanjštinu. Nedavni sajam u Münchenu o tom segmentu je rekao gotovo sve. Focal je dovoljno rano shvatio važnost dizajna i mora se priznati da je cijela serija vrhunac njihovog dugogodišnjeg rada, ali i francuske tradicije u osmišljavanju i proizvodnji vrhunski realiziranih produkata. Izrada kabineta povjerena je vrhunskim specijalistima za drvo u francuskoj pokrajini Burgundiji. Za razliku od dosadašnjih kutija koje su u prvim verzijama bile teške i debelih stijenki, za novu Utopia seriju krenulo se sasvim drugim putem. Vrhunska tehnologija (vibracijska kartografija) omogućila je konstruktorima da pomno prouče ponašanje materijala, ali i gotovih kabineta pod opterećenjem. Shodno rezultatima i pomnim praćenjem parazitskih istitravanja i drugih potencijalno opasnih anomalija dodavane su interne upornice, birani najbolji materijali, kombinirala se njihova debljina, birani su načini završne obrade medijapana, njegovog spajanja i lijepljenja te je napokon izrađen kabinet koji potpuno zadovoljava postavljene standarde (Gamma Structure). Zasebno kućište za visokotonsku jedinicu kao i za bas/srednjetonsku, postavljeni su međusobno pod precizno određenim kutom (Focus Time tehnologija) kako bi osigurali idealno istitravanje jedinica u smjeru slušatelja, a u isto vrijeme pomogli faznoj optimizaciji drivera. Na prednjoj strani nalazi se i laminarni bas refleks otvor koji je konstruiran i dorađen u smislu slobodnog protoka zraka bez štetnih pojava dinamičke kompresije bas područja. Za reprodukciju bas/srednjotonskog područja zadužena je jedinica koja pripada trećoj generaciji cijenjenih «W Sandwich» drivera. Za ovu prigodu dodatno je strukturalno unaprijeđena, precizno laserski oblikovana, no najveće promjene doživio je "Power Flower" magnetski pogon kojem je znatno unaprijeđena učinkovitost, a zahvatima na košari dodatno olakšano gibanje i precizan hod. Sendvič struktura omogućava izmjenu značajnih parametara i kao takva izvanredno je fleksibilna u odnosu na aplikaciju. Visokotonac je također već dobro poznata IAG (Infinite Acustic Loading) berlilijska invertna jedinica druge generacije koja je u posebno podešenom kućištu sposobhi-fimedia #77

TEST

FOCAL DIABLO UTOPIA

na isporučiti vrlo širok spektar (140 KhZ) uz nisku rezonantnu frekvenciju od 580 hZ. Za ovu je prigodu IAG promjera 27 mm unaprijeđen sa novim i drugačije ustrojenim magnetskim sustavom koji u interakciji s izvanredno laganom berilijskom membranom predstavlja ogroman potencijal. Originalni masivni stalci vijcima se fiksiraju na baznu ploču kabineta i tako omogućavaju vrlo čvrst kontakt kako bi se na tom uvijek osjetljivom mjestu izbjeglo stvaranje vibracija. U isto vrijeme kompletu daju dodatnu vizualnu formu, a treba napomenuti i da su vrlo stabilni i predstavljaju pravog partnera testiranom zvučniku, kako funkcionalno tako i dizajnom. Na kraju spomenimo monowiring WBT konektore, probrane kvalitetne dijelove u skretnici i serijom slušnih testova pažljivo odabrano interno ožičenje.

Slušni test

Na samom početku testiranja poslušao sam veći broj glazbenih predložaka koji su zvučniku omogućili da demonstrira osnovne karakteristike svoje sonične prirode, no već je tada postalo razvidno da se radi o konstrukciji koja sa gotovo svakim naslovom demonstrira poneku specifičnost, tako da sam u želji da čitatelju sistematiziram i zorno prikažem njegove značajnije karakteristike odlučio krenuti od solo instrumenata, preko

hi-fimedia #77

manjih sastava do orkestara. Diablo je već po tradiciji svojih prethodnika nemilosrdan u detekciji svake karike audio sustava, tako da je cijeli postupak nekoliko puta ponovljen s izmijenjenom amplifikacijom i zvučničkim kabelima. Prvi dio testiranja obavljen je korištenjem cijevne amplifikacije (EAR), međusobno povezane balansiranom vezom. Akustična gitara i vokal Johnnya Casha odmah su svratili pogled prema dvije karakteristike zvučnika koje su se protezale kroz cijelo testiranje. Srednjotonsko područje se svojom rezolucijom i čistoćom nametnulo kao stožerni dio sonične slike na koji se gotovo neprimjetno vežu visokotonski spektar, odnosno bas područje. Gotovo da se i ne sjećam bookshelf zvučnika koji je uspio bez pretjeranih napora omogućiti pogled u dubinu srednjotonskog područja, a da pritom nije imao potrebu redefinirati volumen instrumenta ili neprirodno isturiti izvođača. Diablo je to uspio učiniti s lakoćom i jedini dojam koji je ostao iza takve reprodukcije bio je osjećaj potencijala konstrukcije koja čeka snažniji poticaj i kompliciraniji materijal. Visokotonsko područje je bogato, prepuno mikrodinamičkih bravura, no u ovoj inkarnaciji i nešto mirnije. Gomila detalja i izvanredno brzi tranzijenti koji su do samih vrhova jasni i kompaktni bez ikakvih naznaka lomljenja ili tamnjenja svojih vrhova, niti na većim glasnoćama nemaju karakteristiku peckavosti ili metalnog prizvuka. U ovom segmentu tvrtka je obavila ogroman posao i pružila mogućnost kompletiranja sustava i s komponentama koje na tom kritičnom mjestu nisu izrazitije tamnijeg ili zatvorenijeg karaktera. Dapače, snimke koje su načinjene s mikrofonima blizu žica ili notorno problematične snimke limenih orkestara u punom naletu zvuče bogato, čisto, dinamično, precizno, izvanredno konzistentno, no vibracija tijela instrumenta ponekad tendira biti sasvim malo skraćena. Na snimkama manjih sastava ovim dojmovima počeo se pridodavati i kvalitetno definiran prostor. U kombinaciji sa sustavom u čije najbolje karakteristike spada i definicija prostora Diablo je savršeno iskoristio potencijal i za svaku snimku uspijevao čvrsto i precizno ocrtati prostor čija se dubina i širina, kao i položaj glazbenika, bez teškoća

mogao osjetiti i nešto dalje od idealne pozicije za slušanje. Zanimljivo je bilo promatrati kako se unutar stabilne širinske perspektive pridodaju novi instrumenti definirajući višeslojnu zvučnu sliku zbog čega ostaje dojam da se prostor dinamički redefinira u horizontalnoj projekciji. No, njegove granice se u tom smislu mijenjaju vrlo malo, dok se vertikalna projekcija naprotiv znatnije otvara i raste prigodom slušanja velikih orkestara. Zvučnici nisu bili posebno osjetljivi na položaj u prostoru i međusobni razmak u razumnim odstupanjima od standardnih audio pravila, no za pun potencijal opisanih karakteristika potrebno im je nešto više snage. Na manjim glasnoćama Diablo može oduševiti rezolucijom, prostorom ili odličnim timbrom instrumenata kroz cijeli spektar, no za potpuno definiranje mikrodinamičkih karakteristika, homogenost i posljednji fini susret za punim potencijalom konstrukcije, bit će potrebno malo više snage. Zbog toga i deklariranih 89dB osjetljivosti treba uzeti s mrvicom rezerve. Snimke rock antologije prikazale su odličan dinamički potencijal i pomalo su točku interesa spuštale

prema bas području. Na takvim predlošcima bas nije posjedovao izrazitiju eksplozivnost i definiciju do samog dna čujnosti, no za zvučnik manjih gabarita oduševljavala je njegova postojanost, izvanredno pogođena težina i fokus. Migrirajući prema novijim i kvalitetnijim snimkama Diablo je demonstrirao sve više preciznosti, detalja u bas području i još jednom naglasio svoje članstvo u visokoj klasi zvučnika. Shodno kvaliteti snimke mijenjali su se i prostorni odnosi, no niti sa snimkama koje doista ne mogu pohvaliti snimatelje i producente nije nedostajalo širine slike i jasnih odnosa između glazbenika. U takvim okolnostima slika bi postala samo malo plića i ponekad nejasnih ili nazubljenih granica, no okosnica prostornih odnosa uvijek je bila besprijekorno vidljiva i jasna. Snimke velikih simfonijskih orkestara svojom kompleksnošću, dinamičkim amplitudama i fizičkim pritiskom na zvučniče jedinice gotovo nikad nisu najbolji prijatelj manjih zvučničkih konstrukcija. No na tom mjestu Diablo je pokazao mnogo više od očekivanog. Možda je najslikovitija definicija dojmova koje je ostavio da se radi o velikom www.hifimedia.hr

TEST zvučniku u maloj kutiji. Svojom brzinom konstrukcija je uspijevala kompenzirati pritisak i odolijevati naletima orkestra i na razmjerno velikoj glasnoći pri čemu nije dolazilo do kongestije, preklapanja instrumenata, gubitka boje, timbra i rasapa prostorne projekcije. Dapače, imao sam dojam da Diablo cijeni snažne dionice. Osim gubitka mikrodinamike ili pojave malo svjetlijih visokotonskih tranzijenata te zanemarivog gubitka definicije bas područja, sustav je disao potpuno normalno. Prolomi bas područja, snažan pritisak na slušača i tako potencirana dramatika, fizički su ipak nedohvatljivi ovakvoj konstrukciji, no s ostatkom dojmova i najzahtjevniji korisnici moraju biti potpuno zadovoljni. Vrlo kvalitetna snimka violine i komornog orkestra u SACD formatu (Salvatore Accardo,Vesuvio 1727) smirila je zvučničke jedinice koje su se mogle posvetiti definiciji najfinijih detalja u snimci, a usput oduševiti preciznošću i prirodnim i samorazumljivim prezensom. Zvuk violine i njezina timbralna i prostorna rekreacija ostaje u sjećanju kao jedan od najprominetnijih trenutaka druženja sa zvučnicima. Ništa manje zanimljivo nije bilo niti sa SACD (Made in the Shade) izdanjem pjevačice Sare K. Izvanredno ujednačen materijal koji bi navodno trebao i zaključiti karijeru umjetnice, i ponovo vrhunska produkcija, dozvoljavali su pogled prema prirodnom istitravanju žica i tijela gitare, laganom ambijentalnom prizvuku i praćenju svakog pomaka pjevačice prema mikrofonu. Za kraj ovog dijela testiranja želio sam ocijeniti koliko razlika između standardnog izdanja rock antologije i remastera (Pixies, Surfer Rosa CD/ SACD gold hibrid) koji potpisuju specijalisti iz "Mobile Fidelity" laboratorija možemo čuti i bez pretjeranog seciranja na ovako ustrojenom sustavu. Očekivano, razlike su bile ogromne već na CD razini koja je svojom čistoćom, poletom i transparencijom gotovo posramila originalno izdanje. Uz sve nabrojano prigodom reprodukcije SACD razine u glazbi su se pojavili novi detalji, prostor je dobio jasnije granice, no više od svega profitirao je visokotonski headroom. Nakon ovog dijela testiranja imao sam prigodu standardni zvučnički kabel zamijeniti za skuplju konstrukciju tvrtke Nordost - Frey koji mi je zastupnik stavio na raspolaganje. U zvuku su www.hifimedia.hr

promjene bile čujne u nešto većoj količini mikrodinamičke strukture kroz cijeli spektar, a osjetilo se i nešto više zraka oko instrumenata. Sustav je u takvoj konfiguraciji odavao dojam veće slobode i likvidnosti, a nestao je i sasvim maleni tračak topline u nižem srednjotonskom spektru koji je bio čujan na nekoliko snimaka. Ipak, treba reći da su opisane promjene izuzetno suptilne i čujne uz puno sudjelovanje, no i takve su vrijedne i još jednom dokazuju da je Diablo zvučnik s kojim je potrebno eksperimentirati i polako dolaziti do najboljeg rezultata. U toku testiranja izmijenio sam postupno i kompletnu prvu postavu strujnih kabela. Opisivanje svake promjene uzelo bi nekoliko stranica teksta, no treba napomenuti da niti najmanja intervencija nije prošla nezapaženo. Promjenom amplifikacije (Pass 0s i TVC Sowter) zvuk sustava je profitirao nešto dubljim bas područjem, no uz žrtvovanje dubinske perspektive pozornice. Tranzistorska amplifikacija je zahtijevala i neznatno manje snage za razvijanje punog potencijala zvučnika, ali je isto tako bila manje uspješna kad je u pitanju opisana transparencija i rezolucija srednjotonskog područja. Ipak, treba naglasiti da niti u jednoj kombinaciji Diablo nije demonstrirao znatnije odstupanje od osnovnih soničnih odrednica opisanih u prvom dijelu slušnog testa.

Sustav Digitalni izvor: EMM Labs CDSASE; Analogni izvor: Kuzma S/ Stogi/Ortofon Rondo Red; Network: Logitech Squeezebox 3i; Predpojačalo: EAR 864, TVC Sowter; Pojačalo snage: Pass Os, EAR 890, AVC 300B; Integrirano pojačalo: Cyrus One; Zvučnici: Beta Systems C2; Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcijski kabeli: WireWorld Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni kabeli: WireWorld Aurora, WireWorld Electra 5-2, LAT AC2, WireWorld Electra Gold 5-2; Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja časopis HIFI

Dio korištene glazbe: Johnny Cash - American V (American) 2006 • Pixies - Surfer Rosa (4AD/MOFI) CD/SACD 1984/Remaster 2007 • Sara K - Made In The Shade (Stockfish) 2009 • Salvatore Accardo/Orchestra de Camera Italiana-Vesuvio 1727 (Fone) CD/SACD 2007 • Skrowaczewski Minnesota Orchestra - Bruckner 9. (Reference Recordings) 1997 • Gnidrolog - In Spite of Harrys Toenail (RCA/BMG Japan) 1972 /remaster 2009 • Turtle Island Quartet -The legacy of John Coltrane (Telarc) 2007 • Joshua Redman - Compass (Nonesuch) 2009

pokazuje tek s adekvatno kvalitetnim partnerima, a posebno s promišljeno ustrojenim stabilnim pojačalima, i ako taj uvjet ne može biti ispunjen znatno je bolje baciti oko na drugačije ustrojenu konstrukciju nego pokušavati "spasiti" neadekvatan sustav s vrhunskim zvuč-

FOCAL DIABLO UTOPIA Frekvencijski odziv 40Hz-40kHz

Osjetljivost (2,83V/1m) 89dB

Nominalna impedanca 8 ohma

Minimalna impedanca 4 ohma

Frekvencija filtriranja 2200Hz

Preporučena snaga pojačala 25W-100W

Dimenzije (ŠxVxD): 431x258x427 mm

Masa 20 kg Cijena: zvučnici - 59.200,00 kn stalci - 11.200,00 kn INFO: TD Elektronika, 01/4813-025, www.sonusart.hr

nikom. Za sve drugo tu je Diablo. Inspiraciju za njegovo ime znatno bolje razumijem na kraju ovog testa i moram priznati da product manageri u tvornici nisu pogriješili. Vraški je dobar.

Zaključak

Focal Diablo je zvučnik koji su mnogi dugo očekivali. Konstrukcija za koju nije potrebna natprosječno velika slušaonica, a koja svoj potencijal iskazuje u kombinaciji s cijevno ili tranzistorski ustrojenim sustavima i konačno zahtjevnom audiofilu pruža vrhunski užitak u slušanju najrazličitije glazbe mora biti i adekvatno valorizirana. Cijena koju je potrebno platiti za zvučnik nikako nije zanemariva, no uzevši u obzir da štovatelj visokovjernog zvuka taj način dobiva i ulaznicu u svijet najrealističnije kućne reprodukcije ona se čini i vrlo razumnom. U takvom kontekstu Diablo izgleda kao igra na sigurno bilo da korisnik posjeduje odgovarajuću prateću elektroniku ili tek počinje slagati sustav. U oba slučaja zvučnik nudi ogroman sonični potencijal i krajnje eksplicitno demonstrira svoje kvalitete. Ipak, potrebno je još jednom ponoviti da pun potencijal zvučnik hi-fimedia #77

TEST

BERKELEY AUDIO DESIGN ALPHA DAC

Kad računala zasviraju za ozbiljno p i š e : J o s i p Vr a č a r

K Opći dojam je iznimno pozitivan; nevjerojatna zaigranost i angažiranost koju doživljavamo već i nakon kraćeg slušanja, a očituje se u sposobnosti uređaja da uvlači slušatelja u glazbeno zbivanje 24

hi-fimedia #77

ada se nađu trojica uglednih umova s područja redbook CD standarda koji ga prate od njegovih početaka, ne znamo točno što očekivati: mogućnosti formata su možda iscrpljene (o čemu ionako već duže nagađamo), a radi višegodišnje suradnje i prijateljstva priroda njihova susreta može biti i miljama izvan područja njihovog profesionalnog fokusa. U ovom slučaju, na sreću, u obje smo se pretpostavke mogli i prevariti, jer se radi o suosnivačima tvrtke Berkeley Audio Design (www.berkeleyaudiodesign.com ), dugogodišnjim prijateljima i kolegama koji su svojedobno u kompaniji Pacific Microsonics Inc. razvili vrhunske ADC i DAC uređaje. Michael Ritter, kao business manager Pacific Microsonicsa, u Berkeley Audio Design donosi veliko iskustvo u projektiranju i razvoju audio uređaja, dizajnu koda i njegovoj eksploataciji u različitim područjima primjene audio-industrije. S drugom dvojicom, Michaelom Pflaumerom i Renéom Jaegerom razvio je i spomenute Model One i Model

Two. Potonji je prije prelaska u Pacific Microsonic radio kao konstruktor u DBX-u i proslavljenom Lexiconu, a Pflaumer je u javnosti, osim kao suosnivač Pacific Microsonica, možda najpoznatiji kao jedan od autora HDCD procesa. Osim toga, manje je poznato da je Pflaumer autor svih algoritama koje su koristili Model One ADC i Model Two DAC. Još prilikom suradnje na ovim projektima timu je postalo jasno kako se uz postojeća ograničenja digitalnih uređaja neće moći realizirati zvukovni dometi koje visokorazlučive 24-bitne snimke nose. Naime, zvučni potencijal koji sa sobom nosi 24-bitna snimka dobivena uz nativno uzorkovanje (176,4 kHz ili 192 kHz) procijenili su velikim, a dobiveni zvuk najbliži onome koji dolazi do mikrofona. Istovremeno su postali svjesni da u takvome korisnici neće moći uživati bez radikalno drukčijeg rješenja od onoga što nude današnji uređaji za reprodukciju 16/44.1 CD formata. U usporedbi s snimkama koje su zabilježene na magneto-

fonskim analognim master trakama 24-bitni zapis ocijenjen je uvjerljivijim i prirodnijim. Ovo je bio glavni razlog da ga proglase vlastitim standardom u kakvoći reprodukcije digitalnih zapisa, pa su odlučili glazbene zapise bez DRM zaštite, visoke rezolucije (od 88,2 kHz do 192 kHz) ponuditi na diskovima, te na web-stranicama Reference Recordings (HRx format). Tako se korisnici mogu uvjeriti u kakvoću zapisa koji su napokon identični 24-bitnim masterima, dakako – uz jedan mali preduvjet: za to im je neophodan D/A pretvarač koji je u mogućnosti prihvatiti i reproducirati bez gubitaka i izobličenja nativni 24/176,4 format visokorazlučive digitalne snimke.

Tehnički opis

Uređaj standardne širine je zapravo relativno male mase i ničim ne plijeni pažnju: stroga utilitarnost i minimalni set kontrola otkrivaju njegovo profesionalno podrijetlo, od čega možda lagano odstupa neobičan odabir i kombinacija boja led-indikatora. Svijetlosiva www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

TEST

prednja stranica nosi središnji displej sa svega tri decimalna mjesta na kojemu možemo očitati trenutnu frekvenciju uzorkovanja, podešenu razinu izlaznog signala i balans kanala. Dakle, uređaj raspolaže kontrolom glasnoće koja je izvedena u digitalnoj domeni i to diskrenim koracima od 0.1 dB do maksimalne oznake 60 (3,25 Vrms). Ostalo se svodi na kontrolu apsolutne faze (mogućnost okretanja za 180º), odabir digitalnih ulaza (Toslink, AES/EBU, te S/PDIF izveden u BNC standardu priključka na coax), te aktivaciju jednog od ukupno 8 predefiniranih digitalnih filtera koji korisniku stoje na raspolaganju. U praksi su upotrebljiva samo prva dva, odnosno – uvjetno – svega jedan (prvi) koji radi u 16- ili 24-bitnoj širini riječi, dok ostali predstavljaju filtere koji emuliraju spektralni profil tipičnih audio-uređaja široke konzumne klase, kako bi se konačni učinak mogao provjeriti u studijskim uvjetima (tj. prilikom post-produkcije i masteringa, primjerice). Novost je BADA (Berkeley Audio

www.hifimedia.hr

Design Alpha), ulaz kojim se osigurava prijenos HRx i srodnih formata direktno s kartice računala s podrškom digitalnog prijenosa putem RJ-45 standarda, čime se u budućnosti osigurava podrška HDMI, te ostalim DRM formatima. Funkcije poput odabira digitalnog izlaznog filtra dostupne su pritiskom na „Mode“ tipku, a ostale direktno – kontrolnim tipkama (selektori digitalnog ulaza, kontrole glasnoće, zatamnjenje displeja i kontrola faze su zasebne kontrole). Sama uporaba uređaja jednostavna je i radi vrlo dobro razrađenog i krajnje intuitivnog korisničkog sučelja, čemu dodatno pomaže i solidno opremljen daljinski upravljač na kojem su duplirane kontrolne funkcije s prednje ploče. Dostupni materijal otkrit će da uređaj sadrži jedan od najkvalitetnijih D/A pretvarača danas, čija su inherentna izobličenja nemjerljivo mala, dok je ono što je jedan od ključnih elemenata konačnog zvuka upravo područje u kojemu su trojica suradnika nastojala izvući maksimum. Radi se o tehnologiji inter-

polacije zapisa CD formata od 44.1 kHz na 176.4 kHz, pri čemu naduzorkovanje prati i napredno potiskivanje jittera. Unutrašnjost uređaja ne skriva puno, ali jednako tako neće otkriti ništa revolucionarno – konkretnije: neće otkriti baš ništa! Štampa je napravljena solidno, zanatski, industrijski precizno i ne skriva nikakvih egzotičnih elemenata. Središnje mjesto zauzima snažni Sharc procesor za obradu signala. Štampana pločica s kritičnim komponentama s kojih su skinute oznake, naime, može se nabaviti od proizvođača, ali je – kako već pretpostavljate – apsolutno neupotrebljiva bez kontrolnog softvera koji pojedinim sklopovima upravlja i kontrolira njihov rad. Dakle, kopiranje sklopa ne garantira apsolutno ništa u pogledu zvučnih performansi. Nove, unaprijeđene algoritme za digitalni filter koji se vrte na Analog Devices SHARC procesoru napisao je (tko bi drugi) Pflaumer, i premda se radi o bitno različitoj topologiji sklopova od one u Model Two, praktičan razvoj ovog

koda seže još u vremena dizajna proslavljenog Model Two. Slično, i u ovom slučaju korištenje digitalnog filtera uključuje HDCD dekodiranje, koje je postalo sastavni dio Analog Devices SHARC DSP koda implementiranog u ovaj uređaj. No, ovako implementirano HDCD dekodiranje prepoznat će 16-bitnu oznaku na 44.1 kHz, ili 24-bitnu na bilo kojoj frekvenciji uzorkovanja, te na svojevrsan način HDCD sub-kod postaje garancija kvalitete bit-identičnog prijenosa, što u sustavima temeljenim na računalu kao primarnom izvoru (npr. music serveri različitih vrsta) predstavlja jedno od ključnih mjesta frustracija i dvojbi korisnika. Dakle, nakon što smo ilustrirali naše nedoumice oko opipljive strane uređaja, ostaje pitanje – kako zvuči kod?

Zvuk

Priključivanjem na kućni sustav lako bismo mogli zaključiti da u 16/44.1 načinu rada ovaj uređaj nudi tek ordinarnu razinu zvukovnih postignuća: stvari su se počele značajno mijenjati kroz prva 24

hi-fimedia #77

TEST

www.emmlabs.com

hi-fimedia #77

sata, i već idući dan nekoliko sati provedenih pred novim uređajem potvrdilo je da je period inicijalne stabilizacije priveden kraju. Opći dojam je iznimno pozitivan: nevjerojatna zaigranost i angažiranost koju doživljavamo već i nakon kraćeg slušanja, a očituje se u sposobnosti uređaja da uvlači slušatelja u glazbeno zbivanje. I premda je ciljana namjena uređaja zapravo dvojake prirode (profesionalna ili korisnička), u ukupnom karakteru zvuka koji krasi ovaj uređaj nema ničeg distanciranog niti hladnog. Zanimljivost koja svakako vrijedi spomena jest da premda uređaj ne diskriminira značajno ulazni signal prema kvaliteti transporta, značajan pomak pokazuje u korištenju izvora koji ne ovise o rotaciji i čitanju sjajne pločice medija neposredno. Naime, premda će i na taj način uređaj dati više nego solidne rezultate, prije svega radi kvalitetno riješene redukcije jittera u svome kodu i odlične implementacije naduzorkovanja, Alpha DAC pokazat će jasno prednosti materijala koji se očitava s harddiska, čak i bez pretjerane ovisnosti o korištenom standardu priključivanja. Jasno je da je ovaj aspekt „profesionalne orijentacije“ (kojim se maksimalno anuliraju rubni uvjeti funkcioniranja uređaja) za svaku pohvalu, te je stoga u fokusu nastavka slušnog testa ostalo provjeriti kako se uređaj nosi sa standardnim i visokorazlučivom materijalom. U tu svrhu najveći dio materijala korištenog za test kompariran je s različitih izvora u kućnom sustavu, a zasebni dio testa odrađen je s HRx materijalom i u za to prilagođenom sustavu. U konačnici, široko postavljena pozornica koja se širi izvan granica kutija, obiluje ambijentalnim detaljima i krasi je primjerna preglednost po visini i dubini. U zadnjim redovima velikih orkestara i dalje je primjerene bistrine, te nema govora o zatamnjenju ili zamućenju, osim u slučajevima kada je snimka inferiorne kvalitete. Visinska komponenta zadovoljava prije svojom očitošću, nego kvalitetom ili izražajnošću, što se pokazalo značajkom izvora, jer su u HRx formatu svi aspekti prostornog tumačenja snimke dodatno unaprijeđeni. Unatoč u cjelini vrlo dobroj prostornoj eksplikaciji, fokus je na izvođačima i njihovom odnosu u prostoru, te u konačnici na samom glazbenom zbivanju. Bas područje je iznimne

agilnosti, protežnosti i primjerenog volumena, kao i makrodinamika, te se posebno preporučuje isprobati uređaj i direktnom spoju s izlaznim pojačalom u sustavima u kojima je to moguće. Tonske karakteristike svakog pojedinog instrumenta prepoznatljive su i u korpusu velikih orkestara, iako bi bilo apsolutno neprimjereno govoriti o bilo kakvom seciranju. Osnovni ton, rezonancije tijela, sićušne karakteristične tonske infleksije i harmonici za svaki od instrumenata neupitno su obilježje koje ga prati i kroz prostor i kroz trajanje izvedbe, no uređaj svojim karakterom ne insistira na prikazu svakog pojedinog detalja, već omogućujući uvid u ove aspekte zvučnu sliku čini bogatijom i prirodnijom. U snimkama manjih jazz sastava (Melody Gardot) ili dueta (Ella Fitzgerald/ Joe Pass), uređaj slikovito reproducira međuigru izvođača čuvajući pritom njihova osobita obilježja u svakom trenutku, što u jednakoj mjeri čini stare, kao i nove snimke svježima, dojmljivima i snažnima. Čarolija vokala u svakoj iole kvalitetnijoj snimci nepobitna je činjenica, te se radi odlične informativnosti srednjotonskog dijela i odlične povezanosti i protežnosti visokog, u radu Alpha DAC-a nerijetko otkrivaju pojedinosti koje su do sada ostajale skrivene. U reprodukciji rock i pop glazbe uređaj je neumoljiv u prokazivanju snimateljskih i produkcijskih propusta, a u elektroničkog glazbi čvrst, žustar, uz odličan osjećaj ritma, a da pritom ta točnost glazbenom zbivanju ne oduzima ništa od privlačnosti i poticajnosti.

Zvuk 2. dio

Poseban dio zaslužuje vrijeme provedeno uz zvuk koji je Alpha DAC pružio u sustavu zastupnika, a koji se, u najkraćim crtama, pored biranih zvučnika i komponenti, temelji na računalu s kvalitetnim i bešumnim hlađenjem, vanjskim napajanjem i posebno opremljenim Lynx zvučnom karticom (točna oznaka je Lynx Studio Technology AES16, više na http://www.lynxstudio.com/product_detail.asp?i=13 ). Posebnost ove kartice jest mogućnost 24 bit/192 kHz digitalnog audio izlaza preko HD26 sučelja na XLR AES/EBU kabel. Kartica također nudi mogućnost korištenja internog ili vanjskog generatora takta, čime se dodatno omogućuje podizanje kvalitete prijenosa i www.hifimedia.hr

TEST

Sustav I Zvučnici: Reference 3A “Royal Virtuoso” na Rondo “Gravity Reference” stalcima; Amplifikacija: E.A.R. 912 cijevno pretpojačalo, Pass Aleph 3 i Atma-Sphere S30 mkII pojačala snage, Exposure Classic XXXV integrirano pojačalo, Pass Labs Pearl/Xono phono pretpojačalo (DIY); Digitalni izvori: Theta Generation VIII DAC, Denon DVD 3930, Panasonic DHREX 79 i notebook IBM Lenovo x41 s Windows Media Player, MediaMonkey, Foobar, kao transporti i izvori; Gramofon i zvučnice: VPI Aries / JMW Memorial 10.5 / Zyxx Airy i Kuzma KC-Ref; Kabeli zvučnički: Nordost Valkyrja; Interkonekcijski: Digitalni: WireWorld Golden Starlight 5; Analogni: Nordost Valkyrja i Quattrofil, WireWorld Eclipse V, Discovery Essence, VPI phono; Naponski: Shunyata King Cobra v1, WireWorld Stratus 52, Synergistic Research Reference Master Coupler, PS Audio Quintet i STRAAD Condicio Reference 3.8 strujni filtri / letve

dodatno anuliranje jittera. AES16 radi PCI standarda podesnija je za Windows XP korisnike na PC-u, dok je AES16e PCI Express kartica koju će potražiti korisnici Mac Pro music servera. Postojeći firmware i driveri oni su koji se preporučuju za upotrebu, te radi vrlo dobre podrške kartica omogućuje dugovječnost i proširivost tako audiosustava temeljenog na računalu. Dio koji će većinu zanimati jest cijena – u ovom slučaju ona iznosi oko 800 USD. Korišteni player bio je MediaMonkey, zvučnici Martens Audio Design Miles, pretpojačalo Spectral Studio Reference i izlazna pojačala Spectral 360 i NAT cijevni monoblokovi. Ožičenje

www.hifimedia.hr

BERKELEY AUDIO DESIGN ALPHA DAC

mahom Kubala-Sosna i Jorma Design. Korišteni glazbeni materijal u različitim standardima kvalitete HRx snimke: od 16/44,1, potom 24/96 i na kraju 24/176,4 kHz bili su različiti komadi s izdanja „Exotic Dances“ Rimskij-Korsakova u izdanju Reference Recordingsa, a na kraju je napravljena usporedba i sa magnetofonske trake (prva kopija mastera). Rezultati su vrlo zanimljivi: u odnosu na otprije poznate dosege u 16 bit/44,1 kHz zapravo najveća razlika je skok na 24 bit/96 kHz, a zvučne razlike očituju se prije svega u većim dinamičkim rasponima, prirodnijem timbru i većoj stabilnosti i preglednosti zvučne slike. Nadalje, kako su prostorne postavke snimke već i na 16/44,1 bile i vrlo dobre, pomake koje sa sobom nosi 24/96 standard možemo nazvati najblaže kvantnim skokom u prirodnosti, informativnosti i bogatstvu ukupnog glazbenog zbivanja. Dalje, ono što je sa sobom donio isti glazbeni predložak snimljen u 24/176,4 kvaliteti u ovom sustavu prije svega se odnosi na subjektivni dojam još veće stabilnosti kompletne zvučne slike i marginalno prirodnije nijanse u bojama pojedinačnih instrumenata. Atak i decay su dobili dodatno na kakvoći, a upravo je kombinacija ovih elemenata u životnom ciklusu tona pojedinog instrumenta pridonijela novom osjećaju prozračnosti i uvjerljivijem pozicioniranju izvođača na sceni. Takt i ritam glazbenog predloška u ovom formatu Alpha DAC iznosi bez ikakvih

zadrški i poteškoća, a u postavljenom testnom sustavu glazba je zvučala poletno, snažno i poticala slušatelja na aktivnu participaciju u zbivanju, te fizičko sudjelovanje u izvedbi. Za kraj poslušali smo još i snimku klasičnog koncerta iz Hrvatskog glazbenog zavoda napravljenu direktnim snimanjem s dva stereo-mikrofona na DAT u 16/44,1 formatu, bez ikakve naknadne obrade ili bilo kakvih dodatnih intervencija: Alpha DAC jasno je dao do znanja koja su bila inherentna ograničenja ovakvog formata, dok je istodobno nagradio ogromnim glazbenim užitkom. Čak niti reprodukcija analogne trake s magnetofona nije u svojoj neposrednosti, čistoći i tehničkoj besprijekornosti uspjela ni na koji način postidjeti emocionalni učinak koji je na autora ovih redaka ostavilo iskustvo reproduciranog materijala snimke izvedbe sa stepenica Zavoda.

Zaključak

U cjelini, zvuk je pun i dobro ugođen, istovremeno otvoren, agilan i radi toga vrlo privlačan za slušanje i ujednačen, bez obzira na glazbeni žanr, korišteni standard spajanja. Uređaj nagrađuje uvelike kvalitetnijim materijalom, pogotovo u pogledu gustoće uzorkovanja. Snažna dinamika reproduciranog materijala podudara se s očekivanjima vezanima uz glazbeni predložak, uvijek je suverena, točna i iznimno precizna, radi čega je glazba s Alpha DAC-a zvučala uvijek uzbudljivo i poticajno. Dinamički skokovi i strmoglavi padovi odra-

AUDIO DESIGN BADA DAC DAC: 24 bit/176.4kHz ili 192 kHz Digitalni ulazi: AES-XLR, BNC (SPDIF), Toslink, RJ-45 Analogni Izlazi: Balansirani XLR, RCA Daljinsko upravljanje: DA Dimenzije (ŠxVxD): 420 x 45 x 264mm Masa 4,5 kg Cijena: 40.999 kuna (BADA DAC) 20.999 kuna (Silent Music server) INFO: Acquisitum Magnum, tel. 099/ 70 77 555, http://sonetimage.adm.hr đivani su bez kolebanja ili oklijevanja, uvijek munjevitom brzinom, ali su i na mikro-skali prijelazi zadržali profinjenost, mekoću i neophodnu nenametljivost. Kako bilo, svoju pravu narav i puni potencijal Alpha DAC ostvaruje u sustavu temeljenom na računalu kao primarnom izvoru uz kvalitetnu audio-karticu, te će svakoga vlasnika koji se pobrine za dostatnu razinu izolacije na ovoj razini višestruko nagraditi zvučnim dosezima. Ujedno, upravo sustavi temeljeni na računalu kao izvoru predstavljaju točku u kojoj se sretno pomiruju naizgled isključiva profesionalna i korisnička implementacija ovog jednostavnog i zvukom impresivnog uređaja. Svima koji su krenuli razmišljati u ovom smjeru Alpha DAC najtoplije preporučujemo, uz malu napomenu: iz Berkeley Audio Design tima već najavljuju jači model, sa snažnijim i naprednijim algoritmima, ali je i očekivana cijena značajno veća. Sustav II Zvučnici: Marten Design Miles II; Amplifikacija: Spectral DMC 30SS Studio Reference pretpojačalo, Spectral DMA 250 pojačalo snage, NAT Audio Magma cijevni monoblokovi; Digitalni izvori: Silent Music Server Son et Image sa pasivnim hlađenjem i Lynx AES16 audio-karticom; Analogni izvori: VPI Aries / JMW Memorial 10.5 / Zyxx Airy i Kuzma KC-Ref (gramofon), Revox PR 99mkIII (magnetofon); Kabeli zvučnički: Jorma Design No.1 i MIT / Spectral 770UL II; Interkonekcijski: MIT / Spectral 35UL II, Kubala-Sosna Elation; Naponski: Sumić Audio Black Hole 5, KubalaSosna Fascination I Expression

hi-fimedia #77

TEST

PS AUDIO GCPH I ELECTROCOMPANIET ECP-1

Dva gramofonska predpojačala za vjernu reprodukciju U kombinaciji s Grado Statement1 zvučnicom PS Audio GCPH je vrlo brz, tih, točan, ugodan, s izvrsnom prezentacijom detalja, mikrodinamike i prostorne definicije. "Hladni" Ortofon i "topli" Electrocompaniet pružaju razinu užitka zbog koje je broj ljubitelja gramofona u stalnom porastu

piše: Zoran Radenković

iti brži od ostalih težnja je svakog proizvođača. Tako je i PS Audio krenuo u utrku u kojoj se novi, još bolji proizvodi izbacuju na tržište brzinom koju je teško pratiti. Ne samo potrošačima i zainetresiranoj publici, već i proizvođačima samim. Novi/stari GCPH stigao je sa uputama koje se odnose na prethodnu inačicu, sa čak tri mrežna kabela i još par zanimljivih sitnica koje bjelodano svjedoče kako brzina uvijek nije vrlina. Za razliku od prethodnika, "novi" GCPH ima daljinski koji omogućava regulaciju izlaza, kao i preklapanje mute, phase i mono funkcija. Još da je i funkcija izmjene ploča bilo bi savr-

hi-fimedia #77

šeno, no ovako se uvjeravamo kako je dodatak daljinskog maleni trošak koji će veseliti zaljubljenike u mir koji pruža fotelja. Još ako je i gramofon automatski, sreći nema kraja. Kako su gotovo svi audiofilski gramofoni posve oslobođeni automatike, upitno je postojanje daljinskog upravljača. Ono što će dijelom potvrditi ispravnost odluke konstruktora da ga dodaju jest činjenica da se ovo gramofonsko predpojačalo može koristiti direktno spojeno na pojačalo snage. Spojite se na XLR ili RCA izlazne konektore i vaš "samo na igli" HiFi sistem je spreman. Ako vas zabrinjava mogućnost da zaboravite regulator glasnoće u

nekom neprimjerenom položaju te doživite zvučno/financijsku traumu, konstruktori su mislili na zaboravne. Prilikom svakog paljenja uređaja čuje se tiho zujanje koje mi je bilo enigma dok nisam prišao bliže i vidio kako se motorizirani potenciometar dovodi u krajnji položaj iz kojega niti glasa neće izići iz vašeg novog preampa. Hvale vrijedno. Manje je vrijedno hvale što su RCA priključci krivo označeni i gabaritno sub standardni. To što su lijevi i desni ulazni kanala označeni bijelo, a odgovarajući izlazi crveno, manji je problem, jer kada ste se jednom spojili, isto niti vidite niti vas to više zabrinjava. Za razliku od toga

ElEctrocompaniEt Ecp-1 riaa točnost: ±0.1dB naponsko pojačanje: 38.4/73dB Ulazna impedancija: 47 kOhm izlazna impedancija: 100 Ohm Dimenzije (ŠxVxD): 241 x 70 x 170mm masa 1kg cijena: 7.280,00 kuna inFo: www.electrocompaniet.com www.hifimedia.hr

TEST

zabrinjava što su se RCA konektori, koji izgledaju impresivno, pokazali kao slab prihvat za SME RCA konektore koji izlaze iz SME V ručice. Niti sa drugim RCA konektorima nije bilo više sreće, pa su i standardno "knap" Eichman bullet plugs sjedali neobično lako, ne ulijevajući osobitu sigurnost. No i to se dade namjestiti pa dalje ne treba dirati. Namjestiti treba i ulaznu impedanciju i pojačanje što je visoko na popisu vrlina koje cijenim kod gramofonskih predpojačala, jer univerzalnog rješenja nema. Možete birati između 100, 500, 1k i 47 kOhma, što će vjerojatno biti dovoljno za veliku većinu zvučnica, uključujući i one koje traže pojačanje primjereno MCima uz impedanciju od 47 kOhma, poput Grado Statement1 serije. Izbor pojačanja od 40, 56, 64 i 70 dB pokriva sve relevantno što se nalazi na tržištu. Ako imamo sve nabrojene opcije u paketu koji ne košta niti trećinu cijene današnjih "ozbiljnih" High End uređaja, možemo li očekivati i High End zvuk? Da li je PS Audio opet ponudio zvučno van standardno dobar proizvod? Da bi to saznali, prvo ćemo isti uključiti u struju. Na izbor je jedan od čak tri mrežna kabela koji se razlikuju po tipu utikača, jer uređaj je namijenjen svjetskom tržištu, pa stiže sa američkim, engleskim i europskim konektorom. Kako je i za prepostaviti, kabeli su tehnički korektni i sigurno će poslužiti svrsi dok se ne nađe nešto bolje. Bolje valja potražiti jer je kvaliteta uređaja nesumjerljiva sa mogućnostima isporučenih kabela. U mome slučaju je Wireworld Silver Electra bio mrežnjak koji je pustio GCPH da diše punim plućima. Kako izbor mrežnog kabela izrazito ovisi od cjelokupnog sistema, moj izbor treba primiti sa rezervom. Između ostalog i stoga što Silver Electra košta više od pola cijene ovog uređaja. Nakon što je uključen GCPH će tražiti nešto strpljenja jer radi u A klasi, što znači da mu treba vremena i da ga, što i famozne upute navode, ne treba isključivati. To što piše da se grije i nisam baš posvjedočio.

PS Audio ne ide s Ortofonom

Iako sam naoružan strpljenjem, Ortofon Kontrapunkt C jednostavno nije želio pokazati zašto ga neki audiofili toliko cijene. Igranje s ulaznom impedancijom i odabiranje 100 ili 500 Ohma, što je zvuk šetalo između naglašeno čvrstog i gotovo hiper detaljnog do nešto romanwww.hifimedia.hr

tičnijeg i muzikalnijeg, ali sa primjetnim gubitkom fokusa, nije moglo odagnati dojam da slušam odličan CD reproduktor. Kabeli razni i kombinacije brojne mogu tu nešto učiniti, ali ne dovoljno. Hvala na brzini i odlučnosti, ali boje, boje dajte mi boje! Svako strpljenje ima granice pa je šansu valjalo pružiti kandidatu s druge strane rijeke. Grado Statement1 i Ortofon Kontrapunkt C su dvije zvučnice koje su na dva suprotna pola audiofilskih preferencija. Ako volite i jedno i drugo, sigurno pišete za neki HiFi časopis i nije vam za vjerovati. Kako je GCPH sa opcijom 47 kOhma prava adresa za Grado, drugi krug slušanja je mogao početi. I tu se imalo što za čuti. Za početak vrlo malo rezidualnog šuma, što je osnovni preduvjet da se kandidat uzme u daljnje razmatranje. Nakon toga, brzina i detalji, zbog kojih volim Statement seriju, ujedinjeni s muzikalnošću zbog kojih cijenim Grado zvučnice. Ovo je preamp za "Gradoljupce" koji ne žele ili ne mogu financirati jedan Pass Xono. Kada GCPH završio na prokrom stošcima i kada se zvuk dodatno ubrzao, bas učvrstio i detalji pročistili, sve je zvučalo toliko dobro da sam se pitao koliko je opravdano ulaganje u Xono? Samo kratak povratak na Passa pokazao je kako PS Audio jeste izvrstan, ali nije "Giant Killer". Svega nedostaje podjednako, ili ljepše rečeno, svega ima u mjeri koja je više nego zadovoljavajuća. PS Audio GCPH je vrlo brz, tih, točan, ugodan, s izvrsnom prezentacijom detalja, mikrodinamike i prostorne definicije. Svega ima u mjeri koja u potpunosti opravdava traženu cijenu. Iznad svega, s ovim uređajem nikada nećete posumnjati u superiornost vinila. To je prava kvaliteta. Daljinski i sve funkcije su

zgodan i dobrodošao dodatak i ako imate sreće da su GCPH i vaš pojačalo kompatibilni, onda znate što je Bingo u Hi-Fi-u. U mome slučaju, nije pukla velika ljubav između Musical Fidelity 550K Superchargera i PS Audio-a, pa se ne mogu hvaliti kako sam osobno čuo ostvarenje briljantne ideje o ekskluzivno gramofonskom sistemu. Ono što sam čuo, i vidio k tome, jeste što se zbiva kada se na daljinskom istovremeno pritisne Vol + i -, a zašto ne treba imati baš safalade od prstiju. GCPH se isključi, uključi i nakon redovne procedure stišavanja vrati u pogon. Zanimljivo prvi puta, a nakon toga malo zamorno. Igranje s okretanjem apsolutne faze jeste primamljivo, no ulazim u krug onih koji relativno brzo gube inspiraciju za petljanje po daljinskom. Za razliku od toga, "mute" je funkcija koja mi se neobično dopada i koju volim vidjeti na svakom preampu. U konačnici, pohvale za ovo, ipak neobično, uključivanje daljinskog upravljača u paket koji je pokazao dosta vrlina. Naoružan stvarno dobrim zvukom i svim dodacima koji mogu i ne moraju trebati i ovaj PS Audio uređaj zaslužuje preporuku. Poslušajte i nemojte se iznenaditi ako prebaci vaša očekivanja.

Electrocompaniet ECP-1

Electrocompaniet stiže s korisničkim uputama koje, kako to i priliči firmi sa pedigreom, najveći dio teksta koristi da pojasni herojsku prošlost i u manjoj mjeri da korisnika uputi u nešto – korisno. Prikaza stražnje strane uređaja nema, što i ne čudi jer je originalni ECP-1 imao drugačiji raspored ulazno/izlaznih konektora. U najboljoj Electrocompaniet maniri nećete saznati ima li još kakvih promjena. Tako je i predpojačalo EC 4.7

pS aUDio GcpH riaa točnost: ±0.1dB naponsko pojačanje: 42/48/54/60dB (unbalanced); 48/54/60/66dB (balanced) Ulazna impedancija: 100/500/1k/47k Ohm izlazna impedancija: 100Ohm cijena: 7.980,00 kuna inFo: Media audio, tel. 021/323 550, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr, www.psaudio.com u verziji 2 prepoznatljivo po preklopniku na stražnjoj strani kojim odabirete 0 ili 9 dB, nečega. Čega, to u uputama ne piše. Prebacite na položaj 9 dB i čut ćete da je zvuk drugačiji. O tome, naravno, u uputama niti slova. Bit će da se radi o poslovnoj tajni. Tajna mi je i zašto je na ECP-1 razmak između konektora tako mali, pa će s debljim kabelima i odgovarajućim činčevima biti neizvedivo ili problematično. Za razliku od PS Audio GCPH-a, Electrocompaniet ima vanjsko napajanje, koje valja smjestiti dalje od samog uređaja. Nivo rezidualnog šuma je vrlo nizak što svjedoči o ozbiljnoj konstrukciji. ECP-1 radi u A klasi i to se dade primijetiti. Nakon 24 sata kućište je bilo toplo, ali daleko od toga da bi zahtijevalo posebne uvjete za hlađenje. Kao i svi tranzistorski uređaji u A klasi, ne ljubi isključivanje, pa će povratak na "radnu temperaturu" potrajati nekoliko sati. Vrijedi se poigrati i s podlogom, jer je kod pojačanja od 60 dB i mala promjena lako čujna. Sve što možete odabrati na ovome uređaju je opcija MM i MC. Ako već nema mogućnost prilagohi-fimedia #77

TEST

PS AUDIO GCPH I ELECTROCOMPANIET ECP-1

đavanja, valjda ima neku prednost u zvuku. U MC položaju je Grado Statement1 bio neupitni promašaj na koji je šteta trošiti riječi. Sa MM pojačanjem bilo je tek nešto bolje, ali mekani i "okruglasti" Grado nije pravi odabir za Electrocompaniet. Ako nije Grado, možda je to onda Ortofon Kontrapunkt C koji se nije proslavio sa PS Audioom. Sa MC zvučnicama i predpojačalima koja nemaju nikakvo prilagođenje je vrlo jednostavno. Ili svira ili ne. Ortofon i Electrocompaniet su kombinacija koja svira. Sve što se Kontrapunktu C može zamjeriti, ECP-1 pretvara u prednost. Brzina i tranzijentni odziv spojeni sa minucioznim čitanjem zapisa ne ostaju samo suha informacija već su oplemenjeni harmonijskom nadgradnjom koja ne ostavlja traga pitanju o timbralnoj točnosti i kompleksnosti analognog zapisa. "Hladni" Ortofon i "topli" Electrocompaniet pružaju razinu užitka zbog koje je broj ljubitelja gramofona u stalnom porastu. Kontrapunkt C će duboko iz brazde izvući cjelovitu informaciju i ECP-1 će je tek s neznatnom kompresijom i neodlučnošću na frekvencijskim krajevima prezentirati s primjerenom količinom boje i ugode koja ga definitivno svrstava u red poželjnih fono sekcija. Ako treba što pokuditi, onda će to prvenstveno biti definicija donjeg dijela spektra, s kojom ovaj uređaj ne stoji uz bok referentnih naprava kao što je to Pass Xono. Gornji bas zvuči blago predimenzionirano, a čim ide prema dolje tim ima sve manje definicije i brzine, no sve drugo će, posebno na sistemu nešto niže rezolucije, biti u kategoriji nedostataka koji se zaborave već u prvih par minuta. Najveća prednost ovog uređaja je izrazito protočna i čista sredina koja se lako nosi s kompleksnim materija-

hi-fimedia #77

lom i koja je s ostatkom povezana u cjelinu kojoj se može vjerovati.

Zaključak

PS Audio GCPH i Electrocompaniet ECP-1 su uređaji koji zaslužuju preporuku uz nezaobilaznu napomenu da ih svakako valja poslušati u sistemu prije kupovine, jer pitanje kompatibilnosti i osobnih preferencija je ono na čemu živi najveći dio industrije HiFi-a. Oba ova predpojačala su odlični predstavnici ovovjekovne generacije uređaja koji ne pokušavaju doseći šarm cijevi dodavanjem eufoničnog prizvuka ili koketiranjem sa melodioznošću, već sa iznimno malom distorzijom, velikom brzinom i preciznošću podržavaju ideju vjerne reprodukcije. Sustav: Analogni izvor: Oracle Delphi V / SME V/ Turbo PS, Grado Statement Reference, Ortofon Kontrapunkt C; Gramofonsko predpojačalo: Pass Xono; Predpojačalo: Accustic Arts Pre 1 Mk III, Electrocompaniet EC 4.7 MK II; Pojačalo snage: Musical Fidelity Supercharger 550K; Zvučnici: KEF Refernce 207.2; Slušalice: Grado GS 1000, Grado RA-1 (predpojačalo za slušalice); Zvučnički kabeli: Audioquest Mont Blanc, Anticable IC; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Gold Eclipse 5, Transparent Ultra XL, Accustic Arts Silver Line, Anticable IC; Strujni kabeli: Accustic Arts Ferrite Cord, PS Audio Statement SC, Wireworld Silver Electra; Strujni filter: PS Audio Premier

Korištena glazba: Ralph Towner – Open Letter (ECM) • Eric Clapton – Unplugged (Reprise Records) • Enesco, Bartok, Lutoslawski – Elena Sorokina, Alexander Bakchiev (Melodija) • Ry Cooder – Paris Texas (Warner Bros Records) • Bartok, Bernstein – Leonard Bernstein in Budapest (Hungaroton) • Albeniz – Iberia – Ansermet (Decca) • Mozart – Le Nozze di Figaro – Carlo Maria Giulini (EMI)

www.hifimedia.hr

Svim kupcima Sonus Art usluga i proizvoda nudimo 5% popusta na plaÊanje karticama. Takoer nudimo obroËno plaÊanje do maksimalno 12 rata bez kamata i naknada za korisnike American Express i PBZ Maestro kartice.

Bowers & Wilkins CM7

934,00 kn!*

Focal Electra 1007 Be

1.587,00 kn!*

Classe CDP-102

2.516,00 kn!*

(*na 12 rata s popustom; redovna cijena 11.800,00)

(*na 12 rata s popustom; redovna cijena 22.400,00)

(*na 12 rata s popustom; redovna cijena 31.800,00)

Rotel RSX-1550

Bowers & Wilkins Panorama

Pathos Digit

(*na 12 rata s popustom; redovna cijena 15.000,00)

(*na 12 rata s popustom; redovna cijena 21.900,00)

Classe CAP-2100

Pathos Logos

Rotel RA-1520

1.188,00 kn!*

3.365,00 kn!*

1.188,00 kn!*

2.288,00 kn!*

1.734,00 kn!*

578,00 kn!*

(*na 12 rata s popustom; puna cijena 42.500,00)

(*na 12 rata s popustom; puna cijena 28.900,00)

(*na 12 rata s popustom; puna cijena 7.300,00)

Bowers & Wilkins 803S

Focal Electra 1027 Be

Rotel RCD-1052

3.325,00 kn!*

(*na 12 rata s popustom; puna cijena 42.000,00)

2.621,00 kn!*

(*na 12 rata s popustom; puna cijena 37.000,00)

594,00 kn!*

(*na 12 rata s popustom; puna cijena 7.500,00)

Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025 www.sonusart.hr

TEST

INDIANA LINE TESI 504

Malo para, puno muzike Oduševljava kako se ovaj muzikalni talijanski zvučnik drži pri uzletima orkestra i općenito većim opterećenjima. Veliki volumen i decidirana bas jedinica čine svoje piše: Jagor Čakmak

ako je naći zvučnik za malo novaca, izbor je velik, mnogo proizvođača nudi zvučnike u kategoriji do dvije i pol tisuće kuna. Konkurencija je iznimno jaka u tom segmentu, no postoji jedan problem. Za tu cijenu renomiraniji proizvođači gotovo isključivo nude male zvučnike namijenjene smještaju na stalak i ukoliko ih kupac smjesti u veću sobu, rezultati neće biti ni približni onome što je pisalo u testovima raznih časopisa. Talijanska tvrtka s četrdeset godina iskustva Indiana Line je uvijek bila poznata po dobrom omjeru cijene i kvalitete, a njihov model Tesi 504 cilja upravo na prazninu u ponudi samostojećih zvučnika po cijeni onih za na stalak. Kompromisa za tu cijenu mora biti. Jasno je da cijena utrošenog materijala raste s veličinom zvučnika. Problemi s konstrukcijom veće kutije u smislu rigidnosti i neutralnosti se povećavaju proporcionalno s površinom ploha zvučnika, sve traži dodatna učvršćenja, dakle još materijala i još zahtjevniji dizajn. Kako se

hi-fimedia #77

u tome snašao Indiana Line slijedi u ostatku testa.

Tehnički opis

Dizajn zvučnika je prilično standardan, radi se o trosistemskom zvučniku u konfiguraciji gdje je visokotonac u sredini. Zvučnik nije velikih dimenzija 825x135x240 (všd), što bitno olakšava smještaj u prostoru. Prednja ploča je iznimno uska s basom i srednjotoncem od nevelikih 12cm u promjeru. Takva prednja ploča uvelike pomaže smanjenju koloracija kutije bez nekih kompleksnijih unutarnjih konstrukcija. Korišteni materijal za izradu kutije su standardni MDF paneli. Bas i srednjotonac su napravljeni od polipropilenske mješavine s konusnim nastavkom u sredini. Premda malih dimenzija, veća zapremina zvučnika pomaže pri bas odzivu. Visokotonac se nalazi na posebnom aluminijskom kućištu koje se proteže preko cijele širine prednje stranice, koje prema navodima proizvođača bitno smanjuje interferenciju kutije na visokotonsku jedinicu. Visokotonska jedinica www.hifimedia.hr

TEST je prilično standardnog dizajna, radi se o membrani 25mm promjera mekane kupole bazirane na tkanini, pogonjenoj jakim neodimijskim magnetom. S prednje strane još nalazimo i bas refleks otvor, ispod donje bas jedinice. Sa stražnje strane su dva para terminala, pripremljenih za biwiring, prilično kvalitetne izrade za ovu klasu zvučnika. Od ostalih specifikacija treba navesti veliku osjetljivost od 91dB, što jako olakšava potragu za pripadajućim pojačalom. Kasnije se pokazalo, pojačalo od kojih četrdesetak watta je i više nego dovoljno za optimalan rad ovih zvučnika. Impedancija prema specifikacijama se kreće u rasponu od 4 do 8 Ohma. Zamjerka na isporučeni paket zvučnika ide na manjak šiljaka za donju plohu zvučnika. Uz zvučnik se dobiju mali gumeni čepovi koji se nisu pokazali baš najboljim rješenjem. Stavljanje šiljaka ili nekog sličnog oblika za nožice uvelike poboljšava zvuk i test je tako i napravljen. Potencijalnim kupcima preporučujemo da investiraju još malo novaca, jer tek s šiljcima se Tesi pokažu u punom sjaju.

Slušni test

Za početak treba reći da od zvučnika ove veličine i cijene ne možemo očekivati ultimativnu definiciju, niti iznimnu detaljnost skupljih modela, ono što se traži od ovakvog zvučnika je da dobro prenosi atmosferu i da bude muzikalan, te da nudi svojem vlasniku ugodne i duge sate slušanja. Standardni materijali su prolazili kroz player, no u ovom slučaju i neki ne tako standardni, poput različite elektronike i rocka upitne kvalitete snimke. Test je započet s orkestralnom klasikom. Kompleksan materijal koji predstavlja problem i višestruko skupljim zvučnicima. Nevelikih četrdesetak watta s kojima su zvučnici bili pogonjeni su bili sasvim dovoljni da sobu ispune u potpunosti zvukom. Pozornica koja je rekreirana je vrlo dobre širine i glazbenici su prilično jasno – za ovu klasu zvučnika - raspoređeni unutar nje. Prigovor bi išao na visinu pozornice koja nije u skladu s horizontalnom www.hifimedia.hr

dimenzijom. Detaljnost kroz viši dio spektra je vrlo dobra i može se mjeriti sa boljim malim zvučnicima ovog cjenovnog ranga. Kroz srednji dio spektra detalja ima nešto manje, no sasvim dovoljno da bi prenijeli sve bitne informacije. Ono što oduševljava kod ovog zvučnika, je kako se drži pri uzletima orkestra i općenito većim opterećenjima. Veliki volumen i decidirana bas jedinica čine svoje. Bas područje ide sasvim dovoljno duboko, te je vrlo brzo i prilično kontrolirano. Ostatak spektra pri uzletima orkestra se drži vrlo solidno, naspram testiranih raznih „malih“ zvučnika iste cjenovne kategorije s puno manje degradacije zvučne slike u svim parametrima. Kod reprodukcije malog vokalnog jazz sastava zvučnik treba pokazati profinjenost što se i dogodilo. Boja glasa vokala je korektno pogođena, te jasno određena u

prostoru. Kontrola bas područja koji je uobličen kontrabasom je odlična, sinergija između svih spektara zvučne slike je izvrsna, što rezultira jednim izrazito muzikalnim zvukom koji uvodi slušača u glazbu. Stara i loše snimljena rock glazba je reproducirana na način koji ne postaje naporan u niti jednom trenutku, a opet dovoljno autentično prikazuje u kojem stanju je snimka i koliko uopće postoji informacija na njoj. Brži rock ritam je još jednom potvrdio da je brzina i ritmičnost jača strana ovog zvučnika. Tesi se također sasvim dobro snašao s elektronskom glazbom gdje njegova zapremina itekako dolazi do izražaja. Umjetno stvoreni ritmovi su imali dovoljno energije i volumena potrebnih da prenesu atmosferu takve glazbe.

Zaključak

Tesi 504 je rijetka pojava na tržištu. Za kupce koji traže zvučnik za veću prostoriju za male novce ovaj bi talijanski proizvod trebali uzeti u najozbiljnije razmatranje. Čista muzikalnost koju pruža je izvrsna i lako parira svim malim zvučnicima iste, pa i nešto veće cijene. Smještaj zvučnika nije problematičan zbog njihove konstrukcije. Snalaze se dobro i u manjem prostoru gdje bi vrlo lagano mogli poslužiti kao prednji zvučnici nekakvog jeftinijeg kućnog kina u koji zbog ograničenja prostorije nije moguće staviti subwoofer. Kada se sve zbroji Tesi 504 zaslužuje Best Buy ocjenu.

INDIANA LINE TESI 540 Ugrađene jedinice: 120mm (bas) 120mm (srednjotonac) 25mm (visokotonac)

Ustroj: bas refleks

Preporučena snaga: 30 – 120W

Impedancija: 4 – 8 Ohm

Osjetljivost: 91dB (2.83V / 1 m)

Frekvencije reza: 180 i 3000 Hz

Dimenzije (ŠxVxD): 825 x 135 x 240 mm

Masa 10,1 kg

Cijena: 2.482,00 kn

INFO: Oktava, tel. 01/2334 324, www.oktava.hr

Sustav Izvor zvuka: Arcam CD73, ProJect USB Box; Amplifikcija: NAD C320, Rotel 1070, samogradnja pretpojačalo; Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Wharfedale Diamond 7.2 Ann., Davis Delta subwoofer; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Orbit 3, Cardas Microtwin; Zvučnički kabeli: Wireworld Solstice 3

Korištena glazba: Morphine - The Night (Dreamworks, 2000) • London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelich, Claudio Abbado Tschaikowsky, Klavierkonzert NO.1 (Deutsche Grammophon, 1986) • Diana Krall - Love Scenes (Grp Records, 1997) • Gilber Kaplan, Wiener Philharmoniker – Gustav Mahler Symphony No.2 (Deutsche Grammophon, 2003) • David Holland - Life Cycle (ECM, 1983) • Kruder & Dorfmeister - K&D Sessions (K7, 1998) • Chase And Status - More Than Alot (Ram, 2008) • Ez3kiel - Battlefield (Jarring Effects, 2008)

hi-fimedia #77

PREPORUKA

"Sve-u-jednom", jedan za sve Zvuk s USB sticka je na rubu senzacionalnog, a kombinacija pojačalo-CD vrlo dobro ugođena. M-CR 502 ima ponešto od unikatne zvukovne samosvojnosti s prevladavajućom karakteristikom brzog basa i preciznog, čistog gornjeg spektra 34

hi-fimedia #77

piše: Tihomir Ivka

ugo su vremena kvalitetni "all-in-one" sustavi bili svojevrsna siva zona hi-fija. Preskupi za "rekreativne" potrošače s idejom da je najvažnija praktičnost dok je zvuk u drugom redu priporiteta, i gotovo bogohulni za audiofile naslonjene na snažnu tradiciju da se dobar stereo sustav mora sastojati od više komponenti. Više komponenti daje slatke brige slaganja kompatibilnih komponenti i kablova, ali i noćne more. Svatko je od nas čuo hrpe skupih uparenih komponenti s katastrofalnim soničnim rezultatima. "Sve-u-jednom" sustavi naizgled ne daju puno prilika za igranje, ali se s njima igra na sigurno. Tvornički ugođen aparat svira ili dobro ili loše. Nema sredine. U situaciji kad je MP3 format izborio čvrsto mjesto u audio svijetu, kad su ekonomična digitalna pojačala počela doživljavati širu primjenu,

a neaudiofilska publika se počela zanimati za izazovno dizajnirane praktične uređaje za reprodukciju zvuka, primjenjive u raznim životnim situacijama, u audio tvrtkama uvidjeli su da je vrijeme rehabilitacije mini linija došlo. NAD C715, TEAC CR-H256, Denon dm37, Onkyo 725, pa onda i mnogo skuplji i kvalitetniji Arcam Solo mini počeli su skupljati hvalospjeve po stručnom tisku i to ne samo zbog solidnosti izrade i dizajna, već i zavidnih soničnih kvaliteta u odnosu na cijenu. I Marantz konja za tu utrku ima i po onom što od vanjštine pa do zvuka nudi, mogli bi ga prozvati novim favoritom u kategoriji. Marantzovi konstruktori uspjeli su tuner, CD player i pojačalo od 2x50 W smjestiti u kućište visine i dubine prosječne audio komponente (111x302mm), ali za trećinu manje širine (280 mm). I to kakvo kućište;

po visini omeđeno je debelom pločom od grubo brušenog aluminija s tim da su kutovi zaobljeni. Gornja je pak ploha kao u kakvog klavira – crna ploča visokog sjaja. Straga, solidni konektori za dva para zvučnika što liniji daje mogućnosti slušanja u dvije zone, dva RCA aux ulaza i jedan izlaz, antenski izlazi, pre out za subwoofer, te ulaz za daljinski. Težina od 4,2 kg ne impresionira, ali treba znati da je to posljedica ugrađenog pojačala D-klase, koje je samo po sebi lakše, ali i praktičnije po učinkovitosti, što podrazumijeva i da se uređaj gotovo uopće ne grije. Ispod ladice CD-a na prednjoj ploči veliki je displej s dva reda ispisanih informacija, sa strane su dva velika gumba pomoću kojih se upravlja linijom, ispod dva mala aluminijska za pojačavanje/stišavanje, nešto veći za gašenje ili paljenje uređawww.hifimedia.hr

TEST

ja, USB utor, aux 3,5mm ulaz i isti takav za slušalice. Vrlo decentno, gotovo nobl, toliko da bi bilo teško pogoditi koliko ta mašina košta. Ne manje od pet tisuća kuna, a možda i deset, rekli bismo na slijepo. A na našem tržištu može je se dobiti za koju kunu ispod tri tisuće. Na priloženom daljinskom upravljaču također se htjelo ostaviti dojam skupljeg uređaja. Većih je dimenzija (22 cm dug, 5 širok) i odozgo također prekriven brušenim aluminijem, vrlo je jednostavan s logično raspoređenim tipkama.

Zvuk

U zatečenom sustavu (preko samostojećih trosistemaca Davis Matisse) Marantz M-CR 502 je odmah zasjao i to preko USB ulaza; zanimljiva mješavina soula i folka Raya Lamontagnea na albumu Gossip In The Grain “ripana” na 320 Kbps reproducirana je čisto i precizno s naglašenim srednjim tonovima. U usporedbi s kućnim sustavom autora (Marantz 6010 OSE i Oppo 980 univerzalni player s podrškom za USB), M-CR 502 svirao je s više detalja, ali i s manje zrnatosti na gornjim rubovima, bio konkretniji u srednjem dijelu spektra, ali i dosta deficitarniji u basu. Bas je brz, no malo uskraćen za volumen. Također, dobro snimljeni album Raya Lamontagnea kućni www.hifimedia.hr

je sustav više rastezao u širinu, ali je zato Marantzova dubinska rekreacija prostora izraženija. Čovjek bi u testu na slijepo bio na mukama da razluči razliku između CD i MP3 verzije istog albuma, toliko je reprodukcija preko USB sticka bila uvjerljiva. Glazba svirana preko ugrađenog CD playera potvrdila je gore opisani generalni karakter zvuka, osim što je razlika u volumenu basa bila manje izražena. Grmljavina floor tom bubnjeva u "Underground", uvodnoj stvari s Waitsovog remekdjela Swordfishtrombones bila je tek zeru manjeg obima nego preko Oppo playera. Oppo pak spojen preko aux ulaza na M-CR 502 isti je predložak svirao nešto tanje; očito je ugrađeno pojačalo to koje diktira malu redukciju basa. Ipak, linija spojena na male TDL zvučnike nije imala problema s bas područjem, brzina je zavidna, a veza sa sredinom gotovo bešavna. Bez obzira koje zvučnike tjerao, u srednjima Marantz briljira – Waitsov glas kao da je u sobi, lepršav i jasan. U drugom predlošku, profinjenom baladnom jazzu Joni Mitchell, zahtjevni zvuk klavira odzvanja timbralno ispravno i drži se dobro i na najvišim glasnoćama, a zvuci oboe i saksofona odišu prozračnošću. U tamnijim produkcijama, kao što je slučaj s glazbom Joni Mitchell, čistoća i preciznost zvuka je dobrodošla, no kod suhih i oštrih snimki (Marquee Moon protopunkera Television), rigidnost visokih tonova neće doprinijeti muzikalnosti. Ne vrijedi to za rock snimke općenito –

MARANTZ M-CR 502

i grungeom Soungardena i simfometalom Dream Theatera Marantz je vladao suvereno, s dobrom povezanošću zvučnog spektra nije uzrokovao ni malo napora pri slušanju na visokim glasnoćama. A ovaj mališan može jako glasno, elektronski potenciometar ima skalu od 0 do 60 s finom podjelom po jedan. Sve iznad 40 je mazohizam, jer pojačalo od 2x50 W tada i s Davisima i TDLom, slikovito rečeno, narušava statiku kuće. Ako bi soničnim kvalitetama mogli i naći zamjerke našli bi ih jedino u radijskoj sekciji. FM prijemnik s običnom žičanom antenom hvata stanice vrlo dobro, no njegov stereo zvuk prilična je suprotnost ugodnom iznenađenju reprodukcije MP3 formata i CD-a. Masni i manje kontrolirani bas i nije negativna odlika, smeta izostanak rezolucije i čistoće srednjih tonova, kao i pretjerana zaobljenost visokih. Radijski signal jest inače mekši, no to ne mora utjecati bitno na detaljnost; ovdje je zvuk umrtvljen i niže dinamike.

Zaključak

Nema sumnje, bolji radijski zvuk od onog što Marantz nudi nije teško pronaći, no to se ipak čini sporednim jer rijetko tko radio sluša načuljenih ušiju, njegova je funkcija prije svega informativna. Zvuk s USB sticka je na rubu senzacionalnog, a kombinacija pojačaloCD vrlo dobro ugođena. M-CR 502 ima ponešto od unikatne zvukovne samosvojnosti s prevladavajućom

MARANTZ M-CR 502 Snaga (1kHz, THD 10%, 8 Ohma): 2x50 W (4x25W) Kompatibilni formati: CD, CD-R, CD-RW, MP3, WMA Radio: AM i stereo FM i AM s RDS funkcijom Dimenzije (ŠxVxD): 280 x 111 x 302mm Masa 4,2 kg Cijena (bez zvučnika): 2.990,00 kn INFO: Renoprom, tel. 01/3475 250, www.technomax.hr Sustav: CD playeri: Oppo DV-980H, Denon DCD-635; Pojačalo: Marantz 6010 OSE; Zvučnici: Davis Matisse, TDL Electronics NFM1; Kablovi: QED Qudos, Tara Labs Klara, Wireworld Solstice

Korištena glazba: Ray Lamontagne - Gossip In The Grain (RCA Victor), 2008. – MP3, 320 KBps • Tom Waits – Swordfishtrombones (Island), 1983. • Television – Marquee Moon (Elektra), 1977. • Joni Mitchell – Shine (Hearmusic), 2007. • Soundagraden – Superunknown (A&M), 1994. • Dream Theater – Six Degrees Of Inner Turbulence (Elektra), 2002.

karakteristikom brzog basa i preciznog, čistog gornjeg spektra, bez obzira bio spojen na male ili veće zvučnike. Može se u soničnom smislu nositi i sa dosta skupljim stereo sustavima odvojenih jedinica. Marantz je klasu prezentirao i dorađenim dizajnom, ozbiljnošću izrade i ugrađenih materijala. Vrlo dobro pogođen "sve-u-jednom" uređaj po više nego pristojnoj cijeni.

hi-fimedia #77

TEST

Karika koja nedostaje U ove dane netom prije godišnjih odmora donosimo kratak prikaz jedanaest, redom pristupačnih interkonekcijskih kabela, namijenjenih unaprjeđenju stereo sustava. Cijenom ih možemo svrstati u dvije grupe - do 500 kuna i od 500 do 850 kuna. Rezultati su zanimljivi, a zajednička karakteristika svih kabela je da rade neusporedivo bolje od bilo kojeg interkonekta isporučenog s uređajima piše: Neven Kos

abavili ste CD i pojačalo. Ono bez čega ni najbolji sustav neće pustiti zvuka jesu kabeli. Doduše, uz vaše ste uređaje dobili one tanke, crne kabele kojima ste neko vrijeme slušali glazbu. Ali, ubrzo uviđate kako ti kabeli više ne zadovoljavaju i da vaše istančane uši zaslužuju bolje. Od kud krenuti, koliko potrošiti, gdje kupiti? Koja je žica najbolja? Jesu li svi kabeli isti, a razlike u zvuku samo su plod marketinški vješto napisanih propagandnih materijala? Ne pomaže niti internet, jer baš među proizvođačima kabela vlada najveća konkurencija. Pa kad ih je toliko, možda tu stvarno nešto ima, kažete sami sebi i krenete u preliminarno traženje odgovarajuće žice za vaš sustav. A žica ima raznih – crvenih, plavih, zelenih, tankih, debelih. Neke izgledaju skupo, a neke i ne. Ali kako koja od njih zvuči, e to je pitanje svih pitanja. Da odgovorimo na ona gore postavljena. Od kudA krenuti? Krenite od doživljaja vlastitog sustava. Definirajte što vas smeta, koji su nedostaci vašeg sustava i što u njegovu zvuku želite unaprijediti, ali i što je dobro. S tako izgrađenim stavom uputite se do nekoliko distributera i objasnite im što želite. Mnogi od njih znat će i htjeti vam pomoći i usmjeriti vas u odabiru optimalnog kabela. Kabel svakako i poslušajte u svom sustavu ukoliko ste u mogućnosti. Koliko potrošiti? Usprkos nekim predodžbama i receptima kako na ožičenje treba potrošiti desetak posto ukupne vrijednosti sustava, preporučamo da na kabel potrošite – koliko želite! Naime, dobra žica je dobra žica! Doduše, ova izjava ima i svoj nastavak – “ne i u svakom sustavu”. Oko odabira kabela treba biti strpljiv. Skup kabel može raditi i bolje i lošije od jeftinijega, ovisno kako se uklopi s ostatkom sustava. Ukoliko “sjedne”, i jeftiniji će interkonekt raditi bolje od onog skupljeg. Stoga, ne zamarajte se cijenama, jer pravilo kako više novca donosi i bolji zvuk načelno vrijedi i kod interkonekcijskih kabela. Međutim, ovo pravilo nerijetko zna biti izigrano odličnim zvukom jeftinijih žica u sustavima u kojima se dobro “snađu”

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

TEST

Atlas Equator

ECOSSE Composer

Kad imate ovako precizno pozicioniran bas u živoj snimci, očekujete da je također dobro definiran i dubok. Ali Equator to ne pruža. Iako ugodan, bas ipak otkriva kako za bolju definiciju treba posegnuti dublje u džep (Cardas). Visokotonsko područje je povučenije u odnosu na većinu ostalih kabela na testu, što ga čini primjenjivim u otvorenijim i općenito “živahnijim” sustavima. Ova mekoća, nenametljivost i smirenost “gore” također uvjetuju i manjak eksplozivnosti, zbog čega kabel može zvučati nezanimljivo.

Brojne nagrade koje je ovaj kabel osvojio stavljaju velik teret na njegova nejaka leđa. A dodatan teret predstavljaju mu ne baš najčišći i šuškav vokal. Iako malo eksplozivniji od Copperheada, Composer s njim dijeli i kvalitetu bas područja, što znači da je restriktivan u pogledu definicije i dubine. Atmosfera live snimke je umanjena, a rekreacija prostora u dubinu za broj je manja od konkurencije. Zato je lateralna dimenzija dobro određena i nametljivo naznačena, što kabel čini pomalo neprirodnim. Kako je ekstenzija u ekstremima spektra restriktivna, potreban je oprez pri kombiniranju s pojačalom i izvorom zvuka.

Atlas Equator

ECOSSE Composer

11 INTERKONEKCIJSKIH KABELA

QED Performance Audio 2 Jedan od najjeftinijih kabela na testu pokazao se adekvatnim cijene koju je za njega potrebno platiti. Bas područje prilagođeno je klasi uređaja među kojima će se ovaj kabel naći – ono je čitko i plitko. Srednjotonsko područje zvuči pomalo plastično, ali pogledajte cijenu. Hm, za par desetaka kuna više, konkurencija nudi više detalja, i više glazbe. Iako kabel pokazuje određenu tendenciju ka dinamičnom i brzom zvuku, nema eksplozivnosti. Sve u svemu, pravi primjer zvuka pristupačnog kabela, s malim odskokom u viskotonskom području koje je dovoljno detaljno i ugodno. Prihvatljiva zamjena za žice koje se isporučuju s jeftinijim komponentama.

QED Performance Audio 2

Straight Wire Chorus II Najjeftiniji kabel na testu. Gablec za četiri osobe ili Chorus II? Za gablec znamo obično što dobivamo, dok Chorus nudi iznenađujuću eksplozivnost i dinamiku te ugodan iako pomalo zamućen vokal, bez slušatelju inače poznatih detalja. Zato Patricia B. zvuči kao da pjeva kroz zavjesu. Bas područje je mutno i kolorirano, bez ekstenzije, što dovodi u pitanje i prepoznatljivost instrumenata koji tonove stvaraju u tim oktavama. Prostorna rekreacija odaje dojam smanjene dubine i širine. Ostaje pitanje cijene. Ako baš nemate (dvje)stotinjak kuna više za naprednije, muzikalnije, prirodnije i raskošnije kabele, i Chorus će svoju funkciju prijenosa signala od točke A do točke B obaviti korektno.

Straight Wire Chorus II

+ ugodan bas

+ cijena

+ Najjeftiniji kabel na testu

- uglavnom nezanimljiv i presmiren zvuk

- bas, ograničen prostor

- visokotonsko područje

- Koloriran bas

Cijena 468 kn

Cijena 400kn

Cijena 360kn

Cijena 340kn

www.audiodream.hr

www.idealaudio.hr

www.bojezvuka.hr

www.technomax.hr

hi-fimedia #77

TEST

11 INTERKONEKCIJSKIH KABELA

Van den Hul The Name

AudioQuest Copperhead

AudioQuest Diamondback

CARDAS Crosslink

The Name je namijenjen brzoj i efikasnoj zamjeni jeftinih interkonekata koji se isporučuju s komponentama. Namjeru otkriva odmah: u visokima je otvoren, ugodan i detaljan, a u basu kratak, iako ne i čvrst. Vokal je ugodan i detaljan, prirodan. Zbog nedostatka dubine i čvrstine, ostavlja dojam kao da je slika pomaknuta prema gore, a na trenutke djeluje i pomalo mlitavo, jer ne uspijeva iz kontrabasa izvući udar, dinamiku i titraj žice. Kabel je lak za slušanje, bez ekstra sibilanata ili drugih nepoželjnih zvukova. Ugodan je, s fino rekreiranim prostorom. U usporedbi s The Bay, The Name djeluje zamagljeno, s nižom razinom detalja, smanjenom ekstenzijom i svakako, nižom razinom muzikalnosti. Sve u svemu, vrlo dobar i detaljan, iako pomalo mlitav, kabel.

Sviračima kontrabasa Copperhead se baš i ne bi dopao, jer bi teško raspoznali zvuk vlastitog instrumenta. Bas je mutan i ne baš najčvršće definicije. A fali mu i detalja. Zato je prostorna rekreacija dobra, dok je vokal Patricie Barber pokazao kako tu nešto ima. Prirodan i detaljan, malo je podsjetio i na zvuk skupljeg Diamondbacka. Dinamički je Copperhead pomalo ograničen, ali to nadomješta detaljima koji se brinu da ukupni dojam bude ugodan, posebice jer vješto izbjegava zamku siktavih sibilanata. Zvuk Coppeheada je miran i povučen, iako s malo mutnim i nedefiniranim basom. Prva karakteristika pomoći će sustavima kojima je namijenjen, dok će drugu teško i primijetiti.

Diamondback je kabel lepršavog i otvorenijeg visokotonskog područja, kojemu ipak nedostaje koja kap definicije i čvrstoće. Srednjotonsko područje je zato vrlo detaljno i razgovijetno, tako da timpani i udaraljke zvuče prezentno i uvjerljivo, a glas Patricie Barber prepoznatljivo i dinamično. Isto se ne bi moglo reći i za najdonju lagu – uz ovoliku dozu opuštenosti čini se kako bas nema potrebnu definiciju. Iako pomalo spor, bas je razgovijetan i prirodan, što je omogućilo da live snimke s kontrabasom djeluju vrlo uvjerljivo. Odlično srednjotonsko područje najbolja je karakteristika ovog kabela.

Zahvaljujući vrlo detaljnoj, nenametljivoj, a opet eksplozivnoj i dinamičnoj prezentaciji, Cardas pokazuje do kojih granica cijene je moguće ići, a da se i dalje osjete natruhe high-enda. Cardas u ovoj konkurenciji zvuči najprirodnije i krajnje uvjerljivo, bez potrebe za seciranjem glazbenog materijala. Odlična povezanost cijelog spektra s obiljem zraka oko izvođača učinili su da živa snimka Patricie Barber zvuči kao da je u dvorani, okružena muzičarima i publikom, a ne kao da zvuk dolazi iz tranzistora. Iako nije najraskošniji u eksplikaciji ekstrema, šibanju detaljima, a i sibilanti su pomalo šuškavi, ovo je uvjerljivo najmuzikalniji kabel na testu, koji ostalima ima što pokazati. Ovakav zvuk zovemo audiofilskim.

Van den Hul The Name

AudioQuest Copperhead

AudioQuest Diamondback

CARDAS Crosslink

+ otvoren, ugodan i detaljan zvuk; cijena

+ smiren zvuk

+ vrlo detaljno srednjetonsko područje

+ muzikalan, dinamičan, odličan

-mlitav bas

- neprirodan, mutan bas

- opušten bas

- ništa za ovu cijenu

Cijena 420kn

Cijena 520kn

Cijena 740kn

Cijena 760kn

www.bojezvuka.hr

www.mediaaudio.hr

PREPORUKA

hi-fimedia #77

POBJEDNIK

TESTA www.hifimedia.hr

ECOSSE Conductor

Straight Wire Encore II

Van den Hul The Bay C5

Ecosse će vas odmah obuzeti grandioznim basom. Tu, međutim, priča prestaje jer ostatak spektra lišen je energije i životnosti te zvuči samozatajno. Tako je i vokal Patricie Barber povučen i stidljiv, što ne činu uslugu kabelu u nastojanjima da u ovoj konkurenciji opravdava cijenu. Kabel je očito namijenjen svijetlim i otvorenim sustavima, jer će svojim samozatajnim pristupom uravnotežiti zvučnu sliku takvih sustava. Parcijalno promatrajući, srednjotonsko područje ugodno je, a i visoki su zvučali prirodno. Međutim, kabel ne uspijeva uvući slušatelja u glazbu. Za pedesetak kuna više Cardas nudi više zvuka i više glazbe.

Ako tražite žicu bez posebnih karakternih obilježja, zvučnih naravno, tada je možda Encore za vas. Ipak, ako moramo secirati, tada je pokoji dodatni detalj više u visokotonskom području ono što ga čini prepoznatljivim. Bas frikove će razveseliti činjenica kako Encore reproducira bas vrlo čisto, duboko i razgovijetno. Nažalost, bas zvuči i sintetski, što posebice živcira kod reprodukcije kontrabasa za kojega smo čuli da je napravljen od drveta, a ne PVC-a. Na live snimci P. Barber neki su ambijentalni šumovi i zvukovi, inače dobro čujni, ostali maskirani, a glas PB je promijenjene boje, što neminovno zbunjuje slušatelja. Još konfuznije: prateći instrumenti zvuče korektno! Na sreću, visokotonsko područje je ugodno i lijepo zaobljeno, što donekle opravdava najvišu cijenu kabela na testu.

Ovaj VdH odmah plijeni širokim opsegom, odličnom povezanosti te vrlo ujednačenim tonom. Ništa ne odskače kvalitetom. Vokal P. Barber je ugodan, sočan, težak, uvjerljiv, i na sreću, bez sibilanata, što većini kabela na testu baš i nije polazilo za rukom. Iako je ukupno gledajući The Bay pomalo tamnijeg zvuka, visokotonsko područje je raskošno, dobro definirano, mada na trenutke suho. Kabel je i eksplozivan kad se to od njega zahtijeva te s voljom i žustro kopa i do najskrivenijih detalja. Bas je ponešto zaokružen i topao, s malim nedostatkom ritma. Ovo je kabel koji zastupa opušten pristup glazbi. Nije tehničar kao Encore II i najbliža je konkurencija Cardasu, i to po odličnoj cijeni. Mjerilo ostalim kabelima u pogledu omjera cijena/zvuk.

ECOSSE Conductor

Straight Wire Encore II

VandenHul The Bay C5

+ ugodno srednjetonsko područje

+ bas zvuči čisto, duboko i razgovjetno...

+ ujednačen, muzikalan i detaljan zvuk; cijena

- zvuk bez energije

- …ali i umjetno; cijena

- ništa

Cijena 695kn

Cijena 840kn

Cijena 540kn

www.idealaudio.hr

www.technomax.hr

www.bojezvuka.hr

www.hifimedia.hr

TEST

hi-fimedia #77

DP-200USB ne postoji da bi obarao poklonike dobrog zvuka s nogu, zamišljen je prije svega kao krajnje praktičan proizvod. Naime, dovoljno je pritisnuti jednu tipku i ono što se vrti na gramofonu direktno se u MP3 formatu sprema na USB stick 40

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

TEST

DENON DP-200USB

Gramofon za MP3 doba piše: Tihomir Ivka

ompletan audio (ili video) uređaj ne ispunjava svoju svrhu isključivo tehničkim performansama. Bila riječ o najskupljima u klasi ili onima najjeftinijim, završna obrada, dizajn i upotrijebljeni materijali uvijek bitno određuju dojam o uređaju. Računajući tu vizualnu stranu, Denonov gramofon iz početne klase teško bi mogli nazvati kompletnim uređajem. "Plastičnjak" od tri kilograma težine daleko je iza standarda koje je Technics postavio krajem osamdesetih sa svojim praktičnim automatskim gramofonima s tako zvanom T4P zvučnicom. Njegov je tanjur pogon lagan poput frizbija, cijela ručka u jednom komadu, bez mogućnosti zamjene zvučnice (igla se može www.hifimedia.hr

mijenjati) i podešavanje težine pritiska. Sve skupa, kao gramofon koji dođe uz plastičnu liniju iz nekih drugih vremena. Logična pomisao je da i njegove tehnološke performanse slijede isti trag. No, ako je Denon već pao na ozbiljnosti dizajna i korištenih materijala, tehnički stvar funkcionira iznenađujuće dobro. Zvuk je, s više slabije kontroliranog basa, manje dinamike u srednjima i "vinilne" mekoće u visokima kaskao za gramofonom (Pro-ject RPM 4) u kućnom sustavu, ali svira sasvim solidno s obzirom na konstrukciju. Dakako, model DP-200USB ne postoji da bi obarao poklonike dobrog zvuka s nogu, zamišljen je prije svega kao krajnje - recimo to tako - utilitaran proizvod. I tu svakim korakom

upoznavanja ugodno iznenađuje. Naime, osim što je gramofon u potpunosti automatski, dovoljno je staviti ploču, pritisnuti tipku start i dalje sve radi sam, ovaj Denon ima na prednjoj strani USB priključak za direktno snimanje s gramofonske ploče u MP3 format. Kad igla sjedne na ploču, pritisne se tipka "record" i na USB memorijski stik bilježi se MP3 zapis od 192 kbps. Uz gramofon dolazi i softverski disk s programom Trans Music Manager za editiranje snimke. Kad se zapis skinut s ploče na stik prebaci u kompjuter, to jest program, široka lepeza mogućnosti je na raspolaganju. Ako se snimi cijela strana ploče, može se uključiti komanda "Auto track" koja prepoznaje "nijeme" dijelove zapisa i automatski odvaja pjesme u odvojene fajlove. Najdojmljivija funkcija svakako je Music ID. Analizira prvih 15 sekundi pjesme, uspoređuje s širokom internetskom bazom melodija, prepoznaje pjesmu i automatski joj upisuje ime (pjesma, izvođač, album, godina). To prepoznavanje ide iznenađujuće dobro. Za svega nekoliko sekundi pravilno je raspoznala "Scarlet", stvar "ukopanu" na Bstranu ranog U2 albuma October. Probali smo kako ide i s underground bendovima. Nije bilo problema ni s malo poznatim garažnom skupinom Gas Huffer, program nije pronašao rješenje tek za opskurni funky bend Please, njihov album Manila Thriller iz sredine sedamdesetih godina. Snimljeni MP3 zapis vrlo je dobre kvalitete, možda čak i malo zategnutiji i čvršći u donjim i srednjim tonovima, nego direktno s vinila preko Denonovog gramofona. Prilično je

tiši od uobičajenog (na oko 87 dB), ali s prigodnim jednostavnim programima (MP3 Gain) to se lako "podeblja". Redu dobrih, zanimljivih rješenja pripada i prekidač sakriven ispod tanjura koji se prebacuje ovisno spaja li se gramofon preko Phono ili aux ulaza na pojačalu. Drugim riječima, kad se odabere aux opcija, podrazumijeva se da gramofon posjeduje ugrađeni mini phono preamp. Praktično, kao i gotovo sve na ovom gramofonu.

Zaključak

Za nešto manje od dvije tisuće kuna može se odabrati solidnije napravljeni gramofon bliži hifi zvuku, pa onda spajanjem na kompjuter preko pojačala skidati pjesme s vinila u MP3 ili neki drugi komprimirani format pomoću CoolEdita i sličnih programa. No, to podrazumijeva gnjavažu sa žicama, blizinu kompjutera i gramofona pa i složenije editiranje snimljenog materijala. Na Denonu je dovoljno stisnuti jednu tipku i vinil će se direktno presnimavati na stick. Njegova praktičnost u ova vremena furioznog tempa života njegova je najveća kvaliteta.

Korištena glazba: U2 – October (Island), 1981., 2008. reizdanje 180g LP • Gas Huffer – One Inch Master (Epitaph), 1994., LP • Please – Manilla Thriller (Teldec/ Helidon), 1977., LP • Verve Remixed 4 (Verve), 2008., 2LP

Sustav: Gramofon: Pro-ject RPM-4; Player (USB): Oppo DV-980H; Pojačalo: Marantz 6010 OSE; Zvučnici: Davis Matisse, TDL Electronics NFM1

hi-fimedia #77

TEST

SEDAM "IN-EAR" SLUŠALICA

Philips SHE9800 Zvuk Philipsovih slušalica obilježava precizan, dominantan bas na koji se nadovezuju čisti, prirodni srednji tonovi. Visoki su detaljni, ali im fali mekoće, te su istaknutiji kao i bas. Slušalice se mogu pohvaliti širokom pozornicom na kojoj je zvuk raspoređen. Atraktivan zvuk slušalica ne gubi svoje osobine i pri glasnijem slušanju.

Philips SHE9800 Impedancija: 16 Ohm-a SPL: 106dB/mW Dužina kabela: 1.2m Cijena: 599,00 kn Info: Technomax, tel. 01/347 52 45, www.technomax.hr

Za bolji zvuk iz MP3 playera S

tiglo je ljeto, vrijeme godišnjih odmora i praznika, kad MP3 playeri sve više i više rade reproducirajući glazbene želje svojih korisnika. Pravo vrijeme za zvukovno unapređenje MP3 playera pomoću novih slušalica. Slušalice koje se stavljaju u uho (in-ear) od 300 do 600kn su tema ove recenzije i predstavljaju jedan od mogućih izbora nadogradnje. Zbog svoje sposobnosti smanjenja pozadinske buke treba biti oprezniji pri upotrebi takvih slušalica, pogotovo u prometu. Ali na plaži ili negdje drugdje gdje ste sigurni od prometnih nezgoda, in-ear slušalice omogućuju da nas uz omiljenu glazbu odvoje od ostatka svijeta.

PREPORUKA

AKG K330

Kao i Sennheiser, AKG je nadaleko poznat proizvođač slušalica, mikrofona i prateće opreme. Njihove K330 pri nižim razinama glasnoće karakterizira otvoren, ugodan zvuk s dobro definiranim basom. Nažalost, visoki tonovi kaskaju u kvaliteti za ostatkom spektra pri većim glasnoćama gdje njihova oštrina dolazi do izražaja. Primjetna je čak i pri nižim razinama glasnoće kod MP3 zapisa loše kvalitete.

AGK K330 Impedancija: 16 Ohm-a SPL: 121dB/mW Dužina kabela: 1m Cijena: 480,00 kn Info: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

hi-fimedia #77

AGK K340 Impedancija: 16 Ohm-a SPL: 122dB/mW Dužina kabela: 1m Cijena: 610,00 kn

AKG K340

Info: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

Kako K340 predstavljaju perjanicu u AKG-ovoj ponudi in-ear slušalica nadao sam se da će zvuk K340 predstavljati evoluciju zvuka K330, ali AKG je sa skupljim modelom pokazao da izreka "koliko para, toliko muzike” ne drži uvijek vodu. Zatvoreni, pomalo kutijasti zvuk kojem dominira bas je prvo što se primijeti. Pri povećanju glasnoće bas postane muljav, a visoki poprime malu dozu oštrine na rubovima.r www.hifimedia.hr

TEST

Denon AH-C351

Denon AH-C551

Denon je većini ljudi poznat po kvalitetnim hi-fi i AV komponentama, a u proizvodnju slušalica upustio se nedavno, 2007. godine. Danas imaju u ponudi pet in-ear modela. C351 je jeftiniji model, kojeg karakterizira općenito svjetliji zvuk. Bas je suzdržan, a dominantni visoki tonovi vuku previše pozornosti na sebe. C351 ne vole glasnu muziku, visoki postanu još izraženiji te dolazi do izobličenja koja su primjetna u vokalnim dionicama.

Denon AH-C351

Denon AH-C551

Impedancija: 17 Ohm-a

Impedancija: 16 Ohm-a

SPL: 110dB/mW

SPL: 104dB/mW

Dužina kabela: 1.3m

Cijena: 315,00 kn

Cijena: 590,00 kn

Info: Technomax, tel. 01/347 52 45, www.technomax.hr

Sennheiser CX300 II Sennheiser CX500 Najjeftinije in-ear slušalice renomiranog proizvođača mikrofona i slušalica odlikuju se dobro doziranim basom, zatvorenim, pomalo muljavim srednjim tonovima, te povučenijim visokotonskim područjem. Malene Sennheiserice snalaze se dobro i pri većim glasnoćama, gdje zvuk ne gubi svoje atribute.

Sennheiser CX300 II Impedancija: 16 Ohm-a SPL: 113dB/mW Dužina kabela: 1.2m Uz slušalice priloženo: 3 nastavaka (S/M/L), torbica za nošenje Cijena: 379,00 kn Info: Nove Boje Zvuka, tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

www.hifimedia.hr

Sličnost između braće iz obitelji Sennheiser proteže se od fizičkog izgleda do zvukovnih dostignuća kod kojih stariji brat ipak pokazuje zrelost u odnosu na mlađeg. Osnovne crte zvuka su iste samo sto je zvuk CX500 lišen zatvorenosti i muljavosti srednjih tonova, što doprinosi čišćem, detaljnijem zvuku. Kako bi svatko mogao uživati u zvuku CX500 uz slušalice je priloženo čak 6 različitih nastavaka kako bi se mogle idealno smjestiti u uho.

Aluminijsko kućište osim što slušalicama daje dozu prestiža pridonosi i robusnosti koja omogućuje da s lakoćom pretrpe svakodnevno “zlostavljanje”. Zvuk je kao i kod C351 svjetlijeg karaktera, ali s ugodnijim i mekanijim visokima. Nedostatak basa se može pripisati pretankim nastavcima koji onemogućuju dobro ležanje slušalica u uhu. Kao i jeftiniji model C551, pokazuje svoje nedostatke pri većim glasnoćama gdje zvuk postane presvijetao.

Sennheiser CX500 Impedancija: 16 Ohm-a SPL: 113dB (1kHz/1Vrms) Dužina kabela: 1.2m Cijena: 599,00 kn Info: Nove Boje Zvuka, tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

Zaključak

S kojim slušalicama nagraditi sebe i svoj MP3 player ovo ljeto? Izbor Best Buy slušalica u ovoj konkurenciji nije bio težak. Iako zvuk Sennheiser CX300 II slušalica ima nedostataka, on nije naporan, slušalice su veoma tolerantne prema kvaliteti materijala koje reproduciraju, kao i prema razini glasnoće. Uzimajući u obzir cijenu, ove su slušalice Best Buy testa. Izbor za najbolje slušalice općenito sveo se na dva modela, Sennheiserove CX500 i Philipsove SHE9800. CX500 nudi poboljšanje zvuka u svim parametrima u odnosu na CX300 II, ali mogućnost boljeg ocrtavanja širine pozornice, te otvoreniji, čišći zvuk čija je prednost najprimjetnija u vokalnim dionicama donio je Philipsu pobjedu u ovom dvoboju, te usprkos tvrđim visokima zaslužuju toplu preporuku. Naravno, za veću kvalitetu treba izdvojiti i bitno više novca.

hi-fimedia #77

Od snimanja, preko produkcije, do vašeg doma: to može samo Yamaha

U PONUDI : Yamaha, DALI, Bose, Sennheiser, QED, Myryad, Musical Fidelity, McIntosh, Van den Hul, Meliconi, Sound Style, Panasonic, Philips NOVE BOJE ZVUKA, Zagreb, Maksimirska 39 Tel. : 01 / 233 76 19, e-mail : info@bojezvuka.hr, web : www.bojezvuka.hr

Vodeća u svijetu u profesionalnih audio tehnologijaYamaha ima jedinstvenu prednost. Naša istraživanja i razvoj DSP programa sežu natrag u zoru digitalnog snimanja. A Cinema DSP, proizvod tog originalnog istraživanja, služi autentičnom ponovnom stvaranju stvarnog okruženja slušanja i daje posljednju riječ u realizmu kućnog kina. To, zajedno sa bogatstvom naše glazbene baštine, čini razliku koju ćete čuti kada odaberete Yamahu za vaš dom . Otkrijte više na www.bojezvuka.hr

HomeVision s

•

Philips PET1046 - prijenosni DVD player sa zakretnim LCD zaslonom visoke rezolucije

•

Novi Philipsov prijenosni DVD uređaj nosi oznaku PET1046, ima zakretni 10,2-inčni LCD zaslon visoke rezolucije i ugrađen DVBT tuner. Zaslon se može okretati za 180 stupnjeva što olakšava korištenje u raznim situacijama, kao što su putovanja. Za kvalitetu slike zadužena je Philipsova Zero Bright Dot tehnologija. DVB-T tuner omogućuje gledanje digitalne televizije s uključenim teletekstom i elektroničkom sedmodnevnom rasporedu programa (EPG). DVD uređaj ima USB priključak i utor za memorijske kartice, a podržava različite formate kao što su DVD, SVCD, DivX i MPEG4, MP3/WMA-CD, JPEG. Philipsov PET1046 ima ugrađenu punjivu bateriju koja omogućuje i do 6 sati neprekidnog rada. Upravljanje postavkama olakšano je jednostavnim menijem i funkcionalnim daljinskim upravljačem. Kao dodatak uz prijenosni DVD uređaj dolazi i praktična torbica te auto punjač.Philipsov prijenosni DVD uređaj PET1046 može se kupiti u svim bolje opremljenim trgovinama s tehničkom opremom po cijeni od 2.999,00 kuna. INFO: Philips Hrvatska, Tel. 01/3033 751, www.philips.hr

digital news Sony STR-DA6400ES STR-DA6400ES je vrh Sonyeve ponude što se tiče AV recievera s mogućnošću distribucije audia u 7.1-kanalnoj opciji i videa u dvije zone. STR-DA6400ES sadrži dva Faroudja DCDi Cinema čipa pomoću kojih se standardna rezolucija podiže na 1080i. Svaki od 7 kanala nosi 120 watta snage. Uuređaj je u stanju dekodirati većinu audio formata, uključujući HD audio formate kao što su Dolby Digital EX, Dolby Digital Plus, Dolby TrueHD, DTS HD Master Audio i DTS-High Resolution Audio. Sony STR-DA6400ES ima ugrađen ethernet priključak (DNLA certificiran proizvod), s mogućnošću streaminga sadržaja s PC-a ili primanja nadogradnje preko interneta. Uređaj ima dva Digital Media konektora za priključivanje Ipoda ili Walkmana i vezano uz to, Quick-Click značajku koja omogućuje on-screen

daljinsko upravljanje sadržajem. STR-DA6400ES također sadrži Bravia Sync za kompatibilnost sa Sonyevim uređajima, kao i SAT podršku za prijem XM i Serius satelitskih radija. Očekivana cijena je oko 20.000,00 kuna. INFO: Svijet medija, tel. 01/6399 222, www.svijet-medija.hr

SRS TruVolumen tehnologija

Grundig Vision 9 - nova serija LCD televizora Grundig je predstavio novu Vision 9 seriju LCD televizora, uređaje na koje se doista mogu priključiti gotovo svi nosači i izvori video i audio sadržaja. Dolaze u dvije dijagonale, 26“ (model 26-9940 T/C, 1366x768) i 32“ (model 32-9940 T/C, 1920x1080), a odlikuje ih zavidna količina mogućnosti. Za ljubitelje televizije tu je naravno MPEG4 DVB-T tuner, ali i Common Interface utor za kartice i potpuna hardverska i softverska podrška za DVB-C (i sve usluge digitalne televizije poput elektronskog vodiča). Filmofilima će biti zanimljiv podatak da osim 3 HDMI priključka i Dolby Digital zvuka, televizori imaju i snažnu podršku za reprodukciju video sadržaja putem ugrađenog USB 2.0 priključka. MPEG4 video zapise do rezolucije 1920x1080 čita u svim bitnijim formatima (.m4a, .3gp, .mov, .mpg, .mpe, .vob, .dat,.ts, .avi, .mp4, .mkv, H264), a podržava i hrvatske titlove u UTF-8 (.srt, .ssa, .ass, .smi, Video SUB). Na tržištu se očekuju početkom mjeseca kolovoza kada će se znati i njihova maloprodajna cijena. INFO: Grundig Intermedia Hrvatska, Tel. 01/4668 795, www.grundig-intermedia.hr

hi-fimedia #77

Na tržištu postoje već dvije tehnologije za ujednačivanje izlazne razine zvuka, neovisno iz kojih je izvora zvuk pušten. Najčešći problem nastaje s reprodukcijom zvuka TV postaja, gdje je razina zvuka reklama daleko glasnija nego uobičajeni program. Do sada korištene tehnologije za ujednačavanje izlazne razine zvuka dolaze iz Dolbya (Volumen Dolby) i Audysseeya (Audyssey Dinamic Volumen). Novi "igrač" dolazi iz SRS-a, a tehnologija ima naziv SRS TruVolumen. U SRS-u tvrde da SRS TruVolumen tehnologija ima veliku prednost nad konkurentima. Poput ostalih proizvođača TruVolumen je "zaposlio" znanost o percepciji zvuka, koja omogućava da zadrži izlaznu razinu zvuka na ugodnoj razini. Na primjer, korisnik ne primjećuje pomak od 20 dB u glasnoći na niskim frekvencijama, koliko će to primijetiti na srednjotonskim frekvencijama. SRS koristi to znanje u obliku TruVolume. TruVolume kontinuirano analizira 20 frekvencija i primjenjuje različite razine, kako bi imao uvijek kontrolu izlazne razine zvuka za svaki frekventni opseg. Njegovi efekti su više čujni u srednjim tonovima, a suptilniji u bas području. U SRS-u očekuju podršku proizvođača A/V opreme koji će ugraditi novu SRS TruVolumen tehnologiju, s obzirom da postojeću SRS tehnologiju već koristi oko 40 posto ravnih TV ekrana na tržištu. INFO: www.srs.com www.hifimedia.hr

Nova Philipsova linija LCD-a Philips je predstavio nove LCD TV prijamnike, serije osam, modernog i atraktivnog dizajna. Uz nagrađivane Philipsove tehnologije za poboljšanje slike i zvuka te MPEG4 DVB-T/C tuner za prijam HD signala, nova linija opremljena je i NetTV-om. Ova opcija omogućuje pregledavanje online sadržaja izravno na TV prijamniku pomoću daljinskog upravljača i bez uporabe računala. Dovoljno je jednostavno spojiti TV izravno na kućnu mrežu putem ugrađenog Ethernet priključka ili bežične WiFi mreže. Pregledan izbornik osigurava jednostavan pristup NetTV uslugama koje se automatski prilagođavaju zaslonu za najveću kvalitetu prikaza. Jedan je od modela iz nove serije i 42-inčni LCD 42PFL8404H. On-line poveziv, ima ugrađenu Ambilight Spectra 2 tehnologiju koja svjetlost i boje s ekrana produljuje na zidove s dvije bočne strane. Tu je i nova tehnologija Pixel Precise HD temeljena na nagrađivanom Pixel Plusu. Zahvaljujući Pixel Precise 100Hz, ovaj model TV prijamnika ima najbrže vrijeme odziva LCD matrice u svojoj kategoriji od 3 ms (mjerna jedinica BEW). Za povezivanje Philipsov LCD ima 4 HDMI priključka te DLNA PC mrežni link koji omogućuje bežično spajanje TV-a s računalom. Zahvaljujući toj funkciji moguće je na velikom TV ekranu pomoću daljinskog upravljača pregledavati videozapise ili slike pohranjene na računalu. Philipsov novi LCD TV prijamnik 42PFL8404H može se kupiti u svim bolje opremljenim prodavaonicama tehničke opreme po cijeni od 9.490,00 kuna. INFO: Philips Hrvatska, Tel. 01/3033 751, www.philips.hr

www.hifimedia.hr

Audyssey DSX poboljšani surround zvuk 5.1 surround zvuk je definitivno bio veliki napredak u odnosu na standardni 2 kanalni stereo zvuk, kao i kasnija 7.1 inačica. Međutim, naknadnim istraživanjem došlo se do nekih novih spoznaja u zvuku, pa su utvrđena neka ograničenja postojećeg surround zvuka. Iz Audysseya tako stiže novo razvijeni surround naziva DSX, koji će puno bolje definirati neke zvukove na surround sceni. Audyssey DSX uvodi još jedan prednji kanalni par na ± 60 °, s odgovarajućim frekvencijskim odzivom (Lijevi Prošireni - LP i Desni Prošireni - DP). Ovi prošireni prednji kanali su mnogo više kritični u prezentaciji realnog zvuka prednje scene, nego što to imaju zadnji surround kanali u tradicionalnim 7.1 surround sustavima. Dodavanje surround kanala iza slušatelja u stvarnosti ima puno manji utjecaj na doživljaj percepcije zvuka kod slušatelja, nego u slučaju prednjih proširenih kanala. Do promjena dolazi i po vertikali, pa DSX donosi i jedan par kanala po visini (Lijevi Gornji – LG i Desni Gornji -DG), koji bi trebali biti idealno pozicionirani na visini iznad prednjih zvučnika pod kutom od 45°. Osim novih tzv. "Proširenih" i "Gornjih" prednjih kanala, DSX također pruža procesuiranje surrounda koji poboljšavaju ukupni dojam zvuka i u stražnjim centralnim kanalima, ako postoje u surround sustavu. Audyssey Dynamic Surround Expansion je skalabilan sustav, koji se može prilagoditi praktičnim potrebama korisnika. Kao prvi korak je dodavanje "Proširenih" kanala, dok u drugom stupnju dolazi dodavanje "Gornjih" kanala. DSX automatski obrađuje i optimizira zvuk nad bilo kojim brojem raspoloživih zvučnika iznad 5.1. Prvi proizvod koji će imati ovu tehnologiju ugrađenu u sebi je Denonov receiver oznake AVR-4310CI. INFO: www.audyssey.com

hi-fimedia #77

digital news LG kreće s LED pozadinskim Marantz UD9004 SACD/Blu-ray player osvjetljenjem na novim LCD-ima

Nakon Philipsa i Samsunga i LG će uskoro predstaviti LCD televizore s LED pozadinskim osvjetljenjem. Prvi modeli na tržištu s dijagonalom od 149 cm (55 inča) nosit će oz nake 55LH95 i 55LH93. Oba modela su izrađena i namijenjena za High-end segment, što znači beskompromisni dizajn i kvalitetu, tako je barem najavio Simon Kang, predsjednik LG Electronics Home Entertainment Company i CEO. Očekuje se da će ovi modeli promijeniti sadašnje "malo" LED LCD tržište i da će potražnja znatno narasti u odnosu na već sada stariji način pozadinskog osvjetljenja LCD-a pomoću neonskih lampi. Debljina TV-a je samo 24,8 mm, ima rubno (LED edge) LED osvjetljenja od čak 3360 LED svjetala. Kontrastni omjer od čak 5.000.000:1 je najviši na tržištu. Slika će biti osvježena s 200 Hz, što bi joj trebalo dati dodatnu stabilnost i prirodnost. U ponudi će također biti i bežična veza s HD TV prijemnikom. Nakon pojavljivanja 149 cm modela, do kraja godine na tržištu bi se trebali pojaviti i modeli od 107 cm (42 inča) i 119 cm (47 inča), ali neće biti tako tanki. INFO: LG Hrvatska, www.lge.hr

Novi Marantzov player UD9004 2.0 profila vrhunski je univerzalni reproduktor – vrtjet će CD-ove, SACD, DVD-ove i Blu-ray diskove. U njegovoj srži video strujnih krugova leži hvaljeni Silicon Optix Realta procesor koji omogućuje tzv. Hollywood Quality Video (HQV). Player ima ugrađenu "pixel by pixel" I/P konverziju, 1080p podizanje signala putem 10bitnog procesa za sliku standardne definicije, Detail Enhancement, DNR (Digital Noise Reduction) i 297MHz/12bit Video D/A konverter. Za dodatno poboljšanje 1080/24p slike UD9004 može separirati audio i video signale preko dvostrukog HDMI izlaza. AV Pure Direct mod minimalizira negativni efekt zajedničkog prijenosa audio i video signala i reducira degradaciju slike. Audio "sekcija" je izdvojena u topologiji uređaja – bakrenog je kućišta, odvojenog audio i video dijela te napajačkog sustava kako bi se što manje utjecalo na osjetljive audio komponenete. Audio dio je baziran na ustroju vrhunskog SA-7S1 Super Audio CD Marantzovog playera sa snažnim toroidalnim transformatorom i balansiranim izlazima. HD Audio procesira se preko kvalitetnih 32-bit (floating point type) Analog Devices DSP-a i konvertira se u visokokvalitetni multi-kanalni LPCM signal. Audio reprodukcija se dodatno može poboljšati preko Pure Direct moda s kojim se u potpunosti isključuje video segment. U Marantzu se hvale i novim disk mehanizmom napravljenim od vrlo tankog lijevanog aluminija i "klampa" koji umrtvljuje vibracije. Kućište je također robusno, iz Marantza poručuju da je pojačano M1 kućište građeno kao tenk pa nije čudo da ovaj impozantni BD player teži čak 19,2 kg. Marantz UD9004 bi se trebao na tržištu pojaviti u kolovozu po očekivanoj cijeni od 5.500 eura. INFO: Renoprom, Tel. 01/3475 245, www.renoprom.hr

Martin Logan TF centralni zvučnik Poznati proizvođač elektrostatskih zvučnika Martin Logan iz SADa, pustio je na tržište svoj novi centralni zvučnik naziva TF. Novi TF je skromnog izgleda, a namijenjen je postavljanju ispod velikih HDTV ekrana. Vrlo je prilagodljiv, pa može poslužiti i kao lijevi i desni zvučnik, ako se postavi u okomiti položaj. TF kombinira elektrostatsku i konvencionalnu tehnologiju zvučnika, kako bi ponudio puni

hi-fimedia #77

spektar zvuka. Na višim frekvencijama, koristi ATF (Advanced Thin Film) elektrostatski zvučnik, a za bas frekvencije koristi par 10 cm (4 inčna) bas zvučnika. Zvučnik je bas refleksnog tipa, a s obzirom da se zvučnik postavlja na zid, dva bas refleksna otvora nalaze se na prednjoj strani. Dimenzije zvučnika su 16,4 x 61 x 14 cm, a težina 4,3 kg. Njegova visoka osjetljivost od čak 92 dB biti će dovoljna i za pojačala ili receivere s manjom snagom. Njegov frekvencijski odaziv od 70 Hz do 20.000 Hz omogućuje mu odličnu frekventnu pokrivenost, što će sigurno doprinijeti vjernim i jasnim zvukom. U svakom slučaju, ovaj novi Martin Loganov zvučnik dobro će se uklopiti sa svim ostalim zvučnicima iz njihove ponude. Domaći zastupnik za sada nema u ponudi ovaj zvučnik, ali sigurno će uskoro biti dostupan. U Americi Martin Logan TF ima cijenu od 500 dolara. INFO: Media Audio, tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr www.hifimedia.hr

DOŽIVITE BOJE U VAŠEM DOMU

www.utema.hr

TEST

DENON AVR-1709

Dobra prilika za ulazak u sur Denon ni u svojoj početnoj klasi receivera nije zaboravio da je ipak zvuk ono što se najviše cijeni pa tu filozofiju slijedi i na modelu AVR-1709

hi-fimedia #77

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

enon je vrlo diskretno postavio mnogobrojne funkcijske tipke na prednju ploču receivera ne narušavajući njegov dobar izgled. Središnji displej okružen je različitim svjetlosnim indikatorima, što uz pokazatelje na displeju dodatno pomaže da se odmah vidi što je sve u funkciji. Odostraga je receiver "načičkan" mnogobrojnim A/V priključcima. Za istaknuti je mogućnost dodatnog audio i zvučničkog priključka za sobu dva. U tome je slučaju moguće u jednoj sobi imati priključen 5.1 kanalni zvuk, a u dru-

goj sobi stereo dvokanalni zvuk. Denonov receiver nema On screen grafički prikaz izbornika nego se sva podešavanja gledaju na displeju receivera. Takav način podešavanja je prilično nezgrapan, a u prvi tren Denonova logika kretanja kroz izbornike i sve parametre receivera može zbuniti. Jedna od najznačajnijih stvari na Denonovom receiveru je uporaba Audysseyevih akustičnih poboljšanja. To uključuje čak 3 različita moda: Audyssey MultEQ, Dinamic EQ i Dinamic Volumen koji u nekim

slučajevima nadopunjuju jedan drugog. Audyssey MultEQ mjeri akustične karakteristike sobe te ujednačuje sve parametre zvuka kako bi dobili najbolji zvuk. Dynamic EQ ujednačava sve parametre zvuka i daje uvijek jednake rezultate neovisno o tome sluša li se zvuk na višoj ili nižoj razini. Dynamic Volume kombinira ove dvije funkcije te stalno prati zvučni izvor i podešava glasnoću na optimalni stupanj za određeni izvor. Onda više nema više iritantnih skokova u jačini zvuka što je uobičajeno kada se, recimo, pojavljuju reklame na nekom TV programu. Pomoću kalibracijskog mikrofona Denon podešava sve surround parametre zvuka. Može se izabrati čak šest neovisnih točaka, odnosno mjesta u sobi, kako bi se dobili optimalni rezultati, a ne samo u sredini zvučnog polja gdje sjedi slušatelj, nego i oko njega (ovisno gdje je postavljen mikrofon kod kalibracije). Naknadna provjera parametara je uvijek dobrodošla, ali Audysseye sustav kalibracije vrlo je dobro odredio osnovne parametre. Ipak se moralo stišavati zadnje surround kanale (SL+SD+SSD+SSL) jer su ipak bili malo preistaknuti. Po www.hifimedia.hr

TEST

round svijet jednoj "točki" ili mjestu gdje je postavljen mikrofon, kalibracija traje 4 min. i 55 sekundi, a kod podešavanja svih 6 točaka, cijeli proces traje prilično dugo - preko 20 minuta. Ovaj receiver dolazi s već viđenim Denonovim daljinskim upravljačem koji ima funkcijske tipke na obje strane, prednje i zadnje. Dok se na prednjoj strani nalaze samo one najnužnije i najčešće korištene funkcijske tipke, na zadnjoj strani ispod poklopca nalaze se tipke kojima se korisnik ne služi stalno. Ovakav koncept izgleda vrlo logičan. Daljinski ima i cijelu listu različitih kodova drugih tvrtki i uređaja, pa s njime ne bi trebalo biti problema kod upravljanja bilo kojim uređajem. Na prednjoj strani neke funkcijske tipke, osim što su srebrne boje, imaju i fluorescentnu pozadinu, pa su vidljive u mraku.

Zvuk i slika

Kod slušanja stereo materijala najbolje je slušati u "Direct" modu jer je tada zvuk puno kompaktniji i rafiniraniji. Stereo zvuk je bio jako dobar, s odličnim rasporedom zvukova (lijevosredina-desno). Dubinska perspektiva zvuka je također dobra (nešto veća nego na Yamahi), s dobrom i čistom definicijom izvođača u njoj. Jedino čemu bi se moglo prigovoriti je nešto povučenije srednjotonsko područje (ljudski glas se čini nekako udaljeniji nego ostali zvukovi). Bas je tvrđeg karaktera i s dobrom kontrolom. Ne treba niti pokušavati slušati surround zvuk bez uključenog Audysseyevog poboljšanja, jer ono donosi zaista dobar surround zvuk. Bas je ovdje bio nešto istaknutiji nego u stereu, ali to nije nimalo narušilo koherenciju cjelokupne zvučne slike. Autoritativnost, smirenost i prirodnost zvučne scene je zaista dobra. Denon je vrlo dobro baratao i s MP3/WMA/ AAC komprimiranim audio formatima jer primjenjuje svoju tehnologiju www.hifimedia.hr

DENON AVR-1709

Surround modovi

koja vraća više frekvencije zvuka pa glazbeni materijali zvuče puno bogatije i prirodnije. Video konverzija je moguća samo kada su priključeni video izvori manje rezolucije (npr. VCR) na veću rezoluciju i to isključivo kroz komponentni izlaz. Kroz HDMI to nije moguće. Jedino je moguće propustiti HDMI signal, te ga takvog naknadno obraditi na potpunu HD rezoluciju. S obzirom da ovo ipak nije najnoviji model receivera takvo stanje stvari je razumljivo.

Zaključak

Iako Denon u odnosu na Yamahin receiver pripada u "stariju" seriju, još je uvijek tvrdi orah i ima što za pokazati. Odličan surround i stereo zvuk, Audyssey tehnologije te HDMI priključci, daju mu puno pravo da se bez ikakvog srama može nositi s novijim receiverima. Ovaj receiver je odlična prilika za ulazak u surround svijet, posebno za one kojima nije odlučujuće da imaju sve najnovije surround dekodere.

A/V priključci

Prednji A/V Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz Ulaz za MP 3 plejer Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz

Oslali priključci

Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par)/zona 2/3 Vrsta zvučničkih priključaka Boja zvučničkih priključnica AC strujni priključak Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3 Kompozitni video izlaz za sobu 2 Zvučnički priključak za sobu 2/3 iPod RS-232

Daljinski upravljač

DENON AVR-1709 1

THX Ultra 2/ THX Surround EX Neural THX 5.1 DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTSHD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX / Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Reprodukcija surrounda kroz slušalice Multi kanalni stereo

Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost

Učeći/ već programiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/ fluorescentno) Makro programiranje

Posebnosti

D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice

Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

Odličan surround i stereo zvuk Audyssey Multi Q i Dynamic EQ Automatska kalibracija zvuka u 6 različitih točaka kontrola zvuka u zoni 2

protiv

Nema On screen grafičkog prikaza izbornika Nema video pretvorbu bilo kojeg signala kroz HDMI Nema najnovije HD surround dekodere

Broj ugrađenih pojačala/zona 2-3 Snaga pojačala 20 Hz – 20kHZ na 6/8 Ohma (svi kanali) Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO

Ostalo

On Screen grafika Dot-Matrix displej/ fluorescentni displej Osvjetljenje - zatamnjenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena Info

-/•/•/•/• -/•/•/•/• -/• 7 kanalni stereo • • • • 3/2 (uključujući u to 1 monitorski izlaz) 3/2 3/1 (monitorski izlaz) 3/1 (svi verzije 1.3a) 7/2 2/2/•/6.1 / 7/vijičaste stezaljke crna/crvena 1 1/-/• (kontrola stanice) -/• -/-/- (-/•) 192 kHz/24 bit 32-bit (40/60/80/90/100/110/120/150/2 00/250 Hz) 7/7x80W/•/• /•/• (4 moda) • 40 434 x 171 x 377 mm 11,3 2.970,00 kuna Technomax, tel. 01/3475 245 www.technomax.hr

hi-fimedia #77

TEST

YAMAHA RX-V 565

Yamaha diktira tempo u klasi PREPORUKA

Dobra opremljenost HDMI priključcima, DSP modovima, novim dekoderima, mogućnost slušanja surrounda kroz slušalice, vrlo dobri stereo i surround zvuk, važne su značajke i argumenti na strani Yamahe

hi-fimedia #77

P i š e : D u b r a v k o To p l a k

ako su oba receivera na testu u ovom broju iz istog cjenovnog razreda Yamaha RX-V 565 (3.190,00 kuna) i Denon AVR-1709 (2.970,00 kuna), među njima postoje neke bitne razlike. Dok je Yamahin receiver potpuno novi proizvod na tržištu, Denonov receiver je nešto "stariji" model, jer još nije dostupan noviji model oznake AVR-1710 pa se iz toga aspekta moraju promatrati njihove razlike i prave vrijednosti. Svaki od njih predstavlja vrlo povoljniju kupnju kod ulaska u surround svijet, a oba nude opremu i daju rezultate kakve su unatrag nekoliko godina mogli ponuditi samo daleko skuplji receiveri. Bez ikakvih sumnji, današnja opremljenost čak i jeftinijih surround receivera jamči korisniku dobru zabavu i puno audio vizualnih užitaka. Na korisniku je samo da

izabere komplet zvučnika za kućno kino i prepusti se svim čarima surround zvuka.

Tehnički opis

Yamahin receiver RX-V 565 ima prepoznatljivi dizajn. Kada se receiver uključi ipak su vidljive neke promjene; boja osvjetljenja displeja više nije narančasta nego bijele boje. Yamahino osvjetljenje displeja gotovo da je bilo zaštitni znak tvrtke pa će biti vrlo interesantno vidjeti kako će biti prihvaćen ovakav zaokret. Na stražnjoj strani uočljiva je bogata opremljenost HDMI priključcima - 4 ulazna i 1 izlazni. Iz ovoga se vidi kako je Yamaha čak i na svojim slabijim receiverima odlučila sve karte baciti na HDMI. To nije čudno jer je HDMI postao standardan na novim AV uređajima. Dok se za prednje zvučnič-

ke priključke (D+L) koristi vijčasti priključak, za sve ostale zvučnike je upotrijebljen sustav oprugastih hvataljki. Dakle, svi koji već imaju terminirane zvučničke kabele (banana priključke) morat će terminaciju skinuti kabel priključiti ogoljen. Yamahin receiver je opremljen sa svim surround dekoderima, čak i onim najnovijim; HD Dolby TruHD, Dolby Digital Plus i DTS-HD Master Audio, DTS-HD High Resolution Audio. To je dobra vijest za sve vlasnike Blu-ray playera jer će moći uživati u realističnom svijetu HD zvuka snimljenih na Blu-ray disk. Treba istaknuti da je netko po prvi puta ponudio nabrojane dekodere u ovom cjenovnom razredu. Yamaha već dulji niz godina nudi svoju uspješnu tehnologiju nazvanu "Silent Cinema" koja omogućuje doživljaj surround zvuka i kroz slušalice. Tu su i uobičajeni Yamahini DSP modovi koji mogu nadograditi zvuk ili simulirati zvukove određenih prostora. Ukupno ih ima 17, a podijeljeni su u dvije skupine. Prva je rezervirana za filmske i TV materijale, a druga grupa je rezervirana za glazbene materijale. Naravno, svakom od njih moguće je zasebno podesiti neke zvučne parametre prema ukusu. U video segmentu Yamaha koristi također najnovije tehnike poboljšanja slike kao Deep Color (30/36 bit) – produbljuje boju i x.v.Color. Kako bi sve funkcije receiwww.hifimedia.hr

TEST Yamaha RX-V 565

Surround modovi

Grafički prikaz glavnog izbornika

Prikaz mogućnosti u HDMI izborniku

vera mogle biti u potpunosti iskorištene i pravilno podešene, sve se može lijepo vidjeti i kontrolirati na On screen grafičkom prikazu izbornika. Podešavanje surround parametara nije teško jer je najbolje sve prepustiti automatskoj kalibraciji YPAO (Yamaha Parametric Room Acoustic Optimizer). Za razliku od Denona, Yamahina kalibracija traje vremenski znatno kraće (minutu i 47 sekundi), ali ne sadrži mjerenje zvuka u više različitih točaka u sobi. Svakako treba pogledati dobivene rezultate i eventualno popraviti nešto što će korisnik smatrati da nije kako treba. Daljinski upravljač je "nakrcan" raznovrsnim funkcijskim tipkama. Da ih se popamti sigurno neće pomoći njihova malena veličina, kao niti udaljenost između pojedinih tipki. Bez obzira na to, bar se ne može reći da neka funkcija fali, daljinski daje punu kontrolu, kako receivera, tako i drugih uređaja za koje postoji podrška u memoriji samog daljinskog, a ona svakako nije mala.

najbolje prezentiran i tu se Yamahinom receiveru nema što prigovoriti. Ukupno gledajući, Yamaha je ponovno pokazala da zna odlično vladati višekanalnim surround zvukom. Kod slikovnog dijela Yamaha se potrudila i odlično napravila konverziju bilo kojeg slabijeg video signala (npr. VCR) kroz HDMI priključak. Iako je podizanjem rezolucije slika dobila neke vidljivo bolje karakteristike na maksimalnoj rezoluciji od 1080p, slika je neznatno podrhtavala pa ju je najbolje držati na 1080i, odnosno isprepletenom načinu rada.

Zvuk i slika

Kod stereo moda sva tri zvučna područja vrlo su dobro izbalansirana. Iako je bas mekanijeg karaktera i nešto malo "pojačan", dobro se uklopio u cjelokupnu zvučnu sliku. Čisto srednjotonsko i visokotonsko područje pokazivalo je tek na velikim izlaznim razinama zvuka malu napadnost kod nekih glazbenih zapisa, ali to se nije primjećivalo na uobičajenim glasnoćama zvuka. Dinamika zvuka je dobra, a ocrtavanje prostora je nešto manje po dubini i širini. Korištenjem Yamahinog Music Enhancera svi komprimirani glazbeni formati (MP3 i WMA), dobivaju rafiniraniji i bolji zvuk, gotovo identičan nekomprimiranom originalnom zvuku. U surroundu bas ipak dobiva preveliku dozu jačine, ali je prilično dobro kontroliran u zahtjevnim zvučnim dionicama. Iako Yamaha ocrtava nešto užu surround zvučnu sliku, njezino pozicioniranje različitih zvukova u pojedinim kanalima je jako dobro. Zvuk HD surround zvučnih materijala bio je www.hifimedia.hr

Zaključak

Ugradnja svih najnovijih HD surround dekodera čini ovaj Yamahin receiver izuzetno poželjnim. Dobra opremljenost HDMI priključcima, DSP modovima, novim dekoderima, mogućnost slušanja surrounda kroz slušalice, vrlo dobri stereo i surround zvuk važne su značajke i argumenti na strani Yamahe. Svi oni koje žele cjenovno pristupačan surrround receiver, a da ne budu prikraćeni za gotovo nijedan bitan novi tehnički parametar, Yamaha RX-V 565 je ono što im je potrebno. za

Zvuk (stereo) Zvuk (surround) Opremljenost Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala/zona 2-3 Snaga pojačala 20 Hz – 20kHZ na 6/8 Ohma (svi kanali) Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO

DENON AVR-1709 4

Oslali priključci

Posebnosti

Primjetno neznatno podrhtavanje slike kod rezolucije 1080p

Učeći/ već programiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/ fluorescentno) Makro programiranje

protiv

A/V priključci

Daljinski upravljač

Ugrađeni svi najnoviji HD surround dekoderi Puno HDMI ulaza Podizanje bilo kojeg video signala na 1080p DSP modovi Silent Cinema – slušanje surrounda kroz slušalice

Ostalo

On Screen grafika Dot-Matrix displej/ fluorescentni displej Osvjetljenje - zatamnjenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena Info

-/•/•/•/• •/• •/•/•/• •/• • 7 kanalni stereo • • • • • 4/2 (uključujući u to 1 monitorski izlaz) 1/2/1 (monitorski izlaz) 4/1 (svi verzije 1.3a) 4/2 2/2/•/-/7/vijičaste stezaljke (prednji par) crna/crvena 1/-/• (posebni priključak) • -/• -/-/- (-/•) 192 kHz/24 bit 32-bit automatska 7/7x90W/•/-/• •/• (4 moda) • (7-struki) 40 435 x 151 x 364 mm 8,5 3.190,00 kuna Nove boje zvuka, tel. 01/233 76 19 www.novebojezvuka.hr

hi-fimedia #77

TEST

HARMAN KARDON BDP-10

PREPORUKA

Prvi HK Blu-ray player Prvi Blu-ray player iz Harman Kardona potvrdio je da ova tvrtka slijedi već dobro utabani put dobrog zvuka. Slika je samo nastavak dobro upakiranih mogućnosti ovog Blu-ray uređaja p i š e : D u b r a v k o To p l a k

vrtka Harman Kardon već dugi niz godina plijeni pažnju osebujnim i vrlo privlačnim dizajnom svojih proizvoda. Svaki njihov uređaj izgleda skuplje i ozbiljnije bez obzira kojem cjenovnom razredu uređaj pripada. Ustaljeni dizajn ima i njihov Blu-ray prvijenac oznake BDP10. Funkcijske tipke na prednjoj strani uređaja diskretno su postavljene i gotovo nevidljive, a osim vrlo čitljivog LCD ekrana uočljiv je USB priključak. Pomoću njega je moguće priključiti vanjsku memoriju (USB stick ili HDD disk) formatiranu u FAT 32 formatu, inače ju Blu-ray uređaj neće prepoznati. Osim pregledavanja JPEG fotografija (HD podrška) ili slušanja glazbenih MP3/ WMA materijala preko USB-a, moguće je gledati i DivX filmove. Za sada podrška hrvatskih znakova kod titlova filmova u DivX ne omogućuje prikaz č,ć,ž,đ znakova, što bi u budućnosti moralo biti popravljeno novijom nadogradnjom softwarea.

hi-fimedia #77

Vizualni problem predstavlja prejaki intenzitet osvjetljenja pokazivača uključenosti uređaja. Dok se displeju na uređaju u 4 koraka intenzitet svjetla može smanjiti do te mjere da se potpuno isključi, to nije moguće i s gore spomenutim indikatorom. Odostraga se nalaze već uobičajeni A/V priključci za neki Blu-ray player, a svi su pozlaćeni. Uređaj nema surround dekodere, ali tu je mrežni priključak preko kojeg se može priključiti na Internet. Osim podrške za BD-Live s kojim se mogu preuzimati i ažurirati interaktivne značajke pojedinog Blu-ray diska (BDVideo Profil 2.0), uređaj se tako može i nadograditi novim firmwireom kada on bude dostupan. On screen grafički prikaz izbornika je vrlo dobro napravljen s jednostavnim i jasnim postavkama. Harman Kardon se hvali da ima prikaz izbornika u potpunoj HD rezoluciji od 1080p, što je i uočljivo s čistim i jasnim linijama teksta u izbornicima. Odmah treba pode-

siti izlaznu video rezoluciju, kako bi svi video materijali bili prikazani u najvećoj i najboljoj rezoluciji od 1080p. Treba odmah podesiti i audio digitalni izlaz na „Bitstream Native“ opciju koja omogućuje potpunu uporabu novijih surround zvučnih zapisa kao što su Dolby TruHD i DTS HD master. Za slikovni dio Harman nije ponudio neke dodatne parametre kao neki Blu-ray uređaji na tržištu, smatrajući da je tvornički uređaj sasvim dovoljno dobro podešen da ispunjava sve zahtjeve video reprodukcije. Ovo će se sigurno svidjeti onima koji baš nisu vični naknadnim podešavanjima parametara slike. Kod ubrzanog premotavanja slike, preko cijele donje strane TV prikaza (slika 4), postavljena je jedna traka na kojoj se može pratiti gdje se korisnik u tom trenutku nalazi na samom filmu. Na traci su isprekidanim linijama označeni filmski odlomci. Žuti dio na traci pokazuje već pogledani filmski materijal, a plavom bojom onaj koji

nije pogledan. Uz sve to, tu je i prikaz ukupnog vremena koliko traje filmski materijal, a na dijelu na kojoj se korisnik trenutačno nalazi, ispisana je točna minutaža filma. Sve jako podsjeća na izgled nekih programa za editiranje slike. Harman Kardonovom Blu-rayu trebalo je dosta vremena da očita Blu-ray disk, čak 37 sekundi, ali je zato čitanje DVD i CD medija bilo brže, oba po 13 sekundi. Kako smo vidjeli i iz prošlog testa Blu-ray uređaja (Hi-Fi Media 76), svim Blu-ray uređajima je čitanje Blu-ray diskova za sada prilično sporo, pa Harman nije iznimka, osim što ima najbolje vrijeme čitanja DVD i CD medija. Daljinski upravljač je neobičnog oblika, gornji dio mu je proširen, a donji je dio sužen. Bez obzira na ovaj čudan oblik upravljanje Blu-rayom je nevjerojatno jednostavno i intuitivno. Raspored tipki je odlično riješen, a najčešće korištene funkcijske tipke su različitih oblika, pa se na opip prsta može osjetiti koja tipka se dodiruje i pronaći onu koja je trenutačno potrebna. Ukupnom dojmu dodatno pridonosi odlično pozadinsko osvjetljenje svih tipki (ledeno bijelo osvjetljewww.hifimedia.hr

TEST

nje), pa upravljanje Blu-rayem u mraku ne predstavlja nikakav problem. U svakom pogledu daljinski upravljač je odlično osmišljen.

Slika i zvuk

Harman Kardon gotovo nikada nije zakazao u zvukovnom dijelu na nekom svom uređaju, pa tako i ovaj njihov Blu-ray prati zacrtanu filozofiju dobrog zvuka. Stereo slika je otvorena i s dobrim naznakom svakog izvođača u njoj. Iako prostor nije velik po dubini i širini, to nije nimalo smetalo ugođaju koji je prezentirao ovaj Blu-ray uređaj. Bas je mekanijeg karaktera i uopće nije bio dominantan ili nametljiv u ukupnoj zvučnoj kulisi, kao što je to gotovo uobičajena karakteristika jeftinijih uređaja. Otvoreno srednjotonsko i visokotonsko područje rezultiralo je čistim i jasnim zvukom, s odličnom definicijom te vrlo dobrom prirodnošću. Pohvaliti treba i odličnu izbalansiranost dijelova spektra zvuka, niti jedan nimalo ne narušava onaj drugi. BDP 10 daje iznimno dobar stereo zvuk. Sve dobro iz stereo zvuka je preneseno i u surround. Iako bi se moglo zamjeriti području basa koji se u određenim trenutcima čini pomalo malenim i nenametljivim, njegova prezentacija je uvijek prisutna. Gdje se traži iznenadni udar (npr. eksplozija), bas se ne skriva, a gdje ne treba biti u prvom planu, tamo i nije. Najvažnije je ipak da nikada ne gubi kontrolu. Takva prezentacija basa daje puno prostora www.hifimedia.hr

ocrtavanju prostora ostalim frekvencijama, budući da ih ne „guši“ pa je zvuk uvijek čist i jasan. Generalno gledajući, zvuk je po svim parametrima nenametljiv i pitak, bez imalo zamora može se slušati satima. Neovisno o kojem se području radi, stereo ili surroundu, je li snimka s HD-a ili s uobičajenog nosača zvuka, Harman Kardon je uvijek imao spreman odgovor: jasan, precizan i kontroliran zvuk. Od svih uređaja ove vrste koje sam do sada testirao, Harman Kardon je definitivno davao najbolje ujednačeni zvuk. Gledajući testne uzorke s DVD diska bila je primjetna velika razlika između slike sa 576 linija i slike podignute na HD rezoluciju od 1080p. Slika je na 1080p zaista dobra, s gotovo potpuno zaglađenim rubovima predmeta što slici daje izuzetno dobru čistoću. Samo se na nekim primjerima moglo vidjeti neravnomjerno zaglađenje, ali to će rijetko koji korisnik primijetiti. Na prikaz boja nema baš nikakvih primjedbi. Postojana i vrlo prirodna reprodukcija cijelog spektra, sa čistim prijelazima iz jedne boje u drugu. Ne treba ovaj Blu-ray u potpunosti uspoređivati s testiranim modelima iz prošlog broja, jer osim puno veće cijene, ipak imaju nešto bolju sliku. Bez obzira na to, Harman Kardon je pokazao vrlo dobru sliku kod reprodukcije DVD-a. Reprodukcija s Blu-ray diskova pokazala je također vrlo dobar raspon boja, s mekanom i vrlo prirodnom slikom. Kontrastni odnos između crnih i bijelih linija također je dobro reproduciran, ali u Harmanu ipak još moraju dodatno poraditi na prikazu crne boje, kako bi dobili veću dubinu crnog. Kod brzih filmskih scena bilo je primjetno malo zamućenje rubova predmeta, pa se u takvim trenutcima slika čini više „mutna“, nego što bi trebala biti.

Zaključak

Prvi Blu-ray player iz Harman Kardona potvrdio je da ova tvrtka slijedi već dobro utabani put dobrog zvuka. Vrlo jednostavno rukovođenje uređajem (jednostavni izbornici, daljinski upravljač), samo dodatno doprinose vrlo dobrom dojmu koji je ostavio na nas. Slika je samo nastavak dobro upakiranih mogućnosti ovog Blu-ray uređaja, s kojom Harman Kardon odlučno stupa na video scenu u HD rezoluciji.

Glavni izbornik

Odabir različitih rezolucija slike

Izgled izbornika kod uključenog USB sticka

Odlična informativna navigacijska traka kod premotavanja filmskih materijala

HARMAN KARDON BDP-10 Optički digitalni izlaz (TosLink)

•

Koaksijalni digitalni izlaz

•

Stereo audio izlaz

•

Kompozitni video izlaz

•

Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y)

•

S-VHS izlaz

SCART izlaz

HDMI

• ( verzija 1.3)

RSC 232C

Daljinska kontrola

•

Audio izlazi iz surround dekodera (7.1)

Mrežni priključak

•

USB

•

Dodatni pribor Audio digitalno/analogni pretvarač Progressivan scan Video scaler Mogućnost podešavanja slike

• (HDMI kabel + RCA A/V kabel) 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) • (480i/576i/576p/720p/1080i/ 1080p) -

Dimenzije (širina x visina x dubina)

440 x 352 x 66 mm

Masa

5,5 kg

Cijena

4.380,00 kuna Media audio.hr, tel. 01/ 485 4297, www. mediaaudio.hr

Info

HARMAN KARDON BDP-10 1

Zvuk Slika Jednostavnost upravljanja

Slika Zvuk (stereo)

Brzina čitanja DVD i CD medija BD-Live funkcija Mrežni priključak

Zvuk (surround) Opremljenost

protiv Prevelika svjetlost indikatora uključenja Blu-ray uređaja

Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

hi-fimedia #77

VODIČ KROZ DIGITALNE VIDEO FORMATE

orast broja ljudi koji u dnevnoj sobi žele pravi medijski centar, rast popularnosti web distribucije digitalnog videa te općeniti rast digitalnih medija za nas, integratore gore navedenih servisa, je postavio nužnost u shvaćanju različitih danas dostupnih tipova digitalnih video formata. Pogledat ćemo neke osnovne značajke sedam najčešće susretnutih video formata koji cirkuliraju webom i domenama digitalne kućne zabave : MPG, AVI, MOV, ASF, WMV, RM i FLV.

Real Media

WMV

Još jedan dosta specifičan format videa, a i samog playera je Real Media, danas malo manje popularan nego prije nekoliko godina kad je "streaming" video i audio bio luksuz.Real Media ima specifičnu .rm ekstenziju koja se može reproducirati samo na RM Playeru ili na VLC-u koji ima samo djelomičnu podršku za ovaj format, a sam format je vrlo prikladan za "streaming" video i audio na čemu je u počecima i zaradio popularnost. Danas omogućuje korisnicima gledanje raznih TV postaja uživo preko sistema mjesečne pretplate.

Veoma sličan ASF-u, WMV (Windows Media Video) je za sve praktične svrhe u biti ASF datoteka, samo sa specifičnim kodekom - WMV kodekom.Po defaultu ovaj je format namijenjen reproduciranju unutar Windows Media Playera, ali to je moguće i preko VLC ili GOM playera.WMV je rasprostranjen u "streaming" video domeni formata prisutnih na Internetu, makar više prije nego danas

MPG (MPEG) MPEG je kratica za "Moving Picture Experts Group" - grupa stručnjaka za pokretne slike. Vođeno Microsoftovom ranom potrebom da forsira kako ekstenzije svih datoteka moraju imati samo 3 alfanumerička znaka, MPEG je evoluirao tako da se izostavilo slovo "E" originalne kratice čime je nastao današnji MPG. S tehničke strane gledano, MPG više predstavlja naslov formata nego sam format datoteke. MPG je od početaka bio i ostao među najzastupljenijim i najpopularnijim formatima digitalnog videa što je kroz period od 20-ak godina od kad je prva verzija nastala rezultiralo s nekoliko verzija formata koje treba pojedinačno razmotriti pri promatranju ovog formata. MPG video je pionir među formatima digitalne distribucije videa na Internetu i diskovnim medijima te je zbog toga kompatibilan sa svakakvim hardverskim i softverskim playerima. MPEG-1 je bila prva instanca formata i gledano u današnjim standardima, kvaliteta je dosta loša, nekad ništa bolja od analognog VHS formata. Slijedeća generacija poznata kao MPEG-2 je tehnologija koju još i dan danas koristi većina TV postaja pri arhiviranju i emitiranju svojeg programa, a i DVD medij pohranjuje video u MPEG-2 formatu. Čak i HDTV radiodifuzija u nekim državama koristi MPEG-2 format videa tako da bi varljivo bilo pomisliti da će se MPEG-2 sada kada mu nasljednik puše za vratom, povući sa scene. Mi ćemo se ipak malo više fokusirati na najmoderniju verziju ovog raširenog formata, MPEG-4 znan i po kraticama MP4 i m4v. Ova najnovija i najkompleksnija verzija MPG-a ima uvelike poboljšanu efikasnost kompresije; u razmatranjima se može čak uzeti da se za istu kvalitetu slike sa MPEG 4 formatom dobije duplo manja datoteka nego

sa MPEG 2 kompresijom. MPEG 4 gradi svoje algoritme kodiranja na bazi prethodnika MPEG-1 i MPEG-2, a na listu funkcionalnosti dodaje puno novih karakteristika kao VRML podrška za 3D renderiranje, objektno-orijentirane kompozitne datoteke (uključujući audio, video te VRML objekte), podršku za eksterno-specificirana DRM (digitalna autorska prava) te za različite oblike interaktivnosti i sl. Ovaj format je također namijenjen reproduciranju s weba u stvarnom vremenu ("streaming") i podržava većinu multimedijskog sadržaja. Česti je format pri razmjeni videa preko interneta ("sharing") a kao primjer možemo navesti da ga Apple koristi za reprodukciju u Itunesu i na Ipodu. MPEG-4 je u konstantnom razvoju i nadogradnji te je zbog toga, s obzirom na vrijeme kad je koja verzija tog formata nastala, podijeljen na više dijelova. Nažalost, kompanije koje promoviraju MPEG-4 kompatibilnost često i ne navode jasno o kompatibilnosti s kojim dijelom MPEG4 formata se radi. Ključne subinstance MPEG4 formata, gore navedeni dijelovi, su zasada MPEG4 Part 2 (MPEG-4 SP/ASP, koriste ga kodeki kao DivX, Xvid, Nero Digital te 3ivx i Quicktime 6) te MPEG-4 Part 10 što je sinonim za AVCHD (korišten za x264 codec, za Nero Digital AVC, u Quicktimeu 7, te za HD medije nove generacije kao Blu-Ray). Još jedna verzija MPEG4 formata je 3GP, format kojeg koristi rastući broj mobilnih aparata i pametnih telefona koji imaju opciju video snimanja. Kratica stoji za 3. Generation Partnership Project. 3GP se kao i ostale datoteke mogu prebacivati sa mobitela na mobitel pa na internet kojim god redoslijedom te se mogu prikazivati na računalu na VLC Playeru, Quicktime Playeru i RealPlayeru, ali ne i u standardnom Windows Media Playeru.

Što su i kako rade MPG, AVI, 56

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

TEST

FLV Bez sumnje ste bar jednom u životu gledali FLV video isječak - znali to ili ne. FLV je kratica za Flash Video. Kada surfate webom i naiđete na stranicu na kojoj se reproducira video, bio to foršpan za film ili reklama u obliku bannera, radi se o FLV videu. Zato vas nakon friške instalacije npr. Win XP i odlaska na web traži da skinete Flash Video kodek da bi mogao prikazati puni sadržaj stranice pošto je danas prava rijetkost web portal bez Flash Video sadržaja. Flash video ispod haube skriva kompleksne algoritme kodiranja koji daju visoku kvalitetu videa uz dostatnu procesorsku snagu što u današnje doba više ne predstavlja problem. Brzina Internet veze naravno utječe na reprodukciju videa pošto se video isječci u FLV formatu učitavaju u računalo bit po bit, doslovno. Posljedice slabije veze su ili gubitak pojedinih sličica iz videa ili sporo reproduciranje videa, a nekad mogu i zamrznuti sustav. S druge strane, FLV datoteke rade odlično u "streaming" okružju weba te se mogu reproducirati skoro bilokojim softverskim playerom. Adobe Flash Player je praktički univerzalno prihvaćen.

AVI

ASF

Kratica AVI dolazi od Audio Video Interleave (isprepleten audio i video). AVI nije kompliciran za pohranu i operacije nad njim, čineći ga dosta zahvalnim video formatom koji se može reproducirati na skoro svakom softverskom i hardverskom Media Playeru. Često se koristi kao kontejnerski video format za kompresijske kodeke kao Divx ili Xvid (kontejner/omotač je oznaka za formate datoteka koji daju playerima samo informaciju o tome kako su podaci organizirani unutar datoteke, ali ništa o samom načinu kodiranja, tako da ako npr. neki player može reproducirati AVI video format, ako je ta ista datoteka u AVI kontejneru kodirana DivX-om, a player nema instaliran DivX kodek, player neće moći reproducirati video isječak). Makar je AVI tako svestran da može biti kontejner za praktički bilo kakvu video ili audio datoteku, potrebno je imati odgovarajuće video kodeke kako za video tako i za audio. Svi ti kodeci su dostupni na webu, većinom besplatni u osnovnim verzijama koje će biti dovoljne za reprodukciju, dok će za kodiranje i eksportanje u nekim programima za video montažu biti potrebno kupiti profesionalne verzije pojedinih kodeka. Zgodan program koji vam može pomoći ako zapnete pri reprodukciji AVI-a je Total Movie Converter kojim možete AVI pretvoriti u bilo koji drugi format te se riješiti brige oko mnoštva kodeka. Bez obzira na navedene pogodnosti ovog video formata, neki smatraju da je AVI već zastarjeli kontejnerski format. Korišten kao kontejner za moderne MPEG4 kompresijske standarde (Xvid i Divx), pojavljuje se povećana veličina datoteke što mu ne ide u korist. Kontejner također ne podržava neke moderne značajke MPEG4 formata kao npr. B slike (slike nastale predviđanjem na temelju prethodne i slijedeće slike, u svrhu uštede prenesenih podataka), a i AVI kontejneri također ne sadrže informaciju o omjeru stranica samog piksela (pikseli nisu samo kvadratični, postoje više različitih pravokutnih oblika). To uzrokuje da dosta playera, uključujući softverske kao Windows Media Player, renderiraju svaku AVI datoteku kao da ima kvadratične piksele što pri reprodukciji rezultira razvučenom sliku u horizontalnom ili vertikalnom smjeru (makar se to u malo sofisticiranijim softverskim playerima VLC-u ili GOM-u da regulirati naknadno). Unatoč svojim ograničenjima i dostupnosti modernijih kontejnera kao Quicktime ili MP4, AVI je svejedno ostao dosta popularan među "file-sharing" zajednicom zahvaljujući svojoj visokoj kompatibilnosti s postojećim softverima za video montažu i reprodukciju.

ASF (akronim od Advanced Systems Format) je format sličan AVI-ju po tome što je stvoren od Microsofta i što je kontejnerski format koji koristi različite kodeke za kompresiju datoteka. Reprodukcija je ograničena po defaultu na WMP, ali ga najsvestraniji player današnjice VLC reproducira također. ASF se najčešće koristi kod "streaming" videa jer se video može početi gledati prije nego se cijeli video učitao što je dosta zgodno. Oni koji bi htjeli prebaciti svoje ASF datoteke u drugi format mogu to učiniti pomoću Total Movie Convertera.

MOV MOV je ekstenzija Quicktime-ovog formata nastalog od strane Apple-a sa svrhom pohranjivanja i reproduciranja video datoteka prvenstveno na Apple računalima, kasnije i na Windowsima. MOV je kao i AVI kontejnerski format te se često koristi za pohranu i arhiviranje videa zahvaljujući efikasnosti kompresije. Kao i AVI, unutar MOV kontejnera video isječci mogu biti kodirani raznim kodovima, među kojima je danas vrlo popularan h.264 koji u sprezi sa MOV omotačem nudi odličan omjer kvalitete slike i veličine datoteke. MOV je kompatibilan i s Windows i MAC platformama te se u početku mogao reproducirati samo na Quicktime playerima, dok sada postoji i nekolicina besplatnih playera dovoljno svestranih da reproduciraju i MOV formate (VLC, GOM).

Zaključak Sad kada znate osnove o nekim video formatima i njihovim ekstenzijama, lakše ćete odrediti razlog zašto vam neki video isječak određeni player neće reproducirati i kako odabrati player i kodek da bi taj problem riješili. S druge strane, kako bi si uštedjeli pozamašnu količinu vremena na skidanje određenih kodeka, instalirajte na vaše računalo VLC Media Player kojem je teško naći zamjerke što se svestranosti s video formatima tiče. GOM Player je isto jedna od aplikacija koja bi trebala biti instalirana na vašem računalo jer nudi napredne funkcije sinkroniziranja videa sa npr. titlovima, kao i podršku širokoj paleti formata.

MOV, ASF, WMV, RM i FLV www.hifimedia.hr

hi-fimedia #77

www.sonusart.hr

21:9 ovom n o 954H ije PFL9 6 mac 5 r o f odelu Za in Art! mm onus zivno lu k s ite S v ek o z na

Svim korisnicima American Express i PBZ Maestro kartica Sonus Art omoguÊuje kupovinu vrhunskih Philipsovih LCD televizora do 12 rata, bez kamata i naknade!

Philips 32PFL5404H

325,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 3.890,00)

Philips 32PFL7404H

658,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 7.890,00)

Philips 42PFL5604H

750,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 8.990,00)

Svi kupci Philipsovog LCD TV-a dobivaju na pokolon Profigold HDMI kabel PROV1002 u vrijednosti

429 Kn!

Philips 42PFL7603H

584,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 6.999,00)

Philips 42PFL8404H

791,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 9.490,00)

Philips 42PFL7404H

658,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 7.890,00)

Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025

ŠTO SE SKRIVA IZA NOVOG STANDARDA ZA PRIJENOS HD VIDEA

HDMI 1.4

Kontroverzni korak u budućnost piše: Danko Šuvar

Verzija 1.4 donosi bitnu promjenu, umjesto jednog standardnog HDMI kabela sada ima 5 različitih HDMI kabela, ovisno o namjeni www.hifimedia.hr

oš se nije slegla prašina oko HDMI verzije 1.3 (i odaziv vjernih videofila na vrhuncu tehnologije da kupe opremu koja će ga podržavati), a već dolazi verzija 1.4 i novi zahtjevi za tehnološkim praćenjem novih pogodnosti koje će ova nova tehnologija donijeti ljubiteljima hollywoodskih umjetničkih dostignuća. HDMI (High-Definition Multimedia Interface) je standard, ili tehnološka specifikacija, koju su razvili Hitachi, Panasonic, Philips, Silicon Image, Sony, Thomson i Toshiba kao jedinstveni digitalni interfejs za prijenos HD videa i višekanalnog audia između raznih audio-video

uređaja i/ili kompjutera uz upotrebu samo jednog HDMI kabela. Kako se tehnologija razvija i nove mogućnosti dodaju, tako se i specifikacija mora povremeno mijenjati kako bi se dodali novi elementi (i teoretski sačuvala kompatibilnost sa starijom verzijom, u okviru mogućnosti starije verzije). Razvoj novih specifikacija, licenciranje i pisanje standarda obavlja kompanija HDMI Licensing, LLC, koja je u potpunosti u vlasništvu Silicon Image (glavnog razvijača video processing čipova i čipova za HDMI ulazno/izlazne terminale), i koja dobiva određenu financijsku nadoknadu za svaki pro-

dani HDMI kabel ili prodanu licencu nekom od proizvođača koji želi imati HDMI priključak na uređaju (”godišnja nadoknada za administraciju HDMI standarda” za svakog ”adoptera” – proizvođača je oko $10.000). Jedan od glavnih razloga za pojavu HDMI bila je potreba za distribucijom HD materijala uz primjenu enkripcije ili zaštite od kopiranja, a drugi razlog, puno očitije istican konzumentima, je ”digitalna” kvaliteta slike (bez A/D i D/ A konverzije neophodnu za komponent konekcije) i pojednostavljeno povezivanje kroz jedan kabel. Česte promjene standarda i činjehi-fimedia #77

HDMI 1.4 STANDARD

nica da jedna kompanija (HDMI Licencing, LLC) vodi igru (i ubire novce), daje kritičarima HDMI-a kao koncepta materijal za kritiku, posebno primjetno kod verzije 1.4 koja je dosad podigla najveći stupanj kontroverze od svih ostalih verzija. Od prve HDMI verzije 1.0 (prosinac 2002.), do verzije 1.3 (lipanj

2006.), HDMI kabel nije se bitnije mijenjao, osim možda u garantiranoj brzini protoka informacije, znači mogao se praktički koristiti isti kabel kako se unaprjeđuju komponente. Verzija 1.4 donosi bitnu promjenu, umjesto jednog standardnog HDMI kabela sada ima 5 različitih HDMI kabela, ovisno o namjeni. Budući da naj-

skuplja verzija od četiri kabela za kućne uređaje može raditi sve što i one jeftinije verzije, eto velike prilike prodavačima da uvijek poguraju najskuplju verziju kao ”najbolju” bez obzira da li to mušteriji stvarno i treba. Uz nove standard pojavit će se i pet vrsta HDMI kabela, koji će po propisu morati biti propisno označeni i na pakovanju i na samom kabelu, kako bi se ublažile kritike o zbunjivanju konzumenata ovom dodatnom komplikacijom, i smanjile zloupotrebe u prodaji (konzument treba biti i obrazovan što sad sve to znači, ali to je već druga tematika). - Standard HDMI kabel, podržava data transfer do 1080p/60 specifikacije. - High Speed HDMI kabel, podržava transfer veći od 1080p, ukljućujući 3D, Deep Color, 4K x 2K i sve ostale dijelove 1.4 specifikacije. - Standard HDMI Ethernet, uključuje Ethernet funkcionalnost.

Što je sve novo u HDMI 1.4? ✦

HDMI Ethernet opcija - dodaje se mogućnost bi-direkcione 100 Mb/s Ethernet komunikacije između priključenih uređaja, preko dodatnog para žica ugrađenih u HDMI kabel. Teoretski, televizor, receiver i blu-ray player moći će dijeliti istu konekciju za internet preko HDMI kabela, uz dijeljenje sadržaja s interneta ako nije zabranjeno copy-protekcijom ili sličnim.

✦

Povratni kanal za audio - omogućava se “displej” komponenti da pošalje audio signal u digitalnom obliku nazad prema receiveru (npr s TV tunera ili u TV ugrađenog DVD playera) kroz HDMI kabel, eliminirajući potrebu za dodatnim digitalnim kabelom od displeja prema receiveru.

✦

3D podrška preko HDMI - omogućava se transmitiranje dva seta 1080p HDTV signala u isto vrijeme, kako bi se podržao neki od 3D formata za video-igre ili buduće 3D filmove (odvojene slike za lijevo i desno oko, kako se obično dobija 3D, uz upotrebu naočala).

✦

4K x 2K rezolucija - omogućava se HDMI uređajima prikazivanje ekstremnih HD rezolucija (4096 x 2160), četiri puta više nego sadašnji 1080p, na nivou rezolucije koja se koristi u nekim digitalnim kino dvoranama.

✦

Povećana podrška za kolor profile - HDMI će podržavati upotrebu kolor profila koje koriste digitalne kamere (sYCC601, Adobe RGB i Adobe YCC601), kako bi se vjernije prikazivale boje prilikom priključenja digitalnih kamera direktno na displej.

✦

Mikro HDMI konektor (tip D) - minijaturni 19 pin HDMI konektor koji je 50% manji neko sadašnji konektor, a podržava do 1080p rezoluciju za prijenosne uređaje kao što su to mobilni telefoni, medija playeri, kamkorderi i digitalne kamere.

✦

Specijalni sistem za automobilske sisteme (tip E) - specifično razvijeni sistem za nepovoljne uvjete koji vladaju u automobilu, vibracije , vlaga, toplina i buka. Ovim robusnijim kabelima omogućava se distribucija HD HDMI sadržaja u automobilu.

hi-fimedia #77

- High Speed HDMI Ethernet, znači Ethernet i 3D, Deep Color, 4K x 2K, puna 1.4 specifikacija. (kabel za uzeti da bi bili sigurni za budućnost, barem do HDMI 1.5, ili za prodati ako ste prodavač) - Automotive HDMI, specijalni konektori za upotrebu u automobilskom okruženju. Iskustvo govori da je potrebno od 6-12 mjeseci da se nove mogućnosti iz HDMI specifikacije pojave u praksi u komponentama, a budući da je implementacija od strane proizvođača elektronike dobrovoljna, ostaje na proizvođačima (i posredno, tržištu) da odluče što će uključiti u nove uređaje a što ne, i kada. Mnogi od njih gunđaju na troškove razvoja i potrebom za još jednom revizijom u tako kratko vrijeme, ali sigurno oni veći vide i neke pogodnosti. Nova specifikacija i nove pogodnosti = novi uređaji za prodati zasićenom tržištu. Kompaktibilnost s uređajima starijih HDMI specifikacija je i dalje osigurana, u okviru HDMI verzije koju stariji uređaj podržava, ali se postavlja pitanje zašto Ethernet, podrška veće rezolucije i povratni audio kanal nisu ubačeni u 1.3 standard iz 2006., kada je već bilo očito u kom se smjeru kreće elektronska industrija. Uz dodatnu komplikaciju s novim HDMI kabelima, edukacija konzumenta postaje sve važnijom kako bi se izbjegao “HDMI backlash” i HDMI prešao iz omiljene u omraženu konekciju. Razumni ljudi iz elektronske industrije, uključujući i Jeff Bocaccia iz DPL laboratorija, tvrde da ne treba paničariti i da sistem integratori i potrošači još neko vrijeme ne trebaju brinuti o novom standardu, možda i godinu dana, da mogu postojeće projekte kao takve provoditi kraju i da su dodatne pogodnosti HDMI 1.4 uglavnom pogodne za krajnjeg korisnika. David Saltz iz Wireworlda misli da će proći godine prije nego se Ethernet stvarno i pojavi u komponentama, i da oni nemaju potrebe postati “prvi adapteri” te tehnologije u njihovoj sadašnjoj ponudi kabela. Većina korisnika vjerojatno će zamijeniti svoje 1.3 spec (ili 1.1 ili 1.2) uređaje tek kada se pokvare, a ne zato što se pojavio HDMI 1.4, ali kao standard HDMI 1.4 je neophodan elektronskoj industriji kako bi njihov razvoj išao u relativno predvidivom i logičnom smjeru. www.hifimedia.hr

DIGITAL I

Pentax K-7 K-7 je novi Pentaxov vrhunski DSLR fotoaparat čvrstog i kompaktnog tijela sa čak 126 brtvi koje sprječavaju ulazak vlage i prašine u unutrašnjost. Zahvaljujući i otpornosti na niske temperature (do -10 °C) moguće ga je koristiti u skoro svim vanjskim uvjetima. Novi CMOS senzor razlučivosti 14,6 megapiksela uz novi PRIME II procesor omogućuje slijedno snimanje brzinom od 5,2 sl/s i snimanje videa HD rezolucije (standarnih 1.280x720 piksela i u 4:3 formatu rezolucije 1.536x1.024 piksela brzinom od 30sl/s). Mjerenje osvjetljenja u 77 zona omogućuje preciznije određivanje ekspozicije u zahtjevnim svjetlosnim uvjetima. Uz pozadin-

www.hifimedia.hr

ski LCD ekran dijagonale 7,6cm i izvanredne razlučivosti od 921.000 piksela, na gornjoj strani fotoaparata nalazi se i informacijski ekran. Unaprijeđen je i sustav fokusiranja u 11 točaka, te je sada brži, a u Live view modu snimanja koristi se kontrastni auto fokus uz prepoznavanje lica i prikaz histograma. Ugrađena stabilizacija u tijelu sada kompenzira i rotaciju senzora te omogućava oštrije slike pri manjoj brzini zatvarača, a u odnosu na prethodnike unaprijeđen je i sustav micanja prašine sa senzora. Početak prodaje najavljen je za kraj srpnja. INFO: Neo orbis, tel. 01/ 2944 447, www.pentax.hr

hi-fimedia #77

digital news Olympus EP-1 Nedavno je Olympus predstavio prvog člana nove PEN serije digitalnih fotoaparata, nazvane prema kompaktnoj analognoj seriji predstavljenoj prije 50 godina. Ovo je prvi Olympusov Micro 4/3 model i donosi spoj SLR-a i kompaktnih fotoaparata. Tijelo je kompaktno i naglašenog retro dizajna uz ugrađeno mnoštvo naprednih funkcija. Ne posjeduje optičko tražilo i kadriranje se vrši isključivo putem velikog pozadinskog ekrana (dijagonale 7,6cm) kao kod kompaktnih fotoaparata. 12,3 MP Live MOS senzor mehanički je stabiliziran s ugrađenim sistemom otresanja prašine, a TruePic V procesor za obradu slike obećava veliku brzinu rada i snimanje HD video zapisa. Brzina slijednog snimanja je 3 sl/s uz ograničenje od 14 snimaka ukoliko se koristi RAW format zapisa. Snimanje videa rezolucije 1.280x720 piksela i brzinom od 30sl/s ograničena je na 5 minutne zapise uz mogućnost prim-

jene raznih kreativnih filtera. Iznenađuje izostanak podrške za xD memorijske kartice, već se sada koristi samo najzastupljeniji SD format što se ne može uzeti kao zamjerka. Kako tijelo fotoaparata bez izbora optike ne bi bilo upotrebljivo, Olympus je predstavio i nove Micro 4/3 objektive: M. ZUIKO DIGITAL 17mm F2.8 Pancake (34 mm ekvivalentno 35mm formatu) i M. ZUIKO DIGITAL ED 14-42mm F3.55.6 (28-84mm) objektiv. Naravno, mogu se koristiti i svi Panasonicovi Micro 4/3 objektivi i 4/3 objektivi uz korištenje adaptera. U prodaji će se naći tijekom srpnja uz najavljenu cijenu od 749 eura u Europi. INFO: Olympus, tel. 01/4899 035, www.olympus.hr

Panasonic LUMIX G VARIO 7-14mm/F4.0 ASPH Micro 4/3 sustav obogaćen je novim objektivom izrazito širokog kuta snimanja LUMIX G VARIO 7-14mm/F4.0 ASPH. Usprkos širokom kutu snimanja od 114° (14-28mm ekvivalentno 35mm formatu), novi objektiv je lagan i kompaktan. Hvatanje cijele scene neće biti problem i u skučenim prostorima. Kompaktnost je postignuta kombinacijom 16 elemenata u 12 grupa, a maksimalan otvor blende F4.0 postiže se kroz cijeli raspon zooma. Težina objektiva od 300g uz duljinu od 83,1mm, u skladu je sa malenim dimenzijama tijela Micro 4/3 fotoaparata. Objektiv nema ugrađenu optičku stabilizaciju, a najbliža točka fokusa je na udaljenosti od 25cm. Predstavljanjem novih micro 4/3 objektiva, Panasonic trenutno najviše podržava razvoj novog standarda jer kvaliteta i ponuda kvalitetne optike, uz praktično i dobro tijelo fotoaparata, osnova je za održavanje i osvajanje tržišta. INFO: www.panasonic.hr.

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

digital news Novi Sony Alpha DSLR fotoaparati Nakon otprilike godinu i pol uspješne prodaje α200, α300 i α350 DSLR fotoaparata, Sony predstavlja njihove nasljednike u modelima α230, α330 i α380. Novi modeli su manji i lakši od prethodnika te donose nekoliko novosti. Zajedničke karakteristike su ugrađena stabilizacija u tijelu, grafičko sučelje s vodičem koji objašnjava pojedine modove snimanja i podrška za MS PRO/PROHG Duo i SD/SDHC memorijske kartice. α230 i α330 koriste isti CCD senzor razlučivosti 10,2 MP, dok najjači model ima 14,2 MP. Pozadinski ekran iste dijagonale (6,9cm) i razlučivosti (230.400 piksela) fiksan je

na najslabijem modelu, dok je kod α330 i α380 pomičan u dva smjera naginjanja. α230 nema mogućnost kadriranja pomoću pozadinskog LCD ekrana, dok kod jačih modela ta Quick AF Live view omogućuje kadriranje i brzo fokusiranje čak i brzih pokretnih objekata. Precizan senzor za mjerenje svjetla s 40 segmenata koji nudi velik izbor načina rada za mjerenje u više segmenata, centrirano i mjerenje točke. U kit paketima dolaze SAL-1855 (DT 18-55mm F3.5-5.6) i SAL-55200/2 (DT 55-200mm F45.6) objektivi, a predstavljeni su i novi portretni SAL-50F18 (DT 50mm F1.8) i SAL-30M28 (DT 30mm F2.8) makro objektivi. Ovi modeli očekuju se na tržištu tijekom lipnja uz povoljnu cijenu kao i kod prethodnika. INFO: Sony Overseas SA, tel. 01/4694 823, www.sony.hr

Samsung WB550 Konkurencija u interesantnoj kategoriji kompaktnih digitalnih fotoaparata s velikim rasponom zooma zaoštrava se. Samsung WB550 u laganom (219g) i kompaktnom kućištu (105x61,4x36,5mm) pruža Schneider-KREUZNACH objektiv raspona žarišne duljine od odličnih širokokutnih 24mm do 240mm (10x zoom) uz maksimalan otvor blende F3.3-5.8. Ugrađeni CCD senzor dijagonale 1/2,33” sastavljen je od 12,1 milijuna piksela. Dvostruka stabilizacija (optička i digitalna) omogućuje oštrije slike, a za bolje portrete brinu se funkcije prepoznavanja lica, osmijeha i treptaja, te automatska korekcija kože. Automatski mod snimanja analizira kadar i bira između 11 optimiziranih scena od portreta do pejzaža. WB550 se može pohvaliti snimanjem video zapisa 720p HD rezo-

lucije koristeći H.264 format kompresije koji omogućuje otprilike 25 minuta zapisa po 1GB memorije. Maksimalno trajanje snimke sa stereo zvukom je otprilike 29 minuta. Pozadinski ekran dijagonale 7,6cm sastavljen je od 460.000 piksela. INFO: Europatrade, 01/2040 250, www.europatrade.hr

Najlakša Full HD AVCH kamera na svijetu - Panasonic HDC-SD10 S težinom od samo 227 grama ova kompaktna kamera ne predstavlja poteškoću nošenja niti kod duljeg snimanja. Omogućeno je snimanje u Full HD rezoluciji (1920x1080i), koristi Leica Dicomar objektiv s 16x optičkim zumom i naprednim optičkim stabilizatorom slike. U inteligentnom načinu rada (iA) kamera uključuje AF/AE tracking funkciju koja prati objekt u pokretu koji se snima i automatski prilagođava fokus i ekspoziciju za optimalnu kvalitetu snimke. Snimanje se vrši na SDHC/SD memorijske kartice koje reagiraju na pritisak tipke snimanja u roku od 1.9 sekunde, zvuk se snima stereo u Dolby Digital sistemu, a ima LCD ekran dijagonale 2.7" koji je osjetljiv na dodir. Očekivana cijena na našem tržištu je oko 4.800 kuna. INFO: www.panasonic.hr

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

TEST

Ispod površine

VODOOTPORNI FOTOAPARATI

Panasonic DCM-FT1

piše: Igor Jadan

ako bi se nakon (uvijek) prekratkog godišnjeg odmora prisjetili lijepih trenutaka zabave na obali mora ili rijeke, za vrijeme snimanja moramo se suočiti s opravdanim strahom da u trenutku voda i pijesak mogu oštetiti skupo plaćeni fotoaparat i time pokvariti dobru zabavu vlasnika. Na sljedećim stranicama prikazujemo digitalne fotoaparate namijenjene za snimanje pod vodom i otporne na prašinu, hladnoću i djelomično padove. Usporedit ćemo tri modela različitih proizvođača, dostupnih na našem tržištu: Olympus μ Tough 8000, Panasonic DMC-FT1 i Pentax W60.

www.hifimedia.hr

Olympus µ Tough 8000

Pentax W60 hi-fimedia #77

T E S T O LY M P U S

TOUGH 8000, PANASONIC DMC-FT1, PENTAX W60

Olympus μ Tough 8000

3,6x

LCD

OPTI»KI ZOOM

MEGA PIKSELA

6,9 cm

10 M

640x480 30sl/s

Olympus µ Tough 8000 1

Ergonomija Mogućnosti Kvaliteta slike

Čvrstoća i otpornost Upravljanje tapkanjem po fotoaparatu Poklopac na objektivu

protiv

Male i slabo označene tipke Raspon zooma Video rezolucija

4,6x 12,1

LCD

OPTI»KI ZOOM

MEGA PIKSELA

6,9 cm

1,5 M

1.280x420 30sl/s

Mogućnosti Kvaliteta slike

Velike tipke Trakica za ruku sa učvršćivanjem 4,6x zoom Nije otporan na niske temperature Nedostatak naprednijih manualnih modova snimanja

hi-fimedia #77

KARAKTERISTIKE: ISO 64-1.600; Fokusiranje (Manualno/Makro): NE/2cm; Ekspozicija: 1/2000-4; Zapis: JPEG; Baterija/Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 182g; Dimenzije: 95 x 61,7 x 21,5mm; Cijena: 3.099,00 kn; INFO: www.olympus.hr

Ergonomija

protiv

di i rezultati su prilično dobri, ali je rezolucija premala za veće ispise. Tu opciju je moguće primijeniti i na postojeće snimke tijekom pregleda fotografija, kao i podešavanje sjena, korekcija crvenih očiju, naglašavanje i dodavanje sjaja očima. Snimanje video zapisa zaostaje za konkurencijom i nudi maksimalnu rezoluciju od 640x480 piksela uz brzinu od 30sl/s što je za današnje pojmove zastarjelo. Prednost je u hrvatskim izbornicima koji su dostupni na svim Olympus fotoaparatima dok konkurencija još nije krenula u tom pravcu lokalizacije. Prikaz pritiska i nadmorske visine/dubine vode korisna je informacija kako se ne bi prešla granica otpornosti fotoaparata. Priloženi punjač spaja se na AV priključak fotoaparata i puni bateriju bez potrebe za vađenjem. U jednu ruku to je praktično rješenje, ali za vrijeme punjenja baterije nije moguće koristiti fotoaparat i ako se posjeduje rezervns baterijs mora se paziti da se napuni tijekom noći ili kada fotoaparat nije u upotrebi. Kvaliteta slike je prosječna uz nešto jaču pojavu šuma pri višim ISO vrijednostima i uz nešto mekše slike s gubitkom finih detalja u rubnim dijelovima. Mehanička stabilizacija senzora pomaže, ali je nešto slabija od Panasonicove implementacije i slike nisu toliko oštre. Automatski balans bijele boje nije imao problema u većini situacija. Boje su bile realne. Ukoliko se koristi bljeskalica na bliskim objektima, u par slučajeva slika je bila preosvijetljena i nerealnih ispranih boja.

Panasonic DMC-FT1

Panasonic DCM-FT1 1

ako mu samo ime govori (Tough), ovaj fotoaparat je najotporniji na svakojake nezgode i teške uvjete rada. Vodootporan je do 10 m dubine, pad sa 2 m visine, temperature do -10°C i opterećenje od 100 kg zahvaljujući čvrstom metalnom kućištu. Kao i kod prethodnika (SW serija), ostaje zamjerka na premale tipke i bijelo ispisane oznake na srebrnom kućištu. Njih je teško vidjeti u normalnim uvjetima, a kamoli u vodi. Korisnicima koji su prije imali Olympus fotoaparat i naviknuli su se na smještaj kontrola to neće predstavljati problem, ali novi korisnici će neko vrijeme naginjati aparat kako bi pod boljim kutom vidjeli natpise pored tipki. Mogućnost upravljanja fotoaparatom pomoću tapkanja radi vrlo dobro, ali će biti korisna najviše za vrijeme zime kada se zbog debelih rukavica ne mogu pritiskati malene tipke. U odnosu na konkurenciju, µ ima najmanji raspon zooma koji kreće od širokokutnih 28 – 102mm (3,6x). Na kotačiću za izbor načina snimanja prisutno je samo 4 opcija fotografiranja, snimanje videa i pregled snimaka. iAUTO opcija nudi najmanje mogućnosti podešavanja (samo rezolucija i kompresija), a automatika prepoznaje scenu i prilagođava postavke snimanja kao i Panasonicov model, ali nešto sporije. Uz SCN mod gdje je moguće birati između 19 predefiniranih scena i načina snimanja, na kotačiću je izdvojen Beauty mod koji ukoliko prepozna lice primjenjuje filtre koji “pegla” sliku i uljepšava portret te snima novu popravljenu sliku razlučivosti 2 megapiksela. Za to mu je potrebno oko 17 sekun-

rvi Panasonicov fotoaparat otporan na vodu dostupnosti najvažnijih opcija te velikim i dobro oznai udarce pokazao se kao dostojan suparnik čenim tipkama, izdvojenom tipkom za snimanje videa, Olympusovoj µ SW i TOUGH seriji iako mu nedo- Panasonic je najlakše koristiti u otežanim uvjetima staje mogućnost snimanja na temperaturi ispod 0. DMC-FT1 je najveći od testirane trojke, a masom se smješta u sredinu. Metalno tijelo fotoaparata dolazi u 4 boje (srebrna, plava, narančasta i zelena) i odlikuje se otpornošću na padove sa visine od 1,5m i vodootpornošću do 3m dubine u trajanju do 60 minuta. Raspon žarišne duljine od širokokutnih 28-128mm (4,6x zoom) ne zaostaje puno za Pentaxovim 5x zoomom, a pruža veću fleksibilnost od Olympusovih 3,6x. Usprkos tendencija smanjenja fotoaparata, Panasonic se kod ovog modela odlučio za nešto veće tijelo na koje se mogu postaviti veće tipke što omogućuje lakše korištenje fotoaparata u vodi. Tipke su dobro razmještene i lako ih je koristiti, a kontrola zooma je izvedena kliznom tipkom na gornjoj strani fotoaparata uz veliku i nazubljenu tipku okidača. Zahvaljujući jednostavnom izborniku i lakoj www.hifimedia.hr

TEST

Pentax W60

LCD

OPTI»KI ZOOM

MEGA PIKSELA

6,35 cm

1.280x720 15sl/s

Pentax W60 1

Ergonomija Mogućnosti Kvaliteta slike

za Težina Intervalno snimanje Korisničke upute 5x zoom

protiv Nedostatak optičke stabilizacije Povremeno preosvijetljene slike

entax W60 u odnosu na konkurente je jeftiniji, lakši i nudi neke naprednije mogućnosti, ali nedostaje mu otpornost na udarce i optička stabilizacija slike. Klasično dizajnirano kućište fotoaparata izrađeno je od plastike uz brušeni aluminij na prednjoj strani i nije otporno na padove. Optika je smještene u unutrašnjost kućišta, ali nije zaštićena dodatnim poklopcem i više je izložena oštećenjima. Na donjoj strani fotoaparata nalazi se jedini zabrtvljeni poklopac iza kojeg se krije baterija, memorijska kartica i AV/USB priključak. Tipke nisu velike, ali su dobro smještene kako bi se fotoaparat lako koristio samo jednom rukom, a oznake su jasne i vidljive pod vodom. Zelena tipka može se podesiti da uključuje jednostavan automatski mod snimanja ili pruža brzo podešavanje 4 odabrane opcije. Bez ove mogućnosti, svakoj naprednijoj opciji moralo bi se pristupati kroz izbornik čime bi bili nezadovoljni iole napredniji korisnici. Navigacijskim tipkama bira se jedna od 4 prikazane opcije koje se odrede u izborniku između 9 ponuđenih funkcija. Iako se W60 hvali s HD video podrškom (1.280x720 piksela), zbog brzine od samo 15sl/s ne pruža fluidnu snimku. Ukoliko se koristi niža rezolucija od 640x480 piksela, video zapis je vrlo dobre kvalitete zahvaljujući i opciji digitalne stabilizacije. Za vrijeme snimanja video zapisa moguće je koristiti 5x optički zoom ukoliko se ta opcija uključi u izborniku. Napredna mogućnost manualnog fokusiranja omogućuje bolju kontrolu, ali je slika na pozadinskom ekranu u nekim slu-

ispod površine vode. Svakako treba pohvaliti naizgled malu ali izuzetno korisnu stvar za veći osjećaj sigurnosti pri korištenju, traku za nošenje fotoaparata s kopčom koja se može stegnuti oko zgloba. Zahvaljujući tome može se lakše roniti i plivati bez straha da će fotoaparat lagano skliznuti iz ruke i izgubiti se u dubinama i mulju morskog ili riječnog dna. LED lampica na prednjoj strani fotoaparata pomaže pri fokusiranju u mračnijim uvjetima i snimanju videa. Pri odabiru podvodnih modova snimanja, prikazuje se upozorenje da se provjere i po potrebi očiste brtve na fotoaparatu od pijeska, prašine ili drugih nečistoća koje bi mogle utjecati na otpornost na ulazak vlage u unutrašnjost. Najbolje je priloženom četkicom očistiti brtve prilikom vraćanja baterije nakon punjenja i prebacivanja slika na računalo. Od konkurencije, ovaj se model ističe snimanjem AVCHD Lite video zapisa rezolucije od 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s koristeći MPEG-4 AVC/H.264 video zapis sa stereo zvukom. Kvaliteta snimke je vrlo dobra, a omogućeno je i korištenje zooma za vrijeme snimawww.hifimedia.hr

čajevima prezrnata te je malo teže odrediti pravu oštrinu. Još jedna zanimljiva opcija je fleksibilno intervalno snimanje koje omogućuje raspon intervala snimanja od 10 sekundi do 60 minuta uz određivanje trajanja i odgode početka snimanja. Zahvaljujući otpornosti na vodu, moguće je snimiti zanimljive intervalne slike u prirodi i kasnije ih spojiti u video zapis. Pri češćoj uporabi bljeskalice malena baterija brzo se isprazni i traje otprilike 130 snimaka uz nekoliko video zapisa, ali prilikom intervalnog snimanja baterija je izdržala preko 250 fotografija uz 7 video zapisa. Ukoliko korisnik namjerava dulje vremena boraviti u prirodi daleko od struje i voli snimati puno fotografija, preporuka je kupiti još jednu bateriju i ponijeti je sa sobom. Uputa za korisnika dolazi u knjižici malog formata, ali iscrpnog sadržaja na preko 240 stranica. Kvaliteta slike je korektna i slike su u pravilu realnih boja uz povremenu pojavu malo preosvijetljenih dijelova kadra. Razina šuma je primjetna na ISO 400 razini, ali nije alarmantna. Automatika ponekad pretjera s osjetljivošću, ali moguće je odrediti gornju granicu koju fotoaparat može automatski odabrati ili sve odrediti ručno. Bačvasto izobličenje je primjetnije nego kod konkurencije i kutovi su manje oštri od sredine fotografije. Ispod vode, W60 se snalazi vrlo dobro ukoliko ima dovoljno svjetla, a zahvaljujući vidljivim oznakama lako je podešavati opcije i birati modove snimanja. KARAKTERISTIKE: ISO 50-1.600; Fokusiranje (Manualno/Makro): DA/1cm; Ekspozicija: 1/15004; Zapis: JPEG; Baterija/Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 125g; Dimenzije: 98 x 55,5 x 24,5 mm; Cijena: 2.050,00 kn; INFO: www.pentax.hr

nja uz slabo primjetan zvuk motora koji pokreće leće u objektivu. Postoji mogućnost snimanja u MJPEG zapisu koji zauzima dvostruko više memorije, ali pruža veći izbor rezolucija snimanja: 1.280x720, 848x480, 640x480 i 320x240 piksela brzinom od 30sl/s. Trajanje baterije je vrlo dobro i s jednim punjenjem FT-1 može snimiti oko 300 fotografija, ali veće korištenje snimanja videa utječe na brže pražnjenje baterije. Kvaliteta slike je vrlo dobra uz malo izraženiju plavu boju i hladnije tonove. Slika nije prezasiće-

na kao kod većine kompaktnih digitalnih fotoaparata. Bačvasto i jastučasto izobličenje je jedva primjetno, ali su kutovi nešto mekši od sredine fotografije. Pri višim ISO vrijednostima primijeti se pojava šuma u sjenama, ali to je primjetno samo na ekranu i ispisanim fotografijama velikih dimenzija. Funkcija prepoznavanja lica ima napredne mogućnosti memoriranja pojedinih osoba uz određivanje prioriteta, upisivanje imena i njihovog datuma rođenja. Kod ženskih osoba treba biti oprezan zbog prikaza starosti osobe prilikom pregleda fotografija na fotoaparatu, što može dovesti do nepredviđenih reakcija. Iako je prepoznavanje lica brzo i moguće je fokusom pratiti lice koje se pomiče u kadru, ono je znalo krivo prepoznavati memorirane osobe. KARAKTERISTIKE: ISO 80-1.600; Fokusiranje (Manualno/Makro): NE/5cm; Ekspozicija: 1/1300-8; Zapis: JPEG; Baterija/Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 163g; Dimenzije: 98,3 x 63,1 x 23,0 mm; Cijena: 2.950,00 kn; INFO: www.panasonic.hr hi-fimedia #77

KRATKI VODIČ ZA FOTO POČETNIKE

Prednosti DSLR fotoaparata:

Zašto kupiti DSLR fotoapa

1 2 3 4 5 6 7 8

hi-fimedia #77

Kvaliteta slike – zahvaljujući puno većem senzoru koji ima veće piksele, smanjena je razina šuma koja se najviše primijeti pri višim ISO vrijednostima. Prilagodljivost – fleksibilnost koju pruža mogućnost zamjene objektiva dolazi uz dodatne troškove, ali skoro svi jeftiniji modeli na tržištu dolaze i u paketu sa dva objektiva koji pokrivaju veliki raspon zooma. Entuzijasti bez velikog budžeta mogu, ovisno o modelu fotoaparata, jeftino kupiti stariji rabljeni objektiv po niskoj cijeni putem internet aukcija. Kompaktni fotoaparati pružaju raspon zooma od 3x do impresivnih 26x, ali ukoliko se nakon kupnje shvati da su potrebe drugačije od onih koje pruža odabrani model, potrebno je promijeniti fotoaparat. Iako ultrazoom kompaktni fotoaparati pružaju velik zoom za male novce, kvaliteta ugrađene optike uz maleni senzor odražava se na nižu kvalitetu slike. Brzina – DSLR fotoaparati su u pravilu brži prilikom slijednog snimanja, fokusiranja, upravljanja i podešavanja zahvaljujući većem broju tipki i funkcija dostupnih bez ulazak u izbornike. ISO vrijednosti – veći upotrebljiv raspon osjetljivosti omogućuje bolje rezultate u posebnim uvjetima snimanja. Zahvaljujući marketingu ISO3.200 vrijednosti pojavljuju se i u kompaktnim fotoaparatima, ali uz veliko smanjenje rezolucije i neupotrebljivu kvalitetu slike. Ručno podešavanje – napredniji kompaktni fotoaparati omogućuju ručno podešavanje svih važnijih opcija snimanja, ali DSLR fotoaparati dizajnirani su kako bi se te opcije mogle što brže i jednostavnije podešavati. Svi DSLR fotoaparati posjeduju i mogućnost automatskog podešavanja, ali jednom kada se korisnik upozna sa svojim fotoaparatom poželit će eksperimentirati i preuzeti potpunu kontrolu u svoje ruke. Zadržavanje vrijednosti – iako se tempo izdavanja novih modela ubrzao kod DSLR fotoaparata, kompaktni modeli mijenjaju se puno brže i barem 2 puta godišnje izdaju se novi modeli čime vrijednost kupljenog uvelike pada. U DSLR svijetu tijelo se smatra potrošnom robom, a kvalitetni objektivi zadržavaju svoju vrijednost jer ih je moguće koristiti i na novom tijelu ukoliko se ne mijenja proizvođač. Dubina polja – fokusirani portret sa zamućenom pozadinom u većini slučajeva je nemoguće dobiti s malim kompaktnim aparatom, ali DSLR u ovom slučaju briljira zahvaljujući optici i naprednom podešavanju. Kvaliteta optike – veličina leća u objektivu i puno više uloženih sati u razvoj objektiva za DSLR fotoaparate rezultira i boljom kvalitetom nego kod kompaktnih modela. Objektivi u kit paketima su nižeg ranga, ali su i takvi bolji od velike većine objektiva ugrađenih u kompaktne fotoaparate. Kit objektivi zadovoljit će amatere, a zahtjevnijim korisnicima koji mogu posegnuti dublje u novčanik pruža se velik izbor kvalitetne optike.

www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

Prije kupnje DSLR fotoaparata treba razmisliti o sljedećem:

1 2 3

Cijena – iako su cijene drastično pale, ukupna investicija u DSLR fotoaparat je veća i raste kupnjom kvalitetnijih objektiva. Veličina i težina – trend smanjivanja tijela i objektiva prihvatili su svi proizvođači, ali i dalje se dimenzijama i masom ne mogu mjeriti sa malim i laganim kompaktnim fotoaparatima. Kompaktni fotoaparati uvijek mogu stati u torbicu i ne zauzimaju puno mjesta što je prednost prilikom odlaska na izlet i cjelodnevnog turističkog razgledavanja jer pakiranje i nošenje oveće torbe sa tijelom fotoaparata i par objektiva može biti veća gnjavaža od potrebe za vrhunskom kvalitetom slike. Održavanje – pri svakoj izmjeni objektiva moguć je ulazak prašine u tijelo aparata koja se sa vremenom skuplja na površini senzora. Iako u današnje vrijeme svi modeli posjeduju neku tehniku sprječavanja nakupljanja prašine na senzoru, ona nije svemoguća i preporučljivo je odnijeti fotoaparat u servis na čišćenje.

rat i na što obratiti pažnju Galopirajući razvoj i izdavanje novih modela DSLR fotoaparata praćeno je i konstantnim snižavanjem cijene pa su se najjeftiniji DSLR modeli cjenovno približili naprednim kompaktnim fotoaparatima. Nadamo se da će vam ovaj pregled nekoliko glavnih značajki i prednosti DSLR fotoaparata nad kompaktnim modelima, pomoći u odluci isplati li se prijeći korak više i upustiti se u svijet napredne fotografije piše: Igor Jadan

koliko se odlučite za kupo vinu DSLR fotoaparata sli jedi par opcija na koje treba obratiti pažnju pri odabiru:

Stabilizacija - pri manjoj brzini zatvarača i velikom zoomu malo pomicanje ruke može utjecati na oštrinu, a stabilizacijom u objek tivu ili na senzoru kompenzira se taj pomak i veći postotak slika je oštriji. Stabilizacija senzora u tijelu fotoaparata praktična je zato što je na taj način bilo koji objektiv stabiliziran. Objektivi sa ugrađenom stabilizacijom u pravi lu imaju i višu cijenu. Zaštita od prašine – aktiv ni sustav čišćenja senzora od prašine stresanjem vrlo je korisno zbog čestog mijenjanja objek tiva kada se otvara ulaz prašini u tijelo fotoaparata. U rijetkim www.hifimedia.hr

slučajevima se izmjena objektiva vrši u prostoru s malo prašine, a i jedna točkica na senzoru ima velik utjecaj na kvalitetu i oštrinu slike. Video zapis - jedna od najvećih zamjerki DSLR fotoaparatima od korisnika kompakta je nedostatak opcije snimanja video zapisa. Najnoviji modeli ispravljaju taj nedostatak i pružaju snimanje video zapisa HD rezolucije uz bolju kvalitetu od kompaktne braće. Očekujemo da će se ta mogućnost raširiti i vrlo brzo biti prisutna u većini modela na tržištu. DNG RAW zapis – iako to nije standard i svi proizvođači za svoj RAW format prilažu pro grame za naprednu pretvorbu u JPEG zapis, DNG je Adobeov

format i samim time je najkom patibilniji s neprikosnovenim Pho toshop programom. Ujedno je i puno veća vjerojatnost da će vaš omiljeni program za pregled slika podržavati DNG format bez potrebe za dodatnim pluginom, nego da podržava neki nestan dardni format. Kadriranje putem LCD-a “LiveView” opcija postaje stan dardna u današnjim DSLRovima, ali još uvijek nije potpuno funkcio nalna i zaostaje za izvedbom na kompaktnim modelima iako su razlike sve manje. Pomični LCD ekran – uko liko fotoaparat posjeduje LiveView opciju, pomični pozadinski ekran (barem 6,9 cm dijagonale, što veće razlučivosti) pruža puno veću fleksibilnost prilikom kadriranja.

Čvrsto i zaštićeno tijelo izdržljivo tijelo s tipkama zaštićenim od prodora vlage i prašine pred nost je kod korištenja fotoaparata u prirodi kako iznenadni ljetni plju sak ne bi u trenu uništio nekoliko tisuća kuna vrijednu investiciju. Manja težina i dimenzije svidjet će se onima koji ne žele uvijek sa sobom nositi veliku torbu sa neko liko kilograma opreme koja svakim korakom postaje sve teža. Postoji još mnoštvo karakteristika i funkcija koje se mogu opisati i koje bi morao posjedovati idealan fotoa parat, ali kao i za sve ostalo u životu i ovdje vrijedi da ne postoji idealan model koji bi ispunio sve naše želje. Potrebno je dobro razmisliti koje su nam potrebe i mogućnosti, te pro bati pronaći najoptimalniju kombi naciju karakteristika uz uvijek ogra ničeni budžet. hi-fimedia #77

% 50 POPUSTA

Uštedite 50% na godišnjoj pretplati. Tri razloga zašto se isplati pretplatiti na hifimedia magazin: 1. s godišnjom pretplatom dobivate šest brojeva po dvostruko manjoj cijeni nego na kiosku 2. dobijete vaš omiljeni magazin na kućnu adresu 3. svaki mjesec sudjelujete u nagradnoj igri za dobitak glazbenog CD-a ili DVD-a

Podaci naručitelja pretplate Cijena jednogodišnje pretplate (6 brojeva) iznosi 90 kuna* Plaćanje Općom uplatnicom na žiro račun Multimagazin d.o.o., Zagreb, 2402006-1100440379 ________________________________________ ___________________________________________________ ____________________________________________________

IME I PREZIME/ NAZIV TVRTKE ULICA/MJESTO TEL./E-MAIL

* ova ponuda vrijedi samo za teritorij Republike Hrvatske. Potvrdu uplate ili zahtijev za izdavanje predračuna pošaljite na e-mail info@hifimedia.hr

Michael Jackson

1959-2009

Uspon

i pad kralja popa

Čudo od djeteta, genije, nakaza? Zvali su ga kraljem popa. Njegova glazbena genijalnost ga je podigla do statusa pop ikone, glazba ga je na neki način i uništila. Njegova glazba je ono po čemu će ostati upamćen piše: Tihomir Ivka

rvo je bio čudo od djeteta, pa je bio genije, a završio je kao čudovište. Ili je možda cijelo vrijeme bio pomalo od svega toga." Ove riječi zapisao je, radeći retrospektivu diskografije Michaela Jacksona, Jon Pareles, glavni rock kritičar u New York Timesu, u vrijeme dok je kralj popa još bio živ. Ovih dana, poslije tragične i iznenadne smrti, riječ kao "čudovište", teško je pročitati, valjda zbog uvriježenog načela "o pokojnicima sve najbolje". Dakako da u tome ima neizmjernih količina hipokrizije, jer isti ti mediji koji danas liju suze čerečili su Jacksona desetljećima i ne bi uopće bilo presmiono reći da upravo u toj mračnoj strani manifestacije slave, treba između ostalog tražiti razloge zašto je srce velikog izvođača stalo već u 50. godini. Nije da i on sam nije svojim ekscentričnim ponašanjem, ili čak namjernim puštanjem lažnih priča, hranio medije skan-

hi-fimedia #77

dalima. Od spavanja pod staklenom kupolom u čistom kisiku za vječnu mladost, nikad dokazanih optužbi da je seksualno iskorištavao i napastvovao djecu na svom imanju Neverland, do mahanja vlastitom djecom preko ograde balkona…, Jackson se svakako nije uklapao u okvire "normalne" pop zvijezde pa nije ni čudo što je zaradio nadimak "Wacko Jacko". Ali definitivno je u situacijama "gdje ima dima ima i vatre" bilo malicioznosti, napuhavanja i izmišljanja, kako to već ide kod tračerskih medija, i ne samo kod njih jer danas i oni najozbiljniji teško odlijevaju "žutilu" u ime svete krave zvane visoka tiraža.

Kao i kralj Elvis

Recimo, uvriježeno je mišljenje kako je Jackson godinama, operativnim putem i medikamentima izbjeljivao kožu što naprosto nije istina jer mu je još osamdesetih godina dijagnosticiran vitiligo – bolest gubitka pigmenta kože. Imao je niz zdravstvenih problema, fizičkih i -ponajprije psihičkih poremećaja s kojima bi se, karikirano, moglo pokriti polovicu nekog www.hifimedia.hr

priručnika za psihijatre. Zajednički naziv je dismorfofobija, poremećaj sličan opsesivno-kompulzivnom poremećaju i socijalnoj fobiji, a očituje se u iskrivljenom pogledu na vlastito tijelo. Ukratko, što god s njim napravili, ono je (cijelo ili dijelovi) za bolesnika ružno. Pa se takve osobe izgladnjuju, povraćaju, padaju u depresiju i podvrgavaju plastičnim operacijama. I ne znaju stati, čak i kad za ostatak svijeta zaista postanu nakaze. Sve je to mučilo Jackoa, pokušavao je stvari rješavati medikamentima i trovao se desetljećima. Kronologija njegove propasti neodoljivo podsjeća na onu jednog drugog kralja, Elvisa Presleya. I on je patio od raznih poremećaja s kojima bi se kao običan čovjek vjerojatno lako nosio, ali pomiwww.hifimedia.hr

ješani sa slavom i histerijom koju slava nosi počeo je živjeti u paralelnom svijetu, postao zarobljenik vlastitog ega, iluzija i slika koju su mu servirali njegovi parazitski pratitelji u njegovom zlatnom kavezu Gracelandu. I uvijek je imao doktore pri ruci koji su spremno pisali recepte za tablete "sreće". Na kraju, smrt koja ga je baš kao i Jackoa, zatekla naizgled iznenada u stanju dalekom od ide-

ala seks simbola koji je godinama građen u javnosti; podbuhlog i predebelog s gotovo sijedom kosom. Nasuprot njemu, Jackson je u trenutku smrti imao samo 44 kilograma i prema izvještajima, imao svega par vlasi kose na glavi. I u slučaju jednog i drugog u krvi je pronađena prava apoteka: Jackson je imao tragove čak 7 lijekova. Problemi dva kralja, rocka i popa nisu trajali kratko, i stječe se dojam kako je ljudima oko njih odgovaralo da lagano propadaju i hi-fimedia #77

Uspon

i pad kralja popa

s da ih drže u šaci. Uostalom, Presley zarađuje više mrtav nego živ, i nema sumnje da bi tako moglo biti i sa Jacksonom. Teško doduše, jer su uz njegovu glazbenu karijeru vezani sve sami rekordi. Thriller (1982.) uvjerljivo

je najprodavaniji album svih vremena sa otprilike 110 milijuna primjeraka. Koliko uvjerljivo govori činjenica da drugo mjesto dijele AC/DC (Back In Black) i Pink Floyd (The Dark Side Of The Moon) s "tek" 45 milijuna pri-

mjeraka. Nadalje, s njegovog albuma Bad (1987.) pet singlova ("I Just Can’t Stop Loving You", "Bad", "Dirty Diana", "The Way You Make Me Feel" i "Man In The Mirror") uspelo se do broja 1 Billboard liste što nije uspjelo nikome drugome. U to doba osamdesetih, Jackson je donosio i vrlo hrabre poslovne odluke koje su multiplicirale njegovo bogatstvo. Za kupovinu autorskih prava na pjesme zainteresirao ga je prijatelj i slavni suradnik Paul McCartney i Jackson je na kraju kupio prava na korištenje pjesa-

ma upravo McCarteneyevog benda, Beatlesa.

Skupa cijena slave

Sin povremenog glazbenika i radnika u čeličani, kao sedmo dijete u obitelji, Michael je već s pet godina nakon uočene sklonosti k glazbi većine njegovih braće i sestara počeo nastupati i po lokalnim klubovima skupljati iskustvo. Sa slavnim Motownom Jackson 5 su potpisali 1968. i već prvi singl "I Want You Back" s Michaelom u glavnoj vokalnoj roli, donio im je prvo

Diskografski vrhunci i padovi Jackson je izdao sveukupno 10 solo albuma (ako ne računamo Blood On The Dance Floor remixeve iz 1997.), s tim da se poslije slabog albuma Invincible (2001.) nije oglašavao novim studijskim materijalom. Njegova diskografija je daleko od savršene u kvalitativnom smislu: prva četiri albuma objavljena za Motown uglavnom su ispunjena obradama i tuđim zamislima, albumi su okrenuti tradiciji i očekivanom sentimentu prema dječaku koji divno pjeva. Uglavnom, albumi za zaborav. To prijelazno razdoblje ka zrelosti je bila dobra škola, prelaskom na novu diskografsku kuću i poznanstvom s producentom Quincyem Jonesom Jackson ulazi u svoju autorski najplodniju fazu: Off The Wall (1979.), Thriller (1982.) i Bad (1987.) su remek-djela s vidljivom linijom blage žanrovske evolucije. Off The Wall ima u sebi Motown zvuka, funkya i disca, Thriller je već mnogo inovativniji pop s prilično tamnim temama, a Bad ponavlja s pregršt jakih pjesama sličnu formulu u nešto agresivnijem izdanju. Dangerous

hi-fimedia #77

(1991.) se pokazao iznimno komercijalno uspješnim, bez Quincya Jonesa i s novim producentima trenutka. Zauzima i novi glazbeni pravac, tada popularni “new jack swing” mješavinu sinkopiranih ritmova i sampleova karakterističnih za hip-hop i modernog R&B stila pjevanja. No tu su već vidljivi znaci megalomanije, album je sniman čak 16 mjeseci, dok su Thriller i Bad pripremani prosječno 6 mjeseci, a album traje čak 77 minuta. HIstory (2001.) je izašao u formi neobičnog duplog albuma – prvi disk donosi najveće hitove karijere, a drugi 15 novih stvari koji pate od iste bolesti kao i Dangerous – prevelike ambicioznosti i preproduciranosti. Zaključno studijsko djelo Invincible (2001.) traje predugih 80 minuta i to je ostao glavni prigovor kritike; Jackson je i dalje imao duha i talenta za izvanredne pop melodije, ali više nije znao stisnuti kočnicu vlastitom egu kao što je znao napraviti na Thrilleru kojem je za status remek-djela popa bilo dovoljno samo 9 pjesama.

www.hifimedia.hr

mjesto Billboarda, kao i tri naredna ("ABC", "The Love You Save", "I’ll Be There"). Mali je Jackson bio predodređen da uspije. Kasnije će se pokazati da se iza nevinog dječjeg osmijeha kriju krv, znoj i suze; u intervjuu s Oprah 1993. otkrio je kako je otac uveo željeznu disciplinu dok su se probijali prema uspjehu, i da ga je zlostavljao fizički i psihički. Drugim riječima, da nije bilo oca Michael Jackson vjerojatno ne bi bio zvijezda, i opet, da nije bilo takvog oca vjerojatno ne bi kasnije bio tako mentalno "oštećen". Skupa je cijena slave. Prvi solo album je snimio s 14 godina, pa još tri u slijedeće tri godine. Iako su mu pjesme uglavnom pisali članovi legendarnog Motown autorskog tima HollandDozier-Holland (bez Doziera), ti solo istupi niti su imali širinu, niti radiofoničnost prvih Jackson 5 hitova. Ali su bili dragocjena škola, svojevrsno prijelazno razdoblje iz Michaela dječaka u Michaela muškarca. Jackson prelazi u novu diskografsku kuću (CBSEpic) i na snimanju Lumetovog mjuzikla The Wiz, gdje ostvaruje hvaljenu ulogu, upoznaje Quincya Jonesa, dirigenta i cijenjenog skladatelja filmske glazbe. Iako Jones nije bio previše u toku s najnovijim događanjima na sceni, kao producent donio je Jacksonu na Off The Wall albumu dozu glazbene elegancije i otmjewww.hifimedia.hr

nosti u njegov vrući funky s prizvukom tada aktualnog diska. Album se prodavao odlično, singl "Don’t Stop ‘til You Get Enough" postao je veliki klupski hit i odrasli Jackson očito je načeo dobitnu formulu. Kad je Thriller izašao krajem 1982. u tisku mu se na osnovu prvog singla "The Girl Is Mine", lagane pop melodije u duetu s McCartneyem, predviđao osrednji uspjeh. No s "Bille Jean", savršenom pop pjesmom oštre bas linije sve se prelomilo, još i više kad je s njom nastupio na 25-godišnjici postojanja Motowna i prvi put izveo znameniti "moonwalk" plesni korak. Svijet je poludio, a Jackson nastupivši nakon Marvina Gayea, Smokeya Robinsona i Mary Wells, pokazao tko je prošlost, a tko budućnost pop glazbe. U glazbenom smislu napravio je zaokret naspram Off The Wall, brze su pjesme bile još agresivnije, a balade još mekše i više pop nego prije.

Fenomen Thrillera

Autor biografija John Randall Taraborrelli dobro je opisao veličinu Thrillera riječima da se u jednom trenutku Thriller prestao kupovati kao potrošno sredstvo za zabavu, kao album, časopis, igračka ili karta za kino – počeo se kupovati kao stalna vrijednost, kao namještaj. Ohrabren uspjehom Jackson

nije žalio ni truda ni novca zakucati svoj status superzvijezde. Snimio je superambiciozni spot za naslovnu "Thriller" u trajanju od 14 minuta za tada nezamislivih pola milijuna dolara. MTV koji je tada još oklijevao na veliko puštati crne izvođače, pa ga je vodstvo CBS-a optužilo za rasizam zbog niske frekvencije puštanja spotova za prva dva singla s Thrillera “The Girl Is Mine” i “Billie Jean”. Sa spotom za "Thriller" sve se okrenulo naglavačke – u jednom trenutku zbog nevjerojatnog pritiska gledatelja MTV ga je emitirao u prosjeku dva puta na sat! I po tome treba pamtiti Jacksona – on je u potpunosti porušio barijere između crnih izvođača i bijele publike i otvorio put mnogima drugima iza sebe. S Bad albumom pet godina kasnije gotovo da je ponovio uspjeh prethodnika, album se ipak prodavao slabije ("samo" u trideset milijuna primjeraka), ali je turneja rušila sve granice. Za ilustraciju, uspio je napuniti Wembley stadion sedam puta za redom, gledalo ga je 504 tisuće ljudi u tih sedam dana, a na cijeloj turneji čak 4,4 milijuna ljudi. S tim rezultatima upisan je u Guinessovu knjigu rekorda, što mu nije prvi put. Tamo stoji i da je najuspješniji glazbenik svih vremena, ali i rekorder u humanosti. Jackson je, naime, u jednom trenutku financirao čak 39 huma-

nitarnih-karitativnih udruga ili zaklada. Kasnije će ga rastrošnost stajati financijskih problema, čak će morati i iseliti iz svog raskošnog ranča Neverland, zbog smanjenja rastućih troškova. U Jacksonovom svijetu nije se živjelo po uzusima normalnog svijeta ni u financijskom smislu; dobra je ilustracija podatak koji je izašao ovih dana u javnost da je svog dilera, pardon, liječnika plaćao nevjerojatnih 150 tisuća dolara mjesečno. Njegovi novčani problemi ulaze u složenu sferu likvidnosti. No Michael Jackson ni u fazi neizdavanja albuma i koncertne neaktivnosti posljednjih godina nije zarađivao malo. Dapače, izvještaji govore da je zadnjih godina samo na osnovu partnerstva sa Sonyem u području autorskih prava godišnje zarađivao nevjerojatnih 75 milijuna dolara. I unatoč opetovanim sudskim optužbama za pedofiliju, niskoj diskografskoj aktivnosti kroz posljednjih 15-ak godina, slabijim zadnjim albumima, njegova zvijezda nije tamnila. Par mjeseci prije smrti objavljeno je kako se vraća koncertima, rasprodano je čak 50 koncerata u londonskoj O2 areni kapaciteta 23 tisuće mjesta. Njegova glazbena genijalnost ga je podigla do statusa pop ikone, njegova glazba ga je na neki način i uništila. Njegova glazba je ono po čemu će ostati upamćen. hi-fimedia #77

rock recenzije PIŠU: Gordan Gaži Mario Grdošić Davor Hrvoj Tihomir Ivka Denis Leskovar Jura Matić Josip Vračar

(GG) (MG) (DH) (TI) (DL) (JM) (JV)

Green Day

21st Century Breakdown Reprise/Dancing Bear

"Sukob" na pun

Wilco Wilco Nonesuch/Dancing Bear

"Ključ uspjeha grupe Wilco leži u njihovoj kontinuiranoj sposobnosti da svaki puta iznenade, pa i zbune svoju publiku". Ovaj citat iz teksta u web-magazinu popmatters.com, savršeno definira modus operandi jednog od najboljih američkih rock bendova u zadnjih petnaestak godina. Nakon što je sredinom 90-ih oformljena na ruševinama alter-country formacije Uncle Tupelo, Wilco su prolazili kroz radikalne transformacije – od americane i folk-rocka, preko komornog popa pod utjecajem Beatlesa, do eksperimentalnih zahvata na recentnijim projektima. Opušteni ugođaj odličnog pretprošlogodišnjeg albuma Sky Blue Sky naljutio je dio indie-rock kritike koja svaki puta očekuje novi Yankee Hotel Foxtrot, no ostaje činjenica da je cijela njihova karijera obilježena postojano visokom kvalitetom autorskog rukopisa. Sedmo studijsko poglavlje naslovljeno je jednostavno "Wilco", a podnaslov "The Album", treba pripisati osebujnom smislu za humor njihovog frontmena Jeffa Tweedyja. U istom stilu, uvodnu pjesmu (polui-

ronično ljubavno pismo fanovima) nazvali su "Wilco (The Song)", ali na tom mjestu zafrkancija završava. Kroz jedanaest pjesama čikaški sekstet predstavio se kao promišljena ekipa koja je raznolike

hi-fimedia #77

Rancid Let The Dominoes Fall Hellcat/Dancing Bear

I jedni i drugi dolaze iz istog kraja, okolice San Francisca, frontmani im nose isto prezime (Armstrong) iako nisu ništa u rodu, počeli su nekako u isto vrijeme na istoj maloj diskografskoj etiketi (Lookout records), gotovo paralelno postali vrlo popularni, u jednom trenutku i umalo završili u istom bendu. Naime, poslije prvog, furioznog albuma Rancida, njihov frontman Tim Armstrong surađivao je s vođom Green Daya Billiem Joem Armstrongom, napisali su zajedno jednu pjesmu ("Radio") za drugi album Rancida Let’s Go, jedan je Armstrong pitao drugog bi li umirovio svoj bend i pridružio se Rancidu za stalno. Green Day je tada već postojao pet godina, imao usku publiku i prilično neizvjesnu budućnost, kao i hrpa drugih skupina sa zapadne obale u nemogućoj misiji guranja male grude punk revivala niz padinu diskografske planine kojom je tada vladao grunge. No neće proći dugo da se gruda pretvori u lavinu, a upravo će

Green Day u njoj imati krucijalnu ulogu. Dookie iz 1994. je uz Smash grupe Offspring valjda najprodavaniji punk album u povijesti (preko 15 milijuna), a "Longview", "Basket Case" i "When I Come Around" abeceda punka s kraja 20. stoljeća. Neodoljivo melodični, brzi, ali pristupačni, povukli su sa sobom i Rancid čija je retorika bila puno punkerski ortodoksnija, od oblačenja (ziherice i irokezice) do puknutih glasova i bubnja na "kec" kojeg je i uhom teško pratiti, a kamoli u cupkanju nogom. I oni su se dokopali MTV-a sa singlom "Salvation", visokih tiraža i ocjena u kojima su prevladavale pozitivne usporedbe s The Clash. U međuvremenu, Green Day su u zacementirali status, postali u pod-

žanru punka ono što su U2 općenito u rocku, velika komercijalna atrakcija kojoj više nitko nije vagao poteze ili predbacivao licemjerje zbog raskoraka onog što pjevaju i, recimo, vjernosti velikoj kući s mišlju da se okrene što više profita prije svega. S druge strane, Rancid su ostali heroji pravovjerne punk publike, momci iz susjedstva koji odbijaju milijunske ponude velikih kuća i ostaju vjerni nezavisnom Epitaphu. Kad su prije šest godina poklekli i pustili pretposljednji album "Indestructible" u distribuciju velikog Warnera, zajednica ih je dočekala na nož u skladu s tradicijom tamo još od 1977. kad je zapisana znamenita rečenica da je punk umro onaj dan kad su The Clash potpisali za CBS. No manji je

www.hifimedia.hr

kerskoj ljevici

utjecaje kadra kanalizirati u ambicioznu i emocionalnu glazbu. Kao i uvijek, ona je negdje na razmeđi klasičnog rocka (u najširem smislu pojma) i indie-popa, s tek mjestimice ubačenim subverzivnim zahvatima. Najzapaženiji je svakako onaj u sumornoj, distorziranoj temi "Bull Black Nova" - priči iz prvog lica jednine, ispričane iz perspektive čovjeka koji je upravo počinio ubojstvo. Ostatak albuma je stilski i ugođajno rascjepkan, ali i mnogo pitkiji. U supermelodičnoj "You And I" Tweedyju se na vokalima priključila kanadska kantautorica Leslie Feist; "You Never Know" zvuči kao križanac Stonesa i Georgea Harrisona iz sezone 1971/2, a i prekrasne "I’ll Fight" te "One Wing" zvuče poput prvoklasnih, suptilnih posveta baladičnom rocku sedamdesetih. U cjelini, vrlo solidan album – možda ne najbolji u karijeri, ali svakako jedan od raznovrsnijih i "prohodnijih". Uostalom, što god vam se dogodilo u životu, "Wilco will love you, baby". DL

problem što se CD Rancida mogao kupiti na svakoj benzinskoj pumpi. S potpisom za veliku etiketu kao da su pristali na autorski kompromis i među niz direktnih punk poskočica ubacili i par melodija s konfekcijskim mirisom. Godinu kasnije, Green Day se pak oglašavaju s American Idiot, ubojito angažiranim konceptualnom punk operom gdje je zaboravljeno staro punk pravilo da ako nemaš nešto u pjesmi reći, to kažeš za najviše tri minute. Epsko djelo velike snage i otrovnog jezika izgledalo je kao kraj puta, kao zadnja riječ. Green Day su ipak ostali na okupu i pet godina kasnije izašli pred publiku s, može se reći, American Idiot – drugi dio. Meta je ista, iako Busha više nema, ali je tu televizija kao zli opijum za narod. Glazba je, unatoč mjestimičnom dokazivanju vjernosti punk korijenima još više prilagođena stadionima i zbornom pjevanju. S druge pak strane, Rancid su također snimili angažirani album, ali s mnogo diskretnijim i dvosmislenijim porukama, zgodnim za čitanje između redova. Odlazak Amerikanaca u rat, posljedice na vojnike povratnike i one kojima se najbliži nisu vratili, linija je poveznica cijelog albuma. Nije ni čudo, i brat Tima Armstronga služio je u Iraku. I Rancid i Green Day u pjesmama koriste već upokojenu marksističku terminologiju kao što

www.hifimedia.hr

je "radnička klasa", ali opet s razlikom. Prvi u maniri Springsteena koji se sedamdesetih i osamdesetih bavio duhovima Vijetnama, kao u "Lulu", pjesmi o ženi u svakodnevnoj bitki da preživi radom od 9 do 5, drugi pak više kroz kritiku policijske države koja kroz masovne medije lobotomizira narod. Razlike između dva punk benda sa sličnim backgroundom očite su i u glazbenom dijelu; kad se Green Day odmiču od tipičnih punk obrazaca zvuče kao Cheap Trick ili kao Fleetwood Mac, posebno u sve učestalijem korištenju klavijatura. Ima nešto stadionski odbojno u njihovom novom albumu. Rancid zvuče punkerski autentičnije i grublje, a kad skreću s pravca čine to kao nekad The Clash prema reggae i ska žanru. Još gore po Green Day, sve veći broj njihovih balada zvuči kao isprana verzija "Wonderwall" od Oasis, dok su najugodnija iznenađenja na "Let The Dominoes Fall" su upravo balade, nevjerojatno zrele i "teške". Rancid u njima i duhom i glazbom zvuče kao kad Billy Bragg pjeva pjesme Woodie Guthriea. Teško bi bilo to reći 1994. godine, ali bez obzira na jednako iskrenu društveno-političku retoriku, Rancid su 15 godina kasnije jači i nepatvoreniji bend od Green Day. TI

DAF The Best Of DAF - DeutschAmerikanische Freundschaft Mute/Dallas

teča gomile synth-dueta s jednim ekstrovertiranim i jednim povučenim članom (Soft Cell, Yazoo, Pet Shop Boys…) i djelomično utjecali na cijelu synth i industrial scenu (uključujući Depeche Mode i Laibach koji su i obradili njihovu "Alle Gegen Alle"). DAF su svirali minimalističku elektronsku glazbu u pravilu struktuiranu od klasičnog bubnja i Korg sintesajzera propuštenog kroz analogni sekvencer što je omogućavalo neku vrstu hipnotičke repetitivnosti. DAF nisu bili posebno društveno angažirani, ali su odražavali duh vremena i s vremena na vrijeme izazivali kontroverze. Recimo, u pjesmi "Der Mussolini" riječi idu "…pleši Mussolini, mrdni dupetom, pljesni rukama, a sada Adolf Hitler, pa Isus Krist…", što je dakako uznemirilo duhove, no DAF su riječi prije svega tretirali kao tonove, a tek onda kao značenje. 1981. godina je bila najplodnija za DAF sudeći po ovoj kompilaciji; od 20 pjesama čak ih je sedam sa Alles Ist Gut albuma, s Gold und Liebe pet, a oba su izdana u 1981. godini. Bez varijacija i odmaka u zvuku od albuma do albuma, pregled karijere zvuči krajnje koherentno, kao djelo s jednog studijskog sessiona. Minimalizam, strogoća i jednoobraznost uz hladni glas Gabija Lopeza sličan onom Iana Curtisa, daju DAF-u notu artizma, ali i zlokobnosti. Najmorbidnija moguća glazba za ples. I genijalna usput. TI

Eminem Relapse Universal/Aquarius

Ne bi se puno pogriješilo kad bi se reklo da su Kraftwerk, ne samo zbog svog glazbenog pionirstva, najutjecajniji elektronski bend svih vremena. Već smo na mnogo skliskijem terenu ako kažemo da su DAF (Deutsch-Amerikanische Freundschaft), duo iz istog grada (Düsseldorf) inspiriran upravo Kraftwerkom, drugi najutjecajniji elektronski bend na svijetu. No, činjenica jest da su DAF u taj hladni svijet sintesajzera donijeli punk i new vawe retoriku, održavali koncerte na kojima je policija morala održavati red, bili pre-

Pet godina nakon posljednjeg studijskog pokušaja, koji i nije prošao naročito dobro poput njegovih prvih radova, Eminem se vraća na scenu s novim albumom Relapse i željom

hi-fimedia #77

rock recenzije

Zvuk otvaranja vrata pakla Nick Cave & The Bad Seeds From here To Eternity Mute Records/Dallas

Firstborn Is Dead

Kicking Against The Pricks

Your Funeral…My Trial

hi-fimedia #77

Samo vrag zna kako zvuči kada se otvaraju vrata pakla; ako bi pak običan smrtnik došao u iskušenje da zamisli zvučni efekt takvoga prizora, mogli bismo mu preporučiti prva četiri albuma Nicka Cavea i njegovih The Bad Seeds. Objavljeni u razdoblju od 1984. do 1986. godine, riječ je o snažnim, premda ne uvijek (u konvencionalnom smislu pojma) pretjerano slušljivim (re)izdanjima koja svjedoče o sazrijevanju australskog kantautora i njegovih Bad Seedsa – pratećeg benda izraslog na pepelu netom rasformiranih Birthday Party. Zvučni sudar post-punk estetike i cohenovskog pesimizma, gothic-bluesa i biblijskih aluzija, industrijski generirane buke, vrištećeg street-corner gospela i melodramatičnih balada, proizveo je trajan i neizbrisiv učinak na tadašnju i sve naredne generacije "alternativnih" i underground rockera. Najkaotičniji simptomi njegovog (tada heroinom "podebljanog") kreativnog ludila je prvijenac From Her To Eternity (lipanj 1984.), koji započinje psihotičnom preradom Cohenovog klasika "Avalanche", a završava uznemirujućom devetominutnom klavirskom meditacjom "A Box For Black Paul". Točno godinu dana kasnije, australski osobenjak isporučio je jednako "težak" The Firstborn Is Dead: gromovita, kišna uvertira iz odlične teme "Tupelo" (rodni grad Elvisa Presleya, njegove trajne opsesije) jasno je dala naslutiti da se Nicku Caveu, Micku Harveyu, Blixi Bargeldu i Barryju Adamsonu nije bitno popravilo raspoloženje. "Looka Yonder! A big black cloud come!", početni je stih albuma koji Harvey danas opisuje kao "perverznu blues ploču, premda na njoj tradicionalnog bluesa gotovo i nema". U ljeto 1986. Cave je objelodanio kolekciju radikalnih obrada, Kicking Against The Pricks, na kojemu su se našle pjesme u rasponu od "I’m Gonna Kill That Woman" John Lee Hookera,

do Lou Reedovog Velvet-klasika "All Tomorrow’s Parties". Ekscentrično odabrani predlošci doživjeli su temeljite gothicdekonstrukcije, a pojedine pjesme, poput "By The Time I Get To Phoenix" (standard Jimmyja Webba, proslavljen u interpretaciji Glena Campbella), demolirane su do neprepoznatljivosti, upravo

i naslovna pjesma, pulsiraju jednako mračnom i gotovo filmičnom vrstom privlačnosti. Uz svaki od četiri nanovo objavljena izdanja – a riječ je tek o prvoj fazi iz reizdavačke misije Mute Recordsa – prikačen je bonus DVD s 5.1 surround verzijama i dodatnim video zapisima kao dodatnim mamcem za stare fanove. No njima, kao i

po mjeri mahnite ekipe spremne na svaki kreativni rizik. Najzanimljiviji, a zasigurno najbolji od svih, je Your Funeral...My Trial. Izvorno objavljen u studenom 1986., album pokazuje da Caveove turobne, demonske vizije počinju poprimati mnogo melodičnije, rafiniranije i suzdržanije, premda ne i emocionalno manje intenzivne obrise. Skladbe poput "Sad Waters", "cirkuska" "The Carny", "Stranger Than Kindness"

potencijalnim novim regrutima uvijek rastuće vojske Caveovih fanova, bit će sasvim dovoljno i originalno štivo. Smrt, neispunjena žudnja, Stari zavjet, mitologija američkog juga, rock, roll, country, blues, klasična literatura i Elvis kao vezivna nit – rijetko su se kada ti motivi našli na istome mjestu, i u slično sumornom, a opet kreativno poticajnom (premda ne uvijek savršeno artikuliranom) kovitlacu. DL

www.hifimedia.hr

da se postavi na tron hip hopa, ali i pop kulture općenito. Ovoga puta to se čini kao nemoguća misija, jer puno se toga u glazbi promijenilo od dana kada su Eminema zvali Elvisom hip hopa, a i on sam daleko je od briljantne forme koja ga je učinila jednim od najprodavanijih izvođača uopće na prijelazu tisućljeća. U ovih pola desetljeća koliko se nije oglašavao s novim radovima Eminem se uspio ponovo razvesti od supruge Kim, imati bizarnu kratku vezu s Mariah Carey, gaziti se svim raspoloživim drogama i izgubiti najboljeg prijatelja Proofa, suborca iz D12. Glazbeno nova ploča i dalje drži vodu, Dr Dre pomaže s nekoliko svježih trikova, a i Eminem kao producent napreduje iz godine u godinu. Problem su stihovi koji su nažalost ostali u vremenu od prije desetak godina, a nije pomoglo ni što, čini se, Eminem redovito prati E! Channel (možda gleda i Farmu?) gdje guta svoju dnevnu dozu thrash i celebrity junk kulture. Tako da rime o velikoj guzici Kim Kardashian, pijanoj Linsday Lohan i invalidnom Christopher Reevesu u 2009. teško da su ikome fora osim fanovskoj bazi ispod 12 godina. Najavljivao se veliki povratak, a dogodila ipak samo prosječna ploča nekada sjajnog kroničara pop kulture i možda najveće hip hop ikone unazad desetak godina. Možda je mogao i bez ovog albuma.

setih, jedne od pop himni tih godina "Take On Me" i ostalih hitova, pa a-ha i dalje pune dvorane, uglavnom germansko-skandinavskog svijeta. Foot Of The Mountain nije nikakav izuzetak u diskografiji, možda ponešto elektronskiji od uobičajenog diskursa što se može zahvaliti i mogućem utjecaju producenta Stevea Osburnea (Lamb, New Order, Doves…). Tako će u tvrđim numerama a-ha podsjetiti čak na kasni Depeche Mode (The Bandstand) ili rani electro a la Yazoo (Riding The Quest), no tek u primislima jer je koherentna cjelina prije svega nevini, neizazovni i šablonizirani pop sa zimzelenim glasom Mortena Harketa, zimzelenim i u fizičkom smislu jer se na njemu ne vidi njegovih 50 godina. a-ha su norveška verzija Pet Shop Boysa, stare dostojanstveno, ali su bez novih hitova svijetu nepotrebna atrakcija kojoj je svaki novi album tek opravdavanje za još jednu turneju na kojoj podgrijavaju hladnu juhu nostalgije. JM

The Specials Live At The Moonlight Club 2Tone/EMI/Dallas

a-ha Foot Of The Mountain Universal/Aquarius

Otkad su se – poslije duge pauze – 2000. godine vratili s inteligentnim gitarskim pop pjesmama na Minor Earth Major Sky, norveški trio redovito ponavlja istu formu, ne skuplja nove poklonike, ali ne gubi ni stare. Još je jak eho njihove vladavine eterom lakih nota iz osamdewww.hifimedia.hr

Čast bendovima Selecter, The Beat, pa i Madness, kumovi 2Tone pokreta – glazbenog pravca koji je miješao klasični jamajčanski reggae i ska s britanskim punkom i pop glazbom – su ipak The Specials. Njihova nepatvorena energija, iskrenost i sposobnost da opišu vlastitu zbilju, kao pioniri rock-lirike čija se jeka čuje u stihovima danas aktualnih, "pametnih" glazbenika kao što su The Streets ili Arctic Monkeys, učinila je Specialse u sjeni bombastičnog punka autentičnim glasnogovornicima generacije. Live At The Moonlight Club (originalno izdan 1992. godine) prenosi vjerno energiju i strast benda koji se bori za

svoje mjesto pod suncem: deset predstavljenih stvari snimljeno je dva mjeseca prije negoli je izašao prvi singl Specialsa, ravno prije trideset godina u svibnju 1979. Iako na njemu nema očitih hitova koji su ih proslavili jer ih u to doba, dakako, još nisu ni napisali, (osim "Nite Club" i "Too Much Too Young"), ovaj dokument u zoru slave jednog velikog benda nepogrešivo otkriva što ih je to kasnije i učinilo velikima. S obzirom da ovaj zapis datira iz vremena prije diskografske karijere benda, kvaliteta snimke je iznad svih očekivanja i fino prenosi dinamiku nastupa legendarne skupine iz Coventrya. TI

Metessi Mondo Bongo Duh iz boce Dallas

Renato Metessi je oduvijek bio pravovjerni plesač o kojima pjeva u jednoj od svojih najboljih pjesama, dobri duh hrvatske rock scene čiji talent nikad nije ekvivalentno razmijenjen za materijalnu vrijednost ili u smislu široke popularnosti. "Duh iz boce" kao hommage dobu iz vlastitih najboljih glazbenih godina, ali i svojevrsna posveta još jednoj legendi zagrebačkog asfalta rockeru od pera Draženu Vrdoljaku, zanimljiva je kolekcija pjesama iz intenzivnijih glazbenih vremena, koja svoje najveće adute i svoje najveće mane skriva u istoj osobi. Metessi, naime s jedne strane savršeno razumije materijal koji pjeva – riječ je, osim "U ime ljubavi" Arsena Dedića, o novovalnoj fazi zagrebačkih bendova – dok s druge ostaje dojam da bi mnogo bilo zanimljivije bilo čuti kako novi val vide neki novi klinci, a ne čovjek koji je stasao u to doba. Za ilustraciju, između ostalih ovdje je prepjevana i Azrina "Slučajan susret", vrlo simpatično u reggae duhu, ali ipak ni blizu osebujno kao što su to učinili TBF na svom Maxon Universal albumu. U tom smislu, tko zna kako bi Houstorova "Tko je to" zvučala u izvedbi domaćih reggae snaga Brain Holidays ili Antenat, "Veze i poznanstva" Prljavog kazališta na način Kawasaki 3p ili Metsssijeva "Ne pitaj za mene", recimo po viđenju labinskih Orange Strips. Nema sumnje, Metessi je svim pjesmama, počevši od Štulićeve "Pametni i knjiški ljudi" temeljito "retušira-

ne" u barsko-balkanski blues, do dubom obojane vlastite "Mjesto pod suncem", udahnuo novi život i značenje. Vrlo se plodnom pokazala suradnja sa Žanom Jakopačom koji je ovdje više od producenta. Njegove glazbene sklonosti imali su snažnog upliva i moglo bi se reći da je osnovni začin Metessijevih favorita iz osamdesetih upravo reggae. Nemojte da vas zavara amaterski omot CD-a, sadržaj skriva dosta talenta i srca. TI

Ben Harper And The Relentless White Lies For Dark Times Virgin/Dallas

Kalifornijski kantautor Ben Harper lani je stavio na čekanje svoj standardni prateći bend The Innocent Criminals (s kojima se zadnji puta oglasio izvrsnim preklanjskim albumom Lifeline), oformivši mnogo tvrđu postavu: The Relentless 7. Na prvom plodu njihove zajedničke suradnje, White Lies, Harper je uplovio u srazmjerno agresivni, sirovi, hendrixovski blues-rock. Jedan od najboljih primjera je uvodna "Number With No Name" koja zvuči gotovo poput mantre, s primjereno teškim, valjajućim ritmom i tipično strastvenom Harperovom vokalnom egzekucijom. "Up To You" podsjeća na "starog Bena", s

hi-fimedia #77

rock recenzije nešto psihodeličnog okusa i melankoličnim melodijskim nijansama, dok singl "Shimmer & Shine" zvuči kao da je odsviran od prve, uživo u studiju. Vjerojatno i jest – uz izraženu žicu za spontanim jammingom, najveća Harperova vrlina upravo je spontanost i emocionalna izravnost – a ona najviše do izražaja dolazi u temi "Lay There And Hate Me" ("never trust a woman who loves the blues!), te u nekoliko suptilnih, folkom prožetih balada koje će na okupu održati i stare fanove, vjerne još od sredine devedesetih kada je Harper isporučivao mnogo introvertnije ploče, poput Welcome To The Cruel World i Fight For Your Mind. Jedan od takvih, nježnih trenutaka – prekrasna akustična "Skin Thin" – ovdje predstavlja sporiji vrhunac solidnog, premda u cjelini ne osobito spektakularnog albuma. Da se poslužimo otrcanom frazom: uz malo "čišćenja", od ovih bi se jedanaest pjesama mogao uobličiti prvoklasan dvadesetpetominutni extended play, s ostatkom koji će, onako, više za uspomenu nego iz prave potrebe, pokupiti tek najzagriženiji Harperovi fanovi. DL

Depeche Mode Sounds Of The Universe Mute/Dallas

Tamo od Songs Of Faith And Devotion Depeche Mode gotovo u pravilnim razmacima od četiri godine izbacuju albume, a međuvrijeme troše da zaglibe i čupaju se od vlastitih slabosti (Gore od alkohola, Gahan od droge), i da utvrđuju svoj status vrhunske koncertne atrakcije. Ne treba zaboraviti, oni su iznimka od svih pravila, Englezi "elektroničari" koji su još krajem osamdesetih godina punili stadione u Americi, dok kasnije britanske zvijezde kao Oasis ili Robie Williams nikako da tamo sti-

hi-fimedia #77

Vrhunska forma u krizi Jarvis Cocker Further Complications Rough Trade/Dallas

Iako igrom slučaja jedna od središnjih figura brit-pop eksplozije, Jarvis Cocker je naučio biti u pozadini. Svoj bend Pulp osnovao je kao 15-godišnjak (pra)davne 1978. godine i trebalo mu je dobrih 15 da uspije privući sveopću pažnju. Slava je potrajala koliko i britpop manija – vrlo kratko, no i Different Class i Hardcore, pa i zaključni We Love Life kojeg je publika ignorirala, pripadaju samim vrhuncima brit-pop gnu dalje od klupskih koncerata. I sad, kad već godinama nisu snimili neku novu elektronsku himnu interes ne pada; nastup u zagrebačkoj Areni odgođen zbog Gahanove bolesti navodno je bio rasprodan, a Arena prima 20-ak tisuća posjetitelja. Ako su je i rasprodali to svakako nije zbog njihovog 12. dugosvirajućeg djela u karijeri. Sounds Of Universe traži strpljenje, na prvo slušanje sjeda teško, čini se kao zatvorena, prilično tmurna i nemelodična kolekcija pjesama gdje jedino poslovično strasni Dave Gahan svojom ekspresijom oživljava hladnu elektronsku pozadinu. Ni poslije nekoliko slušanja ne nameće se niti jedna pjesma koju bi mogli nazvati antologijskom, nekom novom "People Are People", "Personal Jesus" ili "It’s No Good". Ali nameće se nešto drugo; iako nisu atraktivni i melodijski razigrani kao nekad,

Depeche Mode na ovom albumu skrivaju (i otkrivaju) slojevitost, beskompromisnost i zrelost. Ako elektronski bendovi nekako moraju ostarjeti, onda ovo nije loš način za starenje. Jedino što će to iznutra taknuti tek već postojeću bazu vjernih fanova. JM

DM Stith Heavy Ghost Asthmatic Kitty Records

Svi bi htjeli biti Jeff Buckley. Sin legende iščašenog folka Tima razvijao je posebnu vrstu glazbenog duha rascijepljen između Led Zeppelina s jedne, i Ravela i Bartoka s druge strane, utjecaja pokupljenih prilikom glazbenog školovanja. Njegovo remek-djelo Grace - prvo i zadnje u potpuno-

sti završeno jer se 1997. nesretnim slučajem utopio – nije samo skup divnih melodija i izuzetne vokalne ekspresije, Buckley je postavio nove standarde u konstrukciji i teksturi pjesme, nešto što nije izravni ili mutirani potomak neke od majki svih rock pjesama Bo Diddleya, i u tome bi između ostalog trebalo tražiti razmjere njegove veličine kao autora. DM Stith možda ne bi htio biti Buckley, ali i po krhkom, ponekad poput stakla oštrom glasu i činjenici da ni njegova glazba ne dolazi iz stotine puta prerađenih kajdanki rock i općenito popularne glazbe, baš se kroz djelo prigodnog naziva Heavy Ghost ovaj samozatajni američki glazbenik nameće kao svojevrsno radikalno Buckleyovo uskrsnuće. Njegov je izričaj još pomjereniji prema čudnom i nepoznatom, bliži komornoj glazbi s konvencionalnim rock instrumentima; na trenutwww.hifimedia.hr

srednjih godina ostavštine. Bez Pulpa Cocker se zaljubio, oženio, preselio u Pariz i osim što je podizao ugled raznim društvenim događanjima svojom pojavom, zapao u onu istu pozadinu na koju je navikao u prvih 15 godina postojanja benda. Činilo se da je mirovina na pomolu, čak i kad je preko interneta izbacio novu pjesmu "Running The World" u kojoj je s više očaja nego provokacije zaključio: "cunts still running the world". Izgledalo je da mu je pun kufer svega i da će radije uz Elizejska polja ispijati kavice i promatrati kao život prolazi mimo njega. No solo debi jednostavnog imena Jarvis potvrdio je još jednom svu raskoš talenta, iako ni taj delikatni album s prizvukom glam rocka šira publika nije primijetila. Očito, slava s Pulpom je zapravo bio eksces, Cockerova je sudbina stvarati glazbu za uži krug sladokusaca. Further Complications je na istoj liniji, još bolji, ali ne toliko zbog novog nadahnuća nego odabira ključnog suradnika. Steve Albini je guru čikaškog "noisea", opore glazbe popular-

ke je atmosfera pomalo psihotična, napeta, kao kakav soundtrack za neki poganski ritual, harme i akordi su nepredvidljivi, teško je prognozirati gdje će i u kojem obliku "izroniti" melodija u slijedećoj minuti, ili čak sekundi. Na trenutke neprohodan kao kozja staza, Heavy Ghost bi mogao pokolebati slušatelja iz logičnog razloga. Previše se razlikuje od uobičajenog da ne bi izawww.hifimedia.hr

zvao određeni strah od nepoznatog. Tek naslušani eskapadama Toma Waitsa, Thoma Yorkea, PJ Harvey u najotkačenijim izdanjima, Cavea koji pjeva iščašene melodije Kurta Veilla mogli bi ovo djelo prigrliti odmah i lako. Strpljenje se isplati; ispod koprene nepoznatog otkriva se drugačija, svježa glazba, melodije povezive sa svakim vremenom, to jest nepovezive s bilo kojim vremenom. Heavy Ghost je u svojoj neobičnosti uzvišeno lijep komad glazbe. TI

White Lies To Lose My Life… Polydor/Aquarius

Iako će reći da su njihovi izravni uzori Talking Heads, a ne

ne na marginama velikih rock valova devedesetih godina, ali ponekad angažiran kao producent daleko izvan tog kruga. Kad se posluša novi Cockerov uradak jasnije je da su najhvaljeniji albumi zaboravljenih, a genijalnih Engleza The Auteurs (After Murder Park LP) ili Wedding Present (Seamonsters LP) toliko dobri zahvaljujući i Albiniju. On kaže da ne producira albume, već samo snima, ali očito prije toga ispravno shvati bit benda s kojim radi. Cocker je s njim dobio dozu prljavijeg, nemarnijeg zvuka u finoj opreci s profinjenošću njegovih melodija. Ovako razbarušen s najrokerskijom atmosferom dosad, ovaj je sheffieldski trubadur snimio možda najzanimljivije djelo u karijeri uopće. Album otvara naslovna pjesma s uočljivim Albinijevim "rukopisom"; masnim i prštećim bubnjevima te fuziranim basom. Lirski, pjesma dođe kao neka vrsta antipoda himni generacije Stonesa "Jumping Jack Flash", gdje njihovim stihovima "I was born in cross-fire hurricane", aluziji na ratno doba u kojem su Stonesi rođeni, Cocker odgovara sa "I was not born in war-time&I was not born in pain or poverty… I need an addiction, I need an affliction…". "Angela" je duhovita priča o mladoj prostitutki, žestoka u izričaju, vrlo sličJoy Division, trojica debitanata iz zapadnog Londona su ipak još jedan bend u crnom i hodaju stazom utabanom od Interpola, Bravery ili Editors, a nisu daleko ni od onog što sviraju ultrapopularni The Killers. Njihova je glazba vrlo poletna, ali kroz glas Harrya McVeigha koji se u refrenima podiže do pompoznog tenora, prisutna je delikatna "curtisovska" težina i tuga. Uostalom, područje kojim je okupirana njihova svijest i podsvijest je strah, očaj i smrt, sudeći po inteligentnim, promišljenim, ali počesto "crnjak" tekstovima. White Lies imaju sve predispozicije za vjerno sljedbeništvo, baš kao i u slučaju Interpola, ima nešto mistično u njima. Dodatna zanimljivost ili kvaliteta, zavisno kako se gleda, je što su gotovo bešavno povezali indie glazbu trenutka (računajući tu i svačije miljeni-

na onom što su nekad radili Urge Overkill. Zanimljivo, bend iz Albinijevog Chicaga s kojim je Albini uvijek izmjenjivao verbalne otrovne strelice. "Leftlovers" je balada, iščašeni blues s ponovnom aluzijom na Stonese, bolje rečeno na naoko nemarno baratanje gitarom Keitha Richardsa. Usput, to je i najduhovitija stvar na albumu u kojoj Cocker pjeva kako je sreo ženu u muzeju za paleontologiju i rekao joj da ako želi proučavati dinosaure on poznaje jednog (sebe) koji bi se rado žrtvovao s njom u krevetu prije negoli oboje izumru. Savršeno. U ostatku materijala vrlo je malo trenutaka povezivih s brit-pop šablonama. Dosta puhačkih instrumenata dodanih na gitarski zvuk i unikatni stil pjevanja, podsjeća na Bowievu "Young Americans" fazu, dok je za kraj ostavljeno još jedno ugodno iznenađenje. U "You’re In My Eyes (Discosong)" u pozadini Cockerove uvodne naracije tiho ide nešto kao soundtrack iz nekog blaxploitations filma i onda ulijeće band u funky izdanju, a Cocker se u tom plesnom okruženju snalazi kao riba u vodi. Tamo gdje bi trebala biti kriza srednjih godina i frustriranost, kod Cockera je duhovitost, tamo gdje se očekuje autorska praznina, Cocker nalazi nove muze. Izvrstan album. TI

ke Coldplay) s boljom stranom britanske glazbe osamdesetih. Način pjevanja McVeigha priziva i Echo& The Bunnymen, pa solidni pop Tears For Fears ili čak beskompromisnost jednog Juliana Copea. Fascinantna je autorska zrelost ovih mladića, kao i dorađenost pjesama, kao da u studijima snimaju desetljećima. Ipak, poslije svakog novog preslušavanja ovih deset

hi-fimedia #77

rock recenzije pjesama, sve se snažnije nameće jedna misao; kao da je ovo samo zagrijavanje, u White Lies se skriva golem potencijal. Ne bi bilo iznenađenje da se sa slijedećim albumima približe veličini Killersa ili Coldplaya. JM

Arsen Dedić&Zoran Predin Svjedoci/Priče Dallas records

Godine 1989. dva kantautora različitih generacija i sličnog pjesničkog senzibiliteta udružuju snage i snimaju album gdje se izmjenjuju i nadopunjuju autorski i vokalno. I Arsen Dedić i Zoran Predin prije svega su pjesnici, pa tek onda sve ostalo. Njihova lirika svjetlosnim je godinama udaljena od svega što u, uvjetno rečeno, pop produkciji danas možemo čuti. "…Čekaj me/ onda ću biti heroj tvoj za naše vječne sate/otirač, sjena tvoga psa/i bit ću vješalica, posuda za djecu/kava u postelji i ljubavnik sa dna…", piše Predin i pjeva Arsen, ili "ti si rasla kao korov dijete tužno, dijete slavno/slao sam ti ljubav svoju, neuredno brzojavno/što od mene nisu čule sve te žene/al’ su za te riječi posvećene" iz Arsenove kajdanke, stihovi su pored kojih trenutna domaća produkcija djeluje kao vatromet trivijalnosti. Ovo jedinstveno udruživanje dvaju talenata kao primjer uvida u ponajbolje domašaje hrvatske i slovenske pjesme, kako u uvodu piše bard domaće rock kritike Darko Glavan, izvanvremensko je u intelektualnopjesničkom smislu. Približavanje Predina kao art-rockera šansonjerstvu i obrnuto u Arsenovom slučaju ipak robuje glazbenom trenutku. Glazba jest nenametljiva, bliska jednom smooth-jazzu, ali s guranjem u prvi plan ne baš plemenitog zvuka elektronskih klavijatura (vje-

hi-fimedia #77

rojatni utjecaj jednog od aranžera Mirka Vuksanovića – tadašnjeg klavijaturista grupe Avtomobili) i ritam mašina, instrumentalni dio može zazvati i ne baš pozitivne asocijacije, na tipove kao što su, recimo, Chris DeBurgh i njegova "The Lady In Red". S dvadeset godina odmaka, kuriozum ovog djela originalno izdanog za sarajevski Diskoton krije se na kraju CD-a u pjesmi "Domovina". U sumrak Jugoslavije jedan Hrvat, Slovenac i Srbin (u pjesmi im se vokalnom dionicom pridružuje Bora Đorđević) još pjevaju o nostalgičnom zovu domovine, ali tko zna s kojim asocijacijama na pameti. Jesu li pjevali o domovini Jugoslaviji, ili je Predin, dokazano anacionalan tip, mislio samo na vrhove Triglava, Dedić na nešto što možda nema veze sa zemljom nego sa srcem, a Đorđević, kasnije deklarirani Velikosrbin, na liniju Karlobag-Karlovac-Virovitica kao granicu svoje domovine? Vrag će ga znati, a nije ni važno. Na što god mislili, "Domovina" je jednostavno lijepa pjesma. TI

New York Dolls Cause I Sez So ATCO/Dancing Bear

Sudbina ih nije mazila, prije negoli su potpisali prvi diskografski ugovor, bubnjar Billy Murcia ugušio se nakon bizarne igre s dvije grupie djevojke, originalni članovi Johnny Thunders i Jerry Nolan umrli su početkom devedesetih s razlikom od par mjeseci, prvi pod nerazjašnjenim okolnostima vezanim uz drogu, drugi od meningitisa. Basist Arthur Kane umro je kratko nakon ponovnog ujedinjenja 2004. od leukemije. Danas su u New York Dolls samo dva originalna člana David Johansen i Sylvain Sylvain. Živi, ali im se vide godi-

ne divljeg života na smežuranim licima. Dobra je vijest da ih energija nije napustila, kao ni prijatelji čije su glazbene preferencije formirali upravo ovi Njujorčani. Osim što su proto-punk bend, preteče strašne lokalne scene predvođene Ramonesima, Blondie i Television, što su svojim kičastim oblačenjem inspirirali glam rock pojave i utjecali na metalce tipa Kiss, u Engleskoj su imali predanog obožavatelja koji je vodio njihov fan klub u ranim sedamdesetim godinama – kasnije će taj tip postati ikona britanske glazbe zahvaljujući Smithsima. Da, Morrissey je i dalje veliki fan Dollsa. Zahvaljujući njegovom angažmanu i dogovorenim gažama na festivalima u Britaniji je i došlo je do ponovnog ujedinjenja benda 2004. godine. Kasnije je bend snimio i hvaljeni povratnički album 2004., prvi nakon 32 godine pauze. "Cause I Sez So" je više nego ugodno iznenađenje; bendovi poslije toliko vremena ostaju zarobljenici vremena u kojem su stasali pa zvuče otrcano, postaju studijski frikovi što ih vodi u određenu sterilnost. Iako je ovdje produkcijski posao preuzeo veteran Todd Rundgren, producent njihovog prvog albuma iz 1974., snimke su praskave i životne, a autorska snaga Dollsa iznenađujuća. Naslovna uvodna stvar čvrsti je hard rock dosta sličan onome što su u drugoj polovici osamdesetih radili Iggy Pop i gitarist Pistolsa Steve Jones. "Muddy Bones" iza nje još je prljavija i "garažnijeg" prizvuka, podsjeća na još jedan genijalno dizanje iz mrtvih, ono gitarista MC5 Waynea Kramera i njegovog izvanrednog djela The Hard Stuff iz sredine devedesetih. Obje pjesme lucidne su i otrovne socijalne dijagnoze suvremenog svijeta što je dokaz više da Johansen i društvo proživljavaju novu mladost. I otprije poznati po tome da vole zaviriti u razne rukavce rock žanra, ovdje s hard rocka skreću u nekoliko stvari ka puno nevinijim šezdesetima (Temptetion To Exist), gotovo Ronettes zvuku u "Lonely So Long", "This Is Ridiciulous" je pomaknuti blues u stilu Chucka E. Weissa, "Trash" originalno s njihovog prvog albuma ovdje je dobila vrlo zanimljivu reggae inačicu. New York Dolls su u 2009. nešto obrnuto od glazbenih Potemkinovih sela, iza ruiniranih fasada krije se prava autorska raskoš. TI

Elvis Costello Secret, Profane & Sugarcane Hear Music/Aquarius

Lakoći snalaženja u različitim žanrovima teško je naći ravna Elvisu Costellu. Osim što je na prvih par albuma tesao jedan unikatni novovalni rock, povremeno ga začinjao soulom (izvrsni Get Happy! album), Costello je brzo pokazivao sasvim drugačije utjecaje, pa je već 1981. snimio Almost Blue sazdan isključivo od manje razvikanih pjesama country legendi. Pet godina kasnije King Of America bio je nešto kao proto-americana uradak, The Juliet Letters s Brodsky kvartetom iz 1993. prvo ozbiljno koketiranje s komornom glazbom koje je kulminaciju doživjelo s For The Stars i suradnjom s švedskom mezz-sopranisticom Anne Sophie von Otter. North – kao svojevrsna posveta novopečenoj supruzi Diani Krall - iz 2003. odisao je jazz atmosferom. Bilo je tu i klasičnog popa s Burtom Bacharachom, soula i klasičnog R&B-a s Allenom Toussaintom, teško je sve njegove mijene i suradnje i pobrojati. Uz sve, Costello bi sam ili češće sa svojim pratećim bendom The Attractions stigao redovito i snimati svoje tipične novovalne albume, s istim duhom u 2008. (odlični Momofuku) kao i 1978. Secret, Profane & Sugarcane je naglašeno country album bez žanrovskih odmaka, nashvillski bluegrass i nikakvo iznenađenje od Costella, samo jedna od metamorfoza. Fascinantno je to kako se u svakoj od njih snalazi kao riba u vodi. U ovom slučaju kao da je rođen na američkom jugu, a ne u Londonu. Po treći put u njegovoj karijeri, za producentski posao zadužio je T Bone Burnetta, zaposlio neke od najcjewww.hifimedia.hr

njenijih studijskih glazbenika što se tiče američke izvorne glazbe i u tri dana u Nashvilleu snimio 13 pjesama. Poput Springsteenovog The Seeger Sessions, novo Costellovo djelo operirano je od modernosti, rustikalan je to rad, zahvaljujući prije svega glazbenicima koji instrumente (bendžo, violina, mandolina, frula, harmonika) tretiraju kao u stara vremena. Costella odaje taj specifičan glas i jedino je njegova strast, izbjegavanje školskog, "lijepog" pjevanja, dodirna točka s današnjim vremenom. Uglavnom, izbjegao je sve napraviti da ne zvuči kao kakva modernizirana country-kuruza, i uspio ispasti iskreno autentičan. Pjesme su uglavnom nove, ima i par prerađenih iz vlastitog kataloga ("Complicated Shadow") i napisanih za druge autore (Johnny Cash i Loretta Lynn). Kad se snima u Nashvilleu i potreban je ženski glas, bilo bi blesavo zvati bilo kog drugog osim Emmylou Harris. I ona je začinila djelo prepoznatljivim pratećim vokalom u "The Crooked Line". Nezaobilazno za poklonike dobrog countrya, poklonici novovalnog Costella oprez! JM

Paolo Nutini Sunny Side Up Atlantic/Dancing Bear

Nakon dva milijuna prodanih primjeraka solidnog pop-rock prvijenca These Streets, svi su se imali razloga pitati što će dvadesetdvogodišnji ljepuškasti škotski kantautor (talijanske krvi po ocu) učiniti na dugoiščekivanom nasljedniku Sunny Side Up. Učinio je mnogo, kako po pitanju stilskih vrludanja, tako i u sve hrabrijim autorskim iskoracima. Kroz dvanaest pjesama Nutini se prošetao od marleyevskog www.hifimedia.hr

Nepopravljivi stari hipik Neil Young

Fork In The Road Reprise/Dancing Bear

Ne tako davno Young je skladao, kao on to zove, rock novelu o obitelji Green iz izmišljenog gradića Greendalea, opjevao kroz jednu obitelj sve moguće karaktere, mudrog starca, obiteljskog izroda, razočaranog i pomaknutog ratnog veterana te nadu od djeteta koje stavlja opstanak planeta iznad svake politike. Malo kasnije će sa "Living With War" sve sasuti predsjedniku ravno u lice jer je vodio američki narod u ratove za ostvarenje uskih interesa i pozvati isti taj narod da ga svrgne. Demokratskim sredstvima, dakako. Nova tema, na 33. studijskom albumu u karijeri samo na prvi pogled ne izgleda tako velika. Fork In The Road je, naime, konceptualno djelo o jednom automobilu. Young je zaljubljenik u aute, stare pogotovo, i sad je našao za shodno da mu njegov Lincoln convertible iz 1959. godine posluži kao inspiracija za album. Bolje rečeno sredstvo, jer je poanta u njegovom prerađivanju iz mrcine glomaznog motora s gadnom potrošnjom benzina u električno vozilo. Young je uz pomoć automehaničara Jonathana Goodwina stvarno ozbiljno prionuo tom poslu i rezultat je LincVolt, auto koji je s originalne potrošnje od 25 litara na sto km kao hibrid skinut na svega nešto više od dvije litre na sto kilometara. Dakle, tema je samo naizgled minorna, Young u zgodno vrijeme recesije ponovno ratuje,

sada za čišći okoliš i protiv naftne ovisnosti i sljepila. I pjeva i dalje o tome kako je svijet moguće promijeniti. Nepopravljivi stari hipik. Iako će Young reći da žanr i intenzitet svirke ne bira od albuma do albuma, već to dolazi po osjećaju, čini se da kad su posljednji angažirani albumi u pitanju i adrenalin je jači. Greendale je tako bio sirovi, gotovo primitivni rock u maniri jednih The White Stripes, Living With War ništa nježniji, sudar odvrnutog Gibsona i zborskog pjevanja u jedan hibrid gospel-garažnog rocka. Fork In The Road je na sličnoj liniji, uglavnom oštar, pomalo atonalan, nemarno odsviran, bez imalo čistoće i glazbene virtuoznosti. Kad je Young davnih dana napuštao drugove Cosbya, Stillsa i Nasha, pa oku-

s Youngovim autorskim potencijalom genijalna formula "novog" rocka 70-ih godina. I Fork In the Road bi za neiskusno uho mogao zazvučati kao djelo ekipe koja baš nije na "ti" sa sluhom i baratanju instrumentima, iako ga ne potpisuju Crazy Horse već provjereni studijski suradnici predvođeni Benom Keithom. No sve je to dio Youngovog šarma i kad odvrne svoj Gibson, glumio virtuoza ili nespretnog gitaristu, sve se lako zaboravlja i oprašta. Pa čak i kad stvari gurne do ruba ridikuloznosti kao u "Cough Up The Bucks", kad uz pratnju odgovarajućeg tvrdog rifa ponavlja naslov u maniri nekog primitivnog hip-hopa, pa onda rastegne refren u nježnu melodiju kao ispalu iz "ljeta ljubavi". Ne, Fork In The Road nije

pljao novi band poznat pod imenom Crazy Horse, Cosby se zgražao i govorio kako bi tim ljudima trebalo zabraniti da sviraju. "Oni jednostavno ne znaju svirati", protestirao je tada, ne uvidjevši da je upravo ta sirova snaga i glazbena neotesanost ukrižana

album za dugo pamćenje, i dva gore spominjana albuma i retrospektivni Prairie Wind su po mnogočemu snažnija djela, ali je još jedan dokaz svježine i vitalnosti autorskog duha jedne od najvećih ličnosti rocka. TI

hi-fimedia #77

rock recenzije ska-reggaea u uvodnoj "10/10", preko keltskog folk-rocka i kantautorske akustike (odličan single "Candy" i još bolja "Worried Man"), do ragtimea (rutunska "Pencil Full Of Lead") i antiknog stax-soula u hiperemocionalnoj baladi "No Other Way" koja je gotovo dostojna velikog Otisa Reddinga. I učinio je to poput prerano sazrelog klinca koji, ubačen u kakav imaginarni rock and roll muzej, halapljivo krade komadiće omiljenih žanrova ugrađujući ih u vlastiti kolaž – šaren i mjestimice vrlo nadahnut. Produkciju supotpisuje Ethan Jones koji je zvuk ostavio relativno sirovim, naglašavajući ionako jak emocionalni naboj Nutinijevih pjesama. DL

The Decemberists The Hazards Of Love Rough Trade/ Dallas

Mora biti nešto posebno u tom Portlandu, Oregon kad tamo rastu čudne biljke, barem kad je pop kultura u pitanju. Ako tražimo korijene divljeg rocka naći ćemo ih tamo s The Kingsmen ("Louie, Louie", "Wild Thing"), Portland je bio dom najtužnijeg trubadura našeg doba Elliotta Smitha, pa onda bendova pomaknute, a lijepe glazbe Modest Mouse, The Shins ili Sleater-Kinney, u njemu, konačno, živi i genijalni filmaš Gus van Sant… The Decemeberists su iz Portlanda pa ne treba ni naglašavati da donose nešto unikatno. Recimo sve na početku i sklepajmo to u dvije riječi: progfolk. Kao da im je misija uglazbljivanja starih priča i bajki, tamo još od albuma Picaresque inspiriranog starim španjolskim pričama ili The Crane Wife koji se pak bazira na tradicionalnoj

hi-fimedia #77

japanskoj priči i Shakespeareu. Vođa sastava Colin Meloy The Hazards Of Love prvo je zamislio kao kazališni komad, no odustao je od ideje i pretvorio ga u konceptualni album, ljubavnu priču-bajku o Margaret koja se zaljubljuje u sina šume Williama, njegovoj majci, kraljici šume i manijaku koji je pobio vlastitu djecu i otima Margaret. Priča se razvija kroz 17 pjesama izvanredne atmosfere, promjene stila i ritma s mnogo naglih pekida i nekoliko glavnih vokalnih uloga. Colin Meloy pjeva muške likove uz pomoć Jima Jamesa iz My Morning Jacket, a ženske Becky Stark iz benda Lavender Diamond te Sara Warden iz jednako slabo poznatog projekta My Brightest Diamond. Sara Warden se posebno nameće svojim snažnim glasom u ulozi ljubomorne kraljice. Meloy ne krije kako je već dugo uronjen u britanski folk s kraja šezdesetih, sve je krenulo kad je slušao The Hazards Of Love EP Anne Briggs – britanske folk pjevačice - na kojem zapravo nema pjesme tog imena. Krenuo je napisati jednu – pa se sve izrodilo u nešto veće. Anne Briggs nema puno veze s glazbom Decemberists – njen je glas pompozan, nešto između stila pjevanja u "Kosi" i Joan Baez, bez ikakve instrumentalne pratnje. Ovdje je orkestracija puna i kompleksna, ako ćemo baš tražiti parnjak u prošlosti naći ćemo ga u Fairport Convention i folk-rock crossoveru s njihovog znamenitog Liege&Leaf albuma iz 1969. No dinamika ekipe iz Portlanda je neusporedivo većeg raspona i žanrovski šira. Ambicioznost je vidljiva u svakom tonu, gotovo veća od najambicioznijih trenutaka jednih Pink Floyd (ima podosta "Wish You Weere Here" trenutaka ovdje), no konačni rezultat nikad ne dodiruje pretencioznost. Poput nagle promjene vremena, ovaj bend ima osjećaj za zatišje pred buru, za munje i gromove, pa opet smiraj. Ima tu i Zeppelinovskih rifova, slikovitije rečeno kao da masni blues White Stripesa sreće fini folk spomenutih Fairport Convention. The Hazards Of Love ima rijetku glazbenu magiju. Stvarno mora biti nešto u tom Portlandu. TI

The Beach Boys Summer Love Songs

vanja, samo ugodni, "tamni" glas Dennisa Wilsona. JM

Capitol/Dallas

House Of Love Live At The BBC Mercury/Aquarius records

Ime ove kompilacije govori sve – 20 poznatih pjesama iz kataloga Beach Boysa o ljubavi i ljetu. Većina ovih lakih nota datiraju iz prve polovice 60-ih godina kad su braća Wilson i njihova dva susjeda pjevali u višeglasju nevini bjelački pop, tu i tamo pomiješani s vrućom r’n’r energijom jednog Chucka Berrya. Genijalac i arhitekt soničnog svijeta ove ultra-popularne skupine Brian Wilson pisao je o suncu, plažama, djevojkama i surfanju na kalifornijskim obalama, a onda je tamo negdje 1964. kad su stvari oko njihove slave postale ozbiljne, puknuo, doživio živčani slom i povukao se u borbu s vlastitim demonima. I još više prionuo stvaranju novih glazbenih svjetova i otkrivanju novih produkcijskih horizonata. Kao rezultat došao je "Pet Sounds" 1966. godine, njihova daleko najcjenjenija i najmanje komercijalna ploča. Dvije pjesme s nje nalaze se i ovdje, dva pop bisera "Wouldn’t It Be Nice" i "God Only Knows". U ostatku nema iznenađenja; standard "Why Do Fools Fall In Love", "Surfer Girl", "California Girls", "Help me Rhonda"…, sve ono po čemu su Beach Boys bili prepoznatljivi. Dašak ekskluzive pruža činjenica da je 6 pjesama po prvi put objavljeno u novom stereo mixu, kao i pjesma "Fallin’ In Love (Lady)" koju je napisao i otpjevao Dennis Wilson 1970. Na CD-u piše da je dosad nije objavljena što nije u potpunosti točno jer je izašla samo u Velikoj Britaniji kao B-strana singla. Kako bilo, riječ je o prekrasnoj baladi koja odudara od ostatka materijala jer je naglašeno obogaćena gudaćim instrumentima i jedino u njoj nema višeglasnog pje-

Teško je o skupinama kao što je House Of Love govoriti drugačije nego u terminima nostalgije, pogotovo za nekog tko je u doba njihove pojave imao 18 ili 20 godina. Je, imali smo tad i Smithse i Pixies, Stone Roses i The Cure, no o njima se razmišlja nekako drugačije. Bili su preveliki da bi kratko trajali, ostali na okupu ili se raspali, radijski urednici ih nikad nisu zaboravili i na neki način veza s njihovom glazbom nikad nije prekinuta. S druge strane, House Of Love su u jednom trenutku bili i ponajveća otočka indie atrakcija i brzo iščeznuli, izbrisani iz kolektivne memorije, pa i zato što ih se i na radijskim stanicama koje svakodnevno slušamo na jedno uho rijetko može čuti. Ili nikako. I nisu jedini, slično je i s Godfathers, Inspiral Carpets, Carter USM, Ride…I kad se čovjek s njihovim zvukom nakon dugo vremena ponovno sretne, prorade neke čudne emocije isprepletene s nostalgijom i tu je objektivnost procjene na dnu prioriteta. Live At The BBC sadrži 19 pjesama i niti jedna nije snimljena u BBC studijima kako bi to naslov mogao sugerirati; riječ je o četiri koncertna nastupa u razdoblju snimljenih između 1990. i 1992. godine (Preston, Norwich, London i Middlesborough) za potrebe prvog programa radio BBC-a. Dakle, snimke nisu studijski sterilne, već nebrušene i začinjene sudjelovanjem publike između pjesama i zbornim pjevanjem. Materijal pokriva podjednako prva tri albuma, uz daleko najupečatljivije indie himne s "leptir" albuma izdanog i kod

www.hifimedia.hr

nas na vinilu 1990. godine, nakon čega su House Of Love napunili i malu dvoranu Doma sportova u Zagrebu. "I Don’t Know Why I Love You", "Shine On", "Never" i predivna balada "Beatles And The Stones" i danas blješte izvanvremenskim sjajem, i to ne samo za one koji su pred rat bili mladi i držali Radio 101 upaljen po cijeli dan i noć. Manje tehnički perfektni i nešto raštimaniji negoli u studijskim uvjetima, House Of Love na ovim snimkama gube ponešto od svoje satenske finoće, ali dobivaju na energiji i neposrednosti, pa stare pjesme odišu novom atmosferom. BBC snimke nostalgični su podsjetnik na indie bend par exellence na vrhuncu. TI

Marilyn Manson The High End Of Low Universal/Aquarius

Marilyn Manson ima novu ploču, no kao da i nema. Reakcije medija potpuno su izostale, njegova turneja svijetom dobije crticu dvije u žanrovskim tiskovinama, i nekako je više nego ikada do sada osjećaj u zraku da je možda vrijeme da stara baraba objesi mikrofon o klin. No on čini se ne misli tako, vratio je Twiggy Ramireza u band da mu s autorstvom pomogne, no rezultat i nije posebno sjajan. Većina pjesama zvuči kao nekakvi otpadci ili B-strane, a gotovo sve teško bi našle mjesto na bilo kojoj od ploča iz vremena kada je Manson doista prodavao albume i koncertne karte. Danas on propada sa svakim albumom za korak dublje, a stihovi poput "Everyone will come to my funeral to make sure that I stay dead" ili naslovi pjesama kao "Pretty as a Swastika" vjerujem da ne čine sretnima i najbedastije među njegovim fanovima. On i dalje doduše zakopa neke dobre vokalne finte, dogodi mu www.hifimedia.hr

se solidan riff i plesno stupajuća poskočica, no ukupno je ova ploča ipak dosta ispod razine koju je Manson nametnuo ključnim radovima iz ere Antichrist Superstar i nekoliko albuma nakon. Teško da u budućnosti možemo očekivati nešto spektakularno od njega, barem na glazbenom polju. Možda se okrene glumi, izbaci svoj parfem, ili počne režirati hororce. MG

Franz Ferdinand

masnih bas dionica, atmosfera originalnih pjesama je bitno promijenjena. S manje energije i više eksperimenta Franz Ferdinand gube prepoznatljivu koherentnost i fokus. Unatoč činjenici da se da pronaći poneki lucidni element, Franz Ferdinand u dub izdanju su tek kilava inačica Gorillaz.

godina. Dobro, Dickinsonu negdje ponestane daha, ali to ne narušava bitno kompaktnost benda. Ovdje nema eksperimenata, na 2 CD-a nalazi se 16 najvećih, solidno snimljenih hitova Irona Maidena, no preporuka ipak ide samo na adresu odanih fanova. JM

Iron Maiden Flight 666

The Black Eyed Peas The E.N.D. Interscope/Aquarius

EMI/Dallas

Blood Domino/Dancing Bear

Svoje zadnje djelo Tonight: Franz Ferdinand, ekipa iz Glasgowa, stvarala je po sustavu "snimaj i briši", isprobavala razne producente i vraćala se na početak iz vrlo jednostavnog razloga. Alex Kapranos pametan je dečko, znao je da se poslije dva slična albuma, koliko god bili dobri, formula potroši. Da ne govorimo o tome da više nisu svježa senzacija, već jedni od mnogih. Promjena je bila nužna, no na kraju nije ispala radikalna, "Tonight…" je tek nešto plesniji i nešto sinteteskiji od prethodnika. "Blood" je plod suradnje sa Danom Careyem, poznatog po produkcijama indieplesnih bendova CSS i Hot Chip, ali i s najkomercijalnijom pop elitom, spomenimo samo Kylie Minogue i njen engleski br. 1 hit "Slow". U par riječi opisano, ovdje nema novih pjesama, sve su to dub verzije pjesama sa zadnjeg albuma, drugačije nazvane što može zbuniti. Iako, taj pojam "dub" treba gledati prilično široko, "Die on the Floor" (to jest "Can’t Stop Feeling") je bliža klupskoj plesnoj glazbi nego dubu, "Feel the Pressure" ("What She Came For") big beatu, a "Be Afraid" (Dream Again) trip-hopu. S manje pjevanih dionica – Kapranosov glas provučen kroz neki efekt uglavnom se ponavlja u refrenima – i više

Ista meta, isto rastojanje. Iron Maiden su u ovoj dekadi na izmaku izdali tek dva studijska albuma, tri live i tri kompilacijska albuma s najvećim hitovima, što jasno ukazuje kako im i dalje dobro ide naplata stare slave. Obično bendovi s redovnim turnejama i s 30 godina staža postaju minorni na zapadnim tržištima, a ostaju veliki u Japanu i "trećem" svijetu gdje prije nisu ni tako često nastupali. Iron Maiden su rijetka iznimka od pravilu. Na prošlogodišnjoj "Somewhere In Time" turneji lako su punili arene od dvadesetak tisuća ljudi i u Australiji i SAD-u, kao i Europi, s tim da je i dalje njihova snažna utvrda Južna Amerika. U drugoj fazi turneje posjetili su i Hrvatsku i na splitskom Poljudu svirali pred oko 25 tisuća ljudi, što je daleko više negoli na prijašnja dva gostovanja u Zagrebu. No čemu još jedan živi album s istim pjesmama? Politika je jasna – na dvostrukom CD-u snimke su iz čak 16 gradova, pa da ga kupi svaki deseti posjetitelj turneje za uspomenu, to je već respektabilna brojka. Drugo, kao što smo se mogli uvjeriti i prošle godine u Splitu, Maidene energija nije napustila, oni "Aces High", "Run To The Hills", "The Trooper", "Fear Of The Dark" i druge hitove izvode jednakim autoritetom kao i prije dvadesetak

Izgleda da su se producentski trikovi Will.I.ama, pokretačke snage ekipe iz Los Angelesa, potrošili od široke uporabe za gomilu izvođača koji nešto znače u modernom hiphopu, pa je i za matični bend angažirao vanjske producente. Između ostalih i Davida Guettu, francuskog producenta i zvijezdu europske komercijalne klupske glazbe. Nekad zanimljivi organski hip-hop bend (Elephunk iz 2003. je istovremeno zabavan, društveno angažiran i autorski provokativan album), The Black Eyed Peas evoluirali su, ili atrofirali, do neinspirativnog elektro-disca gdje hip-hopa ima tek u tragovima, što je najmanje bitno. Pjesme zvuče kompromiserski i programirano da zavladaju plesnim podijima gdje se očekuje samo ritam i praznoglavost. Bez izrazitih hitova, osim catchy šablona kojima se Guetta proslavio, The E.N.D. iz pjesme u pjesmu tone u trivijal-

nost. Možda bi se bolje doimalo uz disco kuglu u sitni sat, pod okriljem mraka prošaranog svjetlom reflektora. Iz perspektive fotelje iz dva zvučnika ne širi se ništa drugo osim dosade. Naslov albuma je skraćenica od The Energy Never Dies. Možda, ali ne ovom slučaju. Primjerenija je skraćenica bez zbunjujućih točaka. Ovo je, dakle, The End Black Eyed Peasa. TI

hi-fimedia #77

razgovor:

ratko zjača, hrvatsko-nizozemski jazz gitarist

Volim grupnu interakciju i harmoniju razgovarao: Davor Hrvoj

atko Zjača, hrvatski jazz i world music gitarist i skladatelj, koji godinama živi i djeluje u Rotterdamu, tijekom karijere ostvario je suradnje s velikim zvijezdama svjetskoga jazza poput Rona Cartera, Reggiea Workmana, Ala Fostera, Garyja Peacocka, Jimmyja Cobba i Adama Nussbauma, a zadnjih godina vodi sastav sa slavnim kontrabasistom Miroslavom Vitousom, članom prve postave kultne skupine Weather Report. Novi album Continental Talk (In + Out Records/Aquarius Records) snimio je sa svojim stalnim suradnikom, saksofonistom Stanislavom Mitrovićem, te jazzistima svjetske klase: kontrabasistom Johnom Patituccijem, bubnjarom Steveom Gaddom i trubačem Randyjem Breckerom. HIFI Media: Kako si ostvario suradnju sa svjetskim zvijezdama jazza i s njima snimio album? RZ: Snimanje sam planirao sedam mjeseci kako bih uskladio termine glazbenika. Među ostalima Steve Gadd svira s Ericom Claptonom i Jamesom Taylorom, John Patitucci s kvartetom Waynea Shortera i sa svojim triom, a Randy Brecker s raznim big bandovima. Ideja je bljesnula kad sam potpisao ugovor za dva CD-a s poznatom njemačkom izdavačkom kućom In + Out Records za koju među ostalima snimaju Billy Cobham, Ron Carter i Johnny Griffin. Želio sam snimiti CD s glazbenicima koji meni odgovaraju. S Johnom Patituccijem, s kojim sam snimio album Crossing the Border, razgovarao sam o bubnjaru jer najbitnije mi je da ritam sekcija voli zajedno svirati i da, naravno, odgovara solistu. Zaključili smo da bi idealan za ovaj projekt bio Steve Gadd koji je odmah pristao. S Rendyjem Breckerom sam godinu dana prije svirao na turneji i on se također odazvao. HIFI Media: Kako je bilo snimati u jednom od najpoznatijih svjetskih studija? RZ: Bilo je uzbudljivo jer snimali smo u čuvenom njujorškom Avatar Studiju, nekadašnjem Power Stationu, dok ga 1996. nije kupio japanski vlasnik. U njemu je Herbie Hancock snimio novi CD koji je proglašen jazz albumom godine, a i Norah Jones je snimala tamo. CD smo snimili uživo za osam sati, bez nasnimavanja. No, ova suradnja neće ostati samo na snimanju - u pripremi imamo i zajedničke koncerte. HIFI Media: Na koji si način razmišljao o skladbama, budući da si, kad si ih pisao, već znao s kojim ćeš glazbenicima snimati? RZ: Ne čekam nadahnuće nego konstantno skladam, gotovo svaki dan. Za ovaj CD pisao sam šest mjeseci, od nule. Počeo sam od skica, motiva, bas linija, harmonija. Svaka je sklad-

hi-fimedia #77

ba potpuno drukčija. Nekoliko sam ih napisao za Gadda. Naravno da sam, dok sam skladao, cijelo vrijeme u glavi imao te glazbenike. Pisao sam za kvartet, u nekim skladbama proširen Breckerom. Najviše volim slušati ploče na kojima nije važno kako band prati solista koji imponira svojim sviranjem nego da se ostvari grupna interakcija, dinamika, homogenost, harmonija. HIFI media: Kako si zadovoljan suradnjom s legendarnim kontrabasistom Miroslavom Vitousom s kojim vodiš kvartet? RZ: Krajem osamdesetih u Grožnjanu je jazz

seminar držao Reggie Workman koji mi je poslije bio mentor. Krajem devedesetih odlazio sam u New York gdje smo snimili dva zajednička albuma. Rekao mi je nešto čega se i danas držim: "Kad osjetiš da si najbolji u bandu trebaš se zamisliti. Pokušaj svirati s boljima od sebe". Obožavam glazbu Miroslava Vitousa koja je potpuno drukčija od one koju sviram s kvartetom s kojim sam snimio CD, na tragu onoga što je rekao Workman. Forma je slobodnija. Ne svira tradicionalni walking bass, a one koji sviraju tako zove jazz slaves. Za njega su svi basisti osim Scotta LaFaroa jazz robovi. Razvio je orkestralni pristup sviranju. On je tip svirača koji očekuje neprestanu konverzaciju. Razgovaramo o formama, ali najviše o interakciji. S njim ne možeš svirati standardnu formu - osam, šesnaest ili trideset i dva takta nego moraš biti spreman na sve. Svirati s njim je velik izazov i donosi nevjerojatno iskustvo. To je velika škola. Ne sviram s njim da bih se time pohvalio nego zato da bih učio. Sebe smatram studentom glazbe. Studirao sam u New Yorku, osam godina sam proveo na konzervatorijima i znam da se to što naučim svirajući s njim ne može naučiti niti na jednoj školi ili iz neke knjige. To se jednostavno mora proživjeti. To je bio jedan od motiva da sviram s Vitousom. www.hifimedia.hr

jazz recenzije Joe Lovano/Us Five Folkart Blue Note/Dallas Records

Putomayo Presents Women Of Jazz Putumayo/Aquarius

Folkart je 22. album koji je Joe Lovano od početka devedesetih godina prošlog stoljeća snimio za Blue Note. Velika većina dosad zabilježenog materijala bila je opisivana superlativima, nagrađivana, analizirana i vremenom je postala gotovo klasično jazz štivo. Takav uspjeh daje naslutiti osnovne postulate stvaralaštva koji kroz duži period pružaju nadahnuće za stvaranje odličnih diskografskih izdanja, ali i motiv i tenziju adekvatno kvalitetnih živih nastupa. Glazbenik koji svoju kreaciju u dužem periodu može održavati na zavidnoj razini, a u isto vrijeme odolijevati zasićenosti prenatrpanog jazz tržišta mora biti izvanserijski . Joe Lovano posjeduje prirodan instinkt i sposobnost glazbene prilagodbe koja mu je omogućila suradnju sa gotovo svakom formacijom glazbenika na najvišoj razini. Dueti, manji sastavi, ali i veliki orkestri bili su odličan partner za kojeg je glazbenik gradio zanimljiv repertoar, nesvakidašnje aranžmane ili čuvao poneko zanimljivo rješenje. Ipak, treba priznati da je Lovano svoj uspjeh primarno izgradio na poštivanju kolega glazbenika i jazz tradicije, a tek potom zahvaljujući skoro neograničenim sviračkim ili skladateljskim sposobnostima. Svjestan svojih kvaliteta bio je u prilici ponuditi vrhunsku svirku, izvanredne aranžmane, ali je u situacijama koje su zahtijevale povučeniji pristup Lovano uspijevao biti staložen, miran i potpuno podređen projektu. Folkart je album koji izuzetno raduje, jer predstavlja novu fazu www.hifimedia.hr

Od kada je (sada već davne) 1993. osnovana u New Yorku, etiketa Putumayo uspjela se afirmirati kao jedan od sinonima za maglovit pojam "world music". Korijene njihovog zasluženog uspjeha valja tražiti ne samo u agilnosti u istraživanju svakog, pa i (sa zapadnjačke točke gledišta) najzabačenijeg kutka zemaljske kugle, već i u šarmu kojim su to uvijek činili – a da o prepoznatljivom artworku britanske umjetnice Nicole Heindl, te "organizaciji" svojih poznatih, stilski i geografski profiliranih kompilacija da i ne govorimo. U skladu s naslovom, ovoga je puta naglasak na ženskom jazzu, i to onome koji u raznim podžanrovskim formama, sa ili bez primjesa popa i bluesa, stiže sa sjevernoameričkog kontinenta. Zbirka Women Of Jazz ne sadrži mnogo imena – svega njih deset – no selekcija je očito napravljena s osjećastvaralaštva umjetnika u kojoj se nalazi u prirodnoj poziciji vođe sastava, skladatelja, aranžera, ali preuzima i ulogu mentora mladom i vrlo kvalitetnom sastavu koji je okupio pod imenom Us Five. Poslušati album kojim Lovano želi istraživati i djelovati sa sastavom koji je prepun potencijala, no i vrlo discipliniran i potpuno uklopljen u ideje i viziju svog mentora predstavlja prigodu čuti glazbenika u potpuno novom glazbenom miljeu . Lovano je koncept u kojem se nalazi u novoj ulozi iskoristio da pruži mnogo prostora svojim suradnicima i još jednom demonstrira svoju glazbenu nesebičnost i povjerenje u mogućnosti mladih suradnika. Ujednačen materijal koji u cijelosti potpisuje Lovano Us Five su prije snimanja revno vježbali na živim nastupima u klubu Village Vanguard da bi na taj način učinili posljednji korak pretapanja zvuka talentiranih pojedinaca u zvuk uigranog i zrelog sastava. "Folkart" je tako jedan od albu-

jem za mjeru i ukus, pri čemu se prije svega vodilo računa o kvaliteti. Album otvara mlada Melody Gardot temom "Goodnite", skinutoj s odličnog prvijenca Worrisome Heart - poslijeponoćna bluesirana balada u tri minute sublimira razloge zbog kojih se pjevačica iz New Jerseya brzinom munje probila u prvu ligu suvremene ženske jazz/pop scene. Slijedi Madeleine Peyroux, s već poznatim remakeom "Dance Me To The End Of Love", koji u njenoj reinterpretaciji zvuči kao da ju je napisala Billie Holiday, a ne Leonard Cohen. Niz prvoklasnih imena nastavlja Cassandra Wilson koju je magazin Time prije osam ma koji možda nemaju glazbenu težinu ili telepatsku međuigru nekih od starijih projekata, no posjeduje šarm, energiju i impuls koji je nemoguće ne zamijetiti u nešto manje kompleksnim melodijama koje čine većinu repertoara. GG

godina proglasio "najboljom pjevačicom Amerike"; njeno "čitanje" standarda "Lover Come Back To Me" podsjeća na zapanjujuću konzistentnost solo opusa, začetog još sredinom osamdesetih na long playu Point Of View. Tko je, ako ne jedna Kanađanka (Sophie Milman) pozvaniji da se požali na "njujoršku samoću" u temi "Lonely In New York"? Možda najsenzualniji trenutak kompilacije priredila je Hope Waits preradom rhythm ‘n’ blues klasika iz pedesetih, "I’ll Be Satisfied", a do kraja albuma nižu se jednako impresivna imena - od Kate Paradise i Jennifer Hartswick (pjevačice i trubačice, nekadašnje suradnice jam-rock banda Phish), do Ette Jones, jedne od (kako ispravno stoji u CD knjižici) "neopjevane heroine jazza", vjerojatno najpozvanije da otpjeva antiknu baladu "Since I Fell For You". I tako zaokruži četrdesetminutnu lekciju o deset jazz-dama najraznolikijih generacija, ali slično visokog stupnja izvođačke rafiniranosti. DL

Sanchez. Iako se radi o suradnji kratkog vijeka, ove glazbenike veže bogata zajednička povijest. Sanchez, kojeg je zagrebačka publika slušala prošle godine na Ghetaldus All Woman Jazz Festivalu - Jazzarella u Zagrebačkom kazalištu mladih gdje je nastupio kao član sastava pjevačice Diane Reeves, stal-

Gary Burton/Pat Metheny/Steve Swallow/Antonio Sanchez Quartet Live Concord Jazz/Universal Music

Yoshy’s je jedan od najznačajnijih jazz klubova zapadne obale SAD-a o čemu svjedoče i mnogobrojni albumi što su ih u njemu snimili ugledni jazzisti. Tom izazovu nije mogao odoljeti niti all star sastav u kojem su 2007. svirali vibrafonist Gary Burton, gitarist Pat Metheny, bas gitarist Steve Swallow i bubnjar Antonio

ni je član Methenyjeve skupine, a u triju s njim i basistom Christianom McBrideom 2004. je nastupio na Istraetnojazz festivalu u Puli. Metheny je kao član Burtonova sastava, u kojem hi-fimedia #77

je Swallow bio stalni član, sredinom sedamdesetih snimio nekoliko albuma za tvrtku ECM, što je prethodilo njegovoj samostalnoj diskografskoj karijeri koju je u ranom razdoblju ostvario za istog izdavača. Poslije su povremeno obnavljali suradnju, primjerice 1997. kad su u kvintetu s njima svirali klavirist Chick Corea, kontrabasist Dave Holland, i bubnjar Roy Haynes, a svoju su glazbu dokumentirali na albumu "Like Minds" (Concord Records). Sastavi poput spomenutih, u kojima se okupljaju same zvijezde, vođe vlastitih skupina, nerijetko su loš izbor jer teško je obuzdati ego koji glazbenici tog ranga nose u sebi. No u ovom slučaju radi se o jazzistima sličnog senzibiliteta koji nemaju poteškoće s prilagodbom. Odsvirali su nježno, prozračno, romantično, u duhu njihovih već poznatih suradnji, svaki od njih zadržao je vlastiti pristup, zvuk i glazbeni stav, a u izvedbama se osjeća da uživaju u zajedničkoj suradnji. Uz tek jedan standard, "Fleurette Africane (Little African Flower)" Dukea Ellingtona, izvode Burtonove, Methenyjeve i Swallowove, ali i skladbe njihovih suvremenika, glazbenika koji su se na jazz sceni javili šezdesetih godina prošloga stoljeća djelujući u istom jazz miljeu: "Sea Journey" Chicka Coreae, "Olhos de Gato" i "Syndrome" Carle Bley i "Coral" Keitha Jarretta. U izvedbama Swallowovih skladbi podsjećaju na komorniji pristup kojim su Burton i autor svirali kao duo 1974., podsjećajući na glazbu sa zajedničkog albuma "Hotel Hello" (ECM). DH

Freddie Hubbard Without A Song Blue Note/Dallas Records

Nedavna smrt Freddie Hubbarda pojačala je zanimanje za ostavštinom koja je zaostala za legendarnim trubačem. Njegov stil je od samih hard-bop početaka bio pomalo specifičan i, iako nije posjedovao dubinu i emocije koje su curile iz Milesove trube, a nedostajalo mu je i malo od eksplozivnosti i invencije Lee Morgana, posjedovao je uni-

hi-fimedia #77

The Dave Brubeck Quartet Time Out Columbia/Sony Music/Menart

Godina 1959. bila je jedna od najplodnijih u povijesti jazz diskografije. O tome svjedoče i brojna luksuzna reizdanja najznačajnijih albuma povodom pede-

sete godišnjice objavljivanja. U proširenim su izdanjima reizdani Kind of Blue i Sketches of Spain Milesa Davisa, Mingus Ah Um (pridodan je i cijeli Mingus Dynasty) Charlesa Mingusa i Time Out Davea Brubecka, svi objavljeni za izdavačku kuću Columbia. Riječ je o albumima koji zauzimaju najviše pozicije u mnogim izborima najboljih jazz albuma svih vremena. Poput ostalih spomenutih, Brubeckov Tme Out, jedan od najprodavanijih albuma u povijesti jazza, prvi koji je ostvario prodaju veću od milijun primjeraka, bio je sadržajem mnogobrojnih reizdanja. Novo sadrži dva kompakt diska i DVD, te bogato opremljenu knjižicu s novim popratnim tekstom. Prvi CD donosi izvedbe objavljene na originalnom albumu, a drugi do sad neobjavljene koncertne snimke. Brubeck ih je snimio s istom postavom, svo-

jim legendarnim kvartetom, jednim od najuspješnijih jazz sastava šezdesetih, ali i svih vremena, u kojem su svirali alt saksofonist Paul Desmond, kontrabasist Gene Wright i bubnjar Joe Morello. Poznat po sklonosti prema eksperimentiranju, Brubeck je album Time Out zamislio kao niz skladbi od kojih je svaka u drukčijem metru. Iako neuobičajeno za jazz toga doba, zahvaljujući maštovitosti i kreativnosti izvedbe su bile toliko atraktivne da ih je publika prihvatila s velikim oduševljenjem, a Brubeck je taj uspjeh iskoristio snimivši niz albuma zasnovanih na istom konceptu, među ostalima Time In, Time Further Out, Time In Outer Space i Brubeck Time. Osim šest vlastitih Brubeck je na album Time Out uvrstio i Desmondovu skladbu "Take Five" koja je postala hitom kvarteta, a poslije i jazz

www.hifimedia.hr

jazz recenzije verzalnost i neobičnu sposobnost da harmonički kompleksnije melodije i kompliciranije solo dionice zvuče jednostavno i slušljivo. Prepoznatljiv zvuk trube prisutan na izdanju pripada u vrijeme u kojem se Freddie Hubbard nalazio na vrhuncu sviračke i kreativne snage, no jazz glazbi nije išlo posebno dobro. Bilo je to vrijeme u kojem je glazbenik kroz izdavačke kuće Atlantic i CTI pokušavao spasiti tiraže i ponovo privući publiku s toplijim i nježnijim aranžmanima i repertoarom prilagođenom najširem krugu konzumenata, no sa ograničenim uspjehom. Whitout A Song srećom ne pati od želje da vrhunske glazbenike predstavi drugačijima, no što oni doista i jesu i svakako predstavlja dokumentaristički uvid u period u kojem je truba glazbenika zvučala tipično i zrelo. Materijal za album sakupljen je iz snimki koje je Hubbard načinio na koncertima u Engleskoj (London i Bristol) i Njemačkoj krajem 1969. godine. Vrhunski glazbenici koji su pratili trubača su Roland Hanna na klaviru, Ron

standardom. Uz nju najdojmljivija je "Blue Rondo A La Turk". Među standardima i tri Brubeckove, jedino su te dvije skladbe s tog albuma našle mjesto na drugom CD-u koji donosi izvedbe što ih je Kvartet ostvario 1961., 1963. i 1964. na Newport Jazz Festivalu. Upravo zbog ovih koncertnih izvedbi, koje po kvaliteti zvuka ne zaostaju za studijskim snimkama, ovo izdanje pobudit će zanimanje diskofila, ali i Brubeckovih fanova. DVD donosi foto galeriju, te dokumentarac u kojem Brubeck uz inserte s koncerata i televizijskih emisija govori o zamisli i nadahnuću koji su rezultirali ovim sjajnim albumom: topotu kopita konja, zvuku vjetra, uličnoj glazbi koju je čuo u Istanbulu, miješanju zvukova s nekoliko radija, plesu njegove kćeri, suradnji s članovima kvarteta... DH

www.hifimedia.hr

teti i zanimljivosti trebao davno ugledati svijetlo dana. U jednom od posljednjih intervjua za časopis Downbeat Hubbard priznaje da se cijelog života osjećao mladim i smatrao je da uvijek može svirati kao u svoje najbolje doba. Tog ljeta 2008. godine, samo nekoliko mjeseci prije smrti, truba više nije slušala velikog glazbenika."Without a song" je naprotiv dokument iz doba u kojem je glazbenik podjednako želio, znao i mogao pa predstavlja vrijedan dokument vremena i izvanrednog glazbenika u punom naletu. GG

Dexter Gordon & Slide Hampton Carter na basu i Louis Hayes na bubnjevima. Njihov doprinos albumu je očekivano značajan u smislu pružanja zavidnog prostora vođi sastava, no u isto vrijeme glazbenici su ispratili svaku melodiju izvanrednim idejama i solo dionicama i definirali unison zvuk sastava kroz ukupan repertoar. Trenuci u kojima Roland Hana sa svojim klavirom ima dominantnu ulogu zvuk pršti nesvakidašnjom tehnikom i senzibilitetom, dok su nježniji trenuci rezervirani za topao i ugodan zvuk bas žica Ron Cartera. Sola Louis Haynesa stavljaju zadnju kapljicu boje na platno na kojem je Freddie Hubbard uspio oslikati autoportret svoje glazbe koji je sudeći po kvali-

A Day In Copenhagen MPS/Aquarius Records

U ediciji JazzClub reizdan je album A Day In Copenhagen što su ga tenor saksofonist Dexter

Gordon (sjećate li se dugonje koji je tako sjajno odglumio glavni lik u filmu "‘Round Midnight" Bertranda Taverniera? - bio je nominiran za nagradu Oscar za glavnu ulogu) i trombonist Slide Hampton snimili 1969. u Metronome Studiju u Kopenhagenu i na ploči objavili za njemačku tvrtku MPS. Naime, Kopenhagen je u to doba bio jedan od najvažnijih europskih centara u kojima su utočište pronašli mnogobrojni sjajni američki jazzisti. Dokaz su nebrojeni albumi na kojima su zabilježene svirke u kopenhagenškom jazz klubu Montmartre. U mnogima od tih sessiona sudjelovao je čuveni danski kontrabasist Niels-Henning Ørsted Pedersen koji se na ovom snimanju pridružio Gordonovom i Hamptonovom sekstetu. Uz njih svirali su trubač Dizzy Reece i bubnjar Art Taylor, te klavirist Kenny Drew s kojim su Pedersen i Gordon i prije ostvarili zapažene suradnje. Iako su ovom snimanju prethodili brojni albumi koje je Gordon snimio za tvrtku Blue Note, ovo je bio prvi na kojem je svirao u formaciji seksteta, s tri puhača ispred ritam sekcije. Budući da su sva šestorica u raznim kombinacijama svirali u brojnim prigodama, a Gordon i Hampton su u godini koja je prethodila snimanju često bili na zajedničkim turnejama, izvedbe na ovom albumu ne odaju da se radi o ad hock utemeljenom sastavu za snimanje. Sviraju uigrano i precizno u hi-fimedia #77

jazz recenzije maniri bebopa/hardbopa s rutiniranim solima. Uz standarde "You Don’t Know What Love Is", "What’s New" i "The Shadow Of Your Smile", na album su uvrstili i skladbe "My Blues", "A New Thing" i "A Day In Vienna" Slidea Hamptona koji je za ovaj album pripremio sve aranžmane. Te skice odaju nostalgiju za glazbom koju je nekoliko godina prije svirao s Jazz Messengersima slavnog bubnjara Arta Blakeya. DH

Matija Dedić From The Beginning Dallas Records

Recenzirajući neke od prošlih albuma Matije Dedića osjećao

transformaciju. Već s odličnim albumom Visiting Bruxelles na kojem odlično surađuje sa dvojicom etabliranih glazbenika (Rassinfose i Patrman) mogla se primijetiti lakoća kojom se glazbenik uspijeva prilagoditi sastavu, kao i invencija kojom je svoj instrument uvijek uspijevao držati u žiži interesa. No, ovoga puta okolnosti su bile sasvim drugačije i glazbeno mnogo zahtjevnije. Na albumu From The Beginning Matija se našao usred kolaboracije sa sastavom jednog od najvećih živućih pijanista, Brad Mehldaua. Larry Grenadier na basu i Jeff Ballard na bubnjevima činili su sastav koji je pratio Matiju Dedića i na prvi pogled čini se da je pijanista u situaciji da pomalo odglumi Mehldaua i da svojom kontribucijom pomogne kreirati zvuk na koji su glaz-

predstavlja kombinaciju autorskih skladbi i vrlo poznatih standardnih kompozicija te zgodno kombinira trenutke u kojima Matija Dedić djeluje potpuno slobodno izvan okvira zajedničkog muziciranja i momenata u kojima ima obavezu biti djelom sastava. Svaka od tih okolnosti daje uvid u fazu stvaralaštva Matije Dedića s različitih pozicija i teško se odlučiti između dva potpuno različita pristupa temi i svirci. No, kada bih morao uzeti samo dio repertoara s recenziranog dvostrukog albuma odlučio bih se za snimke trija. Iz njih se znatno intenzivnije zrcali zrelost Matije Dedića i njegova sposobnost komunikacije s ostatkom sastava, ali i sviračka energija i izuzetna motiviranost. Solo skladbe sa druge strane ostavljaju dojam fine emocionalne tenzije i male instrumentalne opuštenosti. Većina materijala je snimljena u zagrebačkom studiju Bajsić na Prisavlju, dok su 4 skladbe zabilježene u prostorima Hrvatskog Doma u Vukovaru. Snimke su vrlo dobre kvalitete i pridodaju još koji bod na listu izdanja koje se može smatrati jednim od najzanimljivijih projekata Matije Dedića. GG

Miroslav Vitous Group / Michel Portal Remembering Weather Report ECM/Aquarius Records

sam da karijera glazbenika sve snažnije grabi prema stupnju u kojem će njegove glazbene granice potpuno preći lokalne okvire, nakon čega ćemo moći sa ponosom govoriti o svjetskom glazbeniku hrvatskog podrijetla. Ono što nisam uspio predvidjeti je izuzetno kratko vrijeme koje će biti potrebno za takvu

hi-fimedia #77

benici navikli svirajući sa svojim stalnim vođom. Mehldauov stil i tehnika vrlo često ostavlja dojam poigravanja s jazz tradicijom uz zadiranje u klasičnu glazbu i puno rjeđe prema pop/rock formama. Matija Dedić posjeduje zamjetno drugačiju glazbenu viziju koja se izrazitije drži jazz obrasca, ali posjeduje izrazitiji emocionalni pečat Prekrasna poigravanja sa temom, njena otvaranja i transpozicije prema potpuno neočekivanim mjestima bez sumnje su primijetili iskusni prateći glazbenici. Njihov dodir u glazbi je snažan, precizan i profesionalno odrađen, no lako se može zapaziti mala suzdržanost i niži intenzitet svirke u trenucima u kojima Dedić istražuje u drugim pravcima, no što to čini Mehldau. Repertoar albuma

Novi album objavio je češki kontrabasist Miroslav Vitous koji je slavu postigao u drugoj polovici šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u, ostvarivši suradnje s čuvenim jazzistima poput Arta Farmera, Freddiea Hubbarda, Clarka Terryja, Chicka Coreae, Stana Getza i Milesa Davisa. No najpoznatiji je kao član prve postave fusion banda Weather Report s kojim je u prvoj polovici sedamdesetih snimio prva četiri albuma banda. Više od trideset godina nakon tog iskustva odlučio je snimiti album koji je posvetio toj suradnji s klavijaturistom Joeom Zawinulom i saksofonistom Wayneom Shorterom. Za ostvarenje takvog koncepta utemeljio je međunarod-

ni sastav sa švicarskim trubačem Francom Ambrosetijem, američkim tenor saksofonistom Garyjem Campbellom i bubnjarom Geraldom Cleaverom, te kao posebnim gostom, stilski najbližim ovom konceptu, francuskim multiinstrumentalistom Michelom Portalom koji u ovoj prigodi svira bas klarinet. Vitous je za ovaj album snimio pet vlastitih skladbi i svoje viđenje standarda "Lonely Woman" Ornettea Colemana. Iako je glazba na CD-u, prema njegovoj izjavi, prisjećanje na djelovanje u Weather Reportima, preciznije je da je ona bliska njegovim željama kako je taj band mogao svirati. Naime, izvedbe su mnogo slobodnije, na tragu suvremene improvizirane glazbe, bez čvrste ritmičke baze koja je bila prisutna već na samom početku djelovanje ove super grupe. Čak i izvedba skladbe "Variations On W. Shorter" ne asocira na duh Shorterova djelovanja u Weather Reportima. Bliža je glazbi što ju je Shorter ostvarivao šezdesetih kao član kvinteta Milesa Davisa za koji je skladao niz djela koja su postali standardi. Jedna od njih je i skladba "Nefertiti" na koju se Vitous u varijacijama izravno poziva. Na glazbu Davisovog kvinteta iz spomenutog razdoblja, ali i na europsku glazbenu tradiciju koja je odigrala značajnu ulogu u njegovu poimanju kreiranja glazbe, Vitous se poziva i u izvedbi skladbe znakovita naziva - "Dvorˇák Meets Miles". Taj duh, kao i spoj afroameričkog sa slavenskim duhom, te potpuno slobodne kolektivne improvizacije, obilježile su sve izvedbe na ovom albumu, primjereno pristupu objavljenom za kultnu izdavačku tvrtku ECM koja ove godine obilježava 40 godina djelovanja. DH

www.hifimedia.hr

klasika recenzije

Napuštanje klasične glazbene tradicije Zapada

Kronos Quartet Floodplain NoneSuch/Dancing Bear

"Osobno mislim da world music nikad nije bio uzbudljiviji i zamamniji nego upravo danas", izjavio je David Harrinton, umjetnički voditelj, osnivač i član Kronos Quarteta. Ovu svoj tvrdnju dalje objašnjava: "Kao kvartet nikad nismo imali period s toliko puno mogućnosti, a da se istovremeno poklopio s mojom željom za stjecanjem iskustava – kako koncertnih, tako i studijskih – koji će me odvesti do novih mogućnosti ili načina promišljanja ove umjetničke forme (gudačkog kvarteta, op.a) koju je J. Haydn započeo oko 1750." Iako smo se već uvjerili da Harringtonu i njegovim kolegama eksperimenti koji hrabro prelaze granice u glazbi nikad nisu bili strani, njihovo najnovije zabilježeno istraživanje predstavlja jedno od svakako najodvažnijih. Pa ako povezujuća tema – naplavne doline kao područja cikličke plodnosti o kojima ovise društva i civilizacije – možda i djeluje malo nategnuto, tradicijska glazba u rasponu od Balkana, Srednjeg i Bliskog Istoka sve do južnog rta Afrike, kombinirana i ujedinjena s klasičnom strogošću i disciplinom pokazuje sklonost Kvarteta za narodnom glazbom i njenom gorućom, sveprisutnom željom za životom. Nerijetko je skupljeni materijal prožet oprečnim i dubokim emocijama, pa govor glazbe zrači ne samo životnošću glazbenog predloška, već i životom čovjeka kojega predložak duhovno hrani. Od senzualne arapske pjesme "Ya Habibi Ta’ala" nabijene treperenjem

hi-fimedia #77

i pulsiranjem habanere, sve do turskih plesnih ritmova "Nihavent Sirto", glazbenici Kronosa – potpomognuti i ojačani povremenim suradnicima – demonstriraju zadivljujuće umijeće govora jezikom lokalne narodne glazbe. Ukratko, ovo je jedan od najozbiljnijih kandidata za album godine. Istraživački nastrojeni Njujorčani bave se rasponom stilova od zavijajuće, monotono unjkave glazbe Srednjeg Istoka, preko turske klasike (!), sve do palestinskog hip hopa. Unatoč dozi očitog samozadovoljstva, impresivan korak u strane idiome koji uspijevaju jasnije prenijeti i objasniti zapadnom uhu sve ono što istočnim snimkama tako često ne uspijeva – čine spomenuto samopovlađivanje ne samo razumljivim, već i lako prihvatljivim. Riječ je o iznimnom nastojanju iza kojega stoji puno rada kako bi se postiglo više od razumijevanja strukture; osobni emocionalni angažman izvođača koji proizlazi iz doživljenog predloška, koji je, svemu unatoč, ipak samo predložak, dakle zapisana slika nastojanja. Nekako otprilike u vrijeme dok je Bushova administracija (otvoreno ili manje otvoreno) demonizirala ne samo sve ne-prozapadne, već i gotovo sve nezapadne kulture, Kronos Quartet okrenuo se sasvim nenadano, potpuno neočekivanom izvoru inspiracije. David Harrington, osnivač ovog svjetski poznatog gudačkog kvarteta, zaključio je kako je pravi trenutak da se pozabavi stvarima koje ljude povezuju, a da kroz takvu, prije svega kulturnu i glazbenu različitost, pokaže kako različitost sama po sebi nikako ne može biti legitimnim razlogom

difamacije kakvu je isključivost političkog vrha u praksi implicirala ili otvoreno poticala. Dakako, niti povoda niti inspiracije širom svijeta koji svakim danom postaje sve manji (i tanji, obzirom na raspoložive resurse) nikada do sada Kvartetu nije manjkalo: Harrington i ostali su naručili od suvremenih skladatelja Istoka kompozicije baš za ovaj Kvartet i upravo za ovo izdanje. David Harrington se sjetio da su porječja velikih rijeka mahom i kolijevke svih velikih civilizacija do danas, te da je čovječanstvo kroz povijest, nastojeći očuvati sve što je u naplavnim dolinama rijeka izgrađeno, praktično čuvalo dosege civilizacija od propasti. I ovo se kao konstanta kroz povijest čovječanstva prepoznaje u gotovo svim do danas poznatim civilizacijama. Pa se i današnje civilizacije uz svoje najveće izazove i najdublje ponore bave iskrenim nastojanjem da svoje dosege sačuvaju za budućnost, a minuciozno dorađene spremaju ih u najsavršenijoj formi – tradicijskoj narodnoj glazbi. Predstavljeni materijal sugerira ključ problema: glazba, kao umjetnička disciplina neposredno ovisna o protežnosti vre-

mena, trne na marginama koje je odavno postavio i iscrtao Zapad, isti onaj koji će ih proglasiti nezanimljivima i nerazumljivima – jer naprosto ne podliježu istim onim obrascima na koje je Zapad navikao. Osvrnemo li se malo oko sebe, taj Istok i nije tako daleko, a činjenica da je i dalje "dalek i egzotičan", govori više o Zapadu nego o Istoku. I tako već posljednjih dvije tisuće godine, manje ili više: Istok ostaje istočno, pa čak i ovaj koji nam se približio kroz Balkan i njegove utjecaje. Na Floodplain projektu Kronos Quartet skupio je radove suvremenika Bliskog Istoka, Afrike, Južne Azije i Istočne Evrope, i to poglavito onih naroda kojima su vanjske prilike, konflikti i unutarnje podijeljenosti, bar iz perspektive Zapada, nerijetko zasjenjivali njiho-

vo kulturno bogatstvo i ogromno kulturno naslijeđe. Uz ukupno dvanaest snimki, jednim dijelom posebno naručenih, glazbenici istražuju glazbenu tradiciju čiji korijeni sežu i više stoljeća u povijest. Pionirski duh Kvarteta kompozicije nepoznatih ili mladih skladatelja čini dojmljivim i hrabrim iskorakom. Jednim dijelom ključ je u odvažnosti u kontekstu trenutka i mogućnosti spoznaje, a drugim u samoj glazbi u kojoj skladatelji koriste i reinterpretiraju različite aspekte svojih rodnih kultura; različite utjecaje koje ne mogu artikulirati drugačije nego kroz govor glazbe. Neki od ovih komada preuzeti su iz vjerskih obreda (i religijske su, ili formalno-liturgijske prirode), narodne, klasične ili popularne glazbe Egipta, Libanona, Azerbejdžana i Iraka, među ostalima. Druge su skladali suvremeni skladatelji za Kronos Quartet: među njima su palestinski hip-hop/elektronički sastav Ramallah Underground – David Harrington otkrio ih je preko MySpace web-usluge, baš kao i suvremenu srbijansku skladateljicu Aleksandru Vrebalov, koja već neko vrijeme živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama. No premda je Kronos Quartet isprva osvojio naklonost šire publike hrabrim odmakom od klasičnih gudačkih formi izazovnim izvedbama nove glazbe skladatelja 20. stoljeća (uz povremene obrade hitova Jimi Hendrixa), Kvartet je polako proširivao svoj repertoar i iz polaznog modernističkog čistunstva počeo istraživati različite izražajne mogućnosti koje iz stroge nomenklature ciljano skladanih glazbenih predložaka za klasični gudački kvartet nije bilo moguće niti naslutiti. Floodplain napokon napušta klasičnu glazbenu tradiciju Zapada u potpunosti, i to u korist nevjerojatno bogatog, raznovrsnog i provokativnog seta od svega dvanaest kratkih komada koje je Kvartet odabrao za ovo izdanje. To je najvažniji razlog zašto novi album Kronosa kritika i javnost mahom proglašavaju jednim od najozbiljnijih kandidata za klasični album godine: unutarnja priča koja povezuje sve skladbe fenomenološki je i povijesni faktor kohezije na prolasku kroz materijal netom zabilježen za Kronos u državama koje su još uvijek, ili su netom izašle iz ratova ili iz internih političkih sukoba, ili oboje. Album je intelektualno poticajan, povremeno zahtjevan, ali nagrađuje svojom glazbenom predanošću i jasnom vizijom koja je univerzalno razumljiva jer postavlja glazbeno istraživanje i ljudsko stremljenje iznad svih društvenih i političkih dvojbi, argumenata ili sukoba. Druga – ona formalna strana – nije ništa manje impresivna: radi se o novim dosezima klasičnog gudačkog kvarteta. Izvedba: 5, Snimka: 5

www.hifimedia.hr

FILM INGMAR BERGMAN

U potrazi za smislom 탑ivota

INGMAR BERGMAN

Čovjek koji je promijenio pogled na filmsku umjetnost

Ingmar Bergman je najpoznatiji švedski filmski redatelj, a ujedno i jedan od najvećih uopće. Slavu je stekao opusom teško usporedivim s bilo kim i bilo čim u filmskoj industriji. U šest desetljeća dugoj karijeri režirao je više od 60 kino i TV filmova od kojih je većina postala klasicima još u vrijeme nastanka 94

hi-fimedia #77

piše: Dario Bojanjac

ngmar Bergman rođen je 1918.godine u Uppsali u obitelji oca luteranskog biskupa. Djetinjstvo mu je prožeto represivnim odgojem što je jedan od razloga bijega od kuće s 19 godina i upisa na studij književnosti u Stockholmu. Nakon diplome zapošljava se u kazalištu. Piše drame, kratke priče i obavlja scenarističke zahvate na postojećim dramama. Uvidjevši njegov talent, pozivaju ga u najpoznatiju švedsku producentsku kuću Svensk Filmindustri u kojoj iz početka prepravlja tuđe www.hifimedia.hr

FILM Sedmi pečat Radnja filma smještena je u srednjovjekovnu Švedsku. Vitez Antonius Block i njegov štitonoša vraćaju se doma nakon desetogodišnjeg križarskog pohoda. Zemlja je opustošena kugom. Jednog jutra Antonius otkrije da je smrt došla po njega. Kako bi dobio na vremenu i uspio se vratiti kući supruzi, Antonius predlaže smrti da igraju šah. Dokle god Antonius pobjeđuje, smrt ga mora ostaviti na životu. Putujući zemljom Antonius i njegov štitonoša nailaze na mnoge srednjovjekovne pojave, flagelante, vještice, spaljivanja, zabavljače, ali i ljubavne i egzistencijalne probleme. U filmu je naglašena kritika svećenstva i vjere. Antonius sumnja u postojanje Boga, boji se ništavila koje slijedi nakon smrti, gubi smisao života. Malu nadu pronalazi u mladom bračnom paru putujućih zabavljača koji mu se putem pridružuju. Dolaskom doma, gubi partiju šaha,

scenarije. Ubrzo piše svoj prvi scenarij za igrani film "Mučenje" 1944. godine, kojeg je režirao drugi velikan švedskog filma Alf Sjöberg. Osim pisanja scenarija, Bergman je i režirao završnu scenu jer je redatelj Sjöberg bio u nemogućnosti zbog osobnih problema. Film je ušao u glavnu konkurenciju filmskog festivala u Veneciji, ali je prošao relativno nezapaženo. Nakon uspješnog prvog scenarija Bergman 1946. godine piše scenarij za film "Kriza" kojeg i samostalno režira. Iako mu je karijera obilježena mnogim uspjesima i mnoštvom nagrada, početak njegovog filmskog puta nije bio previše idiličan. Za današnje pojmove otkriven je relativno kasno. Tek je njegov šesnaesti film prošao zapaženo na međunarodnoj sceni. Bila je to komedija "Osmijesi ljetne noći" koja je 1956.godine na filmskom festivalu u Cannesu osvojila nagradu za najbolju komediju, a bila je i u konkurenciji za Zlatnu palmu. Tim uspjehom Bergman skreće pažnju svjetske filmske zajednice na sebe, a svojim sljedećim filmom izdiže se na tron jednog od najvećih filmskih redatelja svih vremena. Novcem zarađenim od uspjeha filma "Osmijesi ljetne noći" financirao je ključno djelo filmske umjetnosti, "Sedmi pečat".

Desetljeća uspjeha

Nakon "Sedmog pečata" uslijedila je Bergmanova dekada u kojoj je snimao klasik do klasika. Prvi u nizu bile su "Divlje jagode" 1957.godine (iste godine kao i Sedmi pečat) www.hifimedia.hr

ali nadmudruje smrt i spašava mladi bračni par. Antonius Block i ostali ljudi koji su se zatekli u njegovom domu kad dođe smrt odlaze u smrtnom plesu. Bergmanov otac bio je luteranski svećenik i sam Bergman odgajan je u strogoj disciplini jer je svećenička obitelj trebala služiti kao primjer drugim obiteljima. Iz tog doba Bergman crpi svoje filmske teme od kojih su najčešće teme krivnje i teme vjere. Upravo se u "Sedmom pečatu" prvi put dotaknuo vjerskih tema i teme smrti koja ga je cijeli život nezaustavljivo proganjala. U jednom intervjuu izjavio je kako mu je upravo "Sedmi pečat" pomogao prevladati strah od smrti. Uspjeh Sedmog pečata promijenio je pogled na film općenito. U film su ušle velike filozofske teme, a scena partije šaha sa smrću postala je besmrtna, dio opće kulture.

drugi ključni Bergmanov film, koji mu je donio Zlatnog Medvjeda na festivalu u Berlinu. Priča prati ostarjelog profesora Isaka Borga koji putuje na dodjelu počasnog doktorata u grad Lund. Kao i u "Sedmom pečatu", glavni lik kontemplativno propitkuje smisao života, vjeru, Boga, sjeća se propuštenih prilika, progone ga vizije smrti...U filmsku povijest urezala se uvodna scena zastrašujućeg sna zbog koje se neki i danas boje gledati film. Nakon "Divljih jagoda" režira filmove "Lice" i "Djevičanski izvor" u kojima će se proslaviti glumac Max Von Sydow, Bergmanov dugogodišnji suradnik s kojim je snimio čak trinaest filmova. "Djevičanski izvor" Bergmanu donosi prvog Oscara za najbolji strani film i slavu u Americi. Početkom šezdesetih godina Bergman režira tzv. Trilogiju. Riječ je o tri filma koji dijele teme vjere i sumnje u Boga. Prvi film, "Kroz tamno ogledalo", donio mu je drugog Oscara za najbolji strani film 1963.godine. Švedskom redatelju Vilgotu Sjomanu koji je za vrijeme snimanja drugog filma Trilogije snimao dokumentarac o Bergmanu, redatelj je objasnio dinamiku trilogije. „U "Kroz tamno ogledalo" dominantni su Bog i ljubav. Zatim dolazi "Zimsko svjetlo" u kojem su Bog i ljubav izvrgnuti kritici. Na kraju, u "Šutnji", Božjoj šutnji u kojoj je sve razgolićeno do kraja i svijet je u potpunosti bez Boga.“ U slijedećih deset godina snimio je "Personu" 1966.godine i "Krici i šaputanja" 1972.godine, hi-fimedia #77

INGMAR BERGMAN Izabrana filmografija: 1. Osmjesi ljetne noći (Sommarnattens leend) - 1955. 2. Sedmi pečat (Det sjunde inseglet) - 1957. 3. Divlje jagode (Smultronstället) - 1957. 4. Djevičanski izvor (Jungfrukällan) - 1960. 5. Trilogija: Kroz tamno ogledalo (Såsom i en spegel) -1961., Zimsko svjetlo (Nattvardsgästerna) - 1962., Tišina (Tystnaden) - 1963. 6. Persona (Persona) - 1966. 7. Krici i šaputanja (Viskningar och rop) - 1973. 8. Prizori iz bračnog života (Scener ur ett äktenskap) - 1973. 9. Jesenja sonata (Höstsonaten) - 1978. 10. Fanny i Alexander (Fanny och Alexander) - 1982.

Bibi Andersson, Liv Ullmann u filmu Persona (1966.)

dva filma koja je najviše volio i za koje je mislio da su njegova najzrelija djela. Paralelno s radom na filmu radio je i kao producent na švedskoj televiziji. Iz tog doba datira i mini serija "Prizori iz bračnog života", snimljena 1973.godine. Nakon pojave serije u kojoj se preispituju ljubav, bračni život i nevjera, povećao se broj razvoda u Švedskoj. Suočen s tom činjenicom Bergman je izjavio da

Pakao privatnog života Privatni život mu je bio prilično nesređen i kaotičan. Ženio se pet puta i imao najmanje devetero djece. Samo zadnji brak s glumicom Ingrid Von Rosen nije završio rastavom. Često je padao u depresivna stanja zbog kojih je boravio na psihijatrijskim odjelima, a nakon uhićenja zbog utaje porezao doživio je živčani slom. Cijeli život patio je od probavnih smetnji koje su se manifestirale nenadanim grčevima. Bio je introvertan i nedruštven. Poznata je priča iz njegovog života o prijateljstvu s Fellinijem. Zabavni Talijan je obožavao Bergmana i stalno ga pozivao na svoje imanje u Italiju, ali Bergman ga nije volio i pokušavao bi nekako izbjeći ta druženja. O ostalim filmskim redateljima nije imao previsoko mišljenje. Hitchcock je za njega bio samo dobar zanatlija, Orson Welles teška prijevara, a Antonioni čovjek od dva filma. Cijenio je jedino Tarkovskog za kojeg je rekao da je majstor vizualnog i majstor sna. Majstor kakav je on uvijek želio biti. Svoje iznimno teško djetinjstvo provedeno pod paskom autoritativnog oca opisao je u autobiografiji "Laterna magica" koju je objavio 1978. godine.

hi-fimedia #77

mu je jako drago jer je ljudima uspio otvoriti oči. 1976. godine zbog nesposobnosti svog odvjetnika i knjigovođe Bergman je uhićen pod optužbom za utaju poreza. Suočen s velikim pritiscima zatvara svoj filmski studio i odlazi živjeti u Njemačku gdje postaje redatelj minhenskog kazališta Residenz. U tih nekoliko godina snimio je par filmova od kojih je najpoznatija "Jesenja sonata". 1982. godine vraća se u Švedsku i režira svoj zadnji veliki film, "Fanny i Alexander" koji osvaja četiri Oscara. To je njegov najambiciozniji i najskuplji film, a paralelno s njim je snimao i istoimenu mini seriju od 6 epizoda. U središtu priče su brat i sestra kroz čije doživljaje Bergman iznosi svoje djetinjstvo i svoje doživljaje. Riječ je o filmu s jakom autobiografskom crtom. Za vrijeme snimanja filma najavio je kako je to njegov zadnji kino film i toga se kasnije i držao. U narednim godinama režirao je kazališne predstave i male TV filmove. Povukao se u osamu otoka Faro u koji se zaljubio još šezdesetih godina. Nakon smrti zadnje supruge 1995.godine, živio je potpuno sam i samo ponekad odlazio s otoka. Njegov zadnji film, "Saraband" iz 2004.godine, nastavak je "Prizora iz bračnog života". Umro je 2007. godine u 89. godini.

Tko to tamo glumi

Bergman je bio poznat po angažiranju uvijek istih suradnika. Od glumaca to su Max Von Sydow, Bibi Anderson, Erland Josephson, Ingrid Thulin i Gunnar Bjornstrand; svi su glumili u barem pet njegovih filmova. Pored glumaca, stalan suradnik bio mu je i snimatelj Sven Nykvist s kojim je surađivao od 1953.godine. Svojim tehnikama snimanja Nykvist je jako utjecao na Bergmana. Koristio je prirodno, a ne umjetno svjetlo, naglašene sjene i prirodan izgled. To je omogućilo Bergmanu razvoj stila po kojem je bio poznat, www.hifimedia.hr

Saraband (2003.) Divlje jagode (1957.)

Kroz tamno ogledalo (1961.)

a uključivao je krupne planove lica za koje je Bergman vjerovao da prikazuju sav raspon ljudskih emocija. U svojim počecima Bergman je bio poznat kao redatelj koji je volio sve držati pod kontrolom, ali s godinama je mijenjao stil. Kako je stario, tako je sve manje i manje držao glumce u svojim rukama, a sve više i više im je dopuštao i čak ih poticao na improvizacije. Njegovi kasniji scenariji poznati su po tome što sadrže samo kratke crtice o dijalozima, smjernice koje su oni samo nadograđivali. Upravo zbog toga je bio omiljen među glumcima s kojima je radio. Bergman je jedan od najnagrađivanijih filmskih redatelja u povijesti. Osvojio je 3 Oscara za najbolji strani film, Zlatnog Medvjeda u Berlinu, nagrade žirija u Cannesu, te mnoštvo nagrada za životno djelo. Ipak, među svim tim nagradama ističe se Palma svih palmi, koju je dobio 1997.godine na filmskom festivalu u Cannesu. www.hifimedia.hr

Riječ je o nagradi koja je dodijeljena svega dva puta u povijesti festivala. Kuriozitet je da nikad nije osvojio Zlatnu Palmu filmom kojeg je režirao, ali je nepravda donekle ispravljena 1992. godine kad je Danac Billie August osvojio Zlatnu Palmu filmom "U najboljim namjerama" za kojeg je Bergman napisao scenarij.

Zimsko svjetlo (1962.)

Bergmanova ostavština

Bergmanov najveći doprinos filmskoj umjetnosti je promjena načina gledanja na film. U svoje filmove unio je teške teme poput smrti, ludila, braka, ljubomore, osvete. Bio je majstor dijaloga, ali i majstor vizualnog govora. Filmovi su mu bili vizualne poslastice pune skrivenih simbola. Upravo je radikalnim stilom promijenio percepciju filmske umjetnosti. Nakon Bergmana film više nije bio neozbiljna zabava za široke narodne mase.

Tišina (1963.) hi-fimedia #77

DVD recenzije

Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.

Terorizam s prizvukom rock’ BAADER-MEINHOF KOMPLEX

(Der Baader-Meinhf Komplex) Constantin film/Blitz film i video, 2008., 150 min. Redatelj: Uli Edel Uloge: Alexandra Maria Lara, Bruno Ganz, Jan Josef Liefers, Johanna Wokalek, Martina Gedeck, Moritz Bleibtreu

a nitko ne može velike tamne mrlje i kolektivne traume velikog njemačkog naroda raščistiti bolje od Nijemaca samih dokaz u nizu, barem što se filma tiče, je i Der Baader Meinhof Komplex. Njegova je poruka jednako kontroverzna i katarzična kao što je to bio slučaj s filmom "Hitler: Konačni pad" ili "Život drugih". Poanta prvog bila bi – i najgori zločinci su ljudi, ali i dalje prije svega zločinci, a drugog ne osuda krutog komunističkog režima, već činjenica da moćnici ostaju moćnici i nakon što se nji-

SUMNJA

(Doubt) Miramax/Continental film, 2008., 104 min. Redatelj: John Patrick Shanley Uloge: Meryl Streep, Philip Seymour Hoffman, Amy Adams,Viola Davis Što se dogodi kad se unutar jedne ustanove pod kontrolom Crkve suprotstave konzervativno i liberalno mišljenje, bez namjere da bilo tko odustane od svojih stavova? Dakako, pobijedi ono konzervativno, ali se onaj liberalni element ne ekskomunicira već pošalje u drugu sredinu. Upravo se nešto slično desilo u katoličkoj školi u Bronxu 1964. godine. S jedne strane je sestra Alojzija (Meryl Streep), stroga ravnateljica škole, a s druge strane mlađi svećenik, otac Flynn (Phillip Seymour Hoffman). Njoj se nikako ne sviđaju njegove liberalne propovijedi, ni slobodniji pogledi na vjeru. Među isključivo učenicima bijelcima školu pohađa tek jedan crni dječak kojem se otac Flynn

hi-fimedia #77

hova diktatura slomi. Samo preobuku odijela i ostaju jednako jaki. I pokvareni. Poanta Baader Meinhof Komplexa nije tako jednoznačna; može se zaključiti da su teroristi bez obzira na plemenitost cilja prije svega ubojice, ali iza svakog kuta otkrivaju se činjenice koje služe kao opravdanje. Najsnažnija od njih je svakako da je Frakcija Crvene arminameće kao neka vrsta zaštitnika. No na osnovu vrlo klimavih pretpostavki sestra Alojzija posumnja kako između njih dvojice postoji nešto više od odnosa učitelj-učenik. I dok je na početku filma gledatelju sve jasno, riječ je o crno-bijelom sukobu konzervativnog i liberalnog, Flynn je prijetnja krutim katoličkim pravilima pa ga treba eliminirati i po cijenu lažne optužbe, radnja se razvija tako da do kraja i gledatelj počinje sumnjati kako je sestra Alojzija imala dobar osjećaj, doduše iz totalno krivih pobuda. "Sumnja" je vrlo komorni film, ekraniziran prema nagrađivanom kazališnom komadu Johna Patricka Shanleya koji je i sjeo u redateljsku stolicu. Shanley, najpoznatiji kao režiser filma "Joe protiv Vulkana", ovdje se nije mnogo odmaknuo od kazališnih dasaka, cijeli film se odvija u prostoru škole ili oko nje, nije filmsko-fotografski raskošan, snagu filma osim tek djelomice klišeiziranog predloška nose upečatljive filmske uloge. "Sumnja" je po tom pitanju priličan presedan

je (RAF) kao ekstremno-ljevičarska skupina, između ostalog, nastala na ideji da se Njemačka pretvara u policijsku državu u čijem državnom aparatu, kao i njenom gospodarstvu glavnu riječ i dalje vode ljudi koji su bili uvjereni nacisti. Uostalom, posljednja žrtva terora druge generacije Baader Mainhof skupine bio je Hanns-Martin Schleyer - u to doba "njemačke jeseni" 1977. kad su se zaredala pljačke, ubojstva i otmice RAF-a - čovjek koji bio nešto kao šef njemačke udruge poslodavaca, iako je u ratu bio srednjepozicionirani časnik SS-a. Pripadnici RAF-a su, kao i većina ljevičarski orijentiranog građanstva, živjele u jednom stanju paranoje da se, unatoč sasvim drugačije proklamirane državne politike, u Njemačkoj polako restaurira nacizam. Ljudska prava, prava žena, problem rasizma i novog imperijalizma, sve je to RAF kroz 30 godina postojanja, do sredine devedesetih, pokušavao ostvariti silom. Film se koncentrira na razdoblje od osnutka Baader Meinhof grupe do "njemačako se gleda kroz prizmu Oscara jer su svi glumci s većim ulogama zaradili nominacije. Meryl Streep je nominirana za najbolju glumicu i ne bi bilo nepravedno da ga je dobila umjesto Kate Winslet. Phillip Seymour Hoffman maestralno se

i ona zaradila nominaciju na osnovu briljantno odglumljenog razgovora između nje kao majke crnog učenika i Meryl Streep. Mnogi su američki kritičari ovaj film uvrstili među deset najboljih u 2008. godini. "Sumnja je sačinjena od egzaktnog i nemilosrdnog scenarija, snažnih uloga i bezvremenske aktualnosti teme. Tjera nas da počnemo razmišljati od prve minute i ne prestanemo do kraja filma" - Roger Ebert, Chicago Sun-Times. 0

BIVŠI BUBNJAR uživio u ulogu oca Flynna koja mu nekako i fizički odgovara i zasluženo je nominiran za sporednu ulogu, kao i Amy Adams u ulozi mlade i naivne časne sestre. Viola Davis u filmu participira manje od deset minuta, ali je

(Ex-Drummer) CCCP/Discovery film i video, 2007., 90 min. Redatelj: Koen Mortier Uloge: Dries Van Hegen, Norman Baert, Gunter Lamoot Dries je poznati belgijski pisac kojem pristupaju tri pankera u želji da osnuju bend i postanu slavni. U www.hifimedia.hr

DVD recenzije

n’rolla

moru bendova mora se biti poseban – oni su naumili da će se istaknuti po tome da svatko od njih ima neki krupni hendikep. Pjevač ima govornu manu, basist ukočenu ruku od djetinjstva, gitarist ovisan o cracku je gluh. Kad Dries odluči ući u bend odabere svoj hendikep – bit će bubnjar koji ne zna svirati bubnjeve. Sve apsolutno u skladu s punk načelima. No, Dries ubrzo shvaća da njegovi kolege ne glume www.hifimedia.hr

ke jeseni" 1977. S jedne strane rasvjetljuje motivaciju Ulrike Meinhof da od etablirane novinarke postane neka vrsta ideologa nasilne destabilizacije "lažnog" demokratskog sustava, a s druge otkriva okidače nastanka organizirane skupine koja se odlučila oružjem mijenjati stvari. U filmu se ne razrađuje dubinski lik Andreasa Baadera i kako se on kao neobrazovani sitni bavarski kradljivac automobila našao na čelu ovakve skupine gdje su doslovno svi bili akademski potkovani. Redatelj Uli Edel (Last Exit To Brooklyn) prikazao je skupinu na početku kao rock zvijezde, razmažene sinove i kćeri iz dobrostojećih obitelji koji se olako laćaju oružja. No kao i kad početnu premisu o ubojicama počinju nagrizati razlozi nasilja, tako i ovdje početne impresije o teroristima sa šminkerskim životnim navikama počinju blijediti kroz scene gdje ti ljudi ne ustuknu nakon što počinju zviždati meci oko glave i nakon hapšenja. Oni su stvarno bili spremni umrijeti za svoja uvjerenja, ma koliko kriva bila. Baader-Meinhof Komplex ima dokumentarističku snagu, visoki ritam, utemeljen je na scenariju s osjećajem za jasnu kronologiju zbivanja kako se u masi likova ne izgubi nit, ima izvanrednu fotografiju i patinu sedamdesetih godina. Izgleda stvarno, iako s današnje distance i da se njegov životni stil obilja u penthouseu s privlačnom zaručnicom dramatično razlikuje od ostale trojice koji žive na rubu egzistencije i neka su vrsta psihopata. Jedan doslovno cijeli dan visi naopako obješen za strop, drugi ima dijete koje ima navadu da tuče žene, treći drži oca zavezanog za krevet dok njegova ćelava mama spava s drugima. Njihovi stvarni hendikepi su njihovi životi. Ovaj prilično šokantan film kritičari su nazivali luđom verzijom Trainspottinga, jedni hvalili njegovu hrabrost, a drugi kudili zbog toga što je, između ostalog, ispao neka vrsta poligona za izražavanje homofobičnih, rasističkih, ženomržačkih i inih stavova koji se kose s uljuđenom civilizacijom. "Zauzeti pravac redatelja Mortiera uspijeva biti podjednako brutalan i prekrasan; čisti frontalni napad za osjetila s kojeg ne možete skinuti oči" - Mariko McDonald, Film Threat 0

deideologiziranog svijeta, gotovo je nestvarna količina brutalnosti, kako terorista, tako i represivnog državnog aparata. Današnji kapitalistički svijet i njegov proizvod - potlačeni društveni slojevi, izgledaju mnogo uglađeniji, iako bi se o razini izrabljivanja dalo diskutirati. Još bolje, zapadni svijet kao da je prošao trideset godina terapije Prozacom. Krivo bi na kraju bilo misliti kako je višeznačni prikaz najopasnije terorističke njemačke skupine reklama i putokaz potencijalno nezadovoljnim mladim ljudima kako da se nose s teškim društveno-političkim pitanjima. Baader-Meinhof Komplex je glorifikacija terorizma isto onoliko koliko je Trainspotting glorifikacija heroina. Film je prošle godine bio njemački kandidat za Oscara, a što se tiče ocjena, one su uglavnom pozitivne (80% na Rotten Tomatoes), s tim da se američke novine nisu mnogo bavile njime iz prilično jednostavnog razloga; ovakva vrsta filma je američkoj publici prilično nerazumljiva. S druge strane, europski tisak ga je nahvalio s poantom da je riječ o odličnoj doku-drami iz koje nije lako izvući zaključke na prečac. TI 0

PIJTE I JEDITE LJUDI (Yin shi nan nu) Samuel Goldwyn/Discovery film i video, 1994., 123 min. Redatelj: Ang Lee Uloge: Sihung Lung, Yu-Wen Wang, Chien-lien Wu

Tajvanski redatelj Ang Lee kralj je prilagodljivosti u svom poslu, sposoban da u sjajan film pretoči priču baziranu na kineskim tradicionalnim borilačkim vještinama (Tigar i Zmaj), režira briljantno tipičnu englesku kostimiranu dramu (Razum i osjećaji), i šokira sve kontroverznom dramom o romansi dvojice gay kauboja (Planina Brokeback). "Pijte i jedite ljudi" njegov je treći film iz početne tajvanske faze, ne previše nepoznat jer je 1994. nominiran za Oscara. U romantičnoj komediji sprema se nevolja za udovca Chuja, kuhara koji svojim kulinarskim umijećima fascinira sve oko sebe. Koliko god se trudio udovoljiti trima mušičavim kćerima ne ide mu od ruke. Majstor u kuhinji, on je potpuni promašaj

kao otac. Svake nedjelje sprema delicije za svoje nezahvalne kćeri, koje su toliko samodostatne da ne vide kako im otac kuhajući izražava ljubav. Kad se otac zaljubi konačno će privući pažnju svojih kćeri....Koliko se ova priča svidjela kritičarima govori i 94% pozitivnih recenzija na Rotten Tomatoes. "Lee je iz glumaca izvukao kompleksne nastupe i konačni rezultat ovog ambicioznog i zabavnog djela je filmska gozba koja će vratiti publiku na naredni Leeov film." - Leonard Klady, Variety 0

MILK

(Milk) Focus Features/Discovery film i video, 2008., 128 min. Redatelj: Gus Van Sant Uloge: Sean Penn, James Franco, Josh Brolin, Emile Hirsch, Diego Luna, Victor Garber, Denis O’Hare, Stephen Spinella Čak i kad su u pitanju biografski filmovi, gay tema ih uvijek čini kontroverznijim nego što u biti jesu. Tako je i s "Milkom", jednim od najhvaljenijih filmova prošle godine s jednom od najupečatljivijih muških uloga, za koju je Sean Penn i nagrađen Oscarom. Iskusni i priznati redatelj Gus Van Sant vodi gledatelja kroz život gay aktivista ne radeći od njega ni heroja ni zločinca, već ga prikazujući kao čovjeka od krvi i mesa, sa svim njegovim manama, ali i kao upornu, duhovitu i duhovno jaku personu. Harvey Milk je prvi deklarirani homoseksualac izabran na neku javnu političku funkciju u Kaliforniji, kao supervizor, što bi kod nas bilo kao gradski vijećnik s većim zakonodavnim ovlastima. Milk je do prilično kasnih godina skrivao svoju seksualnu orijentaciju i klonio se javnog hi-fimedia #77

DVD recenzije

djelovanja dok se nije preselio u San Francisco. U taj grad - već poslije 2. svjetskog rata meka za homoseksualce - Milk je došao 1972. godine, otvorio dućan s fotoaparatima u ulici Castro, centru homoseksualne zajednice i ubrzo shvatio da je dozrelo vrijeme za političku akciju. Bezuspješno se natjecao dva puta, da bi 1977. ipak osvojio mjesto u vijeću. Iskusni režiser je iz jedne u biti ordinarne biografske priče obogaćene začinom seksualne orijentacije napravio napet film u kojem se isprepliću naracija samog Milka koji u diktafon prepričava svoju prošlost, sa slikama njegovog privatnog života i političkog aktivizma. Na kraju, karijera rođenog političara nasilno je prekinuta nakon samo deset mjeseci Milkove javne službe hicima iz pištolja Dana Whitea, još jednog nezadovoljnog vijećnika koji je tom prilikom ubio i gradonačelnika San Francisca. Sean Penn je ovjekovječio Milka više nego uvjerljivo, njegova metamorfoza u gay političara je potpuna, mnogi su čak naglašavali i fizičku sličnost glumca i stvarnog lika. "Film je totalni trijumf, ispunjen humorom, srcem, seksualnom napetošću, političkom provokacijom i snažnom željom za promjenom koju je Harvey posjedovao." - Peter Travers, Rolling Stone 0

LAST CHANCE HARVEY

(Last Chance Harvey) Overture Films/Discovery film i video, 2008., 99 min. Redatelj: Joel Hopkins Uloge: Dustin Hoffman, Emma Thompson, Kathy Baker, James Brolin, Eileen Atkins, Richard Schiff, Liane Balaban

100

hi-fimedia #77

Harvey Shine (Dustin Hoffman) je Njujorčanin čija je životna želja da bude jazz svirač, a zarađuje cijeli život pišući reklame. Jedan vikend žuri u London na vjenčanje svoje kćeri uz obećanje šefu na poslu da će doći nazad do ponedjeljka jer ih očekuje važan sastanak. Prvu gorku pilulu "popije" na vjenčanju; njegova kćer odabere očuha, a ne njega da je odvede pred oltar. Pokušava sakriti razočaranje, odlazi s vjenčanja bez da se javi i svejedno zakasni na avion. Pokušava preko telefona objasniti šefu no ovaj mu daje momentalni otkaz. Shrvan, na šanku upoznaje Kate (Emma Thompson), romantičnu Londončanku s hrpom ljubavnih razočaranja iza sebe i zarobljenu dosadnim poslom statističarke na aerodromu Heathrow. Zbližavanje im daje snagu za novi optimizam i životne početke. Dva glumačka veterana, može se tako reći jer je i Emma Thompson u poslu već desetljećima, ostvarili su snažne uloge u ovoj romantičnoj drami gdje se križaju komične i tragične životne situacije. I Hoffman i Thompson dobili su priznanje za svoju glumu preko nominacija za Zlatnog globusa. Kritičari su primijetili kako ima nešto neodoljivo u načinu na koji se dva lika kroz upoznavanje polako zaljubljuju. Nitko nije film proglasio remek-djelom, ali rijetko tko ga je proglasio promašajem, upravo

zbog snažnih karakternih glumaca u dobroj formi. "Dustin Hoffman i Emma Thompson (ujedinjeni nakon “Stranger Than Fiction” iz 2006.) su toliko razoružavajuće šarmantni da i poneki trivijalni dio nosi emocionalnu magiju" - John Anderson, Variety 0

RACHEL GETTING MARRIED

(Rachel Getting Married) Sony Pictures Classics/Blitz, 2008., 114 min. Redatelj: Jonathan Demme Uloge: Anne Hathaway, Bill Irwin, Anna Deavere Smith, Rosemarie DeWitt, Debra Winger, Tunde Adebimpe Jonathan Demme, oskarovac proslavljen trilerom "Kad jaganjci utihnu", posljednjih se godina bavio uglavnom dokumentarcima i preradama starih hitova (Mandžurijski

kandidat), da bi prošle godine izbacio neobičnu, ali vrlo dobro prihvaćenu obiteljsku dramu "Rachel Getting Married". Prvo za primijetiti u filmu je naturalistički, dokumentaristički pristup što se kamere tiče, stil nesigurne kamere iz ruke kojeg Demme nije primjenjivao niti kad je stvarno snimao cijenjene dokumentarce (sjetimo se samo Stop Making Sense). Ovaj pristup daje nešto uvjerljivosti radnji u kojoj pratimo Kym (Anne Hathaway), mladu djevojku koja napušta kliniku za odvikavanje od droge kako bi prisustvovala vjenčanju svoje sestre Rachel (Rosemarie DeWitt). Njen svadbeni vikend s mladoženjom Afroamerikancem Sidneyom (Tunde Adebimpe, inače pjevač skupine TV On The Radio) trebao je biti krasno druženje s prijateljima ispunjeno ljubavi, gozbama i glazbom. No Kym kao da je svojim povratkom pustila sve obiteljske duhove prošlosti iz boce, sve tenzije među članovima obitelji odjednom izranjaju na površinu. U ovom filmu kao scenaristica debitirala je uspješno Jenny Lumet, kćer nedavno preminulog filmskog maga Sidneya. Očito, jabuka ne pada daleko od stabla. Anne

Hthaway je za ulogu Kym zaradila nominaciju za Oscara u kategoriji glavne ženske uloge. Velika većina kritike ga je proglasila remek-djelom, no dio ga smatra prekaotičnim i dosadnim u otvaranju. "Film čija lakoća jahanja na valu obiteljskih sukoba perfektno balansira između suza i smijeha. - Deborah Young, The Hollywood Reporter 0

HRVAČ

(The Wrestler) Fox Searchlight Pictures/Blitz, 2008., 109 min. Redatelj: Darren Aronofsky Uloge: Mickey Rourke, Marisa Tomei, Evan Rachel Wood Krajem osamdesetih Randy “The Ram” Robinson je bio nacionalna zvijezda američkog hrvanja. Dvadeset godina kasnije na njega su svi zaboravili osim najtvrdokornijih fanova koji ga gledaju na slabo posjećenim nastupima u školskim dvoranama i društvenim domovima oko New Jerseya. "The Ram" je dobar čovjek u duši, ali ima talent da uprska svaku životnu priliku i uništi dobre obiteljske odnose. Živi na rubu egzistencije, često spavajući u kombiju, radi slabo plaćene teške poslove u lokalnom supermarketu. Troši novac na suplemente koji ga

održavaju u kakvoj, takvoj formi i smanjuju bolove kod nastupa. Američko hrvanje u velikim dvoranama je atraktivno, ali nije posebno opasno, no u opskurnom svijetu hrvačkih ruina po školskim dvoranama ta igra nalikuje pogibeljnom mazohističkom cirkusu. Dok se pokušava održati na površini "The Ram" proba ponovno obnoviti odnose s već odraslom kćerkom, www.hifimedia.hr

DVD recenzije

kao i romantičnu vezu s go-go plesačicom. I kad izgleda da sve kreće na bolje, "The Ram" će se ponovno potruditi da sam sebe povuče na dno. U filmu Darrena Aronofskya nema spektakla, samo surova naturalistička slika jedne tužne ljudske sudbine. Između redova, priča sadrži mnogo više od osobnog propadanja, prikazuje naličje američkog sna i otkriva koliko je u jednom nepravednom natjecateljskom društvu teško osigurati pristojan život i zašto Amerikanci s dna društvene ljestvice moraju raditi 2-3 posla ne bi li skrpali kraj s krajem. Ovaj socijalno jarko obojan film signifikantan je i na drugoj razini; na neki je način biografska priča glavnog glumca Mickeya Rourkeya. Rourke je poslije briljantne karijere u mladosti (vlastitom krivicom) potonuo u besparicu, nitko ga više nije htio angažirati, i upravo je ovaj teški i mučni film bio njegova karta za spas i drugu priliku. Bez njegovog neupitnog glumačkog talenta, film ne bi imao ni približno takvu uvjerljivost. "Emocionalan bomba. Rourke nikad nije bio bolji, mijenjanje ritma i teksture filma Aronofsky je izveo odlično. “Razjareni bik” filmova o hrvanju?" - Dan Jolin, Empire 0

INTERNATIONAL

(The International) Columbia Pictures/Blitz, 2009., 118 min. Redatelj: Tom Tykwer Uloge: Clive Owen, Naomi Watts, Armin Mueller-Stahl, Brian F. O’Byrne Interpolov agent Louis Salinger (Clive Owen) i Eleanor Whitman

www.hifimedia.hr

Dobar i loš policajac, osrednji film PONOS I SLAVA

(Pride And Glory) New Line Cinema/Continental film, 2008., 125 min. Redatelj: Gavin O’Connor Uloge: Edward Norton, Colin Farrell, Jon Voight, Noah Emmerich, Jennifer Ehle, Frank Grillo, Rick Gonzalez, Shea Wigham

dward Norton u prosjeku glumi u dva filma godišnje i, izuzev prošlogodišnjeg "Hulka", uloge posljednjih godina ga sve više udaljavaju od svjetala glavnih holywoodskih pozornica. Prilično nezasluženo, jer su njegovi recentni filmovi (Down In The Valley, Painted Veil i napeta "starinska" krimi-drama Iluzionist) neprimjećeni, a na svoj način izvrsni, i Norton u svakom od njih potvrđuje svoj veliki glumački potencijal. "Ponos i slava" ne pripada redu najboljih policijskih drama u posljednje vrijeme, no Nortonova rola dobrog policajca u procjepu između odanosti zakonu i lojalnosti pokvarenim policajcima, podiže tenziju filma na višu razinu. Baš kao i izvedba Colina Farrella, upečatljivog u ulozi čovjeka koji prlja plavu uniformu kriminalnim poslovima. "Ponos i slava" u mnogočemu podsjeća na sličnu dramu "We Own The Night" iz 2007. godine s Robertom Duvallom, Joaquinom Phoenixom i markom Whalbergom u glavnim ulogama. U oba filma mjesto radnje je New York, u oba filma policijski posao spaja ili razdire obitelj, ovisi kako se uzme. U oba slučaja otac je visoki policijski časnik pred mirovinom, a sinovi su policajci, i radnja se razvija oko toga što učiniti kad treba izabrati između obitelji, lojalnosti policiji i spašavanje vlastite kože. I u jednom i u drugom slučaju stvari su klišeizirane, no scenaristredatelj James Gray je u "We Own The Night" uspio jednostavnu priču napraviti još jednostavnijom, ubaciti pokoji tipični napeti segment pucnjave i realistične policijske potjere, započeti i finiširati radnju predvidljivo, ali efektno. Uz "Ponos i slavu" i najkoncentriranijem gledatelju bi uz

DVD bi trebalo priložiti pisano pojašnjenje, toliko je prvih 45 minuta film nerazumljiv. Na početku saznamo da su u jednoj akciji poginula četiri policajca odjela za droge, a nakon očevida počinju se gomilati različita imena, policajaca i kriminalaca, valjda u namjeri da se prolongira ono bitno i zadrži pažnja gledatelja. Kad taj pristup dobro iziritira saznajemo ono što smo trebali saznati u petoj minuti, a film svejedno ne bi izgubio na napetosti; 4 policajca nastradala su jer su bila uključena u prljavi posao smaknuća jednog uličnog narko bosa, po narudžbi drugog koji je policiji za tu uslugu ponudio veći novac i dio u poslu. Šef policijskog odjela Francis Tierney Jr.

(Noah Emmerich) pošteni je policijski službenik koji zna da podređeni uzimaju novac od uličnih dilera, no zbog težine njihovog posla i mira u kući, ne reagira i nije svjestan koliko su daleko otišli. U istragu o ubojstvu se uključuje inteligentni Francisov brat, Roy i ubrzo shvaća zašto su nastradale četiri njegove kolege. Prvotna potraga za ubojicom policajaca pretvara se u rasplitanje klupka korupcije policajaca s terena. Najgore od svega, vođa te skupine prljavih policajaca Jimmy (Colin Farrell), također je obiteljski vezan za Francisa i Roya, oženjen je njihovom sestrom. Glavne junake počne moriti moralna dilema; sačuvati obraz ili lagati za policajce koji su prešli na tamnu stranu. Kad se stvari počinju rasplitati "Ponos i slava" zadobiva konture punokrvne policijske drame s vječitom temom policijske korupcije i njenih posljedica kad netko iznutra iz moralnih razloga prekrši nepisano pravilo šutnje. Šteta što u uvodu scenarist-redatelj Gavin O’Connor nije odolio iskušenju da jednostavni događaj ubojstva policajaca koji prethodi iznošenju policijskog prljavog veša zakomplicira u uvodnih 45 minuta filma. TI 0

hi-fimedia #77

101

DVD recenzije

(Naomi Watts), zamjenica državnog odvjetnika na Manhattanu, čine sve ne bi li jednu od najvećih svjetskih banaka BCCI priveli pred lice pravde jer financira terorističke aktivnosti. Banka između ostalog pere novac, vrši nezakonitu prodaju oružja, financijskom silom destabilizira cijele države. Salinger i Whitman istražuju poslove banke od Berlina do Milana i ispituju umiješanost čelništva banke u ubojstvo predsjedničkog kandidata u Italiji. Tragovi će voditi na sve strane svijeta, ali dok agenti istražuju moćna banka ne odustaje od svojih namjera pa i po cijenu da se upusti u eliminaciju agenata koji su joj za petama. Salinger i Whitman naći će se u smrtnoj opasnosti. Ova američko-njemačko-engleska produkcija naišla je na oprečne ocjene. Jedni su hvalili uvjerljive nastupe Naomi Watts i Clive Owen kojem odgovaraju fizički zahtjevne uloge i napete akcijske scene, dok su drugi kritizirali redatelja jer je ostavio previše praznog hoda koji ubija ritam filma. “Prošaran naletima eksplozivne energije, ovo je sadržajan film za čije praćenje treba uključiti mozak." - Sura Wood, The Hollywood Reporter 0

GOST

(The Visitor) Overture Films/Blitz film i video, 2008., 103 min. Redatelj: Tomas McCarthy Uloge: Richard Jenkins, Haaz Sleiman, Hiam Abbass, Maggie Moore Walter Vale (Richard Jenkins) je profesor ekonomije na sveučilištu Connecticut sa samo jednom

102

hi-fimedia #77

preostalom strašću u životu; želi naučiti svirati klavir. Udovac je i život mu je bez supruge prazan, predaje na školi i priprema knjigu, no zapravo ne radi ništa. Na njegovu žalost i klavir mu pruža samo frustracije, očito nema talenta pa mijenja instruktora za instruktorom. Uskoro mora otići u New York da predstavi jedan znanstveni rad kojem je koautor samo nominalno, nije ga ni pročitao. Ima stan na Manhattanu u vlasništvu gdje nije bio duže vrijeme i na svoje iznenađenje, u njemu otkriva dvoje mladih ljudi, sirijskog glazbenika Tareka i njegovu djevojku Zainab iz Senegala, dizajnericu etno-nakita. Nisu provalili u stan već su ga iznajmili od čovjeka koji se predstavio kao vlasnik stana. Walter ih prvo izbacuje, ali čim su izašli, smiluje se i poziva ih da spavaju kod njega dok se ne snađu. Dan za danom, približavaju se, Tarek uči Waltera svirati conga bubnjeve, i ovaj brzo zaboravlja klavir te svoju strast prema ritmu kanalizira udarajući u bubnjeve. Na kraju, na Walterovo zadovoljstvo, zajedno sudjeluju u masovnim bubnjarskim sessionima u njujorškim parkovima. Vraćajući se tako s jedne zajedničke svirke, igrom slučaja Tarek ne plati kartu za ulaz u podzemnu željeznicu i bude uhićen zbog tog minornog prekršaja. Bio bi odmah pušten, no on je ilegalni imigrant, isto kao Zainab. Odvode ga u deportacijski zatvor Queensu, a Walter se postavlja kao njegov otac, čini sve da ga izvuče van. U međuvremenu u New York stiže i Tarekova majka - koja također ilegalno živi u Michiganu - da pokuša spriječiti Tarekovu deportaciju. Walter joj nudi smještaj, što ona nakon nećkanja i prihvaća. Obiteljska tragedija, jer to za slobodoumnog Tareka deportacija zaista jest, rađa s druge strane romansu između Waltera i Tarekove majke. No, trajat će samo dok Tareka zaista ne deportiraju u Siriju, zemlju koja je proganjala njegovog oca, oporbenog novinara. "Gost" je jedan od najboljih filmova iz cjelokupne američke prošlogodišnje produkcije, tužna drama koja s pravom mjerom problematizira odnose među ljudima različitih kultura u New Yorku, politički i dalje opterećenom 11. rujnom. Tomas McCarthy, poznatiji kao filmski glumac (Meet The Parents, Good Night And Good Luck, Flags Of Our Fathers), napisao

je i snimio jednu toplu, duhovitu i tužnu dramu o ljudskim odnosima, znalački razrađenim malim događajima i razgovorima otkrio velike istine. Richard Jenkins u ulozi profesora Waltera ostvario je ulogu karijere i bio nominiran u kategoriji Oscara za glavnu ulogu prošle godine. "Kao rijetko koji filmaš, McCarthy razumije i respektira snagu tihog, i kako šapat može biti eksplozivniji od vikanja" - Nathan Rabin, The Onion 0

GROM

(Bolt) Walt Disney Pictures/Continental film, 2008., 96 min. Redatelj: Byron Howard, Chris Williams Glasovi: Rakan Rushaidat, Nika Bošković, Ana Begić, Živko Anočić, Boris Miholjević, Sven Mevdvešek

i komercijalno uspješan – samo je u Sjevernoj Americi na blagajnama zaradio skoro 300 milijuna dolara. "Prvi put u dosta godina, čini se da je Disney napravio crtani film dostojan svog imena i tradicije." - Tasha Robinson, The Onion 0

TAKVA: STRAH OD BOGA

(Takva – Gottesfurcht) Discovery film i video, 2006., 96 min. Redatelj: Özer Kiziltan Uloge: Erkan Can, Guven Kirac, Meray Ulgen

Više od čovjekovog najboljeg prijatelja, Grom je akcijski heroj naših dana. Odgojen na setu hit televizijskog showa, Grom je vjerovao da ima nadnaravne moći za jednog psa – nešto kao Superbark koji uništava sve pred sobom. No kad ga jednom

prilikom greškom pošalju u New York njegova neustrašivost i akrobacije više ne idu prema planu. Kako se počinje sudarati sa stvarnošću, tako njegov iluzije splašnjavaju i grom shvaća kako je cijeli njegov prijašnji život bila jedna velika laž. Ili nije? Između nesreća i teških udaraca, Grom će otkriti da je istinska supersnaga jednog psa leži u odanosti gazdi kojeg voli. 48. dugometražni crtić iz Disneyevih studija, uz Wall-E i Kung Fu Pandu, najveći je crtani hit 2008. godine, vrlo hvaljen od kritike

Muharem je turski činovnik, odan islamskoj tradiciji i životu koji mu ona nalaže. No sve se mijenja kada njegovu predanost vjeri odluči iskušati bogata religijska sekta ponudivši mu da radi za njih. Odjednom, Muharem se nađe u svijetu tako drukčijem od onog na koji je navikao. Obučen u lijepo odijelo, oboružan mobitelom i kompjuterom, on više nije isti čovjek. Ili jest? Uplitanje lijepe žene je samo dodatak supermodernom životu koji Muharema odvlači od onog što je nekada poznavao... Njemačko-turska produkcija problematizira mjesto vjere u suvremenom sekularnom društvu i teške moralne dileme ljudi rastrganih između vjernosti tradicionalnim vjerskim vrijednostima koje se kose s počelima modernog svijeta. "Takva: Strah od Boga" dobio je nagrade na Berlin film festivalu, nagradu za najbolji film na sarajevskom filmskom festivalu 2007., i bio je turski kandidat za Oscara u konkurenciji stranog filma. 0

www.hifimedia.hr

Vukovar film festival

olako, ali sigurno Vukovar se ucrtava na kartu lokacija zanimljivih i kreativno izazovnih filmskih festivala. Baš kao što je slučaj s Motovunom gdje su neobična lokacija i atmosfera bile okidač za gotovo planetarnu popularnost festivala, i organizatori Vukovar film festivala inteligentno igraju na kartu različitosti. Vukovar je prije rata imao dvije kino dvorane, uništene u ratnoj kataklizmi, kao i gotovo sve drugo u gradu na krajnjem istoku Hrvatske. Nedostatak originalnih kino prostora dao je organizatorima prostora

26.- 30. kolovoza 2009.

"Vučedolsku čizmu"; dugometražni igrani, kratkometražni igrani i dokumentarni film. Festivala vjerojatno ne bi bilo da nije Igora Rakonića, rođenog Vukovarca, čovjeka od filma koji vodi jednu od najjačih domaćih filmskih distribucijskih tvrtki Discovery film i video. On ga je zamislio, on ga i vodi uz pomoć glavnih sponzora, Grada Vukovara i T-coma, preko njihovog programa Kulturist. Ove godine zemlja partner je Njemačka, u suradnji s Goethe institutom priređuje se Retrospektiva suvremenog njemač-

Osim programa u natjecateljskom dijelu, vukovarska publika imat će priliku vidjeti kratki film Dalibora Matanića "Tulum", ove godine Oscarom nagrađeni japanski film "Odlasci", te retrospektivu novog njemačkog filma da dođu na originalnu ideju da večernje projekcije održavaju na riječnom šlepu na kojem se inače Dunavom prevozi teret, da ga pretvore u otvoreno kino na vodi. Dnevne projekcije održavaju se pak u novouređenoj "Ružičkinoj kući". Ovogodišnje izdanje treće je po redu i ne treba posebno obrazlagati koliko ovakva jedna manifestacija s popratnim sadržajima, svježim licima gostiju, glumaca, filmskih radnika i novinara doprinosi oživljavanju kulturnog duha grada devastiranog ne samo u fizičkom smislu. Festival ima natjecateljski i pokazni karakter. Zamišljen je kao smotra filmova podunavskih zemalja (Austrija, Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Moldavija, Njemačka, Rumunjska, Slovačka, Srbija i Ukrajina), kao i zemalja koje gravitiraju Podunavlju (Bosna i Hercegovina, Češka i Slovenija). Postoje tri kategorije za glavnu nagradu, www.hifimedia.hr

kog filma. Što se tiče naslova koji će Vukovarci i gosti moći pogledati za istaknuti je kratki, 15-minutni film Dalibora Matanića, "Tulum", uvršten u program Cannes film festivala 2009. S Cannesa stiže i dobitnik Un Certain Regarda, rumunjski film Cornelia Porumbia, "Policijski, pridjev" (Politist, adjectiv). U dokumentarnom programu organizator ističe odličan austrijski film "Zaradimo lovu" (Let’s Make Money) koji razotkriva svjetske tokove “našeg” novca. Bio je u konkurenciji za veliku nagradu žirija Sundance festivala ove godine. U popratnom programu "Svijet" bit će prikazana prava poslastica, japanski film "Odlasci" (Departures), redatelja Yoyira Takite, nagrađen Oscarom za najbolji strani film ove godine. Riječ je o zanimljivoj misaonoj drami o mladom urbanom pijanisti koji se nakon gubitka posla u orkestru vraća u

rodni provincijski gradić gdje nalazi posao u pogrebnom poduzeću kao osoba koja u skladu s japanskom tradicijom priprema pokojnika pred obitelji za pogreb. Od toga će napraviti veću umjetnost od svog sviranja violončela. U okviru retrospektive njemačkog filma bit će prikazano pet filmova novijeg datuma. Hvaljeni i nagrađivani igrani film "Na rubu raja" (Auf Der Anderen Seite) mladog njemačkog redatelja turskog porijekla Fatiha Akina prati život turske imigrantske obitelji, udovca Alija koji se zbližava s prostitutkom, i njegovog sina, nezadovoljnog očevim izborom. No polako mijenja mišljenje kad doznaje da se prostituira kako bi slala novac kćeri u Tursku za studij. "Oblak 9" (Wolke 9) Andreasa Dresena, u Cannesu 2008. nagrađeni film, govori o Inge, postarijoj gospođi s 30-ak godina bračnog staža kojoj se nenadano dogodi strast sa 76-godišnjim Karlom. "Absurdistan" je komedija redatelja Veita Helmera o zaljubljenom paru u zabačenom selu gdje žene, revoltirane zbog muške nezainteresiranosti gorućim problemom nedostatka vode, stupe u štrajk uskraćivanja sexa svojim muževima. "Novemeberkind" priča je o djevojci koju su u Istočnoj Njemačkoj odgojili djed i baka jer joj je rečeno da joj se majka utopila. No, kad odraste sazna da joj je majka zapravo pobjegla na zapad i ona počinje slagati rupe u mozaiku vlastite prošlosti. "Trešnje u cvatu" (Kirschblüten-hanami) redateljice Doris Dörrie fokusiran je na tmurnu temu prolaznosti i smrti; kad Trudi sazna da je suprug Rudi smrtno bolestan, ne kaže mu to već mu predloži da odu kod djece u Berlin. No Trudi iznenada umire… Vukovar film festival ove će se godine održati od 26.- 30. kolovoza, a više o njemu možete doznati na službenoj web stranici www.vukovarfilmfestival.com hi-fimedia #77

103

AUDIO VIDEO INSTALACIJE Da-Lite projektorska platna s varijabilnom veličinom

Kaleidescape Mini System Novi proizvod tvrtke Kaleidescape, Mini System je njihov prvi koji u potpunosti integrira cijeli multi-zonski sistem u jednu komponentu. Nije zanemarivo ni to da mu je cijena niža za 40 % od "velikog" Kaleidescape System uređaja. Mini System osigurava reprodukciju filma u jednoj, i još dodatne dvije audio zone. Daljinski upravljač je, dakako, uključen. Mini System može biti nadograđen, ovisno o željama i kućnom budžetu korisnika. Moguće je dodati playere za zabavu u još više zona ili soba, servera za povećanje kapaciteta sustava, ili još jedan Mini System za multipliciranje mogućnosti. Mini System može pohraniti do 75 DVD-a ili 825 CD-a, a dodavanjem memorije može se ići do 225 DVD-a. Sadržaj u Mini Systemu je zaštićen Kaleidescape tehnologijom RAID-K u slučaju kolapsa hard diska. Za lakše snalaženje u memoriji Kaleidescape grafički zaslon organizira sadržaj po raznim kriterijima (glumci, redatelji, žanrovi, izviđači, albumi…). Mini System se spaja vrlo jednostavno na kompjuter i(li) LCD televizor. INFO: www.kaleidescape.com

Američki Da-Lite je predstavio Dual Format Imager Masking System, novi dodatak svojoj liniji projekcijskih platna namijenjenih uporabi u sustavu kućnih kina. Naime, primjetni su zahtjevi za sve veći m projekcijskim površinama, do 5 i pol metara u dijagonali. S obzirom na različite formate slike, u Da-Lite su se domislili kako na tako velikim platnima pružiti ugođaj bez ostataka bijelih površina platna oko projicirane slike. Naime, na platno i ugrađen Da-Lite okvir ugrađuje se mehanizam s platnenim materijalom koji se po vertikali poput roleta (pomoću motornog pogona) izvlači iz okvira s gornje i donje strane i prekriva bijelu površinu i tako ugodnom tamnijom bojom omeđuje sliku. Taj dodatak (platno) moguće je kupiti u 13 kombinacija boje. INFO: www.da-lite.com

Vodootporni zvučnici za vanjsku primjenu - FOCAL Chorus OD 706V Focal proizvodi zvučnike za sve moguće namjene i uvjete; za kuću, za vozila, za high-end sustave, za računala, za iPod, za ugradnju u zid, za ugradnju u strop. No sve do sad među svim tim zvučnicima nije bilo zvučnika "za van", odnosno, zvučnika koji bi bio u stanju na terasi hotela Janica izdržavati snježne mećave i polarne temperature ili na Stradunu godinama odolijevati nesnosnom ljetnom suncu. Novi Chorus OD 706V stvoren je upravo za one koji vrhunski zvuk žele i na svojim terasama ili u svojim vrtovima. Kao što i samo ime govori, Chorus OD 706V temeljen je na uspješnoj Chorus V seriji kućnih zvučnika, s tehnologijom zvučničkih jedinica i skretnice koja je Chorus učinila jednom od najvećih Focalovih audio uspješnica. Za vanjsku upotrebu su 165mm Polyglass bassrednjetonac i AlMg visokotonac invertirane kutije izvedeni u verziji otpornoj na vodu i UV zračenje, a isto je takvo i elegantno ABS kućište. Od fizičkih oštećenja zvučnike čuva čvrsta aluminijska mrežica. Priložen je naravno i nosač kojim se zvučnik može učvrstiti na zid ili strop u horizontalnom ili vertikalnom položaju. Zvučnik se isporučuje u bijeloj boji, a kako bi ga uskladio s okolišem vlasnik ga može pobojati bilo kojom bojom za vanjsku namjenu. INFO: Sonus Art, tel. 01/4813-025, www.sonusart.hr

104

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO INSTALACIJE Da-Lite projektorska platna s varijabilnom veličinom

104

hi-fimedia #77

www.hifimedia.hr

SMS NAGRADNA IGRA U

iGrado slušalice za pet najsretnijih čitatelja 106

hi-fimedia #75

Nagradno pitanje: U kojem je gradu sjedište tvrtke Grado? a) Miami; b) New York; c) Las Vegas Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj 66701. Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak. Cijena slanja poruke na broj 66701 iznosi 3 kune + PDV.

Dobitnik nagrade iz broja 76: Pro-ject Debut III/phono USB gramofon dobio je: Luka Ištuk, M. Marulića bb, 21213 K. Gomilica

više od 50 godina postojanja Grado je postao jedna od najcjenjenijih obiteljskih tvrtki u svijetu hi-fija, prije svega po svojim vrhunskim slušalicama i gramofonskim zvučnicama. Proizvodi tvrtke iz New Yorka u stručnom tisku uzimaju se kao referentni, za usporedbu sa testiranim modelima, bilo riječ o modelu SR 60, superiornom u klasi jeftinijih slušalica, ili "Statement" seriji koja nosi oznaku PS1000. Kao tvrtka odana tradiciji, Grado se dugo vremena izbjegavao uključiti u utrku s komercijalnim tvrtkama u području slušalica za prenosive portabl uređaje, CD i MP3 playere. iGrado (290 kn) je prvi takav pokušaj i po hvalospjevima u tisku, pun pogodak. Kao i sve ostale Grado slušalice, otvorenog su tipa i koriste drajvere spomenutih hvaljenog SR60 modela, ali su oblikom i težinom prilagođene korištenju izvan kuće. Umjesto komentara, bolje je citirati objašnjenje najtiražnijeg britanskog AV magazina What HiFi zašto su ove slušalice osvojile njihovu godišnju nagradu "najboljih portabl slušalica": "Ove Grado slušalice su zdepaste, puštaju u uho vanjsku buku i treba dosta vremena da se usviraju, ali mi ih volimo. Pružaj u više detalja, raspona zvuka i više muzikalnosti od bilo čega drugog u svojoj cjenovnoj klasi." Ovom prilikom tvrtka Audiocentar nagrađuje pet najsretnijih čitatelja slušalicama iGrado koji odgovore točno na nagradno pitanje.

Više informacija: Audio Centar, tel: 01 2334 764, www.audiocentar.hr

IZVRSNO NA TRI NACINA

CONTROL ONE Izvrstan zvuk. CONTROL 2.4G Izvrstan bežični zvuk.

JBL CONTROL NOW Izvrstan zvuk, još bolje mogućnosti.

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 . info@mediaaudio.hr . www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

Serija zvučnika JBL ® Control pruža bogatstvo i puni raspon poznatog JBL zvuka, bez obzira na to gdje se nalazite, u unutrašnjim ili vanjskim prostorima, sa ili bez provedenih žica. Riječ je o izravnim nasljednicima JBL Professional studijskih monitora, zvučnicima velike snage koji uvelike premašuju mogućnosti standardnih kompaktnih zvučnika. Mogu se koristiti zasebno, u stereo kombinaciji ili kao polukružni sklopovi. Upoznajte se s izborom kod vašeg distributera ili posjetite stranice www.jbl.com. © 2009 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. JBL i Control su zaštićeni znakovi Harman International Industries, Incorporated, registrirani u SAD-u i/ili drugim zemljama. JBL Control NOW je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated.

**U usporedbi s Panasonic TH-42PZ750SK modelom (NeoPDP Full HD plazma televizor iz 2009. u usporedbi s Panasonic Full HD plazma televizorom iz 2007).

OSTAVITE MUTNU SLIKU U POKRETU IZA SEBE – SA NOVIM 600HZ* NeoPDP PANELOM

Doživite uzbudljivu akciju ili spektakularan sportski događaj na potpuno novi način. Zahvaljujući tehnologiji 600Hz * novih VIERA NeoPDP panela, konačno možete ostaviti mutnu pokretnu sliku iza sebe. Umjesto toga otkrit ćete kristalno čist prikaz pokreta, zadivljujuće boje i još veći kontrast, a sve to uz 50% manju potrošnju energije.** Jer savršena reprodukcija pokreta je bitna.

*Sub-Field Drive

BITNO JE SVE.