hifimedia • 78

AUDIO

VIDEO

SURROUND

DIGITAL CAMERA

MUSIC

FILM

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #78 / 2009.

LG BD370

Panasonic DMP-BD60

Panasonic DMP-BD80

Philips BDP 7300

Philips BDP 9100

Pioneer BDP-320 Samsung BD-P1600

Sony BDP-S 350

TEST 8 BLU-RAY PLAYERA TEST PHILIPS 32PFL9604 LCD TV REPORTAŽA IFA 2009.

NA TESTU

Audio Research VP115, Egglestoneworks Fontaine II, Ayre C-5XE MP, EAR 868L, Rotel RA 1520, Rotel RCD 1520, Highland Audio Aingel 3205, Logitech Squeezebox Duet, Classic, Boom, Tangent NET 200, Sonoro Elements W, Wireworld Equinox 6, Panasonic DMC-TZ7, Olympus EP-1

GLAZBA 40 godina Woodstocka, Sonic Youth, Pregled domaćih izdanja, Rezime ljetne festivalske sezone FILM Quentin Tarantino, Gran Torino, I Love You Man, The Reader

OSVOJITE STOLNI AUDIO SUSTAV YAMAHA VRIJEDAN 1.690 KUNA!

TEST

LED BRILLI NT XXX IJGJNFEJB IS NOVI TELEVIZORI SA FULL LED POZADINSKIM OSVJETLJENJEM, SERIJE LE600 I LE700. VIÅ E INFORMACIJA WWW.UTEMA.HR 2 LCDIJ GJNFEJB

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Josip Vračar

LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Kontinuitet Kad vidite da se na veliki sajam unatoč teškoj financijskoj godini izlagači doslovno guraju da zauzmu što bolji prostor i ne žale sredstava da potencijalnim kupcima ponude najbolje iz svojih asortimana, kao što je slučaj s nedavno održanim IFA sajmom u Berlinu, poželite da tako stvari počnu funkcionirati i u našoj zemlji.

Na žalost, vjerojatno će proći još dosta vremena da domaći zastupnici prihvate činjenicu da nema lakšeg i efektnijeg direktnog doticaja s potencijalnim potrošačima nego na uhodanim sajmovima kao što je Zagreb Audio Video Show koji se ove godine održava po 15. put u prestižnim prostorima Sheraton hotela.

Ne baš sjajno ekonomsko okruženje i težak gospodarski trenutak mogu biti objektivan problem i razlog da se od prominentnog predstavnika velike tvrtke ili zastupnika (privremeno) postane samozatajnim trgovcem, no u razgovorima o ovogodišnjem sajmu stječe se dojam da je kriza samo dobar izgovor. Kao organizatorima stalo nam je da sajam bude što veći i zbog nas, zbog izlagača koji su mu vjerni od početaka, ali ponajviše zbog publike željne novih tehnoloških dostignuća koja na sajmu pravi planove za kupnju novih Hi-Fi i AV "igračaka". Zatvoren je to i jednostavan krug; ljudi vole doći na luksuzno mjesto kao što je Sheraton, više izlagača i tehnoloških novotarija dovodi više ljudi, više ljudi pak širi glas o viđenom i podiže mogućnost da prodaja u narednom razdoblju naraste.

O stavu onih koji su odlučili ne promovirati svoje proizvode na najvećem AV sajmu na ovim prostorima neka sude njihovi kupci. Kako god bilo, mi smo odlučili unatoč suženoj mogućnosti odabira termina i recesiji održati sajam jer smatramo da kontinuitet mora postojati radi svih onih vjernih posjetitelja kojima je naš sajam u proteklih 14 izdanja bio događaj koji se iščekuje cijele godine i s kojeg se dojmovi prepričavaju do novog izdanja.

Vidimo se Sheratonu i ove godine, dođite i uživajte u vrhunskom zvuku i slici najboljih svjetskih proizvođača potrošačke elektronike.

Sve novosti o sajmu potražite na službenoj stranici: www.hifimedia.hr/ZGSHOW2009 Andrija Ćurković Urednik

30. - 31. listopada, Sheraton Hotel

PREPORUKA www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

S Novosti Audio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Video . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Digital . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 AV instalacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

Testovi Audio Research VP115 . . . . . . . . . . . 16 Egglestoneworks Fontaine II . . . . . 19 Ayre C-5XE MP . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 EAR 868L . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Rotel RA 1520 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Rotel RCD 1520 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Highland Audio Aingel 3205 . . . . . . 32 Logitech Squeezebox Duet . . . . . . 34 Logitech Squeezebox Classic . . . . 34 Logitech Squeezebox Boom . . . . . 34 Tangent NET 200 . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Sonoro Elements W . . . . . . . . . . . . . . 36 Wireworld Equinox 6 . . . . . . . . . . . . . 38 LG BD370 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Panasonic DMP-BD60 . . . . . . . . . . . 45 Panasonic DMP-BD80 . . . . . . . . . . . 46 Philips BDP7300 . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Philips BDP 9100 . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Pioneer BDP-320 . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Samsung BD-P1600 . . . . . . . . . . . . . 50 Sony BDP-S 350 . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Philips 32 PFL 9604 LCD . . . . . . . . . 54 Panasonic DCM-TZ7 . . . . . . . . . . . . . 62 Olympus EP-1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

A

D

R

EAR 868L Stari znalac Tim de Paravicini je ponovno uspio!

Svjestan da najbolje i najskuplje pretpojačalo u ponudi (EAR 912) mogu priuštiti rijetki i najzahtjevniji, napravio je pristupačniji model unoseći sve svoje znanje i iskustvo. Za našeg recenzenta sumnji nije bilo; modelu 868L teško u je u cjenovnoj klasi naći dostojnog takmaca.

Izvještaj: Berlin – IFA 2009. . . . . . . . 06 Njujorški stan s plazmom od 103" . . 102

MusicStyle 40 godina Woodstocka . . . . . . . . . . 67 Sonic Youth . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Pregled domaćih izdanja . . . . . . . . . 82 Rezime ljetne festivalske sezone . . . 84

4

hi-fimedia #78

J

43

TEST 8 BLU-RAY PLAYERA

ROTEL RA/RCD 1520

26 36 30

U tehnološkom i vizualnom smislu osvježeni novi modeli Rotela očekivano izvrsno funkcioniraju kako su i zamišljeni – kao par.

Detaljnijim slušanjem i rasparivanjem došli smo do zaključka kako je za traženu cijenu RCD1520, kao iznimno muzikalan player prirodne boje zvuka, za svaku preporuku. I pojačalo RA 1520 ima svoje adute.

SONORO ELEMENTS W Glatke tamne površine, s jasnim OLED displejom novi radio iz njemačkog Sonora nije samo lijepo dizajnirana igračka. Lakoća njegovog korištenja i konekcije preko Wi-fi mreže i dostupnost čak 16 tisuća Internet stranica, neizreciva je. Elements W postavlja nove standarde u kategoriju stolnih radija.

PANASONIC DCM-TZ7 U kategoriji ultrazoom kompaktnih digitalnih fotoaparata vlada prilična gužva, a iz te gužve panasonic se ističe svojim novim modelom TZ7. Kvaliteta slike, fleksibilnost kadriranja njegovi su aduti. Automatika možda ograničava kreativnost korisnika, ali svoj posao obavlja odlično. Za ambicioznije su ionako DSLR aparati.

QUENTIN TARANTINO

DVD Film Quentin Tarantino . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Gran Torino . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 I Love You, Man . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 The Reader . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

A

U velikom testu blu-ray playera dostupnih na našem tržištu testirali smo osam uređaja najprominentnijih proizvođača. Birali smo cjenovne razrede dostupne gotovo svakom džepu i došli do zanimljivih rezultata i korisnih saznanja koji će vam olakšati izbor playera za format koji će dugo ostati s nama.

Nagradna igra . . . . . . . . . . . 106 Ostalo

Ž

62

89

Nismo bez razloga nazvali priču o velikom režiseru "Kako je počeo rat na Tarantinovom otoku". Naime, njegovi "Nemilosrdni gadovi" o skupini židovskih vojnika koji skalpiraju (!?) naciste nemaju veze s povijesnim činjenicama. Ali, imaju s dobrom zabavom.

www.hifimedia.hr

Zastupamo samo najbolje!

Predstavljamo Vam neke od dobitnika prestižne EISA nagrade za 2009/2010.

LG TV 42SL8000 :: najisplativiji LCD TV

LG HB954PB Blu-Ray ku�no kino :: najbolji sustav ku�nog kina

Sennheiser HD800 :: najbolje slušalice

LG BD 390

:: najisplativiji Blu-Ray player

Monitor Audio Radius HD serija :: najbolji zvu�nici za ku�no kino

King Cross Zagreb Škorpikova 34 - Jankomir, Zagreb • tel. 01/3475-250, -245

Outlet Store Sv. Nedelja Ljubljanska c. 4, Sv. Nedelja • tel. 01/3330-946

Tower Center Rijeka J.P. Kamova 81a - Pe�ine, Rijeka • tel: 051/444-040, -021

Zadar City Galleria Murvi�ka 1, 23000 Zadar • tel: 023/494-333

PTC Joker Split Put Brodarice 6, Split • tel: 021/444-000, -001

Sisak STC Sisak, Ivana Fistrovi�a 23 • tel. 044/492-600

IFA 2009.

Jon Landau, producent Avatara

napisao i snimio: Andrija Ćurković

Početkom godine, u izvještaju s CES-a 2009. iz Las Vegasa, napisao sam da je budućnost televizije trodimenzionalna nakon prisustvovanja Full HD 3D prezentaciji tvrtke Panasonic.

Početna nevjerica kolega u redakciji s kojima sam o toj temi razgovarao se raspršila samo devet mjeseci nakon ovogodišnjeg sajma IFA u Berlinu (3.

– 8. rujna 2009.). Naime, jedino po čemu se ovogodišnji berlinski sajam može i pamtiti je predstavljanje 3D tehnologije.

UU znaku znaku 3D 3D tehnologije tehnologije ii oporavka oporavka CE CE tržišta tržišta 6

hi-fimedia #78

www.hifimedia.hr

S

vi vodeći proizvođača ravnih ekrana su predstavili proizvode i tehnološka rješenja (više ili manje uspješna), koja će omogućiti prikazivanje sadržaja u Full 3D HD rezoluciji. Najveću medijsku pozornost privukao je Panasonic koji je s hollywoodskim studijom 20th Century Fox udružio snage u promociji nadolazećeg 3D filma Avatar Jamesa Camerona (režiser velikih filmskih hitova Titanic, Terminator 1 & 2, Aliens, Abyss,…). O važnosti ove kampanje govori i podatak da je na press konferenciji, osim čelnih ljudi Panasonica Europe, prisustvovao i Jon Landau, producent Avatara.

U minijaturnoj kino dvorani posjetitelji su mogli na 103-inčnim Panasonic plazmama vidjeti 3D najavni trailer filma Avatar. Snimka je reproducirana s prilagođenog Panasonic Blu-ray playera i uz obavezno korištenje 3D naočala. Svi gledatelji nakon prezentacije nisu skrivali oduševljenje viđenim, a vjerojatno će jedan dio njih biti i prvi kupci 3D tehnologije kad se pojavi na tržištu krajem 2010. godine. No, da s novim tehnologijama ne ide sve tako glatko pokazuje i činjenica da se na njemačkom tržištu u gotovo 50% kućanstava još uvijek koriste televizori s katodnom cijevi. Analitičari tvrde da tržište pokazuje veliki interes za televizorima ravnog ekrana te predviđaju da će se samo ove godine prodati oko 7,2 milijuna HDTV-a od kojih će 2 milijuna imati već ugrađen HDTV prijemnik.

Do kraja 2009. godine će na njemačkom tržištu ukupno biti oko 19 milijuna HD ready televizora što je vrlo dobra baza korisnika da se producentske TV kuće odluče na veću proizvodnju HD sadržaja.

Prvi komercijalni televizori su najavljeni krajem 2010. godine, a do tada će se dodatno usavršavati tehnologija i, nadamo se, postići dogovor oko 3D standarda za TV ekrane.

Trenutno najaktivniji na ovom polju Panasonic, uz nekoliko ostalih proizvođača, gotovo svi filmski studiji i BD udruženje (Blu-ray Disc Association BDA) rade na 3D standardu koji bi se odnosio na Blu-ray primjenu. Još nije ništa dogovoreno, ali je na BDA press konferenciji potvrđeno da su razgovori u tijeku i da se neki rezultati mogu očekivati krajem ove godine.

Osnovna ideja tehnologije koja omogućuje prikazivanje Full HD 3D slike s Blu-ray uređaja je njegova mogućnost da reproducira dva 1080p video signala odvojeno za svako oko. Uz pomoć specijalnih naočala te se dvije odvojene slike spajaju u jednu u našem mozgu čime se postiže vizualni osjewww.hifimedia.hr

ćaj treće dimenzije. Na sajmu su tvrtke Panasonic i Sony koristile ovu tehnologiju za demonstraciju mogućnosti svojih uređaja.

U pregovorima s proizvođačima hardvera, BDA insistira da nova generacija Blu-ray playera, osim mogućnosti reprodukcije 3D sadržaja, mogu reproducirati i 2D ako će biti neophodno. S druge strane, ova tehnologija 3D prikaza ne trpi kašnjenje ekrana zbog čega su u primjeni LCD ekrani inferiorniji od plazme koja nema problema s kašnjenjem. Zbog toga sve više proi-

zvođača ponovo ulaže u razvoj OLED tehnologije koja bi možda mogla u bliskoj budućnosti biti rješenje za 3D HDTV ekrane ili samo skuplja alternativa postojećim plazmama.

Već kad spominjem Blu-ray disk, na BDA press konferenciji vodeći ljudi su istaknuli da će do kraja ove godine, po posljednjem istraživanju tržišta, gotovo svako deseto kućanstvo u Europi imati uređaj za reprodukciju Blu-ray diska.

A do kraja 2011. godine, uslijed veće promocije, padu cijena uređaja i BD filmova, moglo bi se dosegnuti 20%.

Po riječima Nielsa Leibbrandta, predsjednika europskog odbora za promociju BDA, potrošači su danas dosta upoznati s HD tehnologijom i njihov interes raste za takvim sadržajima.

Iako u Europi danas 47% kućanstava posjeduje HD kompatibilne televizore samo 6% njih prima HD signal s adekvatnim sadržajem. Upravo zbog toga Blu-ray sadržaj se nameće kao logičan izbor za sve one potrošače koji žele maksimalno uživati u visoko kvalitetnoj slici i zvuku.

Na sajmu je bio primjetan optimizam hi-fimedia #78

IFA 2009. radi primjetnog oporavka CE tržišta koje je dobro uzdrmano krizom proteklih godinu dana. U prvom ključnom govoru na ovogodišnjoj IFA-i, Andrea Ragnetti, izvršni direktor odjela Philips Consumer Lifestyle, je naveo prve znakove oporavka tržišta i povratak samopouzdanja kupaca da se odluče na kupovinu proizvoda koji nisu primarni u vrijeme recesije. Posebno je naglasio da se u ovakvim situacijama i navike potrošača mijenjaju te da, za razliku od prije, sve manje ljudi idu u restorane ili kino dvorane već s obitelji ili prijateljima vrijeme provode zajedno kod kuće. Ovakva situacija otvara industriji nova tržišta, što u Philipsu već dulje vrijeme akceptiraju, te su dodatno proširili ponudu izvan potrošačke elektronike kao što su proizvodi namijenjeni kućnoj zdravstvenoj kontroli, osobnoj higijeni, pripremanju hrane, kvalitetnijem životu i interaktivnosti. No u ovom izvještaju ćemo se ipak zadržati na potrošačkoj elektronici.

15 inčni OLED ekran

Philips

Kako smo već pisali prije nekoliko mjeseci, IFA 2009. je poslužila za svjetsko predstavljanje novog Philips HD televizora koji prvi i za sad jedini u svijetu ima ekran u 21:9 formatu (poznatiji kao 2.35:1 ili Cinemascope/Panavision), što odgovara proporcijama kino platna. Ta osobnost ga čini idealnim za gledanje filmova pri čemu se ne gubi dio slike kao na 16:9 formatu.

Philips Cinema 21:9 ima dijagonalu LCD ekrana od 54inča, koristi Perfect Pixel HD Engine koji procesira 500 milijuna piksela u sekundi. Uz vrijeme odziva od samo 1 ms i tehnologiju 200Hz Clear LCD osigurava čistu i jasnu sliku čak i kod brzih pokreta. Televizor za dodatni ugođaj koristi Ambilight Spectra 3 tehnologiju koja projicira svijetlo na tri strane, kvaliteta slike je dodatno poboljšana s primjenom Perfect Motion tehnologije i uz kontrast od 80.000 :1 sigurno će svakom videofilu postati predmet čežnje.

Televizor je opremljen i NetTV-om za pristup internetu, a može se povezati s 5 HDMI priključaka, DLNA i WiFi mrežom. Partner ovom televizoru je, pogotovo za naše tržište, Bluray BDP9100 (pogledajte test u ovom broju) najviše zbog mogućnosti podizanja titla na ekranu. Naime, pri upotrebi bilo kojeg drugog BD playera gubi se donji red titla zbog 21:9 formata. Ova kombinacija, Cinema 21:9 LCD TV i Blu-ray player, je ove godine nagrađena EISA nagradom kao najbolja europska inovacija kućnog kina u 2009-2010. godini. Osim navedenog BD playera, Philips je ponudio dva

hi-fimedia #78

Full LED panel LH9500 nova modela – BDP7500 i BDP9500.

Prvi od njih ima sve uobičajeno što danas mora biti ugrađeno u BD player plus 2.0 profil, DivX kompatibilnost i mogućnost podizanja titla da ga se može koristiti uz Cinema 21:9 TV. Philips BDP9500 je već prava "zvjerka"; osim aluminijskog kućišta sadrži Qdeo video processor i Burr-Brown DAC što bi trebalo jamčiti visoku video i audio kvalitetu. Oba modela bi se trebala pojaviti na tržištu početkom slijedeće godine.

Novi SoundBar modeli (HTS8160B i HTS8161B) su poboljšani s BD playerom, pa sad mogu reproducirati HD audio u AmbiSoundu koristeći šest ugrađenih zvučnika i pripadajući subwoofer. Jedina razlika u njima je finiš koji može biti u crnoj ili bijeloj boji.

Ovogodišnji novitet je i treća generacija dizajnerskog televizora Aurea koja nosi službenu oznaku 40PFL9904H. Televizor sad ima tanji okvir (dubina je samo 59mm), što je postignuto rubno postavljenim LED osvjetljenjem, a prijelaz između ekrana i Ambilight aktivnog okvira ostavlja puno bolji dojam zbog smanjene debljine (8mm) i postavljenih 250 dioda koje prate promjene boja na ekranu i automatski u istim nijansama proširuju izvan gabarita televizora. Aurea 3 koristi Perfect Pixel HD Engine, 100Hz procesiranje, NetTV preko eternet kabela, ima ugrađeni WiFi i utore za 4 HDMI-a.

Ipak, prava TV zvijezda ovog sajma je njihova serija 9700 gdje po prvi put koriste pozadinsko osvjetljenje LCD ekrana s 224 potpuno nezavisno kontroliranih LED segmenata koje u Philipsu nazivaju LED Pro i za koje tvrde da omogućuju kontrastni odnos od 5.000.000 : 1! U ovu seriju televizora (dijagonale ekrana su 40, 46 i 52 inča), Philips je ugradio svoju najbolju tehnologiju koju trenutno posjeduje. Više o ovom televizoru će biti riječi u slijedećim izdanjima, a ovdje mogu samo potvrditi da je kvaliteta slike najbolje što sam do sad vidio u produkciji Philipsa.

Panasonic

Osim 3D euforije koja je dominirala Panasonic štandom, tvrtka je prikazala proširenje svoje ponude NeoPDP plazma televizora u seriji V10 (veličine 58 i 65 inča), službeno je nakon Engleske počela i na njemačkom tržištu prodaja Bluray snimača (modeli DMR-BS850 i DMR-BS750), a svjetsku premijeru je imao novi Lumix DMC-GF1 fotoaparat. Napravljen na Micro Four Thirds standardu, DMC-GF1 je pobudio veliki interes medija i posjetitelja jer u svojem malom tijelu ima ugrađenu bljeskalicu, Live MOS sensor rezolucije 12MP, snažan HD procesor koji mu omogućuje snimanje vrhunskih fotografija i video materijala u HD

kvaliteti te 7.6 cm LCD monitor rezolucije 460.000 piksela.

LG

Sve veća potražnja LCD panela s LED pozadinski osvjetljenjem u prvi plan je izbacila dvije korejske tvrtke, LG i Samsung, koji trenutno imaju ekspanziju na globalnom tržištu LCD panela.

LG očekuje povećanje od 50% slijedeće godine dok Samsung očekuje da će do kraja ove godine prodati dva milijuna LCD televizora s LED pozadinskim osvjetljenjem, a naredne godine do pet puta više. Ovi rezultati bi bili vjerojatno i veći da kroz cijelu poslovnu godine nije bila česta nestašica LCD panela na slobodnom tržištu. Najveći postotak povećanja potražnje LCD televizora dogodio se u manje razvijenim zemljama; Brazilu, Rusiji, Indiji i Kini. Predviđanja su da ću u tim zemljama porast prodaje biti u dvoznamenkastim brojkama za razliku od zapadne Europe gdje se očekuju povećanja od svega par postotaka.

Analitičarska kuća iSuppli navodi da je svjetsko LCD tržište imalo porast od prvog do drugog kvartala za 14% s prodanih 30.7 milijuna komada. Dobar dio ovog uspjeha se može zahvaliti upravo LED LCD televizorima koji su povećali interes potrošača zbog velikog poboljšanja u kvaliteti slike, manjoj potrošnji energije i dugovječnosti panela. iSuppli očekuje da će do www.hifimedia.hr

Toshiba Satellite P500 multimedijalno računalo 2013. godine 42,5% ukupne prodaje LCD televizora biti s LED pozadinskim osvjetljenjem. U ovom segmentu vodi Samsung, slijede LG, Sharp, Sony i Philips.

Zanimljivo je da unatoč ovakvim pokazateljima LG ne razmišlja o napuštanju plazma tehnologije, dapače, slijedeće godine namjeravaju poduplati prodaju, s prošlogodišnjih 2,2 milijuna na 4.

Za razliku od prošle godine, ovogodišnje izdanje LG-a na IFA sajmu je bilo impresivno. Pod sloganom "Live Borderless" prikazana je nova generacija vrlo tankih LCD televizora gdje je posebnom tehnikom spajanja panela i okvira izvedeno tako dobro da izgleda kao da je načinjeno iz jednog komada stakla. Osim izgleda, unaprijeđena je i kvaliteta slike koja je kod top modela (SL9000) rezultirala kotrastnim odnosom od 3.000.000 : 1. U Borderless design spada LCD serija SL8000 (dijagonale 32, 37, 42 i 47inča, 200Hz procesiranje), dok top serija SL9000 (dolazi u dvije veličine 42 i 47 inča), koristi rubno postavljeno LED osvjetljenje. Premijum LG model je LH9500 i koristi LED pozadinsko osvjetljenje preko cijelog panela, 200Hz procesiranje slike, 240 LED segmenata se može individualno regulirati, a ovaj model je ujedno i jedini bežićni (wireless) TV koji bez kompresije može primiti Full HD 1080p sliku iz svojeg pripadajućeg set-top boxa. Berlinski sajam LG je iskoristio i za predstavljanje 15 inčnog OLED ekrana (cijena je za sada nepoznata) koji do kraja godine ide u prodaju u Koreji, dok će u Europu doći u proljeće 2010. Iako je OLED tehnologija za sada rezervirana samo za premijum proizvode, LG je njen veliki pobornik te je već najavio i model dijagonale 30 inča za 2012. godinu. www.hifimedia.hr

Toshiba

Najveći protivnik Blu-ray standarda – Toshiba – samo godinu i pol nakon što je njihova HD DVD tehnologija izgubila bitku predstavila je svoj prvi BD player - BDX2000. Na tržištu Europe se očekuje u prosincu, a podržavat će DB Live profil 2.0, 1080p upscaling, reprodukciju DivX/AVCHD video zapisa i bit će kompatibilan s Toshibinom Regza Link HDMI kontrolnim sustavom. Osim toga, imat će utor za SDHC kompatibilne SD kartice s kojih će se moći reproducirati audio i video zapisi.

Da su u potpunosti prihvatili BD tehnologiju pokazuje i činjenica da su u svoj najjači model iz Satellite serije PC laptopa – P500 – ugradili Blu-ray RW drive. Model P500 je vrhunsko multimedijalno računalo jer osim 16:9 ekrana veličine 18.4 inča, sadrži Toshibin Resolution+ upscaler (podiže standardnu rezoluciju DVD-a i video materijala na HD standard u stvarnom vremenu), HDMI izlaz s Regza-Link tehnologijom, ugrađeni TV prijemnik, Intel Core 2 Duo processor, do 4GB DDR memorije i podržava tvrdi disk do 500GB. Za obradu videa koristi NVIDIA grafički čipset, ekran je Toshibin TruBrite LCD (rezolucija 1680x945 piksela – HD i 1920x1080 piksela – Full HD), a ugrađeni zvučnici su Harman/Kardon proizvodnje. Na većem dijelu njihovog izložbenog prostora je korišten upravo ovaj laptop, spojen na velike LCD televizore, kao glavni izvor multimedijalnog sadržaja.

Kad spominjemo LCD televizore, Toshiba je prikazala i svoju prvu seriju s LED pozadinskim osvjetljenjem, Regza SV. Ekrani su u mogućnosti lokalno prigušiti intenzitet LED osvjetljenja ovisno o sadržaju na slici što omogućuje dinamički kontrast od čak 2.000.000 : 1. Full HD SV modeli dolaze u veličinama od 46 i 55 inča, koriste

Razlika u kvaliteti slike između standardnog i LED osvjetljenja kod Sharp LCD TV-a

Sharp LED TV serija LE700 Resolution+, ActiveVision (100Hz procesiranje i smanjenje zamućivanja kod brzih pokreta) i AutoView (mjeri količinu svjetla u sobi te prema tome prilagođava sliku što poboljšava kontrast i boju). Pored toga, ovo je prvi televizor koji koristi Dolby Volume (ujednačava razinu zvuka između kanala i između programa i reklama), ima 4 HDMI ulaza, kompatibilan je s PC i DLNA pa se može mrežno streamati glazba, slike i video, s USB sticka moguće je reproducirati JPEG, MP3 i DivX sadržaj i slike preko SD kartice. Ova zani-

mljiva serija je već u prodaji u Europi što ne znači da ćemo je uskoro vidjeti i na domaćim policama.

Sharp

Sharp je gotovo svoj cijeli izložbeni prostor podredio dvjema novim serijama LCD TV-a s potpunim LED pozadinskim osvjetljenjem (LED osvjetljenje je iza postavljeno iza cijele površine panela). Novi LED Aquos modeli nose oznaku LE600 (dijagonale ekrana su 32, 40 i 46 inča) i LE700 koji dolaze i u veličini od 52 inča te imaju ugrađen hi-fimedia #78

IFA 2009. vrijeme kolaju glasine među novinarima da je tvrtka svoje glavne inženjere razvoja OLED tehnologije dodijelila odjelu razvoja novih generacija mobitela jer tu vide njenu ekonomičniju primjenu.

Sony

novi X-Gen LCD panel koji omogućuje još vjerniji prikaz boja. Sharp dodatno ističe da ovi modeli imaju i najnižu potrošnju energije na tržištu gdje, recimo, model od 52 inča troši manje od 100W u kućnom modu.

Televizori serije LE700 imaju 100Hz osvježavanje panela, podržavaju full HD rezoluciju (1920x1080p), DVBT, DVB-C i imaju mogućnost direktnog spajanja na Internet, dok je serija LE600 opremljena s DVB-T prijemnikom i panel koristi 50Hz tehnologiju.

10

hi-fimedia #78

Nova vrsta panela koja se koristi u ovim serijama nosi oznaku X-Gen i podržava 10-bit procesiranje, novu tehnologiju kontrole pikseliranja, a razina kontrasta je viša od 2.000.000:1, navode u Sharpu.

Samsung

Korejski Samsung, vodeći svjetski proizvođač LCD televizora se pod sloganom "digitalni humanizam" želi više približiti potrošaču. Kako je izjavio Boo-Keun Yoon, predsjednik poslov-

ne jedinice Visual Display, "…digitalna tehnologija je ujedno i učinkovita i prikladna, ali ne može na pravi način prenijeti ljudske emocije i toplinu, da bi potrošači voljeli digitalne proizvode, oni moraju inspirirati njihovo srce…"

Da bi se postigao "digitalni humanizam" novi Samsungovi proizvodi će morati pružiti najveće standarde očekivanih performansi, mogućnost međusobnog mrežnog povezivanja da potrošači međusobno mogu razmjenjivati sadržaje, osobne poruke i iskustva s drugim osobama, mogućnost biranja boja i dizajna, jednostavnost rukovanja te biti u skladu s najnovijim ekološkim normama modernog društva.

Na tragu tih odrednica predstavljena je nova generacija LED LCD televizora (serija 8090) koja osim elegancije, debljine panela od samo 29.9 mm, jednostavnosti rukovanja štede energiju za 40% u usporedbi s klasičnim LCD televizorima. Full HD panel koristi 200Hz Motion Plus tehnologiju za redukciju smetnji pri brzim pokretima, pristup internetu, WiFi DLNA, 4HDMI priključka, USB 2.0 i sve ostale uobičajene priključke/funkcije koje mora imati TV ove klase. Svi novi Blu-ray playeri će imati pristup na YouTube i podržavati će reprodukciju MKV formata zapisa. Navedeno je da će sadašnji vlasnici Samsung BD playera moći preko interneta (Samsung.com) nadograditi svoje uređaje da budu kompatibilni s navedenim mogućnostima. Samsung je također pokazao svoj OLED ekran, ali ništa više od toga nije poznato kad se ovaj proizvod očekuje na europskom tržištu. U zadnje

Iako još uvijek u procesu restruktuiranja, japanski gigant Sony je najavio na velika vrata svoj ulazak u 3D tehnologiju. Sir Howard Stringer, Sonyjev izvršni direktor, je najavio za slijedeću godinu 3D televizore, kompatibilne Blu-ray playere, PS3 igraće konzole i VAIO laptope. Iako Stringer misli da će 3D definitivno potaknuti novi ciklus prodaje na TV tržištu, opasnost prijeti od mogućeg rata formata koji trenutno egzistiraju među tvrtkama. Tvrtka se još uvijek oporavlja od velikih poslovnih gubitaka, no na sajmu su predstavili poprilično noviteta, da spomenemo samo neke; AV receivere (STR-DA3500ES i STRDA5500ES), Blu-ray playere (BDPS560 i BDP-S760), Bravia televizore (Bravia V5800, W5800 i Z5800).

Ipak, najveća novost je odluka o promijeni njihovog prepoznatljivog slogana "like.no.other" u novi "make.believe" (čita se "make dot believe"). Hoće li im to pomoći da prebrode sadašnje financijske poteškoće pokazat će vrijeme, a nama ostaje samo ".believe".

Zaključak

Unatoč recesiji, koja i dalje trese globalno tržište potrošačke elektronike, ovogodišnje izdanje berlinskog sajma IFA 2009. je ispunilo očekivanja organizatora i pozitivno iznenadila izlagače većim brojem poslovnih posjetitelja (ukupno 119.000 što je čak 14% više u odnosu na 2008. godinu) i rezultatima sklopljenih poslova. Svjetski mediji (čak 6.219 predstavnika media iz 78 zemalja), su dali veliki prostor sajmu što ga svrstava u jedan od dva najutjecajnija događanja CE industrije u svijetu (drugi je CES u Las Vegasu).

Da njemačko tržište polako izlazi iz ekonomske krize pokazuje i 228.600 posjetitelja što je više za 8% u odnosu na 2008.

Slijedeće godine IFA slavi 50 godina postojanja i organizatori se nadaju da će ovogodišnjih 1.164 izlagača smještenih na površini od 121.000 m2 biti nadmašen. Vidjevši ovogodišnje izdanje nema sumnje da će jubilarno izdanje IFA sajma biti spektakularno.

(U ovoj reportaži nije bilo prostora za sve proizvode koji zaslužuju biti spomenuti. O njima će biti više riječi u narednim brojevima magazina i na našoj web stranici www.hifimedia.hr)

www.hifimedia.hr

ZAGREB AUDIO VIDEO SHOW 2009 www.hifimedia.hr/zgshow2009

1

5 godina

Nakon desetljeća i pol, s ponosom možemo reći da smo izrasli u najveći i najutjecajniji sajam potrošačke elektronike AQUOS LC-XL2E u svom elegantnom “slim line” dizajnu s Full HD 1080p tehnologijom pruža puno HDTV iskustvo, u regiji. inovativna 100 Hz tehnologija omogućuje oštru sliku bez ikakvih zamućenja kod naglih pokreta na ekranu.

24p full-screen reprodukcija u originalnom filmskom formatu osigurava vjernu prirodnost slike. www.utema.hr

Sheraton Zagreb hotel 30. – 31. listopada 2009.

audio news Clearaudio Concept

TechnoMax u sklopu trgovačkog centra "Garden Mall" Dubrava

Clearaudio je niz godina sinonim za vrhunske audiofilske gramofone. Model Concept napravljen je po strogim njemačkim standardima izrade uz korištenje naprednih tehnologija i izvanvremenski dizajn. Gramofon smješten u rezonancijski optimizirano kućište je opremljen inovativnom ručkom s magnetskim ležajem koji ne proizvodi trenje. Visokokvalitetna moving magnet zvučnica nadopunjava komplet. Sva podešavanja već su napravljena u sklopu Clearaudio tvornice, čak je podešena i gazna sila i antiscating.

Podržava tri brzine, 33 1/3, 45 i 78 RPM, ima odvojen pogon DC motora s ležajevima vrlo niske razine šuma što garantira eliminaciju negativnih utjecaja na zvuk. Gramofon je s ručkom i pogonom težak 7,5 kg, a dimenzije su (W/D/H mm) 420 x 350 x 140.

Maloprodajna cijena kompleta iznosi 7.680 kn.

INFO: Media audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Obitelj TechnoMax poslovnica se 24. rujna proširila na šestog člana.

Renoprom d.o.o. otvario je još jedan mega centar tehničke robe u sklopu trgovačkog centra "Garden Mall" u Dubravi, Oporovečka 14, Zagreb. Centar će raditi za posjetitelje i kupce od 9 sati ujutro do 21 sat navečer od ponedjeljka do nedjelje. Novi će TechnoMax raspolagati maloprodajnom kvadraturom od 1.400 četvornih metara i predstavljat će još jedan pomak u uređenju interijera i ugodnom ambijenu, a naročito impresivnom ponudom modela i cijena proizvoda već prokušanih svjetski marki tehničke robe široke potrošnje. "Megastore u Dubravi otvaramo sa zadovoljstvom i ponosom obzirom na globalnu recesiju i ozbiljne ekonomske prilike, pri čemu smo posebnu pažnju posvetili prilagođavanju i širenju asortimana proizvoda trenutnoj kupovnoj moći, te time kupcima omogućili kupovinu najkvalitetnije robe po vrlo povoljnim cijenama. Ovim centrom u Dubravi pokrivamo i brojnu populaciju na istoku grada" - izjavila je povodom otvaranja direktorica marketinga i PR-a, Anastazija Vržina. TechnoMax megacentri se trenutno nalaze u 5 hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Zadar i Sisak), te jedan outlet shop u Sv. Nedelji. Tvrtka trenutno broji oko 150 zaposlenika u RH, a godišnji promet u 2008. godini iznosio je 240 milijuna kuna.

INFO: www.renoprom.hr, www.technomax.hr, Tel. 01/3475 250

Indiana line - serija Musa Nova serija Musa talijanskog proizvođača zvučnika Indiana Line, hvali se muzikalnošću, dinamikom, snagom i odličnom završnom obradom u vrhunski obrađenom prirodnom furniru.. Međutim, ispod površine svakog od tri modela ove serije – 105, 205, 505 – nalaze se kvalitetne zvučničke jedinice, kvalitetno izrađene kutije i skretnice. Najveći među njima, samostojeći model 505 pravi je trosistemski zvučnik, čiji su driveri smješteni u lijepo obrađenu kutiju s mnogim unutrašnjim ojačanjima. Bas područje pokriva driver promjera 15 cm, a zadužen je za frekvencije od 36-180Hz. Područje do 2500Hz pokriva sličan srednjotonac, dok je za najviše tonove kod sva tri modela zadužen visokotonac meke kupole promjera 26mm. Ovako ustrojen zvučnik lak je teret za pojačalo je umjerenom impedancijom (4-8 Ohma) i visokom osjetljivosti (91dB) može raditi i s pojačalima od tridesetak W. Dimenzije kutije su 170 x 890 x 272 mm, a masa 12,6 kg. Manji modeli su dvosistemske, također basrefleksne kutije, s istim driverima (150mm bas i 26mm visokotnac), s osnovnom razlikom u dimenzijama kutija i biwiring terminala kod modela 205. Za ovako izrađene i osmišljene zvučnike, cijene se čine vrlo povoljne: Musa 105 košta 2.161,73 kn, Musa 205 2.616,83 kn, a samostojeći Musa 505 4.892,33kn. INFO: Okatva, Tel. 01/2334 324, www.oktava.hr

12

hi-fimedia #78

Monitor Audio popunio Platinum seriju s PL200 zvučnicima Britanski Monitor Audio ne tako davno izbacio je na tržište velike samostojeće zvučnike PL300 i sad popunjava Platinum seriju s dosta kompaktnijim modelom PL200 dizajniranim za veći izbor veličine soba.

Proizvođač navodi, ako doista imate dovoljno prostora, da se PL200 mogu koristiti kao zadnji zvučnici u surround sistemu kojem je osnova veći model PL300.

Volumen PL200 je za dvije trećine manji od PL300, ali je dizajniran tako da se žrtvuje tek djelić bas ekstenzije i snage. L200 koristi isti visokotonac i sredonjotonac kao i PL300, ali ima za 3,5 cm manje bas jedinice od 16,5 cm. Visokotonac je Monitor Audio C-CAM ribbon driver, a srednjotonac i bas jedinice koriste Rapid Diaphragm tehnologiju razvijenu u Monitor Audiu. Na zvučnicima su primijenjeni anti-rezonantni kompozitni materijali, Tapered Line kućište iza srednjotonca te HiVe II, posebno dizajnirani bas refleks otvor za veću brzinu basa. Zvučnik ima dimenzije (VxŠxD) 99.8 x 25.5 x 28.5cm. Njegove zaobljene stranice dolaze u dva finiša, lakiranoj Santos Rosewood verziji te, te verziji od furnira ebanovine. Cijena zvučnika u Velikoj Britaniji iznosi 4.750 funti. INFO: www.renoprom.hr

Acoustic Revive Grado nadograđuje stare modele slušalica

Acoustic Revive je tvrtka iz dalekog Japana koja se bavi dizajnom, razvojem i proizvodnjom dodatnog hi-fi pribora i smatra se jednom od najinovativnijih u tom sektoru. Pod dodatnim priborom smatraju se razni uređaji za poboljšanje zvuka hi-fi uređaja i sistema, kao što su demagnetizatori, uređaji za uklanjanje elektronskog šuma i slično. Najpoznatiji proizvod im je RR-77 (2.499,00 kn), tako zvani Schumannov rezonator. To je mala spravica koja u prostoru obnavlja prirodnu frekvenciju magnetskog polja zemlje, koja je izobličena uslijed elektromagnetskih zračenja u atmosferi, od rada mobitela na primjer. Rezultat je da zvučnici zvuče bolje, te se čovjek bolje osjeća u takvom okruženju.

Da nije riječ o placebo efektu potvrđuju mnogobrojne nagrade diljem svijeta i pozitivna iskustva mnogobrojnih korisnika.

INFO: www.audiodream.hr www.hifimedia.hr

Poznati američki proizvođač zvučnica i slušalica prošlu je godinu posvetio razvoju novih, i unaprjeđivanju starih proizvoda. Tako su sve slušalice isključujući iGrado nadograđene i dobijaju sufiks "i" iza naziva modela. Na svim modelima membrane su rekonfigurirane. Modeli SR60, SR80, SR125 i SR225 imaju novo kućište slično kao na modelu SR325i, samo plastično. Modeli od SR125 do GS1000 imaju nove kabele, malo teže nego dosada, no iz Grada poručuju da je poboljšanje zvuka bitno. Također, mijenja se vrsta drveta u modelima s drvenim kućištima, a modeli SR60, SR80 i SR 125 će imati nove spužvice. SR 325ii neće kao 325i biti u zlatnom, već srebrnom finišu.

Više informacija i cijene potražite kod domaćeg uvoznika.

INFO: Audio centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr hi-fimedia #78

13

audio news T+A lifestyle za audiofile Iako je kod nas manje poznata, njemačka tvrtka T+A već više od 30 godina proizvodi vrhunske komponente za stereo hi-fi i u novije vrijeme za kućno kino. Dobitnik je mnogih nagrada za dizajn i dostignuća, od kojih je zadnja "Brand of the year 2009" po izboru čitatelja njemačkog izdavača hifi/video publikacija. Ukratko, riječ je o kompaniji koja od 1978 godine u malom njemačkom mjestu Harford razvija, proizvodi komponente i zvučnike koji osim naviše moguće kvalitete izrade i performansi krasi i vrhunski dizajn te napredne funkcije. Manje je poznato da je T+A jedna od najvećih tvrtki na svijetu koja se bavi proizvodnjom isključivo High End komponenti, u firmi trenutno radi oko 90 zaposlenika od kojih je 9 u razvojnom timu. Jedan od najpopularnijih proizvoda je Music player (17.925,00Kn), izgledom standardni CD reproduktor, međutim ustvari je riječ o jedinstvenom multisource reproduktoru. Dakle, uz vrhunski CD reproduktor u jednom uređaju dobiva se sprava koja reproducira glazbu iz svih mogućih danas dostupnih izvora kao što su PC, iPod, WiFi radio, FM radio, Streaming Client, USB... Osim tehnčki naprednih funkcija u T+A imaju sluha i za tradicionalne tehnologije tako da je tu i "V" serija cijevnih uređaja od kojih se ističe V10 (57.175,00 Kn) 2x80W cijevno integrirano pojačalo (na slici), dobitnik mnogih nagrada za dizajn i zvučne performanse.

INFO: Audio san, tel. 01/4833 46, www.audiodream.hr

Bowers & Wilkins XT8 pamet i ljepota

WALKMAN Video MP3 player Sony pokušava držati priključak s Appleom i s novim E440 Walkmanom mogao bi donijeti živosti na tržište kojim dominira iPod. E440 ima debljinu od samo 9.3mm i nabavljiv je u crnom i crvenom finišu. Ima QVGA Colour LCD ekran od 5 cm pogodan za pregledavanje slika, video klipova, omota albuma i playlista. E serija prva je u ponudi Sonya s Clear Audio tehnologijom za dinamičnu i detaljnu zvučnu sliku. Clear Stereo osigurava balansiran stereo zvuk, a Clear Bass controlira najniže tonove i eliminira distorziju. Ugrađen je petostazni ekvilajzer za namještanje zvuka po želji, Dynamic Normalizer pak "izravnava" jačinu zvuka između pjesama s različitim razinama decibela. Prebacivanej glazbe iz PC-a u player najjednostavnije je moguće po "drag-and-drop" sistemu, a playliste se mogu importirati i pomoću iTunesa. Pomoću Content Transfer programa moguće je vršiti konverziju video materijala u željeni format.

E serija podrazumijeva i FM radio, s ugrađenim snimačem emitiranog radijskog programa. U Sonyu se diče i jakom baterijom; glazba se s jednim punjenjem može slušati 30 sati, a video materijal pregledavati 6 sati.

INFO: www.sony.hr

Da pamet i ljepota ponekad idu zajedno barem u svijetu visokokvalitetnih zvučnika dokaz je novi Bowers & Wilkinsov XT8. Namijenjen prije svega multimedijalnim sustavima visokih performansi opremljen je vrhunskom tehnologijom, ali i oblikovan tako da će vam biti drago što ste u kupovinu zvučnika poveli i ženu. XT8 je nasljednik vrlo popularnog XT4 od kojeg je preuzeo izgled i temeljnu konstrukciju elegantnog i ekstremno čvrstog aluminijskog kućišta.

Baš kao i prethodnik i XT8 je punokrvni trostazni zvučnik, no zvučničke jedinice su sada značajno unaprijeđene primjenom najnaprednijih B&W tehnologija. Srednjotonac je sada "FST" jedinica od 130 mm koja se zahvaljujući jedinstvenoj konstrukciji ovjesa i pogonskog motora odlikuje izuzetno niskim izobličenjima.

Visokotonac aluminijske kupolaste membrane je smješten u vlastito kućište i koristi Nautilus™ tehnologiju prigušenja rezonantne frekvencije. U donjem dijelu kućišta, u vlastitom bas-refleks volumenu nalaze se dvije dugohodne bas jedinice od 130 mm sa kompozitnim papir/Kevlar membranama. Dugi linearni hod krutih membrana i snažni motorni sustav jamče zvučniku izuzetne dinamičke sposobnosti i dubok bas bez izobličenja.

Zahvaljujući naprednim zvučničkim jedinicama precizno "skrojenog" prijenosnog opsega omogućeno je korištenje minimalističke skretnice i vrhunskih dijelova. Zvučnički sustav kućnog kina temeljenog na XT8 zvučnicima moguće je upotpuniti i ostalim proizvodima iz serije: XTC centralnim zvučnikom, XT2 stražnjim parom i PV1 subwooferom.

INFO: Sonus Art, Tel.01/4813 025, www.sonusart.hr

14

hi-fimedia #78

www.hifimedia.hr

Od snimanja, preko produkcije, do vašeg doma: to može samo Yamaha

U PONUDI : Yamaha, DALI, Bose, Sennheiser, QED, Myryad, Musical Fidelity, McIntosh, Van den Hul, Meliconi, Sound Style, Panasonic, Philips NOVE BOJE ZVUKA, Zagreb, Maksimirska 39 Tel. : 01 / 233 76 19, e-mail : info@bojezvuka.hr, web : www.bojezvuka.hr

Vodeća u svijetu u profesionalnih audio tehnologijaYamaha ima jedinstvenu prednost. Naša istraživanja i razvoj DSP programa sežu natrag u zoru digitalnog snimanja. A Cinema DSP, proizvod tog originalnog istraživanja, služi autentičnom ponovnom stvaranju stvarnog okruženja slušanja i daje posljednju riječ u realizmu kućnog kina. To, zajedno sa bogatstvom naše glazbene baštine, čini razliku koju ćete čuti kada odaberete Yamahu za vaš dom . Otkrijte više na www.bojezvuka.hr

TEST

AUDIO RESEARCH VS115

Stakleni klasičar

Pojačalu niti jednog momenta nije nedostajalo snage i kontrole, no glavna osnovica izvanrednog dojma je muzikalnost i sposobnost da i najkompliciranije glazbene segmente prenese osjećajno, jednostavno i angažirano 16

hi-fimedia #78

piše: Gordan Gaži

A

udio Research je svojim pomalo klasičnim programom oduvijek oduševljavao poklonike cijevnog audio svijeta, no puno rjeđe je odstupao od poznatog i provjerenog tvorničkog sustava vrijednosti u formiranju zvuka vlastitih uređaja. Tvrtka je bila od onih uglednih i korektnih koja nikad nije nametala nov model kao ultimativnu zamjenu za stariji, već je pomalo unaprjeđivala gamu i zvuk nudeći razuman korak naprijed zahtjevnijima koji su željeli ostati vjerni proizvodima tvrtke. U isto vrijeme servisna podrška je bila kadra

servisirati gotovo svaki model koji je tvrtka proizvela u svojoj dugoj povijesti čak i u slučajevima da se u tu svrhu mora i izraditi poneki dio ili komponenta. Takva kombinacija neprestanog tehnološkog pogleda prema budućnosti, uz snažan upliv tradicije pružaju dojam stabilnosti i pojačavaju povjerenje u tvrtku. Iako najradije izbjegavam ovakve kvalifikacije, za Audio Research se s puno argumenta može ustvrditi da je istinska legenda i ikona cijevnog audia. Ovaj test sam dočekao i s velikim očekivanjima i iz razloga što se u mom standardnom susta-

vu već duže nalazi izlazno pojačalo usporedivog ustrojstva "EAR 890".

Dvije tradicionalne tvrtke, dvije vizije zvuka i dovoljno vremena za osluškivanje razlika. Nije loše. Pa da vidimo.

Tehnički opis

VS115 je svojom vanjštinom pravi Spartanac.Gornja ventilirana anodizirana ploča služi kao osnovica iz koje se vertikalno uzdižu svih 12 korištenih cijevi. Ovakav dizajn je malo prisjećanje na model VS110 koji je imao sreću da se solidno etablira na tržištu i da dočeka www.hifimedia.hr

TEST svog nasljednika identičnog fenotipa. O dizajnu uređaja je kao i uvijek nezahvalno razgovarati, no recimo da je od nekoliko prolaznika kroz moju slušaonicu samo jedan ustvrdio da mu se pojačalo nikako ne sviđa. Ostali su bili pozitivnog mišljenja, a meni je osobno VS115 prekrasan primjerak tradicionalnog cijevnog dizajna. No ipak je upitno zbog čega se kavez za cijevi ne isporučuje s uređajem, već ga je potrebno kupiti posebno. Tehnički se VS115 ipak poprilično razlikuje od svog prethodnika. Ulazni stupanj je posuđen iz Reference serije (REF 110) i sastoji se od FET ulaza kojeg slijede dvije 6H30 triode koje se brinu za pojačanje i služe kao katodno slijedilo. Po 4 pentode 6550 po kanalu u izlaznom stupnju osiguravaju stabilno pojačanje.

Na samom izlazu su tonski transformatori, a sklop je kadar isporučiti 120W po kanalu. Uređaj pruža izbor između 8 i 4 omskog izlaza. Za model VS115 zbog znatnije izmijenjene topologije tvrtka je odlučila konstruirati i novi mrežni transformator. Recimo odmah da je u ovom slučaju strujni kabel izuzetno važan dio opreme. Uređaj je u toku testiranja promjenama u zvuku znatnije reagirao na njegovu izmjenu nego na promjenu interkonekata, odnosno zvučničkih kabela. Interna diferencijalna topologija i mogućnost balansirane ili singleended konekcije uz tradicionalno selektirane dijelove govori o razini koju tvrtka danas posjeduje i izvan REF serije. Razvoj najboljih pojačala tako je direktno uticao i na niže serije i to je ono što treba pozdraviti i nadati se da će sve više tehnologije iz vrhunskih uređaja tvrtke postajati dio pristupačnijih modela.

Na taj način direktno profitiraju korisnici, ali i tvrtka kroz takvu politiku i sama neprestano raste i napreduje.

Na stražnjoj strani uređaja uz standardne konektore za struju i zvučničke/inerkonekcijske kabele nalazi se i 8 zasebnih bias kontrola za svaku pojedinačnu izlaznu cijev.

Sve ovo je stalo u kućište gotovo standardnih dimenzija koje se bez problema može smjestiti na uobičajeno prostranu audio policu, a sa svojih 28 kg zadovoljiti će sve one koje potencijalnog kandidata prije gledanja i slušanja, važu.

VS115 je u standardnom sustavu recenzenta bio naizmjenično spojen sa dva pretpojačala "EAR 864" i "EAR 868L". Zvučnički kabel je bio "Cardas", dok je korišteni strujni www.hifimedia.hr

kabel bio Wireworld Gold Electra.

Ostatak sustava je kako je pobrojano u zasebnom okviru.

skladbi učinilo mi se da uz neprijepornu količinu detalja postoje i neke sasvim sitne, gracilne minijature koje su manje prisutne ili slabije čujne. No VS115 je od one pleSlušni test menite sorte pojačala koja je kadra Slušaonica u kojoj u isto vrijeme rade dva cijevna pretpojačala uz i najfinije detalje uklopiti u zvučnu sliku, načiniti ih dijelom glazbe, a ne dva izlazna cjevaša u danima u kojiukrasima koji se pojavljuju sporama su se temperature u Zagrebu dično i na pomalo neobičnim mjepenjale prema osobnim rekordistima kako se to često čine ponema ne izgleda kao poželjno mjeki uređaji koji se diče masom detasto za obavljanje bilo kakvog ozbiljlja pod svaku cijenu. Kod testiranog nog posla. Ipak, nije bilo druge uređaja glazbena komponenta nosi nego krenuti na posao i za počedetalje koji su tako realno pozicionitak pokušati doživjeti one najizrarani i odgovarajuće glasni, odnosno zitije odrednice zvuka testiranog izraziti u odnosu izlaznog pojačana okolinu, ali u la. Za tu svrhu Lagani stakleni pečat isto vrijeme ureodlično je posluđaj odlično ocru visokotonskim žio već nebrotava ambijent jeno puta pretranzijentima iskusnijem i formira zvučslušani album nu sliku. Prostor (Miles Davis će slušatelju ukazati koji uređaj opisuKind of Blue). je dotiče zidove Zvuk sustava bio na vrhunski izrađenom slušaonice u širije naglašeno fluidan uz odlič- primjerku cijevnih pojačala nu i nije posebno podložan prono ocrtan promjenama, dok je dubina pozornistor, zavidnu dinamiku i bogatstvo ce pomalo rastezljiva i uglavnom mikrodinamike po cijelom spektru.

Učinilo mi se da je mikrodinamička ovisi o vrsti i kvaliteti glazbenog materijala. Veliki, kvalitetno snimljestruktura potpuno vidljiva i prisutna ni orkestri imaju gotovo neogranii u ekstremima spektra. U ovoj fazi čenu dubinu pozornice koja prema testiranja svježinom i vrlo kvalitetsvojem kraju postaje sužena i tako nom definicijom počelo se nametati zatvara prostor iza orkestra. Uz i bas područje. Vokali (Jimmy Scott) vrhunsku prostornu projekciju volusu pomaknuli fokus prema gornjem mena glazbala i odlično slikanje dijelu spektra u kojem su se počeambijenta VS115 naprosto uživa u le nazirati dvije značajne karakterireprodukciji zahtjevnih dionica klastike koje će krasiti taj dio spektra, sične glazbe. Solidna zaliha snage, a kroz testiranje se nametnuti i kao dinamika i odlična definicija ekstrenjegova okosnica. To su detaljnost i ma uz likvidan i prozračan srednjeminuciozna uklopljenost finih detatonski spektar samo dodaju argulja u ukupnu zvučnu sliku. U prvih mente na stranu univerzalnosti konnekoliko minuta slušanja vokalnih

strukcije koja je kadra i na većoj glasnoći izaći na kraj i sa kompliciranijim glazbenim materijalom. Violine u orkestru u višim registrima su jasne i timbralno uvjerljive, no u trenucima u kojima nekoliko violina snažnije muzicira zajedno gubi se nešto na separaciji i sami vrhovi takvih tonova postaju pomalo bez sjaja i strukture. Zanimljivo je na drugoj strani da niti u najsnažnijim pasažima bas područje ne gubi kontrolu, dah, fokus i brzinu. Eventualno se može osjetiti mali gubitak boje u najnižim registrima i to vrlo rijetko. Srednjotonsko područje u ovom prikazu barem dosad ostalo pomalo u drugom planu. U odnosu na dva susjedna spektra njegovo nježno, glatko, fluidno i izvanredno precizno djelovanje postaje centar soničnih zbivanja tek nakon nekoliko sati navikavanja na ukupan zvuk sustava. Tada postaje jasno koliko je sredina spektra zaslužna za izvanredan dojam o uređaju, ali i dokazuje umješnost Audio Research inženjera koji su uspjeli pomiriti mnoge osobine koje se obično susreću na različito ustrojenim uređajima i u ovom slučaju stvoriti moderan, zanimljiv, snažan i muzikalan model, koji prije svega razumije i prepoznaje glazbu. U slučaju snimaka rock glazbe pojačalo je na izazov odgovorilo snažnim i ritmičnim bas područjem i samo malo skratilo pozornicu. Gitara Davida Gilmourea smjestila se ispred ravnine koja opisuje prednju plohu zvučnika, no najdojmljivija je ostala rekreacija prostora i ambijenta koja je oslikala grandioznost živog nastupa i uz suptilno prenesenu atmosferu približila glazbu, ali i okružje u kojoj je zabilježena. Potpuno drugačija atmosfera nastupa uživo pijaniste Cecil Taylora (Town Hall 1971) koja je prije nekoliko mjeseci po prvi put izdana na CD formatu primorala je uređaj na sasvim drugačiji pristup reprodukciji. Solo klavir i samo prosječna snimka redefinirali su prostorne odnose u znatnijoj mjeri. Prostor u širinu zadržao je svoje gabarite, no znatno se smanjila dubinska perspektiva. Ipak, unatoč prosječnoj snimci klavir je u prostoru zadržao čvrsto mjesto sa vrlo realnim gabaritima, no sa pomalo rijetkom harmoničkom strukturom. No izvanredna glazba za koju idu sve moguće preporuke bila je prenesena lepršavo, emocionalno snažno i nakon nekoliko trenutaka izgubila se potreba za boljom snimhi-fimedia #78

17

TEST

AUDIO RESEARCH VS115 područje je nešto dublje i sasvim malo mekanije, dok je vertikalna prostorna perspektiva nešto izrazitija na EAR-a. Treba reći da Audio Research u direktnoj komparaciji posjeduje nešto više cijevne komponente u zvuku, ali i vrlo vrijednu zalihu snage (2x120W u odnosu na 2x90W kod modela EAR890) koja ga u ovakvoj utakmici stavlja u povoljniju poziciju kada se radi o suradnji s zahtjevnijim i manje osjetljivim zvučnicima. Posljednja značajna razlika vezana je uz dubinsku prostornu perspektivu koja je znatno manje podložna redefiniranju u odnosu na veličinu korpusa i kvalitetu snimke kada je u pitanju EAR, a vrlo elastična u trenucima u kojima isti materijal u svoje ruke uzme VS115.

Zaključak

kom. To je glavna snaga testiranog uređaja, ali i sustava u cijelosti. U trenucima kad je na raspolaganju kvalitetna snimka njezin potencijal se koristi do krajnosti, no i snimke slabije kvalitete iako su prenesene bez uljepšavanja posjeduju organsku vjernost, emocionalnu snagu i svojim čisto glazbenim kvalitetama drže tenziju očekivane reprodukcije. Kada bismo se vratili na uvod u ovaj test postalo bi jasno zbog čega Audio Research u svojoj dugoj povijesti izbjegava snažnije zaokrete od zvuka kojeg većina njihovih uređaja prezentira. Kombinacija kvaliteta se može stvoriti samo na duge staze. Sasvim mali pomaci u zvuku, sitne izmjene i puno pokušaja. To je Audio Research formula koja gotovo i nema alternativu. Još jedan izvanredan jazz album ( Joe McPhee&Dominic Duval) u duo formaciji (alto saksofon i bas) uz fantastičnu glazbu i kvalitetnu snimku demonstrira izvanrednu sposobnost uređaja da oslika veličinu prostorije i izvanredno prenese timbar instrumenata. Snimka je odrađena bez ekvilizacije, kompresora i sa minimumom postprocesiranja i idealna je za ovakvu vrstu evaluacije. Klasik Collin Walcotta (Cloud Dance) zatvorio je ovaj dio testiranja izvedbom prepunom detalja, finih ukrasa i fino prenesenim zvukom manje uobičajenih instrumenta sitara i table. Dvostruki bas Dave Hollanda oduševljavao je svojom definicijom i potpuno prirod-

18

hi-fimedia #78

nom toplinom uz odličan decay. I na kraju još samo prigoda za komparaciju kvaliteta testiranog pojačala s onim koje čeka svoj povratak u primarni audio sustav (EAR 890).

Recimo i da dojmovi koji su opisani u slušnom testu pripadaju kombinaciji pretpojačala EAR868L s modelom VS115. Kako je test spomenutog pretpojačala dio tiskovine koju držite u ruci na ovom mjestu

Korištena glazba: Sara K-Made int he shade (Stockfish) 2009. • Collin Walcott-Cloud Dance (ECM) 1976. /reizdanje 2008. • Joe McPhee&Dominic Duval-The open door (CIMPoL) 2007. • Cecil Taylor-Piano Solo at Town Hall(Free FActory) 2009.

• Jean Simon Maurin Trio-Rhythm with a pinch of something (Proprius) 2005.

• Soft Machine-Fourth (Columbia) 1971. • Erich Kunzel Cincinnati Pops Orchestra-Tchaikovsky 1812. (Telarc) 2001./DSD • Salvatore Accardo/ Orchestra de Camera Italiana-Vesuvio 1727 (Fone) CD/SACD 2007. • David Gilmour-Live in Gdansk(EMI) 2008.

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; Network: Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 864 i EAR868L,TVC Sowter; Power: Pass Os, EAR 890, AVC 300B; Integrirano: Cyrus One; Zvučnici: Beta Systems C2; Kabeli: Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora, Wire World Electra 5-2, LAT AC2, Wire World, Electra Gold 5-2; Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja časopis HIFI

posvetiti ćemo se isključivo soničnim dojmovima u usporedbi dvaju izlaznih pojačala. Razlike koje su se u toku evaluacije mogle čuti bile su vrlo male i uglavnom se odnose na rekreaciju prostora i razlike u iznošenju detalja u zvučnoj slici.

Oba pojačala prirodno iznose detalje po cijelom spektru sa tom razlikom što ih VS115 sjenča ponešto tamnijim nijansama. Njegovo bas AUDIO RESEARCH VS115 Snaga 120W

Izlazi (tap) 8 i 4 ohma

Frekvencijski raspon 0,8Hz do 100kHz

Ulazna osjetljivost 1,6V

Ulazna impedanca 150 K ohma za single ended 300 K Ohma za balans

Potrošnja 400W mirovanje 900W maksimalna

Cijevi 8x6550C-uparene 4x6H30

Dimenzije (ŠxVxD): 44,5 x 20,1 x 48,3 cm

Masa 28,2 kg

Cijena: 47.900 kn

INFO: Media Audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

VS115 je kroz nekoliko tjedana testiranja pokazivao potpuno konzistentne dojmove s najrazličitijim glazbenim predlošcima. Pojačalu niti jednog momenta nije nedostajalo snage i kontrole, no glavna poluga i osnovica izvanrednog dojma je muzikalnost i sposobnost da i najkompliciranije glazbene segmente prenese osjećajno, jednostavno i angažirano. Na slušača ovakva glazbena receptura djeluje svježe i ne zamara niti nakon gotovo cjelodnevnog slušanja. Izvanredan timbar i sasvim mali prizvuk cijevnog uređaja negdje na prijelazu između nižeg srednjotonskog i bas područja, te ponekad lagani stakleni pečat u visokotonskim tranzijentima iskusnijem će slušatelju signalizirati da se radi o vrhunski izrađenom primjerku cijevnih pojačala. Zbog toga pojačalo nije za onu grupu slušatelja koje od cijevi traže toplinu i okruglu naglašeno ugodnu zvučnu sliku. Oni koji mnogo slušaju glazbu i koji ne teže poliranju i uljepšavanju svojih omiljenih snimaka u modelu VS115 pronaći će pouzdanog, snažnog partnera kojeg je poprilično lako uklopiti u sustav.

Rasprostranjenost cijevi (6550,KT 80,KT90) koje su korištene u konstrukciji daje mogućnost izmjene ugrađenih elektronki, a time otvara mogućnost potencijalne lagane promjene zvuka. Za one koji uvijek žele malo više VS115 je i savršena platforma za igru s cijevima. Za one druge koji žele samo upaliti pojačalo i započeti slušanje također preporuka. Ovog uređaja se i sa tvorničkim setom cijevi nije lako zasititi. www.hifimedia.hr

TEST

EGGLESTONEWORKS FONTAINE II

Ručno izrađeni originalni i muzikalni zvučnici piše: Neven Kos

J

oš tamo krajem prošlog tisućljeća, prvi i posljednji put na testu smo imali zvučnik američkog proizvođača EgglestonWorks. I to je bila upravo prva, originalna verzija modela Fontaine, sa svim svojim specifičnostima: srednjotoncima bez skretnice i malom, ali čvrstom kutijom koju je trebalo položiti na drugu, a koja je glumila stalak. Ono što je zajedničko prethodnom i aktualnom modelu su Morel bas/ srednjetonci i Dynaudo Esotar D330 visokotonac, jedan od najcjenjenijih i najskupljih visokotonaca, impresivne tehnologije, izvedbe i izgleda.

Smještena u Memphisu u državi Tennessee, tvrtka se nalazi u okruženju na kojega su posebno ponosni te tvrde kako nije nelogično da upravo u mjestu rođenja bluesa i rocka nastaju i zvučnici poput Egglestona – originalni, inspirativni, muzikalni i rađeni rukom. Takva je i druga inkarnacija modela Fontaine, jednostavno nazvana Fontaine II. Pozicija u katalogu ovog modela zanimljiva je. Po ne više tako niskoj cijeni, ovaj zvučnik ipak ne nudi pun raspon – to je ostavljeno za veće modele: Rosu, Andru, Savoy i Ivy. Ipak, gledajte to ovako: Fontaine je identičan modelu Andra III, osim što mu nedostaje izobarični bas modul koji omogućava reprodukciju čudesnih 18Hz. Nije hi-fimedia #78

19

TEST

EGGLESTONEWORKS FONTAINE II

Prioriteti Fontainea leže u preciznosti, lijepo oblikovanim, zapakiranim i isporučenim detaljima, u samozatajnom, a opet prebogatom i provorazredno reproduciranom visokotonskom području rijetka pojava kod high-end proizvođača da neka rješenja vuku i preslikavaju iz vrhunskog modela koji košta stotine tisuća kuna u manje, niže rangirane modele.

Tako i Fontaine, baš kao i Savoy ili nevjerojatno golemi Ivy (23 drivera i 350 kg po kutiji!) koriste jednake bas/srednjotonce i visokotonce, a i kvaliteta unutarnjeg ožičenja i dijelova u skretnici je ista.

Time svakako profitira korisnik, ali i proizvođač marketinški uvjerljivo može opisati svoje jeftinije modele, prikazujući ih kao smanjene ili pojednostavljene verzije velikih, referentnih modela, s malim gubicima u zvuku.

Tehnički opis

U odnosu na prvu verziju, Fontaine je podosta drugačiji. Sada je riječ o samostojećoj kutiji u kojoj su tri drivera spojena u dvosistemski zvučnik. Također, za razliku od prethodnika, na bas/srednjetonce nakalemljena je skretnica. Zato su driveri ostali isti i porijeklo vuku, kako smo rekli, iz Morela i Dynaudia. Morelove

20

hi-fimedia #78

drivere odlikuje polipropilenska membrana promjera 16 cm s 3inčnom Hexatech™ aluminijskom zavojnicom i dvostrukim magnetima, zahvaljujući čemu mogu prihvatiti velike snage bez izobličenja. Iako su u Egglestonu skloni bas/srednjetonce smještati u transmisijske linije, kod Fontainea II koriste basrefleksnu kutiju s dva mala otvora smještena sa stražnje strane. Visokotonac je Dynaudiova poslastica od koje cure sline mnogim audiofilima.

Riječ je o Esotar 330d modelu s mekom membranom promjera 2,5 cm i velikom komorom sa stražnje strane što osigurava nisku rezonantnu frekvenciju.

Zbog ovih karakteristika Dynaudo visokotonci obično se «režu» na relativno niskim frekvencijama s malim strminama pada, odnosno skretnicama niskog reda (prvog ili drugog.).

Fontaine i po izradi kabineta odskače od ostatka game. Iako je i ovdje korišten sendvič medijapanskih ploča međusobno povezanih posebnom dampirajućom smjesom, za razliku od ostatka ekipe iz kataloga, napuštene su granitne stranice koje su Egglestonu davale poseban imidž. U skladu s vremenima štednje, Fontaine je tako «samo» prelakiran nekoliko puta brušenim piano lakom. Ručnu izradu ipak nije moguće izbjeći.

Od relativno malih, audiofilskih tvrtki, očekujemo pa tako i toleriramo svakakve svojeglavosti. I Fontaine II ima svoje, a to su zvučnički terminali. Naime, za propisno spajanje «u fazi» treba čitati uputstva, jer Cardasovi zvučnički terminali nisu obilježeni različitim bojama. Tek nam uputstvo kaže kako je pozitivni pol zvučničkog sustava spojen na desni terminal, kad gledamo odostraga. Možda je to nekome i zgodno, ali recenzentima, koji su između ostalog i komotni, ovo nije najsretnije rješenje. Puno više sreće međutim, i vlasniku i slušaocu namjerniku, donose odlično riješeni šiljci, koji se jednostavno uvrću u nožice, koje i same mogu nositi zvučnik. Ipak, najtoplije preporučam da potonju varijantu izbjegavate, jer drastično poboljšanje zvuka koje donose šiljci, naprosto ne ostavlja mjesta razmišljanjima.

Razmišljati ipak treba o smještaju zvučnika, jer, relativno detaljne upute iz priručnika o smještaju zvučnika mogu služiti samo kao

polazna točka. Proizvođač navodi kako Fontaine II treba smjestiti bliže stražnjem zidu te međusobono razmaknuti što je više moguće. S posljednjom tvrdnjom se apsolutno slažem; zvučnici su davali najbolje rezultate udaljeni i 20% više nego kod ostalih koje smo imali prilike isprobati. Smještaj od stražnjeg zida pak nešto je kompleksniji, jer osim na direktan i snažan odziv u basu, sličan učinak ima i na prostornu rekreaciju te zahtijeva dodatne, ne male zahvate u zakretanju zvučnika od ili prema slušatelju.

Ipak, kako god ih smjestili, zvučnici neće zahvaljujući svom izgledu preuzeti dominantnu poziciju u prostoru. Visinom od 104cm i dubine 30cm, zvučnik se svojim piano lakom lijepo uklapa u prostor, a gornji dio kutije oblika neke vrste trapezoida dodatno učvršćuje dobar dojam.

Zvuk

Nakon podosta pipkavog posla oko smještanja u prostoru, Fontaine je završio udaljen 70cm od stražnjeg zida, što je više od preporučenog, ali manje od uobičajenog i početnog smještanja u sobi, kada je zvučnik zvučao nevjerojatno čisto i raskošno, posebice u rekreaciji dubine i širine zvučne pozornice, ali i nevjerojatno kratkog i tankog basa.

Psihološki utjecaj veličine kutije, broja drivera i cijene bio je prevelik i trebalo je krenuti u potragu za basom, pokušavajući izgubiti malo ili ništa na ostalim odličnim karakteristikama zvuka. Rezultat tog traženja je smještaj u prostoru koji je minimalno narušio sposobnost zvučnika da stvori veliku i upečatljivu zvučnu pozornicu, istovremeno omogućivši da bas ispliva na površinu pitak, čvrst, zapet i prirodan. No krenimo redom. Nakon uvodnog slušanja i prilagođavanja novom zvuku u slušaonici, već je bilo jasno kako pred sobom imam ugodan, slušljiv, nenametljiv zvučnik. Ali to je samo mali kamenčić u mozaiku koji svojim zvukom ovaj zvučnik slaže. Chris Thomas King je reproduciran fenomenalno!

Prostor iza muzičara je iznimno uvjerljiv, a zvuk gitare prirodan i odlično usklađen s vokalom.

Titranje žice i trupa gitare prekrasno smješteno između zvučnika i pomaknuto prema natrag čini ovaj zvučnik izuzetno muzikal-

EGGLESTONEWORKS FONTAINE II Osjetljivost 89,6 dB 1W/1M Nominalna impedancija 8 Ohms Minimalna impedancija 6,27 Ohma Frekvencijski raspon 41 – 24K Hz +3 dB Kontinuirana snaga 200 Watts Dimenzije (ŠxVxD): 104 x 22 x 30cm Masa 28kg Cijena: 38.500 kn INFO: http://sonetimage.adm.hr 099/7077 555 nim i nepretencioznim. Sve dok ne shvatite da se odjednom lako razaznaju i neke finese u snimci i glazbi koje prije niste primjećivali. Ako bismo ovu karakteristiku opisali kao transparenciju, ne bismo rekli istinu do kraja.

Jer, osim transparencije, zvučnik zadržava i prirodnost, odličan timbar, ali i nešto što se opisuje isključivo subjektivnim atributima kao što su ljepota zvuka, slušljivost, mekoća, podatnost, svilenkast zvuk, itd.

U sadržajima s više basa, kao na primjer album Christiana McBridea Gettin’ To It, Fontaine II se ponovno dokazuje kao zvučnik za glazboljupce. Iako donekle reducirana, eksplozivnost ovog diska prisutna je i zvučnik jasno odaje kada si glazbenik da oduška i recimo okine po žici ili kada se svi glazbenici zajedno razmašu. Iako, prioriteti Fontainea leže www.hifimedia.hr

TEST negdje drugdje – u preciznosti, lijepo oblikovanim, zapakiranim i isporučenim detaljima, u samozatajnom, a opet prebogatom i provorazredno reproduciranom visokotonskom području. Malo ili ništa nedostaje zvuku Fontainea II, osim možda basa, što sugerira i donja deklarirana frekvencija od 41Hz. A opet, bas je fantastično precizan i čvrst, zategnut i ugodan. I ako mu koji Herz fali da protrese prostoriju, svojom kvalitetom dobro protrese «živac» slušatelja. Ovdje sam dužan napomenuti kako je za najbolji učinak, ne samo u basu, potrebno zvučnik smjestiti na šiljke, jer je razlika poprilična – sa šiljcima izraženija je tjelesnost izvođača i instrumenata, neposrednost zvučnika, bas je čvršći i dublji , a visokotonsko područje se pročistilo za koplje ili dva. Još nismo rekli ništa o srednjetonskom području Fontainea II. U tu svrhu nije loše, recimo, poslušati trubu Wyntona Marsalisa. Odlični driveri, smješteni u čvrsto okruženje odlično izrađene kutije omogućuju da Wynton zvuči dramatično i uvjerljivo. I dok zvuk trube para zrak, istovremeno delikatni zvuci uzimanja zraka muzičara, njegov odnos prema instrumentu i publici, na neki su čudan i neposredan način prenijeti slušatelju. Zvuk s emocijom, nesputan i

Korištena glazba: Chris Thomas King - The Roots (21st Century Blues Records), 2003.

• Christian McBride – Gettin’to it (Verve), 1995. • Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999. • Diana Krall Live in Paris (Verve), 2002. • Charlie Haden – Nocturne (Gitanes), 2001. • Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997. • Albinoni - Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12, String Concerto, Op. 7, No.4, (Naxos) – 1995. • Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2),1998. • Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3) • Explosive! Milt Jackson Meets the Clayton-Hamilton Jazz Orchestra (Qwest/WB)

stabilan, čvrst, a opet delikatan, dopire do slušatelja i obuzima ga u cijelosti. I vokal Diane Krall je čvrst i odlično pozicioniran, s lako čujnim finesama, pogreškama u pjevanju, emocijama i svime što glazbenici unose u živi nastup.

Iznenađujući zvuk gitare na live snimci D. Krall po prvi put je u mojoj slušaonici zavladao scenom i bio prenešen na jedan osobit i očaravajući način, tako da sam se pitao kako je moguće da mi je to do sada promaklo.

Zaključak

Fontaine II nije jedan od najboljih, ali je svakako među najljepše zvučećim zvučnicima koje sam imao priliku čuti. Neki bi rekli da se za cijenu koju je potrebno platiti za

Fontaine II gore navedene osobine trebaju podrazumijevati, a bas bi mogao biti i dublji i snažniji.

Međutim ovako emocijama nabijen, a opet lako slušljiv i nenametljiv zvuk obično se ne može valorizirati novcem. Naravno da je za ljubav potrebno dvoje i da opis ovakvog zvuka neumitno mora imati izrazito osobne konotacije te predstavlja dominaciju emotivnog doživljaja nad racionalnim.

Kad malo promislim pa i glazba sama, a onda valjda i reprodukcija iste, trebali bi biti pretežito emocionalni doživljaj. A kad je o emocijama riječ, što da kažem?

Mislim kako je riječ o izuzetnom dometu koji Eggleston Fontaine II postiže u komunikaciji vrijednosti, osobina i finesa glazbe prema

Sustav CD player: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, Integrirano pojačalo PassLabs INT-150, Šebart KTA-60; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6 (test), Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III; Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Anticable; Xindak FS-1; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak.

slušatelju i vrlo bih ga rado vidio trajno nastanjenog u mojoj slušaonici. Cijena me svakako priječi u ostvarivanu tog nauma. Ipak, nije svako zlo za zlo: sad mogu razmišljati kako zvuči veća Rosa s još malo dubljim basom i transmisijskom linijom iza srednjotonskih drivera, ili ne daj bože Andra III.

DVDO EDGE Imate HD televizor, a nemate što gledati u HD kvaliteti?

Mi nudimo rješenje!

Uz pomoć DVDO EDGE video procesora od sada možete gledati bilo koji video signal u Full HD (1080p) rezoluciji.

DVDO EDGE, tako jednostavno rješenje!

Više informacija potražite na www.dvdo.com i www.audiocentar.hr

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

21

T E S T AY R E C - 5 x E

MP

Iznimno pozitivni dojmovi s izvornikom nisu tek ponovljeni, već i značajno popravljeni, pa i u onim segmentima gdje se to više nije činilo mogućim. U danim testnim uvjetima C-5xeMP u svakom od korištenih predložaka pokazao koji su maksimalni zvučni dosezi svakog formata p i š e : J o s i p Vr a č a r

D

o danas je ime Ayre (Glazba, odn. napjev ili melodija, na arhaičnom engleskom) u svojem proizvodnom programu proslavilo nekolicina pedantno projektiranih i izvrsno zvučećih uređaja (od kojih su digitalni reproduktori i pretpojačala posebno cijenjeni u audio-svijetu), a univerzalni player Ayre C-5xe već je nekoliko godina jedan od ponosa tvrtke i njenog vlasnika, Charliea Hansena. O njegovoj prihvaćenosti kod korisnika i kritike svjedoče i brojna vodeća mjesta na listama preporučenih komponenti, s kojih ne silazi već nekoliko godina (kao i petica, i njihov jeftiniji model stereo reproduktora, dedicirani CD-player, C-7xe kategoriziran u Stereophileu kao Class A, što zorno svjedoči o dosezima).

Iako je od predstavljanja izvornika prošlo dosta vremena (prikaz je bio u broju #65 HiFiMedia časopisa iz 2006.), pojava unaprijeđene inačice (koja sada nosi sufiks "MP"), zaintrigirala nas je iz više razloga, a ponajviše stoga što se radi ozbiljnosti i kvalitete u proizvodnom programu tvrtka ne bi odlučila široko oglašavati "tek manji kozmetički zahvat" koji se

22

hi-fimedia #78

k tome i ne vidi! Ostaje pitanje čuje li se. Stoga smo odlučili vidjeti (i poslušati) na koji način glava kompanije, Charlie Hansen (inače osnivač tvrtke Avalon Acoustic) pet godina po izlasku ovog modela na tržište omogućuje daljnje produljenje njegove dugovječnosti. Zapravo, pokazuje se, njegovu drugu mladost.

Tehnički opis

Da bismo se što prije usredotočili na ono najbitnije, može se reći da je osim malene "Minimum Phase" etikete koja sada krasi prednju stranu uređaja sve ostalo isto. Bar što se vanjštine i "okom vidljivog" tiče. Naime, s obzirom na dalekovidnost Hansena, u uređaju su već u samom inicijalnom dizajnu bili predvidjeli mogućnost dogradnje DSP koda i stoga pribjegli uporabi FPGA (Field Programmable Gate Array) – ne samo sredstvo promjene DSP algoritma, već i kao modul s kodom odgovornim za naduzorkovanje o čemu više riječi nešto kasnije.

D/A pretvarač ostao je isti: BurrBrownov DSD 1792 – prije svega jer je kadar bez kompresije konvertirati u bilo koji digitalni signal (bez obzira radi

li se o PCM (u kao slučaju CD, DVD ili DVD-A) ili DSD (SACD). Za SACD pripremu zadužen je Sony CXD2753R. Uređaj, nadalje, sve signale u PCM formatu naduzorkuje prvo na četiri puta višu frekvenciju (44.1 kHz na 176.4 kHz, 48 na 192 kHz), a potom 32 puta oversamplira za 24 bita. Tako je barem bilo do sada. A onda su se u Ayreu odlučili pozabaviti ozbiljnije i teorijom vezanom uz digitalni filter i dorade izlaznog stupnja, što ih je dovelo do sadašnjeg MP unapređenja.

"MP" skraćenica je za Minimum Phase, što je osnovna ideja primijenjena u razvoju novog algoritma filtera. Shvatili su da predstavlja najbolji kompromis u reprodukciji digitalnih zapisa kako bi se približili idealu – najprirodnijem mogućem zvuku.

Ayre u razvoju posvećuje podjednaku pažnju prema oba primarna aspekta digitalnog filtera, a to su frekvencijski odziv i tranzijentni odziv (ili impulsni odziv). Naime, do danas najrašireniji "brickwall" digitalni filtri ne zadovoljavaju po pitanju rješavanja neželjene pojave koju prepoznajemo kao predodjek (pre-ringing), odnosno fenomena digitalne pred-jeke koja u stvarno-

sti jednostavno ne postoji (prije svega zato što zvuk, kao fizikalna pojava u prirodi naprosto ne trpi narušavanje načela kauzalnosti: u vremenu uvijek uzrok prethodi posljedici, stoga je koncept "pred-odjeka" fizikalno neodrživ).

Ovaj problem nije vezan isključivo uz reprodukciju snimki, već inherentan samom postupku snimanja, i to u najvećem broju postojećih snimki. Kako je većina digitalnih snimki nastala ionako u vrijeme korištenja brickwall filtera, jasno je da se zapravo jedino promjenom modela obrade signala (a koji uključuje i filter) moguće riješiti artefakata inherentnih ranijoj tehnologiji, pa i na ovaj način unaprijediti konačne rezultate – upravo polazeći od uzroka problema.

Podrobnijom analizom praktičnih mogućnosti primjene teorijskog modela koje je u svom članku iz 2004. godine za AES (Audio Engeneering Society) sugerirao Peter Craven pod nazivom Minimum Phase filter, Ayreov razvojni tim dolazi do prvih konkretnijih odgovora. Naime, umjesto Linear Phase (dakle "brickwall") filtera, filter temeljen na pretpostavkama MP modela sugerira ključnu (osnovwww.hifimedia.hr

TEST

Druga mladost proslavljenog univerzalnog playera nu, kutnu) frekvenciju filtra ispod polovice kritične frekvencije od 22,050 kHz. Ovime se eliminiraju svi odjeci nastali kao posljedica snimanja, koji su sastavni dio svake snimke. Premda naizgled intuitivan, ovakav se odabir može objasniti matematički, kao posljedica činjenice da će baš svaki filter, digitalni ili analogni, uzrokovati to veću zvonjavu (to jest, efekte odjeka, odnosno neželjene artefakte u čujnom području) što je strmiji pad (rez) frekvencija. Implementacija filtera koji bi anticipirao ovu anomaliju zahtjeva učinkovit način na koji će odgovoriti na negativne posljedice ove odluke. Ayre se fokusirao prije svega na kolebanja u faznom odzivu, koji uz novi filter počinje oscilirati, poglavito na višim frekvencijama. Odgovor na probleme u faznoj domeni (dakle zauvijek dokinut problem pred-odjeka) stoga zahtjeva adekvatno rješenje za njegove negativne posljedice.

Naime, ovaj potez povlači problem preraspodjele ukupne energije zvonjave, jer je sada ukupni intenzitet jeke veći nego ranije (dok je postojala pojava pred-tranzijentnog odjeka). U Ayreu su izazovu elegantno doskočili iskoristivši preraspodjelu ukupne energije odjeka kako bi povećavali doživwww.hifimedia.hr

ljaj realiteta glazbe. Naime, efekt odjeka ionako je fizikalno opravdan i očekivan, dakle u svemu bliže doživljaju odjeka prirodnog zvuka, te ga i u centru za sluh percipiramo kao prirodniji. Reprogramiranjem FPGA čip dobiva novi DSP kod, a ovakav filter novi Ayre player koristi u "Measure" poziciji preklopnika (u kojoj je preciznija mjerna karakteristika filtera vezana uz linearnost frekvencijskog odziva).

I, napokon, riječ-dvije o "listen" načinu rada: pažljivim kombiniranjem i doradom vlastitog Minimum Phase algoritma filtera i sporog frekvencijskog reza (pada) na gornjem kraju raspona dobili su izvrsne mjerne rezultate i dodatno smanjenje ukupne količine odjeka u signalu. Rezultati finih manipulacija u obje domene (fazna i frekvencijska) su prvo: filter potpuno oslobođen neprirodnog pred-odjeka, i drugo: samo je jedan (!) ciklus postodjeka, a upravo se takav filter implementira u "listen" načinu rada. Treće, i ne manje bitno, nastupilo je kao korolar prethodnih dviju okolnosti: u ovom se načinu rada do krajnosti koristi unaprijeđena značajka novog filteringalgoritma s kojim je fazna karakteristika izvornog signala invarijanta njegove DSP obrade. Dodatno investirano vri-

jeme (ukupno više mjeseci rada tima) u ostale aspekte rada filtera i temeljite slušne testove itekako se isplatilo, jer se pokazalo da su obrade signala temeljene na 32-bitnim koeficijentima u 64-bitnim spremnicima pokazali najveću preciznost signala. Sukladno ovome je revidirana i frekvencija naduzorkovanja u 26x, kako bi se osigurala najviša razina prirodnosti. Sve izračune vezane uz konačni DSP tako sada izvode samo jednim prolaskom kroz FIR (Finite Impulse Response) filter, za razliku od ranijeg kaskadnog pristupa (pri čemu je neizbježna i minimalna fazna degradacija pri ulasku u svaku daljnju fazu obrade izlaznog signala i u daljnjoj filtraciji). U konačnici su odabrani i završni dither profili koji su ugrađeni u "listen" i "measure" načine reprodukcije.

Ovako unaprijeđena filtracija ugrađuje se u Cx-7e dedicirani CD player, dok je C-5xe univerzalni player uz ovakvu filtraciju praktično pripremljen svaki od danas postojećih digitalnih formata reproducirati uz maksimalnu točnost i prirodnost. Ovo uključuje i visokorazlučive formate, te posebno tehnologiju snimanja na 24 bita / 192 kHz. Također je ovo posebno unapređenje digitalne reprodukcije zapisa uključe-

no i u prošle godine predstavljeni Ayre QB-9 USB DAC, čime se omogućuje prirodna i realistična reprodukcija zvuka i sa računalno-baziranim audio sustavima.

Slušni test

Naravno da me kopkalo kako to najobičniji upgrade firmwarea može ponuditi značajan pomak u zvuku, poglavito kad se uzme u obzir da je mehanički dio uređaja i dalje nešto sa značajnim utjecajem na konačni zvuk (a koji to dio zapravo nije?) i da ga zapravo nisu mijenjali.

Impresije? Teško je opisati karakter koji najbolje dočarava posebna kameleonska priroda zvuka – stoga se tek velikom količinom raznovrsnog testnog materijala pokazalo da je genski kod u odnosu na prvu inačicu ostao nepromijenjen. Njegove osnovne odlike su visoka razina preciznosti, neutralnost i unatoč tome – snažna angažiranost, odnosno – privlačnost svakog slušnog iskustva.

Dobro poznate odlike zvuka za koji rado vjerujem da sam zauvijek upamtio u vrijeme prvog susreta s uređajem opet se pojavio tu: nepomična i besprijekorno postavljena pozornica s filigranski precizno ocrtanim izvođačihi-fimedia #78

23

T E S T AY R E C - 5 x E ma od samog početka dala je do znanja da se letvica podiže i da od ovog trenutka dalje može biti puno iznenađenja. Veliki dinamički uzleti velikog orkestra u kućnom sustavu nikad nisu zvučali tako precizno i tako prirodno, te istodobno bili izneseni s takvom lakoćom i snagom. Separacija instrumenata iznimna je, a i do sada impresivna makrodinamika čini se da je u značajnoj mjeri poboljšana, prije svega u još boljem timingu i konačnoj kvaliteti svakog završnog udara. Međutim, tri su osnovne razlike u odnosu na inicijalne impresije (u mjeri u kojoj me otužno varljivo auralno pamćenje auditivnih dojmova uz izvornik još služi). Prva je svakako besprijekornost mikrodinamičkih proporcija i kontekst u kojemu se, uz posvemašnje suglasje s glazbenim predloškom, ovi minuciozni detalji dopunjuju do cjelovitosti bogate zvučne slike. Oni ni u kojem trenutku nisu u koliziji s makrodinamičkim rasponima, već ih prirodno nadopunjuju, nježnim izmjenama boja, perspektive (kroz kretanje izvođača na pozornici), ili tonskim i timbralnim infleksijama koje daju životnost i boju glazbi. Druga je pitka i životna bistrina srednjotonskog i gornjeg dijela zvučne slike, radi čega se njeni ekstremi ponešto manje ističu u odnosu na izvornik. Ovo za posljedicu ima inherentno niži napor slušanja, veću angažiranost slušatelja i želju za novim spoznajama koje kroz ovaj uređaj nude i stare i dobro poznate snimke. Neprimjetno sljubljivanje različitih dijelova zvučne slike nije narušeno niti prostornim niti dinamičkim zorom u snimku, te je uvid u ukupnost predloška stoga uvelike jednostavniji i nekako prirodniji. Konačno, treći nedovoljno opjevani segment u prošloj verziji svakako je donja laga. Jedino što mogu ustvrditi je da sam nakon testa ovog uređaja zatražio dodatni uvid kroz test drugog, još skupljeg uređaja, kako bih se uvjerio u sljedeću tvrdnju: u ovome trenutku ne znam za uređaj s bolje zvučećim bas područjem.

Ono je primjereno osvijetljeno, prožeto iznimno prirodnom energijom i pravim volumenom, a krasi ga odlična separacija svakog od instrumenata koji u ovom dijelu imaju svoje osnovne tonove. Određena suhoća i odrješitost pokazala se pravom mjerom za ponovno buđenje povjerenja u ostatak korištenog sustava, ali i jasno ukazivao na promjene koje donosi promjena interkonekcijskih ili strujnih kabela.

Stoga se govoriti o teksturi ovog dijela čini suvišnim, a ako postoji maksimalna ocjena za takav aspekt onda ovaj uređaj apsolutno zaslužuje upravo takvu ocjenu. Nadalje, brzina i ritmičwww.hifimedia.hr

MP

nost čine od svake kvalitetnije snimke pravo malo slavlje, što se pogotovu ističe prelaskom sa CD na SACD format. Razlike između ova dva potonja postoje i zamjetne su, ali je već i s klasičnim "red book" CD-om užitak slušanja toliki da bih rado bezrezervno preporučio svima s ozbiljnijim kolekcijama kvalitetnih snimki u fonotekama neka ozbiljno poslušaju Ayre, dakako ako se uklapa u financijske mogućnosti. Daljnje pomake u zvuku koje donose kvalitetne SACD snimke doživio sam u korištenom sustavu kao suptilne, ali važne pomake u svakom od triju opisanih područja: još bolja i prirodnija sredina i visoki, još više zraka, još bolji smještaj (poglavito po dubini pozornice, koja u SACD formatu postaje jednoliko osvijetljena i potpuno bistra), te svakako – bas područje o kojemu možemo samo sanjati (začudo, promjena formata pokazala se najmanje presudnom upravo u značajkama vezanim uz bas područje).

Zaključak

Iznimno pozitivni dojmovi s izvornikom nisu tek ponovljeni, već i značajno popravljeni, pa i u onim segmentima gdje se to više nije činilo mogućim.

Odgovorno mogu reći da je u danim testnim uvjetima (korišteni sustav, korišteni testni materijal, vrijeme provedeno uz uređaj, itd.) C-5xeMP u svakom od korištenih predložaka pokazao koji su maksimalni zvučni dosezi svakog formata. Nije ih pritom samo "povremeno doticao" – već upravo za svaki od formata – najčešće iznova definirao! Prije svega svojom glazbenom i emocionalnom angažiranošću (usto bez koloracija, ili bilo kakvih pristranosti), svjedočio je na najbolji način o iznimnom konstruktorskom postignuću, a svojom konzistencijom u prezentaciji (neovisno o kvaliteti predloška, formatu ili žanru) pokazivao neprestano da je vjerodostojan i objektivan kao alat za rad kritičara, ali i kao sredstvo uživanja izvrsnog zvuka i najkraći put do obilja odlične glazbe.

Poduže druženje s ovim uređajem predstavljalo je rijetko ugodno iskustvo, koje nije samo na tehničkoj razini zadovoljilo znatiželju, već i ponudilo navlastito drukčije uživanje glazbe temeljeno na naizgled nespojivim krajnostima. Tako sam se u uvjetima koje je pružala kućna slušaonica uvjerio da uređaj pozitivno reagira na sva moguća unapređenja u sustavu (strujni kabeli i interkonekti), ali jednako tako pokazuje gdje postoje potencijali za poboljšanje zvuka. Uređaj je to koji bez zadrške komunicira puni emocionalni angažman kroz glazbenu pre-

zentaciju, dok istovremeno objektivno svjedoči o zabilježenim značajkama zvuka, bez obzira na medij. U tom je smislu C-5xeMP uspio pomiriti dvije naoko oprečne značajke koje do sada nisam uspijevao ni artikulirati: neupitnu ugodu slušanja glazbe s jedne, i alat (sredstvo) za nenaporan i nesmetan rad pri testu različitih glazbenih naslova, odnosno izmjenu komponenti u sustavu, s druge strane. Mogućnost izbora koje sugerira podržanost različitih formata poželjan je dodatni plus koji znači punu slobodu u istraživanju obilja glazbe koja je danas dostupna u najrazličitijim formatima. Na kraju – imao sam osjećaj da je trenutak kada Ayre C-5xeMP moram vratiti stigao puno prerano. Naime, upravo nekako u trenutku u kojemu sam napokon našao zvuk koji ispunjava sva moja očekivanja u eri nepomirenih digitalnih audio formata. Okolnost da se radi o jednom jedinom uređaju zapravo osigurava jednostavnost korištenja i sa stanovišta postojećih navika ne zahtijeva prevelike promjene. Do trenutka kad sam ovo shvatio kroz uređaj je prošao već ogroman broj različitih naslova, i gledajući unatrag, slušanje gotovo niti jednoga nisam mogao prekinuti nakon prvih nekoliko minuta, već bih ga iznova i iznova preslušavao od početka do kraja, kao da ga prvi puta slušam. Ne znam veće preporuke od ovoga, pa od tog vremena štedim za njegovu nabavku. I nadam se da Hansen ima dovoljnu količinu onih Pioneerovih transporta za koje se svojedobno zadužio bankovnim kreditom – jer se ne mogu požuriti brže od ovoga.

AYRE c-5XMP Maksimalni izlazni napon (PcM) 2.05 V RMS, 4.10 V RMS (XLR) Izlazna impedancija 55 Ohma, 110 Ohma (XLR) Dimenzije (ŠxVxD): 440 x 120 x 330mm Masa

12 kg cijena: 43.800 kn

INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Sustav I Zvučnici: Reference 3A “Royal Virtuoso” na Rondo “Gravity Reference” stalcima; Amplifikacija: E.A.R. 912 cijevno pretpojačalo, Pass Aleph 3 i Atma-Sphere S30 mkII pojačala snage, Exposure Classic XXXV integrirano pojačalo, Pass Labs Pearl/Xono phono pretpojačalo (DIY); Digitalni izvori: Theta Generation VIII DAC, Denon DVD 3930, Panasonic DHREX 79 i notebook IBM Lenovo x41 s Windows Media Player, MediaMonkey, Foobar, kao transporti i izvori; Gramofon i zvučnice: VPI Aries / JMW Memorial 10.5 / Zyxx Airy i Kuzma KC-Ref; Kabeli zvučnički: Nordost Valkyrja; Interkonekcijski: Digitalni: WireWorld Golden Starlight 5; Analogni: Nordost Valkyrja i Quattrofil, WireWorld Eclipse V, Discovery Essence, VPI phono; Naponski: Shunyata King Cobra v1, WireWorld Stratus 52, Synergistic Research Reference Master Coupler, PS Audio Quintet i STRAAD Condicio Reference 3.8 strujni filtri / letve

hi-fimedia #78

25

TEST

EAR 868L

Transformacija tradicije De Paravicini je svjestan da potrebu za najboljim pretpojačalom (EAR 912) iz tvrtke i njegovim komforom imaju rijetki i najzahtjevniji. Zbog toga je EAR 868L prava prigoda da se za nešto manje novca nabavi najbolje što veliki konstruktor zna o pretpojačalima 26

hi-fimedia #78

piše: Gordan Gaži

Z

načaj pretpojačala za zvuk vrhunskog audio sustava značajan je u onoj mjeri koliko je za njegovo formiranje važna svaka od komponenta audio sustava. Slušajući u vlastitom setupu već nekoliko godina kombinaciju pretpojačala i izlaza (EAR 864 i EAR 890 - test Hifi media 69) činilo se da je sinergija uređaja i zvuk koji su mi podarili gotovo neprelazan u njihovoj cjenovnoj kategoriji. Nisam se posebno uzbuđivao niti kad mi je na probu ponuđen model EAR 868L. Bio sam više znatiželjan vidjeti kako radi amplifikacijska kombinacija koja je u posljednje vrijeme de Paravicinijev izbor za demonstracije i sajmove. Na

kraju sam ipak ostao osupnut razlikom koju je pretpojačalo donijelo u sustav. Nekoliko tjedana je trajala usporedba dvaju pretpojačala koju sam si nametnuo u želji da potpuno izbjegnem ponekad varljivi dojam novog i drugačijeg i na kraju priznao da je model EAR 868L osjetno bolje i sofisticiranije pretpojačalao od onoga koje je dosad bilo dijelom audio sustava.

Tehnički opis

Model "868" se izgledom ne razlikuje od modela "864". Jedina razlika je LED signalizacija uključenosti koja na testiranom modelu ima formu kružnice oko prekidača za paljenje/gašenje uređaja. Malen, no svakako atrakti-

van detalj koji čini jasnu distinkciju između dva modela. Prednja masivna kromirana ploča i čelična osnovica uz desetak kilograma težine okosnica je arhitekture na koju smo navikli opisujući uređaje iz tvrtke. Interno ustrojstvo sklopa, kad su u pitanju line ulazi, preslikano je iz najboljeg modela EAR912. Četiri PCC 88 lampe u pojačanju, vrhunski mrežni transformator koji se etablira kao sinonim za EAR amplifikaciju i interni transformatori za balansirane ili RCA izlaze. Testirani primjerak posjeduje samo line priključke, a u "PL" verziji moguće je dobiti i phono pretpojačalo.

Jedan par balansiranih ulaza za digitalne reproduktore koji koriste www.hifimedia.hr

TEST takvu konekciju uz dva para izlaznih konektrora (RCA ili balansirani) koji su spremni za bi-amping opciju i 5 pozlaćenih linijskih ulaza govore o doista komfornom uređaju, a sliku upotpunjuje daljinski upravljač s kojim je moguće regulirati glasnoću. Kvalitetni motorni potenciometar se podrazumijeva. Daljinski upravljač je bolje razumjeti kao malu ekscentričnost glavnog konstruktora nego kao ozbiljan komad opreme vrhunskog uređaja. Naime njegova kvaliteta i izgled nalikuju na izume najpovoljnijih prodajnih lanaca uz trgovačku kvalitetu. Malo šarma i posebnosti ili bespotrebna štednja? Teško je reći. No smatram da kupci žele barem malo adekvatniji komadić opreme koji kvalitetom odgovara ostatku konstrukcije. U gotovo cjelodnevnom radu uređaj se grije vrlo umjereno, a kuhanja cijevi, bruma ili šuma ne postoji niti u tragovima. U toku testiranja pretpojačalo je bilo spojeno balansiranom vezom koja se pokazala superiornom u segmentima dinamike, brzine, pozitivne britkosti i prozračnosti.

Slušni test

Iako vrlo slični u tonskom balansu i gotovo jednaki u viziji projekcije prostora, volumena glazbala, timbru i osjećaju prozračnosti, testirani model je u odnosu na model "864" znatno napredniji u nekoliko značajnih segmenata. Glazbena struktura je jasnija, uočljivija i žarkijih boja. Slušač unutar takvog okruženju osjeća neposredniji dodir s glazbom i jasnije doživljava odlično uklopljene detalje i upečatljivu mikrodi-

www.hifimedia.hr

namiku. Na mjestima na kojima je "864" samo naznačio ili malo sakrio poneki detalj te ponekad zatamnio sam kraj brzih tranzijenta, model "868" posjeduje brzinu i moć da takve finese iznese cjelovitije i sa potpuno prirodnim odnosom prema ostatku glazbe.

Idealan primjer je snimka kvarteta s mnogo kvalitetno snimljene činele (Avram Fefer - Shades of the Muse). Direktnom usporedbom dvaju pojačala jasno je da istitravanje i timbar činele imaju podjednake bazične karakteristike s tom razlikom što je testirano pretpojačalo amplitude procesa kontakta činele s palicom ili metlicom kao i završetak istitravanja oslikalo dinamički i tonalno prirodnije i snažnije. Ogromna brzina amplifikacije ostavljala je uvjerljiv dojam i kroz slušni test svjedočila da gotovo i nema materijala koji svojom snagom i kompleksnošću može kompromitirati timbralnu i dinamičku komponentu sustava.

Pretpostavka da će na vrlo kvalitetnim SACD snimkama koje vrve opisanim karakteristikama razlika između dva pretpojačala postati izrazitija, natjerala me da iskoristim rezervni reproduktor (Philips 963SA) i pokušam iste dojmove potvrditi s digitalnim izvorom zvuka nešto manje rezolucije. I doista, razlike na CD formatu slušajući player "963SA" gotovo da i nisu postojale, ako u ovom razmatranju zanemarimo nešto bolju reprodukciju donje trećine spektra. SACD format s istim reproduktrom donio je nešto više dinamike, detalja i prozračnosti, no razlike između pretpojačala bile su razmjerno male. Povratkom

na primarni digitalni izvor zvuka u sustavu razlike su ponovo postale znatnije. Bas područje je svakako najuočljiviji korak naprijed.

Njegova definicija, dubina, fokus i prije svega kontrola ne ostavljaju dileme o kojoj se klasi uređaja radi. Zanimljivo je bilo osjetiti brzinu sustava i njegovu kontrolu u svakom segmentu, no preko tih temeljnih fizičkih karakteristika konstruktor je uspio finom mjerom prevući i one emocionalne, te sastaviti zvuk koji se može nositi sa munjevitom promjenom ritma, dinamičkim pritiskom ili pomalo eksperimentalnim glazbenim vizijama. Od mnogih diskova koji su u ovom polaganom testiranju prošli kroz sustav na ovom sam mjestu odlučio spomenuti dva koja slikovito dočaravaju samu srž soničnih preferencija testiranog uređaja. Tragičan život saksofoniste Chris Wooda, koji je ostao zapamćen po izvanrednim trenucima u suradnji s grupom Traffic, Jimmijem Hendrixom i još masom vrhunskih izvođača, iznjedrio je samo jedan gotovo dovršen solo album koji je nakon preparacija i mnogih zavrzlama konačno izdan prošle godine. Snimka je dobre kvalitete i sustav nema problema posložiti glazbenike u prostornu perspektivu, ali značajan naglasak na pomalo sumoran dojam koji glazba ostavlja daje pečat ukupnoj reprodukciji.

Mnogo veselije uz nagle dinamičke izmjene, puno šaljivih elementa u glazbi i snažno zvuče Medeski Marin & Wood s novog albuma (Radiolarians I & II). S ovim predloškom sustav se vratio na omiljeni teren. Prigoda da se zvučnicima

EAR 868L Frekvencijski raspon 1.2Hz-81kHz

Separacija 72 dB

Signal/Šum 90 dB

Distorzija 0,05%

Potrošnja 24W ukupno

Dimenzije (ŠxVxD): 380mm x 305 mm x 100mm

Masa 10 kg

Cijena: 23.200 kn

INFO: Audio Centar, www.audiocentar.hr, 01/233 4764

Selektirane PCC88 lampe

Vrhunski mrežni transformator

hi-fimedia #78

27

TEST

EAR 868L

demonstrira autoritet uz izvanredno bas područje i mnogo detalja koji svojim postojanjem uokviruju zvučnu sliku osnovne su karakteristike sustava u takvim trenucima. Besprijekoran raspored glazbenika i par malenih zrnaca cijevnog zvuka na dnu srednjetonskog područja recept je koji gotovo i ne može promašiti. U zvuku se osim te okosnice nalazi i prava riznica kvaliteta koje u sinergiji sa sustavom zvuk čine brzim, bogatim, snažnim i muzikalnim. Rijetka su izlazna pojačala i sustavi uopće koji s takvom baražom značajnih čimbenika neće biti u mogućnosti surađivati. U toku testiranja koristio sam s odličnim rezultatima EAR868L sa solid-state izlazom (Pass 0s) i klasičnim SET pojačalom (AVC 300B). Dojmovi su bili vrlo zanimljivi, posebno s tranzistorskim partnerom i dokazali su tvrdnju da je EAR868L pojačalo koje nije pretjerano izbirljivo niti zahtjevno u pogledu izbora partnera.

Zaključak

Nakon provedenih mjesec dana s novim pretpojačalom u starom i dobro znanom sustavu nema druge nego konstatirati da je Tim De Paravicini uspio načiniti bolje od dobroga. Moram priznati da sam potpuno vjerovao da su neke karakteristike starog pretpojačala u kombinaciji s izlazom EAR 890 maksimum suradnje dvaju dijelova amplifikacije. Danas je jasno da je Paravicini uspio zadržati doslovce svaku kvalitetu i pridodati punu šaku novih. Tvrtka je svjesna da potrebu za najboljim pretpojačalom (EAR 912) iz tvrtke i njegovim komforom imaju rijetki i najzahtjevniji. Zbog toga je EAR 868L, koji inkorporira iden-

tične line-stage sklopove, prava prigoda da se za nešto manje novca nabavi najbolje što veliki konstruktor zna o pretpojačalima.

Razinu umješnosti najbolje ilustrira slušni test i nema sumnje da će u klasi cijene biti teško pronaći mnogo raspoloženijih i superiornijih takmaca. Izvanredna suradnja s viskorezolutnim reproduktorom i SACD formatom samo je još jedan čimbenik koji testirano pojačalo čini modernim i osigurava kvalitetan prvi stupanj pojačanja u dužoj perspektivi. Ipak, glavni razlog zbog kojeg je 868L pojačalo koje će snažno zainteresirati mnoge znalce leži u njegovoj muzikalnosti i sposobnosti da lakoćom prati progresiju glazbenog djela bez da ostane nedorečen, iznenađen ili nedostatno angažiran.

Korištena glazba: Medeski, Martin &Wood-Radiolarians I&II (Indirecto Records) 2009. • Chris Wood-Vulcan(Esoteric Records) 2008. • Hermitage Chamber Orchestra/UtikinShostakovich Preludes&Ballet Suite (CAro Mitis) 2006., SACD • Avram Fefer Quartet-Shades oft he Muse (CIMP) 2003. • Erich Kunzel Cincinnati Pops Orchestra-Tchaikovsky 1812 (Telarc) 2001./DSD • Salvatore Accardo/ Orchestra de Camera Italiana-Vesuvio 1727 (Fone) CD/SACD 2007.

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; Network: Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija Pre: EAR 864 i EAR868L, TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890, AVC 300B; Integrirano: Cyrus One; Zvučnici: Beta Systems C2; Kabeli - Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora, Wire World Electra 5-2, LAT AC2, Wire World, Electra Gold 5-2; Oprema: SID, RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja časopis HIFI

www.hifimedia.hr

TEST ROTEL RA/RCD 1520

Svestrana kombinacija Zajedno ova dva uređaja si odgovaraju izvrsno, u potpunosti napunjajući jedno drugo sa svim svojim manama i prednostima, dajući jednu iznimno svestranu kombinaciju koju se sa svim tipovima glazbe može slušati satima bez napora 30

hi-fimedia #78

piše: Jagor Čakmak

S

rednji segment tržišta je vrlo zahtjevno područje za dizajn novih komponenti. Od komponenti u tom segmentu se očekuje mnogo po pitanju performansi, a s druge strane budžet ipak ne daje prevelike mogućnosti u korištenju egzotičnih komponenti za izradu, s obzirom da se još uvijek radi o povećim serijama rađenim u velikim industrijskim pogonima.

Proizvođača koji uspijevaju pomiriti te faktore tokom zadnjih dvadesetak ili više godina se može nabrojati na prste jedne ruke. Rotel je svakako jedna od tih tvrtki i njihova novopredstavljena serija 15 pripada upravo tom problematičnom segmentu tržišta. Serija je dosta ambiciozno dizajnirana i u Rotelu tvrde da je to kulminacija njihovog rada u zadnjih pedeset godina u tom segmentu tržišta. Serija se sastoji se od priličnog broja modela, od testiranog integriranog pojačala i CD playera, preko dvokanal-

nih izlaznih pojačala do višekanalnih receivera. Testirani duo RCD1520 i RA-1520 predstavlja okosnicu stereo ponude.

Opis

Cijela serija se diči konceptom dizajna kojeg u Rotelu nazivaju Balanced Design Concept, nije riječ o balansiranim izlazima i putu signala kako bi ime moglo navesti, nego o načinu proizvodnje koji Rotel implementira. Bitni su koraci podrobno birane komponente (npr. veliki toroidni transformatori, te probrani BHC kondenzatori i sl.), dizajn topologije komponenti tako da imaju identičan put signala za sve kanale, te korištenje načina uzemljavanja koji minimalizira neželjeni električni potencijal. Kućište dobivenih komponenti odiše solidnošću i ozbiljnim pristupom. Dizajn kućišta karakterizira prednja ploča od brušenog aluminija te visokosjajni rubovi kući-

šta. Svakako jedan od uspjelijih dizajna u zadnje vrijeme, pogotovo kad su CD playeri u pitanju.

Metalne tipke u kombinaciji s velikim kućištem i srebrenom prednjom pločom daju dojam duplo skupljeg uređaja. Zanimljiva odluka Rotela je da po prvi puta na neki svoj player ugradi slot-in transportni mehanizam. Estetski gledano odabir takvog mehanizma je izvrstan, sa strane korištenja pokazao se kao vrlo praktično rješenje, zvukovno nije pokazalo nikakve loše strane. Dimenzije playera su poveće, 431 x 99 x 320 mm (švd). Sa stražnje strane nalazimo uz očekivane RCA analogne izlaze, još standardni koaksijalni digitalni izlaz. Srce ovog playera je Wolfson DA konverter, a u analognom stupnju Burr Brown operacijska pojačala. Točan model konvertera nije naveden u specifikacijama proizvođača. CD player je uz standardne CD-e sposoban reprowww.hifimedia.hr

TEST ducirati i mp3 datoteke. Za napajanje je odgovoran poveći torodialni transformator, što je postalo već standard u gotovo svim Rotelovim uređajima.

Masa uređaja je 8.4 kg. RA-1520 slijedi dizajnom u potpunosti CD player, na prednjoj ploči nalazimo sve standardne kontrole te 3.5mm linijski ulaz za razne medijske uređaje poput iPoda.

Stražnja strana sadrži dva para zvučničkih terminala prilično kvalitetne izrade, te pet linijskih ulaza i phono MM ulaz. Dimenzije uređaja su 432 x 92 x 364 mm (švd), dok je masa 7.8 kg.

Pojačalo je deklarirano na 60W izlazne snage pri 8 Ohma, što je dovoljno za većinu današnjih zvučnika u pripadajućoj cjenovnoj kategoriji.

Slušni test

Pojačalo i player su prvo slušani kao kombinacija, zatim svaki uređaj posebno. Pokazalo se da zvuk koji pruža ova kombinacija nije nešto što će osupnuti na prvu loptu, nego tek s vremenom polagano otkriva kvalitete uređaja. Kod albuma vokalnog jazza, jedna od zamjetnih stvari je dosta dobra dubinska separacija instrumenata od glasa koji je pak iznimno prirodne boje i veličine. Kontrabas jasno je pomaknut iza, vrlo dobro definiram i brz, premda možda ne najdublji u ovoj klasi uređaja. Nakon malo dužeg slušanja i usporedbe s vlastitim sistemom, nameće se zaključak da Rotel daje izrazito tamnu pozadinu pozornice. Detalji koji isplivavaju na površinu ne nalaze se u prvom planu, konstanto su prisutni ako se obrati pozornost na njih. Ta karakteristika je pogotovo došla do izražaja kod simfonijskih izvedaba. Pozornica koju reproduciraju uređaji zajedno nije najšira ili najdublja u klasi, ali separacija instrumenata i njihova definicija u prostoru je iznimna, kombinirana s već spomenutom tamnom pozadinom odlično pretvara sobu kao pozornicu jednog takvog koncerta. Pozicija pozornice je pomaknuta lagano unazad u odnosu na referentni kućni sustav. Veliki udari orkestra su odrađeni vrlo stabilno, s dovoljno snage te bez bitnijeg urušavanja pozornice i na zvučnicima ne pretjerano velike osjetljivosti (86db). Degradacija je primjetna donekle, što je i očekivano, upravo u separaciji pojedinih skupina instrumenata. Bas područje je odrađeno vrlo čvrsto i brzo, bez obzira na glasnoću, ali donekle nauštrb dubine. Fusion materijal ("Heavy Weather" skupine Weather Report) snimljen s izdignutim viskom www.hifimedia.hr

dijelom spektra, nije predstavljao problem za RA/RCD 1520. Bas bubanj je reproduciran vrlo čvrsto, a saksofon sa vrlo prirodno pogođenom oštrinom. Detalji kroz cijeli spektar se provlače u jednakoj mjeri dajući uvijek sličnu razinu informacija. Općenito, prenašanje ritmičnosti i atmosfere je jača strana ove kombinacije.

Odvojeno, player u kućnom testnom sustavu se pokazao karakterno drugačijim nego kao kombinacija. Dok je RA/RCD-1520 vrlo energična i brza, player je taj koji daje smirenu notu sustavu. Svojom smirenošću, vrlo preciznim odjekom i rasporedom na pozornici daje dojam iznimne muzikalnosti koja se može slušati satima.

U cjenovnom rangu postoje playeri s nešto širom pozornicom i više detalja u prvom planu, ali niti jedan koji je prošao kroz slušaonicu autora ovog teksta nije djelovao toliko muzikalno i u krajnjoj liniji analogno. Atmosfera koju prenosi pri reprodukciji Mise Criolle je stvarno izvan klase, prostorna separacija, pogotovo dubinska je možda i najbolja u klasi. Detalji koji se protežu kroz spektar su jasno tamo, samo ih treba potražiti. Nikad ne dolaze u prvi plan i player pretjeranom količinom informacija ne zaklanja samu muziku. Pri velikim udarima orkestra pruža sasvim dovoljno težine i kontrole kroz cijeli spektar.

Sve u svemu, jedan vrlo zaokružen uređaj iznimno muzikalnog karaktera. Ako pogledamo karakteristike CD playera jasno je da je pojačalo to koje donosi energič-

nost i brzinu u tu kombinaciju, kao što se i pokazalo na testu. Pozornica koju pojačalo reproducira je sasvim solidnih dimenzija, ali očito je da CD player daje veliki doprinos definiciji tog prostora. Pri slušanju rock materijala dolazi do izražaja iznimna brzina ovog pojačala te vrlo čvrsto definirani gornji dio bas područja.

Detaljnost kroz cijeli spektar je vrlo dobra i jasna.

RCD-1520 DA Konverter: Wolfson Digitalni izlazi: Koaksijalni Dimenzije (ŠxVxD): 431 x 99 x 320 mm Masa 8,4 kg Cijena:

Zaključak

7.500 kn

Rotel je nakon dužeg vremena napravio kompletno novu seriju u srednjem rangu cijena. Kao što je test pokazao, uređaji su vrlo dobro promišljeni i očito sa jasnim ciljem rađeni.

Zajedno ova dva uređaja si odgovaraju izvrsno, u potpunosti napunjajući jedno drugo sa svim svojim manama i prednostima, dajući jednu iznimno svestranu kombinaciju koju se sa svim tipovima glazbe može slušati satima bez napora. Gledano zasebno, CD player zaslužuje svaku preporuku. Muzikalnost te definicija prostora i prirodna boja zvuka koju pruža je izvrsna, naravno ne može se očekivati sve, tako da prostor svojom veličinom nije najveći u klasi. Pojačalo je iznimno agilno i brzo, prikladno za sve vrste glazbe s dovoljno snage da pogoni najveći dio zvučnika svoje klase. Karakterno nije zahtjevno za ostatak elektronike i kablova s kojima je upareno.

INFO: www.sonusart.hr, 01/4813 025

RA-1520 Snaga: 60W pri 8Ohma Ulazi: 5 Phono: MM Dimenzije (ŠxVxD): 432 x 92 x 364 mm Masa 7,8 kg Cijena: 7.300 kn

INFO: www.sonusart.hr, 01/4813 025

PREPORUKA

hi-fimedia #78

31

TEST

HIGHLAND AUDIO AINGEL 3205

Talentirani Francuz piše: Tihomir Ivka

O

mladoj francuskoj tvrtki Highland nije lako saznati nešto detaljnije; njihova internet stranica ne nudi ništa o povijesti tvrtke, a ni dostupni članci o njihovim proizvodima ne pružaju puno informacije iz "pozadine". Kažu da slika govori više nego tisuću riječi. Sa zvukom nije bitno drugačije. Ne preostaje nam ništa drugo doli baviti se onim bitnim, tehnologijom i zvukom.

Tehnički opis

Model 3205 Aingel iz početne klase tvrtke elegantno je uzak i visok samostojeći zvučnik, s masivnom pločom veće površine kao postoljem u koje dolaze metalni šiljci.

Prednji i gornji rubovi su oštri dok je zadnja površina zaobljena što s efektnom kombinacijom boje furnira u izvedbi bijelog hrasta i crne prednje ploče te precizno izrađenim, pozlaćenim bi-wiring konektorima odaje dojam dorađenog i skupog zvučnika. Aingel 3205 je bas refleks zvučnik (s dva manja otvora sa zadnje strane) dvosistemskog ustroja, s tri jedinice – dva srednjotonca-basa s membranama od materijala koji kombinira metal i keramiku te titanskog visokotonca zajedničkog svim Highland zvučnicima. Na usku prednju ploču nisu stali zvučnici veći od 12 cm, simetrično između njih u D’Appolito konfiguraciji smješten je visokotonac od jednog inča što bi trebalo uzrokovati naglašeni, nazovimo ga tako, 3-D zvuk, ali i unaprijed odre-

32

hi-fimedia #78

diti temeljni karakter zvuka s obzirom na rigidnost korištenog titana.

No kroz testiranje očekivana svjetla zvučna slika s nešto reduciranim basom nije krajnja definicija – priličan je broj elemenata utjecao da je jednoznačne zaključke nije pametno donositi.

Zvuk

U šturoj popratnoj knjižici proizvođač preporučuje pomalo neuobičajeni razmještaj zvučnika, da budu 30 cm udaljenih i od zadnjeg i od bočnih zidova. U sobi za testiranje to nije bilo moguće zbog njene širine, pa je za početak zvučnik bio na 30 cm od stražnjeg zida dok je sa strane ostalo mnogo prostora. Imali smo već prilike družiti se s proizvodom ove tvrtke, minijaturnim Oran 4301 (HiFi media 72), i već poslije početnog druženja s najvećim zvučnikom u početnoj seriji Aingel došli do zaključka kako očito svi Highland modeli naginju od neutralnog ka svjetlijem zvuku.

Jasno zaokružen, čvrst i autoritativan bas isticao se kao najnametljivija pozitivna odlika u oštroj snimci starog albuma Grotesque grupe The Fall. U često kakofoničnoj i distorziranoj glazbi Aingel je zadržavao koheziju i fino izdvajao u prostoru nazalni vokal Marka E. Smitha. Aingel je položio prvi ispit na teškoj i oštroj snimci, pokazao intenciju da cijedi detalje, ali da u isto vrijeme titanski visokotonac ne "grize" za uši. Na mnogo sofisticiranijem zapisu albuma

Čistoća Aingela uz izbjegavanje neugodne britkosti s jedne strane i njegova sposobnost da ode jako duboko bez gubitka autoriteta u basu s druge, pružit će mnogo zadovoljstva poklonicima neutralnog zvuka

Swordfishtrombones, malo iznenađenje. Separacija instrumenata je jasna, pozornica široka i impozantne dubine uz mali deficit visine, ali gromoglasni vokal Toma Waitsa povučeniji unazad mnogo više negoli smo to naučeni čuti s ovog albuma. Slično se događalo i sa živom snimkom Count Basiea: inače prigušeni klavir i bubanj "gurali" su se naprijed, a u udarima i inače dominantne puhačke sekcije tromboni su imali manje volumena od timbralno korektnije odsviranih truba. Jednostavno, "suradnja" srednjih i visokih je besprijekorna, ali odnos bas-srednji nije bio toliko bešavan. U tim uvjetima rock predlošci, tvrđe konfekcijske snimke (Red Hot Chili Peppers) zvučali su izvrsno, kao da donji registri dolaze iz dvostruko veće kutije i bas membrane, ali bez neugodnog kutijastog nusprodukta produženog basa, sve je rezolutno odrezano, s trenutkom udarca pedale u bas bubanj prestaje i ton. U isto vrijeme, srednji i visoki zvučali su kao lahor, prozračno i relaksirajuće. No puno se toga mijenja kad se zvučnici premjeste u manju sobu gdje je moguće približiti se naputku proizvođača glede udaljenosti od zidova. Njihova formula 30x30 pokazala se neodrživom zbog stojnih valova i neugodno naglašenih basova.

No odmicanjem 70-ak centimetara od stražnjeg i zidova sa strane sve je sjelo na svoje mjesto. U glasu Toma Waitsa čulo se svako klizanje zraka po njegovim hrapavim glasnicama, a vokal je dobio volumena i korektniji položaj u prostoru. Istina, Peppersi su sad zvučali malo suhlje i ponovno otkrili svjetliji karakter zvučnika, ali je pažnju plijenila preciznost i brzina. U fazu krajnje ugode test je ušao s uporabom gramofona; Thomas Dolby je zvučao očaravajuće. Tamna pozadina iza jasno separiranih instrumenata daje osjećaj prostornosti, analogija pak donosi dašak topline bez gubljenja detalja. Sve skupa rezultira fluidnim zvukom i to ne samo kod superiorno snimljenog Dolbya, već i ugodnog modernog soula Woamck&Womack ili rokerskiji nastrojenih Bowiea i Lou Reeda iz njihovih kasnijih faza.

Zaključak

Osim osjetljivosti na smještaj, treba napomenuti da Aingel ima dosta uski "sweet spot", ne toliko u srednjim i visokim tonovima, koliko u basu. Tek u sredini može www.hifimedia.hr

TEST se doživjeti volumen i egzaktnost basa rijedak u ovoj klasi uređaja.

Također, njegov se karakter mijenja bitno i sa kablovima. S jeftinijim Qed Qudos zvučničkim žicama zvučnik je svirao poletno i otvoreno, skuplji Van Den Hul su zagladili rubove i pružili tamniji zvuk, ali i nekako skučili pozornicu. U svakom slučaju, Highland daje priliku za mnogo igranja sa smještajem i kabelima što ga po potrebi i želji može raspaliti ili umiriti.

Njegova čistoća uz izbjegavanje neugodne britkosti s jedne strane i njegova sposobnost da ode jako duboko bez gubitka autoriteta s druge, pružit će mnogo zadovoljstva poklonicima neutralnog zvuka. Naime, upravo bi to bio krajnji zaključak; Highland Aingel 3205 fino balansira dobre odlike kutija sa zvukom svjetlog karaktera i satensku finoću koju pripisujemo kao karakteristiku "tamnijih" zvučnika.

HIGHLAND AUDIO AINGEL 3205 Preporučena snaga pojačala: 10 - 90W

Osjetljivost: 87 db/1 W/1 m

Impedancija: 6 ohma

Frekvencijski odziv: 39 Hz - 20 kHz

Dimenzije (ŠxVxD): H1020 x W140 x D272 mm

Masa 31 kg

Cijena: 3.680 kn

INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Sustav: CD playeri: Oppo DV-980H, Denon DCD 655; Gramofon: Pro-ject RPM4; Pojačala: Marantz 6010 OSE, Marantz 4001; Kabeli: Qed Qudos, Van Den Hul CS 122 Hybrid, Wireworld Solstice

Korištena glazba: Tom Waits – Swordfishtrombones (Island), 1983. • Count Basie – Basie At Birdland (Blue Note), 2007. • Red Hot Chili Peppers – By The Way (Warner), 2002. • The Fall – Grotesque (Rough Trade 1980. – reizdanje Castle 2004.)

• Womack&Womack – Familiy Spirit (BMG/Jugoton), 1991. – LP • Thomas Dolby – The Flat Earth (EMI/Jugoton) 1984. – LP • David Bowie – Let’s Dance (EMI/Jugoton) 1983. – LP • Lou Reed – New York (Sire/Jugoton), 1989. – LP

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

33

TEST

INTERNET RADIO APARATA

Internetska nova mladost radija piše: Ivan Dobranović

I

nternet radio, kao i što samo ime kaže koristi internet za distribuciju radio programa. Osim što postoje neovisne internet radio postaje, mnoge tradicionalne radio postaje koriste se i distribucijom preko interneta. Za razliku od klasičnog FM radija gdje je broj dostupnih radio stanica ograničen dometom signala preko internet radija je moguće slušati radio postaje iz svih zemalja svijeta u istoj kvaliteti. Kako bi se smanjila količina podataka koja se šalje putem interneta pri distribuciji radija koriste se kodeci sa gubicima, kao što su MP3, WMA, OGG Vorbis, RealAudio i HE-ACC. Kako se kod Internet radija koriste kodeci sa gubicima, kvalite-

Logitech Squeezebox Duet Logitech je inače vrlo jednostavnu i intuitivnu navigaciju Squeezebox Classic uređaja učinio još praktičnijom s Duet modelom. Duet se sastoji od daljinskog upravljača na kojem dominira LCD ekran od 6 cm i navigacijski kotačić, te malenog, crnog prijamnika koji sa prednje strane posjeduje samo jednu LE diodu. Pozadina prijamnika je vrlo slična kao i kod Classic modela, sadrži analogne i digitalne audio izlaze, ulaz za spajanje na računalnu mrežu, jedino nema izlaz za slušalice.

Iako se prijemnik može spojiti na WiFi bežičnu mrežu ili na mrežu putem žice, kako bi Duet radio optimalno potrebna je bežična mreža.

Naime, Logitech preporučuje, iako to za rad sustava nije potrebno, spajanje Deutovog daljinskog upravljača na WiFi bežičnu mrežu. Kao i Classic, Duet koristi SqueezeCenter za komunikaciju s računalom kao i za reprodukciju glazbe pohranjene na računalu.

Osim što se koristi za navigaciju i za prikazivanje svih potrebnih informacija Sqeezebox Duet sustava, daljinski se može koristiti za kontroliranje svih ostalih uređaja iz Squeezebox obitelji koji se nalaze na istoj mreži.

Duet omogućuje još udobniju i lakšu upotrebu u odnosu na Classic model uz manje softverske propuste. Na primjer, daljinski se pri upotrebi s više Squeezebox prijamnika povezuje s jednim od njih tek nakon višestrukih pokušaja.

Daljinski ima izlaz za slušalice iz kojeg se jedino može čuti zvuk koji prati pritisak tipke daljinskog ili vrtnju kotačića.

Tehničke specifikacije: Podržani audio formati: FLAC, APPLE i WMA Lossless, AIFF, WAV, PCM, MP3, AAC, Ogg Vorbis, MP2, MusePack, WMA Priključci: Audio izlazi: analogni RCA, optički i koaksijalni digitalni Daljinski upravljač: 6 cm dijagonala, LCD TFT, 240x360 pixela, 256K boja, LED pozadinsko osvjetljenje, 50,8 x 18,8 x 156,2 mm (ŠxVxD) Povezivanje na računalnu mrežu/internet: Bežično 802.11 b/g (WEP, WPA1 i WPA2 enkripcija) ili putem RJ-45 priključka Dimenzije (ŠxVxD): 112.5 x 29.25 x 156 mm Cijena: 2.399 kn INFO: www.logitech.com

34

hi-fimedia #78

ta zvuka ovisi prvenstveno o brzini prijenosa podataka, koja može varirati od 24 kb/s (kilo bita u sekundi) do 320 kb/s. Kvaliteta zvuka kod programa kodiranog pomoću MP3 kodeka pri brzini od 24 kb/s može se usporediti s kvalitetom zvuka iz telefonske slušalice, dok je kvaliteta zvuka programa kodiranim pri brzini od 320 kb/s blizu CD kvaliteti zvuka. Uspoređujući kvalitetu zvuka, internet radio kaska za FM radijom ako je FM radiju omogućen dobar prijem, te se jedino može približiti kvaliteti pri vrlo velikim brzinama prijenosa podataka. Osim računala preko kojeg se može slušati internet radio, kako bi se na kućnom audio sustavu moglo uživati u internet radiju ili glazbi pohranjenoj na računalu postoje uređaji koji koristeći lokalnu računalnu mrežu to omogućuju. U ovom testu imamo četiri takva uređaja, tri Logitech-ova i jedan Tangentov proizvod.

Logitech Squeezebox Classic Na malenoj, crnoj kutiji jednostavnog dizajna sprijeda se, osim Logitechova znaka, nalazi ekran koji je zahvaljujući mogućoj promjeni veličine slova i osvjetljenju čitljiv i s većih udaljenosti.

Na pozadini uređaja se nalaze analogni i digitalni audio izlazi, izlaz za PREPORUKA slušalice i ulaz za spajanje na računalnu mrežu. Nakon što se uređaj spoji bežično ili sa žicom na mrežu potrebno je na računalo koje se nalazi u mreži instalirati SqueezeCenter program kako bi uređaj osim reprodukcije internet radio postaja mogao reproducirati glazbu pohranjenu na računalu. Squeezebox podržava većinu danas popularnih glazbnih formata, kao što su MP3, AAC, WMA, FLAC, Ogg, WAV, itd,. Kako Squeezecenter nije priložen uz uređaj, nakon davanja potrebnih podataka na Logitechovoj internet stranici potrebno je skinuti i instalirati taj pedesetak megabajta velik program. Ako se unutar mreže nalazi više uređaja iz Squeezebox obitelji, SqeezeCenter programom se može upravljati svakim pojedinačno.

Proces povezivanja na mrežu i instalacije programa su početni koraci koji je potrebno učiniti prije upotrebe svakog uređaja iz Squeezebox obitelji. Proces instalacije programa je mogao biti jednostavniji i u manje koraka, no kad se početne radnje obave kasnije sve funkcionira vrlo jednostavno.

Osim što se može kontrolirati pomoću programa na računalu, primarno se navigacija izvodi putem priloženog daljinskog upravljača. Navigacija je vrlo jednostavna i intuitivna, što zbog logično dodijeljenih naredbi na daljinskom upravljaču što zbog brzine reakcije samog uređaja.

Broj radio postaja koja je dostupna preko SqueezeNetwork servisa je velika, te je kao i kod svakog drugog uređaja na testu moguć odabir postaje prema žanru, državi, gradu emitiranja. Moguće je slušati i 54 hrvatske radio postaje.

Uređaj pati od manjih softverskih problema, koji se među ostalim manifestiraju kao nemogućnost spajanja na SqueezeNetwork ili nemogućnost pronalaska uređaja u Squeezecenter programu. Iako su ti problemi rješivi gašenjem i ponovnim paljenjem uređaja, umanjuju inače dobar dojam.

Tehničke specifikacije: Podržani audio formati: FLAC, APPLE i WMA Lossless, AIFF, WAV, PCM, MP3, AAC, Ogg Vorbis, MP2, MusePack, WMA Priključci: Audio izlazi: analogni RCA, optički i koaksijalni digitalni, izlaz za slušalice Povezivanje na računalnu mrežu/internet: Bežično 802.11 b/g (WEP, WPA1 i WPA2 enkripcija) ili putem RJ-45 priključka Dimenzije (ŠxVxD): 192 x 93 x 80 mm Cijena: 1.399 kn INFO: www.logitech.com

www.hifimedia.hr

TEST Logitech Squeezebox Boom U principu, Squeezebox Boom je tehnološki gotovo identičan Classic modelu, ali je njegova namjena drugačija. Naime, on nije samo "posrednik" između kompjutera i stereo sustava negdje u stanu, već je riječ o portabl Internet radiju s ugrađena dva dvosistemska zvučnika i pojačalom D-klase od 30 W. Dakle, spojen bežično s PCom Boom se može koristiti bilo gdje u stanu. Logično, s obzirom da funkcionira kao samostalna jedinica ima tek tri priključka, nužni ethernet i manje nužni, ali korisni line in (3,5 mm jack) i izlaz za slušalice ili sub woofer za ljubitelje dubokog basa. Isto tako, i VFD displej ugodne zelene boje je manji nego na Classicu zbog deficita prostora uzrokovanog zvučnicima. No vrlo je pregledan s krupnijim znakovima negoli je to na većini raznih CD i DVD playera slučaj. Uz uređaj dolazi i kao token mali, ne previše praktičan daljinski upravljač, ali je Boom namijenjen da bude pri ruci pa je logičnije njime upravljati direktno na upravljačkoj ploči. Pomoću Squeezecenter programa, kao što je spomenuto, omogućen je pristup stotinama radio stanica, podijeljenih po žanrovima i geografskom položaju, kao i glazbenim MP3 datotekama spremljenim u memoriju PC-a. I Boom pati od nekih softverskih problema, recimo, kad se spaja žicom na PC, ponekad ne uspijeva pokrenuti željenu Internet radio stanicu.

Kad se jednom instalira veza, na uređaju je, bez daljnje uporabe PC-a, u vrlo preglednim izbornicima lako naći i željene stanice i albume pohranjene u memoriji PC-a. Zvuk ovog Logitecha je izvanredan, posebno prilikom reprodukcije MP3 datoteka "ripanih" na višu rezoluciju. Bez vidljivih bas refleks otvora bas je topao i velikog volumena s obzirom na mini volumen kutijice, dok su gornji registri čisti i razgovjetni. Logitech pruža vrlo ugodnu, toplu zvučnu sliku u čemu očito pomaže Stereo XL tehnologija, koja po navodima iz Logitecha, omogućuje širenje zvučne pozornice izvan fizičkih granica zvučnika.

Tehničke specifikacije: Podržani formati: MP3, AAC, WMA, Ogg, FLAC, Apple lossless, WMA lossless, WAV, AIFF Priključci: Ethernet RJ-45, line in (3,5 mm), sub - slušalice (3,5 mm) Povezivanje na računalnu mrežu/internet: Bežično 802.11 b/g (WEP, WPA1 i WPA2 enkripcija) ili putem RJ-45 priključka Zvučnici: 2 visokotonca mekane kupole od 1,9 cm, 2 basa dugohodne membrane od 7,6 cm Dimenzije (ŠxVxD): 333x130x95 Cijena: 1899 kn INFO: www.logitech.com

Tangent NET 200

Zaključak

Veličina, kvaliteta izrade, oblik klasične stereo komponente utječu da Tangentov uređaj izgleda mnogo ozbiljnije od Logitechovih. Prednja strana uređaja osim jednorednog ekrana, za razliku od Logitechovih, sadrži tipke i kotačić potreban za navigaciju uređajem te USB utor preko kojeg se može reproducirati glazba s USB stickova i MP3 playera. Na zadnju ploču smješteni su analogni i digitalni audio izlazi, WiFi antena te priključci za mrežu i FM/DAB antenu.

Nakon neuspješnog spajanja na bežičnu mrežu s kojom Logitech nije imao problema, uređaj je proradio spojen žičanom vezom s PC-om. Tangentov uređaj koristi Reciva servis za pristup Internet radio postajama. Zanimljivo je da taj servis ima dostupne 72 hrvatske radio postaje. Također, za razliku od Logitecha kod Tangenta nije potrebno instalirati program na računalo kako bi se putem NET200 moglo uživati u glazbi pohranjenoj na računalo u različitim formatima koje uređaj podržava, već je povezivanje moguće putem Windows sharea ili putem već dostupnih programa na računalu kao što je Windows Media Player koji omogućuje da se računalo koristi kao uPnP uređaj.

U globalu Tangentov model zaostaje u lakoći i jednostavnosti upotrebe u odnosu na Logitechove modele. Osim manje informativnog jednorednog displeja sa sitnim znakovima, navigacija uređajem s priloženim daljinskim upravljačem nije oličenje intuitivnosti, potrebno je imati uputstva u blizini kako bi se otkrilo koja tipka služi za koju naredbu. Tangent NET200 može se koristiti samostalno i još prirodnije kao dio Tangent stereo sustava s obzirom na daljinski kojim se može upravljati ostalim komponentama iz Tangentove HiFi 200 serije.

Tehničke specifikacije: Podržani audio formati: Real audio, MP3, Windows media streams, OGG Vorbis, AAC, WAV, AIFF i AU Priključci: analogni RCA, optički i koaksijalni digitalni izlazi, USB ulaz Povezivanje na računalnu mrežu/internet: Bežično 802.11 b/g (WEP, WPA1 i WPA2 enkripcija) ili putem RJ-45 priključka Dodatne mogućnosti: FM/DAB prijem Dimenzije (ŠxVxD): 430 x 60 x 240 mm Masa: 3.8 kg Cijena: 3.490 kn INFO: Audio San, tel. 01/2981-126, www.audiodream.hr

www.hifimedia.hr

Tangentov NET200 model krase mogućnosti kao što je USB utor za slušanje glazbe sa USB uređaja i FM/DAB radio, što Logitech nema, ali su zato Logitech uređaji komforniji za upravljanje. Logitechov Squeezebox Duet prednjači u jednostavnosti i lakoći upotrebe, praktičan je uređaj kojeg rese sitnije softverske nedorečenosti. Zlatnu sredinu kad je riječ o jednostavnosti upotrebe zauzima Logitechov Squeezebox Classic, manje je komforan od Dueta, no u kombinaciji lakoće upotrebe, mogućnosti i najniže cijene nameće se kao najkompletniji uređaj na testu. Squeezebox Boom je pak kategorija za sebe jer je zbog ugrađenih zvučnika daleko najpraktičniji i u biti ima sasvim drugačiju osnovnu namjenu od ostala tri uređaja. Gledano generalno, sve testirane internetske radijske "konzole" imaju prostora za softversku nadogradnju, no njihovi nedostaci su lako zanemarive dječje bolesti, kad se uzme u obzir da za relativno mali novac nude bežično "posredništvo" između PC-a i stereo sustava u više zona, čineći dostupnima stotine internetskih radio stanica sa svih strana svijeta. hi-fimedia #78

35

TEST SONORO ELEMENTS W

Sonoro postavlja nove standarde

Radio pomoću Reciva servisa hvata nevjerojatnih 16 tisuća stanica i pravo je osvježenje otkriti kako je Elements W istinski "Plug&Play" uređaj 36

hi-fimedia #78

piše: Tihomir Ivka

N

e tako davno njemačka je tvrtka iz Kölna krenula u audio tržište skromno sa stolnim radio aparatom Cubo u koji je ugrađen i CD player. Kao što smo i utvrdili na testu u broju 69 našeg magazina, Cubo je njemački solidno i precizno napravljen radio ugodnog zvuka, po potrebi i vrlo glasan uređaj bez distorzije s odličnim prijemom FM stanica. Ali, ništa u njemu nije bilo što bi ga posebno isticalo od kon-

kurencije. Reklo bi se, još jedan od elegantnih uređaja u višoj klasi ponovno popularnih stolnih radija. Sonoro Elements W je u tom smislu velik korak naprijed, radio koji postavlja standarde za 21. stoljeće u svojoj klasi.

Opis

Omeđen u kutiju malih dimenzija Elements W izaziva osjećaj ljubavi na prvi pogled. Potpuno je crn (postoji i bijela verzija),

sa zaobljenim drvenim stranicama obojanim u piano lak. Na glatkoj plastičnoj prednjoj ploči, kad je aparat ugašen, naizgled nema ničega osim diskretno utisnutog naziva tvrtke i kružnice od tokarenog aluminija s četiri osnovne funkcije. No kad se spoji, s vanjske i unutarnje strane upravljačke kružnice upali se blago žuto-zeleno svjetlo i s lijeve strane displej iste boje izuzetne čitljivosti i "glatkoće" znakowww.hifimedia.hr

TEST ca, Elements je od Cuba zadržao i zvučnik na gornjoj strani, kao i nekoliko tipaka osnovnih funkcije (glasnoća, snooze, alarm, favor). Na zadnjoj strani ugrađena su tri konekcije preko stereo jacka od 3,5 mm (slušalice, AUX ulaz, linijski izlaz), mini DIN priključak za eksterni iPod terminal, RJ-45 (LAN) konekcija za spoj s modemom te priključak za FM antenu. Uz uređaj dolazi i daljinski zanimljivog dizajna s malim aluminijskim tipkama. Pazilo se na svaki detalj; priložena je i fina krpica za brisanje glatkih površina, ali i platnene tanke rukavice, valjda zbog psihološkog učinka. Ako s uređajem dolaze i rukavice, mora biti da u rukama ne držimo svakodnevnu, potrošnu robu.

Performanse

va. Displej je toliko dobro zasjenjen da se stječe dojam kako se slova i brojke projiciraju na samu površinu glatke površine prednje ploče. Pogledom u priloženu knjižicu jasno je i zašto je displej tako kristalno jasan - baziran je na OLED tehnologiji. Displej na Elementsu u tri reda s poboldanim jasnim slovima i brojkama toliko razmazi osjetilo vida da i bolji displeji stereo komponenti na kakve smo naučeni djeluju kao tehnološki atavizam iz vremena kad je Digitron iz Buja proizvodio svoje prve ručne kalkulatore. Osim zaobljenih straniwww.hifimedia.hr

Iza dizajnerski impresivne vanjštine kriju se ekvivalentni tehnološki dosezi. Ne treba trošiti mnogo riječi na uobičajene osnovne funkcije povezane s budilicom i satom koji se, usputno rečeno, nakon što Elements jednom spoji na Internet, sam namjesti. Uz minimalnu pomoć priložene knjižice sve se funkcije namještaju kao same od sebe. Prijem FM stanica je novi plus: Cubo ih je na spomenutom usporednom testu najbolje hvatao, čini se da Elements to radi još bolje; iako ima priključak za vanjsku antenu (i priloženu antenu – bakrenu žicu), ona nije potrebna – sve stanice na zagrebačkom području prima bez šuma. No i to nije neko čudo.

Točka u kojoj Elements zaslužuje "must have" epitet je njegova funkcija Internet radija. Ne samo zato jer pomoću Reciva servisa hvata nevjerojatnih 16 tisuća stanica (brojka se svaki dan povećava), već i zato što je pravo osvježenje otkriti kako je Elements W istinski Plug&Play uređaj gdje je isključeno skidanje programa, ručno spajanje, ukucavanje IP adresa i sto drugih čuda koja su možda dječja emisija za nekog IT inženjera, ali za prosječnog korisnika prava gnjavaža. Jednostavno, pritiskom na daljinski aktivirate iRadio funkciju i Elements sve dalje obavlja sam; preko bežične Wi-Fi veze spoji se na modem (može se i spojiti žicom preko RJ-45 priključka), pa na Reciva servis i u roku od

20-ak sekundi na raspolaganju su stanice po žanrovima (šezdesetak žanrova, od blue-grassa do bollywood glazbe i zvukova Mediterana), godinama (50e, 60-e, 70-e…) i geografskoj lokaciji - pobrojane su doslovno sve članice UN-a. Pa smo prilikom testiranja slušali kako zvuči afganistanski pop ili melos Francuske Polinezije. Hrvatskih stanica ima 85, pa će radoznali korisnik saznati da postoji i Radio Komušina (selo pokraj Požege), stanica sa opskurnim izborom folk "kuruze", ali očito u dosluhu s novim tehnologijama.

Dakako, nikakvog šuma nema kod internetskog prijema, ima samo razlika u kvaliteti, što ovisi o frekvenciji, uglavnom stanice puštaju signal na 128 kb/s, ali ima i mnogo onih koji to rade na 48 kb/s s primjetnom erozijom u kvaliteti zvuka, ali i dalje vrlo slušljivom. Dakako, Elements W na displeju, između ostalog, pokazuje na koliko kb/s-a se emitira program određene stanice, baš kao što kod FM-a pokazuje RDS informacije. Treba napomenuti da unatoč tehnološkoj superiornosti internetskog prijenosa, kvaliteta dobrog starog FM signala je unikatna, ne samo zato jer nema kompresije, već i zbog specifične topline i zagla-

đenosti takve vrste radijskog zvuka. Jedan mali zvučnik ugrađen u gornju plohu Elementsa W odlično obavlja svoju funkciju, daje razgovjetan, zvonki zvuk u govornim emisijama, a glazba iz njega zvuči prilično baršunasto i nenametljivo s dosta basa, zahvaljujući bas-refleks ustroju.

Zvuk se može dodatno podesiti prema želji pomoću bass i treble opcije.

Zaključak

Elements W uzbudljiv je mali uređaj u svakom pogledu bez uočljivih mana. Impresivan izvana i po performansama, jednako kvalitetno rješenje može biti kao radio-alarm uz uzglavlje kreveta u spavaćoj sobi, na radnom stolu, kao i radijska komponenta u stereo sustavu. Naime, spojen na pojačalo i zvučnike pružao je vrlo kvalitetan radijski zvuk. S neodoljivo otmjenim izgledom, naprednim tehnologijama (od OLED displeja do široke dostupnosti Internet radijskih stanica) i lakoćom upravljanja, Sonoro je postavio novi standard.

Računajući prihvatljivu cijenu u koju je uključen i eksterni eDock vrijedan 490 kuna, trenutno niti jedan uređaj u kategoriji stolnih radija ne zaslužuje ocjenu "Best Buy" više od Elementsa W.

Tehnički podaci: Radio: FM radio prijam s opcijom memoriranja 10 stanica, Internet radio (Wi-Fi ili žičana konekcija) Antena: Unutrašnja/vanjska FM antena Priključci: 3,5 mm Line out, 3,5 mm AUX-IN, 3,5 mm utičnica za slušalice Dimenzije (ŠxDxV): 210 mm x 110 mm x 135 mm Masa: 1.6 kg Cijena: 2.880 kn INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

hi-fimedia #78

37

TEST

WIREWORLD EQUINOX 6

Posrebreni konektori za puno bolji zvuk U nekoliko prespajanja i zamjena "šestice" i Equinox 5-2 postalo je jasno kako je novi kabel veliki korak unaprijed, gotovo u svim parametrima piše: Neven Kos

K

ada je promjena na nekom proizvodu dovoljno značajna tada se proizvođači odlučuju dodijeliti i novu oznaku? U Wireworldu su procijenili da je slučaj upravo takav i ovoj seriji kabela dodijelili su novi broj – 6.

Zlatnu sredinu bogate ponude čini model Equinox, a na test smo dobili interkonekt dužine jedan metar.

Konstrukcijsko-menadžerski mozak Wireworlda David Salz potrudio se i napravio nešto novo, unijevši u nove proizvode vidljiva i čujna poboljšanja u odnosu na prethodni model 52. Prema njegovim riječima, poboljšanja se odnose na korištenje novih

38

hi-fimedia #78

posrebrenih konektora, dok je sve ostalo, kod modela Equinox, višemanje isto. "Isto" znači da je zadržana DNA (Delineated Neutralizing Array) unutarnja struktura, dok se kao izolator koristi Composite Dielectric Technology, tehnologija koja omogućava da signal uz minimalne gubitke, zadržavajući svoj originalni oblik, prijeđe iz točke A u točku B. Jedna od posebnosti WW kabela je i proces nazvan Grain Optimization, kod kojega signal u vodičima čistoće 6N (99,99997%) prati strukturu samog vodiča, zbog čega su, zapravo, WW kabeli i usmjereni.

U dobro poznatoj konstelaciji, Equinox je svoje mjesto pronašao između pojačala Pass INT-150, ASV Šebart KTA60 i CD playera Exposure 3010s. Sretna je okolnost da je Equinox došao u slušaonicu nekoliko dana nakon završenog testa brojnih interkonekata o kojima ste mogli čitati u prošlom broju te je

od njih, iako na potpuno drugi način žica pobuđuje drveni trup. Zbog ove naglašene prirodnosti klavir zvuči svježe i dinamično, s odlično ocrtanim udarima, dok je bas područje krajnje kontrolirano, zategnuto i konkretno. Slušajući dijalog dva kontrabasa na istom albumu, na vidjelo dolazi i sposobnost kabela da razluči, odvoji i diferencira pojedini instrument, izlažući njegovu boju, ali i stil glazbenika, istovremeno stvarajući logičnu i zanimljivu cjelinu. A ta cjelina je u prostoru smještena čvrsto i postojano u svim smjerovima prostorna rekreacija je možda i najimpresivnija karakteristika Equinox "šestice" jer je iznesena u širinu i visinu, dok je dubinska dimenzija snažno naglašena.

Navedeno se potvrdilo i prilikom slušanja Patricie Barber (Companion) – pozornica je čvrsta i slojevita, dok je vokal opak i prijeteći, a prateći instrumentarij fantastično uvjerljiv. Na ovom disku je dobro prika-

tako slika o zvučnim dosezima i relativnom odnosu cijena/zvuk dobila novu dimenziju.

Slušajući Christiana McBridea "Gettin’ To It" odmah je bilo jasno da je riječ o dubokom, kontroliranom i koordiniranom basu, odlično nadopunjenom suprotnim krajem spektra. Visokotonsko područje je svježe, elokventno i nadasve prirodno, iako ne bih mogao staviti ruku u vatru da ga netko ne bi prozvao i pomalo suhim. Zato je klavir zvučao veliko i jednako kao i konrabas – prirodno. Slušajući ovaj kabel, slušatelj ima jasnu predodžbu o anatomiji pojedinog instrumenta – kod svakog

zana sposobnost žice da kontrolira i smiri neugodne sibilante, s kojima su mnogi jeftiniji kabeli imali velikih problema, ipak pri tom ne gubeći propusnost za gomilu detalja koji se na snimci nalaze. U depresivnim pa i opskurnim momentima, čestima na ovom disku, uglavnom intoniranim bojom glasa Patricie Barber, a gdjekad i prijetećim dionicama kontrabasa, potonji je zvučao duboko, čvrsto, prirodno i razgovijetno, služeći kao odlična baza vokalu. Prikaz tihih i zagasitih detalja iz pozadine je impresivan. Prizvavši u (istina, varljivo) sjećanje zvuk Eclipse 5-2 modela, najnovije izdanje Equinoxa čini se

kompletnijim i ljepše zvučećim proizvodom, dijelom zbog čvršćeg i kontroliranijeg basa, a dijelom i zbog izostanka grubosti u viskotonskom i srednjetonskom području kod starog Eclipsea, koji me često tjerao da se počešem iza uha.

Međutim, relevantnija, ali i znakovitija je bila usporedba s prošlom generacijom istog kabela, modelom Equinox 5-2 kojega je distributer također isporučio za usporedbu. U nekoliko prespajanja i zamjena "šestice" i 5-2 postalo je jasno kako je novi kabel veliki korak unaprijed, gotovo u svim parametrima.

Nakon dosta sati slušanja "šestice", moram priznati da sam pomalo sumnjičav prema tvrdnji kako se kod nove generacije izmjene svode samo na nove konektore. Razlike u zvuku su toliko nevjerojatno velike, zamjetne i značajne da mi je sumnjičavost, ako ništa drugo, naložila da kabel prespajam nekoliko desetaka puta! Kod Equinoxa 5-2 sve je naprosto – lošije! Visoki su niže razine, ali i niže rezolucije, tako da imate osjećaj kao da je netko stišao visokotonce, istovremeno ih zamijenivši onima niže kvalitete. Razina informativnosti drastično se smanjila, a kontrola koju "šestica" zadržava nad zvukom nedostižna je starom modelu. On naprosto zvuči umorno te kao da hvata korak s glazbom.

Bas, iako nema tu kontrolu i doseg u najtamnije dubine, ipak je kod 5-2 zericu puniji nego kod novog modela, iako ne tako precizno lociran na pozornici kako ga pozicionira "šestica". Elementarnu i lako uočljivu razliku među ovim kabelima možemo definirati kroz smanjenu rezoluciju i labav bas, dok je cjelokupna prezentacija subjektivno tiša i smanjene slojevitosti. Jednostavno, kao da slušate duplo jeftiniju žicu.

Ovo je kabel snažnog zvuka, koji će iz većine sustava, pa i onih skupljih, izvući dodatne detalje, životnost i podići slušljivost za stepenicu ili dvije više. Cijena za 1,0 metar je 1.120 kn/ par, a za 0,5 je 730 kn/par.

INFO: www.audiocentar.hr www.hifimedia.hr

HomeVision s

u

r

r

o

u

n

d

•

d

v

d

•

v

i

d

e

o

Novi prestižni receiveri iz Pioneera Pioneer će uskoro osvježiti svoju ponudu novim receiverima iz više klase oznaka SC-LX72 i SCLX82. Oba receivera imaju treću generaciju digitalnih pojačala, izgrađenu na ICE power analognoj Class D tehnologiji, kako bi osigurali iznimnu reprodukciju visoke rezolucije stereo i višekanalnih audio signala. Prvi uvode višekanalnu verziju PQLS (Precision Quartz Lock System) čiji je cilj smanjenje izobličenja uzrokovanih vremenskom pogreškom, koja mogu nastati preko HDMI veze. Prva verzija PQLS radila je samo s dva kanala. SC-LX82 AV receiver ima DLNA (Digital Living Network Alliance), Internet radio i THX Ultra2 Plus cerwww.hifimedia.hr

tifikat, a model SC-LX72 ima DLNA, Internet radio i THX Select2 certifikat. As with most of our new mid-range receivers, both models offer seamless digital audio connectivity to. Kao i kod većine Pioneerovih novih receivera srednje klase, oba nude povezivanje s iPhone i iPod uređajima. Korisnici mogu upravljati s iPhone i iPod uređajima, koristeći daljinski upravljač receivera, te isporučiti sliku ili zvuk s njih na zone 2. i 3. I SC-LX82 i SC-LX72 koriste Burr-Brown čipove za pretvorbu ADC (analogni-digitalni pretvarač) signala, te renomirane Wolfson čipove za DAC (digitalno-analogni pretvarač), koji rade na održavanju visoke rezolucije izvedbi, tijekom cijele digitalne obrade signala, od ulaza do izlaza signala. Očekuje se da će se ovi novi Pioneerovi receiveri pojaviti tijekom jeseni u dućanima.

INFO: www.helikop.hr, 01/2314 555 hi-fimedia #78

39

video news Sonyev 400 diskovni Blu-ray izmjenjivač Sony će uskoro ponuditi svoja dva Bluray izmjenjivača 400 diskova, oznake BDPCX960 i BDP-CX7000ES. Oba uređaja mogu prikazivati DVD filmove na rezolucijama od 1080p putem HDMI-a, s obzirom na ugrađeni Sonyev Precision Cinema HD Upscale, koji koristi naprednu pretvorbu i obradu slike, te otkriva promjene na razini piksela, što je puno bolje nego na razini cijele scan linije. Osim toga, odvojeni algoritmi se koriste za obradu pokretnih dijelova slike, što rezultira oštrom pozadinom slike iza pokretnih objekta, te se na taj način smanjuje pojava artafekata. Tu je HD Reality Enhancer i Super Bit Mapping tehnologija. HD Reality Enhancer tehnologija kontinuirano analizira izvornu sliku, te dodatno izoštrava rubova i detalje u slici. Super Bit Mapping donosi glađu gradacija boja, koja se postiže pomoću 14-bitne reprodukcije, u odnosu na 8 bitnu iz samog izvora. Podrška za 7.1 audio standard je također tu: Dolby TrueHD, Dolby Digital Plus, DTS-HD High Resolution Audio i DTS-HD Master Audio.

Uređaji su kompatibilani s nizom video formata, uključujući BD-ROM/R/RE (BDMV i BDAV modovi), DVD-+ Video / R / RW, CD / R / RW, i MP3/JPEG na BD / DVD / CD medijima za snimanje i podržava xvColor (xvYCC) tehnologije. Ostale značajke uključuju mrežni priključak za povezanost širokopojasne mreže za preuzimanje podataka od Gracenote, softver ili ažuriranja za pristup BD-Live sadržaju. Tu je i vanjski priključak za lokalnu pohranu, tako da korisnici mogu dodati svoj USB memorijski uređaj za podršku BD-Live sadržaja. Sony BDP-CX7000ES dostupan je od kolovoza za 1.900 $, dok će BDP-CX960 izaći na tržište na jesen, po cijeni od 800 dolara (za sada samo u Americi). INFO: www.sony.hr

40

hi-fimedia #78

Samsungov high-end HD LCD TV Nakon odličnih rezultata ne samo na tržištu, nego i s različitih testova u časopisima s novim LCD modelima (model U 400B7000 testiran je u Hi-Fi Mediji 76), koji koriste tako zvanu rubnu rasvjetu za pozadinsko osvjetljenje, Samsung je najavio još jači high-end model. Nova serija ima oznaku 8500 (UN46B8500 i UN55B8500), debljine je 40,6 mm što je za malo više od centimetra deblje od prethodnika. To nije čudno jer ovaj high-end LCD TV ne koristi tehnologiju rubnog osvjetljenja pomoću LED dioda, nego tehnologiju "full-array" s mnoštvom svjetlećih LED dioda raspoređenih po cijelom ekranu. Kroz lokalne "prekidače" koji uključuju ili isključuju pojedine "grozdove" LED osvjetljenja raspoređenih po LCD ekranu (ovisno o sadržaju programa), dobiva se bolji prikaz crnog i veći kontrastni odnos (Samsung tvrdi da je kontrast nevjerojatnih 7,000,000:1). Samsungov novi LCD ekran također nudi poboljšane funkcije umrežavanja, uključujući Yahoo widget TV pristup i DNLA mrežni streaming. Panel ima odličnu brzinu odziva od 2ms koju kombinira s 240Hz/200Hz (US/UK) frekvencijom osvježavanja slike, pa je tako zvani blurring, odnosno zamućenje slike minimalno. Više informacija o Samsungovoj U 8500 LED seriji potražite kod domaćeg uvoznika.

INFO: www.europatrade.hr, 01/2040 250 www.hifimedia.hr

Sony bitno unaprijedio punjive baterije Iako o tome nisu posebno obavještavali javnost, Sony je od lipnja na tržište pustio punjive baterije puno boljih performansi zahvaljujući novoj tehnologiji izrade. Naime katoda sada se bazira na novoj «Olivine-type Lithium Iron Phosphate» tehnologiji. Stručnjaci iz kemije bi mogli znati pobliže o čemu je riječ, no važnije od razumijevanja samog procesa je činjenica da su svojstva novih baterija dramatično poboljšana. Prema tvrdnjama iz Sonya, ovakve baterije traju četiri puta duže od dosadašnjih, 99 posto kapaciteta napuni se za manje pola sata i baterija izdrži dvije tisuće punjenja prije negoli padne na manje od 80 posto energije nove baterije.

Zasada se baterije koriste samo u par Sonyevih uređaja, no za očekivati je da će ovaj skoro pa revolucionarni izum brzo naći primjenu u MP3 playerima, fotoaparatima, kamerama i mobilnim telefonima.

INFO: www.sony.hr

Oppo BDP-83 Blu-ray player konačno na tržištu Dugo najavljivani Blu-ray uređaj iz Oppoa BDP-83 konačno je pušten u prodaju, za sada samo u Americi, ali bi se uskoro trebao pojaviti i u Europi. Specifičnost ovog Blu-ray uređaja su njegove high-end karakteristike za mali novac, u Americi BDP83 ima cijenu od samo 500 dolara. Riječ je univerzalnom playeru koji reproducira, uz Blu-ray diskove i SACD, DVD-Audio, DVD i CD formate. Za vrhunsku kvalitetu slike brine se odličan video čip Anchor Bay - VRS (Video Referentna Serija), koji je već napravio malu revoluciju poboljšanja kvalitete slike na Oppovim DVD playerima. Oppo BDP-83 ima HDMI izlaz, Dolby TrueHD i DTS HD audio reprodukciju, uz 7.1 analogni audio izlaz, te PAL / NTSC video pretvorbu. Uređaj također ima dva priključka za USB, Ethernet priključak za korištenje funkcije BD Live s kojom se

www.hifimedia.hr

mogu pregledavati dodatni filmski sadržaji nekog filma preko Interneta, RS-232 priključak. Tijekom razvoja uređaja Oppo je razdijelio nekoliko stotina demo uređaja nasumično zainteresiranim kupcima (morali ste se prijaviti na njihov web) pod uvjetom da iznesu sve primijećene negativnosti u radu, kako bi ih konstruktori u Oppu popravili prije puštanja na tržište. Takav provjereni Blu-ray upravo je sada na tržištu, bez uobičajenih "dječjih bolesti”. INFO: www.sonusart.hr, 01/4813 025

hi-fimedia #78

41

video news Yamahini novi HD surround receiveri

LCD TV s ugrađenim BD snimačem iz Sharpa Iako ne živimo u dalekom Japanu i ne uživamo u svim blagodatima najnovijih elektroničkih uređaja, neki od tih uređaja ipak ugledaju svjetlo dana i u ostatku svijeta. Jedan od AV uređaja koji bi htjeli vidjeti i u Europi, svakako je nova Sharpova serija LCD-a s ugrađenim Bluray snimačem. Poznata DX serija bila je prva na svijetu s integriranim BD reproduktorom, a sada dobiva još jaču i bolju verziju sa snimačem. Serija ima naziv Aquos DX2 i biti će dostupna za kupnju u rujnu. Prema informacijama iz Sharpa, nova serija LCD TV-a može snimati do 30 sati HDTV materijala na dvoslojni Blu-ray disk u MPEG-4 formatu. Za sada su najavljene cijene od 1.045 funti za 66 cm verziju ekrana, za najveću dijagonalu od 132 cm 2.950 funti. INFO: www.utema.hr, 01/3436 450

Yamaha je predstavila dva nova receivera oznake RXV 765 i RXV 1065 koji su već dostupni u hrvatskim dućanima. Model RXV 765 ima ugrađene DolbyTru HD i DTS HD Master Audio surround dekodere. Niti podrška za DVD nije zaboravljena, pa je tu mogućnost upscalinga video zapisana na potpunu HD rezoluciju od 1080 piksela. Tu su još napredne značajke koje uključuju podršku za Deep Colour (30/36 bit), x.v.Colour, 120Hz/24Hz osvježenje slike, auto LIP-Sync kompenzacije, 7-kanalno višekanalno pojačalo od 7 x 145 W na 4 Ohma, Bluetooth (A2DP) kompatibilnost pomoću Yamahinog Bluetooth Wireless Receivera Audio YBA-10. Jači model RXV 1065 se nešto razlikuje u opskrbi prednjih priključaka od modela 765, primjerice ima prednji USB priključak. Receiver je opremljen novo razvijenim On Screen grafičkim sučeljem za prikaz na TV ekranu, čime je pojednostavljeno upravljanje i podešavanje svih parametara receivera. Ugrađeno je još snažnije višekanalno pojačalo od 7 x 155 W na 4 Ohma, koje bi bez problema moglo pokretati i veće zvučničke kutije. Kako bi bili ispravno podešeni svi parametri HD surround dekodera, tu je već poznati Yamahin YPAO sustav za automatsku kalibraciju, s kojim se taj postupak čini vrlo lakim za korisnika.

Ostale značajke uključuju: Pure Direct, CINEMA DSP 3D (17 DSP programa) s podešavajućom DSP razinom, Silent i Virtual Cinema DSP programi, unaprjeđenje zvuka kompresiranih zapisa (Music Enhancer), Burr-Brown 192 kHz/24-bit DAC, novi programabilni daljinski upravljač. Model RXV 765 ima cijenu od 3.990,00 kuna, a jači RXV 1065 5.490,00 kuna.

INFO: Nove boje zvuka, 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

LG LH90 LED LCD - prvi HDTV s THX certifikatom Nova serija LG LCD TV oznaka 42 LH90 (107 cm), 55LH90 (140 cm) i 47LH90 (120 cm) su prvi koji su u SAD dobili THX certifikat.

Iako informacije nisu potpuno potvrđene, modeli bi se trebali naći i na europskom tržištu na jesen. Samo na jedan dodir tipke, THX optimizacija će automatski podesiti studijsku razinu boje, razinu crnog i čistinu slike, a na korisniku je samo da uživa u prekrasnoj slici. Također, tu je i mogućnost podešavanja po ISF certifikatu, što je već standardna opcija kod boljih LG LCD modela. Novi modeli koriste LED kao pozadinsko osvjetljenje i to samo po okviru ekrana, tzv. LED-lit osvjetljenje. Ovime je kontrasni omjer daleko veći nego kod klasičnog LCD pozadinskog osvjetljenja i iznosi 2.000.000:1. Tu je i 240Hz TruMotion osvježenje slike koje dodatno stabilizira i umiruje sliku. Od priključaka tu su 4 HDMI ulaza verzije 1.3a s Deep Color, dva HD komponentna ulaza, jedan USB 2.0 i PC-D-sub priključak. Stvaranjem nove ere u LCD tehnologiji s THX certifikatom, prekrasnim dizajnerskim stilom, sofisticiranošću i vizualnim performansama, šalje se jasna poruka kako u LG-a misle ozbiljno s novom serijom LH90. Predložene maloprodajne cijene u SAD-u su 1.899 $ za 107 cm model, 2.399 $ za 120 cm, i 3.199 $ za 140 cm model nove LG serije LH90. INFO: www.lge.hr

42

hi-fimedia #78

www.hifimedia.hr

TEST

8 B L U - R AY P L AY E R A

Testirali smo Pioneer BDP 320, Philips BDP 7300, Philips BDP 9100, Sony BDP-S350, LG BDP 370, Panasonic DMP-BD 60, Panasonic DMP-BD 80 i Samsung BD-P 1600 podijeljene u dvije klase; od 1.500,00 do 2.500,00 kuna i od 2.500,00 do 3.100,00 kuna p i š e : D u b r a v k o To p l a k

Philips BDP 7300 najbolji u nižoj, Pioneer BDP 320 u višoj klasi www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

43

TEST

8 B L U - R AY P L AY E R A

LG BD370 www.lge.hr • cijena: 1.799 kn

L

G BD370 je model iz 2008., noviji model BD390 u vrijeme testiranja nije još stigao u hrvatske trgovine. Kao i većina uređaja na testu, LG koristi crnu reflektnu boju plastike na lijevom i desnom dijelu prednje ploče Blu-raya. U središtu je postavljen srebrnast dio u kojem se nalaze dvije funkcijske tipke (play/stop i izbacivanje diska) i velika okrugla tipka uključenja uređaja.

LG je vrlo domišljato iskoristio pozadinsko osvjetljenje te velike tipke, koja svijetli različito ovisno o mediju koji je stavljen u uređaj (plavo- Bluray, narančasto – DVD i ljubičasto – CD). Na prednjoj strani se nalazi i skriveni USB priključak. Kada se koristi USB memorijski stick moguće je, osim reprodukcije slikovnih i glazbenih datoteka, gledati i DivX filmove. Ugodno iznenađuje što ovaj Blu-ray podržava naše znakove (č, ć, đ, ž), dok kod svih ostalih playera, to nije bilo moguće. USB također služi i za lokalnu pohranu podataka kod gledanja BD-Live sadržaja preko Interneta. Kako bi pristup Internetu bio uopće moguć, tu je mrežni priključak sa stražnje strane. Ovaj Bluray omogućuje i pregledavanje sadržaja s You Tubea. Očigledno je došlo vrijeme da se mogućnost pregledavanja internet sadržaja koristi ne samo na novijim LCD TV-ima nego i na Blu-ray playerima. Ovaj uređaj

44

hi-fimedia #78

ima i sve češće izostavljani koaksijalni digitalni izlazni priključak. Kod uključenja playera na ekranu se otvara "home menu" – glavni izbornik (5 različitih kućica - Movie, YouTube, Photo, Music i Setup), gdje korisnik odabire kojim će se funkcijama koristiti. Izbornik podešavanja (setup) je vrlo jednostavan, jer nema puno mogućnosti, pa se sve svodi samo na najosnovnija podešavanja. Svi izbornici su raznoliko izvedeni (različite ikone i različitih boja), što pojednostavljuje pronalaženje pojedinog izbornika. Kod reprodukcije diska dobro je napravljen izgled prikaza informacija o disku (proteklo vrijeme filma, zvučni format na disku, itd.).

Prilikom prvog susreta s daljinskim upravljačem bilo je jasno na čemu su u LG-u štedjeli. Jeftina plastika s povremenim "škripanjem" kućišta daljinskog upravljača ne ostavlja pozitivni dojam. Funkcijske tipke su površinom male, a ni njihov raspored nije baš nešto logičan. Daljinskim je moguće pokretati i TV uređaje, ali je podrška kodova svedena samo na 5 renomiranih svjetskih tvrtki.

Slika s DVD i Blu-ray diskova nije imala potrebnu čistoću. Konture i rubovi predmeta bili su uvijek mutni, a kod brzih akcijskih scena, taj efekt je bio još više primjetan. Niti tonalitet boja nije impresionirao. Nedostajalo je sjaja i prirodnosti boje, pa se slika

činila pomalo anemičnom i ispraznom. Niti zvučno se LG nije mogao nositi s konkurencijom. Zvuku sa svih medija nedostajalo je topline i prirodnosti. Zvukovi su bili tanki i s nedostatkom prostornosti, što je u surround scenama činilo zvučnu pozornicu skučenom. Iako ima nekoliko odličnih LG rješenja na ovom Bluray playeru (brzina čitanja medija, YouTube, itd.), ona ne vrijede za slikovne i zvučne karakteristike. S obzirom na vrlo povoljnu cijenu, LG je očigledno morao negdje uštedjeti, a to se očigledno odrazilo na audio i video segment.

za Brzina čitanja svih medija (DVD,CD, BD) Pregledavanje video materijala s YouTubea Internet stranice Zavisno od učitanog medija, tipka uključenja svijetli drugom bojom

protiv Zvuk Kvaliteta izrade daljinskog upravljača Loša izvedba upscalera kod DVD snimaka

Početni set-up navigator

Odabir rezolucije kroz HDMI izlaz

Izgled izbornika kod priključka USB sticka

Izgled informacijskog prozora kod reprodukcije filmova www.hifimedia.hr

TEST

Panasonic DMP-BD60 www.panasonic.hr • cijena: 2.399 kn

Z

rcalna prednja površina dominira gotovo na svim testiranim modelima Bluraya, ni Panasonic nije izuzetak.

Mehanizam je smješten u sredinu, a ispod njega se nalazi vrlo "čudan" svjetleći indikator, tirkizne boje. Ispod poklopca s desne strane skrivene su osnovne kontrole playera, 1 USB priključak i nešto što ne nudi niti jedan drugi Blu-ray, utor za SD karticu. Pomoću SD kartice moguće je osim JPEG i MPEG2 formata, gledati snimke snimljene na video kameri i to u HD kvaliteti (AVCHD). Panasonic je opremljen svim uobičajenim A/V priključcima na zadnjoj strani, što uključuje i mrežni priključak. Na prednjoj strani se nalazi naljepnica YouTube, što će reći da je ovaj Blu-ray spreman za pregledavanje YouTube sadržaja s Interneta, kao i BD-Live sadržaja.

Utor za SD karticu će dobro poslužiti za pohranu i ažuriranje websadržaja, jer player u sebi nema integriranu memoriju.

Panasonic je poznat po vrlo dobroj grafičkoj izvedbi prikaza izbornika, DMP-BD 60 slijedi tu tradiciju. Podešavanja u izbornicima ima puno, ali greške gotovo i ne može biti. Gotovo prilikom svake promjene neke funkcije pojavljuje se tekstualni prozorčić, koji informira korisnika što će se dogoditi ako se www.hifimedia.hr

promijeni određena funkcija. Treba spomenuti da se nekim izbornicima ne može pristupiti u osnovnim podešavanjima. Tek kada se DVD ili Blu-ray disk pokrene, može se pristupiti slikovnim podešavanjima. Ima 7 različitih slikovnih opcija s kojima se slika dodatno može popraviti.

Daljinski upravljač je jedan od najboljih na testu. Odličan raspored i veličina funkcijskih tipki doprinose tome da je upravljanje Blu-rayem jako jednostavno. Stoga uopće nije čudno što je ovakav daljinski upravljač preuzet od prijašnjih modela (dodana je samo tipka VIERA cast). Osim upravljanja TV-ima drugih proizvođača (preko 50 proizvođača), daljinskim je moguće upravljati i nekim receiverima.

Panasonic se pokazao kao dobar primjer kako treba uravnotežiti prikaz boja. Ovo se odnosi na DVD i Blu-ray reprodukciju. Iako je dobro zaglađivanje slike kod DVD (upscaling) reprodukcije, i iako je vrlo dobra oštrina slike, kod nekih scena se može zamijetiti neznatna zrnatost slike. Oštrina slike je i kod Blu-ray naslova bila vrlo dobra, s kontrastnim rasponom koji je omogućio vidljive detalje i u tamnijim područjima.

Kod stereo zvuka pri reprodukciji glazbenih CD-a dobro se ocr-

tavala širina zvučne slike. Bas je malo mekšeg karaktera i niže razine definiranosti. Ni višekanalni HD zvučni naslovi, nisu pokazivali veći otklon prema boljem kod bas frekvencija. S obzirom da je ova pojava zamjetna samo kod ekstremnih zvučnih scena, to ne bi trebalo gledati kao veći minus ovog Blu-ray playera. Srednji i visokotonski spektar bio je jasan i čist, s odmjerenim zvučnim prikazom. Ipak kaska za prirodnosti i punoćom zvuka kakvu je pokazao Philipsov Blu-ray.

Sveukupno, Panasonic DMP-BD 60 je vrlo dobar Blu-ray "igrač".

za Uravnoteženost prikaza boja Utor za memorijske SD kartice Pregledavanje videa s YouTubea Izlazne kontrole za sliku Dodatni prikaz tekstualnih informacija prije promjene neke funkcije Daljinski upravljač

protiv Sporo čitanje Blu-ray diskova

Osnovni meni

Funkcije za jednostavno namještanje parametara

Opcije za spajanje preko HDMI-a

High Clarity Sound tehnologija za čišći zvuk hi-fimedia #78

45

TEST

8 B L U - R AY P L AY E R A

Panasonic DMP-BD80 www.panasonic.hr • cijena: 2.999 kn

P

anasonicov DMP-BD 80 Blu-ray, gotovo je identičan izgledom modelu 60. Zapravo, jedina vanjska razlika je vidljiva po okruglim "nogicama" na kojima plejer stoji. Mehanizam, pa čak i skrivene kontrole, USB priključak i utor za SD karticu nalaze se na istom mjestu ispod poklopca na desnoj strani. Naravno, sve što je moguće na modelu 60, sa SD i USB priključkom (uporaba BD-Live opcije i snimanje dodatnih sadržaja s Interneta, itd.), moguće je i na ovom modelu. Razlike su vidljive tek na stražnjoj strani. Priključnice na BD 80 su pozlaćene, ne uključujući HDMI i mrežni priključak. Tu se nalazi i 5.1 kanalni audio izlaz iz suround dekodera, što znači da se može priključiti na preout ulaz nekog receivera i koristiti ugrađeni dekoder u Panasonicu. I ovaj Blu-ray može pregledavati video sadržaje s YouTubea što samo povećava njegovu svestranost.

Uz uređaj se dobiva i SD kartica kapaciteta 1 GB. DMP-BD je svojim karakteristikama najbolje opremljeni Blu-ray na testu.

Model 80 koristi istovjetan On screen grafički prikaz izbornika kao i 60, što znači vrlo pre-

46

hi-fimedia #78

cizna i jednostavna podešavanja. Greške kod odabira neke funkcije u izborniku podešavanja su gotovo nemoguće. Prilikom svake promjene korisnik je obaviješten tekstualnim upozorenjem što će se dogoditi kada se neka funkcija promjeni. Dobar grafički prikaz raspodjele surround zvučnika i sva njihova podešavanja su jako dobro napravljena. Treba svakako upotrijebiti funkciju "brzi start" jer je Blu-ray tada puno brže spreman za rad nego bez te funkcije (čak 22 sekunde).

Jednostavno upravljanje daljinskim upravljačem, s logičkim postavkom svih funkcijskih tipki doprinosi komforu uređaja. I ovaj daljinski upravljač ima poveliku bazu kodova drugih proizvođača za upravljanje TV prijemnicima i receiverima.

Kod video i slikovnih karakteristika, ovaj je model u potpunosti istovjetan manjem bratu oznake 60. I on ima na raspolaganju 7 različitih opcija podešavanja slike, s kojima se slika može naknadno prilagoditi osobnim sklonostima korisnika. Sliku karakterizira prirodni prikaz boja, ali i ponekad vidljiva zrnatost kod DVD reprodukcije. Blu-ray slika osim dobre oštrine, ima vrlo jasno vidljive

detalje u crnim područjima, a kod brzih scena zamućenost je dovedena na gotovo neprimjetnu razinu.

Audio segment nije tako dobar kao video. Zvuk je čist i jasan, no nedostaje mu kontrole u bas području te dubinske prostornosti. Zbog nekoliko nebitnih dodataka na DMP-BD 80 Bluray, korisnik će morati izdvojiti 500,00 kuna više nego kod modela DMP-BD 60, što je gotovo neisplativa investicija.

za Opcija brzi start SD utor za memorijske kartice Daljinski upravljač Izlazne kontrole za sliku Surround dekoder Pregledavanje videa s YouTubea

protiv Cijena Sporo čitanje Blu-ray diskova

Set-up izbornik

Podešavanje surround dekodera

Raznovrsna slikovna podešavanja

Podešavanje parametara izlaznih A/V priključaka www.hifimedia.hr

TEST

Philips BDP 7300 www.philips.hr • cijena: 1.999 kn

P

hilipsov Blu-ray player je smješten u najveće kućište, iako tanak po visini, velike je dubine od čak 308 mm.

Potpuno crna zrcalna površina, napravljena od jednog komada, prostire se preko cijele prednje ploče. Krajnji rubovi lijeve i desne stranice su blago zaobljeni što odudara od uobičajenih ravnih linija playera. Prilično neobičan i lijep izgled. Uočljiv je minimalistički pristup prisutnosti funkcijskih tipki na prednjoj plohi, s obzirom da se tu nalaze samo 3 funkcijske tipke i USB priključak. Kroz prednji USB priključak mogu se reproducirati glazbene (MP3,WMA) i filmske datoteke (DivX Ultra – nema hrvatskih znakova u titlu č, ć, ž i đ). Ugrađena interna memorija od 1 GB, bit će sasvim dostatna za uporabu BD-Live opcije. Na stražnjoj strani o minimalizmu nema niti govora. Uočljiv je 5.1 analogni izlaz iz surround dekodera, mrežni priključak i sve rjeđe viđena digitalna audio koaksijalna priključnica.

Početni izbornici su podijeljeni u tri različite ikone (play disc, USB i settings), a na korisniku je da izabere koji će izbornik otvoriti. Grafički su izbornici napravljeni vrlo pregledno, gotovo preko www.hifimedia.hr

cijelog ekrana, što inače nije slučaj kod ostalih Blu-ray uređaja.

Podešavanja neće predstavljati nikakav problem korisniku, a kod promjena nekih opcija, dodatno se prikazuje uokvireno tekstualno objašnjenje. Slikovne opcije se odnose samo na mijenjanje već tvorničkih podešenih parametara (ukupno 5), koje dodaju ili oduzimaju intenzitet boje na slici, te povećavaju ili smanjuju razinu crnog u slici. Osobna podešavanja su izostavljena. Sve ikone funkcija koje se prikazuju na ekranu (npr. kada se pritisne tipka pauza) su doista ogromne i nema šanse da ih se ne primijeti.

Daljinski upravljač ima vrlo logično raspoređene gumirane funkcijske tipke, a i njihova veličina je različita. No neke tipke nisu optimalno udaljene pa bi korisnici s krupnijim prstima mogli imati problema. Daljinskim upravljačem moguće je jedino kontrolirati Philipsove TV prijemnike.

DVD slika podignuta na rezoluciju od 1080 bila je zaista odlična.

Rubovi predmeta su zaglađeni i vrlo čisti. Reprodukcija boja s prirodnim nijansama samo je dodatno popravila ionako dobar dojam o reprodukciji slike. Kod reprodukcije Blu-ray diskova Philips

također pokazuje da je "majstor" za boje. Iako je na trenutke bilo malo zamućenosti kod brzih scena, to nije utjecalo na generalno odličan prikaz slike, nedohvatljiv za konkurente u klasi. Čisti i razgovijetan zvuk, s dobrom dinamikom jedna je od prednosti ovog Blu-ray playera. U stereu zvuk je pun i prirodan. Kod surround materijala, zvuk je bio vrlo dobro kontroliran i s vrlo jasnim prostornim okruženjem.

za Dizajn Odlična slika DVD i Blu-ray Vrlo dobar zvuk

protiv Ništa posebno

Osnovni on screen

Izgled izbornika za sva podešavanja uređaja

Podešavanje izlazne razine zvuka za svaki kanal u surroundu

Veliki slikovni info na ekranu prilikom gledanja filmova

hi-fimedia #78

47

TEST

8 B L U - R AY P L AY E R A

Philips BDP 9100 www.philips.hr • cijena: 3.100 kn

P

hilipsov BDP 9100 Bluray player je gotovo identičan jeftinijem modelu BDP 7300. I on koristi "ogromno", odnosno duboko kućište, što ga čini mnogo većim od ostalih Blu-ray uređaja na testu. Prednji panel ne koristi zrcalnu površinu, nego elegantnu crnu, aluminijsku imitaciju, što mu daje dodatnu ozbiljnost u odnosu na ostale Blu-ray uređaje s plastičnim zrcalnim pokrovom. Minimalizam rasporeda funkcijskih tipki i prednjih priključaka također ne odudara od mlađeg brata. Uz uobičajene A/ V priključke nalazi se i 5.1 kanalni izlaz iz surround dekodera, a uz optički Toslink audio digitalni izlaz tu je i koaksijalna digitalna verzija. Podrška za reprodukciju raznih audio i video formata kroz USB priključak identična je onoj na jeftinijem modelu, a tu je i BD-Live i Bonus View funkcija. I On screen grafički izbornik nepromijenjen je u odnosu na model 7300. Jedina je razlika u izborniku podešavanja formata slike. Naime, ovaj Blu-ray jedini na testu ima mogućnost prikaza slike na najnoviji Philipsov

48

hi-fimedia #78

LCD s omjerom stranica 21:9.

Ovaj je format poznatiji još kao Cinemaskope/Panavision ili 2,35:1 format. U stvarnosti, ovaj format omogućuje korisniku da vidi film na svom 21:9 TV ekranu onako kako ga je režiser zamislio i snimio.

Dobra logika rasporeda funkcijskih tipki i njihova različita veličina samo doprinosi jednostavnosti upravljanja Blu-ray uređajem.

Prigovoriti se može nepodržavanju nijednog koda drugog proizvođača TV-a osim Philipsovog.

Na žalost, nismo imali prilike isprobati ovaj model s 21:9 Philipsovim LCD TV-om. Na uobičajenom 16:9 ekranu BDP 9100 pokazao je izvrsnu i prirodnu reprodukciju boja. Zamućenost scena kod brzih pokreta je vidljiva, ali daleko od presudne karakteristike. DVD reprodukcija na rezoluciji od 1080 linija pružila je odlične rezultate. Iako je slika i na Blu-ray materijalima pružala odlične rezultate, ipak se nije mogla nositi s konkurentnim Pioneerovim modelom BDP320. Prirodan i nenametljiv zvuk, s jasnom definicijom, te dobrom prostornom informacijom krasi

ovaj uređaj. Surround HD višekanalne snimke samo dodatno ističu sve njegove dobre zvučne karakteristike.

BDP 9100 Blu-ray uređaj je definitivno namijenjen svima onima koji imaju Philipsov 21:9 LCD TV. Za sve ostale nema nikakvog smisla davati 1.100,00 kuna više za ovaj model, jer model BDP 7300 daje istovjetne slikovne i zvučne karakteristike.

za Dizajn Vrlo dobra slika s DVD i Blu-ray diskova Vrlo dobar zvuk 21:9 TV mod

protiv Daljinski upravljač može upravljati isključivo TV-ima Philipsove proizvodnje

Podešavanja cinema 21:9 slikovnog moda

Audio podešavanje

Podešavanje izgleda slike

Veliki slikovni info na ekranu prilikom gledanja filmova www.hifimedia.hr

TEST

POBJEDNIK

TESTA

Pioneer BDP-320 www.helikop.hr • cijena: 3.000 kn

C

rno kućište s prednjom zrcalnom crnom površinom, odaje elegantan i privlačan Blu-ray uređaj. Sve funkcijske tipke su senzorske, osjetljive na dodir i vizualno neuočljive. Svjetlost plave led diode ispod centralno smještenog mehanizma ladice diska dodatno uzdiže dobar dizajn. Na stražnjoj strani uređaja treba uz uobičajene A/V priključke istaknuti mrežnu i USB priključnicu. Uređaj tako može koristiti BD Live funkciju, a za pohranu podataka ima svoju internu memoriju od 1GB. S obzirom da ovaj Blu-ray ima USB priključak, za očekivati je bilo da se pomoću njega mogu pregledavati JPEG slikovne datoteke ili snimljeni DivX filmovi, ali na žalost ništa od toga. Na USB priključak se tek mogu snimati podaci skinuti pomoću BD-Live, te ih koristiti kod BD Live funkcije.

U prilično jednostavnim izbornicima najistaknutiji je izbornik podešavanja slikovnih mogućnosti, koji sadrži čak 13 različitih video parametara. Interesantno je da istovjetna podešavanja postoje i na daleko skupljem modelu LX 51 (test Hi-Fi media 76). www.hifimedia.hr

Daljinski upravljač izgleda primamljivo (uzak i visok), ali puno funkcijskih tipki i njihova mala površina mogli bi predstavljati problem. Prednost je što se dosta toga može podesiti s daljinskog upravljača bez ulaska u izbornike (između ostalog podešavanja parametra slike, i video rezolucija). Njime je moguće pokretati osnovne funkcije nekog TV-a, iako nije iz Pioneerove ponude, jer sadrži mnoštvo – preko 200 različitih kodova renomiranih proizvođača TV-a.

Slika je bila u svakom pogledu najbolja u odnosu na ostale testirane uređaje. Boje su dobro zasićene, a pružaju izvanredne živopisne slike prirodnih krajolika. Dubina crne je impresivna i s njom slika dobiva prirodniji izgled.

Materijali s DVD-a nakon upscalinga su vrlo detaljni, s jasno naznačenom velikom prirodnosti boja. Blu-ray slika dodatno dokazuje nadmoć ovog Blu-raya nad ostalim konkurentima u ovoj klasi. I kod prikaza brzih filmskih scena Blu-ray se ponašao superiorno.

Mirna i ujednačena zvučna slika krasila je ovaj Blu-ray. Kod ste-

reo reprodukcije bas je mekanog i toplog karaktera, s vrlo dobro odsviranim srednjotonskim područjem i nešto povučenijim visokotonskim krajem.

U surroundu je zvuk prostorno vrlo dobro raspoređen, s dobrim naznakama izvođača, a bas područje dobiva nešto na jačini.

Pioneer je ponovo pokazao znanje i iskustvo u izradi odličnog Blu-ray playera.

za

Odličan stereo i HD surround zvuk Nenametljivi zvuk Izvrsna slika na DVD i HD rezoluciji Izlazne kontrole za sliku Ogromna baza kodova daljinskog upravljača za upravljanje TV-ima drugih proizvođača

protiv

Sporo učitavanje medija (DVD, CD, BD)

Početni set-up navigator

Odabir vrste TV ek rana na kojem se reproducira slika

Raznovrsna slikovna podešavanja

HDMI podešavanja

hi-fimedia #78

49

TEST

8 B L U - R AY P L AY E R A

Samsung BD-P1600 www.europatrade.hr • cijena: 1.690 kn

S

amsungov BD-P1660 Blu-ray karakterizira uglađeni i bešavni prednji panel na kojem se ne nazire mehanizam Blu-ray ladice ili funkcijske tipke. Sve se nalazi ispod poklopca kojeg ladica diska spušta pritiskom na tipku "eject" na daljinskom upravljaču. Za razliku od ostalih proizvođača (izuzev Pioneera), Samsung koristi set funkcijskih tipki osjetljivih na dodir. Prilikom svakog dodira čuje se i zvučni signal, kako bi korisnik dodatno bio upozoren da je pritisnuo tipku. Iako na prednjoj strani postoji USB priključak, još se jedan nalazi i na zadnjoj strani. Oba osiguravaju nesmetano priključivanje memorijskih stickova ili drugih uređaja, te sve uobičajene mogućnost pregledavanja MP3, JPEG i DivX datoteka, kao i za pohranu podataka prilikom priključivanja na Internet, koristeći BD-Live funkciju. Međutim, USB priključku sa stražnje strane dodana je još i mogućnost bežičnog LAN spajanja. Šteta što u cijenu ovog Blu-ray uređaja nije uključen bežični Wi-Fi LAN adapter. Prilikom svakog pokretanja Blu-raya čuje se neobičan zvuk pogona, kojeg nije proizvodio niti jedan drugi Blu-ray uređaj na testu. Samsung se za grafički prikaz izbornika odlučio za dvije male ikonice (USB i Blu-ray disc), od kojih se dalje kreće u podešavanje 4 različita segmenta (video, music, photo i

50

hi-fimedia #78

setup). Dodatna slikovna podešavanja su moguća tek kod reprodukcije video materijala. Ona uključuju već tvornički namještene postavke slike (3 različite), a postoji i osobno podešavanje. Ono je oskudno i može se utjecati samo na oštrinu slike (sharpness) i eventualne smetnje na slici (noise reduction) i to samo u tri koraka (malo, srednje i veće).

Daljinski upravljač više je priređen za neki TV nego Blu-ray (vjerojatno je preuzet od nekog modela TVa), jer su kontrole upravo tako i raspoređene. Osnovne funkcijske tipke su flourescentne, pa se bez problema može upravljati Blu-ray uređajem i u mraku. Daljinskim upravljačem je moguće upravljati isključivo samo Samsungovim TV prijemnicima.

Podizanje rezolucije DVD slike na HD je vrlo dobro obrađeno, ali uz primjetnu višu razinu bijelih nijansi. Tako su kod nekih testnih slika rubovi dobivali veći sjaj nego što bi trebali. Efekt je vrlo sličio dodatnom pojačanju oštrine slike. Boje su bila sasvim dobro reproducirane, ali bez nekog većeg tonskog raspona. Blu-ray slika je to malo popravila, a do izražaja je došla jako dobra oštrina slike. Međutim, oštrina rubova kod brzih akcijskih scena kod Samsunga nije uvjerljiva kao, recimo, u slučaju Pioneera. Audio sektor definitivno nije pratio vrlo dobre sli-

kovne karakteristike. Kod reprodukcije sterea, zvuk je bio prilično tanak i suh. Najbolje prezentirano područje je bilo srednjotonsko, dok je visokotonskom i bas području nedostajalo definicije. Premalena prostorna definicija po dubini bila je primjetna kod stereo i surround zvuka, pa se činilo da svi audio "događaji" izlaze iz prednje ploče zvučnika.

Samsungov Blu-ray uređaj ima potencijal u nekim segmentima (slika, bežićni prijenos, najbrže čitanje Bluray diskova), ali ukupno gledajući ne izlazi iz okvira ostalih testiranih Bluray playera.

za Brzo čitanje svih medija (DVD,CD, BD) Mogućnost bežičnog Wi-Fi spajanja Dvostruki USB priključak

protiv Zvuk Neobičan raspored nekih kontrola na daljinskom upravljaču Čudan zvuk pogona kod svakog uključenja uređaja

Početni set-up navigator

Odabir izlazne rezolucije za TV

Podešavanje dodatnih slikovnih mogućnosti

Izgled foto izbornika kod priključka USB sticka www.hifimedia.hr

TEST

Sony BDP-S 350 www.sony.hr • cijena: 2.999 kn

O

vaj Sonyev Blu-ray je najstariji uređaj od svih testiranih (model BDP-S 360 u vrijeme testiranja nije još bio dostupan na hrvatskom tržištu), pa ne čudi što u njemu nisu ugrađeni neki noviteti koje imaju ostali Blu-ray uređaji. Naličje je pokriveno plavo iznijansiran reflektirajućom pločom, kojom se očigledno dodatno željelo sugerirati da se ovdje radi o Blu-rayu. Minimalizam funkcijskih tipki je odmah uočljiv, jer se tu nalaze samo tri funkcijske tipke, (reprodukcija, pauza i stop), a dodatno je istaknut maleni prozorčić koji svojom plavom svjetlošću označava kada se reproducira 1920 x 1080p/24 Hz video signal.

Odostraga se ovaj Blu-ray ne razlikuje od većine ostalih playera po A/V priključcima, osim što jedini ima S-VHS izlaz. Malo je nespretno ugrađen USB priključak duboko u kućište pa ga je malo teže "dohvatiti". Pomoću USB memorije moguće je samo uživati u dodatnim sadržajima BD-live funkcije i nema mogućnosti pregledavanja JPEG ili DivX sadržaja.

Sony za On screen grafički prikaz izbornika koristi već poznato XMB sučelje s padajućim izbornicima prvi puta viđeno na Sonyevj PS3 igraćoj konzoli. Parametri se podešavaju vrlo intuitivno i jednostavno. www.hifimedia.hr

Treba paziti da se slika podesi na HD rezoluciju od 1080 linija, jer se inače noviji zvučni HD formati ne mogu čuti. Kod Sonya se dodatna video podešavanja mogu koristiti tek u prilikom video reprodukcije.

Ona se sastoje od nekih osnovnih postavki optimizacije slike: 3 različite razine osvjetljenja slike, već tvornički postavljene, i 3 različite postavke koje uključuje neke filtre, BNR na primjer, za umanjivanje smetnji koje podsjećaju na kockice mozaika u slici.

Sonyev daljinski upravljač je definitivno najbolje napravljen od svih testiranih. Intuitivan raspored funkcijskih tipki, dovoljan razmak između njih te njihova dobra anatomija korisniku pružaju nesmetano upravljanje svim funkcijama Blu-raya. Daljinski upravljač ima memoriju kodova za 9 različitih proizvođača TV-a.

Kod prikaza "podignute" DVD slike na HD rezoluciju, Sony je pokazao sasvim zavidnu razinu kvalitete reproducirane slike koje nije patila od nekih većih nedostataka. Konkurencija je ovdje vrlo jaka i Sony se ničim posebno nije istaknuo, ali ni bitno zaostao. Isto se dogodilo i sa slikom s Blu-ray diska. Dobar raspon boja, jasni i čisti rubovi predmeta te neznatno zamućenje slike kod brzih pokre-

ta i dobili smo solidni uređaj. Kod zvuka se Sony prilično "mučio" s rezolucijom bas područja, koji je znao biti dosta mutan, a tek se na HD snimkama taj dojam malo popravio. Najbolje je reproducirao srednjotonsko područje, a dubinska perspektiva nije bila baš prevelika. Kada se u obzir uzme njegova prilično velika cijena, te da je ovo ipak Blu-ray uređaj starije generacije ispada da Sony ipak nije među konkurentnijim uređajima na ovom testu.

za XMB grafičko sučelje izbornika Odličan daljinski upravljač

protiv Nemogućnost gledanja JPEG i DivX datoteka kroz USB ulaz Cijena

Izgled Xross Media Bar

Odabir rezolucije kroz HDMI izlaz

Podešavanje dodatnih slikovnih mogućnosti

Neka dodatna podešavanja zvuka kod reprodukcije hi-fimedia #78

51

TEST

8 B L U - R AY P L AY E R A

Zaključak

U nižem cijenovnom razredu od 1.500,00 do 2.500,00 kuna pobjednik je Philipsov model BDP 7300, ali mu konkurencija opasno puše za vrat, isključujući tu LG model. U višem cjenovnom rangu 2.500,00 do 3.100,00 kuna, Pioneerov BDP 320 Blu-ray je definitivno zasjenio sve ostale uređaje svojim zvučnim i slikovnim karakteristikama, te tu nije bilo nikakve dileme oko pobjednika.

LG BD 370

Panasonic DMP-BD60

Panasonic DMP-BD80

Optički digitalni izlaz (TosLink)

•

•

•

Koaksijalni digitalni izlaz

•

-

•

Stereo audio izlaz

•

•

•

Kompozitni video izlaz

•

•

•

Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y)

•

•

•

S-VHS izlaz

-

-

-

• ( verzija 1.3)

• ( verzija 1.3)

• ( verzija 1.3)

RSC 232C

-

-

-

Daljinska kontrola

-

-

-

Audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1)

-/-

-/-

•/-

Mrežni priključak

•

•

•

• (prednji)

• (1 prednji/ 1 stražnji)

• (1 prednji/1 stražnji)

•

•

• (HDMI kabel + A/V RCA kabel)

• (A/V RCA kabel)

• (A/V RCA kabel + 1 SD kartica)

Video digitalno/analogni pretvarač

148.5MHz / 12-bit

148.5MHz / 12-bit

148.5MHz / 12-bit

Pojmovnik za Blu-ray uređaje:

Audio digitalno/analogni pretvarač

192 kHz/24 bit

192 kHz/24 bit

192 kHz/24 bit

AVCHD – format "high definition" digitalne video kamere koji se koristi za snimanje SD (standard definition) ili HD (high definition) signala, specifikacije 1080i ili 720p na memorijske kartice ili DVD diskove, pomoću učinkovite tehnologije za kodiranje kompresije podataka. MPEG-4 AVC/H.264 format se koristi za komprimiranje video podataka, a sustav Dolby Digital ili Linear PCM za komprimiranje audio podataka. x.y.Colour – ili xyYCC standard, omogućuje prikaz većeg raspona boje (4096 koraka) nego trenutno korišteni standard emitiranja (256 koraka). Korisnici mogu uživati u ovom standardu ako imaju priključen HDMI kabel s TV prijemnikom.

BonusView - BD-Video (BD-ROM profil 1, verzija 1,1) funkcija, koja podržava pregledavanje dodatnih sadržaja s Blu-ray diska, kao što je fotografija-u-fotografiji i sekundarni video.

BD-Live – BD-video (BD-ROM profil 2) funkcija kojom je Blu-ray spreman pregledavati dodatne sadržaje preko Interneta, te nadopunjuje funkciju BonusView.

USB (Universal Serial Bus) – priključnica preko koje se mogu reproducirati MP3, JPEG ili DivX snimljeni materijali na neku memorijsku karticu. Može poslužiti i za pohranu snimljenih materijala preko BD-Live funkcije.

HDMI – (High-Definition Multimedia Interface) – digitalno sučelje za elektroničke proizvode široke uporabe. Za razliku od drugih vrsta priključivanja, on šalje nekompresirane digitalne signale videozapisa i audio zapisa jednim kabelom. Ima ga svaki novi HD uređaj.

Progressivan scan

• (PAL/NTSC)

• (PAL/NTSC)

• (PAL/NTSC)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

•

• ( napredna 7 parametara)

• (napredna -7 parametara)

430 x 54 x 245 mm

430 x 49 x 249 mm

430 x 55 x 249 mm

2,7 kg

2,6 kg

2,6 kg

Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

Panasonic Hrvatska, www.panasonic.hr

Panasonic Hrvatska, www.panasonic.hr

1.799,00 kuna

2.399,00 kuna

2.999,00 kuna

16 sekundi / -

33 sekundi / 11 sekundi

33 sekunde / 11 sekundi

BD disk

24 sekunde

36 sekundi

39 sekundi

DVD

10 sekundi

20 sekundi

19 sekunde

CD

10 sekundi

18 sekundi

16 sekundi

Slika

3

4.5

4

Zvuk (stereo)

3

4

3.5

Zvuk (surround)

3

4

4

Opremljenost

4.5

5

5

Daljinski upravljač

2.5

4.5

4.5

Jednostavnost upravljanja

3.5

5

4.5

Korišteni mediji: Blu-ray: HQV Benchmark (Silicon Optix), Top Gun, Batman – Vitez tame • DVD: Burosch – Referentni test DVD • CD: Dire Straits – Money For Nothing

Sustav Surround zvučnici: Definitive Technology - BP 7002 (prednji), C/ L/R 2300 (centralni) i surround BP 1.2X (3x surround); AV receiver: Onkyo TX-SR875; HD LCD TV: Samsung UN40B7000 i Panasonic TX 32 LZD 85; Blu-ray plejeri: Playstation 3 i Pioneer BDP-LX 71; Zvučnički kabeli: Wireword Orbit 6; HDMI kabel: Wireword Ultraviolet 5 i digitalni koaksijalni Wireword Chroma 5

52

hi-fimedia #78

Značajke

HDMI

USB Utor za memoriske kartice Dodatni pribor

Video scaler Mogućnost podešavanje slike Dimenzije Masa Info Cijena

Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start

Ocjene

www.hifimedia.hr

TEST

POBJEDNIK

TESTA

Philips BDP 7300

Philips BDP 9100

Pioneer BDP 320

Samsung BD-P 1600

Sony BDP-S 350

•

•

•

•

•

•

•

-

-

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

-

-

-

-

•

• ( verzija 1.3)

• ( verzija 1.3)

• ( verzija 1.3)

• ( verzija 1.3)

• ( verzija 1.3)

-

-

-

-

-

-

-

•

-

-

•/-

•/-

-/-

-/-

-/-

•

•

•

•

•

• (prednji)

• (prednji)

• (zadnji)

• (prednji)

• (zadnji)

• (HDMI + A/V RCA kabel)

• (HDMI, A/V RCA kabel)

•

• (A/V RCA kabel)

• (A/V RCA kabel)

150 MHz / 12-bit

150 MHz / 12-bit

148.5MHz / 12-bit

108 MHz/10-bit

148.5MHz / 12-bit

192 kHz/24 bit

192 kHz/24 bit

192 kHz/24 bit

192 kHz/24 bit

192 kHz/24 bit

• (PAL/NTSC)

• (PAL/NTSC)

• (PAL/NTSC)

• (PAL/NTSC)

• (PAL/NTSC)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

• (osnovna 5 / napredna 1 )

• (osnovna 3/napredna 3 parametra)

• (napredne-13 parametara)

• (osnova - 4 parametra

• (osnovna 3/napredna 3 parametra)

435 x 58 x 308 mm

435 x 58 x 308 mm

420 x 75 x 287 mm

430 x 54 x 209 mm

430 x 60 x 220 mm

4,1 kg

4,5 kg

3,5 kg

2,2 kg

2,9 kg

Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

Helikop, tel.01/23 14 555, www.helikop.hr

Europatrade, tel.01/2005 655, www.europatrade.hr

Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr

1.999,00 kuna

3.100,00 kuna

3.000,00 kuna

1.690,00 kuna

2.999,00 kuna

19 sekundi / -

19 sekundi / -

22 sekunde / -

19 sekundi / -

26 sekundi / -

20 sekundi

21 sekundu

40 sekundi

16 sekundi

32 sekunde

14 sekundi

14 sekundi

33 sekunde

10 sekundi

18 sekundi

12 sekundi

13 sekundi

21 sekundu

7 sekundi

13 sekundi

5

4

5

4

4

5

4

5

3.5

3.5

5

4

5

3.5

3.5

4

4.5

4

4

3.5

4

4

4

3

5

4

4

4

4

4.5

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

53

TEST

PHILIPS 32PFL9604 LCD

Philips 32PFL 9604 s internetom, Wi-Fi bežičnom mrežom, 5 HDMI priključaka, MPEG 4 TV prijamnikom, brzinom matrice od impozantnih 2 ms postavlja nove standarde u srednjem cjenovnom razredu LCD televizora p i š e : D u b r a v k o To p l a k

P

hilips je novom serijom LCD TV-a 9000 ponudio mnoštvo poboljšanja i noviteta, a na test nam je pristigao model 32PFL 9604 ekrana od 82 cm s prikazom potpune HD rezolucije od 1080 x 1920 piksela. Novost je jedan potpuno drugačiji dizajn uređaja, koji kombinira boju titana, srebrno i crno. U svakom pogledu diskretan, lijep i oku nenametljiv izgled. Iako potpisnik povih redova preferira svjetlije boje uređaja, ovakav spoj različitih tamnijih nijansi boja i sveukupan dizajn mijenja "negativno" razmišljanje o tamnijim bojama.

Kontrole TV-a se nalaze na desnom boku LCD-a i dovoljan je tek mali pritisak na njih da se TV uključi. Na lijevom boku nalazi se dobar izbor A/V priključaka uključujući 1 HDMI i 1 USB, što s priključcima na zadnjoj strani čini vrlo šaroliku mogućnost konektiranja.

Ukupno ima čak 5 HDMI (verzije 1.3a) priključaka i to ga trenutačno čini najbolje opremljenim 82 cm LCD-om na tržištu u svojoj klasi. Već uobičajena praksa kod Philipsa je korištenje njihove patentirane tehnologije Ambilight, sada u verziji Ambilight Spectra 2, pa se s lijeve i desne zadnje strane nalaze i LED svjetleće lampe za projiciranje svjetla na zid iza LCD-a. Ambilight Spectra 2 stvara ambijentalno svijetlo s bočnih strana LCD-a (lijevo/desno), koje se neovisno jedno o drugom, prilagođavaju slikama koje se prikazuju na LCD ekranu. Prema želji korisnika ovo svjetlo se može uključiti ili isključiti. Postoji također funkcija kojom s ova svjetlost može uključiti kada TV nije u radu pa se dobivaju određeni svjetlo-

sni efekti. Pritiskom na tipku "ambilight" na daljinskom upravljaču moguće je čak i mijenjati boju iza ekrana.

Kod prvog uključenja moraju se, osim memoriranja analognih i digitalnih TV postaja (4.57 sekundi), podesiti i neki osnovni slikovni parametri. U nekoliko koraka će korisnik, pomoću određenih već memoriranih slika visoke rezolucije, moći otprilike podesiti optimalni slikovni prikaz. Slike su crtom po sredini razdijeljene na pola, pa tako jedna polovica čini sliku svjetlijom ili intenzivno bogatom bojom, dok druga polovica daje potpuno suprotan učinak.

Korisnik tako odabire lijevu ili desni prikaz slike i tako završava podešavanje.

Iznenađuje i smeta nevjerojatno sporo pojavljivanje slike na ekranu prilikom svakog uključenja LCD-a. Nakon 7 sekundi od uključenja LCD-a pojavljuje se natpis Philips, a slika s TV postaje bude vidljiva iza 15 sekunde. Na žalost, niti tada nije moguće imati potpunu kontrolu nad uređajem (uključenje zvuka ili promjena TV postaje), jer treba još 5 sekundi (ukupno 21 sekundu) da korisnik može upravljati svim funkcijama TV-a. Cjelokupno uputstvo za uporabu nalazi se već memorirano u TV-u, na ekranu na hrvatskom jeziku se mogu pročitati sve funkcije ovog TV-a. Prošli test Samsungovog LCD koristio je istovjetan pristup (tamo se uputstvo nalazilo na memorijskom sticku), ali Philips je to puno bolje napravio. Čitajući tekst s ekrana moguće je odmah i određenu funkciju podesiti. Pritiskom na određenu tipku, tekst se miče s ekrana, kako bi korisnik mogao pročitano i sam

provjeriti u praksi, te podesiti određenu funkciju prema svojim željama, a ponovnim pritiskom na tu tipku, vraća se na mjesto gdje se stalo u uputstvu za uporabu. Philipsu čista petica za praktičnost.

Philips se, kao i obično, potrudio oko On screen grafičkog izgleda izbornika, vrlo preglednog i jednostavnog za korištenje. Slikovni izbornik nudi pregršt opcija podešavanja slike. Osim već uobičajenih, gotovih tvorničkih postav-

Internet LCD TV s "pla 54

hi-fimedia #78

www.hifimedia.hr

TEST

PREPORUKA

PHILIPS 32PFL 9604 LCD

A/V priključci

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART S-VHS Kompozitni video Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Utor za memorijske kartice Analogni RGB PC (15 pin D) RS-232 Optički digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak

1 5 (1 na boku) 2 (RGB) 1 1 1/1 1 1 1 1 1 1 1

Posebnosti

Memorija TV prijamnika analogna/ digitalna Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Kontrast normalni/dinamički Brzina matrice Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Videotekst razine 2.5 3 D filtar 100 Hz Formati slike Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV receiver PIP

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Težina (kg) TV/sa stalkom Cijena Info

ki slika (hladna, topla, naglašena, itd. slika), tu su i neka osobna podešavanja koje korisnik može podesiti prema svojim željama. Između ostalog i vrlo zahtjevna opcija prilagodbe zasićenosti boja, gdje se kombinira svaka RGB

100/999 82 LCD 16:9 1920 x 1080 (W-UXGA) 1080p/24/25/30/50/60Hz - /80000:1 2 ms 176/176 1200 stranica memorije • • Auto/14:9/16:9/Super Zoom/4:3/ Widescreen Virtual Dolby Digital - BBE 2 x 15W digitalni i analogni / MPEG 4 slika i teletekst 779 x 539 x 220 mm (sa stalkom) 779 x 475 x 89 mm (samo TV) 19/20 8.190 kuna Technomax, tel.01/4876053, www.technomax.hr

boja s bijelom i crnom. Naravno, ne treba zaboraviti niti Perfect Pixel HD podešavanje (7 različitih opcija) s kojima slika dobiva određena poboljšanja. Jedan mali savjet, ne treba pretjerivati s tim opcijama (ne treba sve biti

zma" slikom www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

55

TEST

PHILIPS 32PFL9604 LCD

na maksimumu), jer pojedina slikovna poboljšanja mogu naglasiti negativnosti kod prikaza nekih video materijala.

USB priključak poslužit će za pregledavanje JPEG fotografija, slušanje MP3 glazbenih datoteka ili za nadogradnju novog Firmwarea s još pokojom novom opcijom. Naravno, LCD se može nadograditi i preko mrežnog priključka. Ovaj LCD ne koristi već viđenu opciju priključivanja na samo neke određene stranice (YouTube), iako ima i tu opciju, nego korisnik doslovno može pregledavati bilo koju internetsku stranicu. Ova mogućnost svakako donosi do sada nezamislivu interakciju TV-a i interneta u kojoj uopće ne treba biti uključeno osobno računalo. Da bi užitak bio potpun, tu je i mogućnost bežičnog priključivanja putem Wi-Fi 802.11 g. Bilo koji oblik priključivanja na internet nije stvarao nikakve probleme. Tipkovnica je virtualna na ekranu LCD-a, a u nekim slučajevima koriste se numeričke tipke na daljinskom upravljaču. Zaista zapanjujuća i odlično napravljena stvar.

Daljinski upravljač je čvrst, robustan i s jasnom koncepcijom rasporeda funkcijskih tipki, što se rijetko sreće.

Funkcijske tipke imaju kratak hod, a kod svakog pritiska je čujan zvuk. Na bilo koji pritisak određene tipke, zasvijetli i funkcijska tipka uređaja s kojim se upravlja (moguće je upravljati s 4 različita uređaja) i tipka uključenja ili isključenja LCD-a (svijetli bijelim poza-

dinskim osvjetljenjem). Dobro je što daljinski upravljač ima u svojoj memoriji mnoštvo kodova različitih tvrtki pa je upravljanje bilo kojim drugim uređajem u A/V sustavu vrlo jednostavno.

Slika i zvuk

Ovaj Philipsov model LCD koristi neke od najnaprednijih tehnika prikaza slike koje uključuju: Perfekt Pixel HD Engine, 100 Hz Clear (odaziv matrice od čak 2 ms) i Perfect Natural Motion. Ono što je bez ikakve sumnje najbolje vidlji-

56

hi-fimedia #78

Izgled glavnog izbornika

Sva podešavanja Perfect Pixel HD funkcije

Izgled virtualne tipkovnice na ekranu

Prikaz naše web stranica na ekranu LCD-a

vo je odlična brzina matrice od 2 ms.

Trzanja slike gotovo uopće nema, ali je ipak, kod ekstra brzih pokreta (npr. brzi pokreti ruku), bilo primjetno razvlačenje slike na rubovima. Ovaj primjetan "efekt" može se ublažiti, a sve zavisi od postavki koje će korisnik upotrijebiti u izborniku Perfect Pixel HD. Prikaz boja je jedan od plusova ovog LCDa, jer su boje dobro zasićene i djeluju vrlo prirodno. Također je prikaz crne boje poboljšan, što slici daje dodatnu dubinu, a i neki sitni detalji su sada još

bolje i jasnije naznačeni. Tome sigurno pridonosi i odličan kontrastni odnos od čak 80000:1, što je kod tehnologije klasičnog pozadinskog osvjetljenja (koristi uobičajene CCFL lampe za pozadinsko osvjetljenje), jedan od najvećih na tržištu. Philips PFL 9604 daje vrlo "specifičnu" čistinu slike. Rubovi predmeta i neke najfinije nijanse slike ipak nemaju onaj "sjaj" koji je inače prisutan kod LCD tehnologije. Dojam koji se stječe gledajući ovaj TV, je da slika više sliči plazma ekranu, s meka-

nim i "oblim" rubovima, te nedostaje one poznate kristalnosti prisutne kod LCD TV-a. Najprimjetnije je to na analognim TV slikama, dok je kod HD prikaza slike to puno manje naglašeno. Ambilight funkcija doprinosi nešto manjem zamoru očiju kod gledanja LCD-a, ali potrebno je fino i pažljivo podesiti brzinu reagiranja Ambilight svijetla, kako bi se dobio što bolji ugođaj. Prije svega se tu misli na aktivno stanje ove funkcije, gdje se svjetlost mijenja u skladu sa sadržajem na ekranu. Korisnici koji ne žele gledati "razvučene" slike prijeko cijelog ekrana kod standardnog 4:3 prikaza slike s TV postaja, imati će povremeno malo problema. Iako u izborniku postoji izbor automatskog načina prikaza slike u 4:3 formatu (s lijeve i desne strane slike je tada crni prostor), on ponekad bez nekog vidljivog razloga ne održava taj format. Tako TV ponekada sam razvlači 4:3 sliku na cijeli ekran, što je, dakako, negledljivo. Na žalost ovo je stara Philipsova boljka, koju nikako da ispravi na svojim 16:9 TV-ima.

Zvuk je na ovom modelu LCD-a dobro razrađen. Zvučnici su ugrađeni sa zadnje strane LCD i gledaju u zid, zvuk ne dolazi direktno do korisnika nego se odbija od zida.

Ipak, zvuk je jasan i čist, te daje prilično dobar zvuk bas frekvencija, te na njega korisnici sigurno neće imati nikakve zamjerke.

Zaključak

Philips je serijom 9000 postavio nove standarde u srednjoj klasi LCDa. Internet, Wi-Fi bežična mreža, 5 HDMI priključaka, MPEG 4 TV pri-

jamnik, brzina matrice od impozantnih 2 ms, odličan zvuk, odličan prikaz boja i prikaz crne boje…, samo su neka od brojnih mogućnosti koje pruža Philipsov 32PFL 9604 LCD i bez puno dvojbi zaslužuje preporuku.

PHILIPS 32PFL 9604 LCD 1

2

3

4

5

Slika Zvuk Opremlenost Priključci Daljinski upravljač Jednostvnost upravljanja

za Dizajn Prikaz boje Odlična crna boja Odličan kontrast Bežično priključivanje TV-a na Internet i računalo Digitalni MPEG 4 TV prijamnik Odličan daljinski upravljač Uputstvo za uporabu ugrađeno je u LCD i prikazuje se na ekranu Opremljenost različitim A/V priključcima Odličan zvuk

protiv Dugo vrijeme čekanja na prikaz slike kod uključenja LCD-a Povremeno nerazjašnjeno razvlačenje slike u široki slikovni mod, kada se gleda 4:3 TV slika

www.hifimedia.hr

DIGITAL I

M

A

G

E

Nikon Coolpix S1000pj Trend minijaturizacije i spajanja što više funkcionalnosti u jedan uređaj ne jenjava. Nikon je u svoj novi digitalni fotoaparat smjestio i projektor, te sada više ne treba spajati fotoaparat na TV kako bi se obitelji prikazale fotografije s ljetovanja. Maksimalna veličina projicirane slike je 1 metar na udaljenosti od 2m uz jačinu svjetla od 10 lumena, a moguće je prikazati slijed slika uz pozadinsku muziku i efektne prijelaze između fotografija. Maksimalno trajanje projiciranja slike je otprilike 1 sat ukoliko je baterija puna, a rezolucija prikaza je 640x480 piksela. U malom kućištu dimenzija 62,5x99,5x23 mm smješten

www.hifimedia.hr

je 5x Zoom-NIKKOR objektiv (28-140mm ekvivalentno 35mm formatu), 12,1 megapikselni CCD senzor i pozadinski ekran dijagonale 6,9cm (230.000 piksela). Video mogućnosti su za današnje vrijeme skromnih 640x480 piksela brzinom od 30sl/s. VR sistem stabilizacije slike sastavljen je od 5 funkcija: optička i digitalna stabilizacija, prepoznavanje pokretnog objekta, visoka razina osjetljivosti do ISO 6400, te BSS (Best shot selector) koji automatski snima do 10 slijednih snimaka dok je pritisnut okidače i sprema najoštriju snimku.

INFO: Fototeh, 01/6196 609, www.fototeh.hr

hi-fimedia #78

57

digital news Panasonic HDC-HS20 HS-20 ovogodišnji je Panasonicov model video kamere HD rezolucije 1.920x1.080 piksela. Za pohranu se koristi ugrađeni čvrsti disk kapaciteta 80 GB ili SD/SDHC memorijska kartica.

Hibridni mod snimanja omogućava snimanje do 45 minuta i 20 sekundi video zapisa (HE kvaliteta – 6Mbps VBR 1.440x1.080 piksela) uz 5.1-kanalni surround zvuk na ugrađeni disk i 32GB memorijsku karticu. Formati zapisa su MPEG4-AVC/ H.264 (AVCHD) za video i JPEG za fotografije. Novi optički stabiliziran Leica objektiv (F1,8-F3,3) omogućava 16x zoom (44,1-706mm ekvivalentno 35mm formatu) u kompaktnom kućištu, a ugrađeni senzor dijagonale 1/1,6" sastavljen je od 1,17 megapiksela. Uređajem se upravlja putem LCD ekrana dijagonale 6,9 cm (230.400 piksela). Dimenzije kamere su 69x64x128mm uz masu od 360g, a cijena 6.600.00 kn.

INFO: www.panasonic.hr INFO

Canon PowerShot G11 Canon je predstavio nasljednika svojeg najnaprednijeg kompaktnog fotoaparata PowerShot G10. Novi G11 ponovno ima pomični pozadinski ekran koji je izgubljen nakon G9 modela, dijagonale 7,1 cm i razlučivosti od 461.000 piksela.

Unaprijeđen je sustav redukcije šuma koji kombinira visoko osjetljivi 10 megapikselni CCD senzor (dijagonale 1/1,7") i ugrađeni DIGIC 4 procesor za obradu slike. Objektiv je optički stabiliziran i pruža mogućnost 5x uvećanja u rasponu od 28-140mm (ekvivalentno 35mm formatu) uz maksimalan otvor blende od F2,8F4,5. Snimanje video zapisa je moguće u rezoluciji od samo 640x480 piksela brzinom 30sl/s uz korištenje H.264 formata zapisa koji omogućava neprekinuto snimanje u trajanju oko 1,5 sati na 8GB SD/MMC memorijsku karticu. Smart Auto mod snimanja automatski analizira i uspoređuje kadar sa 22 predefinirana tipova scene i bira najbolju za optimalne rezultate. Za zahtjevnije korisnike tu je velik izbor manualnih postavki i snimanje u RAW formatu, te velik izbor dodataka u vidu eksternih bljeskalica i podvodnog kućišta. Na tržištu će se pojaviti tijekom listopada uz najavljenu cijenu oko 500 američkih dolara. INFO: www.canon.hr

Pentax Optio W80

58

media #78 hi-fimedia

Pentax Optio W80 nasljednik je W60 modela od kojeg je naslijedio dizajn uz nekoliko poboljšanja i preinaka.

Sada se na kutovima nalaze gume koje ublažavaju pad i štite fotoaparat od oštećenja pri padu do visine od 1m. Otporne brtve na kućištu omogućuju funkcioniranje aparata na dubinama od 5 metara u kontinuitetu do dva sata (JIS klasa 8), otpornost na prašinu (JIS klasa 6) i otpornost na temperature do –10°C. Širokokutni objektiv pokriva žarišnu duljinu od 28-140mm (ekvivalentno 35mm formatu), a ugrađeni CCD senzor bilježi sliku razlučivosti od 12,1 megapiksela. Video mogućnosti su u skladu s današnjim standardima i omogućuju snimanje u rezoluciji od 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s. Napredne i korisne funkcije koje olakšavaju snimanje su redukcija trešnje (Movie SR mod) i poseban mod za snimanje podvodnih filmova koji optimizira postavke aparata za kvalitetne snimke. Cijena je i dalje ostala niska u odnosu na konkurenciju i iznosi 2.299,00 kn.

INFO: Neo Orbis, 01/ 2944 447, www.pentax.hr www.hifimedia.hr

Foto: Anastazija Vržina - Alicia Keys

Izložba "Foto Gerila" Anastazije Vržine i Dejana Barića Fotografi Anastazija Vržina i Dejan Barić udružit će snage i javnosti predstaviti dio svoje autorske kolekcije koncertnih fotografija koje su marljivo gradili posljednjih godina. Pod nazivom "Foto Gerila" izložba će biti postavljena dva tjedna u Klubu Sax u Palmotićevoj ulici 22 u Zagrebu.

Za početak izložbe i malu ceremoniju otvorenja pripremljena je live svirka rock bendova Dr. Scout i 4head uz interaktivno sudjelovanjem publike. Otvorenje je 26. listopada i trajati će 14 dana. Izložba se održava uz podršku magazina FOTOMAG, TV emisije VIP MUSIC CLUB, portala www. net.hr, da nabrojimo samo neke medijske pokrovitelje.

Detalji se mogu pratiti na web stranicama www.anastazijavrzina.com i www.dominionart.net od početka listopada. Let’s rock together! www.hifimedia.hr

Adobe predstavio program Story za predprodukciju videa Adobe je u Amsterdamu obznanio publici da je od 10. rujna na njihovim stranicama http://labs.adobe. com/ objavljena beta "public preview" verzija njihovog novog softvera za kolaborativno razvijanje scenarija, Adobe Story. Ovom se pridošlicom u familiji svojih proizvoda Adobe okrenuo fazi predprodukcije videa i tako sa svojim Premium Production Suite-om (Premiere Pro, After Effects, Encore...) potpuno zaokružio proces stvaranja digitalnog videa; od ideje na papiru do distribucije.

Adobe je, od dosad jednostavnih uređivača tekstova, načinio moćno oružje koje prepoznaje tipične elemente strukture scenarija (likove, lokacije, scene...) i pretvara ih automatski u metadata podatke. Ti se metadata podaci, kada se određena scena i snimi, mogu integrirati u metapodatke tog video klipa, što bi u montaži trebalo znatno ubrzati proces manevriranja s golemim količinama snimljenih materijala, jer omogućuje pretraživanje video datoteka na temelju tih metadata podataka (recimo, kada se po imenu traži određeni lik u određenoj sceni, ili kada se traži određena lokacija u određeno vrijeme).

Ubrzanje procesa prevedeno znači brže obavljanje posla što je jednako manjim troškovima zbog veće efikasnosti. U komercijalnijoj primjeni, to bi omogućilo svakoj osobi da pretražuje video i slike na Internetu prema informacijama spremljenim u metadata podacima koje je definirao sam autor ili (ako datoteka dozvoljava) su dodatno opisali sami korisnici (nešto slično sistemu tagova).

Adobe Story će omogućiti importiranje tekstova u raznim formatima i stvaranje teksta unutar samog Story okružja. U oba slučaja, softver bi trebao automatski raščlaniti tekst na osnovne elemente i stvoriti meta podatke za korištenje u daljim fazama videoprodukcije.

Kako scenariji često nastaju suradnjom dvaju ili više autora, Story omogućuje i Online mod koji će dati opcije poput razmjene cijelih Story projekta između više ljudi s razinom prava na izmjenu teksta ovisno o odabranoj opciji; kada se daje drugom autoru da izmjeni i doradi tekst, kada se daje recenzentu da samo uz tekst doda zabilješke ne mijenjajući sadržaj i slično.

Uz Story, Adobe je i predstavio Flash Access 2.0, fleksibilan servis za zaštitu sadržaja koji, kako kažu u Adobeu, "Omogućuje distribuciju i monetarizaciju kvalitetnijeg sadržaja, što u konačnici stvara nove izvore prihoda za izdavače digitalnih medija."

S obzirom na stanje industrije tiskanih medija i prijedloga nekih teoretičara o naplati kvalitetnog web sadržaja kao jednom od održivih modela izdavaštva, ovo je logičan korak u tom smjeru, s naglaskom na video sadržaj u obliku zaštite koja, na primjer, omogućuje gledanje video sadržaja na određeno vrijeme (video rental) ili opcije u kojoj je neki (video) sadržaj čvrsto vezan za samo jedan komad hardvera Flash Access 2.0 zaštitom. INFO: www.adobe.com hi-fimedia #78

59

digital news Sony DSLR-A850 Najzanimljiviji model nove serije Sony Alpha DSLR fotoaparata je svakako A850 koji je nešto slabiji od trenutno najjačeg Sony DSLR-a A900. A850 koristi isti full-frame CMOS senzor razlučivosti 24,6 megapiksela, kao i većinu funkcija. Uz najavljenu cijenu od 2.000$ (samo tijelo) Sony pomiče granicu te nudi prednosti i kvalitetu full-frame fotografije puno širem krugu entuzijasta. Dva BIONZ procesora osiguravaju brzi rad i slijedno snimanje brzinom od 3sl/s u punoj rezoluciji.

Sistem fokusiranja sastavljen je od 9 senzora i 10 pomoćnih točki za bolje praćenje objekata u pokretu, a dodatni f/2,8 senzor pomaže pri preciznosti fokusiranja s brzim objektivima. Pozadinski ekran dijagonale 7,6cm sastavljen je od 921.000 piksela, a optičko tražilo prikazuje 98% kadra uz 0,74x uvećanje. SteadyShot INSIDE ugrađena stabilizacija senzora omogućuje snimanje oštrijih fotografija sa svim objektivima. Nedostaje snimanje video zapisa koje se raširilo u svijetu DSLR fotoaparata, ali ovaj fotoaparat je prije svega namijenjen entuzijastima i naprednim korisnicima koji uživaju ili zarađuju fotografijom. Na tržištu se očekuje tijekom rujna. INFO: Sony Hrvatska, 01 / 4694 823, www.sony.hr

Samsung DualView TL220 i TL 225 Snimanje autoportreta iz ruke uvijek je bilo problematično zbog nemogućnosti određivanja da li se u kadru nalazi cijelo lice ili fali dio glave. Kako bi tome doskočili, Samsung je predstavio dva nova digitalna fotoaparat (TL220 i TL225) s dva ekrana od kojih je jedan smješten na prednjoj strani pored objektiva dijagonale 3,8cm. Osim što je sada moguće vidjeti kadar prilikom snimanja autoportreta, na ekranu se može vrtjeti animacija koja će zainteresirati malu djecu te će prilikom snimanja biti okrenuti prema fotoaparatu. Ukoliko se koristi odgoda snimanja, na ekranu će se odbrojavati sekunde do snimanja fotografije. Velik i širok pozadinski ekran dijagonale 8,9cm kod TL225 modela (1.150.000 piksela) ili 7,6cm kod TL220 modela (230.000 piksela), osjetljiv je na dodir i služi za upravljanje fotoaparatom uz naprednu mogućnost prepoznavanja određenih poteza prstom. 12,2 megapikselni CCD senzor uparen je sa Schneider-KREUZNACH objektivom raspona žarišne daljine od širokokutnih 27-124,2mm (ekvivalentno 35mm formatu) uz maksimalan otvor blende od F3,5-F5,9. Optička i digitalna stabilizacija slike brine se za oštrinu slike, a Smart Auto mod snimanja prepoznaje scenu i automatski bira ispravan predefinirani mod snimanja. Snimanje videa moguće je u trajanju do 20 minuta maksimalnom rezolucijom od 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s uz korištenje H.264 kompresije. Cijena na američkom tržištu je 300 dolara za TL220 i 350 dolara za jači TL225 model.

INFO: www.samsung.com

60

hi-fimedia #78

Pentax Optio WS80 Pentax je za rujan najavio novi digitalni fotoaparat otporan na vodu do 1,5m dubine i prašinu. Dolazi u dvije nove sportske kombinacije boja za "njega" (crno-narančasti) i "nju" (bijelo-ljubičasti).

10 megapikselni CCD i Pentax objektiv raspona žarišne duljine od 35-175mm smješteni su u maleno i tanko kućište dimenzija 91x58x22mm.

Pozadinski ekran dijagonale 6,9cm sastavljen je od 230.000 piksela.

Snimanje video zapisa moguće je u najvećoj rezoluciji od 1.280x720 piksela brzinom od 30 sl/s. Prepoznavanje lica sposobno je prepoznati do 32 lica u kadru za 3 stotinke sekunde, a fotoaparat prepoznaje osmijeh i treptaj oka. Ovaj model namijenjen je manje zahtjevnim korisnicima koji žele simpatični maleni i otporni fotoaparat uz povoljnu cijenu. Najavljena cijena je 1.799 kuna.

INFO: Neo Orbis, 01/ 2944 447, www.pentax.hr

www.hifimedia.hr

HOKEJ JE PONOVNO U MODI, DOĐITE NA UTAKMICE!!

Raspored utakmica EBEL lige u Domu sportova u Zagrebu Petak, 11. rujan

Nedjelja, 18. listopad

Nedjelja, 29. studeni

Petak, 15. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - HK Acroni Jesenice

KHL Medveščak Zagreb - EC-KAC

KHL Medveščak Zagreb - HDD TILIA Olimpija

KHL Medveščak Zagreb - EC-KAC

Petak, 18. rujan

Nedjelja, 27. listopad

Nedjelja, 6. prosinac

Nedjelja, 17. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - HDD TILIA Olimpija

KHL Medveščak Zagreb - EC VSV

KHL Medveščak Zagreb - EC VSV

KHL Medveščak Zagreb - EHC LIWEST Black Wings

Utorak, 22. rujan 2009

Petak, 30. listopad

Nedjelja, 13. prosinac

Petak, 29. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - Graz 99ers

KHL Medveščak Zagreb - EC-KAC

KHL Medveščak Zagreb - HK Acroni Jesenice

KHL Medveščak Zagreb - EC VSV

Nedjelja, 27. rujan

Nedjelja, 1. studeni

Nedjelja, 27. prosinac

Nedjelja, 31. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - EV Vienna Capitals

KHL Medveščak Zagreb - Graz 99ers

KHL Medveščak Zagreb - Alba Volan 19

KHL Medveščak Zagreb - EV Vienna Capitals

Nedjelja, 4. listopad

Utorak, 17. studeni

Utorak, 29. prosinac

Petak, 5. veljača

KHL Medveščak Zagreb - EC Red Bull Salzburg

KHL Medveščak Zagreb - EC Red Bull Salzburg

KHL Medveščak Zagreb - EC Red Bull Salzburg

KHL Medveščak Zagreb - HDD TILIA Olimpija

Nedjelja, 11. listopad

Petak, 20. studeni

Nedjelja, 3. siječanj

Petak, 19. veljača

KHL Medveščak Zagreb - Alba Volan 19

KHL Medveščak Zagreb - EV Vienna Capitals

KHL Medveščak Zagreb - Graz 99ers

KHL Medveščak Zagreb - Alba Volan 19

Petak, 16. listopad

Petak, 27. studeni

Petak, 8. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - EHC LIWEST Black Wings

KHL Medveščak Zagreb - EHC LIWEST Black

KHL Medveščak Zagreb - HK Acroni Jesenice

Više informacija potražite na www.erstebankliga.at i www.medvescak.com

TEST

PANASONIC DMC-TZ7

Potvrda superiornos Kvaliteta slike ovog kompaktnog aparata iz Panasonica je odlična, a PREPORUKA fleksibilnost kadriranja koju pruža 12x zoom neprocjenjiva u nekim situacijama piše: Igor Jadan

K

ompaktni digitalni fotoaparati s velikim rasponom zooma čine se kao najbolji izbor za putovanja kada se ne želi ili ne može nositi veliki SLR s pratećom opremom, a traži se fleksibilnost prilikom kadriranja koju mali kompaktni fotoaparati s 4x zoomom ne mogu pružiti.

Konkurencija se u ovoj kategoriji zaoštrava, ali Panasonicova TZ serija uvijek je bila u vrhu što potvrđuje i novim TZ7 modelom.

Opis i performanse

CCD senzor razlučivosti od 10,1 megapiksela uparen je s odličnim Leica DC Vario Elmar objektivom rasponom

62

hi-fimedia #78

zooma od širokokutnih 25mm pa sve do 300mm koji omogućuje lakše snimanje udaljenih objekata. Da slike pri velikom zoomu ne budu mutne, brine se poznati Mega O.I.S. sustav stabilizacije koji svoj posao odrađuje vrlo dobro. Tijelo fotoaparata je metalno i čvrsto uz dobro raspoređene tipke koje omogućuju korištenje sa samo jednom rukom. Izdvojena tipka za snimanje video omogućuje brz početak snimanja ukoliko dođe do zanimljivog trenutka koji bi željeli snimiti kao video zapis. Izdvojena klizna tipka za prebacivanje između snimanja i pregledavanja zapisa nije najspretnije rješenje bolja bi bila obična tipka za prebaci-

vanje u mod pregledavanja, s vraćanjem u mod snimanja polupritiskom na okidač. Još jedna zamjerka ide na labav kotačić biranja načina snimanja koji se vrlo lako pomakne prilikom stavljanja fotoaparata u torbicu ili džep, što znači da se prilikom sljedećeg korištenja mora ponovo birati željeni mod. Brzom izborniku (Quick menu) pristupa se posebnom tipkom te su sve važne opcije dostupne i jednostavne za podešavanje čime se smanjuje potreba za ulazak u izbornik.

Stražnjom stranom dominira pozadinski ekran dijagonale 7,6cm koji se ističe nad konkurencijom visokom rezolucijom (460.000 piksela) i vidljivosti u

svim uvjetima snimanja. Uključivanjem opcije Auto power LCD, fotoaparat prilagođava jačinu svijetlosti ekrana ovisno o ambijentalnom svijetlu, što omogućuje vidljivost i upotrebljivost ekrana i pri jakom suncu.

Nakon pritiska na tipku za uključivanje fotoaparata potrebno je pričekati oko 2 sekunde do snimanja prve fotografije ukoliko se kotačić za biranje moda snimanja nije pomaknuo u krivu poziciju prilikom spremanja fotoaparata u torbicu. Slijedno snimanje nije impresivno i omogućuje snimanje 3 fotografije u jednoj sekundi (deklarirano 2,2sl/s) prije popunjenja memorijskog međuspremnika ili neograničewww.hifimedia.hr

TEST

ti TZ serije Pogled iz kabine London Eye – 1/500s, 48mm, F5,6, ISO100

za 12x zoom optički stabiliziran Ekran visoke rezolucije Video mogućnosti

protiv Prelabav kotačić za odabir moda snimanja Nedostatak ručnih podešavanja

no brzinom od otprilike 1,8 sl/s. Kod uključene opcije inteligentnog biranja ISO vrijednosti može se ograničiti maksimalna vrijednost na 400, 800 ili 1600. Brzina fokusiranja je vrlo dobra i fotoaparat je u stanju pratiti fokusirani objekt u kadru, fokusirati u 11 ili jednoj točki te prepoznati lice. Osim toga moguće je odabrati standardan početak fokusiranja polupritiskom na okidač ili Quick AF opciju koja počinje fokusirati čim osjeti pomak fotoaparata. TZ-7 je u stanju prepoznati do 15 lica u kadru, a ukoliko prepozna već neko od 5 pohranjenih lica u memoriji, njima će dati veću važnost i prilagoditi sliku.

Slika

Kvaliteta slike je odlična uz minimalno bačvasto izobličenje pri najširem kutu snimanja i izjednačenu oštrinu sredine i kutova. Šum na slici postaje problem kod ISO 800 vrijednosti te se preporuča ograničavanje automatskog podešavanje ISO vrijednosti na 400. Pri ISO 400 vrijednosti primjećuje se umjewww.hifimedia.hr

rena pojava šuma i efekta korekcije šuma čime se malo gube detalji na slici. Glavni krivac je kao i uvijek, senzor male površine karakterističan za kompaktne fotoaparate. Automatske postavke balansa bijele boje u pravilu su bile dobre, ali uz manje probleme s fluorescentnom rasvjetom što se moglo korigirati ručnim podešavanjem balansa. Boje su ugodne i manje su zasićene nego kod većine kompaktnih modela. Noćne snimke iz ruke, uz povremeno korištenje ograde ili stupa za stabilizaciju, tijekom šet-

nje Londonom ispale su prilično oštre uz dobru razinu detalja. Na snimkama portreta nije dolazilo do problema s pojavom crvenih oči. Snimanje video zapisa sa ovim fotoaparatom je zadovoljstvo jer uz automatsku stabilizaciju slike moguće je koristiti i optički zoom za vrijeme snimanja. Maksimalna HD rezolucija od 1.280x720 piksela može se snimiti u MJPEG ili AVCHD formatu zapisa koji pruža bolju video i audio kvalitetu uz manje memorijsko zauzeće. Zoom je usporen kako se ne bi čuo rad motora za vrijeme snimanja, a dva mikrofona omogućuju snimanje Dolby stereo zvuka. Ukoliko želite veću kompatibilnost sa programima za reprodukciju i obradu video zapisa, možete koristiti MJPEG format uz nešto slabiju kvalitetu snimke i veće zauzeće prostora.

Zaključak

Panasonic je s TZ7 modelom opet dokazao da u ovoj kategoriji ultrazoom kompaktnih digitalnih fotoaparata pripada samom vrhu. Kvaliteta slike je odlična, a fleksibilnost kadriranja koju pruža 12x zoom neprocjenjiva u nekim situacijama. Napredni

Big Ben – 1/500s, 59mm, F5,6, ISO80

PANASONIC DCM-TZ7 1

2

3

4

5

Ergonomija Mogućnosti Kvaliteta slike

korisnici će zamjeriti nedostatak veće kontrole nad postavkama snimanja, to jest nedostatku manualnih modova snimanja. Prepuštanje automatici koja dobro obavlja svoj posao, ograničava kreativnost korisnika koji ne žele koristiti fotoaparat samo za dokumentiranje trenutka, ali takvi korisnici će ionako radije odabrati DSLR fotoaparat.

12 OPTI»KI ZOOM

1.280x720 15sl/s

10,1

F 3,3-4,9 LCD SD/ 7,6 cm MMC MEGA PIKSELA

PANASONIC DCM-TZ7 ISO: 80-1.600 Fokusiranje(Manualno/Makro) NE/3cm Ekspozicija 1/2000-8 Zapis JPEG Baterija/Punjač Li-Ion/DA Dimenzije (ŠxVxD): 103,3x59,6x32,8 mm Masa 206g Cijena: 2.999kn INFO: www.panasonic.hr

hi-fimedia #78

63

TEST

O LY M P U S E P - 1

2009.

EP-1 je namijenjen kupcima kojima je važniji dizajn od kvalitete slike, jer za istu cijenu može se kupiti DSLR fotoaparat koji pruža veću kvalitetu slike, a masom i veličinom bitno ne odskače od Olympusovog hibrida 64

hi-fimedia #78

1959.

Diza

prije

prakt

ičnos

TEST

jn

ti i kv

alitet

e

piše: Igor Jadan

N

akon d v a Panasonicovamikro 4/3 modela, Olympus je izdao svoj dugo očekivani model EP1 iz nove PEN serije. Rijetki će se sjetiti PEN serije analognih fotoaparata koja datira iz 1959.godine i bila je hit na tržištu, kao što i EP-1 obećava svojom kombinacijom najnovije tehnologiju i retro dizajna. Veličinom, EP1 se smješta između DSLR i kompaktnih fotoaparata. Pruža mogućnost izmjene objektiva koji omogućuju veću fleksibilnost i kvalitetu slike od kompaktnih modela. Postoje kompaktni modeli koji su veći i DSLR modeli koji su manji od EP-1. Tijelo fotoaparata je metalno i čvrsto, a uz 17mm pancake objektiv dimenzije su male u odnosu na DSLR modele. Tipke su dobro razmještene i uz mogućwww.hifimedia.hr

nost dodjeljivanja funkcija kotačićima, upravljanje je brzo i jednostavno. Iznenađenje je što nema ugrađene bljeskalice. Nedostatak ugrađene bljeskalice normalan je kod profesionalnih SLR modela, ali za jedan kompaktni fotoaparat to je veliki nedostatak. Ne samo zbog dodatnog troška za bljeskalicu, već i zbog nespretnosti koja proizlazi iz potrebe da se bljeskalica mora nositi sa sobom i montirati kada zatreba. Pozadinski ekran dijagonale 7,6cm širokog vidljivog kuta upotrebljiv je u svim uvjetima, ali je za današnje standarde naprednih fotoaparata niske rezolucije (230.000 piksela).

što je bilo i za očekivati zbog korištenja kontrastnog sustava fokusiranja u 11 točaka, uz veće probleme pri slabom osvjetljenju. U odnosu na Panasonic G1, EP-1 je sporiji i često ne uspijeva fokusirati mračniju scenu. Osjeti se nedostatak lampice za pomoć pri fokusiranju u mraku. Pomicanjem prstena za fokusiranje na objektivu, uvećava se dio scene za 7x (10x pomicanjem kotačića), a pomoću navi-

gacijskih tipki moguće je odabrati jednu od 225 zona uvećanja i tako točno odrediti željenu točku fokusa. EP-1 posjeduje sve napredne načine snimanja (P,A,S,M) uz iAuto mod koji prepoznaje scenu i sam bira prigodni predefinirani mod snimanja. Novi artistički filteri pružaju zanimljive efekte u realnom vremenu, ali pojedini efekti su procesorski jako zahtjevni što se vidi u trzavijem prikazu na ekranu i primjeni

Performanse

Brzina slijednog snimanja je vrlo dobrih 3sl/s do popunjenja memorijskog međuspremnika koje iznosi oko 20-ak JPEG ili 14 RAW fotografija i onda se usporava na nešto manje od 2sl/s.

Brzina automatskog fokusiranja je u rangu kompaktnih fotoaparata, hi-fimedia #78

65

TEST

O LY M P U S E P - 1

Bljeskalica FL-14 Izostavljanje bljeskalice sa tijela EP-1 fotoaparata znači da nakon zalaska sunca ovaj fotoaparat postaje skoro neupotrebljiv te je potrebno kupiti vanjsku bljeskalicu. Uz fotoaparat, na testiranje dobili smo i FL-14 bljeskalicu dizajniranu posebno za ovaj fotoaparat što se očituje u prikladnom izgledu, malim dimenzijama i masi od samo 84g. Bljeskalica se napaja pomoću 2 AAA baterije i dobro osvjetljava scenu u većini slučajeva uz brojku vodilju 14 (ISO 100), a nudi opcije TTL Auto, Auto i ručnog načina rada.

Zamjerka je na nemogućnost podizanja bljeskalice u zrak kako ne bi direktno osvjetljavali scenu. Cijena od 1.206 kn nije mala i prilično povećava investiciju u EP1 sistem.

Optičko tražilo VF-1 Korisnici naviknuti na kadriranje putem tražila, mogu kupiti dodatno optičko tražilo sa uvećanjem od 0,47x po cijeni od 806 kn. Tražilo se priključuje na mjesto vanjske bljeskalice te nije moguće istovremeno korištenje oba dodatka. Tražilo je prilagođeno za korištenje sa ZUIKO DIGITAL 17mm pancake objektivom.

Prilično skup dodatak ograničene upotrebljivosti.

Objektivi Uz tijelo fotoaparata, ovisno o odabranom paketu, dolaze maleni objektivi: M.ZUIKO DIGITAL 17mm 1:2.8 Pancake i/ili M.ZUIKO DIGITAL ED 14-42mm 1:3.5-5.6. Oba objektiva pružaju oštru sliku uz minimalna izobličenja i pojave neželjenih efekata. Maleni pancake 17mm objektiv idealan je za portretne snimke uz izuzetno malenu dužinu (22mm) i masu (71g), a 14-42mm (28-84mm ekvivalentno 35mm formatu) pruža veću fleksibilnost prilikom kadriranja, ali uz slabiji otvor blende koji se kreće od F3,5-5,6. Zoom objektiv je malene dužine (43,5mm), ali prilikom korištenja njegova se dužina skoro udvostručava jer ga je potrebno otvoriti povlačenjem tipke LOCK i zaokretanjem do pozicije 14mm. Time se dobilo na kompaktnosti prilikom prenošenja fotoaparata, ali i potrebom da se objektiv otvori kako bi se moglo snimati.

Ta praksa otvaranja objektiva brzo prelazi u naviku, te se ne gubi puno vremena jer se prilikom skidanja poklopca na objektivu on brzo i lako otključava i otvara. Pancake objektiv dolazi u srebrnoj, a zoom objektiv u srebrnoj ili crnoj boji.

66

hi-fimedia #78

efekta na snimljenu fotografiju u trajanju do 6 sekundi.

Kvalitetom slike, EP-1 zaostaje za SLR fotoaparatima i spada među bolje kompaktne fotoaparate. Razina detalja je vrlo dobra, a zahvaljujući odličnim objektivima slike su oštre u sredini i na rubovima. Ugrađena mehanička stabilizacija senzora radi svoj posao odlično, a moguće je iskoristiti žiroskop za pomoć pri horizontalnom i vertikalnom pozicioniranju fotoaparata (uz rubove ekrana prikazuje se nagib tijela u odnosu na horizontalnu i vertikalnu os). Boje su ugodne, a automatski balans bijele boje na svim slikama bio je ispravno detektiran. Pojava šuma je dobro kontrolirana i nema većih problema do ISO 800 vrijednosti. Video zapis HD rezolucije (1.280x720 piksela) uz stereo zvuk pruža kvalitetnu sliku, ali je ograničen na trajanje do 7 minuta. Za vrijeme snimanja može se koristiti zoom i zanimljivi artistički efekti.

Zaključak

Vrlo dobro osmišljena i organizirana marketinška kampanja na internetu pobudila je velik interes i očekivanja od ovog fotoaparata. Očekivanja su dodatno narasla zbog odličnog starta mikro 4/3 formata sa Panasonicovim G1 modelima. Od Olympusa, kao glavnog proizvođača i podržavate-

OLYMPUS EP-1 1

2

3

4

5

Ergonomija Mogućnosti Kvaliteta slike

za Dizajn Stabilizacija slike Video mogućnosti

protiv Cijena Nedostatak ugrađene bljeskalice

lja 4/3 standarda, se s pravom očekivalo puno, ali na žalost o EP-1 se više priča zbog dizajna nego zbog kvalitete i inovativnosti. Ne može se reći da ovaj fotoaparat nema mnoštvo naprednih mogućnosti i lošu sliku. On donosi novosti u vidu kreativnih načina snimanja i efekata, ali nedostaci u vidu nepostojanja ugrađene bljeskalice smanjuju jednostavnost korištenja i dodatno povećavaju njegovu ionako visoku cijenu. EP-1 je fotoaparat namijenjen kupcima kojima je važniji dizajn od kvalitete slike, jer za istu cijenu može se kupiti DSLR fotoaparat koji pruža veću kvalitetu slike, a masom i veličinom bitno ne odskače od Olympusovog hibrida.

12,3 MEGA PIKSELA

LCD 7,6 cm

1.280x720 30sl/s

Karakteristike: ISO 100-6.400; Manualno fokusiranje DA; Ekspozicija 1/4000-2; Zapis JPEG, RAW; Baterija/Punjač Li-Ion/ DA; Masa 335g; Dimenzije 120,5 x 70 x 35 mm; Cijena 5.443 kn tijelo / 6.653 kn sa 17 mm pancake objektivom / 5.846 kn sa 14-42 mm objektivom / 7.460 kn s oba objektiva; bljeskalica FL-14 1.260 kn; optičko tražilo VF-1 806 kn. INFO: www.olympus.hr, 01/4899 035 www.hifimedia.hr

godina

Uspon W oodstock i pad, najveći kralja popa koncert U povijesti slavi 40. rođendan s

Tri dana ljubavi i glazbe Na Woodstocku se na imanju od 240 hektara našlo gotovo pola milijuna ljudi koji su u četiri kolovoška dana 1969. tvorili mnogo više od koncertne publike; predstavljali su kontrakulturnu mini-naciju, silu mladih koja prezire nasilje i ratove, netoleranciju i ustajale društvene norme piše: Tihomir Ivka

T

ih godina s kraja šezdesetih kao da je neka viša sila odlučila prelomiti civilizaciju bremenitu suprotnostima i paradoksima, namjerila se multiplicirati, nagurati i intenzivirati velike događaje, pozitivne i katastrofične u kratki povijesni interval. Bila su to vremena kad je čovjek bio spreman za tehnološki dotad nezamislive korake: izvedena je prva transplatacija srca, čovjek se usudio hodati po Mjesecu, kompjuterski pionir Intel spremao se proizvesti komercijalni mikroprocesor kao prvi korak ka današnjem PC-

68

hi-fimedia #78

internet dobu. Svijet je napredovao, ali su brojni krvavi ratovi, globalna polarizacija po ideološkoj osnovi, institucionalizirani rasizam, revolucije, zločini i represije pokazivali da se civilizacija i dalje hrva u blatu barbarizama svih vrsta; divljao je rat u Vijetnamu, rasisti su pucali u borce za ljudska prava (Martin Luther King), nezadovoljnici iz Trećeg svijeta u liberalne političare (ubojstvo Roberta Kennedya), u Europi Rusija je u krvi gušila pokušaj Čehoslovačke da se otrgne zagrljaju Varšavskog pakta, u Francuskoj je bjesnila student-

sko-radnička revolucija, Frakcija Crvene Armije u Njemačkoj bombama je započela unaprijed izgubljenu bitku protiv kapitalizma, raslo je nasilje u Sjevernoj Irskoj, ETA je terorizmom počela "uvjeravati" Španjolsku na samostalnost Baskije. O Africi i Južnoj Americi da ne govorimo, plemenski sukobi, postokolonijalni ratovi i vojni udari izmjenjivali su se kao na traci. Charles Manson je sa sljedbom luđaka krenuo ubijati slavne i bogate, započevši svoj krvavi pir sa Sharon Tate, oko San Francisca morali su pribjegnuti policijskom www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #78

69

Woodstock, najveći koncert U povijesti slavi 40. rođendan s

satu ne bi li zaustavili serijskog ubojicu Zodiaca koji se namjerio ubijati mlade parove iz čista mira.

Koliko smo bili daleko od uljuđenog društva prije 40 godina kazuje i podatak da je tek tada legendarni Yale upisao prvu ženu na studij i da je 1968. predsjednik Lyndon B. Johnson potpisao povelju o građanskim pravima po kojoj rentijer ili prodavatelj stambenog prostora više neće moći uskratiti pravo na iznajmljivanje i prodaju čovjeku zato jer mu se ne sviđa boja njegove kože. Uglavnom, svijet je bio u kaosu, svojevrsnom revolucionarnom stanju rješavanja raskoraka između tehnološkog napretka i novih vidika s jedne strane, i nesposobnosti da osigura harmoniju na globalnoj razini.

Ventil svijeta kao kipućeg lonca

I u glazbi stvari su se revolucionalizirale. Tih su dana LSD i sva sila nelegalnih supstanci bile regularno "gorivo" za proširenje kreativnih dometa, tražila se istina i smisao postojanja, a ne samo disci-

K

plina i profesionalizam kao danas.

Drugim riječima, o profitu se razmišljalo, ali je bio sporedan. Kraj šezdesetih donio je niz iznimnih psihodelijom obojanih glazbenih pojava i djela (od Pet Sounds Beach Boysa do Sgt. Peppers Beatlesa, prvih Pink Floyda, nevjerojatne imaginacije Hendrixovih djela, grupe Love ili improvizatorske prirode žanrovski šarenih Grateful Dead), ali i udaranja temelja koji će se nadograđivati sve do danas. U to su vrijeme izdavani proto-metal albumi (Led Zeppelin i Black Sabbath prije svih), a i punk je dobivao prve obrise kroz Stooges, MC5 i The Velvet Underground. Da podvučemo crtu, krajem šezdesetih naš je globus u svim pogledima kuhao kao kipući lonac. Para je negdje morala izaći, dogoditi se erupcija, simbolični klimaks tog zgusnutog ritma događaja. Sudbina je htjela da to bude koncert na farmi mljekara Maxa Yasgura koji je organizatorima za 75 000 dolara ustupio prostor blizu mjestašca Bethel, oko 150 kilometara uda-

lih i svojevrsnog mesije generacije Boba Dylana, no tamo lokalne vlasti odbile ideju jer nisu na svojim poljima htjeli ni pomisliti o 50 tisuća raskalašenih hipika. Organizatori su baratali tom umanjenom brojkom, iako su se potajno nadali da

Ludi pothvat četvorice organizatora

oliko je fenomen Woodstocka kao dotad najvećeg koncerta u povijesti intrigantan i zanimljiv, toliko su zanimljivi i preduvjeti zbog kojih se uopće mogao dogoditi. Spomenute društveno-političke okolnosti svakako su važan moment, no jednako odlučujući moment se krije u organizatorima festivala, četiri mlada (najstariji je imao 26 godina), živopisna lika s gotovo naivnom percepcijom poslovanja. John Roberts naslijedio je veliko bogatstvo u obitelji koja se bavila farmaceutskim poslom, o glazbi nije znao ništa: jedini koncert u njegovom životu bio je onaj Beach Boysa. Njegov prijatelj Joel Rosenman dolazio je također iz bogate obitelji i imao je diplomu pravnika s prestižnog Yalea. Oni su imali novac, ali im je nedostajalo ideja pa su u NY Times i Wall Street Journal dali oglas da imaju neograničeni kapital i traže uzbudljive poslovne ideje u koje bi investirali novac. Treći čovjek u priči bio je Artie Kornfield, s 25 godina je već dogurao do potpredsjednika Capitol Recordsa, pisao

70

ljenog od New Yorka. Originalna ideja organizatora bila je da se festival oglašavan pod sloganom "Tri dana mira i glazbe" održi u blizini Woodstocka, mjesta poznatog po tome što je postao dom mnogih rock zvijezda, između osta-

hi-fimedia #78

je hit pjesme i bio uspješan producent. Njegov novopečeni prijatelj Michael Lang bio je operativac, pravi hippie koji je uokolo hodao bos, ali je iza sebe imao uspješne organizacije festivala s po 40-ak tisuća posjetitelja. Imali su zajedničku ideju da naprave ekskluzivni studio za snimanje u Woodstocku jer se tamo u to doba preselila sva sila rock zvijezda, među njima i Bob Dylan. Iz te ideje proizašla je druga; ne bi bilo loše organizirati festival od čije bi se zarade financirala izgradnja studija. isu vidjeli oglas Robertsa i Rosenmana, ali ih je povezao zajednički prijatelj i kad su Kornfield i Lang shvatili da prva dvojica stvarno imaju neograničeni kapital i da su dovoljno ludi uložiti ga u festival, sve priče o studiju pale su u drugi plan. Znali su da s mnogo novaca mogu napraviti dotad neviđeni festival, ali je ambicija rasla postepeno. Prvo koncert za pet tisuća ljudi s par izvođača, da bi došli do ideje da naprave najveći rock koncert ikada. Nisu postupali amaterski pripremama. Mjesecima prije koncerta podgrijavali su u "alternativnim" medijima atmosferu i pažljivo gradili imidž Woodstocka. U Village Voiceu i Rolling Stoneu prvo, a onda su kampanju prenijeli u NY Times i slične velike novine putem plaćenih oglasa. Woodstock nije bio priča koja se širila samo od uha do uha, već je bila plod detaljno razrađene medijske kampanje.

Sa saznanjem da Roberts i Rosenman imaju veliki novac, Lang i Kornfield nisu štedjeli i probili su budžet za nekih 300 posto, sve je koštalo tada vrtoglavih 2,5 milijuna dolara. Dobra prodaja karata ulijevala je nadu, no svi snovi o profitu urušili su se kad je popustila ograda prvi dan festivala i jedno 350 tisuća ljudi ušlo besplatno na Yasgurovu farmu. I nitko nije bio posebno razočaran zbog toga – jednostavno bilo je previše ljudi i organizatori na kraju nisu nikome branili da uđe besplatno. Na kraju, s poslovnog stanovišta plaćena je visoka cijenu za četiri dana kontrakulture. Gubitak je iznosio oko 1,3 milijuna dolara i nekima od organizatora trebala su desetljeća da se poslovno oprave.

N

www.hifimedia.hr

Zvijezde i ugovori M

bi se moglo pojaviti i do 250 tisuća ljudi, no radije su lagali negoli starosjedioce plašili nezamislivim brojkama. Kad su na dan festivala (sve je počelo u petak 15. kolovoza i završilo 18. ujutro Hendrixovim nastupom), mladi iz cijele Amerike na glavnom autoputu države New York prouzročili najveće prometno zakrčenje u povijesti, svi uključeni u organizaciju su počeli shvaćati da su privukli masu koju nisu sanjali ni u najluđim snovima. Na Woodstocku se na imanju od 240 hektara našlo gotovo pola milijuna ljudi koji su u četiri kolovoška dana 1969. tvorili mnogo više od koncertne publike; kako se to voli reći, predstavljali su kontrakulturnu mini-naciju, silu mladih koja prezire nasilje i ratove, netoleranciju i ustajale društvene norme. S obzirom da se na mjestu događaja pojavilo barem dvostruko više ljudi od najvišeg očekivanja, festival se na neki način pretvorio u kaos.

Kad ograde popuste

Iako je prodano je oko 200 tisuća karata u pretprodaji, bilo je barem još toliko ljudi na Woodstocku koji je nisu imali, a htjeli su ući; ograde su ubrzo nestale i masa je preplavila Yasgurovu farmu bez ikakve kontrole, nedostajalo je zdravstvene zaštite, hrane i pića, o sanitarnim uvjetima da se i ne govori. U potpunoj slobodi - ili anarhiji, kako se uzme - s razglasa se upozoravalo da "onaj smeđi acid treba izbjegavati jer je grozne kvalitete", droge su se trošile nemilice, to jest proširivao um, ljudi su šetali goli uokolo, većina nije imala nikakav šator već su pod vedrim nebom www.hifimedia.hr

proveli tri dana, policije je bilo minimalno, za održavanje reda bila je zadužena hipi policija iz kalifornijske hipi komune Hog Farm. Tome unatoč, ili možda baš zbog toga, na Woodstock festivalu nije zabilježeno nikakvo nasilje.

Doduše dogodile su se tri smrti,

dvije logične, zbog predoziranja heroinom i jedna u nesretnom slučaju kad je traktor pregazio jednog posjetitelja u vreći za spavanje. Liječničkih intervencija je bilo dosta (preko pet tisuća, uglavnom zbog posljedica loših "tripova"), nekoliko zabilježenih abor-

ichael Lang je na festival doveo sve glavne izvođače koje je i želio osim Dylana. Njegov prateći sastav The Band je potpisao ugovor, Lang je s Dylanom par tjedana prije razgovarao i bilo je izgledno da će doći. Nije se pojavio. Nastupilo je ukupno 32 izvođača, između ostalih Jimi Hendrix, Joan Baez, Santana, Canned Heat, Grateful Death, Creedance Clearwater Revival, The Who, Janis Joplin, Jefferson Airplane, Joe Cocker, Crosby, Stills, Nash & Young…Prvi je dan bio akustičarski s Baez, tada u šestom mjesecu trudnoće, kao headlinerom. Prvi je u petak 15. kolovoza u 17 sati i 7 minuta nastupio Richie Havens i njegov je nastup prisilno potrajao skoro tri sata jer zbog zakrčenja cesta još nitko drugi nije bio tamo, osim Tima Hardina, nesposobnog da nastupi jer je bio drogiran. Na kraju je stvar, paradoksalno, spasila vojska dovezavši izvođače vojnim helikopterom. Nastupalo se do jutra, CSN&Y su nastupili u tri ujutro u nedjelju, a The Who sa svojim dugim setom od čak 25 pjesama u 4 ujutro, noć prije. rganizatori su dogovorili da honorari za zvijezde ne smiju biti iznad 15 tisuća dolara. Jedina iznimka je bio Hendrix koji je naplatio 32 tisuće. Trebao je nastupiti u nedjelju i ponedjeljak, no to se nije dogodilo zbog velikih kašnjenja u rasporedu za nedjelju. Jefferson Airplane su uzeli 12 tisuća, The Who 500 više, CCR 11.500 dolara. Sveukupno je na izvođače potrošeno 180 tisuća dolara.

O

hi-fimedia #78

71

Woodstock, najveći koncert U povijesti slavi 40. rođendan s

Tko je sve promašio Woodstock?

M

nogima je Woodstock poslužio kao sjajna promocija, Santana je tih dana izdao svoj debi album kao i Joe Cocker i CSN, neki su odsvirali tek nekoliko koncerata prije Woodstocka kao proto-metal skupina Mountain. No, bilo je i odbijenica jer bendovi jednostavno nisu predvidjeli da će propustiti najveći koncert svih vremena. The Byrds su se nasvirali malih festivala u lošim uvjetima i jednostavno pomislili da će Woodstock biti još jedan takav, Jethro Tull su po jednoj verziji odbili sudjelovati jer im se nije dalo družiti s prljavim hipijima tri dana, po drugoj su procijenili da bi veliki koncert mogao ubiti njihovu karijeru i prije negoli je počela. Doorsi su također odustali u zadnji čas, navodno jer je Morrison zazirao od pjevanja na velikim otvotusa, niti jedno rođenje, iako do danas postoje nagađanja da je netko svijet ugledao upravo na Woodstocku. Moglo bi se reći minorno u odnosu na užasne uvjete i toliki broj ljudi na malom prostoru. Sve u svemu, vlasnik farme Max Yasgur nije puno pogriješio kad se s pozornice festivala obratio masi riječima kako su okupljeni mladi dokazali nešto svijetu, da na najvećem skupu u povijesti mogu tri dana biti zajedno, zabavljati se

72

hi-fimedia #78

renim prostorima, Led Zeppelin su odustali iz ega, "jer bi bili tek jedan od bendova na popisu". Moody Blues su radije nastupili u Parizu tih dana, a Joni Mitchell je na nagovor managera odustala od nastupa jer je imala zakazan nastup na nekom TV showu ABC mreže.

Bez obzira na razloge otkaza, svi su kasnije sigurno zažalili zbog krive procjene. Najbolje je to opisao Tommy James koji je sa svojim The Shondellsima u to doba imao veliki hit "Crimson And Clover": "Bili smo na Havajima kad me nazvala sekretarica i rekla da u nekoj nedođiji neki uzgajivač svinja organizira festival i želi da nastupimo na njegovoj poljani.

Naravno da nismo bili zainteresirani. Par dana kasnije čupali smo kosu kad smo vidjeli što smo propustili."

i slušati glazbu, i ne raditi ništa drugo nego zabavljati se i uživati u glazbi. Iako su urednici nacionalnih novina (u prvih 36 sati bio je tamo jedino novinar New York Timesa) insistirali da u izvještajima bude naglasak na mogućoj pobuni, sanitarnoj katastrofi, kršenju zakona zbog sveopće uporabe droge, na kraju su novinari ipak uvjerili urednike da je unatoč kaotičnim okolnostima, Woodstock prije svega bio trijumf mira i ljuba-

vi jedne drugačije Amerike koja je težila društvenoj harmoniji i pacifizmu. Mnogi koji su se tamo našli zapravo nisu bili svjesni da na neki način stvaraju povijest, oko Woodstocka je fama narasla više poslije njega nego za samog trajanja. Dakako, zbog nezamislive okupljene mase, pa zbog izvrsnog dokumentarnog filma kojeg su pronicljivi organizatori pripremali jednako pomno kao i festival koji je kasnije išao u kino distribuciju.

Tu su bili i albumi s živim snimkama, kao i razna svjedočanstva, od onih reporterskih u dnevnim novinama do opširnih knjiga.

Važno mjesto kolektivnog sjećanja

I na četrdesetgodišnjicu Woodstocka izlazi sva masa zapisa s legendarnog događaja; šesterostruki CD na kojem je predstavljeno 29 od sveukupno 32 izvođača (Woodstock – 40 Years On: Back to Yasgur’s Farm), zatim neki od najupečatljivijih izvedbi u cijelosti na odvojenim izdanjima (Sly and the Family Stone, Jefferson Airplane, Janis Joplin, Johnny Winter, Satana), tu je i de luxe DVD izdanje dokumentarca, razne knjige sjećanja i koncerti u čast Woodstocka. Čini se da u kolektivnom sjećanju čitavog svijeta Woodstock danas zauzima mnogo važnije mjesto negoli su to "originalni" posjetitelji uopće mogli zamisliti. Možda najprikladniji detalj tome u prilog je legendarni nastup Jimija Hendrixa, najveće i najskuplje zvijezde na Woodstocku. Njegova ekstatička izvedba američke himne danas je jedna od prvih asocijacija na Woodstock. Tada, na licu mjesta, zbog kašnjenja nastupa i kiše, Hendrix je nastupio tek četvrti dan, u ponedjeljak ujutro i njegovu legendarnu verziju "StarSpangled Banner" propustilo je 95 posto posjetitelja. Svi su već otišli. U legendu. Zajedno sa svim što se događalo u tri dana ljubavi i glazbe. www.hifimedia.hr

sonic YoUth

Sonic Youth Eternal Matador

Umjetnost buke Piše: Denis Leskovar

Svojom kreativnom drskošću i inovativnim pristupom klasičnoj strukturi onoga što zovemo "pop" pjesmom, Sonic Youth su ispisali novu definiciju svjetskog rock and rolla - i još je ispisuju www.hifimedia.hr

U

običajena tvrdnja da su Sonic Youth praktički "definirali indiescenu osamdesetih" sigurno je točna, i ona se poput mantre ponavlja još od njihovih ključnih albuma.

Točno je i da su "redefinirali mogućnosti rock gitare", no danas, nakon skoro tri desetljeća rada te šesnaest studijskih albuma postojano visoke kakvoće, njihovo značenje umnogome nadilazi ovako uske kvalifikacije. Ako ćemo insistirati na rezimirajućim ocjenama, zaključak je samo jedan: svojom kreativnom drskošću i inovativnim pristupom klasičnoj strukturi onoga što zovemo "pop" pjesmom, Sonic Youth su ispisali novu definiciju svjetskog rock and rolla - i još je ispisuju.

Punk, post-punk, alternativni i "nezavisni" rock, suvremena avangarda pa čak i mainstream – nakon njih ništa nije kao što je bilo, ili je trebalo biti.

Poput njihovih velikih uzora, Lou

Reedovih Velvet Underground, u soundu grupe Sonic Youth kao da je sublimirana sva neuroza i kakofonija New Yorka, na čijoj se uskuhaloj sceni početkom 80-ih okupila jezgra benda: gitaristi/pjevači Thurston Moore i Lee Ranaldo, te basistica Kim Gordon.

Prema Mooreovoj ideji, ime je nastalo kombinacijom nadimka Freda "Sonic" Smitha iz grupe MC5 i notornog reggae DJ-a Big Youtha. Spajanje naizgled nespojivog, naznačeno već i u odabiru imena, vremenom će postati zaštitni znak grupe. Unikatni gitaristički stilovi Moorea i Ranalda proizvod su tvrdoglavih umova, uvijek sklonih radikalnim eksperimentima – instrumente su štimali na nekonvencionalne načine (poput Joni Mitchell, kojoj su posvetili prikladno naslovljenu temu "Hey Joni"), a autorski pristup bio je jednako otvoren svim pokusima. Nije čudno da su početne radove, istoi-

Nakon sedamnaest godina provedenih pod okriljem Geffena, Sonic Youth se ponovno vraćaju u indieegzil - potpis je stavljen na ugovor s kućom Matador no jedan je novinar nedavno podsjetio da su oni ionako uvijek činili isključivo ono što ih je volja. U čemu je onda kvaka? Ni u čemu – promjena etikete uvijek otvara novo poglavlje u karijeri izvođača, a ako je album Eternal po nečemu poseban, onda je to očit pokušaj da se na jednome mjestu obuhvate svi stilski postupci od kojih je satkana njihova manje-više beskompromisna karijera.

Tiho, glasno, metalno, atonalno i (pseudo)melodično, neprohodno, kaotično i koncizno, agresivno i katkada lirično, distorzično i katkada akustično, ali nikad do kraja predvidivo... Kakvi su bili prije dva ili tri desetljeća, a takvi ostali i danas, kada je Thurston Moore – jedan od tri glavna motora benda – bezobrazno zakoračio u pedeset i drugu godinu života. Od artikulirane eksplozije u uvodnoj dvominutnoj "Sacred Trickster", preko "Leaky Lifeboat" (posvećene pjesniku Gregoryju Corsou), do devetominutnog finala "Massage The World", bend zadržava srazmjerno visoku kvalitativnu razinu. Očito im ni "pod stare dane" nije svejedno kako im zvuče albumi, ali i izgledaju omotnice: ekspresivnu sliku na ovitku izradio je pokojni John Fahey, vjerojatno najinovativniji akustični "fingerpicker" u povijesti američke "roots" glazbe. hi-fimedia #77

73

sonic YoUth meni mini LP i prvijenac Confusion Is Sex, objavili na Neutral Recordsu etiketi u vlasništvu avangardnog skladatelja i uvrnutog gitarističkog čarobnjaka Glena Brance. Njegov se utjecaj čuje u jednakoj mjeri kao i onaj Iggyjevih Stoogesa, čiji je mahniti klasik "I Wanna Be Your Dog" uvršten na spomenuti debi, premda u koncertnoj verziji. No vremenom su u svoju "krivo naštimanu", distorziranu buku ubacivali sve više tradicionalnih elemenata, zahvaljujući čemu se kult Sonic Youtha počeo granati u svim pravcima. Nakon što su na ploči Bad Moon Rising zavirili u mračne kutke Amerike, izdanje EVOL (na kojemu se na bubnjevima ustalio Steve Shelley) pokazivalo je da Sonic Youth ipak ne kane odustati od klasičnijih formi. Bio je to početak ne odviše duge suradnje s cijenjenom nezavisnom etiketom SST, njihovim "labelom iz snova".

Proces sazrijevanja nastavljen je i na LP-u Sister, kada su Sonic Youth već s obje strane Atlantika učvrstili reputaciju najelitnije postrojbe svjetskog underground rocka. Snimljena 1987. na analognoj opremi (a u eri pseudodigitalne plastike), "Sestrica" je u većini uglednih publikacija proglašavana remek-djelom i jednim od kapitalnih albuma osamdesetih, i šire.

Na slično glasan, a u mnogim aspektima i jači odjek, naišao je dvostruki album Daydream Nation iz jeseni 1988. Teško je pobrojiti laskave epitete koji su se prišivali ovom monumentalnom izdanju: "najbolji album osamdesetih" po izboru online magazina Pitchfork; broj devet na popisu Spinovih najznačajnijih albuma u razdoblju od 1985-2005; trideseto mjesto na Q-ovoj listi "80 esencijalnih izdanja 80-ih...Od NMEa (čiji se glas u to vrijeme još slušao), do Rolling Stonea kao neuništive perjanice američke mainstream kulture, Sonic Youth su s podjednakim žarom uzdizani na tron ključnih rock alternativaca svoga vremena. S ekstatičnim priznanjima struke i odane publike bend je spokojno uplovio u eru devedesetih, gdje je već pripremljen teren za veliku sjevernoameričku rock eksploziju. A u kontekstu takvih, novouspostavljenih odnosa snaga, Sonic South su pozdravljeni kao prvi, glavni i još uvijek vitalni mentori svega što je u rukama držalo električnu gitaru.

Za (novi) početak, potpisali su ugovor za renomiranu diskografsku kuću Geffen i objavili album Goo, na kojemu je – u pjesmi "Kool Thing" – osvanuo i Chuck D. U tom trenutku činilo se da Sonic Youth "operiraju" isklju-

74

hi-fimedia #77

čivo po vlastitim pravilima; Goo je bio drugačiji, agresivniji od Daydream Nation, no tada je uslijedio još jedan zanimljiv, snažan album. Dirty je snimljen uz produkcijsku pasku slavnog Butcha Viga, objavljen je 1992., i doista se moglo pretpostaviti da je netko u Geffenu pomislio kako ga je logično pogurnuti na tada propulzivno grunge tržište. "Glazbom i tematskim preokupacijama, album zaslužuje svoj naslov (‘prljavo’)", zapisao je njujorški kritičar Robert Christgau u svojoj legendarnoj recenzentskoj kolumni Consumer Guide. No unatoč tome što su klasične stvari, poput "100 %" i "Sugar Cane" doista reflektirale zbivanja na sceni čije su tokove diktirali Nirvana, Pearl Jam i Alice In Chains, njujorška ekipa još je uvijek vodila vlastiti život, neovisan o trendovskim hirovima. Vigova suradnja s Nirvanom na bestseleru Nevermind pomogla je definirati i stvoriti "nove Sonic Youth" za novu generaciju fanova, no oni stari zapravo im nikada nisu pobjegli.

Butchov produkcijski potpis nosi i sljedeći album, Experimental Jet Set, Trash And No Star, premda kritika ovaj puta nije bila blagonaklona u istoj mjeri. No svejedno: Sonic Youth su do tada ionako zacementirali status sveopćih rock miljenika, nastupajući kao headlineri najrazvikanijih svjetskih alter-festivala (poput Lollapalooze) i u prime-time terminima popularnih televizijskih talkshowova. S tako nagomilanim kapitalom prošetali su kroz devedesete, vraćajući se radikalnim eksperimentalnim danima (Washing Machine), ili pak zalazeći na mirnija, rafiniranija i intelektualno izazovnija područja kakva su istražena na odličnom albumu A Thousand Leaves iz 1998.

– njihove gitarske improvizacije nikada nisu zvučale tako poetično. Od tada do danas oglasili su se s još četiri manje-više cijenjena studijska albuma, uspostavivši suradnju s čikaškim producentom i gitaristom Jimom O’Rourkeom, koji je na Murray Street (2002.) postao službeni, peti član benda. No već na Rather Ripped, gotovo konvencionalnoj premda odličnoj rock ploči, O’Rourke je službeno nestao iz vidokruga, ostavljajući grupi da svoju misiju dovrši "sama". Uostalom, vrata još jednog kreativnog poglavlja upravo su se širom otvorila – bend je priveo kraju ugovor s Geffenom, potpisao za Matador Records i snimio (pogodili ste, pohvaljeni), šesnaesti studijski album The Eternal. SonicYouth vječno mladi, usprkos godinama.

PIŠU: Davor Hrvoj

(DH)

Tihomir Ivka

(TI)

Denis Leskovar

(DL)

Jura Matić

(JM)

Josip Vračar

(JV)

The Dead Weather Horehound

XL recordings/Dallas

The Jayhawks Music From The North Country The Jayhawks Anthology American/Menart

Sredinom 80-tih rock scenom Minneapolisa dominirali su utjecajni hard-core i punk/rootsrock bendovi poput Husker Du i Replacements. U takvom okruženju oformiti sastav zasnovan na lepršavoj country-rock ostavštini Grama Parsonsa, Byrdsa i ranog Neila Younga, značilo je odmah na početku potpisati vlastito komercijalno samoubojstvo. Srećom, Jayhawksi su uglavnom ignorirali pritiske takve vrste, tvrdoglavo se držeći vlastitih impulsa. Sretne su okolnosti htjele da sličnu misiju, gotovo istovremeno, započnu i Uncle Tupelo u Chicagu (iz kojih će kasnije izrasti Wilco), uz još mnoštvo srodnih bendova koji će formirati jezgru famozne americana-scene…i Jayhawks su se najednom našli u fokusu zbivanja kao njeni predvodnici.

Nadolazeće godine donijele su im nekoliko personalnih promjena, od kojih je najdramatičnija bila odlazak Marka Olsona, suosnivača i jednog od dva ključna člana. Pregrupiravši se oko drugog gitariste i pjevača, Garyja Lourisa, bend je najprije snimio briljantan album Sound Of Lies, a potom još dva vrlo solidna, klasičnom rocku usmjerena ostvarenja prije negoli se razi-

Po načinu kako svaki dio kreativnog procesa drži pod kontrolom, kako ekspresno snima albume, ali i po uočljivoj pozi istinske rock zvijezde, Jack White prije odaje dojam genija-egocentrika i diktatora u studiju, negoli rockera koji će, između ostalog, biti upamćen po vrlo uspjelim suradnjama sa širim krugom kolega u supergrupama. Poslije matičnih The White Stripes koji su vrst obiteljskog posla s obzirom da mu je Meg White bila žena u vrijeme rađanja benda, šao, ostavivši iza sebe jedan od najfascinantnijih, premda najpotcjenjenijih opusa u suvremenom američkom rocku; zašto perfektno složene pjesme kalibra "Waiting For The Sun", "Blue", "I’d Run Away" i "Smile" nisu nadrasle kultni underground status i probile se do srednje struje, ostaje jednom od velikih zagonetki popularne glazbe.

No glazba Jayhawksa, kao i ona njihovih velikih uzora iz šezdesetih i sedamdesetih, izgrađena je od materijala otpornog na prolazak vremena i trendovske hirove, i nema sumnje da će pažljivo složena retrospektiva Music From The North Country otvoriti vrata novoj generaciji (možda ne mnogobrojnih, ali krajnje posvećenih) fanova. Proširena verzija – obogaćena s demo snimkama, B-stranama i pjesmama koje nisu stale na originalne studijske albume - namijenjena je dugogodišnjim poklonicima. "Obična" pak, jednostruka varijanta ove kompilacije koja kronološki prati tijek karijere (kroz dragulje u rasponu od spomenute "Waiting..." i "Martin’s www.hifimedia.hr

rock recenzije

Blues iz pakla Jack kao da se malo zasitio minimalizma, skupio svirački potkovanu ekipu i oformio The Raconteurs.

Unatoč tome što je unutra još jedna autorski jaka glava Brendan Benson, čini se i po prošlogodišnjem izvrsnom drugom zajedničkom albumu,

da se kao autorski par slažu izvanredno. U Dead Weather, novoj super grupi Jack White je pristao da ode još malo više u drugi plan. Autorski i doslovno. Autorski jer su većinu materijala smislili pjevačica Alison Mosshart i gitarist-klavijaturist Dean

Song" do kasnijih zgoditaka tipa "Tailspin" i "Save It From A Rainy Day"), bezrezervno se preporučuje svim slučajnim namjernicima koji su devedesetih propustili ovaj odličan, a u svoje zlatno doba i veliki bend.

pa i na Princea u downtempo trenucima, s tim da je Maxwell u glazbenim rješenjima ipak konvencionalniji od spomenuta dva genija. Nema "švercanja" kao u hip-hopu, postizanja atraktivnosti sampleovima iz starih hitova, ovo je promišljeni autorski materijal s dubokim poštovanjem naspram tradicije. Nema ni agresivnosti kakvu nosi nova "crna" glazba; kod Maxwella, kao niti drugih neo-soul izvođača nećete čuti psovku, ni prolijevanje žuči kroz angažirane tekstove. Tema je ljubav i sve što ona sa sobom nosi. Ovo je glazba za zavođenje. Inače, Maxwell najavljuje da je BLACKsummers’night,

DL

Maxwell BLACKsummers’night Columbia records

Jedan od originatora neo-soula Maxwell vraća se u velikom stilu nakon čak osam godina diskografske pauze. Kad se kaže neo ili nu-soul u slučaju ovog pjevača iz Brooklyna koji je na početku karijere (Embrya, 1998.) uživao i vrlo visoki status kod kritike s ove strane Atlantika, ne misli se na Holland-Dozier-Holland manufakturu hitova, još manji na vrući južnjački zvuk Staxa.

Organski pristup (tek tu i tamo nešto diskretnih ritam mašina), senzibilni falset, decentne i neagresivne melodije, sve to podsjeća ponajviše na Marvina Gayea, www.hifimedia.hr

kom. Kad su dobri, Dead Weather su pakleno vrući i oštri poput žileta.

Jedina obrada na albumu podupire taj dojam, Dylanova "New Pony", u originalu je fini, bogato orkestrirani country, White, Mosshart i društvo od nje učinili su "čudovište" zeppelinovskog tipa i inače dvosmislenoj pjesmi s uvodnim stihovima "Once I had a pony, her name was Lucifer…" dali prostora za nove interpretacije. No s druge strane Mosshartova i blues (ovdje dobrano zamućen s garažnim rockom i punk sirovošću) nisu u odnosu kao riba i voda, u dijelovima gdje buka dominira nauštrb melodije, njen glas jednostavno ne podržava atmosferu. Njeni su dosezi ovdje dojmljivi, ali se teško oteti dojmu da joj mnogo bolje pristaje minimalistička indie atmosfera njenih matičnih Killsa, gdje joj je pratnja tek gitarski rif i "naivna" ritam mašina. Možda je irelevantno i "ki bi da bi" to uopće spominjati, no da su Jack White i ekipa u studio sa sobom poveli, recimo, jednu Lucindu Williams, to bi bilo nešto. Da rezimiramo, Horehound je (samo) djelomično izvrstan album, bogati mozaik u kojem svi kamenčići ne sjedaju idealno.

Fertita, inače prateći glazbenik na turnejama Queens Of The Stone Age i Raconteursa, a doslovno jer je White sjeo u pozadinu za bubnjeve.

Kao i kod njegovog unikatnog baratanja gitarom u već dobro prežvakanim glazbenim formama, i udaranje palicama kreće se po utabanim stazama, sli su dionice složenije, tekstura sviranja je zgusnutija, pa će i Dead Weather zvučati ritmički agresivnije i izazovnije od uobičajenog redefiniranja bluesa, žanra u kojem je ova super-grupa pretežito utemeljena. Horehound plod je dugih sessiona u Whiteovim Third Man studijima, neobavezno vježbanje i upoznavanje iskusnih glazbenika polako se oblikovalo u konkretne pjesme. Alison Mosshart jedna je od "najopasnijih" rock žena na sceni. Njen duhanom nagriženi glas i stav "nisam ničija slatkica" fino se stapa u glazbeno okruženje. Nije lako riječima objasniti zašto, ali to okruženje bluesa u uvodu ("60 Feet Tall" i "I Cut Like A Buffalo" zasićena retro zvukom klavijatura) zvuči zlokobno i tmurno poput neba koje će za koji čas istresti tešku kišu, za razliku od The White Stripes bluesa, gotovo uvijek popunjenog elementima s pozitivističkim učin-

TI

taj ujednačeni komad elegantne glazbe, samo prvi dio trilogije albuma koji će izaći 2010., odnosno 2011. godine.

TI

Eels Hombre Lobo Vagrant

Iza hladnog omota s dominirajućom karikaturom bradate spodobe i prijetećeg naslova (Hombre Lobo bi se s španjolskog moglo prevesti kao vukodlak), skriva se mnogo romantičnija sadržina, tucet ljubavnih pjesama ispunjenih čežnjom za tuđim ženama, neuzvraćenim ljubavima, traženjem novih uzbuđenja i vječnih veza. Čak je i "Tremendous Dynamite", garažni blues John Spencer Blues Explosion stila, u kojoj se spominje "hombre lobo", priča o čovjeku koji traži ljubav, svoju dinamit-ženu pod poslije ponoćnim svjetlima grada. Nije to sretna ni plitka ljubavna lirika, ali s obzirom s kakvim se sve demonima jedini stalni član

Eelsa Mark "E" Everett borio u prošlosti, učestalim smrtima u obitelji i posljedično teškim psihičkim stanjima, ova kolekcija pjesma je prava oda radosti.

U glazbenom smislu, mora se reći da se Eelsi ponavljaju, nema ničeg što nismo već čuli u nešto daljoj prošlosti. Poslije opus magnum albuma Blinking Lights And Other Revelations s 33 pjesme prije četiri godine gdje je "E" sublimirao sve što je radio prije i očito ispucao svu sakupljenu inovativnost, Hombre Lobo je povratak na fazu sumornog, ali genijalnog ElectroShock Bluesa, samo u nešto hi-fimedia #78

75

rock recenzije

Izvan svake kategorije Joe Henry Blood From Stars Anti/Dancing Bear

Za većinu poluzainteresirane srednjostrujaške publike Henryjevo će ime "zazvoniti" tek podsjećanjem na činjenicu da je riječ o Madonninom šogoru. No oni koji pažljivije prate kretanja u svjetskom rocku znaju da je Joe Henry odavno izgradio reputaciju jednog od najtraženijih producenata na sceni (popis njegovih klijenata uključuje Solomona Burkea i Bettye Lavette), ali i kao rijetko sofisticiranog kantautora – jednog od rijetkih koji mogu izdržati svaku usporedbu s velikim Tomom Waitsom. Zapravo, zapanjujuća je transformacija koju je Joseph Lee Henry prošao od svojih početnih albuma do današnjih dana - od standardne akustike i alternativnog country-rocka (na dva važna rana LP-a su ga pratili Jayhawksi), preko fuzije folka i rocka, trip-hopa i jazza, do novijih

76

hi-fimedia #78

izdanja koja se teško mogu svrstati u bilo koju kategoriju. I to naprosto zato jer sadrže sve ove elemente, ali i još nešto, još teže uhvatljivo: unikatan ugođaj i prepoznatljivu meditativnu "vibru".

Sve se to može primijeniti i na dvanaesti studijski album Blood From The Stars. Formalno, njime se više no ikad približio jazzu i bluesu, no Henry je previše inteligentan autor da bi dozvolio skretanje prema bilo kojem od brojnih stereotipa ovog ionako temeljito istraženog žanra.

Njegove pjesme i dalje su mjesto gdje se klasičan autorski postupak stapa s (post)modernim produkcijskim i aranžmanskim zahvatima.

Album počinje sjetnim klavirskim preludijem "Light No Lamp When The Sun Comes Down", i time je naznačena meditativna crta koja se provlači do samog finala. Blood From The Stars je fino uobličen komad kantautorske introspekcije, uz prvoklasan bend (koji uz standardne "igrače" povremeno uključuje i 17-godišnjeg Henryjevog sina Levona na saksofonu i klarinetu), slušatelja vodi na poslijeponoćnu ekspediciju u kojoj žanrovske granice uistinu prestaju biti važne. Umjesto toga, dobili smo set hiperemocionalnih, poetičnih balada koje rijetko podliježu uobičajenim konvencijama "pop" pjesme, a opet zadržavaju minimum njene komunikativnosti. Uzbudljivo i ambiciozno djelo.

DL

vedrijim tonovima, te bazično rockerskog Shootennany!, ali s prljavijom i nemarnijom produkcijom u instrumentalnom minimalizmu basa, bubnja i "šupljeg" zvuka gitare. Na trenutke Eels, koje smo nekad voljeli uspoređivati sa studijskom kompleksnošću Becka ili čak Toma Waitsa, u čvršćim stvarima podsjećaju na ogoljelost jednih Black Keys.

Solidno djelo, ali teško se oteti dojmu da se "E" počeo vrtjeti u krug.

sma koja naprosto zove na gibanje ("Don’t Upset The Rhythm" i "Never Forget You" prije svih gdje najviše vrijedi i ona priča o hibridu Franza Ferdinanda i Amy Winehouse), nije to daleko od dobitne formule. Bez izuzetnih artističkih izazovnosti i provokacija, Noisettes kao da su se s drugim albumom prije svega htjeli upisati u kartu komercijalno uspješnih britanskih bendova, a rizike ostavili za neka druga vremena.

TI

TI

Noisettes

Priscilla Ahn

Wild Young Hearts

A Good Day

Mercury/Universal Music

Blue Note/Dallas

U doba njihovog prvog albuma prije dvije godine, otočki je tisak volio krstiti Noisettes kao sudar Billie Holiday i White Stripes. Poslije najnovijeg uratka usporedni opis bi trebalo malo korigirati. Naime, iako Wild Young Hearts nije žanrovski isključiv ni dosljedan što nikako nije negativna konotacija, ovaj bi neobični londonski trio bilo ispravnije opisati riječima kako Amy Winehouse sreće Franz Ferdinand. Noisettes nisu,

unatoč priličnoj pažnji medija, uspjeli izazvati masovno obožavanje, pa se sad ponašaju praktično. Nije teško zbrojiti dva i dva, post-punk s jedne i neosoul s druge strane su trenutno dva vrlo popularna podžanra, pa zašto ih jednostavno ne ukrižati u novi hibrid. Velike imaginacije tu nema, dapače pjesme zvuče nekako proračunato i poznato, ali atraktivnost Noisettes kao koncepta se ne može negirati. Dva indie tipa i zgodna crna žena zadužena za bas i vokalne dionice, snažnog, gotovo pompoznog glasa, i tu i tamo pje-

Atraktivna dvadesetpetogodišnja američka kantautorica južnokorejskog podrijetla izvrsno se snalazi na gitari, klaviru, čembalu i (uz ostalo) harmonici, ima ugovor s renomiranom etiketom Blue Note, a piše jednostavne i nježne pjesme koje se naslanjaju na tradiciju obilježenu radovima velikih imena iz zlatnog razdoblja žanra, u rasponu od Carole King i Joni Mitchell, do Emmylou Harris i Willieja Nelsona. Uostalom, tipično sentimentalnu "Oportunity To Cry" napisao je upravo stari Willie, a Priscilla Ahn odlično je "prevela" na jezik suvremen(ij)e kantautorske škole. U cjelini, naslov albuma zapravo maskira njegovu pravu poruku – prvijenac A Good Day sadrži mnogo decentne glazbe, ali za one koji su imali loš dan. I ne samo dan.

Ukratko - topao, solidan i autorski profiliran početni rad; nadamo se da neće ostati nezapažen u moru srodnih trubadurski intoniranih izdanja koji svakoga tjedna zapljuskuju angloameričku rock scenu.

DL

www.hifimedia.hr

rock recenzije Bob Sinclar Born In 69 Universal Music

Francuski DJ s preko 20 godina staža u posljednjih je nekoliko godina ostavio dosta traga s velikim ljetnim plesnim hitovima, nominalno pripadajućim u house ladicu, a zapravo pristojnim pop pjesmama. "World Hold On", "Love Generation" i "Rock This Party", radikalno čvršća verzija velikog hita s početka devedesetih "Gonna Make You Sweat" C+C Music Factory, penjale su se oko broja deset i britanske top ljestvice, a u većini ostatka Europe dolazile i do samog vrha. Koristeći kvalitetne provjerene vokale (Steve Edwards, bivši

pjevač Wailersa Gary Pine, Ron Carroll) i reciklirajući stari disco, uz dodavanje francuskog "dodira" plesnoj glazbi, Sinclar je uspio biti zabavan, a ipak izbjeći da ga se etiketira kao zadnje euro disco smeće. Dakako, daleko je od jednih Daft Punk, prije svega jer je konvencionalnost očito njegov izbor, što donosi lošije kritike, ali i više publike. Poslije solidnih albuma Western Dream i Soundz Of Freedom, novo djelo s imenom koje aludira godinu rođenja autora ne odstupa mnogo od prije zadanih načela. S nastupnim singlom "LaLa Song" drma već duže vrijeme europskim radijskim eterom uz pomoć gostujućih repera iz hip-hop pionira Sugarhill Gang.

Formula je prilično prosta – ugodni friški disko ritam, reperski stil iz nekih davnih vremena vraća nas u vrijeme "Rapper’s Delight" hita, a infantilni refren u izvedbi brazilskog dječjeg zbora čini stvar pamtljivom. Sve pjesme kao da smo već čuli. I jesmo, "Give Me Some More" u sebi sadrži pamtljivu sekvencu iz "Lambade", www.hifimedia.hr

"Love You No More" sa Shabba Ranksom za mikrofonom koristi dijelove iz manu Chaove "Je Ne t’aime plus", "Mr. Tambourine Man" je Dylanov klasik u mekanoj house verziji i rijetko mjesto gdje Sinclar zagazi u polje neukusa.

Sinclar je najbolji kad začini stvar s nekim semplom manje poznatih stvari iz prošlosti, napumpani ritam drži na 120-ak bpm-a i pusti Stevea Edwardsa da pjeva.

Apsolutno nevažno, ali (mjestimično) zabavno djelce klupske glazbe.

TI

američkim glazbenicima koji su u Švedskoj imali hip-hop bend The Latin Kings. Ukratko, Mando Diao su otkrili svoju funky, plesniju i nostalgičniju stranu. Udaraju po klišejima, ali ono znaju uroditi vrlo zanimljivim plodovima kao što je slučaj sa zaraznom "Dance With Somebody", "Gloriom" koja zvuči kao rockerskija verzija Toma Jonesa iz šezdesetih godina, ili "Maybe Just Sad" s oživljavanjem atmosfere jednih Spencer Davis Group. Give me Fire! nije loša najava koncerta ovog švedskog benda u Zagrebu 26. studenog.

Mando Diao Give Me Fire!

Universal Music

Članovi švedskih Mando Diao sviraju tamo još od 1995. godine, od 1999. pod ovim imenom, tri godine kasnije potpisuju za EMI Švedska, a 2004. postaju mala atrakcija garažnog rocka s albumom Hurricane Bar. I po izgledu i po idejama dosadniji od sunarodnjaka The Hives, ipak su pozornost privukli tek po kontinentalnoj Europi i Japanu, ali to se ne računa, tamo su popularni svi nejapanci, pa čak i Maksim Mrvica. Hurricane Bar je obećavao, a onda su Mando Diao izbacili dva uštogljena, bučna, ali suhoparna i ravnolinijska albuma, toliko da bi pravovjerni roker mogao zaključiti da kad je garaža dobra, nema joj ravne, ali i da kad je loša može biti najdosadnija glazba na svijetu. Give Me Fire!

je, mora se priznati, prilično iznenađenje. Bend je gotovo neprepoznatljiv, sad svira jedan ugodniji retro rock, inspiriran filmskom glazbom, Tarantinom i kolekcijom ploča njihovih novih producenta.

Oni, Salazar Brothers su također iznenađenje, jer je riječ o latino-

TI

The Phenomenal Claphand Band The Phenomenal Claphand Band Friendly Fire

Oni uopće ne plješću, a nisu ni fenomenalni kao što im ime sugerira. U najavama ovi debitanti iz New Yorka su ocjenjivani kao logični nastavak scene s LCD Soundsystem i Rapture na čelu, no to je gotovo promašena usporedba, jer za razliku od njih The Phenomenal Handclap Band zvuči kao izgubljeni i ponovno pronađeni bjelački funky-rock album iz sedamdesetih, lišen gotovo bilo kakve modernosti. Već uvodni instrumental "The Journey To Serra De Estrela" otkriva njihova glazbena počela; dugački lijeni solo stila ranog Santane sudara se s disco ritmom i old school organskim revijalnim tonom ugođaja kao u "Love’s Theme" Barrya Whitea.

"Give It A Rest" je još eksplicitnija u kopiranju duha sedamdesetih, kao da je iz bunkera neobjavljenih snimki njihovih sugrađana Steely Dan, a "I Been Born Again" s gitarskim solom i latino feelingom još je jedna pjesmu koja bi se lako dala dovesti u vezu s ranim Santanom. "All Of The Above" s nešto ironičnijim odnosom prema starom funkrocku, efektnim solo na usnoj harmonici i falset pjevanjem, kao i retro elektro "You’ll Disappear" s psihodeličnim ženskim vokalom daju prostora razmišljanju da je mnogočlana družina (ima ih

osam) na dobrom putu da napravi američku Screamadelicu. No svako malo na površinu iskače problem premalog odmaka od davnih godina na koje se reflektira, da bi se prije moglo ustvrditi kako su PHB tek podsjetnik na davnu egzistenciju Doobie Brothersa, ELO-a ili spomenutih Steely Dan. Možda je najbolje ovaj lako slušljivi i zaboravljivi debi opisao kritičar indie magazina Under The Radar riječima da njihova glazba teško može promijeniti nečiji život, ali bi mogla promijeniti jedno popodne.

TI

Crosby Stills & Nash Demos Atlantic/Dancing Bear

David Crosby, Stephen Stills i Graham Nash bili su (uz povremene asistencije Neila Younga) političko-ekološka svijest hippy generacije, no i njihove univerzalnije teme - pretočene u niz "običnih ljubavnih pjesama", te obložene karakterističnim vokalnim harmonijama i akustičnim aranžmanima – ostavile su podjednako jak trag na rock scenu svoga vremena. A i šire; ako ne vjerujete, pitajte njihove današnje mlade nasljednike iz Fleet Foxes.

Svima koji žele proniknuti u tajne skladateljskog procesa jedne od

hi-fimedia #78

77

rock recenzije najvažnijih supergrupa s prijelaza šezdesetih na sedamdesete preporuča se album "Demos", složen od embrionalnih verzija njihovih poznatih skladbi. Naravno, glavni adut CD-a krije se prije svega u činjenici da ove snimke do sada nisu ugledale svjetlo dana, što ih čini atraktivnima ponajprije okorjelim CSN-frikovima. No i oni izvan kruga najposvećenijih morat će priznati ogoljeni akustični šarm Crosbyjevog klasika "Almost Cut My Hair", Stillsove "Love The One You’re With" (koja je kasnije doživjela različite, pa i soul obrade) ili Nashovog antiratnog klavirskog dragulja "Chicago". Izlazak albuma se zgodno i vjerojatno namjerno preklopio s četrdesetom godišnjicom Woodstocka, gdje su održali prvi ključni nastup u karijeri. Stari hipiji nikada ne umiru, doista – čak ni onda kada umjesto "pravog" albuma pred publiku istresu naramak snimaka čija je vrijednost prvenstveno dokumentarističke naravi.

Gorka pilula Arctic Monkeys

Kad se izgovori kovanica stoner rock, pomisli se na Queens Of The Stone Age, iako bi zbog njihovog indie eksperimentiranja u današnje vrijeme sinonim za ovaj

Izlazeći na pozornicu splitskih Prokurativa ovo ljeto, zategnuti u jeans i zarasli u duge kose Arctic Monkeys više su izgledali kao neki novi Kings Of Leon, negoli sheffeildski nastavljači tradicije The Jam. Nije to bilo jedino iznenađenje, u skladu s novim izgledom su i zvučali.

Sasvim neprimjereno - s obzirom da su se u Hrvatskoj ukazali po prvi put – davili su publiku pjesmama koje ova nikad nije čula, iz prostog razloga što novi album još nije izašao, a oni se više ne drže vlastitog pravila da sve prvo treba

pustiti na Internet mjesecima prije pa onda izdati CD, kao što je bio slučaj s prvim albumom. ‘Ajde, ta mala bezobraština prema hrvatskoj publici (mnogi su potegnuli s kontinenta da čuju ono što su već čuli, dakle glazbu s dva prva genijalna dugosvirajuća djela), još bi i prošla nekako da su te nove pjesme svojom energijom naelektrizirale publiku. Ali nisu, djelovale su sumorno i atonalno u odnosu na prepoznatljivu praskavu melodičnost naslonjenu na spomenuti The Jam i The Clash, ali i prljaviji zvuk novijih bendova, njujorških Strokesa i londonskih Libertinesa. Novi album samo je potvrdio utiske s koncerta. Poslije slušanja novog djela jasno je – bez vrijednosnih sudova – da su Arctic Monkeys danas bend utemeljen na sasvim drugačijoj svijesti i uzorima negoli je to jučer bio slučaj. S generalno sporijim, oporijim i narativnijim pjesmama, uz duže gitarske rifove umjesto prijašnjeg atraktivnog pikanja po žicama u službi naglašenog ritma, Alex Turner i društvo snažno su zaokrenuli svoju glazbenu retoriku. Može

podžanr trebao biti jedan drugi bend. Dolaze iz Marylanda, odazivaju se na ime Clutch, i unatoč sporadičnim ugovorima s velikim diskografskim kućama, u 19 godina postojanja ostali su dobro zakopana tajna američkog teškog rocka, s kultnim sljedbeništvom. Njihov pjevač nije lijep kao plavokosi Josh Homme, cijeli bend izgleda kao grupa

sredovječnih radnika u čeličani, ne urlaju na početku pjesama "Nicotine, valium, vicodin, marijuana, ecstasy, and alcohol…C-C-C-C-C-Cocaine" kao što QOTSA čine. Da se ne razumije krivo, QOTSA su vrijedan i važan bend, usporedba je u svrhu isticanja komparativnih mana Clutcha u putu ka (ne)uspjehu. Možda je bitnije to što se Clutch - danas možda nešto sporiji negoli prije 15 godina - slijepo drže iste formule, baš kao i AC/DC na jednoj drugoj razini. Pridjev "teški" krucijalan je u opisu njihovog izričaja; sve je tu teško, grubi i snažni glas Neila Fallona, gitarska artiljerija i valjajuća ritam sekcija.

Nijedan ton nije suvišan, mogle bi se tu povući paralele s efektnim rock minimalizmom kakav

je do savršenstva svojevremeno slavni producent Rick Rubin dotjerao s The Cult na Electric albumu, kao i na djelima grupe Danzig s kraja osamdesetih godina. Isto tako, Clutch baštine dosta od zvuka izvrsnih Monster Magnet, ali bez dodavanja spektakla i sex, drugs&r’n’r trojstva.

Strange Cousins From The West ima retro patinu, s dubokim korijenima u bluesu i tamnom atmosferom bio bi dobar soundtrack za drugi dio Južnjačke utjehe ako se ikad snimi, ili za neki film o američkom građanskom ratu sa SF elementima s obzirom da se jedna pjesma zove "Abraham Lincoln" i obrađuje ubojstvo slavnog američkog predsjednika, što im nije prvi put. Teme su im i inače često nekonvencionalne, u tekstovima pogodnim

DL

Clutch Strange Cousins From The West Weathermaker

78

hi-fimedia #78

Humbug

Domino/Dancing Bear

za čitanje među redovima naći će se ekološka pitanja (50.000 Unstopable Watts), London pod njemačkim bombama (Struck Down), bijedne životne šanse za čovjeka koji je jednom zaglavio u zatvoru (Motherless Child), ili priča o slavnom mađioničaru (The Amazing Kreskin).

Clutch su tamni, mistični i opasni, ali je – barem preko ovog odličnog CD-a – dobro naći im se na putu.

TI

La Roux La Roux Polydor/Universal Music

Iako kažu da nisu u klasičnom producent-pjevač odnosu lonwww.hifimedia.hr

se to dvojako protumačiti; stekli su zrelost ako ćemo apologetski, ili ako ćemo iskrenije po srcu, Arctic Monkeys izgubili su ritam i potrošili ponešto inspiracije. Dodamo li da se Turner, i dalje na jeziku jak, elokventan autor, s britkog socijalnog realizma okrenuo prema unutra s mnogo osobnijom i dvosmislenijom (čitaj - manje razumljivim) lirikom, jasno je da su nam Arctic Monkeys ponudili ne nužno otrovnu, ali prilično gorku pilulu za gutanje. Producentskog posla uhvatio se jedan od novopečenih idola ovih mladića u ranim dvadesetim godinama, Josh Homme, kralj tamnih i tmastih tonova, ako ćemo mjeriti po njegovim The Queens Of The Stone Age. I očito je utjecao na zvuk, ne treba ići dalje od "Potion Approaching" da se iz kompleksnih bubnjarskih dionica, zavijajućih minijatura na gitari zaključi što se to često vrtjelo u playerima članova benda. Ima tu iznimnih momenata, nastupni singl "Crying Lightning" prvoklasna je i snažna indie pjesma, kao i uvodna "My Propeller" s atmosferom sporijih Pixiesa i vokalnom ekspresijom jednog Morrisseya. Ali, Humbug kao cjelina djeluje poput raskršća za jedan nadareni bend koji traži izlaz na pravi put. Humbug je njihovo čistilište. Slijedeći studijski korak za Arctic Monkeys bit će ili raj ili pakao.

som Elly Jackson, zavodi na prvu i ne pušta. Čovjek dođe u napast da zaključi kako se u elektronskoj glazbi tako nešto u isto vrijeme populistički i artistički - u fahu elektronike s ženskim glasom u prvom planu nije dogodilo još od Yazoo i Human League. Dobro u tom smislu pogađa rečenica na reklamnoj naljepnici naslovnice CD-a izvučena iz recenzije NME-a: "Ovo je zaključna riječ u svijetu synthpop generacije." Iako vuku inspiraciju iz osamdesetih, La Roux nisu hermetički zatvoreni i hladni kao što su znali biti britanski electro bendovi, mnogo su energičniji, s više ritma i pretenzija da zavladaju plesnim podijima.

Za sada im ide dobro, u Americi su ovi engleski debitanti još potpuni marginalci, ali na domaćem terenu su s albumom došli do broja dva, a s genijalnim singlom "Bulletproof" sasvim zasluženo i do prvog mjesta top liste.

TI

TI

Placebo donski duo ukazuje upravo na šabloniziranu suradnju prekaljenog autora kojem treba dobar glas i stas mlade pjevačice da bi njegove glazbene ideje bile "bolje" shvaćene kod šire publike. On je Ben Langmaid, dugo je surađivao iz drugog plana s Rollom Armstrongom iz Faithless, pa onda bio autorski kontributor (nepravedno) podcjenjivanog pop benda Kubb.

Ona je Elly Jackson, kćer glumice Troodie Goldwin (tridesetak godina bila zaštitni znak serije "Policija" kao inspektorica June Ackland) i nosi frizuru iz osamdesetih poput pjevača Flock Of Seagulls. Osamdesete su i glazbeno ishodište dua La Roux. Inteligentni synth-pop pun tempa, kristalno čiste glazbene podloge s iskričavim glawww.hifimedia.hr

Battle For The Sun PIAS/Menart

Pod utjecajem Nirvane, Pixies i Smashing Pumpkins, nominalno britanski Placebo osjetili su prvu popularnost negdje na vrhuncu britpop manije i u to vrijeme rijetki bi stavili novac da će nadživjeti gotovo svu konkurenciju. Točnije rečeno, da se skoro 15 godina kasnije neće šlepati na staroj slavi nego isporučivati prilično nadahnute albume i obnavljati nove generacije obožavatelja. I to na vrlo zanimljivim mjestima kao što su Francuska i Južna Amerika gdje su velike zvijezde. Doduše, s njima je nešto kao s Morrisseyem; predmet njihovih stihova stavljanje je srca na dlan, dijelje-

nje najdubljih i najtamnijih ljudskih stanja, a u tome se uvijek nađe gomila neshvaćenih klinaca na putu ka svijetu odraslih. Prije tri godine s albumom Meds priredili su ugodno iznenađenje, unijeli više elektronike u uvjerljive, ujednačene pjesme Briana Molka čiji se talent i strast ne gase, kako to obično biva, niti se pretvara u pukog manirista. S novim bubnjarem koji je donio novog poleta, producentom Davidom Bottrillom (Tool, Muse, Silverchair) vratili su se težem, podebljanom zvuku, najjednostavnije bi to bilo opisati kao spoj glam-rocka i već spomenutih Smashing Pumpkins.

Teme su svjetlije, naslovna pjesma svojevrsna je poanta albuma, "borba za sunce" znači da svatko od nas ima tamnu stranu koje se pokušava otarasiti i izaći na sunčanu stranu. Čak i prevladavajuće ljubavne teme ovaj

put nisu inspirirane prekidima i posljedičnim devastirajućim efektima, već je Molko zastao u zoni ugodne sjete. U generalnoj poredbi s prijašnjih pet studijskih uradaka "Battle For The Sun" nije nikakva iznimka, nema bitnih promjena niti proširivanja glazbenih vidika. Sve je isto, a tako svježe i drugačije.

opskurne punk bendove (Proud Scum), zvijezde trenutka (Oasis i Metallicu uz akustičnu gitaru na B-stranama singlovima), tradicionalne pjesme (Amazig Grace, Knoxville Girl) i osobne kultne favorite kao što je Gram Parsons, koji je jedan od ključnih uzora u Dandovom finom levitiranju između country naslijeđa i indie glazbe. Uostalom, Lemonheadsi, unatoč niski briljantnih albuma u prvoj polovici devedesetih široku popularnost stekli su upravo efektnim obradama, prvo "nabrijanom" verzijom hita "Luka" Suzanne Vega i posebno živahnim Simon&Garfunkel standardom "Mrs. Robinson".

"I Just Can’t Take It Anymore” logičan je izbor za uvod, Parsonsova pjesma pretvorena u akustični indie-pop, tako tipičan za Lemonheads da bi bez prethodnog znanja čovjek pomislio da ju je upravo Dando napisao. "Fragile" grupe Wire napravljena je u istom duhu, "Layin’ Up With Linda” neobična je pjesma za katalog preminulog čudaka GG Allina, ali vrlo familijarna glazbenom svijetu Evana Dandoa. Jedino za "Hey, That’s No Way To Say Goodbye” se vidi iz aviona da je pjesma Leonarda Cohena jer ga je Dando išao oponašati u dikciji.

Iz gitarskog indie prosjeka iskače jedino "Dirty Robot”, pjesma malo poznatog nizozemskog dua Arling&Cameron, sa svojim elektronskim ritmom i glasom, ni manje ni više nego problematičnog modela Kate Moss.

JM

The Lemonheads Varshons Cooking Vinyl

Evan Dando je oduvijek bio na "ti" s obradama. Od prvog albuma Hate Your Friends, svi kasniji isključujući jedino Come On Feel The Lemonheads, sadržavali su barem jednu preradu. Asortimanom obrada pokazivao je glazbenu širinu, jednakim je žarom prepjevavao

Uglavnom, Dando se sa svojim albumom obrada nije jeftino prodao, obradio je sebi drage, a drugima uglavnom nepoznate pjesme na jednom solidnom albumu tipičnog Lemonheads zvuka.

JM

hi-fimedia #78

79

rock recenzije Anti-flag

David Bowie

The People Or The Gun

VH1 Storytellers

OneSideDummy

EMI/Dallas

Za na ovim prostorima relativno nepoznatu družinu iz Pittsburgha, poslije dva mandata Georgea Busha, raison d’etre kao da se potrošio, više nisu imali metu u svom visoko-angažiranom punku okrenutom protiv administracije koja vodi rat za naftu i pod izgovorom borbe protiv terorizma suzuje polje osobnih prava vlastitih građana. Sva sreća pa je izbila svjetska ekonomska kriza, akumulirana, dakako u SAD i eto motivacije za najbolje djelo u karijeri dugoj 15 godina. "Sodom, Gomorrah, Washington DC (Sheep In Shepherd’s Clothing)”, "The Economy is Suffering, Let it Die”, "The Gre(a)t Depression”, "You Are Fired (Take This Job)”… ne treba ići dalje od naslova pjesama za zaključak da su Antiflag našli novi razlog za prolijevanje žuči. Glazbeno, bend je nevjerojatno poletan, fantastično melodičan i, za razliku od prijašnjih albuma – svirački discipliniraniji i dosta žanrovski šaren za dobrodošlo udaljavanje od tipičnih punk šablona. U tom smislu "The Gre(a)t Depression” zvuči kao kombinacija ranih Manic Street Preachers i Green Day, "When All The Lights Go Out" i posebno "On Independance Day" podsjetit će nas na neponovljive Fugazi, a "The Old Guard" na briljantnost post-punka grupe Superchunk s početka devedesetih. Tematski angažirano "otrovan", s pjevanjem iz petnih žila, frenetičnom svirkom, The People Or The Gun je pravi uragan i sigurni kandidat za najbolji punk album godine.

TI

80

hi-fimedia #78

I dok čekamo da se okonča najduža diskografska pauza u 40 godina dugoj karijeri jedne od hodajućih legendi moderne glazbe, razne kompilacije, živi nastupi iz daleke prošlost i remasterirana rođendanska reizdanja starih albuma u raskošnim omotima podsjećaju nas kolika je veličina Davida Bowiea. Najnovije izdanje iz prošlosti je dio edicije VH1 Storytellers u kojem velike zvijezde u intimnoj atmosferi, društvu stotinjak sretnika sviraju omiljene si stvari i među pjesmama pričaju anegdote iz prebogate riznice sjećanja. Pa tako između svirki Bowie prepričava zgodne događaje s početaka, druženja s Marcom Bolanom, Iggyem Popom i još koješta, i to prilično duhovito. Ipak, makinalno trljanje ruku po hlačama dok govori sugerira da se ne osjeća previše ugodno u ulozi stand-up komičara. Snimka datira iz 1999. godi-

ne i uz par standardnih trenutaka ("Life On Mars?", "Rebel Rebel", "Drive-In Saturday", te malo izmijenjene "China Girl"), ima i nekoliko ekskluziva. Prije svega, "Can’t Help Thinking About Me", prva pjesma koju je Bowie napisao 1965. godine i nije ju prije ove prilike izvodio trideset godina, kao i manje eksploatirana "Word On A Wing" sa Station To Station albuma ili "Always Crashing In The Same Car" sa Low. Uz osobne stare favorite, Bowie je izveo i nekoliko pjesama s tada aktualnog Hours… albuma.

Mora se reći da je neobično sjediti pred stereo sustavom i slušati višeminutne priče između pjesama i ne osobito zanimljivo. Mnogo je prirodnije zanema-

riti audio disk i odmah pogledati priloženi DVD istog sadržaja plus još 4 bonus stvari. Dobar bend, zabavni i izgledom fascinantno zimzeleni Bowie, sve puno bolje djeluje upotpunjeno slikom.

JM

M. Ward Hold Time 4AD/Dallas

Udružujući se s glumicom-pjevačicom Zooey Deschanel prošle godine u She&Him, cijenjeni kantautor iz Portlanda pokazao je interes za pop pjesmu, ali kao i u solo radovima dominirala je patina nekih drugih vremena i dobrodošlo podsjećanje na rane dane Nancy Sinatre. Glazba s Hold Time bitno je drugačija u svom pretežito folk usmjerenju, ali i vrlo slična u količini "prašine" i odanosti boljoj prošlosti. M. Ward zvuči kao nepopravljivi romantičar i nostalgičar, njegov je talent velik i potvrđen već šesti put (svi prijašnji albumi gotovo su unisono dočekani s oduševljenjem), njegova je duša topla i otvorena. U finoj tamnoj produkciji, njegov mekani blues zvuči kao da je zapisan u doba Velike depresije, i kao da je kasnije netko nadosnimio fine dionice klasičnih instrumenata, klavira i violina. Njegov folk djeluje iskreno, opušteno i umirujuće, Hold Time je mala noćna muzika za smirenje. M. Ward je i majstor obrada. Među 14 pjesama smjestio ih je tri i sve su redom briljantne. "Rave On", pjesma iz kataloga Buddya Hollya, je laid-back country-rock balada s ponekim producentskim trikom karakterističnim za slavne dane Briana Wilsona, u instrumentalno prigušenoj "Oh Lonesome Me" Dona Gibsona topli, ugodni bas-bariton M. Warda lijepo se nadopu-

njuje s oporim glasom Lucinde Williams. Kroz zaključni instrumental "I’m A Fool To Want You" teško je prepoznati pjesmu koju su pjevali Sinatra i Billie Holiday, njen je ugođaj filmski, umjesto glasa melodiju ocrtava zvuk gitare u kojem ima i Morriconea i Badalamentija i soundtracka iz Kuma. Ako je M. Ward dosad bio u sjeni jednog Connora Obersta, Ryana Adamsa ili Wilca, s ovim je djelom zaslužio da se poravna s ovim velikim imenima s kojima dijeli pogled na glazbu.

TI

The Fiery Furnaces I’m Going Away Thrill Jockey

Brat i sestra Friedberger, poznatiji pod imenom The Fiery Furnaces, u visokom tempu izlaženja studijskih uradaka (od 2003. izdali su ih sedam) izazivali su često oprečne reakcije kritike i publike. Drugi album Blueberry Boat je tako američki Pitchfork proglasio konceptualnim remek-djelom i dao mu ocjenu 9,6 od 10, dok ga je NME proglasio smećem i kaznio ga najnižom ocjenom, 1 od 10. Istina je, ovaj bruklinški duo vas može uhvatiti na krivoj nozi, u svom kreativnom nemaru za okolinu mogu cijeli album posvetiti svojoj pokojnoj baki (Rehearsing My Choir), biti teže probavljiviji od sirovog krumpira, pa uopće ne čude oprečni stavovi u dokučivanju njihove glazbe. S I’m Going Away neće biti takvih problema, to je vjerojatno njihovo najpristupačnije djelo s tek ponekim kakofoničnim ispadom. Generalno, zaplovili su vodama folka, ali s pretežito indie atmosferom. Nježna, satenski glatka "Drive To Dallas" s komplementarnim glasovima sestre i www.hifimedia.hr

brata ima u sebi i britanskog prizvuka, podsjeća na zaboravljene Black Box Recorder. Ritmički jednostavne pjesme često više zasićene klavirskim negoli gitarskim dionicama, smirenog tempa i vokala, prizivaju toplinu i emocionalnost The Walkabouts, dok u nešto energičnijim momentima The Fiery Furnaces nisu daleko ni od pametnog folk-rocka kakav su gajili The Jayhawks.

gitarska invencija jednog Johna Frusciantea. U sredini između dva ekstremna lica istog djela najbolji je. Iako su "So Hi So Lo" i "On Nature" gotovo programirano najkomercijalniji trenuci s "velikim", himničnim refrenima ("On Nature" u tu svrhu efektno koristi i dječji zbor), nekako su i najautentičniji trenuci albuma s velikim kvalitativnim i žanrovskim amplitudama.

TI

TI

Matisyahu

The Mars Volta

Light

Octahedron

Epic/Menart

Mercury/Universal Music

Kako da ne privuče pažnju; on je bijelac koji izvodi gotovo čisti tradicionalni reggae, ali i ortodoksni Židov s popratnim vizualnim manifestacijama, dugim kovrčavim zulufima na kratkoj kosi, tamnim šeširom široka oboda i jednostavnim tamnim odijelom.

Brz na jeziku u tehničkom smislu, na prva je dva albuma ponudio vrlo primamljiv kvalitetan minimalistički organski reggae s mrvicama hip-hop retorike. Light je potpuno drugačija priča, reggae, kao i bazični instrumenti gotovo su sasvim uklonjeni, produkcija je ispeglana i prepuna elektronskih detalja. Melodije su mekše u potpunoj dominaciji hip-hopa pomiješanog s pomodnim plesnim elementima. Pa se Light u (pre)više trenutaka ("For You", "Motivate", "Smash Lies", "One Day") približava hip-hop

Samo osam pjesama u pedeset minuta trajanja, prva minuta i četrdeset sekundi u uvodnoj "Since We’ve Been Wrong" skoro pa čiste tišine…Nakon prvijenca "De-Laused In The Comatorium" poklonici drugačijeg zvuka i neo progresije grizli su nokte u iščekivanju novog djela benda iz El Pasa i želje da otkriju nove sonične pasaže.

No, na posljednja dva studijska djela to iščekivanje je evoluiralo u zamor materijala. Mars Volta su postajali u svom prog-rocku sve radikalniji, sve nerazumljiviji i kompleksniji. Teško ih je više bilo doživljavati kao istraživače novih prostora već kao glazbenike koji kao da za sebe uživaju u jednoj, nazovimo to vulgarno, glazbenoj onaniji. Ukratko, postali su naporni. U tom smislu prvi dodir s Octahedronom, kao što navodi prva rečenica ovog teksta, izgledao je prijeteće. A onda se ipak otkrio zaokret u pohabanoj Mars Volta formi prog-rocka. Puno pristupačnije, iako ne manje rastegnute pjesme, sadrže mnogo manje nervozne i opore psihodelije i puno više finih melodija. U svega dvijetri stvari (gotovo soundgardenovska "Cotopaxi" i "Luciforms" prošarana glasno-tiho kontrastima) The Mars Volta udaraju pulsirajućim ritmom, materijal je u ostatku baladnog karaktera s dionicama "obične" akustične gitare i gotovo školskim pjevanjem Cedrica Bixlera Zavale. Uvodna "Since We’ve Been Wrong" je ogledni primjer "velike" balade zavodljive melodije, ne daleko od onog što su nekad radili Led Zeppelin.

Ova je pjesma nešto kao njihov

konfekciji s top lista, Flo-ridi, Akonu, Seanu Kingstonu i sličnim pojavama bombastičnog ritma za brzi zaborav. Kad se vrati lakšem, bazičnijem i jednostavnijem zvuku ("I Will Be Light", "Thunder"), Matisiyahu pak zvuči kao susret Jacka Johnsona i Red Hot Chili Peppers minus www.hifimedia.hr

"Stairway To Heaven", a cijeli Octahedron neka vrsta raskršća karijere. Prestanak insistiranja na sve radikalnijim prog-rock rješenjima mogao bi ponovno dovesti do grižnje noktiju od iščekivanja novog uratka.

TI

nih situacija iza pozornica. Albarn u njemu u potankosti pojašnjava svoje motive zašto je zapostavio jednu od najuspješnijih britanskih skupina Blur i uhvatio se ovog projekta koji "prijeti" da postane stalan. "Cijela stvar oko brit-popa dovela me do zaključka da je u Britaniji vrlo teško biti eksperimentalan" - kaže u jednom trenutku Albarn dodajući da je najvažnija stvar oko Gorillaz u uzbuđenju da se ispituju nove mogućnosti bez imperativa da se uspije. Snimke nisu kompilacija već objavljenih snimki, već je Ceri Levy od samog početka s kamerom imao pristup apsolutno svemu i vrijedno kroz razdoblje od šest godina bilježio. Neke od snimki su zaista unikatne u svakom pogledu –

Gorillaz Bananaz DVD EMI/Dallas

Sa sedam milijuna prodanih primjeraka prvog albuma nošenog na krilima, jednog od neobičnijih hip-hop singlova ikad "Clint Eastwood", The Gorillaz su se upisali u Guinessovu knjigu rekorda kao najuspješniji virtualni bend u povijesti. Moglo bi se reći da to i nije neki uspjeh s obzirom da se konkurencija kroz pedesetgodišnju povijest rocka može izbrojati na prste jedne ruke. Od ovog anegdotalnog podatka mnogo je bitnija srž priče; ovaj je bend u glazbenoj režiji Damona Albarna dramatični zaokret od onog što je radio sa svojim matičnim bendom Blur. Pomjereni dub i naglašena hip-hop glazbena estetika, sposobnost da i u vrlo avangardnom izričaju uspije zainteresirati milijune i dogurati do vrhova top-ljestvica, prometnula je Albarna u jednog od autorski najintrigantnijih britanskih zvijezda s početka 21. stoljeća. Bananaz je dokumentarni film od sat i pol koji pokriva sve faze nastanka i razvoja Gorillaz, od prvih skica virtualnih likova jednog od osnivača benda Jamiea Hewletta (inače priznatog animatora, autora stripa Tank Girl), audicije za članove benda, snimanja sa slavnim gostima (Ibrahim Ferrer, Dennis Hopper…), napornih promocija i novinarskih intervjua, do spremanja koncertnih nastupa i komič-

odlična je scena razgovora između Albarna i voditeljice crnačkog dječjeg doma koji su angažirani da pjevaju s Gorillaz u pet nastupa u legendarnom klubu Apollo u Harlemu. Naime, voditeljica zbora prigovara Albarnu na dvosmislenim stihovima o korištenju oružja, a ovaj je razuvjerava i pokušava joj objasniti kako je njegova intencija duboko pacifistička. Rasprava završava zagrljajem. Ingeniozan je i razgovor s Dennisom Hopperom (koji posuđuje glas jednoj pjesmi Gorillaza) u njegovom njujorškom stanu.

Bananaz je vrlo životan dokumentarac, lijepi komad ekraniziranog komadića pop kulture, vrijedan gledanja i u slučaju da su vam Gorillaz daleko od omiljene glazbe. Jedini je problem što u sekciji titlova u nizu jezika nema i hrvatskog iako je dokumentarac u barem dvije trećine pokriven konverzacijom.

TI

hi-fimedia #78

81

izbor

iz recentne ponUde domaćih albUma

Rijeka, pa onda svi ostali Upornom koncertnom aktivnošću, vrlo decentnim mediternaskim pop zvukom na posljednjem albumu "Rijeka snova" - nemojmo zaboraviti ni nostalgiju za osamdesetima - bivši je frontman Đavola u posljednje vrijeme rehabilitirao svoju karijeru, proživljava novu mladost i puni prostore srednje veličine širom Hrvatske.

Sasvim zasluženo, jer Neno Belan je oduvijek znalački znao povezati školu melodije jednih Beatlesa i vlastiti background klapske pjesme.

"Tvornica Snova" (Dallas) je dvostruki live CD s gotovo dva i

pol sata materijala snimljen u dva navrata prošle godine u zagrebačkoj "Tvornici". Unatoč dužini, zapis nema rupa i slabih momenata, sa svojim bendom popunjenim iskusnim riječkim glazbenicima Belan se ukazao kao prvoklasni predstavnik pristojnog popa (pod tim se misli da nema vulgarnosti ni jeftinih glazbenih rješenja za podilaženje širokim masama). S dalmatinskom melankolijom u stihu i južnjačkom strasti u izvedbi Neno Belan zaslužuje biti korak do neprikosnovenog kralja ozbiljnijih pop nota Gibonnija.

Let 3 su s nama već više od 20 godina i od dobro ukopanog underground benda postali su neka vrsta narodnog blaga, podjednako zbog glazbe i pojave. I beskompromisnosti u jednom i drugom. "Živa p…" (Dallas ) drugi je dvostruki album uživo poslije "Živi k…" iz 1996. godine, snimljen 2007. na dva mjesta, zagrebačkoj tvornici Jedinstvo i na domaćem tere-

82

hi-fimedia #77

Bila riječ o debitantima (Diskurz) ili veteranima (Putokaz), srednjestrujašima (naturalizirani Riječanin Belan) ili otkačenjacima (Let 3), ovo je ljeto što se tiče domaće rock produkcije Rijeka kolo vodila

nu, u riječkoj Harteri. Pregled karijere s naglaskom na kasnija ostvarenja otkriva do savršenstva usviran bend, ali mora se reći da Let 3 – neprikosnoveni u do ridikuloznosti dotjeranog pravila da rock kon-

cert mora biti vizualni spektakl – ipak treba doživjeti na licu mjesta za puni ugođaj. Posebno kad u pristojnoj snimci publika nije dovoljno gurnuta naprijed da se doživi neposredni odnos publike i benda kao što to obično biva na njihovim koncertima. Pristojan dokument, ali ne previše bitan moment u karijeri riječkog benda.

Prilično zanimljive glazbe i raskoši krije se iza neuglednog minimalističkog omota novog – dvanaestog po redu – albuma "Mjesec" (Dallas – ) riječkih Putokaza.

Putokazi su neobična formacija, zbor po vokaciji, a zapravo eksperimentalni bend s neugasivom željom za otkrivanjem novih horizonata.

Mjesec nije iznimka, za hrvatske prilike ovo je vrlo delikatan, izvanvremenski komad elektronske glazbe u kojem se miješaju modernost i atavizmi, progresivna elektronika, nježni pop i natruhe narodnog melowww.hifimedia.hr

sa. Ključni suradnik na ovom albumu je Iztok Turk, elektronski mag koji je nekad stvarao zvučne kulise za Videosex, danas je aktivni član NSK tima, dakle surađuje s Laibachom.

U svakom slučaju vokalni aranžmani dugogodišnje voditeljice Putokaza Mirande Đaković i Turkove orkestracije često poprimaju magične obrise sa zaista impresivnim pjesmama, ne uvijek lako probavljivim. Avangardni lounge, sanjivi electro, post triphop…svakakvih bi se tu kovanica dalo skovati, a kad se na to nakalemi zborno pjevanje (često u maniri narodne pjesme) novi Putokazi znaju zvučati kao da su došli iz neke druge dimenzije.

Ako na nečem treba odati priznanje skupini Enface onda je to upornost. Nikad veliki bend, nikad ni bljesak (osim eventualno suradnja s Urbanom u "S dlana boga pala si") koji bi ih gurnuo u prvu domaću ligu zabavne glazbe, cementirani status lokalne atrakcije, sve to ove Riječane nije pokolebalo da s vremena na vrijeme izbace novi studijski uradak, ovogodišnji se zove "Afrodita" (Dallas – ). I uvi-

jek je sve gotovo isto, oslonjeno na Lennon-Mccartney školu melodije, ima tu i duha novijeg britanskog gitarskog popa (Travis, Starsailor, pa i upokojenih Teenage Fanclub), ali i naginjanja šlagerima, posebno u prozaičnoj "Paranormalan" s kojom bi mirne duše mogli i na Opatijski festival. Ima i nadahnutih trenutaka, u "To sam ja" i "Pusti me da spavam" susreću se fina sjeta i izvođačka strast. Vidi se da Enface ne odrađuju, već stvarno vole to što rade.

Druga je stvar što domaća publika njihov rad voli manje.

Emir Bukavica, bosanski rocker s dužom epizodom življenja u Americi i adresom u Zagrebu, kaže kako su mu u domaćoj karijeri prijateljstva sa slavnim rockerima (Lennyem Kravitzom i Cliffom Williamsom iz AC/DC, između ostalih) samo odmogla jer ga nitko ne pita za glazbu već se gura u prvi plan taj celebriwww.hifimedia.hr

ty moment. Ima u tome istine, Emir i njegovi Frozen Camels su i poslije deset godina prisutnosti na sceni ipak marginalci. Sudeći po materijalu s trećeg albuma No Pasaran (Dallas – ), takav je status nezaslužen. Ovaj bend svira više nego pristojan srednjostrujaški rock, nepopravljivo bosanske arome; ima tu i kasnog Pušenja i rane Crvene jabuke, starih Divljih jagoda u polaganijim trenucima. U jednakoj mjeri "No pasaran" nosi i žig stasanja glazbenika u Americi gdje se našao silom prilika nakon izbijanja rata u BiH. Njegov rock za odrasle ne znači pozivanje na Eaglese ili nešto slično, već nešto moderniji, mekši rock iz devedesetih jednih Soul Asylum, Cracker ili Hootie & Blowfish. Najbolja stvar na albumu "Zvijezda sam rock’n’rolla ja" precizno ocrtava stanje na našoj estradi, a usput je duhoviti tekst upakiran u fini celofan mekanog, inteligentnog rocka. "Clinton" je tu negdje po kvaliteti, mnogo žešća s podjednako otrovnom dijagnozom trenutnog stanja nacija u "regionu", samo što tema nije estrada, nego političari.

Poslije slušanja ovog solidnog djela slažemo se s Emirom; treba ga upoznati kroz njegove pjesme, a ne kroz žute stranice i druženja sa slavnim glazbenicima u backstageu.

Branko Scmidt je nakon dužeg vremena uspio napraviti uvjerljivi hrvatski naturalistički film, bez uljepšavanja i sasvim u dosluhu sa stvarnošću, uz potpunu eliminaciju sindroma "kazališne" ekspresije hrvatskih glumaca. Uznemirujuće "Metastaze"

sad su dobile i audio epilog (Glazba iz filma Metastaze, Dancing Bear ), ali vrlo čudno posložen.

Nije problem u pjesmama (tu je sjajni srpski bend Goribor u "Sjajne niti", zanimljiva elektronika Urbanovog klavijaturista Markovskog, ili izvrsni dub mix nove pjesme Kawasaki 3pa "Mupov ska") nego u koncepciji.

Naime, od 12 pjesama čak šest ih je živih snimki Majki, pa ovaj soundtrack zvuči kao reklama njihovog unplugged albuma. Nije baš ni jasno što ovdje radi "Sophistique" Andreja Jakuša, melodija koja pripada redu lounge glazbe, ili po hrvatski "glazbi za liftove i robne kuće".

Po nekima punk je umro onog dana kad su The Clash potpisali za veliki CBS, dakle odmah na početku, no ideologija je jedno, a stvarnost tu tvrdnju iz godine u godinu demantira. Demantiraju je i Diskurz, tri vrlo mlada dečka iz Rijeke, na sirovom i beskompromisnom studijskom debiju "U protivnom" (Dallas records ). Skoro da bi se moglo reći da je u 13 ponuđenih

pjesama vrijeme stalo negdje 1978. godine, jer je atmosfera negdje između legendarnih sugrađana Parafa i Sex Pistolsa, posebno kroz nemarni, ali snažni glas "rastegnute" dikcije Bojana Bajića. No na marginama energije koja "prijeti" eksplozijom razaznaju se detalji koji Diskurz odmiču od vremenske determiniranosti. Za njih ne vrijedi ona izvorno punkerska da je važno uzeti instrumente u ruke bez obzira zna li se svirati ili ne. Oni su zaista snažni instrumentalisti, u Hrvatskoj se godinama nije pojavio tako uvjerljiv ritam gitarist kao što je Bajić, a ne treba zanemariti ni savršeno odrađen snimateljski posao Borisa Rakamarića. Na kraju, vezano uz spomenutu ritam gitaru, Diskurz ne baštine samo izvorne punk rifove, već svjesno ili nesvjesno efektno recikliraju njihove kasnije derivate. Najčešće na pamet pada Cobainovo viđenje punka iz ranih dana Nirvane, recimo "Isto je sve" direktno se naslanja na zvuk "otpa-

daka" s Nirvanine Incesticide kompilacije, točnije obrade "Molly’s Lips".

Lirika je tipično punkerska; "…svaki dan debele seronje sjede i broje pare na sav glas, smišljaju pravdu za sebe, kradu tebe i mene…" ide u jednoj od najangažiranijih "Debele glava", druge su općenitije i okrenute pitanju identiteta, ispraznosti i svakodnevne dosade.

Teško je dokučiti kako je Brex privolio izdavača da njegov album "Poprock Reggae Hip-hop" (Aquarius – ), s naslovom koji slikovito opisuje na njemu predstavljeni suma-

nuti glazbeni cušpajz, ugleda svjetlo dana. Možda baseball palicom, koltom ili motornom pilom, "argumentima" nacrtanim na poleđini CDa? Uvidom u popratni materijal stvari postaju jasnije, Brex nije neki agresivni Vlaj željan slave navučen na hiphop, reggae i, hm…, pop-rock, već gospar Vlaho Brešković, poznat u mnogo uljudnijoj glazbenoj kombinaciji Brešković Brothers i kao bubnjar dubrovačke joke-rock skupine Fali V. U promotivnim materijalima piše da je stekao i klasično glazbeno obrazovanje, pa institucionalno podučavan udaraljkama, svirao i jazz. E, pa na ulasku u četvrto desetljeće života radikalno je okrenuo ploču. Nažalost.

Ne toliko zbog krajnje nekoherentnosti njegovog solo materijala, već zbog usiljenosti, forsiranja namjerne ili nasumične ironije, glazbenog "vica" koji nije smiješan i stihova bez smisla.

Brex je oboružan svom silom modernih alternativnih, "ispravnih" ideja, ali u naivnom političkom angažmanu barata nepojmljivim pojmovima (…

Amerika, Amerika, produkt eurohisterika (?)…), u ekološkoj brizi ("Naprijed naši") tone u somnabulizam stihovima poput "…kad vam polja uništi led, jest ćete naš domaći med…", slavi marihuanu infantilnim zanosom u "Wutra" (…poput antidepresiva, ne treba nam pliva, svaka stanica siva, vesela je i živa…"). Subverzija je izazovna, ali rijetki su je znali opjevati tako i da se na slušatelja prenese energija i adrenalin. Brex nije među njima. hi-fimedia #77

83

rezime

vrUćeG FestivalskoG ljeta U

hrvatskoj

Puno velikih I imena, (pre)malo publike

piše: Tihomir Ivka; foto: Anastazija Vrzina, Ivana Sataić, Hrvoje Telišman

znimno koncertno ljeto, osim po činjenici da smo imali prilike vidjeti desetine aktualnih i legendarnih svjetskih glazbenih zvijezda u kratkom roku, ostat će u pamćenju i po paradoksalnom raskoraku između zvučnosti imena i odaziva hrvatske publike. Tu treba isključiti fenomen prvog dolaska U2 u Hrvatskoj i dva puta rasprodanog maksimirskog stadiona, no činjenica je da su četiri ljetna festivala neracionalno nagurana u mjesec dana zajedno privukla manje publike od, recimo, Tonija Cetinskog u dvije večeri rasprodane Arene. Je li to pitanje novca, organizacije, duha novih generacija, zrcaljenja stanja svijesti cijele nacije ili je u pitanju neki duboki, kompleksni sociološki razlog, stvarno je teško reći. Rock’n’roll je, iako bi mi htjeli da bude drugačije, i dalje nježna biljka u Hrvatskoj, a očito je da i forma festivala s više izvođača nastupa rastegnutih preko cijelog dana još nije prigrljena. Kako drugačije objasniti da na simpatičnom, ali loše profiliranom Rokaj festu Hladno pivo privuku više nego upola manje publike, nego kad su na istom mjestu ne tako davno nastupali sami? Daleko najozbiljniji i najambiciozniji festival u Hrvatskoj T-mobile INmusic imao je od velikih imena gotovo isti

već hrpu kvalitetnih koncerata na jednom mjestu.

U tom smislu, dovođenje Kraftwerka, Mobya, Franz Ferdinanda, pa i vrlo aktualne i zabavne Lilly Allen i hip-hop prvaka N.E.R.D., pokazao se punim pogotkom. Moby je premašio sva očekivanja i pokazao se idealnim headlinerom za široke mase, Kraftwerk izveli efektni performans baziran na jakoj vizualnoj pozadini ogromnih video zidova i potvrdili status kumova elektronike. Franz Ferdinand i Zagreb se vole odavno i o tome ne treba trošiti puno riječi. Problematičan je bio drugi, Nokia stage, gdje su izazovni izvođači zbog lošeg razglasa uskratili sladokusce za pun doživljaj. Yeah Yeah Yeahs bili su najveće razočarenje, ništa od njihove energije s CD-ova uživo nije izlazilo iz razglasa, a Trickya je spasila samo njegova osebujna pojava i hipnotički nastup u fizičkom smislu. Novost je na ovom INmusicu bio posebni metal stage. Neobično udaljen od glavnih događanja, kao sanitarnim kordonom odvojen, doslovno bačen u grmlje kraja jarunskog Otoka mladeži, donio je zabavu za dugokose i onima koji se tako osjećaju. T-mobile INmusic

prema izvještajima, skupilo za nas nevjerojatnih 150 tisuća ljudi, od čega čak 20 tisuća stranaca.

Procjene u novinama o posjetu na INmusic govorile su oko 20 tisuća drugu večer, organizator kaže 40 tisuća za dva dana, ali su to uglavnom posjetitelji s dvodnevnom kartom, pa opet ispada najviše 25 tisuća ljudi sveukupno. Exit je u deset godina postojanja stekao snažnu reputaciju festivala nesputane i neobuzdane zabave, festivala gdje je sve na rubu kaosa, ali sve dobro funkcionira. T-mobile INmusic je u tom pogledu pomalo sterilan, izgleda poput špice za malo manje zlatnu mladež koja se libi zaprljati nove fensi cipele, premalo spontan, a previše korporativan sa svim onim blještavim punktovima glavnog sponzora.

Jednostavno, slijedi sasvim drugu liniju od onog što je Woodstock kao proto rock festival utemeljio prije 40 godina. Malo od tog ugođaja; blata, golotinje, spavanja na otvorenom, ludiranja, alkohola i lakših nedozvoljenih supstanci nijednom festivalu ne šteti. Dapače.

mobile ne uspijeva postati zaista veliki festival u smislu posjete. Pitanje je to na koje će organizatori pokušati odgovoriti do slijedećeg izdanja.

Nad drugim zagrebačkim festivalom visi mnogo više pitanja. Rokaj fest je simpatičan, mali festival koji niskom cijenom ulaznice cilja na mlađu publiku, studentariju i sve one koji bi si rado pogledali dobar koncert i zabavili se, a financijska kriza im nije pojam u uporabi samo zadnjih devet mjeseci. Publika je ovdje manje ušminkana, ponašanje općenito slobodnije, s mnogo više vidno pivom natopljenih ljudi. Ali, čini se da organizacijski tim Rokaj festa nije baš u dosluhu sa stvarnošću.

Prvo, Rokaj fest je datumski preblizu superiornijem festivalskom bratu, pa se potencijalni gosti nađu u situaciji "ili-ili", s obzirom da je ovogodišnji INmusic također nudio niz svježih indie atrakcija (Art Brut, Editors, YYYs, Tricky).

Foto: Anastazija Vrzina - The Charlatans

je publike od, recimo, an m la uk iv pr su o dn je rana u mjesec dana za gu na no al drugačije, i dalje on ci de ra bu ne da a li al je iv st ht i fe m a bi tn je, iako Četiri lje ne Arene. Rock’n’roll da ro sp ra ri če ve ije festival ove je godine otišao korak dalje, polako, Tonija Cetinskog u dv roster kao i Exit u Srbiji (minus Prodigy, Madness ali sigurno napreduje u organizacijskom i smislu skoj te Arctic Monkeys i Patti Smith koje smo ionako opsega. Ali, ostaje visjeti u zraku pitanje zašto s nježna biljka u Hrvat mogli vidjeti u Splitu i Zagrebu), no na Exitu se, tako atraktivnim imenima i uz idealno vrijeme T-

(Pre)organizirani INmusic festival

Foto: Ivana Sataić - Anthrax

84

hi-fimedia #77

Foto: Hrvoje Telišman - Lilly Allen

Sve je na T-mobileu bilo organizirano do u detalje, po špagi, pa se to valjda prenijelo i na goste koji su se također ponašali po špagi, uštogljeno.

Možda i zato festival nema masivan odaziv kao onaj srpski, nedostaje mu doza neobaveznosti.

T-mobile INmusic nije sinonim za ludu zabavu,

Rokaj fest na drugu lokaciju

Drugo, ne može se uspjeh festivala graditi na bendovima koji su u Zagrebu nedavno otkazivali solo koncerte zbog slabog interesa publike (Primal Scream) ili na onima čije su zlatne godine daleko iza (Charlatans). Razorlight su aktualan bend s višestruko platinastim nakladama u Velikoj Britaniji, ali u Hrvatskoj mogu napuniti Boogaloo klub, a ne biti headlineri festivala na otvorenom.

Još kad se nema sreće s vremenom pa zadnji www.hifimedia.hr

u klanac Rječine izgledaju izvrsno, sve je dobro organizirano, ali i Hartera ima problema. Zamišljen uglavnom kao festival elektronske i alternativne glazbe, započinje s programom dosta kasno, oko 20 sati, ali u prostoru nema gotovo nikoga barem još dva sata, iako na dvije pozornice pred par ljudi sviraju vrlo zanimljivi neafirmirani domaći i strani bendovi. No poslije ponoći, kad su drugi dan festivala na scenu stupili Royksopp, glavne zvijezde festivala, ne samo da su ljudi bili poput sardina stisnuti u hali Hartere koja prima cca dvije tisuće ljudi, već ni na vanjskim prostorima, uličicama i terasama industrijske zone nije bilo mjesta. Sasvim pomaknuta od uobičajenog (kampiranje u zatvorenom prostoru napuštenog pogona s mogućwww.hifimedia.hr

Foto: Ivana Sataić - Moby

Foto: Anastazija Vrzina - Razorlight Foto: Anastazija Vrzina - Solomon Burke

Foto: Anastazija Vrzina - Primal Scream

dan tresne teška kiša, onda isti ti Razorlight nastupe pred polupraznim poljem i sve završi nekako otužno. Da ne bi bilo zabune, sva tri spomenuta benda pružili su izvanredne nastupe, no povratna vibra bila je mlaka. Teško se oteti dojmu da bi Rokaj fest, ako su mu navedena imena gornji limit, trebalo hitno premjestiti na manju, intimniju lokaciju gdje bi se mogla zakuhati atmosfera, a ne ispariti kao ove godine u "bespućima" velikog Jaruna.

Možda bi u organizaciji Rokaj festa mogli porazmisliti i o užoj žanrovskoj profilaciji, kao što su to učinili na dva druga hrvatska ljetna festivala urbane glazbe, Harteri i Radar festivalu. Za početak, specifični su po svojoj dislokaciji, Hartera u Rijeci cilja uglavnom na lokalnu publiku, dok Radar bez obzira na odvijanje na varaždinskom stadionu računa uglavnom na publiku iz Zagreba i okolice. Od svih domaćih festivala, a i šire Hartera se može pohvaliti najimpresivnijim prostorom odvijanja, u napuštenom dijelu bivše industrijske zone s centrom u velikoj hali bivše tvornice papira. I interijeri (ovaj put obogaćeni umjetničkim instalacijama Damira Martinovića Mrleta iz Leta 3) i eksterijeri zbijeni

nošću tuširanja, muzej starih kompjutera) Hartera je vrlo svježa pojava s pohvalnom tendencijom da promovira domaće underground demo bendove, samo da uspije dovući Riječane u prostor festivala prije pola noći.

Retro Radar

Radar festival pak, nakon prošlogodišnje zanimljive kombinacije koncerata dviju legendi koje nikad nisu nastupale u Hrvatskoj, Manic Street Preachers i Boba Dylana, ove je godine potvrdio svoju retro orijentaciju što uopće nije loša ideja.

Doduše, Santana kao glavna zvijezda je ne tako davno već svirao u Hrvatskoj, Solomon Burke, Eric Burdon i Joe Jackson su danas svedeni na status klupskih atrakcija pa je nešto slabiji posjet, oko 6 tisuća ljudi, logičan. A i došao je poslije mora koncerata, pa se dosta iznurenih rokera odlučilo ostati doma. No Radar ide u dobrom pravcu, pričalo se da "pecaju" Neila Younga što bi svakako bila još jedna "bomba" od koncerta u nizu nakon Dylana. Tko zna, možda se 2010. upravo Young prvi put ukaže pred Hrvatima.

Par godina nakon stidljivih početaka, organizacijskih dječjih bolesti, hrvatski su open- air festivali uz izdašnu pomoć jakih sponzora prerasli u događaje koji se prepričavaju dugo poslije, baš kao što i mi činimo sada. Neki od njih ugurali su se među najatraktivnije festivale u Europi (Tmobile In Music po londonskom Timesu), neki svojom specijalizacijom pokazuju velik potencijal kao Radar, Hartera je pak vjerojatno jedan od najiščašenijih festivala u regiji u pozitivnom smislu. Jedino će Rokaj fest poslije ove godine kad im ni nebo nije bilo naklonjeno morati u neku vrstu remonta, potražiti drugi datum i zgodniju lokaciju.

Foto: Anastazija Vrzina - Hladno pivo

hi-fimedia #77

85

jazz recenzije Johnny Griffin

u sedamdesetima plovio komercijalnijim vodama, uz poneku iznimku, primjerice sviranje sa suradnicima Milesa Davisa u skupini VSOP, Hubbard na ovom albumu podsjeća na sjajne dane i hardboperske snimke što ih je u prvoj polovici šezdesetih godina prošloga stoljeća ostvario za kultnu izdavačku tvrtku Blue Note. Čak i kad su u igri električni klavir i bas gitara u izvedbama nema koketiranja s popom ili rockom. Izvedbe donose beskompromisni postbop, stil kojim se zagrebačkoj publici predstavio nastupivši 1989. u ZeKaeMu na 11. Jazz Fairu. Hubbard se predstavlja strastvenim improvizatorom, a za njim ne zaostaju niti ostali čanovi kvinteta, primjerice Schnitter koji je u izvedbi Kleinove skladbe "Cascais” odsvirao dojmljiv, egzotičan, orijentalno obojen solo na sopran saksofonu.

Live At Ronnie Scott’s In + Out Records/Aquarius Records

Zahvaljujući Aquarius Recordsu na hrvatskom su tržištu od ove godine dostupna izdanja njemačke diskografske kuće In + Out Records za koju snimaju neke od zvijezda jazz i jazzu bliske glazbe. Jedna od njih je slavni bubnjar Billy Cobham koji je za In + Out Records objavio albume vlastitog fusion sastava Culture Mix, ali i niz CD-a u seriji "Art of ...” na kojima kao vođa skupine u formacijama trija, kvarteta i kvinteta surađuje s poznatim jazzistima, među ostalim s Ronom Carterom, Kennyjem Barronom, Donaldom Harrisonom i Jamesom Williamsom. Iako je na koncertima održanim 26. i 27. svibnja prošle godine u čuvenom londonskom Ronnie Scott’s Clubu, s kojih su izvedbe uvrštene na ovaj CD, svirao kao član skupine tenor saksofonista Johnnyja Griffina, Cobham je pokazao da je još uvijek svestran bubnjar koji se sjajno snalazi u raznim situacijama, pa i u jam session nastupima mainstream pristupa poput ovog. Na koncertu im se pridružio majstor jam sessiona, trubač Roy Hargrove. Naime, bio sam prisutan na jednom jam sessionu u Njemačkoj kad se u jednom trenutku Hargrove priključio svirajući iz publike, potom je optrčao klub i skočio na pozornicu te je svojom energijom i strašću pokrenuo ostale sudionike na luđačku svirku. Uz Griffina i Cobhama to mu nije bilo teško na nastupu u Ronnie Scott’s Clubu, nadahnjujućem za nebrojene slavne jazziste koji su nastupe u tom klubu dokumentirali na albumima. Doprinos uvjerljivim izvedbama dali su kontrabasist Reggie Johnson, te pijanisti koji su se izmjenjivali na pozornici: David Newton, James Pearson i Paul Kuhn koji i pjeva u izvedbi balade "How Deep Is The Ocean”. Osim Griffinovih te jedne Hargroveove

86

hi-fimedia #78

DH

Julia Hülsmann Trio The End of a Summer ECM/Aquarius Records

skladbe izvode i standarde, posebice dojmljivo "Lester Leeps In” i "Blues Walk” s nadahnutim solima, poletno, prpošno, radosno.

Dobro poznat zagrebačkoj publici s nastupa u B.P. Clubu, Griffin, koji je umro dva mjeseca poslije ovog nastupa u Londonu u osamdesetoj godini života, ovim albumom je potvrdio znanu činjenicu da jazzisti ne odlaze u mirovinu, a vitalnost, energija i lucidnost koje iskazuje u improvizacijama, te moćan zvuk, daju mu za pravo. "The Little Giant”, kako su ga zvali, ostao je velik do zadnjeg tona što ga je proizveo na svojem jazz saksofonu.

DH

Freddie Hubbard Rollin’ MPS/Aquarius Records

U ediciji JazzClub na CD-u je reizdan album što ga je slavni, krajem prošle godine preminuli trubač, krilničar i skladatelj Freddie Hubbard snimio 1981. u Njemačkoj i originalno objavio na LP-ju za tvrtku MPS. Bio je to njegov drugi album za tog izdavača, objavljen odmah nakon ploče "Hub Of Hubbard” snimljene još 1969. Upravo početkom osamdesetih Hubbard nije bio pod ugovorom niti s jednom

izdavačkom tvrtkom, ali je objavljivao jednako često i imao je potpunu slobodu snimati što, s kim, kad i gdje je htio. Primjerice, prije ovog albuma snimio je "Outpost” za tvrtku ENJA, a poslije "Ride Like The Wind” za Elektra Musician. U ovom slučaju radi se o snimci koncerta što ga je sa svojim kvintetom održao u kazalištu Am Ring na villingenskom jazz festivalu. Uz njega su svirali tenor i sopran saksofonist Dave Schnitter, klavijaturist William Childs, basist Larry Klein i bubnjar Carl Burnett. Osim standarda "Here’s That Rainy Day” te jedne Kleinove skladbe izvode Hubbardova djela nastala u raznim razdobljima karijere i originalno snimljenim na njegovim, ali i albumim glazbenika u čijim je sastavima svirao i za koje je skladao, primjerice McCoya Tynera, Arta Blakeya i skupine VSOP. Iako je

Za svoj peti kompakt disk, a prvi što ga je sa svojim triom snimila za izdavačku tvrtku ECM, njemačka skladateljica i pijanistica Julia Hülsmann odabrala je izvedbe vlastitih skladbi, djela njezinih suradnika: kontrabasista Marca Muellbauera i bubnjara Heinricha Köbberlinga, te obradu Sealove hit pjesme "Kiss From a Rose” koju predstavlja u posve drukčijem kontekstu. Odabir Sealove pjesme nije slučajan. Naime, Julia Hülsmann, osim Milesa Davisa, Billa Evansa i Chicka Coreae, obožava i pop glazbu, posebice Stinga i Randyja Newmana. Sa spomenutim triom, jednim od najznačajnijih na njemačkoj suvremenoj jazz sceni, više od deset godina razvija svoje glazbene zamisli koje odaju osobu emotivne, njež-

www.hifimedia.hr

ne prirode, osobu smirenu i sklonu poetici (nadahnjuje se književnošću, posebice poezijom), lijepim melodijama, eleganciji i melankoličnom raspoloženju, ali i eksperimentiranju. Njezina europska estetika, inventivne improvizacije, minimalistički pristup suvremenom klavirskom triju i baladni ugođaj u potpunosti su se uklopili s filozofijom koju promovira Manfred Eicher, alfa i omega ECM-a, koji je producirao album. Eicher nije pogriješio odabravši ovu glazbenicu da nastavi tradiciju čuvenih ECM-ovskih klavirskih trija poput trija Keitha Jarretta, Chicka Coreae, Paula Bleya, Boba Stensona... No više nego ijedan prethodni, njezin je trio najbliži konstataciji jednog kritičara da ECM producira najdivniji zvuk nakon tišine. Potpuno drukčije od onoga što bi mogli očekivati s obzirom na njezinu naobrazbu.

Naime učila je od poznatih američkih glazbenika Richiea Beiracha, Marie Schneider, Gila Goldsteina i Jane Ire Bloom. Diskofile i ECM fanove zainteresirat će i CD singlica koju je ECM izbacio u promotivne svrhe, a na koju je s tog izdanja skinuta izvedba skladbe "Not the End of the World”.

DH

www.hifimedia.hr

Mahavishnu Orchestra Original Album Classics Columbia/Sony/BMG/Menart

Tvrtka Sony/BMG pokrenula je ediciju Original Album Classics u kojoj reizdaje rijetke albume iz svojeg bogatog kataloga. Jedno od izdanja je i kutija s pet CD-ova banda Mahavishnu Orchestra. Radi se o preslikama prvih pet LP-ja što ih je ta kultna skupina objavila u prvoj polovici i sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća za izdavačku kuću Columbia: The Inner Mounting Flame, Birds of Fire, Between Nothingness & Eternity, Apocalypse i Vision of the Emerald Beyond. Posebnost djelovanja ovog

banda, svrstavanog u okvire fusiona, jazz-rocka i progresivnog rocka, obilježila je suradnja kompatibilnih glazbenika iz raznih zemalja - iznimna virtuznoznot te skladateljska darovitost britanskog gitarista Johna McLaughlina, karakterističan zvuk koji su ostvarivali zahvaljujući američkom violinistu Jerryju Goodmanu, te osebujan stil češkog klavijaturista Jana Hammera i luđačka brzina i prepoznatljivost panamskog bubnjara Billyja Cobhama. Iako pouzdan član banda, irski bas gitarist Rick Laird uvijek je bio u njihovoj sjeni, a za razliku od ostalih, niti poslije raspada banda nije ostvario zapaženu samostalnu karijeru.

Iako je nastao pod izravnim utjecajem Milesa Davisa s kojim su McLaughlin i Cobham svirali i dijelili napredne zamisli, band je ostvario vlastiti iskaz promovirajući električni zvuk kao i dinamičnu, energičnu svirku punu luđačkih improvizacija, te je postao jednom od vodećih snaga fusion pokreta sedamdesetih. Nakon prva tri albuma, od kojih Between Nothingness & Eternity donosi koncertnu snimku, McLaughlin je u rad banda unosio promjene što je rezultiralo i promjenana u postavi. Primjerice, album Apocalipse snimio je s potpuno izmijenjenom postavom u kojoj je svirao francuski violinist Jean-Luc Ponty, koji je trebao biti član prve postave, ali nije se pojavio na prvim probama zbog poteškoća u vađenju useljeničkih dokumenata, te s članovima londonskog simfonijskog orkestra kojima je ravnao pijanist Michael Tilson Thomas, a orkestracije je priredio Michael Gibbs. Album "Vision of the Emerald Beyond” snimio je s okosnicom tog banda koji su tada uz Pontyja činili klavijaturistica i pjevačica Gayle Moran, bas gitarist Ralphe Armstrong i bubnjar Narada Michael Walden, te nekoliko gostiju. S ovih pet utjecajnih albuma zaokruženo je najznačajnije razdoblje Mahavishnu Orchestra koje se poslije okupljao u rijetkim prigodama, a ne tako uspješno.

DH

The Crusaders Live at Montreux 2003 (DVD) Eagle Vision/Menart

Tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća svirali su hard bop i zvali se The Jazz Crusaders, a poslije su, u skladu s uvođenjem elemenata pop, funk, gospel, R&B i soul glazbe u svoj pristup, izbacili riječ jazz

iako elementi tog stila nikad nisu u potpunosti nestali iz njihovih izvedbi. S izmjenama u postavi i povremenim prekidima u radu band se održao do današnjih dana, a jedan od najuvjerljivijih povrataka imao je 2003. kada je održao koncert na Montreux Jazz Festivalu promovirajući tada novi album Rural Renewall.

No, osim skladbi s te ploče izvodili su i svoje hitove iz raznih razdoblja karijere. Tonski i vizualno sjajna snimka tog feelingaškog nastupa objavljena je na DVD-u. Od članova iz prve postave na ovom su koncertu svirali klavijaturist Joe Sample i saksofonist Wilton Felder, a uz njih trombonist Stephan Baxter, gitarist Ray Parker mlađi, bas gitarist Freddie Washington i bubnjar Kendrick Scott. U izvedbama nekoliko pažljivo biranih skladbi participirala je pjevačica Randy Crawford, stara suradnica sastava, dobro poznata hrvatskoj publici, pa i iz nastupa s Joeom Sampleom. Njezin je nježan glas i osjećajan pristup dobro sjeo u "The Thrill Is Gone” iz repertoara B.B. Kinga, hit "Soul Shadows”, naslovnu pjesmu najkomercijalnijeg albuma banda "Street Life", koju je uz Crusaderse snimila i za tu ploču, i "Imagine” koja donosi univerzalnu poruku, ali i posve novo viđenje Lennonove glazbe. U dodatku na ovo su izdanje uvrštene i četiri izvedbe s koncerta što su ga Crusadersi održali 1976., na svojem prvom od mnogobrojnih nastupa u Montreuxu. Tom prigodom uz Samplea i Feldera svirali su gitarist Larry Carlton, bas gitarist Robert Powell i bubnjar Nesbert Hooper, a promovirali su tada aktualni album Those Southern Knights. Svirali su tada aktualni fusion, ali vlastitim pristupom kojim su nagovijestili dolazak novog stila - smooth jazza.

DH

hi-fimedia #78

87

klasika recenzije Yehudi Menuhin with Bath Festival Orchestra

Ove izvedbe iz 1959. itekako su zaslužile preživjeti do ere CD-a. Za veliku većinu poklonika ovog nezaobilaznog općeg mjesta glazebene povijesti (mislimo na svih šest koncerata), Menuhinova izvedba na prvi je dojam upravo ona koja zaslužuje svoje mjesto u privatnim kolekcijama. Oni među nama koji su odranije vlasnici vinilnog izdanja, ne odriču mogućnost da postoje druga i drukčija čitanja, no svi se slažu u jednome – ne postoji kolekcija snimki koj tako očito svjedoče životno razumijevanje glazbe, simpatetičnost i jednokratnu ljepotu izvedbe. Svi Brandenburški koncerti skladani su u durskim tonalitetima, te svjedoče o Bachu i njegovom skladateljskom geniju na jedan krajnje smirujuć i skroman način, što ih čini odlič-

su korištene male flaute, a Menuhin u Prvome koristi "piccolo" violinu, ugođenu za tercu više nego je uobičajeno.

Također, u Šestome je odradio odlično partituru prve viole, što je inače namijenjeno nižim registrima i upravo ovo mjesto predstavlja osobni vrhunac čitavog seta. Po prvi puta, naime, pogođen je tempo i nježni marš (čak i najbliži opis zvuči kao oksimoron, zar ne? – zamislite kako li je onda to tek teško uvjerljivo izvesti!) barokne polifonije spregnut spretno s decentnim zvukom pratećih instrumenata svaki puta mi ne da ni pomisliti kako je ovaj Koncert u bilo kojem pogledu slabiji nego ijedan drugi. Još jedno istaknuto mjesto je Malcomov solo na čembalu u Petom, prije svega prvi stavak i kadenca. Upravo izvedba koju odlikuje vrsna uravnoteženost i odmjerene (premda entuzijastične) četvrtinke razlog su da se ubrzana izmjena registara doima zaigrano, pa ni u kojem trenutku ne pomišljamo na tehničku zahtjevnost ovakvih ritmičkih bravura i prezentirane tankoćutnosti. Poznati problem nedostajućeg srednjeg stavka Trećega riješen je korištenjem Brittenovog aranžmana sporog stavka iz Bachovih triju sonata, što je rješenje koje zadovoljava širok krug poklonika. Manja primjedba ide u smislu nenadahnutog odabira tempa (upravo školski slijepo slijeđenje naputaka), no tim prije ova izvedba predstavlja standard u pravom smislu riječi.

Snimka, premda prilično čista za period u kojem je nastala, danas može zvuča-

nim mjestom za ulazak u svijet klasične glazbe. Ni Menuhin, ni Bath Festival orkestar ne koriste "povijesne replike" autentičnih instrumenata baroka, bar ne na način na koji to danas razumijevamo.

Ipak, tu je continuo (uključujući i veliku solo-dionicu u Petom) prirodno je izveden na čembalu. Također, u Četvrtome

ti malo potisnuto (udaljeno), no zapravo je sasvim zadovoljavajuće kvalitete.

I ostatak ansambla prezentirao je izvedbu na pravi način i konzistentne je kvalitete kroz čitavo izdanje, te ga ne mogu nego preporučiti.

Izvedba: 4.5, Snimka: 3.5 JV

Bach: Brandenburg Concertos / Violin Concertos EMI Classics/Dallas Records

88

hi-fimedia #78

Maria Callas Vissi D’Arte – The Puccini Love Songs EMI Classics/Dallas Records

Kad Callas pjeva Puccinija, čujemo prije svega – Callas: njenom se jedinstvenom glasu ne može umaknuti. I kad bi se tonske kvalitete različitih soprano opisivali slikovitim usporedbama s rijetkim metalima – bogatstvom boja zlata, čistoćom srebra – tada bi upečatljiv i snažan instrument Callasove bio vodom kaljeni čelik, poput onih koje su iz tankih listova za svoje ponajbolje mačeve koristili majstori Damaska, Toleda i strpljivi kovači Japana. Kao i specifičnu tajnu ovih oružja, hvaljenih prije svega radi svoje besprijekorne i postojane oštrice, čvrstoće i sjaja, neponovljiv glas zauvijek je obilježio Callasovu svojom teksturom vodom hlađenog čelika. Njen specifičan instrument uz decentnu prošaranost tamom i tračcima svjetlosti, učinio ju je zauvijek univerzalno prepoznatljivom i na sceni – nezamjenjivom.

EMI objavljuje na 2 CD-a ukupno 24 arije velike dive, među kojima je 11 studijskih (za Manon Lescaut i La Bohème uloge su koje zapravo nikada nije izvela na sceni). Pet arija iz Tosce donose Callas u najboljem izdanju, dok joj 5 arija iz Turandota dozvoljavaju pokazati svoju pravu prirodu koju nepogrešivo određuju u jednakoj mjeri snažna senzualnost, te očaravajuća nježnost. Uz ove, u drami opere ne možemo ne primijetiti jarosnu ljubomoru, te ledenu hladnoću. Njen osjećaj za dramu čini završnu scenu suicida Cio-Cio San u Madame Butterfly neposrednim i snažnim iskustvom čak i s ove vremenske distance. Maria Callas ostala je ikona svijeta opera, koja i dalje plijeni pažnju svjetske javnosti. U pamćenju poklonika opere Maria Callas svakako je najveća inter-

pretatorica Puccinijeve glazbe.

Premda prilično nespretno nazvano, izdanju koje u podnaslovu ima "ljubavne pjesme” (naime, većina prevedenih naslova ovdje objavljenih arija nema veze s ljubavnim temama), bespoštednoj eksploatatorskoj politici EMI-a i još jednom "repakungu” već objavljenih snimki ne odričemo odličan tajming.

Objavljen koncem prošle godine, ovaj dvostruki set jedan je od ukupno četiriju specijalnih albuma koje je objavio EMI Classics posebno posvećenih obilježavanju 150. godišnjice rođenja Giacoma Puccinija (1858-1924). Sve najpoznatije Puccinijeve opere dostojno su zastupljene, uključujući i nešto rjeđe izvođenu "Il trittico” (uz Suor Angelica i Gianni Schicchi).

Puccini je jedan od najpoznatijih opernih skladatelja čija djela i danas prevladavaju u programima svih velikih opernih kuća svjetskih metropola. Materijal obuhvaća sve najvažnije Puccinijeve sopranske arije, kao i najveće duete, u kojima se Callas pridružuju njeni redovni partneri u ulogama i na snimkama; Giuseppe di Stefano u nekoliko snimki, kao i Nicolai Gedda u Maddama Butterfly, te Eugenio Fernandi u Turandotu. Callas ispunjava sva očekivanja, a EMI očito vjeruje da je to dovoljno opravdanje za sve. Baš!

Izvedbe: 4.5, Snimka: 3.5 – 4 JV

www.hifimedia.hr

FILM

QUENTIN TARANTINO Povratak jednog od najintrigantnijih redatelja današnjice

QUANTIN TARANTINO

Kako je poÄ?eo rat na Tarantinovom otoku 90

hi-fimedia #78

www.hifimedia.hr

FILM Hvalili su ga i kudili za iste stvari; glorifikaciju nasilja, kopiranje, prljav jezik, bolesni naturalizam…no on ne posustaje u ekraniziranju najtamnijih kutaka svoje mašte. Vraća se s vlastitim viđenjem 2. rata u kojem grupa američkih vojnika – Židova, ubačenih u njemačku pozadinu, skalpira naciste! piše: Tihomir Ivka

"N

iste vidjeli rat dok ga ne vidite kroz oči Quentina Tarantina." Bolji poziv iz foršpana da se pogleda novi film kultnog filmaša i svačijeg favorita i nije se mogao smisliti. Jer on je, između ostalog, iza granica zamislivog pomaknuo prikaz nasilja na velikom platnu (The Reservoir Dogs), utemeljio novi žanr nelinearnog postmodernog filma s bizarno-inteligentnim dijalozima (Pulp Fiction), reanimirao blaxploitation film (Jackie Brown) i dao novo značenje pojmu borilačkih vještina u filmu (Kill Bill).

S tek 46 godina života Tarantino se može pohvaliti filmografijom punom klasika koji će nadživjeti svoje vrijeme, ali kako kaže, neće još dugo biti s nama jer često najavljuje kako poslije 60. godine neće snimati filmove. Valjda da izbjegne sudbinu, recimo, Williama Friedkina i Michaela Cimina koji su nakon remekdjela (Francuska veza, Istjerivač đavola, Lovac na jelene) utonuli u prosječnu redateljsku starost. No s Tarantinom se nikad ne zna. Njegov novi film predstavljen na ovogodišnjem Cannesu, festivalu gdje je pokupio prve lovorike s Pulp Fictionom, pokazao je da i dalje ima žicu za inteligentnu provokaciju, da voli prearanžirati i do limita pretjerati već viđenu kine-

www.hifimedia.hr

matografsku prošlost. Naziv "Inglorious Basterds" u samo se jednom slovu razlikuje od "Inglorious Bastards", talijanskog ratnog filma iz 1978. godine s američkim glumcima u naslovnim ulogama.

To je djelce za razonodu naspram američkih klasika ratnog filma nešto kao špageti western naspram "ozbiljnih" kaubojaca kakve su snimali Ford, Houston ili kasnije Peckinpah. I taj je podžanr imao prigodnu ironičnu etiketu kod američke kritike kao i "špageti"; Macaroni-combat. Mimo uobičajene romantizirane slike američkog vojnika kao heroja visokih moralnih načela, talijanski film u središte zbivanja stavlja grupu mangupa, vojnika koji se ne žele boriti, a ukrali bi prsten s Papine ruke, frajera koji nose pilotske Ray Ban naočale, iako ih u to vrijeme nije ni bilo. Pretjerivanje i nemarnost prema stvarnim događajima, to je sigurno bilo tako slatko Tarantinu koji kaže da mu je ovaj talijanski film bio baza priče, ali nije njegova kopija, to jest obrada. U ovom slučaju junaci su grupa američkih vojnika-Židova pod vodstvom poručnika Alda Rainea (Brad Pitt), osvetoljubivog brđana iz Tennesseeja, s jednim jedinim zadatkom; smaknuti što više nacista u dubokoj pozadini okupirane Francuske. "Tarantinovski" štih, osim već uobičajene lakoće uporabe nasilja, garantiraju razne bizarnosti neviđene u nekom ratnom filmu; dovoljno je reći da spomenuta osmorica Židova osvetnika ne samo da ubijaju, već i skalpiraju naciste. Radnja je, dakako, u potpunosti izmišljena, 2. svjetski rat je samo poslužio kao predložak. Tarantino je na ideji i scenariju radio još prije "Jackie Brown", dakle, više od deset godina i do danas dao na desetine raznih izjava kako će film na kraju izgledati. Pod početka je ostala ideja o ljudima u misiji po uzoru na "12 žigosanih" i "Orlovog gnijezda", kasnije bi stvari začinjao izjavama da će se ovim filmom kao nikad približiti duhu Pulp Fictiona, pa da će tematizirati pitanje rasizma i barbarizma na obje strane, napominjati da ratni film smješten u Francuskoj ne znači samo Edith Piaf u glazbenoj pozadini, da će biti i hip-hopa.

Na kraju, poslije premijere u Cannesu prisutni kritičari složili su se uglavnom s jednom od Tarantinovih ocjena da je "Inglorious Basterds" zapravo njegovo viđenje špageti westerna s ikonografijom iz 2. svjetskog rata. Kao i kod neupitnog modernog klasika "Pulp Fiction", prvotne kritike nakon premijere u Cannesu bile su oprečne, od toga da je uspio snimiti novo, pomjereno i uzbudljivo remek-djelo, do ocjena kako je snimio povijesno bezvrijedan i plitak film. hi-fimedia #78

91

QUANTIN TARANTINO Najznakovitije izjave - "Kradem iz svakog filma koji je ikad snimljen."

- "Nasilje je jedan od najzabavnijih stvari za gledanje."

- "Taj CGI (kompjuterski generirani efekti) je sranje koje ubija kinematografiju. Kad se zaželim tog sranja od kompjuterskih igara, zabijem pimpek u Nintendo."

- "Bio sam uzbuđen zbog odlaska u zatvor prvi put jer sam znao da ću tamo čuti izvrsne dijaloge" - "Ne vjerujem u elitizam. Ne mislim da je najgluplji čovjek u publici ispod moje razine. Ja sam publika."

- "Volim povijest jer je povijest za mene kao gledanje filma."

- "Da sebe smatram piscem ne bi pisao scenarije. Pisao bi romane."

- "Vrlo je važno da svaki film koji napravim zaradi novac tako da ljudi koji su uložili i imali povjerenja u mene dobiju svoj novac nazad."

- "Sergio Leone je moj veliki uzor zbog špageti westerna koje je snimio."

Kao god bilo, "Inglorious Basterds" je jedini američki film u konkurenciji Cannesa s osvojenom važnijom nagradom (glavna uloga Christopha Waltza kao nacističkog časnika), a nešto o njegovoj kvaliteti govori i činjenica da je poslije prvog prikazivanja u Cannesu publika pljeskala punih 11 minuta.

Tarantino je od malih nogu bio opčinjen filmom i u razvijanju te ljubavi pomagalo mu je sve; od obiteljskog okruženja do izbora prvih poslova nakon napuštanja škole u 15. godini. Rođen je na jugu u Knoxvilleu, no odrastao je u Kaliforniji gdje je njegov otac pokušao izgraditi filmsku karijeru kao glumac, usput zarađujući svirajući s klupskim bendovima.

Nedavno je u intervjuu otkrio da ga je u "grindhouse" kino gdje su se vrtjeli uglavnom exploitations filmovi (nasilje, seks, horror scene, zombiji, tabu teme i slično u niskobudžetnim produkcijama) prvi put odvela baka kad je još bio jako mali i sjeća se da je prvi

put gledao horor "The Twilight People" kultnog filipinskog redatelja Eddija Romera s Pam Grier u jednoj od uloga. Četvrt stoljeća kasnije upravo će toj najpoznatijoj glumici blaxploitations filmova dati glavnu ulogu u svojevrsnom hommageu zlatnom exploitations dobu sedamdesetih godina, u Tarantinovom "najnormalnijem" filmu, "Jackie Brown". Običnu školu Tarantino je zamijenio glumačkim tečajevima, ali nije daleko dogurao. Bitan moment bilo je zapošljavanje u videoteci u Manhattan Beachu, gradiću blizu LA-a. Zvala se Video Archives i tamo su osim Tarantina za pultom radili i neki poznati, ali mnogo manje poznati kasniji glumci i redatelji. Na internetu se mogu pronaći svjedočanstva korisnika videoteke i njenog kultnog statusa jer se tamo nisu samo iznajmljivali filmovi, Tarantino i društvo su vatreno raspravljali o filmu, opskurnim hororima i starim akcićima.

Eklektik kakav jest, Tarantino je tamo, gledajući sto-

ULOGA GLAZBE Tarantino kaže kako ima jednu sobu samo za spremanje ogromne kolekcije vinila s bezbroj soundtrack naslova. Za njega film i glazba idu ruku pod ruku i kad piše scenarij prvo što smišlja je što odabrati za glazbu u uvodnoj sceni. Uvijek su to izvanredne starije, zaboravljene rock pjesme. Kad poslije početne rasprave o "Like A Virgin" u "Reservoir Dogs" grupa kriminalca u crnim odijelima izlazi na parkiralište svira "Little Green Bag" grupe George Baker Selection, u "Pulp Fiction" je to Dick Dale s surf eksplozijom hita "Misirlou". U mekšem "Jackie Brown" od prve sekunde ide iznimna soul stvar Bobbya Womacka "Across The 110th Street", u "Kill Billu" je

92

hi-fimedia #78

tine filmova, u glavi polako slagao svoje priče s referencama iz bezbrojnih scena zaboravljenih filmova. A bio je očito dovoljno uporan, gnjavio ljude po zabavama gdje su se skupljali filmaši dok ga producent u usponu Lawrence Bender nije ohrabrio da napiše ambiciozniji scenarij. Dok je radio u videoteci, prošao je svojevrsno filmsko samoškolovanje radeći na scenariju za komediju "My Best Friend’s Birthday", komediji Jerry Lewis-Dean Martin stila, kako je sam govorio. Produkcija je koštala svega pet tisuća dolara u par godina razvoja; na kraju je master traka izgorjela, spašeno je tek 36 minuta i film nikad nije objavljen. No dijelovi iz njega korišteni su kao podloga za scenarij filma "True Romance" čiju će režiju Tarantino kasnije prepustiti afirmiranom režiseru akcijskih filmova Tonyu Scottu. Ambiciozniji scenarij o kojem je pričao Bender bio je onaj za "Reservoir Dogs" (1992.), priči o šest opasnih tipova u crnim odijelima

upotrijebio strašnu baladu "Bang Bang" Nancy Sinatre. Za "Death Proof" je uzeo nešto više tipične filmske glazbe Jacka Nitzschea (The Last Race).

I u tome segmentu okrenut prošlosti, oživio je mnoge zamrle rock karijere, i od davno zaboravljenih stvari napravio ponovno aktualne singlove i soundtrack albume za pamćenje. Fanatičnim kopanjem po rock prošlosti i sofisticiranim izborom glazbene pozadine, Tarantino je zaista dokazao da film i glazba idu ruku pod ruku. Bez glazbe njegovi filmovi i neke scene (spomenimo samo rezanje uha policajcu uz ples Michalea Madsena na "Stuck In The Middle With You" Stealers Wheela i scenu plesa Ume Thurman u "Pulp Fictionu" uz "Girl You’re Gonna Be Woman Soon" Urge Overkill), bili bi daleko manje efektni i upečatljivi.

www.hifimedia.hr

12 najboljih filmova po Tarantinovom izboru 1. The Good, the Bad and the Ugly (Sergio Leone – 1966.)

2. Rio Bravo (Howard Hawks – 1959.)

3. Taxi Driver (Martin Scorsese – 1976.)

4. His Girl Friday (Howard Hawks – 1940.)

5. Rolling Thunder (John Flynn – 1977.)

6. They All Laughed (Ptere Bogdanovich – 1981.)

7. The Great Escape (John Sturges – 1963.)

8. Carrie (Brian De Palma – 1976.)

9. Coffy (Jack Hill – 1973.)

10. Dazed and Confused (Richard Linklater – 1993.)

11. Five Fingers of Death (Chang-wha Chung – 1972.)

12. Hi Diddle Diddle (Andrew L. Stone – 1943.)

koji – u jednoj rečenici skraćeno - izvedu oružanu pljačku, nakon nje se skupe se u jednom napuštenom skladištu i do kraja se u nizu nemogućih događaja na dvadeset kvadratnih metara prostora pobiju međusobno. Ovdje je udaren Tarantinov specifični filmski "rukopis" s osebujnim likovima redom jakih na jeziku, sa sitnim razgovorima od kojih su curile sline svima koji žive pop kulturu, uporabom metode nelinaerne radnje da se prvo nešto važno dogodi, a onda objasni što je tome prethodilo, s crnim humorom, krvi do koljena i pretjerivanjem u nasilju, počesto bizarnog karaktera. Do krajnjih granica ovaj je stil – u isto vrijeme oponašateljski i vrlo originalni – dotjeran u "Pulp Fictionu" (1994.). Nasilja ponovno napretek, preskakanja paralelnih radnji također, ali najveća www.hifimedia.hr

vrijednost u prva dva Tarantinova filma ipak leži u luckasto lucidnim dijalozima glavnih aktera. Dovoljno je sjetiti se početka "Reservoir Dogs" i nekoliko minuta rasprave o čemu je Madonnina pjesma "Like A Virgin" ili razglabanja S. L. Jacksona i Johna Travolte o hamburgerima u "Pulp Fiction". "Jackie Brown" (1997.), s Robertom De Nirom, jednim od Tarantinovih miljenika Samuelom L. Jacksonom, veteranima Robertom Fosterom i Pam Grier, gotovo je klasičan krimić Scorseseove škole. Da je Tarantinov mozak ipak đavolje igralište bilo je vidljivo u dva "Kill Billa" (2003.), kung-fu filmovima o mladenki čiju svadbu njen bivši učitelj i ljubavnik pretvaraju u masakr, a ona – majstorica borilačkih vještina - kasnije pobije sve učesnike masakra redom. Ništa drugačije nije bilo ni s recen-

tnim "Grindhouse" (2007.), direktno naslanjenim na B-produkciju exploitation filmova sedamdesetih.

"Grindhouse" se sastoji od dva odvojena filma, s lažnim trailerima između, čak je i plakat preslika estetike stare B-produkcije. Jedan, "Planet Terror" režirao je stalni suradnik i stari prijatelj Robert Rodriguez, a "Death Proof", film o psihopatskom kaskaderu koji u svom nabrijanom autu ubija suvozačice u suludoj vožnji, je Tarantinovo djelo. "Grindhouse" se u kompletu prikazivao u američkim kinima, no odaziv publike je bio ispod očekivanja, pa su se u ostatku svijeta dva filma prikazivala odvojeno. Očito se Tarantino kojem je dotad sve polazilo za rukom ipak preračunao u ambiciji i napravio više od onog što su široke mase bile spremne prihvatiti; oživiti kinematografsko "podzemlje" propalo prije tridesetak godina. No činjenica je da je uvijek slijedio vlastiti instinkt i pristajao raditi samo ono što ga je doista uzbuđivalo bez puno kompromisa. Ostvarivao je sve svoje fantazije, od profanog jezika do ridikuloznog nasilja, čak i zloupotrebljavao vlastitu poziciju. Kao glumcu kisele njuške i s malo karizme velika karijera nije bila realna opcija, no kad je nešto napisao i sam režirao (Reservoir Dogs) mogao si je priuštiti više od poznatih Hitchcockovih prošetavanja kroz nekoliko kadrova u vlastitim filmovima. Legendarna je priča kako je kao jedan od glavnih likova u Rodriguezovom "Od sumraka do zore" iskoristio svoju poziciju scenarista da za sebe napiše scenu u kojoj se za vrijeme plesa polugole zanosne Salme Hayek ona polijeva whiskeyem dok joj Tarantino cucla nožne prste. Nije to napisao da bi film izgledao efektnije (mogao je taj dio prepustiti kompanjonu u filmu Georgeu Clooneyu), nego samo zato da sam malo uživa u Salminim čarima! Tarantino je takav, drzak, otkačen, ne mari za tabue i zato nema ozbiljne liste najvećih redatelja svih vremena gdje među prvih dvadeset nije njegovo ime. Najavio je odlazak u šezdesetoj, ali ne posustaje. Ratni film o američkim Židovima vojnicima koji u njemačkoj pozadini skalpiraju naciste - kako to tarantinovski zvuči. Koliko god ocjene kritičara bile oprečne, novo "čudovište" mašte Quentina Tarantina je nešto što se jednostavno mora vidjeti hi-fimedia #78

93

DVD recenzije

Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.

ČUVari

(Watchmen) Warner Bros. Pictures/Blitz film i video, 2009., 163 min.

Redatelj: Zack Snyder Uloge: Jackie Earle Haley, Patrick Wilson, Matthew Goode, Billy Crudup, Jeffrey Dean Morgan, Malin Akerman, Carla Gugino, Stephen McHattie, Matt Frewer

Watchmen, priča o skupini superjunaka koji iskorjenjuju široko rasprostranjeni kriminal mimo zakona i institucija države, originalno je razvijena u stripu. Kao i u mnogo drugih sličnih slučajeva braka stripa i kinematografije, film je snimljen nakon mnogih neuspješnih pokušaja. 20th Century Fox još je 1986. godine otkupio prava na snimanje, no tek je Zack Snyder, poznat po fotografski upečatljivom epskom "300", dobio priliku da snimi film. "Čuvari" su po mnogo čemu ambiciozniji, kompleksniji i zahtjevniji od drugih priča o superjunacima, za početak jer ih ima više, i drugo jer su u fikciji povezani sa stvarnim događajima. Tako u filmu upravo pripadnici "Čuvara" osiguravaju Americi pobjedu u ratu protiv Vijetnama i Nixon uzima treći predsjednički mandat, ali ih kasnije i stavlja izvan zakona jer tako traži javnost, a stvari se zbog njih kompliciraju i u hladnom ratu sa Sovjetskim Savezom. Skoro tri

94

hi-fimedia #78

sata dužine, malo previše metafora i malo premalo crno-bijelog odnosa pravde i zločina kao što je to slučaj u Batmanu ili Supermanu, pa nije čudo što je Watchmen jedna od rijetkih novih ekranizacija stripa koja nije "pomela" kino blagajne, već je jedva pokrila budžet od 130 milijuna dolara.

Ipak, mnogi su našli riječi hvale za priču o svijetu koji gubi nadu u pobjedu dobra, odajući počast Snyderu što je uspio složeni predložak pretvoriti u stilski elegantan i inteligentan film, računajući tu i glazbu; kako su napisali u Premiereu, neobično i osvježavajuće je čuti u uvodu jednog SF filma Dylana, tematski prikladnu "The Times They Are a-Changin."

"Ponekad se film spotakne o vlastitu visoku ambiciju. Ali ima bljeskova vizualne briljantnosti i izvanrednih nastupa, posebno Haleya i Crudupa, s kojima se ulazi u samu srž duhovne komponente predloška." - Peter Travers, Rolling Stone 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

Dirty Harry u Gran Torino Warner Bros. Pictures/Continental film, 2009., 116 min.

Redatelj: Clint Eastwood Uloge: Clint Eastwood, Bee Vang, Ahney Her, Christopher Carley Svoje najbolje uloge Clint Eastwood ostvario je tumačeći opasne usamljenike, autsajdere, likove čiji su najbolji dani ukopani daleko u prošlosti. Od hlad-

10

TrKa Do UKLETE PLaninE

(Race to Witch Mountain) Walt Disney Pictures/Continental film, 2009., 99 min.

Redatelj:Andy Fickman Uloge: Dwayne Johnson, Carla Gugino, AnnaSophia Robb, Ciarán Hinds Život taksista Jacka Brunoa iz Las Vegasa u pretvori se u kaos kad mu dvoje tinejdžera, Sara i Seth, ulete u automobil. Jack uskoro saznaje da dvoje klinaca posjeduje paranormalne moći i mora ih zaštititi dok svi zajedno bježe od tajne organizacije koja ih želi ubiti. Film je remake filma Escape To Witch Mountain iz 1975. godine, zanimljivo je da dvoje glumaca koji su tada glumili Saru i Setha i ovdje

nokrvnog čovjeka bez imena u Leonevim špagetijima, preko utjerivača pravde Dirty Harrya, revolveraša-lutalice u "Blijedom jahaču", umirovljenog revolveraša koji je nekad ubijao sve "što hoda i gmiže po zemlji" u "Nepomirljivima", do ostarjelog predsjedničkog bodyguarda iz filma "Na vatrenoj liniji" i otpisanog boksačkog trenera u "Djevojci od milijun dolara"… Čak je i u briljantnim "Mostovima okruga Madison", rijetkoj melodrami u njegovoj filmografiji, glavni tip usamljenik, fotoreporter koji sam obilazi svijet i slika za National Geographic. U "Gran Torinu", prema riječima samog Eastwooda, njegovoj posljednjoj glavnoj ulozi u nekom filmu, on je sve prije nabrojano, i usamljenik i autsajder čije vrijeme je davno prošlo. Idealno okružje

za još jednu veliku ulogu, moglo bi se reći i jedinstvenu jer valjda nitko drugi nije u stanju odigrati uvjerljivog akcijskog junaka u 78. godini života. Eastwood je Walt Kowalski, korejski veteran s radnim vijekom provedenim u pogonima Forda. Živi u gradiću uz Detroit, u susjedstvu koje je nekad bilo puno radnika iz automobilske industrije, a sad je on sa svojim ritriverom ostao posljednji Mohikanac u društvu doseljenika iz Jugoistočne Azije. O njegovom karakteru sve saznajemo u prvih pet minuta filma kad mu umire žena i ostaje sam. Tvrd je kao kamen, konzervativni mizantrop, vlastitu djecu smatra šmokljanima, ne podnosi mnogo ni svoje nove susjede Azijate. U garaži drži prekrasni Fordov oldtimer, model Gran Torino i stvar se zaplete kad mu maloljetni azijatski susjed Thao iz kuće do njega u okviru prisilne inicijacije u lokalnu bandu pokušava ukrasti auto.

Walt ga hvata i to još više pogoršava odnos sa susjedima. Banda

www.hifimedia.hr

DVD recenzije

penziji

pak terorizira sve susjede i u jednom pokušaju da na silu odvuku u biti pristojnog Thaoa, završe na travnjaku ispred Waltove kuće koji izlazi s puškom i uspijeva rastjerati mlade kriminalce, na čemu mu cijelo susjedstvo počinje izražavati zahvalnost poklonima u hrani i pozivanjem na njihove zabave.

Walt je ksenofob, ali je dobar čovjek i razlikuje jasno dobro od zla; jednom prilikom u susjedstvu nalijeće na situaciju gdje tri mlada crnca gnjave Thaovu sestru Sue i ne dvoji ni sekunde. U jednoj od najboljih scena filma, u stilu Dirty Harrya ostarjeli korejski veteran uspijeva jakom pričom (i hladnokrvnim pljuckanjem) potjerati nasilnike, dakako uz pomoć pištolja, ali bez ispaljenog metka.

Odnos između njega i susjeda jača, u tradiciji okrenutoj azijatskoj obitelji uviđa sve ono što ne vidi kod vlastite djece - čast, poštenje i odanost. Kako lokalna banda ne odustaje od Thaoa, a Walt ga je u međuvremenu uzeo pod svoje i našao mu posao, stvari se

www.hifimedia.hr

kompliciraju i vode ka krvavom finalu. Starac koji je ne tako davno imao predrasude prema susjedima imigrantima, prezirao ih i mrzio, sad će uložiti najvrjednije ne bi li Thaoa i njegovu sestru jednom zauvijek riješio problema njihovih sunarodnjaka kriminalaca. Gran Torino je vrlo upečatljiv film, ne samo zbog atraktivne priče čiju uzbudljivost ne umanjuje klasični Eastwoodov kronološki pristup bez paralelnih radnji i podmetanja zagonetki gledatelju. Tu je svakako njegov nastup; sve su tipične manifestacije njegove glume tu, od stisnutih zubiju kroz koje se cijede šture rečenice do ledenog pogleda. Uvijek glumi jednu te istu ulogu, no njegovo lice je sad još više izborano i ne izgleda ništa manje opasno i ozbiljno nego u doba Dirty Harrya. Gran Torino nije samo priča iz života, Eastwood je odaslao i višeznačne moralne poruke i zaključke. S jedne strane nameće se zaključak da je svijet otišao k vragu, ali i da uvijek postoji nada da će poštenje i hrabrost preživjeti.

Mrvica kontroverze krije se u činjenici da Eastwood ovdje konkretno sugerira da vrline ne ostaju na njegovoj bjelačkoj dobrostojećoj djeci, već među imigrantima odanim tradicionalnim vrijednostima. Inače, ovaj film sniman neposredno nakon još jednog velikog režiserskog uspjeha "Changeling", najveći je komercijalni uspjeh za Eastwooda uopće, sjajne ocjene kritičara pratili su i rezultati na blagajnama. Uloženo je za današnje vrijeme skromnih 33 milijuna dolara, a vratilo se 270 milijuna, uz čak tri milijuna prodanih DVD-a.

"Eastwood opet kao metafora prosječnog Amerikanca – ovog puta kao mrzovoljni rasist, penzionirani radnik auto-industrije s pivom u jednoj i zapetom puškom u drugoj ruci. Dirty Harry u penziji, pomislili smo, dok nismo shvatili da je jedino radnik umirovljen; Dirty Harry je još uvijek na poslu." - Roger Ebert, Chicago Sun-Times

imaju epizodne uloge. I dok je film doživio priličan uspjeh na kino blagajnama (preko sto milijuna dolara na budžet od 50), kritičari nisu jednoglasni u ocjeni. Jedni su ga doživjeli vrlo zabavnim mješavinom akcije, drame i humora (The Hollywood Reporter), dok su drugi manje entuzijastični i smatraju da je riječ o mediokritetskoj obiteljskoj drami i da je u donosu na original napredovala samo tehnika i efekti, a priča ne.

"Redatelj Andy Fickman, koji se prethodno udružio s Johnsonom u "The Game Plan," priredio je film po pravilu za svakog ponešto, od humora do akcije i specijalnih efekata, pa će u njemu ponešto zanimljivo naći svatko u obitelji." - Scott Tobias, The Onion 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

BrZi i ŽESToKi: PoVraTaK

(Fast and Furious 4) Universal Pictures/Continental film, 2009., 107 min.

Redatelj: Justin Lin Uloge: Vin Diesel, Paul walker, Michelle Rudriguez, John Ortiz

Dominikanskoj Republici i s vremena na vrijeme s grupom vještih vozača otima tegljače s gorivom. Poslije jednog takvog posla dobiva poziv da je njegova djevojka Letty, također članica njegove grupe, ubijena.

Dominic se vraća u Los Angeles da pregleda auto u kojem je nastradala, i u njemu nađe tragove nitrometana, goriva koje se koristi za postizanje brzinskih rekorda. Trag ga vodi ka mehaničaru Davidu Parku. No u isto vrijeme, stari Dominicov suparnik, sada FBI agent Brian O’Conner, također traži Parka, ali zato jer je to ime na popisu ljudi povezanih s narko-dilerom Arturom Bragom.

Dakako, fabula je ovdje tek nužda da popuni vrijeme između glavne atrakcije svih dijelova "Fast&Furious" franšize, nevjerojatnih jurnjava automobilima. Od uvodnih scena pljačke cisterne s gorivom u brzini, adrenalin održavaju fantastične akrobacije Vina Diesela u ulozi Dominica Torretoa i ostalih junaka ove jednostavne priče o osveti i suparništvu ispunjenu tvrdim "macho" humorom.

"Radnja, gluma i većina specijalnih efekata je apsolutno nerealistična, ali u ovoj franšizi to je nebitno. Divlje vožnje i ridikulozne šale ne čine film dobrim, ali ga čine zabavnim za gledanje." - Patrick Parker, Premiere 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

FroST/niXon

(Frost/Nixon) Universal Pictures/ Continental film, 2008., 122 min.

Redatelj: Ron Howard Uloge: Frank Langella, Michael Sheen, Rebecca Hall, Toby Jones, Matthew Macfadyen, Kevin Bacon, Oliver Platt, Sam Rockwell Pijan, usred noći u doba njihovih razgovornih seansi bivši američki predsjednik Richard Nixon nazvao

TI 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Osam je godina prošlo kako je Dominic Torreto prešao meksičku granicu u bijegu od američkih vlasti i danas živi u kućici na plaži u hi-fimedia #78

95

DVD recenzije

Smijeh se skriva u "malim" razgovorima ČoVjEČE, VoLim TE (I Love You Man) DreamWorks Picture/Blitz film i video, 2009., 105 min.

Redatelj: John Hamburg Uloge: Paul Rudd, Jason Segel, Rashida Jones, Andy Samber, J.K. Simmons, Jane Curtin, Jon Favreau, Jaime Pressly

Peter Klaven je divan dečko finih manira, financijski uspješan u poslu sa skupim hollywoodskim nekretninama, ne tulumari s muškim društvom, odan je svojoj djevojci koju želi oženiti. San svake punice. No kad zaista zaprosi svoju izabranicu Zooey, nakon prvotne ushićenosti, ona sa svojim širokim krugom prijateljica zaključi kako Peter nema niti jednog pravog prijatelja pa ne može organizirati momačku večer, niti naći kuma za predstojeću svadbu. To postane još jasnije kad je izvede na večer sa svojom obitelji, neobično liberalnoj družini u kojem se otvoreno pozdravlja što im je jedan sin homoseksualac i u kojoj se o sexu lako priča kao o shoppingu. Zooey tamo saznaje da se Peter zapravo oduvijek družio samo sa ženama i da su mu djevojke bile najbolji prijatelji. Odjednom i on shvaća da ima problem. Dolazi u neobičnu situaciju da mu svi odjednom traže prijatelje, pa i on sam, čak i na tako blesave načine kao što je putem interneta.

Bezuspješno. Na kraju, na jednom

96

hi-fimedia #78

od predstavljanja skupe nekretnine na prodaji Peter upoznaje Sydneya, poprilično otkačenog tipa, neformalnog oblačenja i držanja, samca koji očito zna uživati u životu. Zbližavaju se brzo, kroz razgovore o "muškim" stvarima koje su očito nezaobilazne u iole ambicioznoj komediji novog tipa. Na kraju, kad Peteru Sydney pokaže svoju garažu koju je uredio kao raj za mladog modernog muškarca (nekoliko televizora, kolekcija ploča i CD-ova, gitare, bubnjevi i pojačala, frižider pun piva) i otkriju zajedničku ljubav prema prog-rock grupi Rush, postaju nerazdvojni.

Sad je pak Zooey zabrinuta zbog ekstrema u kojem se Peter našao.

Od zaručnika bez prijatelja, došla je u kratko vrijeme do zaručnika koji gotovo sve slobodno vrijeme provodi sa svojim novim prijateljem. "Čovječe, volim te" vrlo je uspjela komedija od koje se ne puca od smijeha, u njoj nema masnih viceva ni eksplicitnih gegova, sve se svodi na duhovite razgovore između ljudi koji prije svega vole život i bez obzira na godine i karijere ostaju djeca. Izbor glumaca je izvrstan, Paul Rudd (Djevojke s Beverly Hillsa,

Napumpana, Junfer u četrdesetoj, Mentori za nevolje) je prirodan izbor za poslovnog, malo uštogljenog i zbunjenog tipa koji će u traženju prijatelja upasti u neobične situacije, a Jason Segel (Face s faksa , Napumpana, Preboljeti Sarah Marshall) izvrstan je u tumačenju opuštenog samca kojem upravo njegovo neobavezno shvaćanje života donosi mogućnost da u životu radi što hoće, no isto tako mu se događa da svi oko njega nastavljaju s životom, a on ostaje na razini 18godišnjaka i zato je zapravo često sam.

Redatelj John Hamburg, poznat po scenarističkim doprinosima uspjehu komedija Dozvola za brak (Meet The Parents) i Zoolander, napravio je jednostavan, prije duhovit nego smiješan film utemeljen na inteligentnim dijalozima iz svakodnevnog života, malim životnim istinama, priči u kojoj se može prepoznati većina mladih ljudi. Zapravo ne znamo previše o psihološkom profilu dvoje ljudi koji na početku najavljuju brak, ali nam to ni ne nedostaje – njihova je priča univerzalna i ideja da ih upoznajemo kroz sitne situacije u uredu

ili kroz druženje s prijateljima nije tako plitka kao što se čini na prvi pogled jer se na kraju sve složi u mozaik bez očiglednih rupa. Moglo bi se reći da je to škola Judda Appatowa, producenta, scenarista i redatelja, koji je s desetak uspješnih komedija u posljednjih pet godina (Junfer u četrdesetoj, Superbad, Pineapple Express, Napumpana…) postavio nove standarde u komediji gdje gotovo nikad ne znamo previše o backgroundu glavnih likova i gdje se smijeh krije u razgovorima s emocionalnom dubinom i neobičnim situacijama, a ne u gegovima i fizičkoj ekstrovertiranosti glumaca, kao što je u devedesetima bio slučaj s filmovima braće Farrely koji su tada diktirali tempo na polju komedije.

"Film se malo smekša i postane stereotipan u svom finalu, ali Rudd i Segel ga drže životnim. "Slatko, slatko druženje" tako je Peter opisao svoje prijateljstvo sa Sydneyem. Isto vrijedi za cijeli film." - Peter Travers, Rolling Stone TI 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

www.hifimedia.hr

DVD recenzije

je Davida Frosta i rekao mu kako će posljednji razgovor ili uništiti ili rasplamsati njihove karijere. Nije mogao biti više u pravu, da nije bilo tog zadnjeg razgovora i ekskluzivnog Nixonovog de facto priznanja sudjelovanja u Watergate aferi koja je dovela do presedana da jedan američki predsjednik odstupi prije kraja mandata, britanski TV novinar Frost bi bio mnogo manje ime u povijesti žurnalizma, a ne bi bilo niti razloga da se napravi ovakva vrsta filma. Jednostavno zato jer sve što je Nixon govorio u intervjuima bilo je poznato i prije – poanta je u tome što je Frost uspio navesti Nixona da prizna kako je znao za Watergate i da se ispričava svom narodu jer ih je iznevjerio. Po zapletu vrlo minimalistički film izvanjski se svodi na rješavanje produkcijske strane intervjua s Nixonom (ideja – inicijalni dogovori – osiguranje sredstava jer je Nixon tražio 600 tisuća dolara za razgovore), i na interakciju između dvije osobe s potpuno različitim namjerama i sličnom pronicljivošću i elokvencijom. Nixon je htio iskoristiti Frosta da popravi loš rejting iz doba svog predsjednikovanja, a Frost je bio jednako praktičan.

Nixonov oproštajni govor pratilo je 400 milijuna ljudi širom svijeta – on je u njemu vidio prije svega dobru gledanost i sve materijalno što ona nosi. Možda je dva sata previše vremena da bi se održala tenzija u tako skučenom manevarskom prostoru, no redatelj Ron Howard (Genijalni um, DaVincijev kod, Anđeli i Demoni) vrlo je dobro prenio napetost odnosa između dva lika koji kroz razgovor, kao u kakvoj partiji šaha, pokušavaju nadmudriti suparnika i ostvariti prednost. Ovakava vrsta komornih drama ovisi ponajviše o nadahnutosti glumaca. Ovdje je nije nedostajalo; velški glumac Michael Sheen u ulozi Frosta svježe je lice i ima sve odlike klasnog karakternog glumca, dok je nagrađivani Frank Langella, koji i inače u posljednje vrijeme proživljava drugu glumačku mladost (Laku noć i sretno, Starting Out in the Evening), je briljantno skinuo lik starog Nixona. Iskustva je već imao jer je Frost/Nixon prvotno postavljen na kazališne daske s njim u glavnoj ulozi za što je dobio Tony kazališnu nagradu. Frost/Nixon zaradio je prošle godine pet nominacija za Oscara u prestižnim kategorijama i hvalospjeve kritike, no treba upozoriti da nije riječ o atraktivnom blockbusteru za svačiji ukus, već filmu www.hifimedia.hr

koji će prije svega očarati ljubitelje političkih drama.

"Glavna atrakcija Frost/Nixona nije ni njegova tema, niti historijska vrijednost, već Langellino ponavljanje nagrađivane kazališne uloge iz istoimenog komada." - Jim Hoberman, Village Voice 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

SLjEPoĆa

(Blindness) Miramax Films/ Discovery film, 2008., 120 min Redatelj: Fernando Meirelles Uloge: Mark Ruffalo, Julianne Moore, Gael Garcia Bernal, Sandra Oh, Danny Glover

kontakt – u kratkom roku situacija se stravično pogoršava, vojska slijepih ljudi ne bira načine da preživi, dolazi do potpunog društvenog kolapsa i suspenzije bilo kakvog racionalnog ponašanja. U tom beznadnom svijetu, pratimo slabašno svjetlo na kraju tunela, skupinu ljudi koja funkcionira kao obitelj u nemogućim uvjetima s velikom prednošću, jedna žena među njima očito je imuna na sljepilo i vodi svoju "obitelj" kroz nezamislive nedaće. Očito napravljen s idejom da izazove nelagodu scenama propadanja ljudskog duha i društva na najgori zamislivi način, film je podijelio kritiku. Doajen američke kritike Roger Ebert je bio zgranut filmom, poprativši ga riječima da se ne sjeća da je ikad gledao tako neugodan, gotovo nepodnošljiv film. Drugi su njegovu ružnoću shvatili kao filozofski zahtjevnu metaforu.

"Problem sa Sljepoćom je njegova preokupacija simboličkom težinom s kojom se postepeno zaboravlja na poantu – zadržati nadu oslanjajući se na zdrav razum." - Anthony Lane, The New Yorker 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

anĐELi i DEmoni Moglo bi se reći da su razni virusi idealna podloga za stvaranje horor filmova, prije svega jer nas razne pandemije plaše i u stvarnim životima, pa nam se nije teško poistovjetiti s događanjima na ekranu.

Uglavnom je riječ o već dobro utvrđenim, ali uglavnom efektnim šablonama; virus se pokupi na nekom bizarnom mjestu, donese u urbanu sredinu i eksplodira. Zatim slijede socio-društvene implikacije, karantene, državna represija, panika, erozija civiliziranog društva u anarhiju. Od običnih virusa koji donose "samo" smrt s vremenom su se izvodile sve luđe i domišljatije izvedenice, zaraza koja ljude pretvara u zombije i tko zna u kakva čudovišta, zanimljiva je i ideja nedavnog "Children Of Men" koja počiva na zamisli o svijetu gdje niti jedna žena na svijetu ne može zatrudnjeti već 18 godina. I zaraza koja vlada u filmu Blindness također je nezamisliva i neobična; u njemu se širi krug ljudi koji oslijepe iz nepoznatog razloga. Slijedi uobičajena slika: zaraženi završavaju u karanteni, opasani vojskom, no sljepoća se širi na sve s kojima zaraženi dolaze u

(Angels&Demons) Columbia Pictures/Blitz film i video, 2009., 140 min.

Redatelj: Ron Howard Uloge: Tom Hanks, Ewan McGregor, Ayelet Zurer, Stellan Skarsgard, Pierfrancesco Favino, Nikolaj Lie Kaas, and Armin Mueller-Stahl

Drugi put na okupu, redatelj Ron Howard, pisac Dan Brown i glumac Tom Hanks, našli su se u istim ulogama kao i u slučaju "Da Vincijevog koda", ekranizacije još jednog Brownovog književnog hita. "Anđeli i demoni" kao nastavak "DaVincijeva koda" ispali su solidan akcijski krimić

gdje su pitanja vjere i znanosti, povijesnih tajnih bratstava, vatikansko naslijeđe i crkvena hijerarhija samo raskošan celofan za kompliciranje u biti jednostavnog zapleta.

Film otvara eksperiment u Švicarskoj gdje skupina znanstvenika uspijeva proizvesti antimateriju, božansku česticu. No čim eksperiment uspije, nepoznati provalnik ubije svećenikaznanstvenika koji je čuva i krade česticu, inače vrlo opasnu stvar koja ima snagu atomske bombe. U isto vrijeme, Vatikan i cijeli svijet žale za upravo umrlim papom i kardinali su se okupili da izaberu novog.

Na drugoj strani svijeta predstavnik vatikanske policije dolazi do stručnjaka za vatikanske simbole profesora Roberta Landgona (Tom Hanks) i pokazuje mu znak 400 godina stare tajne organizacije sličnoj masonima Iluminati i obavještava ga kako su vjerojatno oni oteli četiri kardinala, favorita za novog papu i priprijetili da će od osam navečer do ponoći ubijati po jednog na javnom mjestu u Rimu i u ponoć dignuti Vatikan antimaterijom u zrak. Langdon leti odmah iz Amerike u Rim, brzo iz starih knjiga i dotad mu nedostupne vatikanske riznice shvaća simboliku ovog čina i počinje bjesomučnu trku s vremenom kako bi na vrijeme riješio zagonetke koje će ga odvesti do kardinala i prijeteće antimaterije.

Zgusnutog tempa, "Anđeli i demoni" pružaju puno izazova za gledatelja, iako s vremenom neki momenti postanu previše nametljivi. Primjerice, nevjerojatna lakoća odgonetavanja zagonetki profesora Landgona koji trčeći kroz Vatikan kao daljinskim upravljačem vođen otkriva tajne znakove na građevinama, cestama, spomenicima…Krajnji obrat - kad se dozna da je priča o Iluminatima samo paravan da netko iz samog vrha Crkve preuzme kontrolu nad Vatikanom - je efektan, ali već viđen.

Na primjer, osnovna fabula neodoljivo podsjeća na treći dio "Umri muški" franšize kad Jeremy Irons u ulozi terorista izaziva eksploziju u New Yorku, poziva policiju i kaže da će ih biti još ako policajac Bruce Willis i Samuel L. Jackson ne ispune na vrijeme njegove zagonetke ili, recimo, ne prođu 90 blokova po prometnom kaosu Manhattana u pola sata. Na kraju doznajemo kako je terorizam samo paravan za nešto drugo; dok je cijela njujorška policija zabavljena evakuacijom stotina škola jer je terorist rekao kako je u jednoj postavljen eksploziv, "teroristi" kamionima nesmetano "čiste" banku s federalhi-fimedia #78

97

DVD recenzije

nim rezervama zlata. Tako je i u ovom slučaju, gledatelja se cijelo vrijeme kroz složeno odgonetavanje rebusa Iluminata navodi na jedan zaključak, da bi se u velikom obratu shvatilo da su oni koji se prikazuju anđelima demoni, i obrnuto.

"Dobar akcijski film, ali u njemu će zaista uživati samo ljubitelji pomaknutih teorija zavjere" - Ella Taylor, Village Voice 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

ZamjEna

(Changeling) Universal Pictures/Continental film, 2008., 140 min.

Redatelj: Clint Eastwood Uloge: Angelina Jolie, John Malkovich, Jeffrey Donovan, Colm Feore, Amy Ryan, Michael Kelly

U subotnje jutro u radničkom predgrađu Los Angelesa 1928. godine samohrana majka Christine (Angelina Jolie) će pozdraviti sina na odlasku na posao i po povratku shvatiti da ga više nema. Nakon pet mjeseci potrage, pod pritiskom javnosti i političara kojima treba efikasna policija za dobivanje novih izbora, policija će joj vratiti dijete koje tvrdi da je njezino, iako nije i iako to policija to zna. Zbunjena Christine uzima dijete, no jasno joj je unatoč mogućnosti da u pet mjeseci naraste i promijeni se bitno, da to nije njezin sin. Pritišće policiju i na najokrutniji način shvaća da dvadesete godine prošlog stoljeće nisu vrijeme kad bi jedna žena mogla prozivati sustav bez posljedica. U klasičnoj zamjeni teza gdje birokratski nastrojena policija ne dozvoljava mogućnost vlastite pogreške, Christinina upornost se okarakterizira od strane policije kao ludost i ona u kolopletu korumpirane policije, sudstva i liječnika čak završava u ludnici i shvaća da nije jedina žena koju je policija tamo strpala bez

98

hi-fimedia #78

(Pre)kontroverzna drama ŽEna Kojoj Sam ČiTao

The Reader The Weinstein Company/ Discovery film i video, 2008., 124 min.

Redatelj: Stephen Daldry Uloge: Ralph Fiennes, Kate Winslet, David Kross, Lena Olin, Bruno Ganz, Alexandra Maria Lara Godina je 1958. u Zapadnoj Njemačkoj, još neoporavljenoj od rata. Mladi Michael Berg (David Kross) odlazi u školu, ali mu u tramvaju pozli. Do svog stana ga odvede i pomogne mu zgodna sredovječna kondukterka Hanna (Kate Winslet). Poslije višemjesečnog oporavka Michael je posjećuje i uskoro počinje vezu s ženom koja mu se svidjela na prvi pogled bez obzira što on ima samo 15, a ona 36 godina. Strasna veza ispunjena njenom čudnom strašću da joj

mladić u krevetu čita svoju lektiru završava naglo kao što je i započela; Hanna jednostavno nestaje.

Osam godina kasnije Michael je student prava i u okviru seminara jedan od profesora vodi manju grupu studenata na suđenje skupini žena, čuvarica naci logora optuženih za smrt tristotinjak Židovki spaljenih u jednoj crkvi nakon evakuacije Auschwitza. Michael se šokira kad među optuženim žena-

ma ugleda svoju bivšu ljubavnicu Hannu. Pokušava shvatiti što se događa i zašto ona, koja jedina priznaje zločin, prihvaća svaljivanje krivice na svoja leđa. Ubrzo i shvaća Hanninu veliku tajnu; ona je nepismena i "šverca" se cijeli život s tim hendikepom, i lakše joj je priznati bilo što u životu osim svoju nepismenost. "Žena kojoj sam čitao", film baziran na romanu Bernharda Schlinka ispao je kontroverzan i šokantan po više osnova i zbog toga zaradio mnogo kritika. Prvo, za jedan mainstream film eksplicitne slike seksualnog odnosa 15-godišnjeg dječaka (scene sexa su snimane zadnje jer se čekalo da David Kross napuni 18 godina) i 36godišnje žene su prilično delikatne čak i za početak 21. stoljeća.

Drugo, ne manje "sklisko" pitanje je odnos prema holokaustu, koji je u ovom slučaju u najmanju ruku ambivalentan. Ne samo što je pomalo degutantno kad se ispostavi da je pohotna Hanna - po današnjim kriterijima pedofil – još i bivša čuvarica naci logora koju se cijeli film želi prikazati kao osobu kao i svaku drugu, već je i izvan političke korektnosti što se može zaključiti da je najveća sramota Hanninog života što je nepismena, a ne to što je sukrivac za

stotine Židovski spaljenih u crkvi.

Kako god bilo, Stephen Daldry (Billy Elliott, Sati) potpisao je djelo za kojim se diglo dosta prašine, dramatski prilično pregnantan film, ali čini se da je otišao mrvicu predaleko u zbunjivanje publike kontroverznim temama i da zbog toga "Žena kojoj sam čitao" kod gledatelja prije svega može proizvesti nelagodu, s malo mjesta za razvoj empatije za bilo koji glavni lik u priči. Ipak, Kate Winslet je za ulogu Hanne dobila Oscara, iako se mnogi slažu da je - osim što je ova uloga fizički zahtjevnija i eksplicitnija – mnogo više istančanih glumačkih finesa pokazala u "Putu oslobođenja" (Revolutionary Road) i da je prije za tu ulogu trebala dobiti Akademijino priznanje.

Također, Daldry je zaradio svoju treću nominaciju za najboljeg redatelja. Dojmljivu ulogu u teškim refleksijama na prošlost ostvario je Ralph Fiennes kao Michael Berg u starijim danima.

"Ima teških pitanja u filmu preko kojih se olako prelazi. Ali vatreni nastup Kate Winslet ide dalje od glume, ide do provokacije koja će vas noćima održati budnima."

- Peter Travers, Rolling Stone TI 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

www.hifimedia.hr

DVD recenzije

razloga. Žene koje su se bunile protiv policijskog autoriteta i tražile pravdu jednostavno su proglašavane ludima.

No Christina ima mentalnu snagu da ne posustane i uz pomoć građanskog aktivista velečasnog Briegleba (John Malkovich) podiže medijsku prašinu koja će baciti sasvim novo svjetlo na slučaj i razotkriti policijsku korumpiranost i nesposobnost. Priču utemeljenu u stvarnim događajima oprobani as Clint Eastwood dobio je u ruke gotovo slučajno, nakon što se producenti nisu mogli naći s prvim izborom Ronom Howardom.

Bez mnogo priprema, u svega dva mjeseca snimanja (kompjuterskom animacijom su kasnije dodavani eksterijeri odgovarajući dvadesetim godinama), rutiner Eastwood nije se mnogo zamarao nijansama i ispravno naglasak stavio na priču snažnu samu po sebi i karakterne glumce.

Angeline Jolie koju je Eastwood uzeo prije svega jer je smatrao da njeno lice odgovara duhu vremena, snašla se dobro u ulozi očajne, ali odlučne majke i zaradila nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje ženske uloge.

John Malkovich je standardno uvjerljiv, a prilično nepoznata lica Jeffreya Donovana kao šovinističkog policijskog inspektora i Jasona Butlera Harnera u ulozi masovnog ubojice djece unijele su prilično svježine u film.

"U Zamjeni Eastwood nastavlja istraživati neugodne teme i potencira ljudsku vrlinu da se učini prava stvar po cijenu teške borbe ili čak životne ugroženosti." - Kirk Honeycutt, The Hollywood Reporter 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

40 milijuna za budžet, ipak su odlučili riskirati i dati neiskusnom dečku da sve sam napravi za mali novac.

Isplatilo se; potrošio je devet milijuna, a film je na blagajnama širom svijeta zaradio preko osamdeset.

Film je tipični horor, u centru priče je mladi par koji provodi kratki odmor u izoliranoj vikendici. U jednom trenutku napada ih troje maskiranih ljudi i osujećuju im svaku mogućnost bijega. Umjesto prepričavanja radnje, bolje je skratiti anegdotom koja dobro karakterizira narav filma; glavna zvijezda Liv Tayler za vrijeme snimanja dobila je težu upalu glasnica od non-stop vrištanja prema zahtjevima scenarija.

"Sve je u napetom igranju s živcima gledatelja, Tyler i Speedman uvjerljivo pokazuju sve nijanse panike. Svejedno, nakon dugog jezivog podizanja atmosfere, mora se reći da se razrješenje dočeka nekako ravnodušno." - Dennis Harvey, Variety 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

10

oPEraCija VaLKira (The Strangers) Rogue Pictures/Discovery film, 2008., 90 min.

Redatelj: Bryan Bertino Uloge: Liv Tyler, Scott Speedman, Glenn Howerton

(Valkyrie) United Artists/ Continental film, 2008., 120 min.

Redatelj: Bryan Singer Uloge: Tom Cruise, Kenneth Branagh, Bill Nighy, Tom Wilkinson, Carice van Houten, Thomas Kretschmann, Eddie Izzard, Terence Stamp

Na prilično neobičan način je 32godišnji Bryan Bertino došao do svog redateljskog debija. Nakon što je studirao kinematografiju u Austinu, napisao je scenarij za "Strance", ali mu se ni jedna vrata nisu otvorila.

Zaposlio se kao šef rasvjete u filmskim produkcijama i u međuvremenu igrom slučaja Universal je ipak otkupio njegov scenarij. No nisu ni pomislili da mu daju da film i režira, ali nakon što su drugi redatelji tražili

Već sve znamo o sporednim pričama koje su išle uz tko zna koju ekranizaciju najpoznatijeg od atentata na Hitlera, onog kad je pukovnik Claus von Stauffenberg uspio staviti eksploziv u prostoriju za sastanke u stožeru istočnog fronta, no debeli je stol spasio Hitlera od smrti. Kad se pročulo da će njemačkog junaka glumiti Tom Cruise, pobunili su se njegovi potomci, njemački političari, pa i njemačko ministarstvo

STranCi

www.hifimedia.hr

obrane. Jednostavno, nisu htjeli da jedan gorljivi pobornik scientologije koja je u Njemačkoj označena kao totalitaristički kult tumači junaka u misiji fizičkog uklanjanja nacističkog vođe. Hollywoodski producenti nisu popustili, Cruise, čak i fizički sličan stvarnom liku, uživio se u ulogu najpoznatijeg njemačkog atentatora, Bryan Singer (Privedite osumnjičene, X-men, Povratak Supermena) znalačkom je rukom režirao scenografski raskošan film uz vrlo snažnu podršku sporednih glumaca (izvrsni Englezi u njemačkim uniformama Kenneth Branagh i Tom Wilkinson). Istinita priča uzbudljiva je zavjera i na filmskom platnu izgleda vrlo intenzivno, no najveći je problem što je riječ o priči iz opće kulture, toliko poznate, da ni snažna izdanja velikih glumaca ne spašavaju film od predvidljivosti.

Operacija Valkira može oduzeti dah samo onima koji su preskočili satove povijesti i kasnije bili nezainteresirani za fenomen atentata na Hitlera. Svi ostali u prvoj minuti znaju što će se

dogoditi u zadnjoj i to mu ubija draž.

Ipak, vrijedno gledanja.

"Da se film se više bavi pitanjem "kako" nego "zašto" ili "tko", Valkira bi dobila na dubini i kompleksnosti.

Svejedno, nakon što bomba pod eksplodira, uzbuđenja ne nedostaje."

- Dan Jolin, Empire 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

ProroČanSTVa

(Knowing) Summit Entertainment/Blitz film i video, 2009., 121 min.

Redatelj: Alex Proyas Uloge: Nicolas Cage, Chandler Canterbury, Rose Byrne Godine1958., kao dio ceremonije otvaranja nove osnovne škole, grupa učenika dobiva na zadatak napraviti crteže o tome kako oni vide budućnost. Njihovi crteži zapečatit će se u

vremensku kapsulu i spremiti na period od 50 godina. Međutim, jedna tajanstvena djevojčica popunjava svoj papir redovima naizgled nasumičnih brojeva za koje tvrdi da joj šapuću nevidljivi ljudi.

Pola stoljeća kasnije, nova generacija učenika proučava sadržaj kapsula i šifrirana poruka tajanstvene djevojčice završava u rukama mladog Caleba Koestlera (Chandler Canterbury).

Međutim, Calebov otac, profesor astrofizike John Koestler (Nicolas Cage), dolazi do zapanjujućeg otkrića: šifrirana poruka sa savršenom preciznošću predviđa datume, broj žrtava i koordinate svake velike katastrofe u zadnjih 50 godina. Kako otkriva sve više tajni dokumenta, John otkriva da on predviđa još tri katastrofe – a posljednja nagovještava razaranja na globalnoj razini.

Pokušaji Johna da upozori vlasti na nadolazeće katastrofe završavaju u slijepoj ulici, a njegovi se strahovi pojačavaju kada shvati da je Caleb na neki način povezan s misterijem. Uz pomoć Diane Whelan (Rose Byrne) i Abby (Lara Robinson), kćerke i unuke autorice tajanstvene poruke, on započinje uzbudljivu utrku s vremenom kako bi spriječio konačnu katastrofu.

Očito je, barem po različitim mišljenima kritičara, da su "Proročanstva" film koji se može doživjeti na različite načine: Roger Ebert je napisao da je riječ o jednom od najboljih SF filmova koje je gledao, dok je, recimo, kritičar Hollywood Reportera Kirk Honeycutt zaključio da su "Proročanstva" unatoč velikom budžetu loš, preglumljen B-film.

"Fanovi SF žanra uvijek traže nešto svježe u nečem što su vidjeli puno puta prije, no snaga "Proročanstva" je prije u emocionalnoj snazi uloge Nicolasa Cagea." - Todd McCarthy, Variety 0

1

2

3

4

5

6

7

8

hi-fimedia #78

9

10

99

AUDIO VIDEO INSTALACIJE Control4 u Hrvatskoj Control4 je tvrtka koja sebe naziva temeljem današnjeg digitalnog doma i prvom tvrtkom koja pruža rješenje za automatizaciju cijelog doma. Čini svakodnevni život jednostavnijim pružajući mogućnost upravljanja novim i već postojećim elektroničkim uređajima u kući. Zato jer omogućuje jednostavno povezivanje svih elektroničkih uređaja Control4 pruža neograničenu zabavu, udobnost i sigurnost. Osnovne funkcije Control4 su upravljanje kućnim kinom, glazbom u više prostorija, pametnim osvjetljenjem, regulacijom temperature i sigurnosnim sustavima bilo iz doma ili sa bilo kojeg mjesta u svijetu putem interneta ili mobitela.

Control4 je prvi komercijalni sustav kućne automatike razvijen da bude dostupan široj populaciji. Praktičan je i pouzdan sustav za automatizaciju doma po cijeni koja je pristupačna široj populaciji. Njegov nadogradivi dizajn omogućuje startanje s osnovnim sustavom i nadogradnju kad god se to poželi. Control4 je moguće ugraditi u već izrađene ili nove domove. Prednost njegove bežične tehnologije je u tome što nema potrebe za razbijanje zidova i postavljanje novih instalacija. Kompletno rješenje za upravljanje domom moguće je ugraditi u samo nekoliko sati ili dana ovisno o složenosti sustava. INFO: Antenski Sustavi, 021/320-799, www.control4.com

Meridian nadogradio svoje Sooloos glazbene sustave za cijelu kuću Meridian je u potpunosti preradio i nadogradio "arhitekturu" svog Sooloos višesobnog sustava za pohranu i reprodukciju glazbe. Iz tvrtke poručuju da "zadnja generacija pod imenom Sooloos 2.0 donosi sa sobom mnoga poboljšanja; od sučelja jednostavnijeg za upravljanje do složenih tehnološ-

100

hi-fimedia #78

kih napredaka u mogućnostima sustava, zonske reprodukcije i hardverskih opcija."

Drugim riječima, Sooloos uspijeva baratati sa stotinama tisućama glazbenih i ostalih digitalnih fajlova brzinom i fleksibilnošću kojom je to činio i s njih nekoliko stotina, što su ključni parametri kad se razmišlja o on-line i drugim tipovima medijskih datoteka. Sad se Sooloos može pokrenuti samo uz pomoć Control 10 kontrolne konzole i Twinstore memorijske jedinice te se preko SpeakerLink konekcije sadržaj reproducira na par Meridian DSP zvučnika. Sistem sada omogućuje i lokalni streaming. Pomoću Firefox, IE ili Safari web pretraživača na bilo kojem Macu, PC-u ili kompjuteru baziranom na Linuxu sistemu može se kontrolirati i reproducirati glazbu preko zvučnika spojenih na kompjuter.

Drugim riječima, i kućni kompjuter je postao jedna zona. Postoji mogućnost i daljinskog streamanja, pomoću daljinskog internetskog pristupa na bilo koji sustav, bilo gdje s internetskom konekcijom velike brzine. Dakle, moguće je glazbu sa svojeg kućnog sustava slušati u udaljenom uredu, ili čak na odmoru ili poslovnom putovanju udaljenom stotinama kilometara od kuće.

Dodajmo tome da i priloženi Control PC i Control Mac programi daju mogućnost kompjuteru da ubacuje ili vadi datoteke iz memorije sustava. Kada sustav importira glazbu u originalnoj rezoluciji, istovremeno generira i MP3 verzije za korištenje u portabl playerima. Datoteke mogu biti ubačene kao FLAC, WAV, MP3, AAC ili Apple Lossless, svi do 24-bit/96kHz. INFO: www.mediaaudio.hr, 021/380 117

Bežični Systemline sustavi za upravljanje u više soba Systemline, britanski proizvođač multiroom sustava za zabavu, razvio je bežičnu inačicu sustava za upravljanje u više soba. Systemline Wireless Touchscreen je sačinjen od tri komponente. Sam Touchscreen napajan je baterijski i može se koristi neprestano četiri sata do novog punjenja.

Dolazi u dva finiša, sjajno crnom i bijelom, uz njega ide i stanica za punjenje, kao i kutija Systemline bežične razdjelnice.

U Touchscreen ugrađen je kontrolni softver koji omogućuje bežičnu vezu s receiverima do osam zona.

Systemline je upravo na tržište pustio zadnju verziju Systemneta, v12.0, koji sad uključuje dvostaznu RS-32 kontrolu AV uređaja, počevši s NAD modelima AV receivera.

Bežična razdjelnica spojena je direktno na kontrolne S6 zonske kontrolne kartice za omogućivanje komunikacije s više "bežičnih" ekrana. Wireless Touchscreen Controller sa stanicom za punjenje i bežičnim receiverom košta oko 850 funti u velikoj Britaniji. Moguće je i kupiti i odvojeno; bazna stanica košta 130 funti, a bežični receiver 225.

INFO: www.ascomm.hr, tel. 01/3370504 www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO INSTALACIJE U New Yorku samo su četiri Panasonic 103PF10UK prodane zbog cijene od 55 tisuća dolara, ali i zato jer Panasonic zahtijeva dokaz da će se plazma moći unijeti u stan prije nego pristane na prodaju i isporuku. Stepenicama i liftom bilo je nemoguće, ostala je jedino isporuka kroz prozor uz pomoć kamiona dizalice snimio i napisao: Danko Šuvar

P

anasonic 103PF10UK trenutno je najveća plazma koja se može kupiti na tržištu (Bang & Olufsen ima također 103 inčnu plazmu, ali to je isto Panasonic sa nešto promijenjene elektronike) i svojom golemom pojavom i iznenađujuće dobrom slikom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Sve je počelo bezazleno, klijentica koja je upravo kupila luksuzni stan pitala me koji je najbolji televizor na svijetu za njenu veliku dnevnu sobu, i ja sam spomenuo veliku Panasonic plazmu ne očekujući da će to ona stvarno i kupiti, s obzirom na cijenu od 55.000 dolara i težinu od 330 kg sa stalkom.

U slučaju velike dnevne sobe taj impozantni displej je stvarno najbolje rješenje, alternativa su razni projektori koji zahtijevaju dodatnu instalaciju kabela kroz zidove i vješanje pro-

102

hi-fimedia #78

jektora s plafona i rade dobro jedino u zamračenoj prostoriji.

Panasonic plazma od 103 inča ima vrlo fluidnu i jasnu sliku s dovoljno svjetline i kontrasta da joj ne trebaju zamračeni uvjeti. Ekskluzivnost također ne škodi, dosad je samo četiri komada prodano na području New Yorka i svaki posjetitelj u dnevnoj sobi ostaje bez riječi kad vidi taj displej.

Drugi razlog zašto ih je tako malo prodano postao je jasan kad sam pokušao dogovoriti samu prodaju, Panasonic zahtijeva dokaz da će se plazma moći unijeti u stan prije nego pristane na prodaju i isporuku.

Televizor težak 220 kg i širok dva i pol metra nije lako nositi uz stepenice. U ovom slučaju to nije bilo ni moguće, lift je bio premali i ostala je jedino isporuka kroz prozor uz pomoć kamiona dizalice, na što Panasonic pristaje ako to organizira kupac i preuzima odgovornost.

U jedno nezaboravno prijepodne to je i obavljeno, da bi plazma prošla i kroz prozor trebalo je napraviti specijalno (manje) pakovanje, originalno tvorničko pakovanje bilo

Njujorški sta je teško 390 kg i preveliko. Uz pomoć reguliranog transformatora od 5000W (plazma radi na 200-240V, troši 1550W), TV je proradio i pruža odličnu sliku na Cinema presetu (skoro ne treba kalibracija), bez obzi-

ra na relativno veliku kompresiju kablovskog signala na većini kanala Time Warner Cable (filmski sadržaj, sportski prijenosi uživo su uglavnom odlični), jedinog izbora (monopol) u većem dijelu New Yorka, uklju-

www.hifimedia.hr

AUDIO VIDEO INSTALACIJE

n s plazmom od 103 inča čujući nažalost i njenu zgradu.

Verizon FIOS je puno kvalitetnija opcija (fiber optika direktno do stana), ali svaku ulicu gdje se to nudi prvo treba raskopati da se provuku kabeli, a satelitske antene nisu dozvoljene u većini zgrada s više stanova. Oppo BDP-83 Blu-ray player radi izvrsno sa ovim displejom, ponekad je teško vjerovati da se radi o DVD video disku (upsampliranom na 1080p unutar playera sa VRS Anchor Bay procesorom), a Blu-ray je besprijekoran.

U ostatku sistema su McIntosh komponente, MX 136 pretpojačalo/procesor, MC 501 500W mono-blokovi, MCD 500 SACD/ CD plejer i Transparent kabeli, www.hifimedia.hr

uključujući balansirane između pojačala, pretpojačala i SACD/ CD playera. Uređaji su montirani u Finite Elemente Pagode Master Reference HD04 stalak. Zvučnici su Sonus Faber Elipse, sa Creamona subom.

Nije bilo interesa za surround sound (da bi se izbjeglo provlačenje žica).

Jedan od zahtjeva klijenta bio je dobar zvuk i slika u svim sobama u stanu, ali bez centralnog audio/video sistema s ugradnjom zvučnika u zidove, provlačenjem kabela i terminala do svake sobe, budući da je stan bio kupljen završen i adaptiran. Ugradnja centralnog sistema za cijeli stan

koštala bi 300-400 tisuća dolara, s puno otvaranja i krpanja zidova i plafona, a zvuk ne bi bio bolji nego zasebni audiofilski sistemi u svakoj sobi. Zato su kupljene još četiri Panasonic TH-65VX100U plazme (po 10.000 dolara), po mnogima po apsolutnoj kvaliteti slike najbolji displej na tržištu.

Uz svaku plazmu ide po još jedan Oppo BDP-83. Zvučnici su dva para Vienna Acoustics Beethoven Baby Grand (blagavaonica i spavaća soba) i dva para Vienna Mozart Grand (dječja soba i soba za goste).

Vienna zvučnici su odabrani zbog punog, dobro balansiranog zvuka i neproblematičnog

uklapanja u netretiranu sobnu akustiku. Pojačala su dva Rotel RX-1052 receivera (jednostavni i vrlo dobro podnose glasno slušanje, kvalitetan zvuk), Rotel RSX-1560 receiver i Arcam A38 pojačalo. Svi uređaji ugrađeni su u BDI kabinete koji ujedno služe i kao površina za stalak za TV. Pomoćna soba dobila je Meridian F80 minisistem. Uz ukupan trošak od nešto više od 220 tisuća dolara u vrhunskom stilu opremljen je cijeli stan, s naglaskom na kvalitetu slike i zvuka i elegantan dizajn, s ogromnom plazmom kao centralnom atrakcijom koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. hi-fimedia #78

103

82cm

94cm

Philips 37PFL9604H

Philips 32PFL8404H

492,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 5.899,00)

834,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 9.999,00)

Philips SHP 2700

Gratis!*

*Uz kupljeni Philips 32PFL8404H

vinu

kupo omoguÊuje rt A s u n o S rtica Maestro ka Z B P i i naknade! s s a e t r a p m x a E k n z a be ima Americ do 12 rata, ra o iz v le Svim korisnic te D vrhunskih LC

Sony KDL-32S5600

375,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 4.499,00)

82cm

Sony KDL-37S5500

417,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 4.999,00)

94cm

www.sonusart.hr

107cm

Philips 42PFL7603H

500,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 5.999,00)

107cm

Philips 42PFL8404H

750,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 8.999,00) Philips SHP 2700

Gratis!*

*Uz kupljeni Philips 42PFL8404H

Samsung LE46B530

709,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 8.499,00)

117cm

Samsung LE40B530

459,00 kn!*

(*na 12 rata mjeseËno; puna cijena 5.499,00)

102cm Zagreb PreradoviÊeva 17 Tel. 01 4813 025

SMS NAGRADNA IGRA

Osvojite stolni audio sustav Yamaha vrijedan 1.690 kuna!

U nagradnoj igri ovog broja magazina HiFi Media domaći zastupnik poznatih svjetskih proizvođača potrošačke i high-end elektronike (Yamaha, DALI, Senheiser, Bose, McIntosh, Musical Fidelity...)

Nove boje zvuka, poklanja vam hvaljeni stolni audio sustav Yamaha TSX-120.

Kao i u slučaju kućnih kina (sjetimo se samo inovativnih YSP sound projektora koji pružaju ugođaj 5.1 zvuka iz jedne kutije) Yamaha nije stajala po strani ni u sveopćoj "digitalizaciji" glazbe – s internet radijom i MP3 formatom rasla je popularnost MP3 playera i posljednično, sve savršenijih stolnih radija kompatibilnih s raznim playerima i prijemom digitalnih signala. TSX-120 je korak više od uobičajenih radio aparata – stolni audio sustav s ugra-

Nagradno pitanje: Koliko zvučnika ima Yamaha TSX-120? a) jedan; b) dva; c) četiri Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj 66701. Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak.

Cijena slanja poruke na broj 66701 iznosi 3 kune + PDV.

Dobitnici nagrade iz broja 77: iGrado slušalice dobili su: 1.

2.

3.

4.

5.

Roko Mišlov, Ante Starčevića 25 a, Zadar Predrag Tubic, Mirne 15, Osijek Tanja Vukov, Marka Marulica 10C, Karlovac Berislav Hodic, Donji brvci 34, Djurdjevac Lovro Rogovic, Zagrebacka 18, Pazin

106

hi-fimedia #78

đenim radijom (DAB+ i FM), terminalom za direktno priključenje iPoda, tri i pol milimetraskim ulazom za priključenje bilo kojeg drugog izvora zvuka, ali i dva širokopojasna zvučnika od 8 cm što ga po soničnim svojstvima stavlja u prednost pred drugim radio aparatima sa standardnim jednim zvučnikom. Elegantnih, zaobljenih linija izgleda kao viša komponenta kompaktnih dimenzija (ŠVD: 350x120x240 mm), a unikatnost u dizajnerskom smislu, između ostalog, osigurava mu veliki pregledni displej i posebno drvena gornja ploha. TSX-120 pokupio je pregršt pozitivnih ocjena u stručnom tisku i među korisnicima zbog svoje praktičnosti i prirodnog stereo zvuka.

INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

51 struÄ?ni Ä?asopis 18 zemalja 1 odluka Najbolje europsko audio pojaÄ?alo godine 2009-2010.

Izvadak iz odluke EISA Ĺžirija o ureÄ‘aju Harman KardonÂŽ HK 990 Model HK 990 nije samo joĹĄ jedno ‘novo pojaÄ?alo’ iz tvrtke Harman Kardon, već predstavlja potpuno novi smjer u razvoju HK integriranih modela. Na trĹžiĹĄtu se plasira pod oznakom ‘2.2-kanalno’ pojaÄ?alo, a pored DSP sustava za regulaciju dubokih tonova, sadrĹži i sinkronizacijski sklop za optimiziranje protoka digitalnih podataka iz partnerskog HD 990 CD playera. Sofisticirana ugraÄ‘ena DAC faza doprinosi fleksibilnosti ureÄ‘aja i Ä?ini ga pravim izborom za srediĹĄnji ureÄ‘aj u audio sustavu. Navedena specifikacija od 2x150W je namjerno preskromna – pojaÄ?alo ima mogućnost postići preko 200W/8Ί u praksi, i do 1.5kW u dinamiÄ?kim uvjetima. Zvuk ostaje jednako snaĹžan, impresivan i detaljan, a uvjerljivi instrumenti tvore zvuÄ?nu pozornicu koja se odlikuje ĹĄirinom i dubinom. Ukratko, HK 990 predstavlja dostupnu audiofilsku poslasticu, i pruĹža jasan i precizan uvid u svijet audio snimaka.

Prosudite sami kod odabranih Harman Kardon distributera.

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., GundulićEVA A 3PLIT TEL FAX s INFO MEDIAAUDIO HR s WWW MEDIAAUDIO HR Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117 Š 2009 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridrŞana. Harman Kardon je zaťtićeni znak Harman International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Designed to Entertain je zaťtićeni znak Harman International Industries, Incorporated.

Cinema 21:9 Prvi TV prijamnik na svijetu s proporcijama kino platna.

EISA Najbolja europska inovacija kućnog kina 2009 - 2010.

Prema sudu EISA žirija “Philips je prvi koji pruža potpuni kino doživljaj filma na TV-u”.

Cinema 21:9 uklanja crne pruge i “prvi je televizor koji se približava doživljaju filma, točno onako kako ga je zamislio redatelj”.

Ova nagrada, dobivena uz Blu Ray reproduktor je ustvari Philipsova sedamnaesta EISA TV nagrada od 1992. www.philips.com/cinema