hifimedia • 79

AUDIO

VIDEO

SURROUND

DIGITAL CAMERA

MUSIC

FILM

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #79 / 2009.

Peachtree audio NOVA Indiana line MUSA

Yamaha STEREO sistem

Pentax K-7

Sharp LC-32LE700 LED TV

AVATAR SONNY ROLLINS

AKIRA KUROSAWA

THE THE BLACK BEATLES CROWES

KRAFTWERK

ALIEN

NA TESTU T+A SACD 1260R, Yamaha T-S1000, Yamaha S2000, Yamaha CD-S2000, Yamaha Soavo 1, Yamaha Soavo 3, PS Audio Trio A-100, Rotel RB-1562, Electrocompaniet ECC-1, Sonus Faber Toy, Marantz CD6003, Marantz PM6003, Grado SR60i, LG BD390, DVDO EDGE, Samsung ST550

OSVOJITE FULL HD KAMERU TOSHIBA CAMELIO S20 VRIJEDNU 1.099 KUNA!

OČEKUJ NEOČEKIVANO. STATIČNE I POMIČNE SLIKE U HD KVALITETI.

Nikad ne znaš što te čeka. Zato budi spreman uhvatiti te posebne trenutke – snimanjem savršene fotografije ili filma u visokoj rezoluciji. S inovativnim Leica objektivom, novi Lumix TZ7 može i jedno i drugo. Ima ugrađeni 12 x optički zoom i 25 mm širokokutni objektiv, a zahvaljujući AVCHD Lite tehnologiji, omogućuje hvatanje pokretnih objekata u HD kvaliteti.

Jer imati izbor je bitno.

BITNO JE SVE.

25 MM ŠŠIROKOKUTNI OBJEKTIV

12 X OPTIČKI Č ZOOM

www.panasonic.hr

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak

LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Rezultati Prije godinu dana, negdje u ovo vrijeme, napravili smo korak dalje u nastojanjima da kontinuirano poboljšavamo kvalitetu magazina kojeg upravo čitate.

Tada smo prešli na novu tehnologiju tiskanja magazina, tako zvanu rotaciju, koja nam je omogućila kraće vrijeme izrade uz podizanje kvalitete finalnog proizvoda koja je usporediva s bilo kojim vodećim audio-video magazinom u svijetu.

Promjena tehnologije tiskanja je doprinijela i neizbježno većoj nakladi. S tim povećanjem smo pojačali lokalnu distribuciju i, nakon Slovenije i Srbije, plasirali magazin na tržište Makedonije. Izuzetno nam je drago da i u tim zemljama imamo vjernu čitateljsku publiku.

Početkom proljeća 2009. aktivirali smo našu web stranicu koja je dobro prihvaćena od strane čitatelja. Ona je prošlih mjeseci bila u probnom (Beta) radu te se u prvom kvartalu 2010. godine očekuju dodatne promjene te sadržajem bogatije i informativnije stranice.

Kulminacija naših napora u protekloj recesijskoj godini je uspješno održavanje 15. Zagreb Audio Video sajma u Sheraton Zagreb hotelu gdje su nam svojom prisutnošću podršku dali svi vodeći proizvođači potrošačke elektronike, vjerni posjetitelji i, ove godine posebno dragi gosti, Trgovačka komora Američkog Veleposlanstva u Zagrebu te izaslanstvo Grada Zagreba. Više o sajmu možete pročitati na slijedećim stranicama.

Navedene aktivnosti pokazuju da kontinuirano ulažemo u magazin, unatoč prisutnim poteškoćama, a to ćemo činiti i u buduće. Kako bi postigli maksimum vašeg zadovoljstva pri čitanju magazina, pozivamo vas da nam mailom šaljete vaše prijedloge i komentare.

Sve najbolje za nadolazeće praznike vam želi redakcija magazina.

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

www.hifimedia.hr

Andrija Ćurković Urednik

hi-fimedia #79

S

A

D

R

SHARP LC-32LE700

Novosti Audio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Video . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Digital . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Testovi T+A SACD 1260R . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Yamaha T-S1000 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Yamaha S2000 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Yamaha CD-S2000 . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Yamaha Soavo 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Yamaha Soavo 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

PS Audio Trio A-100 . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rotel RB-1562 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Electrocompaniet ECC-1 . . . . . . . . . . . . .

Peachtree Audio Nova . . . . . . . . . . . . . . .

Sonus Faber Toy . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Marantz CD6003 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Marantz PM6003 . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Indiana Line Musa 105 . . . . . . . . . . . . . . .

Indiana Line Musa 205 . . . . . . . . . . . . . . .

Grado SR60i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

LG BD390 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

DVDO EDGE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sharp LC-32LE700 . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pentax K-7 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Samsung ST550 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

16 20 20 20 20 20 24 24 28 30 34 36 36 38 38 40 48 52 54 62 64

Puno smo toga slušali i čitali o prednostima LED pozadinskog osvjetljenja u usporedbi s dosad uobičajenim CCFL svjetlećim cijevima. Sad smo se i uvjerili: inače napredni Sharp u segmentu LCD televizora s novim osvjetljenjem pružio dosad neviđene parametre slike.

Ostalo

U Marantzu nisu samo kozmetički dotjerali modele 6002, već su se pozabavili i unutrašnjom tehnologijom i maksimizirali odnos uloženog i dobivenog. Pojačalo i CD 6003 su skladna cjelina izgledom i zvukom i od njih se dobiva što se od Marantza i očekuje - dobar zvuk za pristupačan novac.

Izvještaj: Zagreb AV Show 2009. . . . . . . . . 06 Razgovor: Mario Binner, Audio Note UK . . . . . . . . . 12

MusicStyle

Avatar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Akira Kurosawa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Alien . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

4

hi-fimedia #79

28

ELECTROCOMPANIET ECC-1

89 AVATAR

The Beatles . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Kraftwerk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Sonny Rollins - razgovor . . . . . . . . . . . . . 78

DVD Film

Već dugo ili nikad se nije pojavio ovako svestrani kvalitetni uređaj kao Nova; može biti integrirano pojačalo s cijevi u pretpojačalu, može biti i napredni DAC, ili cijevno pojačalo za slušalice. U njega se može ugraditi Sonos multi-room digitalni sustav. I u svakom spomenutom segmentu radi odlično.

Electrocompaniet dolazi iz hladne Norveške, no nema ničeg hladno u nulama i jedinicama koje pretvara u topli zvuk. Vrhunski reproduktor na kojem se prilikom izrade nije štedjelo, kao što je naš recenzent zaključio, daje CD formatu potpuno novu snagu i smisao, i to u relativno pristupačnijoj cjenovnoj klasi.

30

Novi model Pentaxa nasljednik je K20D modela, manjeg je magnezijsko-čeličnog tijela, ali je tehnološki unaprjeđen u mnogim segmentima. U našem testu pročitajte niz razloga zašto je K-7 jedna od isplativijih investicija u poluprofesionalnoj kategoriji DSLR aparata gdje vlada oštra konkurencija.

J

PEACHTREE AUDIO NOVA

MARANTZ PM 6003 I CD 6003

PENTAX K-7

A

43

54

Nagradna igra . . . . . . . . . . . 106

Ž

62

Dugoočekivani film Jamesa Camerona je u kinima. O planeti gdje živi rasa Na’vi i njihovu civilizaciju žele uništiti ljudi-barbari vjerojatno već sve znate.

No pročitajte kroz koje je porođajne muke prošla priprema filma i kakva su tehnološka čuda korištena za izradu fascinantnog filma. www.hifimedia.hr

TEST

LED BRILLI NT XXX IJGJNFEJB IS NOVI TELEVIZORI SA FULL LED POZADINSKIM OSVJETLJENJEM, SERIJE LE600 I LE700. VIÅ E INFORMACIJA WWW.UTEMA.HR 2 LCDIJ GJNFEJB

Zagreb audio Video Show 2009.

Kvaliteta prikazanog, odaziv publike, novoustanovljeni odnosi s Gradom Zagrebom i stranim partnerima, stabilnost broja izlagača u recesijskoj godini, sve nas to ispunjava novim optimizmom za pripremu 16. Zagreb AV Showa

Na službenom otvorenju sajma, gostima i izlagačima obratili su se Pamela Ward (ataše za gospodarstvo pri američkom veleposlanstvu u Zagrebu - u sredini), Marijan Maras (pročelnik Ureda gradonačelnika Grada Zagreba) i Andrija Ćurković (organizator sajma i urednik magazina hifimedia)

Novi optimizam I

Djelatnici američkog veleposlanstva s trgovačkim atašeom Pamelom Ward

hi-fimedia #79

u najtežoj poslovnoj godini koje se sjeća- vinske poslove Veleposlanstva SAD u Zagrebu mo uspjeli smo - uz podršku izlagača i vjer- promovirao je i najveći svjetski sajam elektrone publike koja je u velikom broju pohodi- nike, Consumer Electronics Show (CES) koji će se održati u siječnju 2010. u Las Vegasu. S la Sheraton hotel – održati Zagreb AV Video Show 30. i 31. listopada u organizaciji i pod obzirom na ugledne goste ovogodišnji sajam imao je i službeno otvaranje, gostima i izlagačimedijskim pokroviteljstvom našeg magazina. ma s nekoliko prigodnih rečenica obratili su se Ove je godine iz nekoliko razloga manifestacija bila vrlo bitna za nas. Prije svega, bila je jubi- Pamela Ward, ataše za gospodarstvo pri amelarna, 15. po redu, drugo, ove smo godine po prvi put dobili punu pažnju i podršku Grada Zagreba i uspostavili čvrst poslovno-prijateljski kontakt s jednom stranom državom u obliku partnerstva. Naime, Ured za trgovinske poslove (Commercial Service) Veleposlanstva SAD u Zagrebu predstavio je američku elektronsku industriju, neke već poznate kompanije kao i manje poznate, zainteresirane za moguće širenje na naše i tržišta zemalja u regiji. Osim Korejski LG je dominirao impozantnim izložbenim prostorom svojih tvrtki, Ured za trgo- te novim proizvodima koje su i premijerno predstavili na sajmu www.hifimedia.hr

Philips je plijenio pažnju svojim Ambilight LCD televizorima i po prvi put prikazanim 21:9 formatom

Tvrtka Audion je predstavila proizvode za akustički tretman prostorija američkog Auralexa

Novost na tržištu je i Peachtree audio Nova, integrirano pojačalo višestrukih funkcija

Vodeći proizvođač LED panela japanski Sharp, predstavio je svoju najnoviju seriju televizora

Veliki izbor Marantz i Monitor Audio proizvoda u distribuciji tvrtke Renoprom

Hostese Olympusa u radu s njihovim hit aparatom PEN1

MUSA - veliki hit tvrtke Indiana line

Sole Commerce je predstavila povoljne fotoaparate tvrtke General Elecrtic

Zagrebačka Oktava je ponudila veliki izbor RCF proizvoda za svaku aplikaciju

www.hifimedia.hr

Velika nedeoumica na štandu tvrtke Se-Mark; tko je atraktivniji Viera plazma ili ova djevojka?

Omiljeno odredište posjetitelja, prodaja CD i LP nosača zvuka

hi-fimedia #79

Zagreb audio Video Show 2009.

Samsung je dominirao u tri kategorije: LCD TV, mobiteli i fotoaparati

Tvrtka Ascomm je demostrirala liniju Sonos multiroom proizvoda i nove modele tvrtke Roth audio

Po prvi put je na sajmu prisustvovao legendarni Grundig

Predstavništvo tvrtke Panasonic u Hrvatskoj održalo je prezentaciju 3D televizije koje je Panasonic veliki pobornik

hi-fimedia #79

ričkom veleposlanstvu u Zagrebu, te Marijan Maras, pročelnik Ureda gradonačelnika Grada Zagreba.

Sajam je izvanredno ove godine trajao dva dana, ne zbog složene gospodarske situacije kako su mnogi pomislili, već zbog činjenice da je Sheraton bio nedostupan u druge vikende u listopadu i početkom studenog, a nedjelja se u vikendu u kojem je održan poklapala s Danom mrtvih, pa smo zaključili da ne bi bilo pristojno na taj dan forsirati sajam.

Nadalje – nadamo se da je to također izvanredno – sajam nije održan na uobičajene tri etaže već dvije. Ta činjenica već nije bila do nas, već do procjene, financijskih mogućnosti hrvatskih distributera koji su se ove godine suočili s recesijom i padom potražnje. Moglo bi se reći da su na kraju ipak vjernost sajmu produžili svi veliki i važni distributeri svjesni konkretne koristi od direktne promocije svojih noviteta širokom krugu zainteresirane publike na jednom mjestu. S druge strane, poslije sajma moglo se u medijskim izvješćima sa sajma i internetskim forumima pročitati mnogo pozitivnih komentara ekonomičnog rasporeda sajma, posebno je puno hvale bilo na račun hi-fi „sektora“ na međukatu jer su komforni saloni, naravno uz vrhunsku ponudu hi-end uređaja, pružili poseban ugođaj i vrhunski zvuk. Tradicionalna diskografska ponuda bila je i bogatija nego prošlih godina, posebno u segmentu vinila, kako onih rabljenih (rijetkih), tako i atraktivnih novih naslova i reizdanja. Tamo je stalno vladala gužva i dobro se trgovalo na obostrano zadovoljstvo posjetitelja i diskografskih zastupnika.

Na 600 m 2 velike dvorane Sheratona vodeći proizvođači ravnih ekrana predstavili su nove HD modele LCD i plazma TVa, kućnih kina, cjelovitih AV rješenja za kuće i poslovne prostore, bilo je tu novih mobitela, fotoaparata i raznih popularnih gadgeta. Tehnološki napredno, svježe, šareno, atraktivno – tako bi se u par riječi dala opisati atmosfera u tom dijelu sajma. Ove godine neki od distributera odlučili su se organizirati i dobro popraćene tiskovne konferencije s demonstracijama, a u zasebnom dijelu organizirana su tehnička predavanja popraćena slajdovima na

Jedinstvena demostracija visokokvalitetnog zvuka s analognom magnetovona u sobi tvrtke Son et image

video zidu, o novim modelima uređaja, novim formatima, prednostima nadolazećih tehnologija.

S obzirom da je interes publike za takav vid prezentacije bio priličan, u narednim izdanjima sajma poradit ćemo još jače na tom segmentu i ponuditi zanimljiva i aktualna predavanja.

Ni ovaj sajam nije prošao bez primamljive nagradne igre – vjerojatno je sa Zagreb AV Showa najsretniji otišao Nikola Štefanić iz Velike Gorice noseći sa sobom Grundig LCD TV i Yamahin DVD player. Sve u svemu, kvaliteta prikazanog, odaziv publike, novoustanovljeni odnosi s Gradom Zagrebom i stranim partnerima, stabilnost broja izlagača u recesijskoj godini, sve nas to ispunjava novim optimizmom za pripremu 16. Zagreb AV Showa.

Na narednim stranicama donosimo foto podsjećanje (video snimku sajma možete pogledati na našem web stranici www.hifimedia.hr), na najveći AV događaj u Hrvatskoj ove godine. Vidimo se dogodine u Sheratonu.

Komplet Brystom komponenti

www.hifimedia.hr

Veliku pažnju posjetitelja je privlačio Tenor audio pojačalo snage - u distribuciji agilnog Son et image - koji kod nas ima cijenu od 340.000kn

Uvijek zanimljivu prezentaciju Emerald Physica zvučnika nudi tvrtka Ozone

Uvijek impresivna audio prezentacija tvrtke Ubiq od koje su jedino zanimljivije vlasnikove cipele

Audio san je predstavio svoju novu akviziciju, njemački T+A, s Audio Physic zvučnicima

Provjereno dobro, Yamaha i Dali.

www.hifimedia.hr

Hornet je i ove godine predstavio visoku klasu Audio Note proizvoda

Ayre, Audio Research i Sonus Faber su bili jamstvo dobrog zvuka u sobi tvrtke Media audio

Subing s novim KR pojačalom, Audio centar s EMM Labs SACD/CD i Davis zvučnicima, rezultiralo je jednim od boljih zvukova na sajmu

hi-fimedia #79

9

audio news Bowers & Wilkins Zeppelin Mini Nakon što je B&W inovativnim Zeppelinom izazvao malu revoluciju među iPod zvučničkim sustavima, sada je predstavljen Zeppelin Mini. Kao što već i sam dodatak imenu govori, riječ je o manjoj verziji popularnog Zeppelina. Mini se sasvim ugodno snalazi i na elegantno uskoj polici i na zatrpanom radnom stolu, pa ne čudi da je jedna od njegovih značajki i mogućnost da “glumi” računalni zvučnik.

To mu omogućava ugrađeni USB konektor koji osim što omogućava vezu iz računala prema Miniju nudi i mogućnost kontrole iTunesa na računalu putem daljinskog upravljača. Dodatni analogni audio ulaz omogućava priključivanje i bilo kojeg drugog izvora zvuka, no osnovna namjena Minija je priključivanje iPoda (ili iPhonea). Tome je namijenjen praktični i čvrsti nosač koji ima mogućnost rotacije, pa je iPod moguće postaviti i u horizontalni položaj što je vrlo prikladno želimo li “listati” glazbenu kolekciju preko naslovnih stranica ili ako želimo gledati video sadržaje. Manje dimenzije uvjetovale su promjene u tehničkom ustroju u odnosu na većeg brata, pa iako je osnovna audio elektronika uglavnom jednaka, sada su umjesto pet specijaliziranih ugrađene dvije širokopojasne zvučničke jedinice.

Zahvaljujući moćnom digitalnom procesoru audio signala, zvučna kvaliteta nije narušena, no manja površina membrana uvjetuje i manju najveću glasnoću, pa je Mini idealan za manje prostore.

Na noćnom ormariću, pisaćem stolu, polici u dnevnoj sobi ili bilo gdje drugdje gdje je prostor ograničen, zvuk vaše glazbene kolekcije biti će uz Zeppelin Mini beskrajno velik.

INFO: Sonus Art, tel. 01/4813 025, www.sonusart.hr

Tenor 175S - high-end hibridno pojačalo snage Od nedavno domaća high-end scena je obogaćena s još jednom vrhunskom produkcijom pojačala – Tenor Audio. Ova kanadska tvrtka je predstavljena domaćim audiofilima s hibridnim pojačalom Tenor 175S s tržišnom vrijednošću od 340.000 kn.

Riječ je o hibridnom pojačalu koje kombinira izlaz preko cijevi sa jakim MOSFET tranzistorima, a brojka 175 u nazivu modela označava 175 W snage na 8 Ohma.

Idealnim ugađanjem odnosa cijevi i tranzistora s Tenorom 175S je postignuta ultimativna rezolucija i transparentnost zvuka.

Prvi stupanj amplifikacije je baziran na originalnom All-tube OTL (Output Transformer-Less) konceptu izmišljenom u Tenoru krajem prošlog desetljeća. Ovaj stupanj razvija 10 W po kanala čiste A klase. Drugi, tranzistorski stupanj tih 10W pretvara u moćnih 175W po kanalu na izlazu iz pojačala.

U Tenoru su puno pažnje poklonili zaštiti pojačala ugradnjom sofisticirane tehnologije monitoringa koji kontrolira stanje pojačala i moguće peakove koji bi mogli naštetiti pojačalu tijekom rada. I to bez ikakvog utjecaja na zvuk.

Isto tako, prije naručivanja pojačala, kupac treba dojaviti u tvrtku koliki napon i frekvenciju ima električna struja u njegovoj kući i prema tim parametrima u Tenoru se izrađuje napajački sektor, za svako pojačalo posebno!

INFO: http://sonetimage.adm.hr, tel. 099/7077555

Ne propustite EX-DEMO prodaju!

Audio Centar, Tel. 01/2334 764, www.audiocentar.hr

10

hi-fimedia #79

Zvučnici:

Integrirano pojačalo:

Davis Acoustics Cesar Vintage

E.A.R. 834T

E.A.R. 864P

18.900kn (31.000kn)

13.900kn (21.800kn)

19.900kn (33.450kn)

Predpojačalo:

Novi proizvodi iz Passa Na predstojećem CES-u u Las Vegasu Pass Labs će službeno predstaviti nekoliko novih proizvoda. Iako je isporuka kupcima već počela, u siječnju će biti službeno predstavljeno i novo pojačalo pod nazivom x260.5 –monoblok pojačalo snage 260W po kanalu, temeljeno na dorađenoj SuperSymmetry topologiji, koja je već godinama glavna značajka Passovih pojačala.

U pojačalu x260.5 Super-Symmetry zahvaljujući unaprjeđenjima dodatno smanjuje izobličenja i šum, istovremeno isporučujući i do kilovat snage u vršnim trenucima. Zahvaljujući jednostavnom

ustroju, malom broju elemenata na putu signala, prijelazi tiho-glasno su perolaki, dok pojačalo ostaje stabilno bez obzira na priključeni teret. Također, x260.5 u sebi nosi i neke sklopove iz vrhunske serije XA – poboljšane transformatore, mrežne EMI filtere, paralelne brze diode, velike setove kondenzatora u napajanju, RC filtraciju napajanja te sklop izlaznog pojačala koji pri malim snagama radi u balansiranom single-ended ustroju. Kao i kod postojećih modela, prednjom debelom aluminijjskom pločom dominira metar za mjerenje struje mirovanja. Pojačalo ima trigger-on

www.hifimedia.hr

priključak. Cijena monoblokova u Americi je 11 tisuća dolara.

Osim monoblokova, Pass je predstavio i novo integrirano pojačalo INT-30A, Iako pojavom podsjeća na superhvaljeni model INT-150, ono je u stvari bazirano na XA30.5 stereo pojačalu, možda jednom od najcjenjenijih u sadašnjem Passovom katalogu. Sklop je također Super-Symmetry ustroja, a deklarirana je snaga 30W po kanalu pri 8 i 60W pri opterećenju od 4Ohma, sve u A-klasi, dok je maksimalna snaga koju je pojačalo u stanju isporučiti i nekoliko puta veća. Pojačalo je zamišljeno kao uređaj koji po zvuku spaja high-end s jednostavnošću upravljanja i korištenja jeftinijih uređaja. Pojačalo ima četiri linijska ulaza (od toga dva balansirana), a tu je i daljinski. Cijena u Americi je jednaka kao i kod modela INT-150 - 7.150 USD. Osim elektronike, na CES-u će Pass predstaviti i novi, treći zvučnik u katalogu – model SR-2. Manji od Rushmorea i SR-1, ovaj je kompaktni trosistemac namijenjen prostorima koji ne podnose velike samostojeće zvučnike. Kao i SR-1, i SR-2 koristi Nextel drivere proizvedene u Seasu – 1,1 inčni HEXADYM visokotonac, 18-cm srednjotonac i 26-cm bas. Svi driveri imaju dugi hod, malu masu membrane i još neke štoseve koji ih razlikuju od konkurencije, smanjuju nelinarna izobličenja te osiguravaju povoljan dinamički odziv. Zvučnik je moguće odabrati u raznim aktivnim ili pasivnim kombinacijama, a kupac sam može odabrati pojačala pripadajuću aktivnu elektroniku. Očekivana cijena je 18 tisuća dolara za Cherry finiš, odnosno 21.000 za Madrone finiš.

INFO: www.audiocentar.hr, tel. 01/2334764

hi-fimedia #79

11

RAZGOVOR: MARIO BINNER, AUDIO NOTE UK

Glazba prije svega Mi mislimo da sistem treba nestati, da kad sjednete slušati, ostali ste samo s onim ono što je na CD-u ili ploči. To može značiti i da, kad su CD ili gramofonska ploča loši, mi to ne možemo popraviti, čuje se točno ono što je na CD-u ili ploči, Hi-fi sistem se ne upliće u taj proces 12

hi-fimedia #79

razgovarao: Danko Šuvar

M

ario Binner je jedan od najbližih suradnika Petera Quortrupa, vlasnika Audio Note UK, u stvari treći čovjek u hijerarhiji firme, zadužen za odnose sa javnošću i promociju firme na sajmovima i kod dilera. Po prvi put prisustvovao je na Audio video sajmu u Zagrebu, neumorno demonstrirajući Audio Note UK proizvode od početka do kraja sajma. Tom prilikom zamolili smo ga za kratki razgovor o Audio Note UK. Kako biste opisali poziciju Audio Note UK na svjetskom Hi-Fi tržištu?

Mi smo drugačiji od svih ostalih zbog naših proizvoda, koje pravimo

u nekom vremenskom periodu, vrlo postepeno, mi smo više zainteresirani za postizanje glazbene reprodukcije pravilno, nego da idemo za pomodnim stvarima. Kad mislim na pomodnost, to je nešto što je sada popularno, raditi stvari na taj način samo zato što je to popularna ideja.

Mi ne idemo za tom pomodnom idejom, mi idemo za reprodukcijom zvuka instrumenta korektno.

Timbralno, ritmički korektno?

Timbralno, ritmički, dinamički, tonalno.

Znači, zvučna pozornica je manje važna?

Važna je, ali tako da ako je prisutna onda je prisutna, mi ne želimo utjecati na nju.

Želite li konkurirati velikim imenima svjetske Hi-Fi produkcije, ili gradite svoju jedinstvenu poziciju na tržištu?

Imamo jedinstvenu poziciju na tržištu, ali smo vrlo sretni konkurirati velikim imenima, mi imamo puno mušterija koje su imale puno drugih sistema, svih vrsta drugih sistema, i kad čuju naš sistem, oni odjednom više ne čuju naš sistem, oni čuju muziku, naš sistem nastoji nestati.

Koliko je velika tvornica Audio Note, koliko imate zaposlenih?

Glavna tvornica zapošljava oko dvadeset ljudi, u Engleskoj, i onda još imamo malu tvornicu u istočnoj Evropi koja radi elektroniku za neke naše CD uređaje. www.hifimedia.hr

U Litvi?

U Litvi, proizvodi se elektronika i transporti za zero sistem, ali mi sada gledamo na ekspanziju, dodati još jednu lokaciju negdje u Evropi, zato jer se tvornica ne može nositi sa svim narudžbama koje dolaze.

Kako onda Audio Note radi s drugim sistemima, kad se kombinira s drugim uređajima, pretpostavljam da to ne preporučate?

Ne, ne mogu sve mušterije kupiti cijeli Audio Note sistem odjednom, ali sviđa im se što su čuli, pa ih mi pitamo što imaju u svom sistemu, i onda im preporučimo druge komponente. Ili da prvo promijene zvučnike, ili pojačalo, ili CD, ili što god, onda to oni promijene, pa čuju poboljšanje, pa nakon šest mjeseci ili godinu dođu opet i kažu da su spremni na idući korak.

Pitaju što predlažemo, mi ponovo pogledamo njihov sistem i kažemo im što iduće treba promijeniti, i tako polako, postepeno, kroz neki vremenski period, oni dobiju zvuk koji su čuli na sajmu ili kod dilera i koji ih je privukao ka Audio Note.

Prednosti i mane ručnog rada Hoće li se povećati glavna tvornica u Engleskoj?

Da, vrlo polako, povećava se polako, vrlo sporo, ali se povećavala.

Prodajete li više jeftinijih komponenti, high-end s vrha ponude, ili onih u srednjem rangu?

Mislim da je srednji dio ranga vjerojatno najpopularniji, na primjer 300B su baš negdje u sredini, i kako idete prema ekstremima vrlo skupog i vrlo jeftinog, tada to polako opada.

Kako održavate tako kompliciranu proizvodnu liniju, s toliko različitih modela i toliko različitih opcija?

S teškoćama....

Zato što produkcijski inženjering mora biti vrlo složen da se to postigne?

Da, djelomično se slažem da je to vrlo teško, čini mi se da imamo previše modela, ali vlasnik ne misli tako. Mislim da bi mogli smanjiti broj modela da si olakšamo stvari, ali dio naših kupaca to voli, oni bi malo više ovoga na ovom modelu, ali sa malo onoga, ili sa malo ovoga, opcija je uvijek tu.

Poskupljuje li to proizvodnju, morate li imati puno više skladišnog prostora?

Pomalo, ali također usporava našu proizvodnju, zato što ne možete proizvesti dvadeset identičnih modela, zato što bi nego mogao željeti ovaj model s ovim dodanim, ili s onim dodanim, tako da ispada da morate imati sve opcije spremljene.

Jeste li pokušali proizvesti neki bazični modularni model i onda samo dodavali opcije ili to nije praktično?

To nije praktično. To je ručni rad, sve je ručno rađeno i zato uzima dosta vremena, zbog toga se tako polako ekspandiramo, polako širimo na druge lokacije u Evropi, tvornica u Engleskoj je na kraju mogućnosti...

A što je sa dilerima, kako oni održavaju ponudu, skoro sve se svodi na specijalnu narudžbu?

Neki dileri skladište dosta, a neki samo osnovni sistem, i onda naruče kad se ukaže potreba, mi smo fleksibilni, mi im to omogućavamo. www.hifimedia.hr

Žene su sretne s našim zvučnicima

Audio Note Ongaku

Tri do šest godina za novi proizvod Koja su vaša glavna tržišta? Je li to više Daleki istok, Europa, SAD? To je mješavina Dalekog istoka, Europe i Amerike, ta tri tržišta zauzimaju najveću površinu u presjeku naše prodaje.

Koje zemlje u Europi najviše, ako to nije tajna?

Ne, nije, mi imamo Nizozemsku, Njemačku, Francusku unazad zadnjih nekoliko godina, i Italiju, koja je bila vrlo dobra u zadnjih deset godina, vjerojatno jedno od najboljih naših tržišta u zadnjih deset godina.

A kako je s engleskim tržištem?

Englesko tržište, ono ide goredolje, sada je gore, sada je u usponu.

Imam još jedno pitanje o razvoju novih proizvoda, imate li razvojni tim ili je to uglavnom Peter Quortrup i nitko drugi?

Ne, to je kombinacija u kojoj su Peter i Andy Grove, inženjer zadužen za električni dizajn, oni dolaze s novim idejama. Kako se pojavi neka ideja, oni razmatraju možemo li je provesti, idemo li pokušati je provesti, zatim bi poslušali rezultate i odlučili da li to radi ili ne.

Koliko ljudi sudjeluje u slušanju, imate li neku slušnu grupu unutar tvornice ili nešto slično?

To smo obično Peter, Andy i ja, mi bi eksperimentirali i pustili nešto i onda komentirali o tome, ne, ovo ne zvuči dobro, ili ovo nije loše, i onda bi se oni složili sa mnom, i oni misle da ovo nije loše, idemo onda istražiti ovaj pristup još malo.

Sa cijevima, a mi radimo samo sa cijevima, to uzima vremena, zbog komponenti koje mi koristimo, materijala koje koristimo, isprobamo različite materijale od različitih dobavljača svaki put.

I promjene se polako događaju?

Promjene se polako događaju, zato mi ne promoviramo nove proizvode svakih tri mjeseca, ili svakih šest mjeseci. Obično uzme tri do šest godina prije nego li se pojavi novi proizvod, ili unaprjeđenje postojećeg proizvoda.

Isprobavate li uređaje drugih proizvođača, ili je to sve isključivo Audio Note?

Kad radimo na našim uređajima, sve je unutar Audio Note sistema, prije mnogo, mnogo godina bilo je kombinacija sa uređajima drugih firmi, ali smo ustanovili da su njihove ideje, što oni misle da bi trebao biti dobar zvuk, previše utjecale na ono što smo mi nastojali postići. I tako je postepeno sve više i više naših komponenti ulazilo u sistem.

Mislio sam prvenstveno na vaše zvučnike, koji su neobični u zahtjevima smještaja u sobi, pretpostavljam da će dosta ljudi koristiti neke druge zvučnike s vašim sistemima.

Da, zato što su naši zvučnici dizajnirani da budu blizu zida, ili u kutu, a većina drugih zvučnika su uglavnom dalje od zidova i kutova sobe.

Testirate li kako se vaši uređaji uklapaju sa zvučnicima drugih kompanija?

Ne, mi to ne radimo, mi ne testiramo sa zvučnicima drugih proizvođača zato što smo ustanovili da su naši zvučnici vrlo otvorenog zvuka, vrlo vjernog zvuka, tako da kad testiramo pojačala ili nešto drugo, uvijek koristimo naše zvučnike, a većina mušterija koja počne kupovati naše uređaje na kraju kupi i naše zvučnike. Najvećim bonusom čini se to što naši zvučnici, smješteni blizu zida ili u kutu, čine žene vrlo sretnim, to im je draže nego da su na sredini sobe.

Ali također izgledaju pomalo staromodno, ne treba li zadovoljiti žene i dizajnom?

Da, izgledaju staromodno zato što su široki, i dio te širine je zato što su muzički instrumenti široki, uzmite gitaru, ona ima širinu, ako bi slušali uske zvučnike, koje mogu izgledati uski i mali, ali slušate gitaru, vi čujete note, ali ne i sve harmonike, to zvuči tanko, kao i mnogi drugi instrumenti. Zato mi ustrajemo na širokom, možda izgleda staromodno, ali ima zvuk. hi-fimedia #79

13

RAZGOVOR: MARIO BINNER, AUDIO NOTE UK Koji od vaših proizvoda su najpopularniji, zvučnici, konverteri, pojačala, ili sve pomalo?

Sve je to pomiješano, vjerojatno je količinski izjednačeno kad se promatra kroz našu prodaju na nivou cijelog svijeta, kad se uzme sve što je prodamo, rekao bih da je u cjelini podjednako po kategorijama.

Kakav je vaš pristup hrvatskom tržištu, koje je vjerojatno dosta drugačije u odnosu na vaša jača tržišta?

Naš pristup je da puštamo našeg dilera da odluči o tome što misli da hrvatsko tržište zahtijeva. Ja ne poznajem hrvatsko tržište, nema potrebe da se u to upuštam, on poznaje tržište bolje nego ja, tako da možemo nuditi cijeli rang sistema od jeftinih do skupih, sve to ovisi o njemu.

Da li još nudite Zero liniju?

Da, još uvijek imamo Zero liniju, sada se zove New zero linija, došla je prije otprilike devet mjeseci s prvim proizvodima na tržište i sada je kompletirana, jedino što još treba završiti su zvučnici, koji bi trebali biti gotovi do kraja godine.

Zvat će se Zero zvučnici?

Ne, zvat će se AZ-2 Mk2, i to je dizajnirano da ide uz Zero pojačala i ostale Zero uređaje.

Koja je zvučna filozofija Audio Note?

Mi mislimo da sistem treba nestati, da kad sjednete slušati, ostali ste samo s onim ono što je na CD-u ili ploči. To može značiti i da, kad su CD ili gramofonska ploča loši, mi to ne možemo popraviti, čuje se točno ono što je na CD-u ili ploči, Hi-fi sistem se ne upliće u taj proces.

zvuka, radije nego zrnatosti, oštrine, istanjenosti. Držite te karakteristike minimalnim, omogućavate CD-u da lakše diše.

Ima li planova za tranzistorske uređaje, ili to ne dolazi u obzir?

To ne dolazi u obzir, nemamo interesa u solid state uređaje.

Koristite li bafer sklopove, ili tranzistore u napajanju?

U našoj jeftinijoj opremi ima nešto tranzistora u nekim napajačkim sekcijama, ali kako idete gore u rangu, tranzistori izlaze van i na njihovo mjesto dolaze cijevi u napajačkim sekcijama.

U vašem rangu uređaja imate oznake za razne nivoe, nešto kao kategorije zvučnog dometa?

Da imamo level 0, pa level 1, 2, 3, 4, 5 sve do level 6.

Kako biste opisali razliku između nivoa 0 i nivoa 6, na primjer da li govorimo o 100% bolje, 50% bolje, ili je teško za reći?

Teško je to izraziti u postotku, moj opis je da vi imate zero (nivo 0), i onda nivo 6, razlika je kao da čujete manje Hi-Fi aspekta reprodukcije, a više instrumenata i glazbe, to je kao da se digla zavjesa s cijelog elektronskog sistema.

Sada, je li to 50%, ili neki drugi postotak, to je teško reći, uglavnom veliki je skok s nivoa 0 na 6.

I level 6 je jako, jako dobar, ali ako uzmete zvuk instrumenta uživo i usporedite ga sa level 6, to se čuje, razlika postoji.

Kakav je novi Ongaku, jeste li ga slušali?

Superiorna analogija Osobno, preferirate li CD ili ploče?

Ploče, konzistentno, ne na svemu, ali konzistentno ploče su bolje, da se drugačije izrazim, analogno je bolje od digitalnog, zato što digitalno razdvaja muziku na sitne djeliće i komadiće i onda ih pokušava ponovo spojiti zajedno, dok kod analognog isti signal, ili ista nota ostaje kompletna kroz cijeli proces. I ja sam navikao na analogno već 25, 30, 35 godina.

Jeste li za ili protiv analognog filtriranja izlaza u digital/analog konverterima?

Svi su izvađeni iz naših konvertera, sve filtere smo izbacili. Čuje li se razlika?

Da, čini se da, barem u našem sistemu, omogućava CD-ovima da imaju neku vrstu, to je moja terminologija, dobivene zaokruženosti

14

hi-fimedia #79

AN-E

Jesam, jako je dobar, po mom mišljenju još je brži i čvršći u usporedbi sa starim Ongaku, stari Ongaku zvuči pomalo sporo, čak pomalo lijeno...

Ima li smisla nabaviti Ongaku i spojiti ga sa jeftinijim zvučnicima i drugim komponentama, da bi se pogurala kvaliteta sistema u tom smjeru?

Da, imalo bi smisla, ne bi išao tako daleko da koristim neki od uređaja nivoa zero, ali u principu da.

Ne treba štedjeti na zvučnicima Koja komponenta po vašem mišljenju ima najviše utjecaja na zvuk, pretpojačalo, pojačalo, zvučnici ili izvor zvuka?

Ovo je teško pitanje...

Mislio sam na Petera Quortrupa, koji su njegovi prioriteti?

Svaka komponenta radi svoj posao, ovisi odakle polazite.

Zvučnici su prozor u sistem, kroz njih vidite sistem, što su bolji zvučnici prozor postaje veći, kao kad gledate u vrt, kako prozor postaje veći, vidite sve više od tog vrta.

Pojačalo, kao Ongaku, to je pročišćenost signala, i onda čujete koja je kvaliteta tog vrta, kvaliteta cvijeća, a izvor, to je ono s čime ga hranite, i čujete taj svoj izvor tako lako kad je tu Ongaku, i neki dobar zvučnik, svaka promjena u kabelima ili izvoru lakše se čuje.

Ako bi trebali negdje uštedjeti, gdje bi štedjeli prvo, na izvoru zvuka ili na zvučnicima?

Ako se radi o CD-u, štedio bi novac na izvoru zvuka, i potrošio više na zvučnike. Ako se radi o analognom, potrošio bi malo više na analogni dio, zato što razlike između CD playera, iako postoje, nisu tako masivne, i vi više čujete te manje ili sitne razlike tek kad konačno dođete do nekog skupog pojačala ili zvučnika.

Kakav je pristup Audio Note zvučničkim koloracijama, vaši zvučnici, čini se, imaju malo karaktera i blagih koloracija u srednjim tonovima. Želi li tako Peter, ili je to kompromis koji bi htio otkloniti, ali to nije moguće u ovom trenutku?

Svi drveni zvučnici, pa tako i naši, moraju imati neke koloracije. Bit dizajna kod široke prednje stranice, ako se zadrži na tome, je

pokušati upotrijebiti tu koloraciju kao dio onoga što se čuje, zato što uho, kada se od njega traži da razaznaje grupu harmonika, često ne može pouzdano razlučiti između harmonika i koloracije, i kad onda spojite ostatak Audio Note sistema na to, kroz neki duži period vremena, iznenada, mozak će se isključiti i početi ignorirati koloracije.

Naviknete se na njih?

Naviknete se na to, da je taj ton, taj metalni zvuk metala, ili struna koja zvuči kao struna, ili drvo koje zvuči kao drvo, da je to važnije nego bilo koja neznatna koloracija.

I jest neznatna, nije velika i mozak to prihvaća, radije nego protestirajući, čekaj malo, ovo ne zvuči kao metal, zašto je prestalo zvučati kao metal. Što mislite o drugim pristupima zvučničkom dizajnu, BBC, skandinavska škola, američka, koja je najbliža pravoj stvari?

Najbliže, tokom godina, je vjerojatno došao originalni Quad elektrostatik (ESL-57), u srednjetonskom području. Imao je vrlo lijepe, otvorene srednje tonove, i bez koloracija, što je onda sve činilo vrlo čistim.

Ali nisu bili dobri u dubokim tonovima...

Nisu, ali nijedan zvučnik nije savršen, morate raditi kompromise, čak i naš zvučnik je do određene granice kompromis. Ali održiv kompromis, i da bi to dokazali, mi možemo pustiti bilo koju vrstu muzike, sve instrumente u cijelom rasponu, i većina ljudi bi reklo, oh, pa ovo je sasvim prihvatljivo. Htio sam reći, kada uzmete dobre strane nekog drugog zvučnika vi čujete previše loših strana, kao na primjer elektrostati - nema basa, BBC – bas je podebljan i spor, i tako dalje.

Više informacija o proizvodima Audio Note možete dobiti kod domaćeg uvoznika tvrtke HORNET na adresi www.hornet.hr ili na telefon 098/202-222 www.hifimedia.hr

AURALEX ACOUSTIC RJEŠENJA ZA BOLJU AKUSTIKU SOBA DOSTUPNA I NA HR VATSKOM TRŽIŠTU

Absorberi i difuzori važni za zvuk kao i komponente piše: Ivan Dobranović

K

onstrukcija sobe namijenjene samo slušanju glazbe idealno je rješenje za svaki audio sustav, ali nažalost samo rijetki si je mogu priuštiti. Većina sustava se nalazi u višenamjenskim, akustički neadekvatnim sobama koje akustičkim tretmanom mogu postati prikladne za uživanje u glazbi.

Iako akustički tretman prostorije znači veliki napredak u kvaliteti reprodukcije, jedan je od najzanemarenijih vidova unaprjeđenja audio sustava.

Akustički tretman prostorije temelji se na upotrebi apsorbera i difuzora, a cilj joj je smanjenje prvih refleksija, smanjenje stojnih valova u bas području te smanjenje vremena odjeka prostorije.

Kad se zvuk jednom odbije od zida, stropa ili poda te dođe do uha slušatelja govorimo o prvim refleksijama. Kako bi se smanjila razina tih

refleksija koje smanjuju definiciju stereo slike koriste se apsorberi na dijelu zida gdje se javljaju prve refleksije.

Najlakši način za određivanje dijela zida, poda ili stropa gdje dolazi do prvih refleksija je pomoću ogledala, tako da se ono stavi na zid, pod

Iako akustički tretman prostorije znači veliki napredak u kvaliteti reprodukcije, jedan je od najzanemarenijih vidova unaprjeđenja audio sustava ili strop te se sa pozicije slušatelja gleda da li se u ogledalu vidi zvučnik. Kad je zvučnik vidljiv u ogledalu, radi se o mjestu prvih refleksija.

Apsorberi bi trebali pokriti malo veću površinu oko mjesta prvih refleksija kako bi zona bez refleksija oko slušatelja bila veća. Najlakši način smanjenja prvih refleksija je pomoću apsorbera na bočnim zidovima i stavljanjem tepiha na pod gdje dolazi do prvih refleksija. Također, mogu se apsorpcijski materijali po potrebi postaviti na strop. Pri postavljanju apsorbera na bočne zidove treba voditi računa da zidovi apsorbira-

ju približno jednaku količinu zvuka kako ne bi došlo do pomaka zvučne slike.

Svaka prostorija ima svoje rezonatne frekvencije koje stvaraju stojne valove te su razlike između maksimuma i minimuma tih stojnih valova u bas području čujne. Kako bi razlika između minimuma i maksimuma bila što manja pošto zidni apsorberi ne djeluju na niskim frekvencijama koriste se apsorberi koji se nazivaju bas trap. Najčešće se bas trapovi postavljaju u kutove sobe iza slušatelja.

Uporabom zidnih apsorbera i bas trapa teži se smanjenju vremenu odjeka prostorije i njegovoj uniformnosti u cijelom audio spektru dok difuzori služe za raspršenje upadnog vala i tako smanjuju razinu stojnih valova te jeku. Također, pomažu da soba sadrži prirodan osjećaj prostora.

Kako se ne bi narušio izgled sobe u kojem se audio sustav nalazi akustički elementi, pogotovo zidni apsorberi moraju biti i estetski privlačni. Takva, estetski interesantna i praktična rješenja nudi Auralex Acoustics čiji je zastupnik za hrvatsku Audion d.o.o.

Auralexovi Sonosuede HD 1212 i 1218 koji se razlikuju jedino po dimenzijama osim što imaju visok stupanj apsorpcije na frekvencijama iznad 300 hz dolaze u četiri različite boje te se njihovim kombiniranjem može dobiti estetski veoma privlačno riješenje.

U SonoSuede asortimanu postoji i cjelovito rješenje za akustičku obradu prostorije. Presvučen imitacijom jelen kože koja dolazi u četiri standardne i šest boja po narudžbi, SonoSuede HT sistem se lako uklapa u prostore. Sastoji se od 2 vrste panela, jedan namijenjen za niske frekvencije, drugi za srednje i visoke.

Osim ovih estetski zanimljivih rješenja, Auralex ima i cijenovno pristupačno rješenje za smanjivanje razine stojnih valova u obliku LENRD bas trapova koji dolaze u tri boje i smještaju se u sam kut prostorije.

Auralex SonoSuede HD 1212 zidni apsorber dimenzije panela: 30.5x30.5x2.5cm broj panela u paketu: 12 boje: smeđa, svjetlo smeđa, crna cijena paketa: 1910.29kn Auralex SonoSuede HD 1218 zidni apsorber dimenzije panela: 30.5x45.7x2.5cm broj panela u paketu: 6 dostupne boje: smeđa, svjetlo smeđa, crna cijena paketa: 1525.74kn Auralex SonoSuede HT sistem zidnih apsorbera broj panela u paketu: 8 (srednje i visoke frekv.), 4 bas trapa boje: crvena, crna, svjetlo smeđa, smeđa površina koju paket pokriva: 5.95m2 cijena paketa: 13033.44kn Auralex LENRD bas trape dimenzije trape: 30.5x30.5x61cm boje: crvena, siva, ljubičasta broj trapa u paketu: 4 cijena paketa: 1368.52kn INFO: Audion, 052/350-106, www.audion.hr

hi-fimedia #79

15

TEST

T+A SACD 1260R

Nijemac od klasičnog formata SACD 1260R posjeduje 8 selektiranih 32-bitnih Burr-Brown TI D/A konvertera u takozvanom "Quadruple" konverter sklopu. Nije se štedjelo i to se isplatilo; reproduktor pruža dinamičnu, brzu, urednu i vrlo prirodnu zvučnusliku

16

hi-fimedia #79

piše: Gordan Gaži

T

eorija i aplikacija u elektroakustici iz naziva tvrtke (skraćeno "T+A") govore mnogo o osnovnim postulatima koje je tvrtka postavila kao okosnicu i srž svojeg postojanja od samog početka rada. Vlastiti smjer koji su nalazili i korigirali kroz tehnička istraživanja, ekspertize te koristeći znanja stečena kroz dugogodišnje iskustvo osigurali su im marketinšku prepoznatljivost. Tvrtka nije mnogo marila za kompromisna rješenja, no ono što ih svakako izdvaja od konkurencije je iskrena želja da cijela proizvodnja ipak ne bude poligon za ekstremna i izuzetno skupa, i često financijski nedostupna rješenja. Umjesto toga nuđeni su uređaji s mnogo napredne tehnologije, vrhunske izrade i ukusnog dizajna koji su kroz dugačak proizvodni ciklus imali vremena i prostora dokazati svoje vrijednosti. No najznačajnija karika cijele priče je uvijek odlično izbalansiran odnos cijene i kvalitete. Tradicionalno

pažljivi Nijemci takvu su politiku domaćeg proizvođača vrlo rano valorizirali i postavili tvrtku u sam vrh prodaje i interesa na njihovom tržištu.

U posljednje vrijeme "T+A" naglo snaži svoju mrežu i izvan matične države, pa je tako odnedavna prisutan i u Hrvatskoj. Recimo još da je tvrtka osnovana 1978. u gradu Herfordu i od tada nije mijenjala mjesto prebivališta. Mnoge esencijalne komponente također su proizvod tvrtke, a cijeli proces osmišljavanja uređaja, potrebnih sklopova, njihova optimizacija i konačni razvoj ideje do finalnog proizvoda djelo su stručnih timova unutar tvrtke. Proizvodni program tvrtke poprilično je bogat i brojan za proizvođača koji kvalitetu pretpostavlja zahtjevima masovnog tržišta, no vizija koja želi na svaku želju zahtjevnog kupca odgovoriti odgovarajućim proizvodom prevladala je u osmišljavanju linija njihovih produkata. Tvrtka proizvodi potpuno klasičnu cijevnu amplifikaciju, ali i naj-

naprednije digitalne uređaje, no ponosno ističu da je centar zanimanja njihovih inženjera procesiranje digitalnog signala i problematika ustrojstva zvučničkih kutija koje također proizvode. Odlična vijest uzevši u obzir da je na test u redakciju pristigao digitalni reproduktor (model SACD 1260 R) koji nudi najbolje i najmodernije što tvrtka u ovom trenutku nudi za korisnika kojem je okosnica digitalnog audio svijeta još uvijek srebrni disk. Kako i sam spadam u istu kategoriju već istu večer nakon što je uređaj stigao u slušaonicu započeo sam sa testiranjem.

Koliko je testirani reproduktor kvalitetan kad su u pitanju čisto auditivni dojmovi pobliže ćemo opisati u slušnom testu, no za početak ipak nekoliko strogo tehničkih informacija.

Tehnički opis

Testirani reproduktor spada u "R" seriju produkata koja je najstarija i najznačajnija serija tvrtke. Osnovna ideja

www.hifimedia.hr

TEST serije je ponuditi elitni uređaj namijenjen High-End segmentu. Proizvodnja takvih uređaja podrazumijeva vrhunske elektroničke komponente i neprestano ulaganje u razvoj kako bi sklop svoj posao odrađivao u idealnim uvjetima. U seriji se nalaze komponente koje uvijek nose dovoljno novosti da opravdaju svoje pojavljivanje na tržištu. Tek kad se na tržištu pojave nove, znatno naprednije komponente ili tehnologije koje u svakom aspektu nadmašuju one u starijim modelima prilazi se realizaciji nove ideje. Mnoge starije komponente se mogu i nadograđivati čime "R" serija još jednom dokazuje svoju dugoročnu vrijednost. Svjesni da izgled njihovih komponenta nije robustan ili impresivan kao kod mnogih konkurenata u klasi, "T+A" konstruktori svejedno ne odustaju od manjih i počesto neuglednijih kućišta zbog povjerenja u kupce koji vjeruju u jednostavan lako uklopiv dizajn i vrhunske materijale koje tvrtka isključivo koristi. Da se kvaliteta i vjera u svoje vizije isplati dokazuju i rezultati tvrtke koja je za ovu godinu zaslužila i naziv branda godine po izboru njemačkog izdavača "WEKA" (matična kuća specijaliziranih AV magazina; Stereoplay, AUDIO i Video-HomeVision).

Kako je u tekstu spomenuto, inženjeri tvrtke su posebno zainteresirani za rješavanje problema u digitalnoj domeni audio uređaja, a testirani reproduktor zorno prikazuje kako se gotovo beskompromisno rješavaju problemi u

www.hifimedia.hr

tom još uvijek intrigantnom segmentu digitalnih reproduktora. SACD 1260R posjeduje 8 selektiranih 32-bitnih BurrBrown TI D/A konvertera u takozvanom "Quadruple" konverter sklopu.

Razvoj tehnologije motivirao je tvrtku da kroz ovaj model pokuša usavršiti diferencijalni konverter koji je predstavljao dva D/A čipa u simetričnoj pushpull konfiguraciji. Povećavanjem broja pretvarača i razvojem "Quadruple" sklopa greške su znatno reducirane, dok je šum umanjen za 6dB. Analogni stupanj je izrađen u diskretnoj tehnologiji i potpuno je fizički odvojen od digitalnih sklopova, dok se signal prenosi vrhunskim jitter-free i-Couplerima iz Analogue Devicesa. Transportni mehanizam nije ništa manje tehnički zanimljiv. Vrhunski heavy-duty motori koje proizvodi Mabuchi, dampirajuća sub-šasija, laminirana ladica, te mehanizam koji je unutar antirezonatnog kućišta ovješen uz pomoć tri potporne točke i kao takav gotovo potpuno neosjetljiv na vanjske vibracije ili udarce, govore o brizi za još jednu kritičnu točku sustava. Kućište je kombinacija čelične osnovice i čistog aluminija koji se koristi za stranice uređaja.

Elektronički segmenti uređaja međusobno su odijeljeni pobakrenim pregradama. Svakako treba napomenuti da CD i SACD format prolaze potpuno drugačiji proces, zbog čega unutar modela SACD 1260R uz potrebne procesne komponente postoje i 2 odvojena oscilatora. Napajanje je

očekivano razdvojeno za digitalni i analogni dio uređaja. Kad zatvorimo gornji poklopac reproduktora ostaje promotriti nekoliko zanimljivih funkcija koje nude tipke za upravljanje uređajem. "Wide" tipka omogućuje djelovanje na analogni izlazni filter čiju frekvenciju možemo mijenjati sa standardnih 60Hz na 100Hz. Druga zanimljivost je mogućnost izbora metode oversamplinga. Na raspolaganju su 4 moda, standardni "FIR", "Short FIR", "Bezier+IIR Filter" i napokon "Pure Bezier" interpolator. Recimo još da cijeli arsenal u uređaj ugrađene tehnologije ima i svoje ime. "U.W.B." ili Ultra Wide Bandwidth ujedinjava sve kvalitete u cilju postizanja vjerne, brze, dinamične reprodukcije koju tvrtka smatra još jednim korakom bliže idealu žive svirke. Pravo vrijeme za malu provjeru navedenog u slušnom testu. Uređaj je testiran u standardnom sustavu koji je

naveden uz ovaj tekst. Amplifikacija na koju se odnose dojmovi je EAR890/ EAR868L, dok je interkonekcijski kabel bio Nordost QuttroFil, a strujni Wireworld Gold Electra. Sva glazba za testiranje preliminarno je prošla sve OVS filtere, pri čemu su se nametnuli standardni "FIR" i "Pure Bezier". U drugom, dužem dijelu testiranja, korištena su isključivo dva navedena filtera naizmjenično o čemu će biti detaljnije riječi u slušnom testu.

Slušni test

Jedan od albuma klasike koji je odlično poslužio za otvaranje ozbiljnijeg dijela slušnog testa i usporedbu dvaju odabranih OVS modova je već pomalo legendarna snimka danas nepostojeće "Pope Music" etikete - "Gogol Suite" u izvođenju ruskog simfonijskog orkestra postavila je primarne polazne parametre zvuka. Tiši dijelo-

hi-fimedia #79

17

TEST

T+A SACD 1260R

vi snimke predstavili su reproduktor kao uređaj koji izvanredno slika detalje, finese, no prava poslastica njegova je muzikalnost i sposobnost da u reprodukciju unese i mnogo emocija. Prostor iza glazbenika bio je potpuno taman i miran, te je iz takve perspektive bilo lako nazrijeti mnoštvo malih bravura glazbenika kao i zvukova instrumenta koji su dolazili iz dna odlično oslikane perspektive. Jasan timbar instrumenata i odlično prenošenje dinamičkih kontrasta uz prirodno istitravanje dokazivali su da sva sila ugrađene tehnologije itekako ima smisla. Sustav je uz predložak pucao od brzine i djelovao je potpuno rasterećeno, svježe, brzo, tranzijentno i potentno. Izborom "Pure Bezier" interpolatora zvuk je zadržao osnovne karakteristike, no i bez pretjeranog napora bile su čujne i vrlo bitne distinkcije. Timbar instrumenata postao je još mrvicu precizniji uz više teksture, te harmonički gušći, dok je prostor profitirao u širinskoj perspektivi. Brzina i dinamika nisu se znatnije redefinirale, no osjećaj izrazitijeg prezensa i blizine orkestra sugerirao je da je djelo snažnije prožeto emocionalnom komponentom. Ono što je bilo lošije odnosilo se na slikanje visinske perspektive i donekle stisnutije posljednje redove orkestra. Poželio sam tih trenutaka da su u tvrtki osmislili uređaj sa samo jednim filterom. Ovako sam još nekoliko puta poslušao snimku sa naizmjenično postavljenim postavkama kako bih potvrdio prve dojmove. Zbog toga sam odlučio krenuti u posve drugom pravcu i pokušao sa prosječno kvalitetnom snimkom talijanskog progresivnog rocka (Perigeo, Abbiamo tutti…..). Glazba je sa standardnim "FIR" filterom zazvučala analogno sa solidnim prostorom i odličnim, pomalo isturenim srednjotonskim područjem. Bez obzira na vremešnost materijala zvuk je odisao čistoćom bez primjetnih efekata kongestije ili pretjerane kompresije ekstrema što je nažalost i potpis mnogih diskova iz tog vremena. Promjenom OVS postavke zvuk je izgubio malo od svoje uglađenosti, te je postao prisutniji, naglašenije organski uz malo promijenjen položaj glazbenika na širem prostoru. Prostorna perspektiva je postala malo prostranija u širinu, no izgubio se originalni položaj glazbenika koji su bili izvučeni skoro do ruba zvučnika i postavljeni vrlo plitko. Još nekoliko sličnih snimaka pokazivalo je sličan efekt i nametnulo zaključak da kvalitetnije snimke znatno profitiraju od korištenja "Pure Bezier" interpolatora, no predlošci manje rezolucije i opće-

18

hi-fimedia #79

kvalitetnijim kabelima bila je čujna, no krucijalne karakteristike sustava ostale su konstanta. Fine promjene i lagano unaprjeđivanje zvuka reproduktora tako je obligatno ostavljeno ambicioznim korisnicima. Suma svega doživljenog ostavlja vrlo pozitivne dojmove i stavlja "SACD 1260R" na vrlo visoku poziciju u svojoj klasi cijene. Moderni digitalni reproduktori posljednjih godina uporno dokazuju da u svojoj klasi cijene lakoćom nadmašuju starije modele. Snažni procesori koji nadgledaju proces obrade signala, sve bolji konverteri i konačno inženjeri koji proizvode uređaje bez potrebe da neka rješenja sačuvaju i za sutra, rezultirali su pravom najezdom odličnih reproduktora. U takav trend se T+A "SACD 1260 R" uklopio u potpunosti. nito snimke slabije kvalitete vrlo često postaju siroviji i na njima je učinkovitije koristiti standardni "FIR" filter koji, iako u direktnoj komparaciji inferioran, slabijim snimkama pruža dodatnu dozu uglađenosti i finoće. U ostatku slušnog testa korišten je "Pure Bezier" interpolator. Izvanredno zanimljiv live album (Jamaaladeen Tacumas, Coltrane Configurations) snimljen prošle godine u Dortmundu ukazao je na odličnu povezanost svih dijelova spektra, ali i odlično bas područje koje, iako deficitarno s kojim gramom težine, zvuči poletno, ritmično, snažno, elastično i dopadljivo. Atmosfera živog nastupa s kretanjem glazbenika po sceni, izmjenama mjesta i svim artefaktima koji prate ovakvu snimku prenesena je gotovo besprijekorno. SACD naslovi su u uredno posloženu, brzu, dinamičnu i vrlo neutralnu zvučnu sliku uštrcali još poneku dodatnu kvalitetu.

Dobrobiti naprednijeg formata bile su čujne u izrazitijoj mikrodinamici ekstrema koja je posebice u bas području postala vidljivijom uz bogatiju gradaciju i znatno bolje uklopljena u zvučnu sliku. Sa standardnim redbook formatom znalo se dogoditi da fini detalji donjeg dijela spektra budu pomalo tamnog karaktera i ne uvijek idealno inkorporirani u zvučnu prezentaciju. SACD je donio i još malo zraka među brojnije orkestre, no najznačajniji pomak koji se direktno reflektirao na kvalitetu ukupne zvučne slike jest znatnije naglašena atmosfera dvorane ili studija koja je svojim živim reverbom i mnoštvom malih detalja na rubovima prostora znatnije unaprijedila atmosferu izvođenog djela. Pozadina glazbenika nije promijenila svoju tamnu i mirnu karakteristiku, no zadobila je živost i prirodnost s kojom je kompletna reprodukcija postala životnija, zani-

mljivija i autentičnija. Za sam kraj testiranja ostavio sam još jedan SACD naslov glazbenika (Monty Alexsander, Calypso Blues) čije glazbene preferencije počivaju ponajprije na atmosferi, a tek u drugom redu na virtuoznosti i sviračkom umijeću. Snimka je izvedena korištenjem jednog mikrofona, a reproduktor je bez pretjeranog napora smjestio izvođače u lagano konkavnu formaciju i upravo savršeno uklopio lateralne instrumente sa centralno smještenim basom. Dubina pozornice, izvanredno izbalansiran, ali i jasno separiran zvuk svakog instrumenta i napokon jasno čujan odjek crkve u kojoj je snimka nastala u isto vrijeme su potvrdili vrlo dobre dojmove koje je reproduktor ostavio na testu, ali i pomalo iscrpili listu njegovih značajnih kvaliteta. Ostalo je samo zapakirati uređaj i vratiti ga distributeru, koji je, ako je suditi po uređaju s kojim sam proveo nekoliko tjedana, u svoj tim doveo znatno pojačanje.

Zaključak

T+A "SACD 1260 R" je reproduktor koji u primarnom setu kvaliteta pruža dinamičnu, brzu, urednu i vrlo prirodnu zvučnu sliku. Kvaliteta izrade umjesto improvizacije, te težnja prema neutralnosti zvučne slike namjesto isprovocirane atraktivnosti najkraći je presjek onoga što testirani reproduktor nudi. No nakon prvog privikavanja na osnovne sonične kvalitete uho počinje primjećivati i mnogo pomalo skrivenih karakteristika koje temeljne kvalitete čine samo okvirom i čvrstim osloncem za formiranje sonične stature koja svojim ustrojstvom vrlo brzo postaje prepoznatljivom. Reproduktor u testiranom sustavu gotovo i nije znatnije reagirao na promjene strujnih kabela kao niti onih interkonekcijskih. Zahvala na

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; Network: Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os, EAR 890, AVC 300B, Integrirano: Cyrus One, Zvučnici: Beta Systems C2; Zvučnički kablovi: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2, LAT AC2,Wire World, Electra Gold 5-2; Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja

Korištena glazba: Salvatore Accardo/Vivaldi - Le Quattro Stagioni (JVC XRCD2), 2001. • Perigeo - Abbiamo tutti un blues da piangere (RCA), 1973. • The Vandermark 5 - A Discontinous Line (Atavistic), 2008. • Reiner-Chicago Symphony Scheherazade (RCA Living Stereo), 2005., SACD • Monty Alexander Calypso Blues (Chesky Records), 2008., SACD • Alfred Scnittke – Russian Symphony Orchestra - Gogol Suite (POPE Music), 1996.

T+A SACD 126OR Izlazni napon 2,5V/22 ohma Frekvencijski raspon CD 2Hz-20 kHz SACD 2Hz-44kHz THD manje od 0,001% Efektivna dinamika CD 100dB SACD 110dB Signal/Šun 116dB Separacija kanala 110dB Masa 6kg Cijena: 29.925 kuna INFO: Audio San, 01/4833 046, www.audiodream.hr www.hifimedia.hr

Jedinstveno audio

zadovoljstvo

:N=BH LHNK<> FZkZgms L: 1)),

Zagreb, King Cross Škorpikova 34 - Jankomir, Zagreb • tel. 01/3475-250, -245

Rijeka, Tower Center J.P. Kamova 81a - Pećine, Rijeka • tel: 051/444-040, -021

Sv. Nedelja, Outlet Store Ljubljanska c. 4, Sv. Nedelja • tel. 01/3330-946

Dubrava, Garden Mall Oporovečka 14, Dubrava - Zagreb • tel. 01 5556 590

Split, PTC Joker Put Brodarice 6, Split • tel: 021/444-000, -001

Sisak STC Sisak, Ivana Fistrovića 23 tel. 044/492-600

West Gate Zaprešićka 2, Donja Bistra • tel. 01/5556 400

Zadar, City Galleria Murvička 1, 23000 Zadar • tel: 023/494-333

TEST YAMAHA SISTEM

I veliki mogu do vrhunskog zvuka kad hoće piše: Zoran Radenković

Š Sparili smo Yamahin T-S 1000 tuner, pojačalo A-S 2000, player CD-S 2000 i zvučnike Soavo 1, odnosno Soavo 3. I zaključili da i veliki proizvođači imaju što reći po pitanju hi-fi zvuka, i to ne za basnoslovan novac 20

hi-fimedia #79

to bi preporučili prijatelju koji nije pasionirani audiofil, a želi uređaje koji su pouzdani, dobro izgledaju, dobro sviraju i da mu ne pada na pamet slijedećih deset godina išta mijenjati? Za prijatelja koji me to sasvim ozbiljno pitao, moj je hobi sasvim neobičan. Ima, naime, ljudi koji kupe svoj HiFi i onda samo slušaju muziku. Za takve treba naći valjani odgovor na pitanje kako bi bilo otići i kupiti «liniju»? Možda dobro, a možda i ne. Svakako bi trebalo poslušati. Upravo zbog toga i ovaj tekst. Što se dobije kada se kupi Yamaha komplet koji čine integrirano pojačalo, CD/SACD reproduktor, radio prijemnik i dva samostojeća zvučnika? Da li je to dovoljno dobro da opravda uloženi novac?

Za odgovor na to pitanje trebate pročitati ono što slijedi te ako vas to sve skupa uistinu zanima, otići i sami svojim ušima se uvjeriti da li je istina.

Dakle pred nama je Yamaha komplet koji je sam vrh onoga što ovaj veliki proizvođač instrumenata, profesionalnih i kućnih audio uređaja u ovome času nudi ambicioznijim HiFi slušačima. Ovo ambicioznijim s dva naslova.

Prvo, to Yamaha zadovoljstvo košta

gotovo 40.000 kuna što je respektabilna suma, i drugo, zato što za te novce očekujete nešto od okusa i mirisa suvremene High End produkcije.

Najbolje pojačalo koje je u ponudi je model 2000 kao i CD/SACD reproduktor. Najbolji tuner je svježe pristigli model 1000, a najbolje zvučnike, Soavo 1 BP nemamo. O tome nešto kasnije.

Tuner T-S 1000

Nakon dugo vremena Yamaha je, očigledno ohrabrena uspjehom svojih dvokanalnih perjanica, odlučila predstaviti «ozbiljniji» radio prijemnik. Istina na samom zalasku UKV-a kojem se prognozira još manje od 10 godina života, no koji se još uvijek odlično drži kontra digitalne inačice. Dobar prijemnik je uređaj koji nakupi najviše radnih sati i kojem ćete se uvijek okrenuti kada poželite čuti nešto drugačije.

Yamaha T-S 1000 je pravo iznenađenje. Što zbog činjenice da je zvuk iznad očekivanja, to i zbog činjenice da su mu UKV osobine skromne.

No krenimo redom. Yamaha je imala dugu povijest vrhunskih tunera koji su svojevremeno predstavljali sam vrh svjetske produkcije uređaja namijenjenih ljubiteljima dobrog zvuka sa radija. Koliko su bili na glasu po odličnim karakteristikama, toliko ih je prawww.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #79

21

TEST YAMAHA SISTEM Pojačalo i CD player

tila fama osrednjeg zvučnog rezultata. Odlične karakteristike ogledale su se u sposobnosti «izvlačenja» udaljenih i slabih stanica, u potiskivanju susjedinih stanica, odnosu signal/ šum i sposobnosti držanja stereo prijema kod slabog signala. Tu su se Yamahini tuneri prije trideset godina uvijek borili za sam svjetski vrh.

Pitajte me samo s koliko sam nestrpljenja isključio Revox-B260S i spajajući Yamahu vrtio po glavi hoću li prvo probati SLO 3/ARS program na 100.6 MHz ili vidjeti kako stoji Radio Sljeme sa Multipathom na 88.1. Ako je za pravi prijem potrebna prava antena, onda je za pravi test potreb-

došao na svoje. Ako ste ikada sumnjali u potencijal UKV-a, samo poslušajte kako to zvuči u Yamaha aranžmanu. Izvrsna treća dimenzija, vjernost timbra na kojoj mogu pozavidjeti i brojni CD reproduktori i nemali broj gramofona, vrlo dobra dinamika i odlična mikrodinamika, bili su razlogom zašto je jedan kolega odmah komentirao kako ovaj tuner ima zvuk pravog gramofona!

Za dobru reprodukciju ne morate po cijeli dan čekati na Treći Program, jer se dobar materija dade naći i na Prvom i Drugom Programu Hrvatskog Radija, Radio Sljemenu, Val-u 202 i još ponečem ako može-

Integrirano pojačalo i CD/SACD reproduktor bili su na testu u našem časopisu i tada sam pokazao sasvim primjetnu dozu oduševljenja za ove dvije komponente. Kako tada, tako i sada mogu reći da je ovaj «dvojac» pun pogodak i kako je preporuka sasvim neupitna. Brz, iznimno detaljan i precizan zvuk, vjerojatno neće biti svakome po ukusu, no ostaje nesporno da Yamaha niti ne pokušava koketirati sa milozvučjem u srednjem dijelu spektra. Loše snimke zvuče upravo tako, dok one dobre same privlače pažnju. Nema traga od «digitalije» ili «tranzistora». Čisto, brzo, s odličnom dinamikom i minucioznim osjećajem za detalj.

U mane ću ubrojati to što se i dalje ne mogu naviknuti na regulator glasnoće koji je tako diskretno obilježen da mu položaj mogu samo nagađati s udaljenosti veće od pola metra, kao i visokoomski izlaz za slušalice. Grado GS 1000 zvuči kao da košta točno toliko lipa, a ne dolara, dok stari AKG Studio monitor K240 pjeva veselo. Uz ovo pojačalo možete zaboraviti novi AKG, Grado, Sony i još dosta toga.

Gledajte u smjeru Beyerdynamica i Senheisera. Oni se drže na solidnih 300 Ohma i to je to.

sti. Što se tiče koloracije u srednjetonskom području, ona je bila slabije izražena kada je Yamaha komplet svirao sa kombinacijom zvučničkih i interkonekcijskih kabela koji se mogu smatrati optimalnim kompromisom. Kako bi se ova mana gotovo u cijelosti potisnula, bilo je potrebno zvuk «zaokružiti» što je za posljedicu imalo gubitak brzine i mikrodetalja. Spominjana koloracija je zanimljiva po tome što će sa drvenim puhačima zvučati ugodno, dok će «limenjaci» zvučati prikraćeno za svoje sjajne vrhove. Zanimljiva je i po tome što sam na skromnom uzorku ustanovio kako to gotovo nikoga osim

Zvučnici Soavo 3, a ne Soavo 1?

no postaviti prave uvjete. A to i imam na obije ove frekvencije. Kako je odluka pala da se ide na Ljubljanu, to sam frekvenciju na Yamahi podesio na 100.6 MHz i... ništa?! Ovaj tuner je «gluh» i uopće ga ne zanimaju uvjeti u kojim nema dovoljno dobrog signala. Da nije sasvim bez nade pokazao je spominjani Multipath test na 88.10, gdje nije bilo niti traga od oscilacije stereo prijema. Tehnički gledano, ova Yamaha sigurno nije za one koji žele čuti dalje i više. Zvučni test je pak pokazao kako je ovaj uređaj pravi pogodak. Treći program Hrvatskog Radija će s vremena na vrijeme svoje slušatelje darovati izravnim satelitskim prijenosom koncerta iz Euroradio ciklusa. Tu je ovaj tuner

22

hi-fimedia #79

te dohvatiti Sloveniju. Sve ostalo je odlično za slušati u autu ili na mini liniji, budući osnovne tehničke zahtjeve u pravilu ne zadovoljava, u većoj ili manjoj mjeri. Zvučno izvrstan, ovaj je tuner jednostavan za korištenje i pretpostavlja kako vas ne zanima ni razina ulaznog signala ni bilo koji drugi parametar, već samo dobar zvuk.

Imate i mogućnost prijema srednjeg vala, s čime ne znam što bih, ali valjda ime netko kome i to treba. Iako se kaže da od viška glava ne boli, draže bi mi bilo da su umjesto vala na kojem se nema što slušati preko HiFi sistema, uložene novčeke preusmjerili u kvalitetniju UKV sekciju. Za to će, nadam se, biti zadužen model 2000.

Jednog dana kada se pojavi.

Zvučnici koji su stigli u ovome paketu bili su greška. Nisam tražio Soavo 3, već najbolji zvučnik – Soavo 1 BP. Ako već pretpostavljamo da će neki zamišljeni kupac stići i tražiti najbolje što Yamaha nudi, zašto bi trebali znati kako radi nešto jeftinija varijanta, ali ne kako radi i ona najskuplja?

Zato što najskupljeg zvučnika trenutno nema, a i zato što je Soavo 3 novi proizvod. I tako su nakon malo dogovaranja stigli i Soavo 1 zvučnici, te sam sam sebi dao više posla.

Je li to vrijedilo? Neću vas držati u neizvjesnosti. Jeste, vrijedilo je.

Soavo 1 zvučnici su bili na testu, no čuti ih u cijeloj Yamaha postavi i saznati kako su to konstruktori zamislili, ipak vrijedi dodatnog napora. S druge strane, Soavo 3 je zvučnik koji koristi isto kućište kao i veći model, ali s jednom bas jedinicom manje i još nekim promjenama.

Dovoljno da pobudi interes.

Prvo stariji brat, za kojega je kolega Kos napisao kako ga uz brojne vrline kao što su detalji, prostorna zvučna slika, muzikalnost i ujednačenost, krasi i koloracija u srednjetonskom području. Nabrojenim vrlinama bih dodao i izvrsnu dinamičke i mikrodinamičke sposobnowww.hifimedia.hr

TEST mene ne smeta. Kako god, Soavo 1 je odlično izbalansiran zvučnik s kojim se može pogledati duboko u snimku. Što se reprodukcije dubokih tonova tiče, tu je vrlo vješto ugođen, jer je između brzine i definicije, povezanosti s gornjim dijelom spektra i volumena koji može proizvesti zvučnik s dvije 16 centimetarske jedinice, nađen pravi balans gdje je sve na mjestu. Ne dobijate definiciju od koje staje dah, ni zvučnik naglašeno ograničenih mogućnosti na donjim oktavama, niti «rupu» između basa i srednjih. Konstruktori su se pohvalili kako je Soavo konstrukcija rezultat slušnih testova koji su

bili presudni za izbor komponenti i ugađanje zvučnika. Čuje se.

Zvučnici Soavo 3

Je li Soavo 3 isto to sa skromnijim mogućnostima u basu, u istom kućištu, s jednom umjesto dvije bas jedinice? Iako naizgled identični, srednjotonac i bas nisu sasvim isti. Razlikuje ih gumeni umjesto spužvastog ovjesa koji se koristi u modelu 1. Razlike su i u skretnici, a i u zvuku. Ako je Soavo 1 dobro povezan u cijelom spektru, onda je Soavo 3 u tom pogledu usporediv sa Quadovim elektrostaticima! I to ne samo u pogledu povezanosti spektra već i u ujednačenosti koja se ogleda u brzini kojom se sve tri jedinice kreću. Metalni visokotonac ne žuri, a bas ne kasni za ostatkom, kako je to najčešće slučaj kod zvučnika prispodobive cijene. Bas je brži i bolje povezan sa sredinom nego kod modela 1. Ovdje srednjotonac ne pokazuje da osobito prefererira drvene puhače, jer mu streloviti tranzijentni odziv omogućava da s lakoćom donese sjaj uglancanog pleha. Reprodukcija prostora je izvrsna i bliža je onome što ćete čuti kod dobrih dovosistemskih mini monitora nego li u trosistemskoj samostojećoj kutiji. Soavo 3 je superioran i u reprodukciji klavira, jer će svojom točnošću i koherencijom kralja instrumenata prikazati u vjernijem izdanju. Manje koloracije u sredini u odnosu na model 1 donijeti će i «bisernu» reprodukciju čembala, dok će osjetljiva harfa zvučati dovoljno uvjerljivo da se moto proizvođača koji glasi «Natural Sound» može poduprijeti. Bas je vrlo dobre definicije, no u većoj će sobi biti primjetan manjak energije. Ipak je ovdje samo jedna 16 centimetarska jedinica. Lakše je napraviti dobar zvučnik s jednim basom nego li sa dva kažu konstruktori. Čuje se.

Za oba se ova zvučnika može reći da im je prirodnost zvuka bliska i da su konstruktori vrlo vješto iskoristili potencijale jedinica, skretnice i kutije.

Kako se ovdje ne radi o proizvodima koji su rezultat odluke da se napravi najbolje moguće bez obzira na cijenu, ostaje nam samo čestitati. Izbor između Soavo 1 i Soavo 3 zvučnika biti će pitanje ukusa i ideje što je to vjerna reprodukcija.

Kabeli

Pa ako ste se odlučili za ovakav sistem, treba ga donijeti kući i spojiti. To «spojiti» može završiti na razne načine.

Nakon dva dana spajanja i prespajanja mogu

www.hifimedia.hr

reći kako je ovaj Yamaha sistem iznimno osjetljiv na mrežne, interkonekcijske i zvučničke kabele. Kao i kod brzog auta, udobne gume će vas stajati voznih sposobnosti, a one koje odlično drže cestu nikada nisu visoko na popisu udobnih. Tako će odluka između detalja, brzine, mikrodinamike i tranzijentnog odziva biti ples na oštrici gdje se lako naći u situaciji da je muzika potonula, a tehnika nadvladala. Jednako tako i obrnuto vrijedi, jer «potamniti i zaokružiti» ovaj zvuk je šteta. Na kraju sam odlučio na zvučnicima ostaviti Supra Sword kabel jer je uspio u cijelosti donijeti koherentnost zvučnika, izvrsnu reprodukciju prostora te u slučaju Soavo 1 najoptimalnije potisnuti koloraciju u sredini. Audioquest Mont Blanc i Anticable nisu prošli. Od interkonekcijskih kabela, Grado Statement i Transparent Super XL su pokazali najviše. Grado je zbog uvjerljive i žive sredine i odličnih visokih bio tek malo u prednosti nad Transparentom koji je imao daleko uvjerljiviju reprodukciju basa i naglašeniju treću dimenziju u sredini uz blago potisnute visoke. To je već u domeni ukusa. Wireworld Gold Eclipse 5, Accustic Arts Silver line i Anticable IC bili su sasvim pogrešan izbor jer niti jedan nije mogao zadržati koherentu i izbalansiranu sliku.

Od mrežnih kabela se Accustic Arts Ferrite Cord pokazao kao neprikosnoven gospodar dinamike i tranzijentnog odziva. Tek pomalo na granici gubljenja kontrole u visokima, ovaj je mrežnjak isključio i PS Audio

Statement SC i Wireworld Silver Electrau koji su naginjali ugodnijem, ali u cijelom spektru značajno neuvjerljivijem zvuku.

Zaključak

Ako je išta za zaključiti iz ovoga, onda je to da će brza i hladnija Yamaha najbolje biti sparena sa «toplijim» zvučničkim i interkonekcijskim kabelima. Što se mrežnih kabela tiče, čim brže tim bolje. Zato, kada se krene u potragu za kabelima, dobro poslušajte prije odluke. Što se cijeloga sistema tiče, uz preporuku za obije zvučničke kutije, svakako preporuka za cijeli sistem. Yamaha se vratila u dvokanalnu reprodukciju i pokazala kako veliki proizvođači mogu, kada žele, napraviti odlične proizvode. Za tražene novce i zvučnici, i pojačalo i CD/SACD i tuner pokazuju kako mogu puno i kako im je cijena umjereno i dobro postavljena.

Yamahom će manje biti oduševljeni ljubitelji romantičnijeg i pjevnijeg zvuka, a više oni koji traže preciznost, dinamiku, rezoluciju i brzinu.

YAMAHA SISTEM Cijena: T-S1000 - 2.990 kn A-S2000 - 11.490 kn CD-S2000 - 8.990 kn Soavo 1 - 14.580 kn Soavo 3 - 12.990 kn INFO: Nove boje zvuka, 01/2337 619, www.bojezvuka.hr

hi-fimedia #79

23

TEST

PS AUDIO TRIO A-100 I ROTEL RB-1562

Puno prednosti i potencijala D klase Kroz Trio glazba jednostavno lakše teče. Dostigavši preko 250 sati rada, Rotel je također pokazao neke od najboljih značajki modela Trio A-100, pridodavši još malo veću neposrednost, otvorenost i detaljnost u zvuku, uz ipak manje mekoće nego kod PSA

PrePoruKA

24

hi-fimedia #79

piše: Neven Kos

K

lasa D, ako ste se pitali, nije nikakva oznaka klase rada nekakvih digitalnih pojačala. Prije bi se moglo reći kako je ono slijedeće slovo abecede dodijeljeno ovom ustroju pojačala, a koje (ne)sretno korepondira s asocijacijom koju ova pojačala bude. Kako je u posljednjih nekoliko godina sve veći broj ovako ustrojenih pojačala, odlučili smo isprobati do kuda je tehnologija stigla, probavši dva pristupačna modela – PS Audio Trio A-100 i Rotel RB-1562.

Zanimljivo, na test smo dobili dva pojačala koliko slična, toliko i različita. Sličnosti su im u ustroju i korištenim modulima – oba se oslanjaju na ICEPower 200ASC module (u PAS Trio verzija G, u Rotelu verzija J). Ove module moguće je pronaći i kod drugih proizvo-

đača – BelCanto na primjer koristi iste module u modelima pojačala M300 i S300, Jeff Rowland u modelu 102, Cary Audio u CAA 1, Acoustic Reality u nekoliko modela, a isti moduli temelj su zvučnika Martin Logan Purity (na kojemu su zajedno radili stručnjaci MLa i ICEPOwera), potpuno aktivnog hibridnog elektrostata. Ako su veliki high-end proizvođači prigrlili ovaj modul, rekao bi čovjek da tu nekog vraga valjda ima. Doduše, svaki od tih proizvođača dodaje nešto svoje, što zbog razlikovanja od drugih, a što zbog vlastitog shvaćanja dobrog zvuka. B&O ne prodaje module samograditeljima, već samo velikim naručiteljima, a svaka intervencija u module automatski poništava garanciju. Stoga proizvođači, ukoliko žele nešto mijenjati na modulima, garanciju mora-

ju pokriti sami. Svojevrsne intervencije, ali ne u module, imaju i PSA i Rotel. PSA, na primjer, nisku ulaznu impedanciju 200ASC modula (manju od 10-ak kilooma), smatra dosta velikom preprekom za dobar zvuk i ograničavajućim faktorom pri odabiru pretpojačala, posebno cijevno ustrojenog.

Stoga u Triu nalazimo ulazni buffer, dosta razrađen sklop, temeljen na operacijskim pojačalima. Osim što podiže ulaznu impedanciju na razumnijih 50 kilooma, ovaj buffer služi i kao konverter single-ended signala u balansirane, tako da izlazni modul uvijek dobiva balansirani signal na svojim ulazima. U Rotelu su se odlučili na drugačiji pristup. Kako su ulazni konektori isključivo RCA – single-ended – izlazni modul ne dobiva balansirani signal (iako bi preinaka trebala biti vrlo jednostavna). Zato su u Rotelu pažnju posvetili napajanju modula za koje je poznato kako im je kvaliteta zvuka proporcionalna s čistoćom napona napajanja. Stoga su ugradili mrežni filtar. Osim toga, Rotel ima i ugrađene releje koji uključuju/isključuju izlazne, zvučničke terminale.

PS Audio Trio A-100 je jedino www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

TEST

Što je ICEpower 200ASC?

izlazno pojačalo koje je trenutno moguće naći u PS Audio katalogu. U relativno malu kutiju smještena su dva modula i pločica s ulaznim bufferom. Ulazni i izlazni terminali su vrlo kvalitetni, a odabir među RCA i XLR ulazima vrši se malim prekidačem. Još jedan dobar štos kod PSA je mogućnost odabira rada pojačala u biamping ustroju, jednostavnim prebacivanjem prekidača na stražnjoj strani, kada oba kanala dobivaju jednak signal. Ostale mogućnosti koje nudi modul 200ASC u PSA nisu koristili.

Rotel RB-1562 nema nekih posebnosti, osim što su dodatno na stražnju ploču izvučeni priključci za daljinsko paljenje (trigger).

Kao i kod PSA. Mogućnosti ICE modula, gašenje u nedostatku ulaznog, audio signala, nisu koristili.

Po pogledu u unutrašnjost i usporedbom s dostupnim slikama s interneta, RB-1562 čini se kao pojačalo identično starom modelu RB-1072, testiranom u broju 73 hifimedie.

Zvuk

Reklo bi se da se nema što slušati i uspoređivati, ako je glavni dio pojačala kod oba uređaja – jednak. Kako stvari zapravo stoje pokušat ćemo vam priwww.hifimedia.hr

kazati u slijedećih nekoliko redova. Za slušanje izlaznih pojačala obično vam, osim izvora zvuka (Exposure CD 3010S) i zvučnika (modificirani Maggie MG12SE) treba i pretpojačalo. Mi smo odabrali EAR 864, prvo jer je bilo pri ruci, zatim jer je dokazano dobar uređaj, i treće, ne bismo trebali imati problema sa spajanjem na izlaz s niskom ulaznom impedancijom, poput Rotela. To što je EAR cijevnog ustroja, trebalo bi samo pomoći. Interkonekcijski kabeli koje smo koristili su Mundorf srebrna žica između CD-a i pretpojačala i Wireworld Equinox 6 između pretpojačala i izlaznih pojačala. Uređaji su za vrijeme testa bili uključeni u izvrsni mrežni filtar PS Audio Quintet. Prvi dojmovi s Rotelom su bili poražavajući. Pojačalo je zvučalo tvrdo,

mutno, nedefinirano, grubo i bez trunke basa. Ovo shvatite doslovno, ispod 100Hz, nije se čulo – ništa. Ne baš detaljnim guglanjem mogli smo doznati kako ICE modulima treba minimum 300 sati kako bi se razradili. Nije bilo druge nego okušati sreću s PS Audiom (na sreću, potpuno razrađenim), a Rotela poslati u kut, na zagrijavanje. Smjestivši se u sustav, Trio A-100 od prve je zazvučao meko, nježno i uglađeno. Simbioza s pretpojačalom je bila izvrsna i bio je stvarno gušt slušati muške glasove. Tom Waits na ploči The Heart of Saturday Night zvuči iznimno uvjerljivo i prirodno, a ujedno čvrsto pozicioniran između zvučnika. Zanimljiva je bila reprodukcija basa kod Tria. Zvučao je dosta

Pojačivački modul ICE power 200ASC predstavlja potpuno integrirano rješenje audio pojačala, s integriranim napajanjem i izlaznim MOSFET stupnjem.

Namijenjen je prvenstveno profesionalnoj audio upotrebi, ali i u visokokvalitetnim audio uređajima. Osim snage, kvalitete zvuka i jednostavnosti upotrebe, brza prilagodba zahtjevima kupca jedna je od njegovih karakteristika, jer modul zahtijeva minimalan dodatni rad i sredstva, kako bi se pretvorio u punokrvno audio pojačalo - potrebno je samo spojiti mrežno napajanje, ulazni audio signal te izlaz za zvučnike.

Zbog ove su jednostavnosti vjerojatno i brojni proizvođači objeručke prigrlili korištenje modula u svojim pojačalima, kojima se cijene kreću i do nekoliko tisuća dolara. Temelj modula je pulsno amplitudna modulacija pri frekvencijama višim od 400kHz, a patentirana COM modulacija (Controlled Oscillating Modulator – samooscilirajući sklop koji omogućava visoku razinu potiskivanja mrežnog šuma od 60dB) i MECC kontrola (Multivariable Enhanced Cascade Control, u stvari sekundarna povratna veza smještena iza izlaznog filtera, kako bi kompenzirala njegovo nelinearno ponašanje), osiguravaju odlične audio performanse. Osim što modul ima svoje napajanje, omogućava i napajanje vanjskih modula bez vlastitog napajanja, kao i korištenje popratnih vanjskih sklopova, putem +/-12V napajanja. O svim mogućim zaštitama – protiv pregrijavanja, protiv istosmjernog napona na izlazu, i slično, nije potrebno trošiti riječi. Ovako sitan,ali dinamitan, modul dimenzija 150x107x45mm razvija snagu od 200W @ 0.2% THD+N (10Hz – 20kHz, 4Ω, odnosno 290W@10%, 4Ω), uz iskoristivost 79% pri 200W/4Ω, što znači da pri punoj snazi troši oko 250W.

hi-fimedia #79

25

TEST

PS AUDIO TRIO A-100 I ROTEL RB-1562

slično onome na što smo navikli kod cijevnih pojačala, a to znači voluminozno, meko, oblo, toplo i ne do kraja definirano. Trio je osjetljiv na razne podloške i smještajem na antirezonantne podloge, bas se značajno učvrstio i produbio, ali i cijela zvučna slika se pročistila.

Vrijeme da vidimo do kuda je stigao Rotel. Nakon 100 sati bas se počeo naslućivati, ali nedovoljno.

Natrag u kut. Za to vrijeme Trio je nizao diskove i živio sretan suživot s EAR cijevnim pretpojačalom.

Zanimljivo: dok su muški vokali briljirali putem Tria, kod ženskih se nikako nije mogla izbjeći određena doza sibilanata. Možda se radi o nesretnom spoju ribonskih visokotonaca i D-klase, ali na skoro svakoj snimci bili su, ako ne jasni, a ono barem naznačeni.

Nakon 200 sati, probajmo opet vidjeti što je s Rotelom. Krajnji mu je čas, jer pojačalo mora natrag

PS Audio Trio A-100 Snaga 100W/8Ohm 200W/4Ohm

ulazna impedancija 50kOhm/100kOhm

ulazi RCA/XLR

Cijena: 7.980kn

iNFo: Media Audio, Tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

trole zvučnika, ali i neposrednosti u zvuku čine Rotela zanimljivim pojačalom, iako, barem u ovoj fazi razrađenosti, ne tako slušljivim ili muzikalnim. Bas je vrlo sličan onome kod Tria, te su i rješenja kojima smo pribjegli slična, zajed-

zan" nego Rotelov, što može biti i posljedica nižih zahtjeva koje Trio stavlja pred pretpojačalo. Naime, deklariranih 8,3 kOhma ulazne impedancije kod Rotela za mnoga pretpojačala može biti ozbiljna prepreka, te je svakako dobro pre-

Uspon ICEpowera ICEpower je osnovao Dr. Karsten Nielsen u suradnji s Bang & Olufsenom prije desetak godina. Pravi skandinavski primjer spin-offa i transfera tehnologije je taj ICEPower. Doktorska disertacija Dr. Nielsena u na temu "Audio Power Amplifiers Techniques Based on Efficient Power Conversion", u kojoj je Nielsen uspio značajno poboljšati kvalitetu zvuka i efikasnost pojačala u Dklasi, bila je dio zajedničkog projekta Danskog tehničkog fakulteta i B&O-a. I prije nego je budući dr. Nielsen završio svoj rad, B&O je njegove izume ugradio u svoje zvučnike BeoLab1 te su se uvjerili u odlične performanse i pouzdanost Nielsenovih pojačala u D-klasi. Nakon obrane disertacije, B&O vrbuje Nielsena i postavlja ga

distributeru. I pomaci su konačno bili primjetni i na sreću bili su na bolje. Rotel je sada zvučao otvoreno, prezentno i detaljno, s ponešto otvorenijim visokotonskim spektrom nego kod PSA. Istovremeno, visoka razina detaljnosti i kon-

na čelo koordinacije za integraciju pojačala u D klasi i B&O proizvoda te 1999. godine odvaja odjel za pojačala u zasebnu firmu - Bang & Olufsen PowerHouse. Bilo je to prvi put da je B&O ušao u deal s privatnom osobom. U ovaj brak B&O je unio ime, resurse, organizaciju i novac, dok je dr. Nielsen svoj doprinos iskazao u patentima i znanju. Godine 2001. Bang & Olufsen PowerHouse mijenja ime u Bang & Olufsen ICEpower.

Od tada do danas, tvrtka je napredovala i širila se te ostvarila značajnu suradnju s divovima svjetske audio i industrije potrošačke elektronike – Samsungom, Sanyom, Bowers & Wilkinsom, Pioneerom, Alpineom, itd. Od 2008. godine u potpunom je vlasništvu Bang & Olufsena.

no s učincima – na podloškama se i Rotelov bas učvrstio i produbio, bez da postane "kraći". U direktnoj usporedbi ova dva vrlo slična pojačala, zvuk Tria je malo zamagljeniji (možda zbog dodatnog, buferskog stupnja?), ali i manje "nervo-

venirati mogući nesklad pretpojačala i Rotela prije kupnje. Kako bilo, kroz Trio glazba jednostavno lakše teče. Doduše, i po ovom su se pitanju pojačala približila jedno drugome kako se Rotel razrađivao, iako razlike nikad nisu posve roTel rB-1562 Snaga 100W/8Ohm 200W/4Ohm

ulazna impedancija 8.3kOhm

ulazi RCA

Cijena: 6.100kn

iNFo: Sonus Art, Tel. 01/4813 025, www.sonusart.hr

26

hi-fimedia #79

nestale. Dostigavši preko 250 sati rada, Rotel je također pokazao neke od najboljih značajki modela Trio A-100, pridodavši još malo veću neposrednost, otvorenost i detaljnost u zvuku, uz ipak manje mekoće nego kod PSA. Za kraj: eksperimentiranje s mrežnim kabelima i potpornim elementima kod oba pojačala su obavezni jer značajno utječu na zvuk.

Zaključak

Pojačala u klasi D definitivno imaju svoje opravdanje i mjesto pod suncem. Iako još nisu savršena i potpuno mogu razumjeti i one koji ih obožavaju i one koji ih mrze, zvuk koji pružaju u odnosu na cijenu je izvrstan. Osim toga, efikasna su pa se ne griju, što znači manji račun za struju i ugodnije slušanje ljeti (oni koji imaju velika pojačala u A klasi ili cjevaše, znaju o čemu se radi). Pažljivim odabirom ostalih komponenti, posebno pretpojačala, sustav izgrađen oko pojačala s ICEPower 200ASC modula mogao bi pružiti odličan zvuk i na duži rok.

Da ne govorimo kako su zalihe snage ogromne za pokretanje velike većine zvučnika na tržištu.

Pitate me koje je pojačalo bolje?

Hm, smisao usporednih testova jest proglasiti boljeg, većeg i jačeg. Kod ovog dvojca suzdržat ćemo se od proglašenja pobjednika. Zato jer oba pružaju vrlo dobar zvuk, muzikalan i detaljan.

PS Audio prednjači u prvoj karakteristici, a Rotel u drugoj. Stvar je ukusa što vam se više dopada. Ipak, s obzirom na cijenu, koja je oko 2000 kuna niža kod Rotela, malu prednost i oznaku "Preporuka" dajemo njemu, iako je potrebno biti oprezan kod izbora pretpojačala radi niske ulazne impedancije pojačala. www.hifimedia.hr

TEST ELECTROCOMPANIET ECC-1

Najmanji klasičar piše: Gordan Gaži

C

lassic line serija uređaja je s modelom ECC-1 dobila zanimljivog člana. Svojom vanjštinom strogo prati elegantne, tradicionalne linije, a kombinacija crne, zlatne i plave boje već je ionako zaštitni znak tvrtke. Uređaj je svojim izgledom klasičan i minimalistički koliko se i očekuje od tradicije i kulture iz koje originalno potječe, no posjeduje i znatnu notu topline i pristupačnosti koja ga prati i kroz slušni test. Mogli bismo reći da se radi

nog modela EMC- 1 UP. Laser tako ima preduvjete za precizan i miran rad, dok je potpuno balansirani analogni stage po tradiciji izveden u "A" klasi. Tu je i optimizirani analogni filter koji bi trebao reducirati fazni pomak viših frekvencija i na taj način očuvati izvornost signala u tom području.

Napajanje je također po dobrom običaju tvrtke snažno i višestruko stabilizirano. Izlazni analogni konektrori su izvedeni u XLR i RCA obliku što podiže fleksibilnost uređaja, dok je digital-

Slušni test

Uređaj je po preporuci proizvođača prije testiranja usviravan nekoliko dana. Konekcija prema pretpojačalu je bila izvedena balansiranom vezom (Wireworld Eclipse), dok je strujni kabel korišten kroz test bio Wireworld Electra. Uređaj je isproban na setu pojačala i pretpojačala EAR (890 i 868L), tako da se dojmovi iz testa odnose na taj dio sustava recenzenta. ECC-1 je uređaj koji svojim bazičnim osobitostima u zvuku može biti

Uređaji kao ECC-1 daju formatu potpuno novu snagu i smisao.

Tehnologija i iskustvo dosad ljubomorno čuvani unutar najboljih (čitaj najskupljih), modela ubrzano se seli prema niže rangiranim uređajima o klasičnom Electrocompaniet produktu, no ovoga puta tvrtka je željela učiniti i korak dalji i ponuditi kvalitetan reproduktor za znatno manju cijenu od očekivane. Na komponentama uređaja ipak se nije pretjerano štedjelo. Kao srce sustava stručnjaci Electrocompanieta odlučili su ugraditi 24 bitni/192 kHz D/A pretvarač iz Cirrus Logica, model CS4398.

Transport je također vrlo kvalitetni i tihi Philipsov mehanizam smješten na antivibracijsku suspenziju posuđenu iz poznatog i vrlo hvalje-

28

hi-fimedia #79

ni izlazni konektor koaksijalni. Kućište je čvrsto i stabilno, a prednja akrilna ploča odlično prijanja uz metalnu osnovicu. Plavi matrix predočnik je razmjerno malen i ponekad slabije čitljiv, no svoj posao prikaza najosnovnijih informacija obavlja besprijekorno. Za one koji imaju potrebu za malo širom lepezom podržanih oblika dobra je vijest da je ECC-1 osim CD formata, kadar pročitati i MP3 i WMA formate, no dojmovi u slušnom testu odnose se isključivo na standardni Red Book.

odličan partner raznoliko ustrojenim sustavima. Electrocompaniet je ovim uređajem odlučio igrati na sigurno i ponuditi reproduktor čiji karakter nije potpuno neutralan, no u isto vrijeme unutar ciljanog soničnog potpisa ne postoji niti jedna znatnije izražena karakteristika koja bi zahtijevala specifičnije partnere ili publiku. Ipak, na prvo slušanje u zvuku se jasno raspoznaje nekoliko karakteristika koje čine epicentar zbivanja unutar zvukovne jezgre uređaja. Slušajući vrlo zanimljivu multi-ansambl izved-

bu (Crown Imperial - Festive Music for organ,brass and percussion) s odlično zabilježenim velikim orguljama nameće se odlično slikanje prostora i vrlo kvalitetno bas područje.

Ukupan prostor koji je ECC-1 oslikao bio je širine slušaonice s jasno vidljivom vertikalnom progresijom.

Snimka je odlično poslužila kao test prostornih odnosa zbog svoje slojevitosti i postepenog naseljavanja prostora u širinu i visinu koje je otkrilo sposobnost uređaja da po potrebi otvara visinsku perspektivu, ne dovodeći u pitanje horizontalnu. Dubina zvučne slike je zadovoljavajuća, no reproduktor prigodom većih dinamičkih skokova tendira zvučnu sliku izbaciti znatnije prema slušaču. Takav efekt je zamjetan i kod reprodukcije manjih sastava koji nemaju potrebu za znatnijom širinom pozornice gdje se vizura ponešto suzi, no glazbenici postaju bliži i prezentniji. Zvuk orgulja munjevito je prisilio bas područje na ozbiljan angažman i treba priznati da je njegova brzina, dinamika, ekspresivnost i definicija zaslužila dobre ocjene. Unutar donje trećine spektra sakrilo se pomalo topline i u nekim trenucima je razvidna mala restrikcija volumena, no odlična ritmičnost, energija i odsustvo kongestije, gubitka boje, definicije i timbra instrumenta ostavljaju uvjerwww.hifimedia.hr

TEST

ljive dojmove. Mikrodinamika i detalji u bas području jasno su čujni, no pomalo zagasiti i ponekad uvučeni preduboko u glazbeno tkivo. U trenucima snažnog pritiska bas ostaje korektno definiran, dinamičan i dubok, no ti nježni ukrasi postaju slabije definirani i pomalo iskrzanih vrhova. Zanimljivo je primijetiti da je na oprečnoj strani spektra u visokotonskom području mikrodinamička struktura još bogatija, no nikad pretjerano istaknuta, napadna ili neprirodna. Dapače, svaki tranzijent ima svoje mjesto, no nema niti natruhe neprirodno potenciranih ili izdvojenih detalja koji bi trebali lažno posvjedočiti o naglašenoj detaljnosti ili bogatstvu visokotonskog područja. Baš naprotiv, ECC-1 je na tom značajnom mjestu u karakteru uređaja potpuno prirodan, gladak i vrlo uvjerljiv bez razlike o kojoj se vrsti glazbala radi. Zvuk violine u svojim najvišim registrima imao je potrebnu živost, poletnost i prozračnost, dok je cijeli instrument u isto vrijeme bio trodimenzionalno projiciran uz jasne pomake gudala. Srednjotonski spektar pomalo je povučen, no vrlo dopadljiv uz samo nešto više topline. Uživajući u nekoliko snimaka vokalne glazbe (Elliott Sharps - Terraplane/Forgery) uređaj ostavlja dojam vrlo plastičnog slikanja pjevača i odličnog prostornog i volumenskog odnosa isturenog vokala s pratećim glazbenicima uz dobru rezoluciju. Nakon nekoliko dana kritičkog slušanja reproduktor ostavlja dojam kvalitetnog, promišljenog, jednostavnog karaktera čije je poimanje glazbe logično i prirodno. Electrocompaniet je pokuwww.hifimedia.hr

šao i uspio ponuditi reproduktor koji nije bez mane, ali njegova prirodnost, nepretencioznost i jednostavnost kojom reproducira vrlo komplicirane predloške čini ga drugačijim i univerzalnim. Postojanost svih značajnijih soničnih osobina bez obzira na vrstu i zahtjevnost glazbe čine ga poželjnim partnerom u različitim sustavima.

Tonski balans tendira prema neutralnom, a cijela slika je uredna, precizno oslikana i mirna. Smještaj brojnih glazbenika u prostor odlika je koja reproduktor u tom elementu smješta u višu klasu uređaja. Vrlo postojano i precizno projicirani i do posljednjih redova vidljivi glazbenici s kvalitetno definiranim međusobnim prostornim odnosima i jasno omeđena tamna granica dvorane spadaju u najizrazitije kvalitete modela ECC-1.

Pred kraj testiranja odlučio sam se isprobati dvije

pomalo kontraverzne snimke (Glenn Gould, Bach-Goldberg Variations).

Izuzetno kompleksna snimka određena glazbenom simbiozom čovjeka i stroja zazvučala je detaljno, precizno sa samo malo reduciranom rezolucijom višeg srednjotonskog područja i nešto rjeđom harmonijskom strukturom. No izdvajam je zbog potpuno neočekivane hladnoće koju je uređaj demonstrirao po prvi puta u slušnom testu.

Za sam kraj ostavio sam snimku udaraljki i bubnjeva (Michael Zerang and Hamid - Drake/Ask the Sun) s kojom se uređaj izvanredno složio.

Mnogo različitih udaraljki pružilo je prigodu za fine distinkcije u tretmanu svakog zvuka, ali i poprilično kompliciranu šumu tranzijenata, harmonika, i detalja najrazličitijih intenziteta i istitravanja koji vrlo često prekrivaju jedan drugog. No, ECC-1 je već svojstvenom jednostavnošću pružio izvedbu u kojoj su se jasno raspoznavali detalji neobičnih udaraljkaških instrumenata i to bez kongestije ili gubitka kontrole na snažnijim dionicama. Na tom predlošku uređaj je još jednom demonstrirao svoju brzinu te prirodnu prozračnost. Može se slobodno reći da je reprodukcija takvog glazbenog materijala dokaz da je testirani reproduktor u dijelu svojih kvaliteta pomalo nerazmjeran svojoj cijeni, no govori i u prilog trendu koji producira sve bolje i povoljnije digitalne reproduktore.

Umjesto zaključka

Prije samog pakiranja uređaja kratko sam poslušao i zanimljivu snimku akustičnog basa (Kent Kessler - Bull Fiddle). Istitravanje žica, njihov prirodni decay i mirna pozadina, pruža još poneki argument za razmišljanje o neshvatljivoj sudbini formata

koji je svoj život započeo petljavo i s nepovjerenjem kako ga, eto, i završava. I to u svojim najboljim godinama kad je potencijal glazbene reprodukcije naše srebrne pločice veći no ikad. No uređaji kao ECC-1 daju formatu potpuno novu snagu i smisao.

Tehnologija i iskustvo dosad ljubomorno čuvani unutar najboljih (čitaj najskupljih) modela ubrzano se seli prema niže rangiranim uređajima.

Slučajno ili ne, oni najbolji još uvijek imaju dostatnu količinu kvaliteta da zadrže svoje pozicije i konačno su svi na dobitku. Tvrtke znatno brže implementiraju nove tehnologije u high-end modele, pristupačniji reproduktori postaju sve ozbiljniji, a kupci sve zadovoljniji. ECC-1 je, ne zaboravimo, entry-level uređaj u svojoj liniji proizvoda. Bilo bi ga doista zanimljivo direktno sučeliti s nekim od višerangiranih reproduktora starijeg datuma iz iste kuće.

Nisam potpuno siguran na koju stranu bi otišao moj ulog.

ELECTROCOMPANIET ECC-1 Dinamički raspon 120 dB

Potrošnja 35W

Dimenzije (ŠxVxD): 483 x 385 x 105

Masa 9 kg

Cijena: 14.680 kn

INFO: Media Audio, tel. 021/323 550 www.mediaaudio.hr

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; Network: Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os, EAR 890, AVC 300B, Integrirano: Cyrus One, Zvučnici:Beta Systems C2; Zvučnički kablovi: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2, LAT AC2,Wire World, Electra Gold 5-2; Oprema: SID, RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja

Korištena glazba: Glenn Gould - Bach /Goldberg Variations Zenph (Sony Classics), 2007.

• Eliot Sharps Terraplane - Forgery (Intuition), 2007. • Kent Kessler - Bull Fidle (Okkadisk), 2002. • Moon Ray - Yoshio Otomo Quartet (Three Blind Mice), 1999., XRCD • Le Quatttro Stagioni - Salvatore Acardo (Philips), 2001., XRCD • Crown Imperial - Festive Music (Reference Recordings), 2007. • Hamid Drake - Michael Zerang-Ask the Sun (Okkadisk), 1996.

hi-fimedia #79

29

TEST PEACHTREE AUDIO NOVA

Korak u drugačiju audio budućnost Nakon nekoliko tjedana provedenih s Peachtree Novom nameće se pitanje: "Zašto ovakvih uređaja nije bilo dosad i zašto ih sad nema više?" Inteligentna koncepcija, kvalitetan zvuk, mnogobrojne mogućnosti, prilagođenost vremenu, dokaz su kako i u modernoj audio industriji ima uređaja koje još uvijek rade razvojni timovi, a ne marketinški odjeli

piše: Neven Kos

T

u i tamo se u audio svijetu pojavi poneki uređaj koji manje ili više ozbiljno prodrma hi-fi svijet. Neki od njih zna biti posebnog zvuka, neki posebnih karakteristika i opreme, a neki pak niskom cijenom osvaja tržište. Peachtree Audio Nova predstavlja jedan takav uređaj, a u sebi sadrži ponešto od svih gore navedenih obilježja. A što je Nova? Da budemo pošteni, odgovor ovisi o tome što vam treba! A bez

obzira na to što vam treba, s Novom ćete uvijek dobiti i nešto više. Na primjer, treba vam integrirano pojačalo? Može, evo tu je hibridno integrirano pojačalo s osam ulaza (pet digitalnih, tri analogna) snage 80-ak vata po kanalu, MOSFET, a ima i lampu u preampu – 6922. Fino zvuči. Zato ga zovemo hibridnim. Ali to nije sve.

Trebate DAC? Nema problema, evo ga najmoderniji DAC s dva koaksijalna i dva optička ulaza, a tu je i

PREPORUKA

30

hi-fimedia #79

www.hifimedia.hr

TEST USB ulaz za spajanje računala kao izvora zvuka. Ima ovaj DAC i dva filtera, a izlazni stupanj mu je cijevni. Ili možda trebate odlično pojačalo za slušalice? Cijevno je, s ElectroHarmonix ECC88/6922-icom zaduženom za pojačanje signala. Radi u A klasi, znate. I sve to za 6.990 kuna.

Pa švicarski nožić je mala beba za Novu! Ovaj uređaj, dizajna koji odskače od sumornih četvrtastih nemaštovitih kutija, ima još poneku oštricu ili zgodan štos u rukavu. Već spomenutu cijev moguće je putem daljinskog (da, i on je u paketu) uključiti i isključiti i tako utjecati na konačni zvuk. Razlike su male, ali čujne i svode se na ponešto mekše visokotonsko i srednjotonsko područje u slučaju kada je cijev uključena, pojačalo je slušljivije na duge staze, a smeta jedino plava dioda koja je u tom slučaju uključena i s donje strane obasjava cijev.

Za informaciju, slušni test obavljen je s uključenom cijevi. Zvuči prirodnije i mekše. Sa stražnje strane, unatoč velikom broju priključaka uspjelo se pronaći i mjesta za "garažu" za Z80 mrežni server. Garaža služi da Z80 ugurate u njega i uživate u mrežnoj reprodukciji.

Ima toga još, nije kraj! Ako imate sustav kućnog kina, a nemate mjesta baš za stereo i višekanalni zvuk, treći analogni ulaz u Novu moguće je putem prekidača na stražnjoj strani pretvoriti HT prolazni ulaz, čime Nova postaje integralni dio HT sustava, pogoneći prednje zvučnike.

Posebnu pažnju u samom uređaju, odgovarajuće popraćenu i sadržajem na webu, u Peacthreeu su posvetili DA pretvaraču. On je tvrtke ESS, model 9006 Sabre. Radi se o vrlo dobrom konverteru s upsamplerom (na rezoluciju 24/96) i s patentiranom tehnologijom redukcije jittera. DAC naime, u procesu pretvorbe i privatizacije signala obnavlja tajming ulaznog signala, svodeći jitter skoro na nulu, a tek ga potom prošiša kroz 24/96 procesor. U Peachtreeu tvrde kako je riječ o potpunoj novini, koja zasjenjuje ostale DAC-ove na tržištu.

No kako je DAC samo dio mozaika u pretvaranju digitalnih signala u analogne, posebna je pažnja posvećena napajanju. Čak 11 reguliranih napajanja (sa Sanyo OScon kondenzatorima) brine za kvalitetnu struju, a radi smanjenja vanjskih utjecaja od (očekivane) gomile digitalnih uređaja spojenih na Novu, svaki digitalni ulaz je izoliran putem ulaznog trafoa. Kako je preventiva uvijek bolja od liječenja, DAC-u je olakšan posao i time što je USB ulaz galvanski izoliran od www.hifimedia.hr

priključenog kompjutera radi eliminacije smetnji koje unosi kompjutersko napajanje te tako uzrokuje jitter i ostale sonične nevolje. Zanimljiva je opcija odabira strmine (digitalnog) filtera u samom čipu. Prekidačem na stražnjoj strani moguće je odabrati strmi filter (sharp - ono što se u redbook terminologiji zove brickwall filter) i slow, koji više pozornosti obraća na faznu karakteristiku, a manje na frekvencijsku, nastojeći zvučati "ispravnije". U Peachtreeu su posebno ponosni na ostvarenje postignuto DAC-om, a rekli bismo i prilično samouvjereni. Tvrde naime, kako je za poboljšanje u zvuku u odnosu na njihov DAC potrebno potrošiti na DAC drugih proizvođača i do deset puta više novca od cijene Nove. Smjela ekipa, nema što.

ni bio vrlo dobar do odličan, dok je dubinska dimenzija ipak bila nešto restriktivnija, ali sasvim očita. Bez obzira na seciranje zvučne slike, koja može biti malo bolja u ovom, ili nešto lošija u onom parametru, Nova ipak pokazuje jednu karakteristiku zrelog i osmišljenog uređaja, koja se najbolje pokazuje kroz visoku razinu muzikalnosti. Uređaj je naprosto gušt slušati, bez zamaranja s audiofilskim karakteristikama. Ovo je plug ‘n’ play uređaj u svakom smislu – uključi i zaboravi!

Ipak, kako naši čitatelji vole čuti i pokoji detalj o pojedinim aspektima zvuka, dodat ćemo i kako i pri glasnijim slušanjima bas pomalo gubi kontrolu, klavir postaje nepreciznije definiran a zvučna slika plića.

Međutim, ova informacija je nepot-

Slušni test

Međutim, Peachtree Nova nije samo marketinški trik. U to slušatelj postaje uvjeren nakon što neko vrijeme provede s uređajem u vlastitom sustavu. Za slušnu procjenu, Nova je korištena sa svim ugrađenim opcijama, što uključuje slušanje sa i bez cijevnog stupnja, kao i provjeru oba dostupna digitalna filtera u slučaju kada je Nova poslužila kao zasebni DAC, kojemu su nule i jedinice isporučivali Exposure 3010s CD player (putem Wireworld Starlight III digitalnog kabela), te HP laptop putem USB-a i Wireworld Ultraviolet 5-2 kabela. Izlaz za slušalice je pokretao Grado 60i slušalice, a za potpunu sliku koristili smo i PS Audio Trio A-100 izlazno pojačalo. U nastavku donosimo presjek dojmova. Kao integrirano pojačalo, Peachtree Nova i više nego opravdava svoju cijenu. Na novom disku tria Stanleya Clarkea s Hiromi na klaviru i Lennyem Whiteom na bubnjevima, bas područje je bilo čisto, razgovijetno, ali ne i do krajnosti čvrsto. Pojačalo je oklijevalo suvereno držati zvučnike pod kontrolom, iako ne možemo reći kako je bas lutao.

Jednostavno, ovaj dio spektra reproduciran je malo labavije nego smo navikli. Ipak, treba imati na umu kako je Nova u sustavu zamijenila integrirano pojačalo Pass INT-150, šest puta veće cijene i otprilike toliko snažnije.

Zato je Nova fino reproducirala srednjotonsko područje, dok je u visokotonskom zavladalo bogatstvo detalja i određena ugoda, uz odsustvo grubosti i tranzistorskog karaktera, toliko čestog kod jeftinijih uređaja. Ovdje je upliv cijevi na konačan zvuk, ma koliko diskretan, potpuno opravdan i poželjan. Uz to i prostor je po širi-

puna bez znanja o tome kako glazba koju reproducira Nova čini suvislu i stamenu cjelinu, prije svega muzikalnu i slušljivu te kako uređaj odlično prati puls glazbe, slijedi ritam kompozicije, dok su visokotonsko i srednjotonsko područje među najboljima koje je moguće kupiti u klasi cijene do deset tisuća kuna. Za to je svakako zaslužno i ugrađeno pretpojačalo s EH 6922 cijevi. Odlučili smo mu dati dodatni poticaj spojivši ga na vanjsko izlazno pojačalo PS Audio Trio A100 putem single ended interkonekcijskog kabela Wireworld Equinox 6. I znate što? Traženu cijenu opravdava već i samo pretpojačalo! Zvuk je kroz vanjsko pojačalo postao još muzikalniji, protočniji, detaljniji i snažniji. Cijevna nota sva-

SonoS multi-room dodatak

S

onos Z80, s kojim su očito u Peachtreeu toliko oduševljeni da su za njega pripremili i spremište u pozadini nove jest bežični multi-room digitalni sustav koji omogućuje nesmetano slušanje glazbe po cijelom stanu. To bi značilo da, uz mali daljinac, ili što bi rekli Sonos Controller, birate iz raznih izloga s gomilom glazbe, bilo to s inernet radija, downloadane glazbe ili iz vlastite digitalizirane glazbene kolekcije. U praksi, uzme se jedan Sonos player, gurne u za to predviđeni otvor nove, spoji digitalnim kabelom u koaksijalni ulaz nove, i to je to. Kako tvrde u Peachtreeu, sada vam je Sonus odmah na razini izvrsnog CD playera. ono što još morate napraviti jest da podesite glasnoću na novi na položaj 10 sati, i kasnije glasnoću regulirate putem Sonosa.

hi-fimedia #79

31

TEST PEACHTREE AUDIO NOVA kako se osjetila u zvuku kroz dodatnu eufoničnost, muzikalnost i definiciju, pritom ne izgubivši ništa na autoritativnosti. Posebice je to bilo vidljivo i čujno pri reprodukciji ženskih vokala (na primjer, Allison Kraus), ali i na težim bas dionicama poput onih na spomenutom disku S. Clarkea.

Prema tome, dok ugrađeno izlazno pojačalo u potpunosti i zadovoljavajuće obavlja svoju funkciju, ambiciozniji audiofili sasvim će lako kada vrijeme, novac i ostatak sustava dozvole, priključenjem kvalitetnijeg (i nažalost skupljeg od Nove) izlaznog pojačala, unaprijediti zvuk ne odričući se pritom izvrsnog pretpojačala i DAC-a.

A ugrađeni DAC, temeljen na Sabre 9006 čipu doista se čini relevantnim, što je manifestirao i kroz koaksijalni i kroz USB ulaz.

O koaksijalnom ulazu nešto kasnije, a što se USB-a tiče, ne može lakše i jednostavnije. Spajanjem tri metra dugog USB kabela Wireworld Ultraviolet 5-2 između HP notebooka i Nove, pokrenuta je procedura prepoznavanja i uređaji su se sporazumjeli kao stari prijatelji. U Windowsima odmah je Nova postavljena kao primarni USB Audio DAC. Otvorite WMP, ubacite disk, i stvar radi. I radi odlično. Bez nekog naročitog interesa za ovakvu vrstu reprodukcije, ostao sam iznenađen kako i laptop može poslužiti kao zgodan izvor glazbe. Slušajući CD putem USB izlaza, zvuk je bio više nego ugodan, zadržavajući većinu gore navedenih karakteristika, ali izgubivši na čvrstoći i definiciji basa. Pravi CD player ipak je u ovom segmentu nedostižan po pitanju distribucije nula i jedinica u DAC i laptop mu ne može parirati. Reprodukcija ripanih diskova izgubila je naravno na kvaliteti u usporedbi s reprodukcijom CD-a, iako je uz pomoć DAC-a u Novi ovaj gubitak smanjen na najmanju moguću mjeru te dodatno tretiran i milozvučnim cijevnim zvukom preampa što je zvuk empetrice činilo podnošljivijim nego inače.

32

hi-fimedia #79

Usporedbe

Nova je uređaj koji omogućuje nekoliko usporedbi. Za neodlučne, bit će to nepresušno vrelo neprestanih uspoređivanja s nekoliko opcija. S obzirom da nam mjesto ne dozvoljava da vam naširoko ispričam detalje, evo nekoliko naznaka.

Sa i bez cijevi

Nova omogućuje da se putem daljinskog cijev u pretpojačalu ubaci ili izbaci s puta signala. Čistunci će reći da se uvođenjem cijevi dodaje još jedan (bespotreban) stupanj pojačanja u put signala. Međutim, stvari stoje ovako: zvuk bez cijevi jest malo čvršći i detaljniji, posebice u srednjotonskom području i basu.

Istovremeno, srednjotonsko područje postaje tvrđe i gubi na muzikalnosti.

Bas je svakako čvršći, dublji i autoritativniji s isključenom cijevi i u potpunosti je razumljivo da će netko preferirati ovakav zvuk Nove. Isto tako, potpuno razumijem i one koji će cijev imati stalno uključenu. Zvuk je tada mekši, zaobljeniji na rubovima zvučne slike, ali i timbralno ugodniji. Cijev pridodaje i ponešto "mesa" na zvuk svakog instrumenta, posebno gudača, i čini cijelu prezentaciju muzikalnijom. Moj izbor: uključiti cijev.

Sharp vs Slow

Ovdje je riječ o strmini digitalnog filtera. Naime, kako bi se zadovoljili standardi reprodukcije CD formata, digitalni filteri moraju strmo rezati frekvencije više od 20kHz. Ovdje govorimo strminama reza od nekoliko stotina decibela po oktavi. Posljedica ovakvih strmih rezova je fazna poremećenost signala i pojava koju nazivamo "predzvonjava" impulsa (vidi objašnjenje JV u prošlom broju, u sklopu testa Ayre CD playera), nešto što logika uzroka i posljedice ne poznaje.

Kako bi se ova pojava ublažila, osmišljeni su algoritmi koji ublažuju ovu karakteristiku, smanjujući strminu krivulje, predzvonjavu, i poboljšavajući fazni odziv filtera. "Sharp" filter u DAC-u Nove je onaj prvi, dok je Slow filter drugi, fazno prihvatljiviji. U svojevrsnom slijepom testu, ne znajući što predstavlja koji položaj prekidača izbornika filtera smještenog na stražnjoj strani uređaja, poslušao sam oba filtera, što je rezultiralo slijedećim dojmovima. Strmi filter (Sharp) zvučao je detaljnije s dubljim basom i grubljim zvukom klavira u

odnosu na opcijsku poziciju, ali ne tako muzikalno. Zvuk je dinamičniji, življi i prodorniji, dok je prostorna slika iskočila prema naprijed i poravnala se s prednjom pločom zvučnika, izgubivši na dubini. Zvuk Sharp filtra je svakako atraktivniji, barem na prvu loptu, jer djeluje glasnije, dinamičnije i oštrije. Slow filtar, naprotiv, zvuči mekše, muzikalnije, s naizgled manje detalja, ali povezanije i muzikalnije.

Visokotonsko područje izgubilo je na eksplozivnosti, ali nije tako oštro. Moj izbor: Slow filter.

Ugrađeni DAC vs Exposure 3010s CD player

Ovo je bila teška usporedba. Ne zato jer su razlike bile male ili teško uočljive, već zato jer su uvelike ovisile o korištenoj glazbi. Ipak, neke generalizacije su moguće. Na primjer: zvuk Exposurea je pomalo zagasit i tamniji u odnosu na ugrađeni DAC, s većim i težim tijelima instrumenata, ali ipak s ponekim detaljem manje u visokotonskom području. S druge strane ESS DAC pretvara nule i jedinice u glazbu muzikalnog karaktera s izraženom tjelesnosti instrumenata, lepršavim i vrlo detaljnim visokotonskim područjem, na kakvo smo i navikli kod upsampling DAC-ova, iako, po našem sudu, ne tako prirodnim kao kod jednostavnih multibitnih DAC-ova stare škole, poput PCM1704 ugrađenog u Exposure. Međutim, primijetivši kako je odnos korištenja Exposurea kao playera i ESS DAC-a za vrijeme testa bio po prilici 50/50, dovoljno govori o kvaliteti samog konvertera ugrađenog u Novu. Ne zaboravite, Exposure je skoro dvostruko skuplji od Nove! Moj izbor: ovisno o glazbi. Oba su izvora odlična.

Zaključak

Nakon nekoliko tjedana provedenih s Peachtree Novom nameće se pitanje: "Zašto ovakvih uređaja nije bilo dosad i zašto ih sad nema više?"

Inteligentna koncepcija, kvalitetan zvuk, mnogobrojne mogućnosti, prilagođenost vremenu, udovoljavajući potrebama suvremenih korisnika, dokaz su kako i u modernoj audio industriji ima uređaja koje još uvijek rade razvojni timovi, a ne marketinški odjeli. Nova je sasvim jedan poseban primjerak takvog pristupa: ako vam treba DAC/pretpojačalo/pojačalo za slušalice, u atraktivnom paketu dodatno ćete dobiti i izlazno pojačalo koje će dugo ispunjavati svoju svrhu, posebice s malim zvučnicima.

Ako pak trebate integrirano pojačalo, za isti iznos dobivate vrlo dobar inte-

grirac s izvrsnim DAC-om i pretpojačalom za slušalice, uz još poneke dodatne mogućnosti. Skoro da svaki dio sam za sebe vrijedi uloženog novca. Ovako, u kompletu, dodana vrijednost u svakom slučaju raste, i što je još važnije, omogućava da se oko Nove izgradi ili nadogradi sasvim ozbiljan audio sustav. Nakon svega, nekako ne mogu a da ne spomenem kako mi se čini da pred sobom imamo NAD3020 21. stoljeća.

Sustav CD player: Exposure 3010s; Tuner: NAD C422; Pojačalo: PS Audio Trio A-100; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III; Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold, Xindak FS-1; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 5-2 i Aurora 5-2; Rondo stalak.

Korištena glazba: Chris Thomas King - The Roots (21st Century Blues Records), 2003. • Christian McBride - Gettin’to it (Verve), 1995. • Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999. • Diana Krall - Live in Paris (Verve), 2002.

• Charlie Haden – Nocturne (Gitanes), 2001. • Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997. • Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12; String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos), 1995. • Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (Blix Street), 1998. • Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3), 1983. • Explosive! - Milt Jackson Meets the Clayton-Hamilton Jazz Orchestra (Qwest/WB), 1999. • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny Whit -Jazz in the Garden (Heads Up), 2009.

PEACHTREE AUDIO NOVA Izlazna snaga pojačala 80w/kanal, 6 ohma , <1% dist.

Izlazni napon pretpojačala 6.5V @ 2.0V ulaz Izlazna imp. pretpojačala <30 Ohma Frekvencijski opseg pretpojačala DC ~ 100 kHz +/- 0.1dB Pojačanje pretpojačala 10dB Snaga izlaza za slušalice 100mW/8Ohm; 300mW/150Ohm; 150mW/300Ohm Dimenzije (ŠxVxD): 12,7 x 37,5 x 35,6 Masa 10,5kg Cijena: 6.990 kn

INFO: Audio Centar, 01/2334 764, www.audiocentar.hr

www.hifimedia.hr

NOVE BOJE ZVUKA, Zagreb, Maksimirska 39 Tel. : 01 / 233 76 19, e-mail : info@bojezvuka.hr, web : www.bojezvuka.hr

TEST SONUS FABER TOY piše: Jagor Čakmak

K

rajem prošle godine i početkom ove, Sonus Faber je bitno promijenio koncept svoje ponude u nižem cjenovnom segmentu. Počelo je predstavljanjem serije Toy, a zatim predstavljanjem serije Liuto. Te dvije serije su zamijenile dotadašnje Concerto/Concertino serije, početni segment njihove ponude dugi niz godina. Serija Toy je najjeftinija u ponudi i sastoji se od tri modela, Toy malog monitora namijenjenog smještaju na stalke, Toy Tower maloga samostojećeg modela, te centralnog zvučnika za kućno kino prigodno nazvanog Toy Center.

Dok je skuplja Liuto serija preuzela oblik aktualnih serija sa zaobljenim zvučničkom kutijom, Toy serija sliči starim modelima Concertina.

Kutija je paralelnih stranica s blago nagnutom prednjom pločom prema nazad i gornjom prema dolje. No tu sličnosti staju.

Toy je malen zvučnik, svojim dimenzijama nekako odgovara i imenu, no kada ga se malo bolje pogleda, uvidi se da nije riječ o igrački koja je tek tako napravljena, kvaliteta izrade je po Sonus Faber standardu, vrhunska. Korištenje kože za vanjske stranice zvučnika je već standard kod Sonus Fabera, no na ovom malom zvučniku su otišli korak dalje u tom smjeru.Cijela površina, uključujući i bočne stranice, obložena je kožom, odnosno imitacijom kože.

Ovaj tamni mat materijal daje dojam nečeg posebnog. Sama kutija je vrlo čvrsta i dobro umrtvljena, to je postignuto s pregradama koje spajaju bočne strane. Naravno, i činjenica da su zapravo sve površine na zvučniku male, 285 x 185 x 270 (všd), pridonosi smanjenju utjecaja kutije na zvuk.

Sa stražnje strane nalazimo jedan par zvučničkih terminala, dovoljno velikih da mogu primiti manje-više sve vrste konektora. Sama kutija je bas refleks ustroja, s otvorom na stražnjoj strani. Celulozni bas/srednjotonac od 11 cm obložen je posebnim slojevima za smanjenje rezonancije, dok je visokotonac 25mm tekstilni sa sredinom u obliku svojevrsnog šiljka koji pomaže pri disperziji zvuka. Uglavnom, koncept koji je već viđen u skupljim modelima ovog proizvođača. Visokotonac je pogonjen neodimijskim magnetom. Korištena skretnica je trećeg reda s frekvencijom reza na 4500Hz. Prema službenim specifikacijama frekvencijski raspon je od 60Hz do 25Khz. Ovako

34

hi-fimedia #79

Igračka za odrasle Toy prati noviju filozofiju zvuka "ugrađenu" u zadnjih nekoliko modela Sonus Fabera s otvorenijim i izrazito čistim srednjem područjem i mnoštvom detalja. U maloj sobi ovi bi mali zvučnici mogli biti pun pogodak za duge godine slušanja relativno visoko postavljena donja granica je realna s obzirom na male gabarite ovog zvučnika. Impedancija je deklarirana na 8 oma, dok je maksimalna snaga 100W. U konačnici, riječ je o proizvodu dizajniranom u klasičnoj Sonus Faber maniri.

Slušni test

Toy prati noviju filozofiju zvuka "ugrađenu" u zadnjih nekoliko modela Sonus Fabera s otvorenijim i izrazito čistim srednjem područjem i mnoštvom detalja. Nakon smještaja zvučnika na uobičajeno mjesto u slušaonici, sveukupna zvučna slika nije bila zadovoljavajuća. Igranjem s udaljenošću od stražnjeg zida i razmakom

između zvučnika stvari su sjele na svoje mjesto. Zvučnici su bili postavljeni na pedesetak centimetara od stražnjeg zida gdje su pokazali najbolji odnos količine basa naspram njegove definiranosti i općenito preciznosti zvučne slike.

Početak testa je odrađen sa nekoliko ženskih vokala (Rebecca Pidgeon, Diana Krall, Cassandra Wilson).

Slično kao i kod puno skupljeg modela Liuto Monitor, prvo se zamijeti iznimno čisto srednjotonsko područje. Kod snimke "Love Scenes" Diane Krall oduševljava ocrtavanje granice pozornice kroz jeku glasa pjevačice. Prateći klavir je imao prirodnu boju, no uz manjak težine potrebne

da se reproduciraju niže oktave ovog instrumenta, što je očekivano s obzirom na mali volumen ovog zvučnika. Širina pozornice je vrlo dobra, svakako jedna od boljih u klasi. Za svaku pohvalu je reprodukcija visine pozornice na razini neuobičajenoj za zvučnike slične cijene. Lošija strana reprodukcije prostora je dubina. Pri reprodukciji jazz instrumentalnih sastava Toy se iskazao sa svojim čistim i preciznim srednjim i višim dijelom spektra, premda u određenim situacijama daje dojam da se cjelokupna zvučna slika lagano pomaknula upravo prema visokom dijelu spektra. Detalja u visokom dijelu spektra ne nedostaje, razina informacija koju www.hifimedia.hr

pruža je izvrsna, bez da zamara slušača na duge staze. Udarci bubnjeva su reproducirani brzo i čvrsto, sa zapravo iznenađujuće puno volumena kad se uzme u obzir veličina zvučnika. Naravno, nije za očekivati bas pred kojim će se tresi pod, no ima ga dovoljno da pruži dobru potporu ostatku zvučne slike.

Kompleksni materijal kao koncert za klavir i orkestar Tchaikovskyog je dao vrlo zanimljiv uvid u neke karakteristike zvučnika. Prirodnost i detaljnost srednjeg dijela spektra je došla do punog izražaja. Glazbenici su jasno postavljeni po širini i visini pozornice s puno prostora između njih. Pri većem uzletu orkestra Toy i dalje drži sve konce u rukama bez značajnije degradacije zvučne slike. Naravno, ograničen je u pogledu prenošenja osjećaja masivnosti jednog takvog velikog sastava, ali to i od njega niti ne očekujemo.

Za kraj testa ostavio sam nešto aktualne muzičke produkcije Krudera & Dorfmeistera, te White Stripesa.

Ritmičnost i brzina nije strana Toyu te se prilično dobro snalazi i u tom svijetu. Grubi rifovi gitara White Stripesa su odlično preneseni uz dobro ocrtavanje atmosfere nekog podruma ili kluba gdje se održava svirka.

Zaključak

Sonus Faber Toy su pokazali zavidne sonične rezultate na ovom testu.

U maloj sobi oni bi mogli biti pun

SONUS FABER TOY Preporučena snaga pojačala: 20-100 W Osjetljivost: 87dB (2.83 V/1m) Impedancija: 8 ohma Frekvencijski opseg: 60-25.000 Hz Bas: 110 mm Visokotonac: 25 mm Dimenzije (ŠxVxD): 185 x 265 x 270 mm Masa 4.9 kg Cijena: 4.480 kn

INFO: Media Audio, tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

pogodak za duge godine slušanja.

Ono što bi trebalo imati na umu pri kupnji ovog zvučnika da za optimalan rad traže barem šezdesetak watta snage. S više snage zvučna slika se bitno učvrsti i bas dobije na kontroli. Karakterno Toyu više odgovaraju pojačala nešto toplijeg i mekšeg karaktera koja će dodati malo još malo topline u cijelu zvučnu sliku.

Ukoliko se komponente dobro poslože, oko Toy zvučnika se može složiti jedan ozbiljni mali sustav.

hi-fimedia #79

35

TEST

MARANTZ CD6003 i PM6003

PREPORUKA

Foto: Neven Kos

Dobar zvuk za pristupačan novac piše: Neven Kos

U

krizi se odričemo svega – štedimo na hrani, zdravlju, duhovnoj obnovi... Audiofili su pak posebne zvijeri i ni za glavu ne odustaju od dobrog zvuka. Za teška vremena stezanja remenja, Marantz je pripremo obnovljenu seriju 6003, ne samo kozmetički unaprijedivši stare modele 6002, već su pritom, iskoristivši priliku i u unutrašnjosti za malen novac poboljšali zvuk, nastojeći maksimizirati odnos uloženog i dobivenog. Iako će netko kupovinu uređaja za 6.000 kuna kao kriznu mjeru proglasiti licemjerjem slič-

36

hi-fimedia #79

nom onom poskupljenju parkinga u Zagrebu, ipak vjerujte kako se radi o potpuno drugoj priči. Naime, kupovinom Marantz serije 6003 znate što dobivate - dobar zvuk za pristupačan novac, a možete i nabaviti i jeftinije i skuplje serije, ako baš hoćete.

No pustimo to. Na testu su se našli integrirano pojačalo i CD player serije 6003, kombinacija koja je dovoljna, uz par finih zvučnika, za kvalitetan početak uživanja u glazbi. Uređaji ne oskudijevaju komforom, izgledaju odlično, a i za zvuk kažu da nije loš.

Naime, puna košara nagrada koje su pokupili u posljednje vrijeme govori kako je riječ o boljim primjercima u svojoj klasi cijene, a nama preo-

staje samo da provjerimo sami kako stvari stoje. CD6003 i PM6003 čine skladnu cjelinu, ne samo zvukom već i izgledom. Vanjskim oblikovanjem prate linije skupljih Marantzovih serija, i vjerujte, uživo izgledaju još bolje nego na slikama.

CD6003

USB opcija je izvrsna. Upikne se USB stik s MP3 sadržajima na njemu u player, odabere putem tipke na prednjoj ploči uređaja ili na daljinskom USB ulaz, i to je to. Player očita sadržaj diska i na ekranu prikaže o čemu se radi. Može se tada kretati kroz sadržaj USB-a, a glazba se reproducira putem ugrađenog DAC-

a i Marantzovog analognog stupnja. Slično je i kod korištenja iPoda, s time da su u tom slučaju na raspolaganju i mogućnosti upravljanja koje nudi sam iPod. Kad smo već spomenuli DAC, recimo kako je riječ o Crystalovom CS4398 D/A pretvaraču. Analogni filter izveden je pomoću poznatih Marantzovih modula, HDAM-SA i HDAM-SA2, temeljenim na diskretnim komponentama, dok je kao izlazni buffer korišten HDAMSA2. Za put signala odabrane su audiofilske komponente (otpornici, kondenzatori). Mehanizam CD-a je DV11VF, a radi dodatne stabilnosti kućište je ojačano i otežano dodatnom metalnom pločom smještenom www.hifimedia.hr

TEST ispod mehanizma. Pojačalo za slušalice izvedeno je pomoću operativnog pojačala, a signal do njega je proveden iz izlaznog buffera. Zanimljivo: CD je opremljen i tzv. pitch kontrolom, odnosno kontrolom visine tona, koju je moguće regulirati u koracima od +/-12. Za još malo boljeg zvuka, na daljinskom se nalazi i tipka SOUND MODE – njome se gasi displej i digitalni izlaz te se tako eliminiraju smetnje koje unose u zvuk.

Naravno da je ove dvije opcije moguće regulirati i zasebno. Na stražnjoj strani, osim analognih izlaza nalazimo i oba digitalna - optički i koaksijalni, priključke za sistemsku daljinsku kontrolu i IEC mrežnu utičnicu.

PM6003

Jednostavan u svojoj pojavnosti, PM na prednjoj ploči ipak skriva i poneki sadržaj više nego se čini na prvi pogled. Doduše, dominiraju veliki okretni gumbi za odabir ulaza i glasnoću, ali tu su još i tonske kontrole koje je moguće zaobići pridruženom tipkom Source Direct. S obzirom da uređaj posjeduje 4 para zvučničkih terminala – priprema za biwiring – na prednjoj su ploči tipke za njihovo uključivanje. Tko voli loudness za tiho slušanje, može, i on je tu.

Označavanje aktivnog ulaza izvedeno je plavim diodama smještenim u traku u sredini prednje stanice uređaja. Stražnja strana, osim pozlaćenih priključaka za 3 linijska ulaza, dva tape monitor ulaza i ulaza za gramofon sadrži još i spomenute pozlaćene zvučničke buksne, priključke za sistemsko daljinsko upravljanje i IEC mrežni priključak.

Integrirano pojačalo koristi current feedback topologiju (zahvaljujući Peteru Walkeru, poznatu još iz starih Quadovih pojačala) u izlaznom i pretpojačivačkom stupnju (i ovdje su korišteni CF HDAM moduli).

Transformator je niskoimpedancijski toroidalni, smješten u zaštitno kućište. Izlazna snaga ovako ustrojenog pojačala je 2x45W pri opterećenju od osam ohma. Raspoloživa snaga raste na 60 W po kanalu kod tereta od 4 ohma. Dovoljno za većinu zvučnika ove klase na tržištu.

Slušni test

Marantzi su u sustavu zamijenili CD player Exposure 3010s i integrirano pojačalo Peachtree Nova.

Za potrebe ovog prikaza, uređaji su poslušani kao kombinacija, i tek nakratko, odvojeno u poznatom sustavu kako bismo stekli potpuniju sliku o svakome od njih. Za počewww.hifimedia.hr

Uređaji za uložen novac nude mnogo, a poslužit će i kao temelj u stvaranju prvog ambicioznijeg audio sustava, kojega je moguće posložiti za okvirni iznos od 10.000 kn, uz pažljiv odabir zvučnika i kabela tak, ono što Marantzovoj kombinaciji odlično ide za rukom jest prenošenje atmosfere live snimki. Tu je odlično poslužio disk Jacqui Naylor, Live at the Plush Room. Čudnovata snimka, pomalo tamna i zagasita, ali s odličnom glazbom i glazbenicima.

Atmosfera snimke je prenesena vrlo uvjerljivo, a tome pridonose i sasvim jasno izraženi i inače pomalo skriveni zvukovi i šumovi. Tako se iz pozadine čuje lagano lupkanje palicom po rubu doboša, dok je Jacquin vokal taman i zagasit koliko treba, a klavir, uz ipak smanjenu definiciju i ponešto osakaćen u timbralnom smislu, sasvim lijepo uklopljen u pozornicu. Za uređaje ove klase, i više nego dobro. Hm, činele ipak nemaju onakav zvonki ton i definiciju kakvu smo navikli. Ali, budimo pošteni, obje komponente koštaju manje od onoga što su zagriženi audiofili spremni potrošiti na jedan mrežni kabel. Preslušavši od početka do kraja novi disk Tria Stanleya Clarkea, ostao sam pomalo zatečen koherentnim zvukom, slušljivim i zanimljivim.

Detalji nisu frcali na sve strane, a niti visokotonsko područje nije bilo krajnji domet definicije, čistoće i ekstenzije.

Pa niti bas baš nije bio osobito dubok, iako se na polju čvrstoće i definicije dobro držao spregnut s MG12.

Ne, nema ovdje eksplozije, pretjerivanja s detaljima, ultimativne ekstenzije u visokotonskom području ili beskonačnog odzvanjanja činela. Nisu one niti potpuno prirodne, a određena grubost nazire se i u srednjetonskom području. Međutim, ujednačena i fino posložena cjelina ipak je više nego zbroj sastavnih dijelova i time ova kombinacija pojačala i CD playera serije 6003 ima svoje potpuno opravdanje. U to smo se uvjerili i nakratko odvojivši komponente. Iako smatramo kako je CD player ponešto jači igrač u ovom dvojcu, i on je potpuno zabljesnuo tek u duetu s pojačalom.

Jednostavno, sinergija među uređajima je bila takva da toplo preporučamo korištenje u paru. Ovakvi kakvi jesu zasigurno će biti dobra okosnica u izgradnji kvalitetnog audio sustava.

U prilog toj tvrdnji ide i činjenica kako su uređaji s lakoćom predstavili eventualne razlike među interkonekcijskim i mrežnim kabelima i njihovu evaluaciju i usporedbu učinili relativno lakom i čujnom. Dovoljno su dobri, transparentni i detaljni da vam bez kompleksa pokažu kako podnose i vrlo kvalitetne interkonekte (mi smo u slušnom testu koristili Wireworld Equinox 6), koji možda i premašuju očekivanu cijenu za ožičenje u ovoj klasi uređaja. Osim što navedeno dovoljno govori o kvaliteti samih uređaja, šalje i poruku: ne štedjeti na žicama, zaslužujemo najbolje!

Zaključak

Marantz kombinacija CD playera i pojačala serije 6003 dobar je početak jednog prijateljstva. Pristupačne cijene, na mala vrata uvode vas u kvalitetnu reprodukciju glazbe. Unatoč nekim manama (pomalo neprirodno visokotonsko područje, grublji srednji, manjak autoritativnosti u basu) uređaji za uložen novac nude mnogo, a poslužit će i kao temelj u stvaranju prvog ambicioznijeg audio sustava,

USB ulaz na prednjoj ploči kojega je moguće posložiti za okvirni iznos od 10.000 kuna, uz pažljiv odabir zvučnika i kabela. Naravno da skuplji uređaji nude više: više finoće, više detalja, nježniji, mekši i protočniji zvuk uz definiraniji bas i prirodnije srednjotonsko područje. S druge strane, za malo novca, ova kombinacija nudi dobar zvuk i poneki sadržaj više, kao što je USB priključak.

MARANTZ CD 6003 D/A pretvarač Crystal CS4398

Frekvencisjki opseg 2Hz-20kHz

Dinamika 100dB

Odnos signal/šum 111dB

Dimenzije (ŠxVxD): 440x339x106mm

Masa 7kg

Cijena: 2.990kn

INFO: Renoprom, 01/3475 245, www.technomax.hr

MARANTZ PM 6003 Snaga pojačala 45/60W (8/4 Ohma RMS)

Frekvencisjki opseg 10Hz-70kHz(+0,-1dB)

Damping faktor 100

Ulazna osjetljivost MM - 2,2mV / 47kohm

Ulazna osjetljivost Line - 200mV / 20kohm

Potrošnja 110 W/ 0,4W Standby

Dimenzije (ŠxVxD): 440x369x104mm

Masa 7,3kg

Cijena: 2.990kn

INFO: www.technomax.hr

hi-fimedia #79

37

TEST

INDIANA LINE MUSA 105, MUSA 205

Muzikalnost, nenametljivost i uravnoteženost spektra provocirala je uspomenu na stare Indiana Line modele, ali i nametnula zaključak kako su ovo dva najbolja mala zvučnika koje je talijanska tvrtka napravila

piše: Tihomir Ivka

V

eć smo u nekoliko navrata pohvalili odnos kvalitete i cijene torinske tvrtke bez očitih ambicija da svoju gotovo 40-godišnju tradiciju izrade zvučnika agresivnije predstave izvan domaćeg tržišta. Naime, teško je u europskom, britanskom ili američkom tisku pronaći traga testovima Indiana Line zvučnika. Moglo bi se reći da su izvan Italije ignorirani; nezasluženo s obzirom da su naša iskustva sa serijama Arbour, HC i Tesi više nego pozitivna. Domaći uvoznik nedavno je obogatio ponudu s premium serijom u katalogu Indiana Linea – Musa zvučnici-

ma. Ovo premium ne treba shvatiti doslovno, barem ne u pogledu cijene jer najskuplji zvučnik u njihovom katalogu, trosistemski samostojeći Musa košta manje od pet tisuća kuna.

Tehnički opis

Pristigli modeli Musa 105 i 205 dvosistemskog su ustroja s identičnim jedinicama (26 mm visokotonac meke kupole i bassrednjetonac od 15 cm), razlikuje ih volumen kutije i izvedba bas refleks otvora. Indiana Line zvučnici su u pravilu slijedili pravilo da imaju otvor na dnu kutije što podrazumijeva šiljke za bookshelf zvučnike i nogice s dodatnom pločom i šiljcima

Male kutije za

veliku pozornicu

www.hifimedia.hr

TEST kod samostojećih. Musa 105 odstupa od tog pravila s otvorom na zadnjoj strani. Veći model također predstavlja određene inovacije; umjesto okrugle rupe na dnu zvučnika, na dno je pričvršćena debela ploča s širokim (a niskim) otvorom na prednjoj strani koja propušta najdublje tonove iz isto tako izrezanog otvora na donjoj strani kutije. Poput male transmisije, reklo bi se, no pogled unutar kutije otkriva da je riječ o klasičnom bas refleksu nešto nekonvencionalnije izvedbe. Razlika je i u terminalima, fino oblikovani pozlaćeni na 205 su biwiring, na 105 je terminal za jedan kabel. Kutije su lijepe u svom jednostavnom, decentnom dizajnu, napravljene od MDF-a obučenog u izvrsno finiširani u crvenkasti furnir ružinog drva. Da se što više približe idealu točkastog izvora zvuka, inženjeri Indiana Linea po prvi put su "spojili" visokotonac i bas tako da se donji rub okvira visokotonca preklapa s bas jedinicom.

Slušni test

Oba manja Musa zvučnika nisu donijeli bitnih iznenađenja – Indiana Line je ostala vjerna svojoj osnovnoj filozofiji zvuka; iz male kutije izvući puno basa i tamnijim karakterom osigurati topli i ugodni prirodni zvuk. Nakon dužeg inicijalnog neobaveznog druženja manji model 105 zasjao je s atraktivnom snimkom podcijenjenog albuma Hard post-punk skupine Gang Of Four. "Veliki" zvuk izlazio je iz malih kutija, toplina je bila očekivana s obzirom na Indiana Line prethodnike sličnog karaktera. Brzo se pokazalo da solidnost finiša nije samo šminka, kutija se dobro držala s dinamičkim naletima žustre ritam sekcije. "Magnificent Seven" grupe Clash pojačala je dojam stečen s napumpanom snimkom Gang Of Four – širina pozornice završit će na rubovima zvučnika, ali je privid rastegnutosti u dubinu fascinanatan.

Nijedan se dio zvučnog spektra nije isticao, kad bi se već tjerao mak na konac Musa 105 je malo "poboldan" tamo gdje bi se to najmanje očekivalo – u basu. Mala kutija imponira snagom, no kod snimki s teškim bas područjem na većim glasnoćama, 105 zna popustiti uzde u kontroli basa, recimo Beckov glas u pjesmi "Cold Brains" bio je razgovijetan i prirodan, akustična gitawww.hifimedia.hr

ra je zvučala timbralno ispravno i vibrantno, no tmasti bas će bas povariti definiciju donjeg spektra. To je jedini trenutak na testu kad je Musa 105 pokušao biti veći nego što objektivno jest. Model 205 s većim volumenom i drugačije riješenim bas refleksom nije s istom snimkom imao tih problema.

Doduše, 105 je teže zauzdavao duboke tonove s Beckovog CDa uparen s Marantz pojačalom. S Onkyom nešto tanje i svjetlije naravi taj je moment eliminiran, kao i udaljavanjem zvučnika od stražnjeg zida. U svakom slučaju, 105 u danim okolnostima i sustavu nije trpio blizinu stražnjeg zida.

Uživo snimljen Portishead išao je na ruku novim IL zvučnicima; u "All Mine" ukazala se lijepo raspoređena pozornica s bubnjem dolje lijevo u dubini zvučne slike, brass sekcijom malo gore desnom i krasnim glasom Beth Gibbons u sredini. Čisto informativno – s obzirom da je u ovoj klasi izlišno tražiti od sustava da "rastegne" veliki simfonijski orkestar - u playeru se našla i izvedba Mahlerova 4. simfonija za nešto manji komorni orkestar. Musa 105 je ugodno iznenadio, svirao toplo i stvarao dojam lijepe cjeline, 205 je uspio dodatno produbiti pozornicu i poslagati violine, čela i bas u prostor. S vremenom, dva para talijanskih zvučnika sve su se više uvlačila pod kožu. Na kraju, reprodukcija gotovo 50 godina stare snimke "Waltz For Debbie" u potpunosti je razoružala potpisnika ovih redova jer su alt saksofon "Cannonballa" Adderleya i klavir Billa Evansa zvučali tako svježe, stvarno i prirodno.

Zaključak

Musa 105 i 205 imaju iste jedinice i reznu frekvenciju, imaju i isti karakter u gornjem spektru. No veličina kutije i zvedba bas refleks otvora je bitna, 205 bolje vlada donjim registrima, jednostavno dinamika visokih i srednjih tonova koju dijeli s modelom 105, stoji na solidnijem bas temelju, što diže ukupan dojam za jednu stepenicu. Drugim riječima, Musa 205 vrijedi petstotinjak kuna više od manjeg modela. Generalno, muzikalnost, nenametljivost i uravnoteženost spektra provocirala je uspomenu na stare Indiana Line modele, ali i nametnula zaključak kako su ovo dva najbolja mala zvučnika koje je tali-

INDIANA LINE MUSA 105 Preporučena snaga pojačala: 30-80 W

Osjetljivost: 90dB (2.83 V/1m)

Impedancija: 4-8 oma

Frekvencijski opseg: 52-22000 Hz

Bas: 15 cm

Visokotonac: 2,6 cm – meka kupola

Dimenzije (ŠxVxD): 155 x 260 x 252 mm

Masa 3,9 kg

Cijena: 2.161,73 kn

INFO: Oktava d.o.o., tel. 01/2334 324, www.oktava.hr

janska tvrtka napravila. Treba pripaziti na izbor amplifikacije, test je pokazao da bi pojačalo svjetlijeg karaktera moglo donijeti više detalja, zategnuti bas, bez da našteti muzikalnosti.

Zvučnici su se pokazali vrlo prilagodljivi i univerzalni što se tiče predložaka. Iskustvo govori da će se mali zvučnici tamnije naravi puno bolje slagati s modernijim produkcijama, oštrijim, a instrumentalno nezahtjevnim rockom, no vrlo rijetko se naleti da zablistaju u delikatnijem jazzu ili klasičnoj glazbi, kao što je slučaj s Musa 105 i 205 zvučnicima.

Korištena glazba: Beck – Mutations (Geffen),1998.

• Adderley/Evans – Know What I Mean? (Riverside), 1961., remaster 1987. • Gang Of Four – Hard (EMI), 1983., reizdanje 2008. • The Clash – Sandinista (Epic), 1980. • Gustav Mahler, Simfonija br. 4 - Smithsonian Chamber Players (Dorian recordings) – 2003. • Portishead – Roseland NYC Live (Go Beat), 1998.

Sustav Pojačala: Marantz PM6010 OSE, Onkyo A-9211; Player: Oppo DV980H; Kablovi: Tara Labs Klara, Wirewprld Solstice

INDIANA LINE MUSA 205 Preporučena snaga pojačala: 30-100 W

Osjetljivost:

PREPORUKA

90dB (2.83 V/1m)

Impedancija: 4-8 oma

Frekvencijski opseg: 46-22000 Hz

Bas: 15 cm

Visokotonac: 2,6 cm – meka kupola

Dimenzije (ŠxVxD): 170 x 310 x 292 mm

Masa 5,5 kg

Cijena: 2.616,83 kn

INFO: Oktava d.o.o., tel. 01/2334 324, www.oktava.hr

hi-fimedia #79

39

TEST GRADO SR60i

Novi sjaj legendarnih slušalica SR60i su neutralnije, slušalice čišćeg zvuka s izraženijim, bolje definiranim basom te širom pozornicom u odnosu na stari SR60 model piše: Ivan Dobranović

G

rado Labs se već niz godina povodio uzrečicom "If it ain’t broken, don’t fix it", što u slobodnom prijevodu znači "Ne popravljaj ono što nije pokvareno". Tako je ta obiteljska tvrtka smještena u New Yorku (Brooklyn) do nedavno proizvodila slušalice u neizmijenjenom obliku, onakve kakve su izašle iz te tvornice prije 15 godina.

Prošle godine su odlučili udahnuti malo svježeg zraka u sve svoje slušalice pa su ove godine izašli dorađeni, unaprijeđeni modeli slušalica sa sufiksom "i".

Tehnički opis

Tako su i nadaleko hvaljene SR60 unaprijeđene, iako se letimičnim pogledom na nove SR60i to ne primjećuje. Kod novih slušalica Grado je i dalje ostao dosljedan svojemu jedinstvenom retro dizajnu koji je postao vizualni zaštitni znak Grado slušalica. Usporedbom SR60i i starih SR60 (koje i osobno posjedujem zadnjih par godina), vidi se da novi model krasi veće kućište zvučničkih jedinica, napravljeno po uzoru na SR325is model. Osim toga, slušalice su dobile nove spužvice, izmijenjene zvučničke jedinice i kabel.

Sav trud uložen pri projektiranju SR60i i svaka promjena u odnosu na SR60 usmjerena je u poboljšanje kvalitete zvuka. To se odmah može i primijetiti direktno usporedbom starog i novog modela. Zahvaljujući preinakama i dobrim ušima u Gradu, SR60i model u odnosu na stari SR60 zvuči zrelije, uglađenije.

Zvuk

Slušajući Jojo Mayera i njegov Nerve, zahvaljujući količini detalja koje SR60i isporučuju slušatelju, primjetan je svaki udarac palice kojom ovaj virtuoz maltretira svoje bubnjeve. Svejedno, radilo se o hiphopu, rocku, popu ili ozbiljnijoj glazbi, dobro definiran, čvrst bas išao je duboko, ali nije bio nenametljiv prema ostatku spektra. Dok je neutralna reprodukcija srednjih tonova omogućila da glas Rebecce Pidgeon zvuči prirodno, s dobrom dozom prozračnosti u snimci, došla je do izražaja širina pozornice koja obuhvaća pro-

40

hi-fimedia #79

stor izvan okvira glave. Kao šlag na torti stoje ugodni i kontrolirani visoki, koji upotpunjuju odličan dojam o SR60i. Zahvaljujući neutralnosti dobiva se dojam kako SR60i prikazuju glazbu bez miješanja u nju, već imaju ulogu vrata koja povezuju slušatelja i glazbu.

SR60i nisu izbirljive prema vrsti i izvoru glazbe, kao ni prema kvaliteti glazbenog materijala. Tako da se mogu bez ikakvih problema koristiti s prijenosnim Mp3 playerima, ali kako je riječ o slušalicama otvorenog tipa koje su prvenstveno namijenjene kućnoj upotrebi, osim što će biti čujne u bližoj okolini do slušatelja će dopirati vanjski zvukovi što umanjuje užitak pri slušanju.

Zaključak

Ipak je dobro što se ljudi iz Grado Labsa nisu doslovno držali uzrečice s početka teksta jer su sa SR60i dobili neutralnije, slušalice čišćeg zvuka s izraženijim, bolje definiranim basom te širom pozornicom u odnosu na stari SR60 model. Iako se ne radi o najudobnijim slušalicama na svijetu i izgledaju kao slušalice njemačkog veziste iz drugog svjetskog rata, zahvaljujući hipnotičkim utjecajem koji zvuk SR60i ima na slušatelja to postaje savršeno nebitno. Zaista je nevjerojatno kako dobro mogu zvučati slušalice koje koštaju manje od 600kn.

Korištena glazba: Rebecca Pidgeon - Raven (Chesky) 1994. • Ray Charles - Genius Loves Company (EMI) 2004. • Eagles of Death Metal - Heart On (Downtown Music) 2008. • Jojo Mayer's Nerve - Prohibited Beats (BNS Sessions) 2009. • Zero 7 - Simple Things (Palm Pictures) 2001.

GRADO SR60i Osjetljivost (1mV): 98 dB

Konektor: 3.5 mm, 6.3 mm adapter

Dužina kabela: 2.5 m

Masa 125 g

Cijena: 570 kn

INFO:

Audiocentar, tel: 01/2334 764, www.audiocentar.hr

www.hifimedia.hr

DAR IZNENAÄ?ENJA MOĹ˝E BITI OVAKO JEDNOSTAVAN

ZA TEBE

ZA MENE

ZA SVE

JBL CreatureÂ&#x2C6; III

JBL On StageÂ&#x2C6; IIIP

JBL RadialÂ&#x160; Micro

Aktivni satelitski zvuÄ?nici i subwoofer.

Prijenosna zvuÄ?niÄ?ka baza za iPod i iPhone.

ZvuÄ?niÄ?ka baza za iPod visokih performansi.

JBL, OBLIKUJE VAĹ ZVUK Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o.

GunduliÄ&#x2021;eva 26a, Split tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 info@mediaaudio.hr. www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK PreradoviÄ&#x2021;eva 8, Zagreb tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK GunduliÄ&#x2021;eva 20a, Split, tel. 021/380 117

Š 2009 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridrĹžana. JBL i Creature su zaĹĄtitni znakovi Harman International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. *ZaĹĄtitni znak On Stage koristi se uz dozvolu OSA International, Inc. JBL Radial je zaĹĄtitni znak Harman International Industries, Incorporated. iPod je zaĹĄtitni znak Apple Inc., registriran u SAD-u i drugim zemljama. iPhone je zaĹĄtitni znak Apple Inc., registriran u SAD-u i drugim zemljama. iPod/iPhone nije ukljuÄ?en. Oznaka â&#x20AC;&#x17E;Made for iPodâ&#x20AC;&#x153; znaÄ?i da je ureÄ&#x2018;aj dizajniran posebno za iPod ureÄ&#x2018;aje, te udovoljava standardima koje propisuje Apple. Oznaka â&#x20AC;&#x17E;Works with iPhoneâ&#x20AC;&#x153; znaÄ?i da je elektriÄ?ni ureÄ&#x2018;aj dizajniran posebno za iPhone ureÄ&#x2018;aje, te udovoljava standardima koje propisuje Apple. Apple ne prihvaÄ&#x2021;a odgovornost za rad ureÄ&#x2018;aja ili usklaÄ&#x2018;enost sa sigurnosnim i zakonskim standardima. ZnaÄ?ajke, specifikacije i izgled podloĹžni su izmjenama bez prethodne najave.

Doživite novu dimenziju ku�nog kina

Best Home Cinema Receiver 2009-2010 Denon AVR-1910

AVR-1910 High Denition AV receiver | DBP-2010 Blu-ray Player

King Cross Zagreb Škorpikova 34 - Jankomir • tel. 01/3475 250, -245

Tower Center Rijeka J.P. Kamova 81a - Pe�ine • tel: 051/444 040, -021

Outlet Store Sv. Nedelja Ljubljanska c. 4 • tel. 01/3330 946

Garden Mall Zagreb Oporove�ka 14 - Dubrava • tel. 01/ 5556 590

PTC Joker Split Put Brodarice 6 • tel: 021/444 000, -001

STC Sisak Ivana Fistrovi�a 23 tel. 044/492 600

Shoppingcity West Gate Zapreši�ka ul. 2, Donja Bistra • tel. 01/ 5556 400

City Galleria Zadar Murvi�ka 1 • tel: 023/494 333

HomeVision s

u

r

r

o

u

n

d

•

d

v

d

•

v

i

d

e

o

LG podržava OLED TV LG je nedavno predstavio vrlo ambiciozan dugoročni plan za proizvodnju OLED TV panela većih od 40 inča (102 cm), koji bi se mogli naći u prodaji do 2012. godine. LG predviđa da će do 2016. godine troškovi proizvodnje iznositi značajno manje nego što sada iznose za proizvodnju konvencionalnih LCD panela. OLED ekrani proizvode daleko jasnije i čišće slike, s boljom razinom crne od sadašnjih LCD panela, a njihova debljina je usporediva s debljinom klasičnih slika koje ljudi stavljaju na zid. LG je nedavno otkrio planove i za puštanje na tržište 38 cm ekrana (15 inča), s rezolucijom od 1366 x 768 do kraja 2009. Modeli od 51 cm (20 inča) stići će na tržište u 2010., modeli od 76 cm (30-inča) u 2011., te oni od 102 cm (40-inča) u 2012 godini. U početku će svi modeli biti ipak nešto skuplji nego klasični LCD paneli, ali ubrzo će slijediti faza snižavanja cijene, barem se tako nadaju u LG-u. INFO: www.lge.hr

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #79

43

video news

Harman Kardon predstavlja top model AV receivera AVR 760 Harman Kardon je predstavio novi vodeći model audio/video receivera AVR 760. Riječ je o 7.2-kanalnom receiveru koji sadrži komplet značajki i tehnologija u samom vrhu audio industrije, te redefinira najnovija dostignuća u dizajnu high-end A/V receivera.

Također je predstavljen i uređaj Harman Kardon AVR 660, napredni 7.1-kanalni audio/video receiver s širokim mogućnostima primjene i jednostavnim sučeljem. Novi minimalistički dizajn proizvoda naglašava eleganciju uređaja AVR 760 i AVR 660, s profinjenim zaobljenim rubovima, donjim panelom u sjajnoj crnoj i tamnoj grafitnoj boji i diskretnim bijelim osvjetljenjem.

Harman Kardon AVR 760 sadrži četiri HDMI ulaza i podržava Faroudja DCDi Cinema digitalnu video obradu koja koristi Torino chipset posljednje generacije te omogućava povećanje rezolucije i kvalitete izlaznog signala do 1080p iz svih video izvora. Nadalje, uređaj AVR 760 kompatibilan je sa HDMI V1.3a Deep Color uređajima.

Ovaj je model receivera jedan od prvih koji podržava Dolby Volume tehnologiju. Dolby Volume omogućava konstantnu razinu zvuka preko širokog raspona sadržaja, programiranja kanala ili izvora.

Korištenjem psihoakustičkog modela ljudskog uha, Dolby Volume

Nova Eko Philips Aurea Philips je predstavio novu generaciju Aurea LCD-a s ugrađenom Philipsovom tehnologijom LED osvjetljenja, jednog od najnaprednijih modela na tržištu. Unaprjeđenja novog modela usmjerena su na dodatno poboljšanje kvalitete slike i zvuka, potpuni audio vizualni doživljaj uz dodatne mogućnosti, ali i na ekološki utjecaj LCD-a. LED

44

hi-fimedia #79

analizira, mjeri i kontrolira primljene razine jakosti zvuka. Dolby Volume nadopunjava raspon Dolby audio tehnologija, uključujući Dolby Digital, Dolby Digital Plus i Dolby TrueHD. Model AVR 760 također ima opciju DTS-HD Master Audio dekodiranja te može obrađivati 7.1-kanalni PCM audio signal koji dolazi preko HDMI ulaza. AVR 760 također podržava i USB ulaz za reprodukciju MP3 ili WMA glazbenih datoteka s USB memorija.

USB ulaz može se koristiti i za audio streaming s računala i za jednostavnu nadogradnju softvera (prema potrebi). Omogućen je i streaming glazbe s uređaja preko kućne mreže, a receiver podržava i Internet radio tuner.

AVR 760 je prvi AV receiver koji sadrži najnoviju generaciju Texas Instruments Aureus DA710 procesora audio digitalnog signala u sklopu dual-DSP izvedbe. AVR 760 ima i opciju multiroom audio i video reprodukcije za spojene A/V izvore, uključujući iPod. Podržava multiroom izlaze za pretpojačalo i video izlaze, sekciju pojačala osvjetljenje omogućava oko 40 posto uštede struje u odnosu na klasične modele. Novi model Auree označen je i EU ECO znakom kojim je potvrđena veća energetska učinkovitost, izrada bez uporabe štetnih materijala te garantirano jednostavno recikliranje proizvoda.

Jedinstveno iskustvo osigurano je Ambilight Active Frame tehnologijom koja koristi 250 LED lampica i stvara svijetleći okvir oko ekrana.

Ambilight automatski prilagođava jačinu osvjetljenja i boje koje projicira na okolne zidove prema slici koja se prikazuje na ekranu osiguravajući još intenzivnije iskustvo gledanja bez umora očiju. Uz tehnologije Perfect Natural Motion i 100 Hz Clear LCD koje dodatno poboljšavaju kvalitetu slike neovisno o izvoru čineći ju oštrom i jasnom pri brzim izmjenama pokreta, Philips je osigurao i kvalitetan zvuk zahvaljujući ugrađenim nevidljivim zvučnicima od 15W. Kao dodatnu mogućnost, nova generacija Auree ima ugrađen i NetTV za brzo i lako povezivanje na internet i pregledavanje omiljenih popularnih internetskih stranica na velikom TV ekranu.

Atraktivan tanak dizajn nove Auree uključuje prednju stranu od punog stakla, a osim LCD-a, Philips je posebno dizajnirao i daljinski upravljač ovalnog oblika s kliznim otvaranjem za jednostavniju i praktičniju uporabu. Aurea ima ugrađen DVB-T HDTV tuner, a jednostavno povezivanje s ostalim uređajima omogućeno je putem pet HDMI priključaka, WiFi bežičnom mrežom, Ethernet priključkom te PC linkom (DNLA).

Nova Philipsova Aurea, veličine dijagonale 40 inča, može se kupiti u svim bolje opremljenim trgovinama s tehničkom opremom po cijeni od 29.990,00 kuna. INFO: www.philips.hr

www.hifimedia.hr

koje se može koristiti u 7.2-kanalnom načinu rada ili u konfiguraciji koja se sastoji od 5.1-plus-stereo izlaza za drugu lokaciju, i Zone II daljinski upravljač. Receiver podržava i A-BUS sustav za jednostavno povezivanje audio sustava na više lokacija, i to uz pomoć jednog kabela kat. 5 kojim se povezuje receiver u jednoj prostoriji i Harman Kardon AB2 ili AB1 zidni kontrolni modul u drugoj prostoriji.

Model AVR 660 podržava većinu funkcija uređaja AVR 760, uključujući HDMI V1.3a sa Deep Color funkcijom; višekanalni PCM digitalni audio signal iz HDMI izvora; Faroudja DCDi Cinema video obradu i povećanje razlučljivosti; Dolby TrueHD i DTS-HD Master Audio dekodiranje; mogućnost multiroom audio reprodukcije s povezivanjem na A-BUS modul.Oba uređaja, AVR 760 i AVR 660 podržavaju novi Harman Kardon dizajn prikaza izbornika.

Višejezični izbornik u HD tehnici i s punim rasponom boja koristi slike i tekst kako bi jednostavno vodio korisnika kroz postupak

unošenja postavki za sustav kućnog kina, uz provjeravanje spojeva i konfiguracije komponenti. Grafičko sučelje visoke rezolucije koristi tehniku pod nazivom alfa blending kako bi prikaz izbornika ostao djelomično proziran, s tim da je video slika vidljiva tijekom prikaza izbornika. Oba modela modeli receivera podržavaju zaštićenu Harman Kardon tehnologiju za automatsko kalibriranje sustava.

Uređaji AVR760 i AVR 660 dolaze u paketu s Harman Kardon The Bridge II terminalom za iPod uređaje. Oba uređaja sadrže snažnu širokopojasnu sekciju pojačala. Isto tako sadrže sustave za regulaciju dubokih tonova (Quadruple-Crossover Bass-Management Systems) za optimizaciju reprodukcije za sve zvučnike koje čine sustav kućnog kina, i podržavaju zaštićenu Logic 7 audio tehnologiju koja doprinosi vjernosti reprodukcije surround zvuka.

Oba modela mogu se nabaviti kod domaćeg zastupnika po nižim cijenama nego u EU. AVR660 košta 13.480 kuna, a AVR 16.980 kuna. INFO: Media Audio, Tel. 01/485 4297, www.mediaaudio.hr

DVDO EDGE Imate HD televizor, a nemate što gledati u HD kvaliteti?

Mi nudimo rješenje!

Uz pomoć DVDO EDGE video procesora od sada možete gledati bilo koji video signal u Full HD (1080p) rezoluciji.

DVDO EDGE, tako jednostavno rješenje!

Više informacija potražite na www.dvdo.com i www.audiocentar.hr

DFG SDFGDFG DGPPSDF GPOS DFHPO SPDOHSakciji!

DOPFHSDF G Iskoristite 20% popusta na promotivnoj www.hifimedia.hr

hi-fimedia #79

45

video news

Sharp LED TV na akciji Iako su tek prije par mjeseci predstavili svoje dvije nove serije LCD televizora s potpunim pozadinskim LED osvjetljenjem, Sharp je odlučio agresivno nastupiti na tržištu s akcijskim snižavanjem cijena za seriju LE600. Ova serija dolazi u dijagonalama ekrana od 32, 40 i 46 inča, LCD panel je izrađen po najnovijoj tehnologiji koja podržava full HD rezoluciju (1920x1080p), ugrađen je DVB-T prijemnik, ima mogućnost direktnog spajanja na internet i 50Hz osvježavanje panela. Sharp je u ovoj seriji postavio LED iza cijele površine panela čime se osvjetljenje ravnomjerno disperzira iza difuzora, što rezultira vjernim i jasnim bojama. Nova vrsta panela koja se koristi u ovim serijama nosi oznaku X-Gen i podržava 10bit procesiranje i novu tehnologiju kontrole pikseliranja. Razina kontrasta je viša od 2.000.000:1 uz trenutno najmanju potrošnju energije.

Svi televizori iz serije imaju po četiri HDMI 1.3 konekcije i dva komponentna video ulaza, RS-232C priključak i PC ulaz tako da se TV može koristiti kao PC monitor. Akcijska cijena je 6.499kn za 32-inčni model, 9.649kn za 40-inčni i 12.899kn za 52-inčnu verziju. INFO: Utema, tel. 01/3436 450, www.utema.hr

Yamahin novi soundbar YHT-S400 Yamaha je začetnik tzv. soundbar proizvoda, pa nimalo ne čudi njihovo stalno usavršavanje. Yamaha sada nudi jedinstveni paket za kućno kino s iznimno tankim prednjim zvučnikom (NS-BR300), koji se uklapa gotovo sa bilo kojim TV-om, a s njim dolazi i subwoofer s integriranim receiverom (SR-300). Zvučnička jedinica NS-BR300 je napravljena za uporabu s TV-om veličine od 82 do 127 cm. Ovaj paket može prihvatiti HD audio signale (linearni PCM prijenos) s Blu-ray playera.

Tri HDMI ulaza znače da možete povezati čak tri različita HD izvora, kako bi upotpunili doživljaj kućnog kina. Za razliku od drugih sličnih uređaja koji proizvode tzv.

“Virtual Surround” sustav, Yamaha koristi „SURROUND AIR XTREME“ koji zaista omogućuje prepoznavanje zvukova koji se nalaze ispred i iza slušatelja. SURROUND AIR XTREME omogućuje čak i raspoznavanje surround zvuka iz 7-kanalnih izvora.

Tu je još jedna nova tehnologija sadržanu u Yamahinom YHT S400 kućnom kino paketu - „ Extended Stereo“. Ova funkcija omogućuje širu stereo sliku, iako zvuk

dolazi iz jedne kutije. Kada je Yamaha YHTS400 povezan s kompatibilnom TVom, kao što je na primjer Panasonic VIERA Link TV, „paket“ će se uključivati i isključivati zajedno s TV-om, a možete tada koristiti i daljinski od TV-a za upravljanje glasnoćom na YHT-S400. Od ostalih mogućnosti tu je: „UniVolume“ - čuva glasnoću zvuka (tijekom TV programa i reklama zvuk je na istoj razini), ugrađeni FM tuner, iPod kompatibilnost s opcijskim Yamahinim univerzalnom prihvatnom stanicom YDS-11, Bluetooth kompatibilnost s Yamaha Bluetooth bežičnim audio prijemnikom (YBA-10), „Compressed Music Enhancer“ i četiri surround moda, ugrađeno digitalno pojačalo (250W ukupne snage: 50W x 3 + 100W subwoofer).

INFO: www.novebojezvuka.hr

www.hifimedia.hr

Grundig Fine Arts LED LCD TV Grunding je predstavio novi model iz prestižne Fine Arts serije dijagonale od 102 cm (40 inča) asketske strukture od metala i stakla, a unutar kućišta skrivaju se najprikladnije tehnologije za prikaz slike i zvuka. Kao prvo, poboljšanje se odnosi na EDGE-LED pozadinsko osvjetljenje LCD ekrana. Edge-LED televizori, u usporedbi sa uobičajenim LCD televizorima imaju značajno bolji kontrast i svjetlinu slike, te kvalitetniji prikaz tamnih boja, a troše do 40 posto manje energije i omogućavaju prikaz šireg spektra boja. LCD ima potpunu HD rezoluciju od 1080p, a koristi 100 Hz za osvježavanje slike. Za prijem digitalnog signala uređaj je opremljen MPEG-4 DVB-C i DVB-T prijemnikom, što pokriva sve sadašnje standarde. Ovaj LCD drugačijim od ostalih na tržištu čini mogućnost snimanja kroz USB priključak bilo koje vrste digitalnog televizijskog (kablovskog, zemaljskog, satelitskog) sadržaja na vanjski USB uređaj. To je zaista jedinstvena mogućnost koja može zamijeniti stacionarni HDD/DVD snimač. Snimanjem se može započeti odmah, u neko drugo određeno vrijeme ili označavanjem željenih programa putem Elektroničkog vodiča (EPG). „Timeshift „ tehnologija omogućava gledateljima početak gledanja snimanog sadržaja od početka, čak i ako je emitiranje već počelo (podržava kašnjenje do 10 minuta). Sve u svemu, odlična mogućnost. Uređaj bi trebao biti dostupan u Hrvatskoj već od početka prosinca 2009. godine, a cijena bi trebala biti oko 12.000,00 kuna. INFO: www.grundig-intermedia.hr

Sony BRAVIA ZX5 Elektronski div Sony na tržište pušta dva nova HD LCD TV-a s bežičnim spajanjem i LED pozadinskim osvjetljenjem smještenim po rubu panela (LED edge). Novi BRAVIA televizori serije ZX5 sadrže dvije različite veličine ekrana i to 117 cm (KDL-46ZX5) i 132 cm (KDL-52ZX5). Oba imaju isti, vrlo elegantan dizajn i vrlo su tanki.

Veći model ima debljinu od svega 16.6mm, a model od 117 cm 15.8mm. Ovakva tankoća samih LCD-a uvjetovala je da se dio elektronike prijemnika postavi u zasebnu kutiju izvan TV-a.

Svi signali će prema TV-u „putovati“ bežično, pa neće biti potrebe za nikakvim žičanim priključivanjem. Takav bežični prijenos podataka neće smetati potpunoj podršci HD rezolucije od 1080p. Uz analogni TVprijemik, DVB-T i DVB-C prijemnik, tu su i četiri HDMI priključka, jedan USB priključak i mrežni priključak.

Osim toga, novi BRAVIA televizori nude i DLNA podršku čime će pomoći svakom korisniku da napravi svoju DLNA kućnu mrežu, te primiti podatke kao što su video, glazba ili slike. Na primjer, slike se mogu prenositi s osobnog računala na TV i gledati kao slideshow. Sonyeva ZX5 serija koristi najnoviju “Flow Motion 200” tehniku koja omogućuje još jedan pomak unaprijed za kvalitetniji prikaz slike kod brzih pokreta na LCD-u. Koristi novu garanciju procesiranja slike “BRAVIA ENGINE 3” koja povećava jasnoću slike različitih video standarda od HD-Videa, DVD materijala ili tradicionalne televizije. Oba modela su nabavljiva u Japanu, veći za sedam, a manji za 6000 dolara. U Europi se očekuju početkom 2010.godine. INFO: www.sony.hr www.hifimedia.hr

Denon DBP-4010UD

Denon će početkom prosinca na tržište pustiti svoj novi univerzalni Blu-ray player oznake DBP-4010UD (434 x 137 x 383 mm/ 10 kg).

Osim Blu-ray diskova moći će reproducirati DVD-Audio i SACD glazbene diskove pored standardnih CD-a, plus AVCHD, DivX, JPEG, MP3, WMA, AAC i WAV datoteka s DVD-a ili SD (SDHC) kartica putem priključka na prednjoj strani uređaja. Svi stražnji A/V priključci su pozlaćeni, a preko mrežnog priključka Blu-ray playeru je omogućena BD-Live kompatibilnost, te preuzimanje novih firmwarea. Denon koristi svoj mehanizam Blu-raya, tzv. S.V.H., koji stvara minimalnu vibraciju, pruža tihi rad i visoku preciznost.

U smanjenju vibracija dodatno pomaže Direct Mechanical Ground konstrukcija i višeslojno podvozje kućišta. Niti video sekcija nije zapostavljena, pa je tako tu Anchor Bay’s VRS ABT-2010 za video

obradu u isprepletenom i progresivnom načina rada za sve rezolucije do 1080. „Denonov Pixel Image Correction“ (D.P.I.C) dodatno digitalno smanjuje šum na slici. Svi elektronički A/V sklopovi, bilo oni digitalni ili analogni su odvojeni, pa nikakve interferencije ne bi trebalo biti između njih. Na audio strani, player koristi Advanced AL24 obradu poznatu još iz prijašnjih Denonovih uređaja. Osim toga, ovaj Blu-ray je pogodan za povezivanje s ostalim Denonovim uređajima pomoću 4. generacije Denon Linka, koji gotovo iskorenjuje podrhtavanje signala. Novi Denonov Blu-ray player DBP4010UD bit će dostupan u crnoj ili srebrnoj boji, a očekivana cijena u Englekoj iznosi 1.900 funti. Cijena: 11.990 kn.

INFO: Renoprom, tel. 01/3475-245, www.technomax.hr hi-fimedia #79

47

TEST

LG BD390

Siguran korak naprijed p i š e : D u b r a v k o To p l a k

BD 390 je dorađena verzija modela BD 370. I dok se u LGu nisu pozabavili zvukom, daljinskim upravljačem i reprodukcijom DVDa, sliku s Blu-ray formata dotjerali su do najbolje u klasi

T

vrtka LG osim LCD TV-a, intenzivno razvija i svoje Bluray playere. U prošlom broju HiFi medije mogli ste pročitati test njihovog BD370 modela. Sve kritike koje su upućene ovom modelu u LG-u su očigledno vrlo ozbiljno shvaćene pa su brzo na tržište pustili nešto dorađeniji i skuplji model oznake BD390. BD390 ima mnoge sličnosti s mlađim bratom, ali puno toga je kod njega dorađeno i poboljšano, iako su neke manjkavosti i dalje prisutne. BD390 izgledom je puno ozbiljniji nego mlađi brat. Prednja strana Blu-raya u potpunosti je "obučena" u sjajnu i reflektirajuću crnu plastiku, sa srebrnom gornjom rubnom trakom

i velikim srebrnim nogama ispod.

LCD ekran je veliki i informativan, a svijetli bijelom bojom, što ga čini vrlo čitljivim i s veće udaljenosti.

Zatamniti njegovu jačinu svjetlosti nije moguće. Tu su i četiri funkcijske tipke za kontrolu reprodukcije na desnoj strani, zajedno s plastičnim poklopcem, koji skriva prednji USB priključak. Interesantno je izvedena funkcija osvjetljenja tih tipki. Kada se Blu-ray uključuje, funkcijske tipke polagano počinju svijetliti, jedna za drugom s lijeva na desno, a obrnuto kada se uređaj isključuje, što je vrlo efektno.

Na različitost A/V priključaka sa stražnje strane LG Blu-raya nema prigovora, a jedino što ga razliku-

TEST je od mlađeg brata je 7.1 analogni audio izlaz iz surround dekodera.

Ovim je omogućeno priključivanje na starije A/V receivere koji u sebi nemaju nove surround HD dekodere, jer LG dekoder podržava Dolby TrueHD i DTS-HD Master Audio dekodiranje. Prednji USB priključak podržava profil 2.0, te ne služi samo za snimanje BD-Live značajki dostupnih na nekim Blu-ray filmovima, nego ima puno svestraniju namjenu. Za BD-Live funkciju player je opremljen internom 1 GB memorijom, ugrađenom na elektroničku ploču. Kroz USB je moguće reproducirati video, glazbu ili fotografije, s podrškom za mnoštvo različitih formata: MP3, JPEG, PNG, WMA, DivX, HD, XVID, pa čak i MKV. Odlično je što se mogu koristiti različite veličine datoteka za što bolju kvalitetu, a prepoznaje i više HD codeca, kao što je VOB (MPEG) i AVCHD, te prepoznaje čak i HD DivX certifikat. Priključivanjem BD390 pomoću USB-a s nekim vanjskim tvrdim diskom dodatno se obogaćuje ionako impresivna kućna "zabava". Sve vrste sadržaja odlikuje jako dobra kvaliteta prikaza. Ovaj Blu–ray skriva još jednu dodatnu multimedijalnu zabavu. Osim što je opremljen mrežnim priključkom, usklađen je i s bržom specifikacijom propusnosti bežične WiFi mreže - 802.11n (on će i dalje

raditi sa sporijim 802.11b / g mrežama). To znači da ukoliko imate prikladan bežični usmjerivač, ne samo da možete pristupiti funkciji poput spomenute BD-Live, nego ćete nadogradnje pomoću firmwarea obnavljati s istom brzinom kao i kod žičanog LAN priključka, te ćete također moći skidati HD video podatke iz PC-a.

Uz sve to, BD390 odlikuju unaprijeđene online mogućnosti, jer pristupa YouTubeu video sadržajima, što korisnicima omogućuje pristup širokoj kolekciji dodatne virtualne zabave, koja nadilazi samu reprodukciju bilo kojeg medija reproduciranog na ovom Blu-ray playeru.

Pritiskom tipke "Home" na daljinskom upravljaču prikazuje se glavni izbornik (Home menu) na TV ekranu, koji je podijeljen na 6 različitih "kućica": Movie, Photo, Music, My Media, YouTube, i Setup. U biti, pristup svim izbornicima i njihova uporaba je jako jednostavna i intuitivna, pa korisniku neće predstavljati nikakav problem podešavanje svih njegovih parametara. Različito obojani izbornici dodatno olakšavaju snalaženje i podešavanje svih parametara. Kod priključivanja na Internet pomoću mrežnog priključka nije bilo nikakvih problema, jer je Blu-ray uređaj uredno automatski podesio sve potrebne parametre pa je pristup YouTubeu bio "bezbolan". S obzirom na ugra-

đene surround dekodere potrebno je podesiti njihove uobičajene parametre, udaljenost zvučnika od slušatelja, veličinu zvučnih kutija, itd.. Na žalost, izlazna razina zvuka za svaki pojedini kanal, napravljena je samo u tri različita koraka, odnosno jačine, čime nije moguće fino i precizno podesiti zvučni balans između pojedinih kanala. Zapravo, gotovo je nemoguće ispravno podesiti zvuk, osim ako se korisnik ne nalazi u savršenoj sredini surround zvučnog polja.

Informacije koje se pojavljuju na TV ekranu, ako ih korisnik "uključi" kod reprodukcije bilo kojeg video ili zvučnog materijala (proteklo vrijeme filma, koji je zvučni format na disku, itd.), su jako dobro grafički dizajnirane, što pojednostavnjuje informiranost korisnika.

Kao i model BD370 i BD390 briljira u brzini čitanja određenih medija, u većini slučajeva je i nešto brži.

Brzina uključenja i spremnosti Bluray za rad je čak za 6 sekundi brža nego u odnosu na prethodni model, kao što je povećana i brzina čitanja Blu-ray (4 sekunde) i CD diska (2 sekunde), a jedino je kod DVD diska brzina nešto narasla (2 sekunde). U svakom slučaju, po pitanju brzine očitavanja diskova, LG vodi na sveukupnom tržištu.

Daljinski upravljač je identičan onome modela BD370. To znači da su i ovdje prisutne sve negativ-

"Home menu" izbornik

Izgled YouTube Internet stranice na ekranu

Podešavanja surround dekodera

Izbornik pregledavanja JPEG slikovnih datoteka

TEST

LG BD390

nosti koje uključuju "jeftino" plastično kućište koje povremeno znade zaškripati i funkcijske tipke koje su površinom jako malene.

Slika i zvuk

DVD slika pokazivala je mali pomak prema kompaktnijoj slici, nego što je to imao model 370. Boje su nešto postojanije i bolje izražene, dok su rubovi predmeta imali bolje i pravilnije linije. "Podignuta" DVD rezolucija na HD kvalitetu slike od 1080p, tome je umnogome pomogla. Na žalost, šum u slici je bio još uvijek prisutan. Koliko slika na DVD reprodukciji nije očarala, toliko je slika s Blu-ray diskova bila izuzetno dobra, mnogo kvalitetnija od slike na modelu 370.

Prirodne boje, odlična definicija i kompaktnost slike, svakako je nešto što želi svaki korisnik Bluray uređaja. Čak je i vrlo zahtjevan test provjere nazubljenosti (jaggies) ovaj Blu-ray obradio izuzetno dobro što je dobra vijest za vlasnike velikih ekrana. Moglo bi se reći da je BD390 jedan od najboljih u svom cjenovnom razredu.

Kod zvuka se ništa nije promijenilo nabolje u odnosu na prethodni model BD370. Plitka i zvučna dubinska perspektiva, bila je uočljiva kod svih glazbenih i filmskih materijala, pa i kod Blu-ray diskova. Zvuk srednjih i visokih tonova bio dovoljno jasan i precizan, ali bas je bio deficitaran, svim materijalima nedostajalo je punoće i prirodnosti u tom dijelu spektra.

Zaključak

LG BD390 Blu-ray player pokazao je kako se na nekim područjima mogu svakako popraviti neki nedostaci koji su "mučili" slabiji Blu-ray player model BD370. Nova i brža bežična Wi-Fi mreža 802.11n, ugrađena 1 GB memorija, reprodukcija

50

hi-fimedia #79

za

LG BD390 - Blu-ray player

Odlična brzina čitanja svih medija (DVD, CD, BD) Vrlo dobra slika na Blu-ray Podrška za reprodukciju mnoštva različitih A/V materijala preko USB-a Bežično WiFi (802.11n) spajanje na mrežu Bežični HD video streaming 1 GB ugrađena memorija za skidanje dodatnih sadržaja Bluray filmova s Interneta

Optički digitalni izlaz (TosLink)

•

Koaksijalni digitalni izlaz

•

Stereo audio izlaz

•

Kompozitni video izlaz

•

Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y)

•

protiv Zvuk Kvaliteta izrade daljinskog upravljača Šum u slici kod DVD snimaka

• ( verzija 1.3)

RSC 232C

-

Daljinska kontrola

-

Audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1)

-/•

Mrežni priključak

LG BD 390 1

HDMI

2

3

4

5

Slika

USB

• • (prednji 2.0)

Utor za memorijske kartice

-

Zvuk (stereo)

Dodatni pribor

Zvuk (surround)

Video digitalno/analogni pretvarač

148 MHz / 12-bit

Opremljenost

Audio digitalno/analogni pretvarač

192 kHz/24 bit

Daljinski upravljač

Progressivan scan

• (PAL/NTSC)

Jednostavnost upravljanja

Video scaler

• (HDMI kabel + A/V RCA kabel)

• (576i/576p/720p/1080i/1080p)

Mogućnost podešavanje slike

različitih A/V codeca kroz USB priključak, vrlo dobra Blu-ray slika, te njegova povoljna cijena, sigurno će ovaj Blu-ray gurnuti u prvi plan kod kupnje u odnosu na ostale konkurente u ovom cjenovnom razredu. Šteta je što LG nije na ovom modelu u potpunosti doradio reprodukciju DVD-a, zvuka i daljinskog upravljača koji su ostali gotovo na nivou modela BD370 (vidi grupni test BD playera u prošlom broju).

U svakom slučaju, LG BD390 je solidan Blu-ray player s dobrim odnosom cijene i kvalitete.

-

Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera BD disk DVD CD

10 sekundi 20 sekundi 12 sekundi 8 sekundi

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Težina (kg)

438 x 56 x 277 mm 2,7 kg

Cijena

2.200,00 kuna

INFO

LG, 01/6641 502, www.lge.hr

www.hifimedia.hr

Od snimanja, preko produkcije, do vašeg doma: to može samo Yamaha

U PONUDI : Yamaha, DALI, Bose, Sennheiser, QED, Myryad, Musical Fidelity, McIntosh, Van den Hul, Meliconi, Sound Style, Panasonic, Philips NOVE BOJE ZVUKA, Zagreb, Maksimirska 39 Tel. : 01 / 233 76 19, e-mail : info@bojezvuka.hr, web : www.bojezvuka.hr

Vodeća u svijetu u profesionalnih audio tehnologijaYamaha ima jedinstvenu prednost. Naša istraživanja i razvoj DSP programa sežu natrag u zoru digitalnog snimanja. A Cinema DSP, proizvod tog originalnog istraživanja, služi autentičnom ponovnom stvaranju stvarnog okruženja slušanja i daje posljednju riječ u realizmu kućnog kina. To, zajedno sa bogatstvom naše glazbene baštine, čini razliku koju ćete čuti kada odaberete Yamahu za vaš dom . Otkrijte više na www.bojezvuka.hr

TEST

DVDO EDGE

Kako od standardnog signala dobiti HD sliku PREPORUKA

Najbolje rezultate EDGE je dao na TV i DVD signalu, iako su neka poboljšanja vidljiva čak i na Blu-ray prikazu. Kod prikaza slike s TV programa, najveći dobitak je bio u daleko čišćem, fluidnijem i prirodnijem prikazu slike

Osnovni izbornik

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

H

D TV programa je jako malo (satelitskih ili zemaljskih koji se distribuiraju kroz neku kabelsku mrežu), pa novi full HD TV ostaje gotovo neiskorišten. Standardni signal sadašnjih TV programa (PAL-576i linija) je na HD TV poprilično loša, a na velikim dimenzijama ekrana je gotovo negledljiva. Kako ste u Hi-Fi Mediji broj 68 mogli pročitati, i za to postoji rješenje, dodavanjem posebnog vanjskog uređaja (video procesor - DVDO iScan VP 30), koji podiže svaki analogni i digitalni video signal na potpunu HD rezoluciju (1920 x 1080) i to u progresivnom modu. Sada se iz iste tvrtke pojavio još jedan novi uređaj s impresivnim karakteristikama, a cijenom koja je gotovo dva puta niža nego ona već testiranog modela.

Novi model ima oznaku DVDO EDGE i dizajnerski je prilično neobičan.

Izgleda "svemirski", s crnom zrcalnom rubnom trakom veličine 2,5 cm (otuda i ime EDGE), a umjesto sredine nalazimo prazninu. Ne postoji nikakav displej ili funkcijska tipka na uređaju, osim svjetlosnog indikatora kada je uređaj uključen. Unutrašnjost "udubljenja"

52

hi-fimedia #79

skriva prednji HDMI priključak, a skriven je iza poklopca, koji se spušta s gornje strane unutarnje plohe. Uređaj je moguće uključiti jedino pomoću daljinskog upravljača. Neobičnost je i to što je cijelo kućište dodatno obloženo gumom, slično kao što su obloženi i neki modeli mobitela. Stražnja strana je odlično opskrbljena A/V ulazima i izlazima, kako analognim tako digitalnim. Od dva HDMI priključka jedan podržava audio i video izlaz, dok je drugi rezerviran samo za audio. Prvi se uključuje u TV, a drugi u receiver, čime se izbjegava eventualna degradacija originalnog audio ili video signala. Šteta je jedina što uz Toslink optički digitalni audio izlaz ne postoji i koaksijalni digitalni audio izlaz.

Unutrašnjost kućišta skriva moćan Anchor Bay VRS video čip, koji je zaslužan za poboljšanja slike. Opcija za poboljšanje slike ima dosta: "VRS Detail i Precision Edge Enhancement", "PReP" "RightRate", "AutoCUE", "Mosquito Noise Reduction". Funkcija "VRS Detail i Precision Edge Enhancement" je u mogućnosti izdvojiti i pročistiti sva područja rubo-

Odabir prikazane rezolucije na televizoru

Test patterns za podešavanje

Izbornik kontrole slike va predmeta na slici te tako povećati fine detalje, bez dodavanja i naglašavanja "aureole" oko rubova. Sve obrade se izvode u punoj 10-bitnoj rezo-

luciji kako bi se očuvali detalji i suptilne nijanse originalnog video izvora. "PReP" – progressivna metoda pretvara isprepleteni (interlaced) način prikaza slike u progresivni i eliminira nazubljenosti slike te moguće artefakte. PReP funkcija obrađuje sve moguće video ulazne signale ovom tehnologijom, od 480p, 576p, 1080p/50 i 1080p/60, pa je njena podrška svestrana. "RightRate" tehnologija optimizira prikaz broja okvira od 24/60/72 sličica u sekundi u NTSC formatu ili 25/50/70 sličica po sekundi u PAL/ SECAM formatu, što rezultira glađem i prirodnijem pokretu kod pomicanja subjekata na TV ekranu. "AutoCUE" automatski otkriva i uklanja artefakte u boji kod signala DVD ili satelitskog prijenosa. "Mosquito Noise Reduction" smanjuje smetnje i artefakte kod kompresije video signala, koji su vidljivi kao šum u slici (vidljive sitne točkice preko cijelog TV ekrana), što sliku čini u krajnjem prikazu glađom i čišćom.

EDGE ima vrlo jasne On screen grafičke izbonike, u kojima će se čak i neiskusni korisnik vrlo lagano snaći.

Oduševljavaju vrlo precizne kontrole nekih funkcija. U izborniku za kontrolu slike (Piciture Controls) postoji 7 različitih opcija: svjetlina, kontrast, zasićenje, boja, poboljšanje detalja, EDGE poboljšanje i Mosquito NR. Osim zadnje funkcije, u svima ostalima je moguće vrlo fino i precizno podešavanje u koracima po 1, te rasponu od 0 do 100. Prilikom podešavanja tih funkcija promjene su odmah vidljive na slici, jer grafički izbornik pokriva vrlo mali dio središnjeg ekrana, što je zaista praktično napravwww.hifimedia.hr

TEST ljeno, pa će tako svaki korisnik moći vrlo fino podesiti sve ove funkcije, prema osobnim željama. Uređaj ima ugrađen tzv. "Pattern Generator" slike gdje su ponuđene testne slike, pomoću kojih korisnik može maksimalno ispravno podesiti sliku na TV-u. Ovu funkciju imaju i daleko skuplji proizvodi od DVDO-a, model iScan VP 30 i VP50Pro. Interesantno je da prvi primjerci EDGE koji su se pojavili na tržištu nisu imali ovu funkciju, nego je uređaj naknadno nadograđen pomoću novog firmwarea. Naknadnim nadograđivanjem korisniku je omogućeno da iz svoga doma nesmetano ažurira sve nove verzije firmwarea (zadnji ima oznaku 1.3) preko PC -a, tako da EDGE nikada neće "zastarjeti", uvijek će se moći nadograđivati.

Kada se jednom podese svi parametri i spoje svi A/V uređaji, EDGE postaje središte A/V sustava, jer se svi uređaji mogu pokretati pomoću EDGE daljinskog upravljača (kontrola za čak 7 različitih A/V uređaja). On ima sposobnost učenja funkcija drugih daljinskih upravljača, neovisno iz koje A/V tvrtke dolazi, a ima i ogromnu bazu već uprogramiranih kodova. Nemoguće je jedino pokrenuti PS 3 konzolu, jer ona koristi Bluetooth vezu, a ne infracrvenu. Daljinski upravljač je također obložen gumiranim slojem kao i kućište, te odlično leži u ruci. Raspored funkcijskih tipki je logičan, a dojam dodatno poboljšava pozadinsko crveno osvjetljenje svake funkcijske tipke.

Slika i zvuk

Već kod prvih testnih slika bilo je očigledno da DVDO EDGE daje iznimne slikovne rezultate. Naravno, što je slika na izvoru kvalitetnija, to će i prolaskom kroz EDGE kvaliteta poboljšanja biti manje vidljiva. Najbolje rezultate EDGE je dao na TV i DVD signalu, iako su neka poboljšanja vidljiva čak i na Blu-ray prikazu. Kod prikaza slike s TV programa, najveći dobitak je bio u daleko čišćem, fluidnijem i prirodnijem prikazu slike. Najbolje se to vidjelo kod prikaza dinamičnih emisija kao što su sportske utakmice koje stvaraju najveće probleme kod prikaza standardnih TV programa na TV-ima s potpunom HD rezolucijom. Oni koji misle da 2 komponentna video ulaza

www.hifimedia.hr

su ugrađeni upscaleri u DVD uređajima sasvim dostatni za dobar prikaz, moramo razočarati. Niti jedan koji sam imao prilike vidjeti i testirati, nema tu snagu i moć prikaza kvalitete slike kao DVDO EDGE (jedino se OPPO DVD oznake DV-983 HD kvalitetom približio, s obzirom da također koristi moćni Anchor Bay VRS video čip). Kao prvo, rubovi predmeta na slici su dodatno pročišćeni. Kod povećanja određenih dijelova testnih slika, bilo je nevjerojatno za vidjeti da je EDGE potamnio i istaknuo sve crne rubne dijelove na slici, kao i sve bijele nijanse. Originalna slika je u odnosu na onu nakon prolaska kroz EDGE izgledala mutna i nazubljena. Izbjegnuto je pojačavanje uobičajenih "aureola" oko rubova predmeta (gotovo su bili nevidljivi), koje je inače vrlo prisutno kod sličnih sustava u DVD-u. Trzanje ili podrhtavanje koje sam prije primijetio na nekim filmskim scenama, ovdje je jednostavno bilo u potpunosti eliminirao. S EDGEom slika je dobila novu dimenziju, neću reći treću, ali jednostavno se na svim snimkama vidjela veća prostorna dubina. Ugrađene tehnologije u EDGE u potpunosti su ispravile neugodne titraje i isprepletenosti linija kod nekih detalja u snimkama (npr. vidljivo kod nekih pisanih natpisa gdje su ispisana crna slova na bijeloj pozadini), što je fantastičan rezultat. Slika je uspoređivana i s nekoliko receivera koji imaju ugrađene upscalere u sebi (npr. Yamaha RXV 3800, Onkyo TX-SR 875, Rotel RSX1550, itd.), ali oni nisu mogli parirati EDGE u kvaliteti slike, EDGE je uvijek bio korak ispred. Vlasnici velikih ekrana iznad 92 cm (37 inc.) s ovim će uređajem profitirati, kao i svi oni koji imaju bilo kakav projektor. Slika je definitivno bila bolja prolaskom kroz EDGE, neovisno o kojem se analognom ili digitalnom video signalu radi. EDGE je sposoban u potpunosti propustiti nove visokokvalitetne audio signale Dolby TrueHD ili DTS-HD Master kroz sebe, te ih pustiti prema nekom receiveru kroz HDMI. Ako se kojim slučajem dogodi da audio signal kasni za video signalom, tu je funkcija "Audio Delay" s kojom se to u potpunosti može eliminirati, iako na testu za to nije bilo potrebe.

5 audio ulaza

1 kompozitni i 1 S-video ulaz

DVDO Edge

A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz HDMI izlaz S-VHS Kompozitni video Analogni stereo audio ulaz/izlaz USB 3,5 mm IR ulaz Optički digitalni izlaz/ulaz Koaksijalni digitalni ulaz Procesuiranje slike Formati slike Video čip

Izlazna rezolucija:

Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Cijena INFO

DVDO EDGE

za Superiorna video obrada SD signala u potpuni HD signal 10 bitna obrada video signala Nadogradnja s novim softwearom Odlična opremljenost svim A/V priključcima Dva HDMI izlaza: jedan za obradu i video i audio, a drugi koje obrađuje zvuk samo za prijemnike s HDMI ulaza Odličan univerzalni daljinski upravljač s pozadinskim osvjetljenjem

protiv Nema koaksijalni digitalni izlaz

Zaključak

DVDO EDGE je izuzetan uređaj koji se svojim mogućnostima i reprodukcijom slike može gotovo ravnopravno nositi sa svojom puno skupljom braćom iz DVDO ponude. "Podizanje" bilo koje slike na potpunu HD rezoluciju od 1080p je zaista odlično i sve ugrađene tehnologije su tu pokazale svoj puni sjaj. Opremljenost raznim A/V priključcima je također odlična i

Optički audio izlaz

5 HDMI ulaza

2 (1 s podešavanjem horizontale i vertikalne sinkronizacije) 5 (1 skriven s prednje srane) 2 (1 A/V, a 1 samo za audio) 1 1 1 1 (mini) 1 1/3 1 1080p/24/60/72 –NTSC – 1080p/25/50/70 PAL/SECAM 16:9/4:3/ 4:3 Letterbox/ Panorama Anchor Bay VRS - ABT2010 480p – 60 (720x480/60Hz) 720p – 60 (1280x720/60Hz) 1080i – 60 (1920x1080/60Hz) 1080p – 60 (1920x1080/60Hz) 576p – 50 (720x480/50Hz) 720p – 50 (1280x720/50 Hz) 1080i – 50 (1920x1080/50 Hz) 1080p – 50 (1920x1080/50 Hz) 1080p – 24 (1920x1080/24 Hz) 1080p – 25 (1920x1080/25 Hz) VGA (640x480/60 Hz) 434 x 55 x 263 mm 2,8 5.240 kuna Audio Centar, 01/2334 764, www.audiocentar.hr

1

2

3

4

5

Slika Zvuk Opremljenost Priključci Daljinski upravljač Jednostavnost upravljanja

nema A/V uređaja koji se ne može priključiti na njega. Daljinski upravljač samo zaokružuje i upotpunjuje odličan dojam. Za gledanje HD kvalitete bez obzira na kvalitetu video izvora na plazma ili LCD ekranima, EDGE je odličan izbor. Ne zaboravimo da je do pojave EDGE uređaja ovakvu kvalitetu HD slike bilo moguće vidjeti samo na nekoliko puta skupljim uređajima.

HDMI audio izlaz za AV Receiver

HDMI TV izlaz

hi-fimedia #79

53

TEST

SHARP LC-32LE700

Iskorištena superiornost pozadinskog LED osvjetljenja

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

K

ada je prošle godine predstavljen Sharpov LED LCD oznake AQUOS XS1, bilo je jasno da je Sharp daleko otišao s tehnologijom pozadinskog osvijetljenja i da će vrlo brzo predstaviti cijelu novu paletu svojih LCD-a opremljenih LED tehnologijom. Na test smo uzeli njihov najnoviji i najmanji model s LED pozadinskim osvjetljenjem oznake LC32LE700 (82 cm) u potpunoj HD rezoluciji (1080 x 1920 piksela).

Umjesto uobičajenog pozadinskog osvjetljenja sa CCFL svjetlećim cijevima, Sharp koristi stotine malih bijelih LED dioda poredanih u redove preko cijelog panela, od ruba do ruba. Ova

54

hi-fimedia #79

tehnologija ima nekoliko prednosti nad Edge tehnologijom (koristi samo LED diode po rubovima ekrana), jer omogućuje veću svjetlinu i dublji prikaz boja. Uz to, Sharp koristi i najnoviju tehnologiju LCD panela nazvanu X-Gen, koja dopušta veći prolaz svjetlosti nego na klasičnim LCD-ima, omogućujući tako svjetlije slike, dok "Brillant Colour Processor" dodatno pomaže vjernijem i prirodnijem prikazu boja.

Kombinacija potpunog LED pozadinsko osvjetljenje i X-Gen ploča omogućuje i do 40% manju potrošnju energije u odnosu na konvencionalne LCD televizore, a na to je Sharp jako ponosan.

LED osvjetljenje također stvara manje topline

www.hifimedia.hr

TEST

Sharp je modelom LC-32LE700 pokazao tko je trenutno „gazda“ po kvaliteti slike na LCD panelima.

LED pozadinsko osvjetljenje preko cijelog LCD ekrana pružilo je do sada neviđenu sliku gotovo u svim segmentima i osigurava trajnost TV-a od čak 100.000 sati. Treba spomenuti da Sharp koristi dodatni reflektirajući premaz preko panela, kako bi dobio jasniji i bolji prikaz boja.

No to uvijek donosi efekt "ogledala", kod tamnih scena na TV-u vidi odbljeske predmeta. Srećom, Sharp je primijenio nešto manje refleksni premaz.

Novi je Sharp i redizajniran, u prvom redu vizualno je sakriven uobičajeni prijelaz između okvira i samog panela. Staklenim stalkom i plavim suptilnim naglaskom donjeg rubnog okvira, te ubačenim piramidnim plavim LED indikatorom (može se prema potrebi u izbornicima isključiti), postigao se nešto posebniji izgled. Opremljenost raznim A/ V priključcima na bočnom i stražnjem dijelu s 4 HDMI-a, sasvim je u skladu s novijim trendovima.

Malo čudi izostanak mrežnog priključka, što neki konkurentski LCD TV već imaju. LCD je dobro opremljen i različitim TV prijemnicima, uz analogni i digitalni prijemnik tu je i MPEG 4 prijemnik za prihvat potpunog HD TV signala (za sada je kod nas moguće samo gledati HD HRT demo program), što znači da je spreman za sve nadolazeće TV standarde u bliskoj budućnosti.

On screen grafički izbornici napravljeni su kao i na prethodnim generacijama LCD-a, a korisnik može promijeniti i njihovu boju u plavu, sivu, crvenu i zelenu. Glavni izbornici su podijeljeni u šest zasebnih cjelina, a prikazuju se na gornjem rubu ekrana cijelom dužinom. Odabirom www.hifimedia.hr

pojedinog izbornika pojavljuju se dodatni "padajući" izbornici. Vrlo su intuitivni, a najveća pažnja posvećena je slikovnom modu. Osim uobičajenih postavki treba izdvojiti podešavanje osvjetljenja panela (vrlo korisna stvar) i naprednom podešavanju. U naprednom podešavanju se nalaze iscrpna podešavanja nekih parametara: C.M.S. – nijansa (vrši se podešavanje nijanse određene boje, pomoću šesterostrukog sustava boje), C.M.S. – zasićenje (povećava ili snižava zasićenje odabrane boje pomoću šesterostrukog sustava boje) i C.M.S. – vrijednost (prilagođava svjetlinu odabrane boje pomoću šesterobojnog sustava), toplinu boje sa šest različitih postavki koje su već tvornički ponuđene, ali korisniku je dana mogućnost i osobnog podešavanja. Drugim riječima, ipak će trebati potražiti nekoga tko ima kalibrator, jer bez njega teško da će prosječni korisnik znati ispravno podesiti sve parametre. Tu su još i 100 Hz, Filmski mod, aktivni kontrast, podešavanje gamme, DNR. Definitivno odlične slikovne kontrole kako za one napredne, tako i za one koje ne vole puno dirati u tvornička podešavanja, jer je slika i s tvorničkim postavkama jako dobra.

LCD ima USB priključak preko kojeg je moguće gledati JPEG slikovne i slušati MP 3 glazbene datoteke, no nedostaje podrška za bilo koji video prikaz s kojim bi USB priključak postao daleko svestraniji. Upravljanje JPEG i MP3 datotekama je jednostavno uz korištenje daljinskog upravljača. Kašnjenje i sporost kod promjene TV kanala prisutno na prošlim serijama LCD-a je ovdje u potpunosti otklonjeno, a posebno je za pohvaliti brzinu uključenja LCD-a od svega 4 sekunde.

Sharp koristi isti daljinski specifičnog dizajna kao i na prethodnoj generaciji, koji se od donjeg ruba širi prema gornjem. Neobičnost takvog dizajna ne otežava upravljanje, dapače najkorištenije tipke prebacivanja za jedno programsko TV mjesto (+/-) te pojačavanje i stišavanje glasnoće zvuka, savršeno su raspoređene. Daljinskim je moguće kontrolirati i ostale A/ V uređaje (VCR, Blu-ray, HDD, itd.), ali samo ako su iz Sharpove proizvodnje, a tipke su skrivene poklopcem.

Slika i zvuk

S obzirom na veliku mogućnost podešavanja slike, X-Gen panel i LED pozadinsko osvjetljenje, slika je pružala do sada neviđene karakteristike u ovom cjenovnom razredu, odnosno nadmašila je daleko veće i skuplje modele LCD-a. Klasičan LCD sa CCFL osvjetljenjem nije ni blizu dobar u prikazu slike u odnosu na LED osvjetljenje. Ogroman kontrastni omjer od 2.000.000:1 je itekako vidljiv. Dubina crne boje je nevjerojatna. Niti bijela boja ne zaostaje za crnom, pa je na testnom mjernom Blu-ray i DVD disku, kontrastna skala bila izvanredna. Iako bi se dalo pomisliti da su razlike vjerojatno najvidljivije na Blu-ray ili DVD diskovima, to nije točno. Čak i na uobičajenim TV programima bio je vidljiv ogroman napredak. Sve sitne nijanse u crnim i bijelim područjima su bile jasno vidljive. Najviše iznenađuje prikaz ljudske kože, koja po prvi puta izgleda zaista prirodno i stvarno.

Tome je sigurno puno pomogao i moćan sustav upravljanja bojom u naprednim podešavanjima. Neke video snimke su tek s ovim LCDom pokazale svoje pravo lice, s prikazom finih nijansi boja. Kako Sharp ne koristi IPS-Alpha LCD panel (koriste ga Panasonic i LG), pri gledanju iz širih kutova sa strane vidljiv je pad intenziteta boja.

Slika nije pokazivala nikakvu naznaku trzanja, jer LCD matrica ima zavidnu brzinu od 4 ms.

Prikaza glavnih izbornika

Sva podešavanja CMS – nijansi za svaku boju

Napredna podešavanja topline boje

Prikaz teleteksta i TV programa na ekranu LCD-a

hi-fimedia #79

55

TEST

SHARP LC-32LE700 Sharp LC-32LE700E

A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART

Zaključak

Sharp je modelom LC-32LE700 pokazao tko je trenutno "gazda" po kvaliteti slike na LCD panelima. Novi LCD panel s LED osvjetljenjem preko cijelog ekrana dao je do sad neviđenu sliku gotovo u svim segmentima s odličnim prikazom kontrasta, kristalnošću prikaza i prirodnošću boje. U svakom slučaju, Sharpov LED LCD otvorio je jednu novu eru LCD-a, eru s obaveznim LED pozadinskim osvjetljenjem. Bez obzira na neke "sitnice" koje se još mogu

poboljšati ovo je trenutačno, po kvaliteti slike, najbolji izbor u klasi LCD ekrana dijagonale od 82 cm.

SHARP LC32LE700E 1

2

3

4

5

Slika Zvuk Opremljenost Priključci

-

Kompozitni video

1

Jednostavnost upravljanja

1

USB

1

3,5 mm PC audio ulaz

1

Utor za memorijske kartice

-

Analogni RGB PC (15 pin D)

-

RS-232

1

Optički digitalni izlaz

1

Common interface

1

Mrežni priključak

1

Antenski priključak

1

Posebnosti Memorija TV prijamnika analogna/ digitalna Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Kontrast normalni/dinamički Brzina matrice Vidljivi kut vertikalno/horizontalno

za Odlična slika Odlična prikaz crne i bijele boje Prikaz ljudske boje kože Odličan kontrast od 2.000.000:1 Digitalni MPEG 4 TV prijamnik Opremljenost različitim A/V priključcima Super brzo uključenje TV – 4 sekunde

protiv Primjetan neznatni pad intenziteta boje kod gledanja LCD-a sa strane Nema mogućosti prikaza bilo kojeg video materijala kroz USB priključak Kod brzih pokreta primjetno zamućenje slike

2/1

Slušalice

Procesuiranje slike Daljinsli upravljač

2 (1 RGB)

S-VHS Analogni stereo audio ulaz/izlaz

Međutim, Sharp će još dodatno morati poraditi da izbjegne primjetno zamućenje slike kod brzih pokreta. Iako ima ugrađeni 100Hz sustav, očigledno nije dovoljno moćan da se izbjegne spomenuti efekt. Sharpu ne treba previše zamjeriti ovaj "efekt" jer i ostali proizvođači LCD TV-a muku muče sa spomenutim problemom.

Zvučna slika je sasvim očekivana i primjerena ovom modelu LCDa. Zvučnici su postavljeni s donje strane panela, a gledaju u pod pa će na doživljaj zvuka ovisiti o tome na kakvu je podlogu LCD postavljen. Ugrađeno 1-bitno digitalno pojačalo sa snagom od 2 x 10W zadovoljava u uvjetima praćenja uobičajenih TV programa.

1 4 (1 na boku)

Videotekst razine 2.5

100/999 82 LCD 16:9 1920 x 1080 (W-UXGA) 1080p/24/25/30/50/60Hz - /2000000:1 4 ms 176/176 2000

3 D filtar

•

100 Hz

• Auto/zoom14:9/panorama/16:9/ Cinema 16:9/cinema 14:9/4:3/ Widescreen •

Formati slike Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV receiver

2 x 10W analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) TV/sa stalkom Cijena INFO

767 x 554 x 240 mm (sa stalkom) 767 x 502 x 92 mm (samo TV) 10,5/13,5 8.799,00 kuna Utema, tel.01/3436 450, www.utema.hr

www.hifimedia.hr ADRESA KOJOJ SE VJERUJE

56

hi-fimedia #79

www.hifimedia.hr

DIGITAL I

M

Sony 3D video kamera s jednom lećom Sony korporacija je 1. listopada najavila razvoj nove tehnologije snimanja 3D videa koristeći samo jednu leću, kojom je omogućeno snimanje glatkih i prirodnih 3D snimaka ili čak objekata koji se brzo kreću kao u sportu, na visokih 240 sličica u sekundi. Ova tehnologija kombinira novo-razvijene optičke sustave za 3D kameru s jednom lećom koja bilježi lijevi i desni dio slike simultano s postojećom HFR (high frame rate = velik broj sličica u sekundi) tehnologijom kako bi realizirali 3D snimanje na vrtoglavih 240fps-a. Sony je već 5 dana kasnije, 6. Listopada na sajmu u gradu Chiba demonstrirao prototip model koja sadrži ove tehnologije.

U postojećim 3D kamerama koje posjeduju po jednu leću za svako oko, područje paralaksa je fleksibilno, što omogućava da se dubina takve 3D slike modificira. Uvođenjem sistema kamera sa jednom lećom rješavaju se bilo kakvi mogući problemi koji mogu nastati zbog različitih optičkih karakteristika za pojedino oko. Nadalje, koristeći zrcala na mjestu okidača, upadno svjetlo se sada može simultano razdvojiti u lijevu i desnu sliku te snimiti kada stigne do područja paralelnog svjetla (područje u kojem zrake svjetla koje divergira od točke fokusa na subjekt postaju paralelne) u relejnoj leći. Razdvojena lijeva i desna slika su tada procesirane te snimljene s pripadajućim lijevim i desnim optičkim senzorima. Kako nema nikakve vremenske razlike u

A

G

E

snimanju slike za lijevo i desno oko, moguće je snimiti prirodne i glatke 3D snimke, čak i kod scena koje sadrže iznimno brze pokrete unutar kadra.

Optički testovi su pokazali da 240fps (sličica u sekundi) predstavlja gornju granicu ljudske vizualne percepcije, te da iznad te brojke postaje teško detektirati razliku u smislu mutnosti i trzavosti pokretnih slika (slika kolokvijalno rečeno trza ako pokretne slike koje smo do maloprije vidjeli kao kontinuirane promjene, sada vidimo kao jasnu seriju statičnih slika). Razvivši 240fps CMOS senzor svojstava bliskih ljudskom oku, koje je sposobno zabilježiti prirodne slike ili subjekte u brzim pokretima, Sony tvrdi da je uspio i dalje poboljšati kvalitetu 3D video slika.

Prema riječima ovog industrijskog giganta; unutar rastuće industrije 3D kinematografije, Sony je podržao te gurao naprijed ekspanziju 3D-a, osiguravši širok spektar profesionalne opreme za snimanje, produkciju te samo prikazivanje filmova u dvoranama. Broj 3D ekrana u svijetu se naglo povećava te se očekuje da bi do kraja 2009.g. trebao doseći brojku od 7000.

Uz 3D filmove, Sonyeva lepeza profesionalnih 3D proizvoda i tehnologija također potiče rast 3D produkcije i distribucije preko cijelog spektra zabavnih industrija, od kazališnih i muzičkih izvedbi, do sporta i šire. Nadalje, Sony poručuje da također ima u cilju nastaviti predvoditi industriju u pothvatu novog 3D vizualnog iskustva za širu populaciju, tako da dovede 3D u kućanstva u predstojećoj 2010. godini. INFO: www.sony.com

digital news

Casio Exilim EX-G1

Novi Exilim EX-G1 digitalni fotoaparat, osim tradicionalno malih dimenzija koje prate Casio fotoaparate, donosi otpornost na padove s visine od oko 2 metra, snimanje pod vodom do 3m dubine, prašinu i otpornost na niske temperature (do -10°C).

Futurističkim dizajnom ističe se između digitalnih fotoaparata sličnih mogućnosti koje nudi konkurencija. Glavne karakteristike su 12,1 MP senzor, 3x zoom objektiv raspona žarišne duljine od 38-114mm (F3.9-F5.4) i pozadinski ekran dijagonale 6,3cm

(230.400 piksela).

Sportaši će osim otpornosti cijeniti i Advanced Dynamic Photo funkciju koja snima seriju fotografija objekta u pokretu, a zatim se taj objekt izrezuje i smješta ispred statične pozadine kako bi se stvorila slika sa cijelim događajem. Taj slijed snimaka može se konvertirati u video zapis na fotoaparatu. Za pohranu podataka koristi se microSD memorijska kartica, a snimanje video zapisa moguće je u maksimalnoj rezoluciji od 848x480 piksela brzinom 30sl/s. Dimenzije fotoaparata su malenih 104x64x20 mm, uz masu od 124g bez baterije. EX-G1 će se pojaviti na tržištu tijekom ovog mjeseca uz najavljenu cijenu od 299$.

INFO: www.casio.com i www.chipoteka.hr

Božični pokloni za foto entuzijaste

Približava se vrijeme darivanja koje često uzrokuje nervozu zbog gužvi u trgovinama i traženju dobre ideje za pravi poklon dragoj osobi.

Kako bi vam olakšali izbor, dajemo vam nekoliko ideja za poklon koji će zaljubljenici u fotografiju znati cijeniti.

Baterije Sanyo Eneloop punjač s 4 AA Eneloop “ready-to-use” baterije MQN04-E-4-3UTG Kapacitet baterije 2000mAh, trajanje punjenja 10h Cijena 165,00 kn www.eneloop.com.hr Uvoznik: Neo Orbis, tel. 01/2944 447

Torbica za foto aparate Sbox CKS-S4 Dimenzije: 12,5 x 4,5 x 9 cm Cijena 33,90kn www.smit-electronic.hr Uvoznik: Šmit Electronic, hi-fimedia 58 tel: 044/680 704#79

Digitalni okvir za slike Philips Photo Frame 8FF3FPB Dijagonala 20cm, rezolucija 800x600 piksela USB 2.0 priključak, čitač SD, CF, MMC, XD i MS Duo/Pro memorijskih kartica Cijena 799,00 kn www.technomax.hr www.hifimedia.hr Uvoznik: Technomax - West Gate, tel. 01/5556-400

Olympus E-P2-novi PEN Najavljen je novi predstavnik tržišno vrlo uspješne PEN serije digitalnih fotoaparata koji kombinira kvalitetu slike i mijenjanje objektiva iz SLR svijeta s malim dimenzijama, te jednostavnošću uporabe iz svijeta kompaktnih digitalnih fotoaparata. Novi E-P2 model dolazi u elegantnoj crnoj boji i nudi nove mogućnosti u vidu elektronskog priključka za dodatnu opremu putem kojeg se može spojiti nagibno elektronsko tražilo (VF-2) ili adapter za vanjski mikrofon (EMA-1). Dodana su 2 nova umjetnička filtra Cross process – mijenjanje boja i Diorama iluzijski efekt. U M načinu rada sada je moguće snimati HD (1.280x720@30sl/s) video zapise sa stereo zvukom i mogućnošću mijenjanja dubinske oštrine i korištenje kreativnih filtara.

Maksimalna duljina video zapisa je ograničena na 7 minuta (HD) što iznosi otprilike 2GB memorijskog prostora. Osnova je ostala ista i koristi se 12,3 megapikselni LiveMOS senzor

Stativ Vanguard stativ MG OS 8 Odvojiva panhead glava pomična u 3 smjera, max. visina 182cm, nosivost 3,2 kg, promjer noge 26mm Cijena 599,00 kn Uvoznik: Neo Orbis, tel. 01/2944 447

uz TruePic V procesor za obradu slike. Osim sve većeg izbora micro 4/3 objektiva, uz pomoć adaptera moguće je koristiti 4/3 i OM objektive.

Dimenzije fotoaparata (ŠxVxD) 120,5 x 70 x 35 mm (bez isturenih dijelova) su ostale iste, kao i njegova težina 335 g (samo tijelo). Na tržištu se očekuje tijekom siječnja 2010. godine.

INFO: Olympus, tel. 01/4899 035, www.olympus.hr ISPRAVKA: U prošlom broju smo testirali E-P1 i potkrala se greška u opisu fotoaparata. Napisali smo da ima manjih DSLR aparata što ne odgovara istini.

Memorijska kartica Panasonic RP-SDV32G SD memorijska kartica Kapacitet 32GB, brzina prijenosa podataka do 20MB/ s - class 6 Radna temperatura od 25°C do +85°C Cijena: 1899,00 kn www.panasonic.hr Uvoznik: Panasonic South East Europe

Foto printer

www.hifimedia.hr

Sony DPP-FP97/B Kvalitetan foto-pisač sa sublimacijom boja, LCD zaslonom od 3.5’’ te utorima za izravno umetanje memorijske kartice, USB, HDMI Cijena: 1.659,00 kn www.svijet-medija.hr Uvoznik: Svijet medija, Sony centar Avenue Mall, tel: 01/ 6554 660

hi-fimedia #79

59

digital news Novi programski paket za Mamiya DM i DL

www.hifimedia.hr

ADRESA KOJOJ SE VJERUJE 60

hi-fimedia #79

Mamiya je predstavila dva nova programska paketa za Mamiya DM i DL seriju digitalnih fotoaparata: Capture Onev 5.0 i Leaf Capture 11.2.9. Capture One v5.0 DB nadograđen je s podrškom za RAW format zapisa iz Mamiya DM i DL serije. Uz to nudi nove efekte kao na primjer fokus maskiranje, poboljšanje tonova kože, brisanje točaka od prašine i druge. Leaf Capture 11.2.9 pruža obradu RAW formata, a podržan je Apple OS 10.6 – Snow Leopard gdje iskorištava prednosti 64-bitne arhitekture. Oba programa su dostupna na web stranici www.mamiya.com

Pentax K-x Novi Pentax K-x koristi novi CMOS senzor razlučivosti 12,3 megapiksela i PRIME II procesor koji koristi i njihov top model K-7, brz sustav autofokusa s 11 točaka, te pozadinski ekran dijagonale 6,9cm s Live view funkcijom. Sada je moguće snimati video maksimalne rezolucije 1.280x720 piksela brzinom od 24 sl/s uz maksimalnu brzinu slijednog snimanja od 4,7 sl/s. Najveća brzina okidača je 1/6.000s, a senzor je unaprijeđen tako da se ISO vrijednosti protežu od 100 do čak 12.800. Učinkovit sustav upravljanja energijom obećava snimanje do 1.100 fotografija s jednim setom AA baterija. Sustav stabilizacije ugrađen je u tijelu fotoaparata. Osim klasične crne boje, postoji i Limited Edition izdanja bijele, tamno plave i crvene boje. Cijena tijela je 3.999,00kn, a ponudi su i dva kit paketa s 18-55mm objektivom (4.399,00kn) i s dodatnim 50-200mm objektivom po cijeni 5.299,00kn. INFO: Neo orbis, tel. 01/ 2944 447, www.pentax.hr www.hifimedia.hr

â&#x20AC;&#x153;Novi Definitive Technology Mythos ST predstavlja vrhunski stil i izvedbuâ&#x20AC;?

Par ST-ova s ugraÄ&#x2018;enim aktivnim subwooferima daje viĹĄe basa bez dodatnih subwoofera! â&#x20AC;&#x153;Rijetko tako lijepe komponente uspijevaju i zvuÄ?ati tako dobro.â&#x20AC;?

- Chris Martens, The Perfect Vision Mythos ST SuperTower dobitnici su prestiĹžne nagrade na CES-u 2007 - CES Innovations Award for Design and Engineering Excellence, kao i titule koju AVGuide.com za najbolje postignuÄ&#x2021;a na CES-u: â&#x20AC;&#x153;Najbolja audio kupovina na podruÄ?ju kuÄ&#x2021;nog kinaâ&#x20AC;?. Ovi izvanredni novi zvuÄ?nici nude glatke i sjajne crne ili srebrne polirane monokok kutije, postavljene na prekrasne, Ä?vrste granitne baze.

Kutije utjelovljuju najnaprednije Definitive komponente i tehnologiju osmiĹĄljenu za ostvarivanje zvuÄ?nih rezultata u klasi za sebe. Trendseterski koncept Mythosa, izuzetnog oblika i funkcionalnosti, dodatno je unaprijeÄ&#x2018;en ugradnjom SuperCube subwoofera u sjajne Mythos aluminijske kutije. â&#x20AC;&#x153;High-end zvuk â&#x2C6;&#x2018; mamac za oÄ?iâ&#x20AC;?

-AVguide.com

Ukupna zvuÄ?na izvedba izazvat Ä&#x2021;e nevjericu dubinom zvuÄ?ne slike. Bez obzira koristite li ih u stereo ili okruĹženju kuÄ&#x2021;nog kina, Super Towersi su sposobni vjerno rekreirati 3D zvuÄ?nu sliku te oduzeti dah sposobnoĹĄÄ&#x2021;u da glazbenike i akciju oĹžive u vaĹĄoj sluĹĄaonici. Rezolucija Dâ&#x20AC;&#x2122;Appolito konfiguracije s novodizajniranim driverima pomiruje vrhunsku Ä?istoÄ&#x2021;u zvuka s prirodnom uglaÄ&#x2018;enoĹĄÄ&#x2021;u. Senzacionalno bas podruÄ?je u izvedbi dva subwoofera sposobno je za zemljotresne dinamiÄ?ke udare ali i za minuciozne, suptilne i detaljne glazbene nijanse.

Mythos ST SuperTower

XXX EFĂŚOJUJWFUFDI DPN XXX BVEJPDFOUBS IS

TEST

PENTAX K-7

Magnezijsko-čelično tijelo smanjeno je u odnosu na prethodnika i olakšano za otprilike 50g uz još čvršću i kvalitetniju izradu sa zaštitom od ulaska prašine i vlage na svim tipkama i otvorima.

Novi APS-C CMOS senzor ima udvostručen (4) broj kanala za čitanje podataka čime je omogućeno snimanje video zapisa i brže slijedno snimanje

Manje, kompaktnije, naprednije piše: Igor Jadan

N

akon uspješnog smanjivanja DSLR modela početne kategorije (K-m i novi Kx), Pentax je smanjio i nasljednika robusnog K20D koji se svrstava u poluprofesionalnu DSLR kategoriju. Kako ne bi sve ostalo samo na smanjenju dimenzija K-7, uvedene su brojne novosti, a unaprijeđena je većina značajki. Magnezijskočelično tijelo smanjeno je u odnosu na prethodnika i olakšano za otprilike 50g uz još čvršću i kvalitetniju

62

hi-fimedia #79

izradu sa zaštitom od ulaska prašine i vlage na svim tipkama i otvorima. Iako je po dimenzijama i broju piksela (14,6 milijuna) identičan prethodniku, novi APS-C CMOS senzor ima udvostručen (4) broj kanala za čitanje podataka čime je omogućeno snimanje video zapisa i brže slijedno snimanje.

Fotoaparat dobro leži u ruci zahvaljujući obliku, a sve tipke su lako dostupne i dovoljno razmaknute kako bi osigurale jednostavni-

je i brže podešavanje. Novost je posebna ISO tipka smještena na gornjoj strani fotoaparata za brzo podešavanje željene ISO vrijednosti bez potrebe za ulaskom u izbornik. Velik broj podesivih opcija nalazi se na nekoliko stranica izbornika, ali sve važne postavke lako su dostupne uz korištenje izdvojenih i višefunkcionalnih tipaka te u velikoj većini slučajeva nije potrebno posezati za izbornikom.

Brzina slijednog snimanja pove-

ćana je na 5,2 sl/s uz ograničenje od 40 fotografija JPEG formata ili 14-15 RAW (PEF/DNG) zapisa čime se K-7 približio konkurentima i ispravio nedostatak prethodnika koji je postizao brzine od samo 3sl/s. Za kadriranje moguće je koristiti optičko tražilo koje prikazuje 100% kadra ili izvrstan pozadinski ekran dijagonale 7,6 cm sastavljen od 920.000 piksela te pruža oštru i kvalitetnu sliku. Live view omogućuje kadriranje putem www.hifimedia.hr

TEST pozadinskog ekrana i prepoznavanje lica uz korištenje automatskog fokusiranja pomoću kontrasta, što rezultira nešto sporijim radom i smanjenjem brzine slijednog snimanja. Za preciznije fokusiranje pritiskom na tipku INFO i uz pomoć stražnjeg kotačića moguće je uvećati dio kadra do 6x.

Implementacija Live Viewa kod K-7 na razini je većine konkurenata i korisna je kod kadriranja iz neobičnih kutova i kada nije potrebno brzo fokusiranje i slijedno snimanje. Brzina automatskog fokusiranja je na zavidnoj razini, a u tamnijim uvjetima u pomoć priskače lampica koja osvjetljava kadar i značajno je ubrzano fokusiranje bližih objekata u mraku.

Od novih funkcija spomenut ćemo korekciju kompozicije koja koristi sustav stabilizacije senzora kako bi omogućila manje promjene u kadriranju ukoliko se ukaže potreba, a ne želi se ponovo namještati stativ.

Moguće je pomicati senzor u svim smjerovima, te ga čak i nagnuti, ali to može uzrokovati pojavu vinjetiranja sa nekim objektivima. Opcija "horizon correction" ispravlja blago naginjanje (±1°) fotoaparata u odnosu na horizont što smanjuje potrebu za naknadnom korekcijom fotografija na računalu kako bi se izravnale horizontalne linije. Uz to, ukoliko se uključi "electronic level" opcija, prikazuje se traka koja označava je li fotoaparat u ravnini te koliko i u koju stranu je nagnut, a vidljivo je na pozadinskom ekranu, tražilu i gornjem LCD ekranu. Nemogućnost snimanja videa kod prethodnika je ispravljena, te je sada dostupno snimanje u maksimalnoj rezoluciji od 1.536x1.024 piksela brzinom od 30 sl/s uz mono zvuk, a moguće je priključiti vanjski mikrofon. Podržana je 720p standardna HD rezolucija uz ograničenje veličine zapisa do 4GB, a fotoaparat je moguće priključiti na televizor putem HDMI priključka. Dostupna je automatska korekcija izobličenja i akromatskih aberacija za DA i DFA objektive prilikom snimanja u JPEG format, a moguće ju je i primijeniti na fotoaparatu prilikom konverzije iz RAW formata. Trajanje Li-ionske baterije je povećano i sada je moguće snimiti i do 740 fotografija samo s jednim punjenjem, a u dodatni D-BG4 grip moguće je ubaciti još jednu takvu bateriju ili 3 klasične AA baterije i time dodatno produžiti vrijeme autonomije.

Slika

Kvalitetom slike K-7 ne odskače od konkurencije u poluprofesionalnoj kategoriji, ali nudi više mogućnosti www.hifimedia.hr

OBJEKTIVI Tijekom testa korištena su dva objektiva koja nisu dio paketa. Radi se o Pentax smc FA 50mm F1.4 fiksne žarišne duljine od 50mm (75mm ekvivalentno 35mm formatu), koji se zahvaljujući velikom otvoru blende od f1,4 pokazao odličnim za snimanje portreta i uz slabije osvjetljenje. Bačvasto izobličenje nije problem, kao i vinjetiranje. Pri najvećem otvoru blende slike su nešto mekše, ali već pri otvoru blende od F2 oštrina se popravlja. Kombinacija niske cijene (3.700 kn) i mogućnosti stavlja ovaj objektiv kao vrlo dobar izbor. SMC Pentax DA*16-50mm (24,5-76,5mm

po nižoj cijeni. Pojava šuma na višim ISO vrijednostima malo je jača nego kod konkurencije, dok je pri nižim ISO vrijednostima niska. Ukoliko se uključi jača korekcija šuma dolazi do jačeg gubitka detalja te je preporuka pri snimanju s višim ISO vrijednostima koristiti RAW format zapisa i korekciju izvršiti na računalu uz napredne algoritme prilikom konverzije u JPEG format. Ukoliko se snima u JPEG formatu, a želi se snimiti neka scena u RAW formatu, dovoljno je pritiskom na RAW tipku brzo promijeniti način snimanja.

Povremeno je dolazilo do preosvjetljivanja scene, što se uspješno korigira korištenjem kompenzacije ekspozicije. Napredak je postignut u automatskom podešavanju balansa bijele boje i sada su se smanjili problemi s miješanim halogenim osvjetlje-

ekvivalentno 35mm formatu) F2.8ED zoom objektiv fleksibilnije je rješenje uz višu cijenu. Zahvaljujući novom SDM sistemu, objektiv je u radu tih pri automatskom fokusiranju. Veće dimenzije objektiva uzrokovale su zasjenjivanje dijela slike kod snimanja bližih objekata širokim kutom i korištenjem interne bljeskalice. Pri najširem kutu snimanja i najvećem otvoru blende, slike su bile slabije oštrine, ali smanjivanjem otvora blende rezultati se brzo popravljaju. U nekim slučajevima bila je primjetna pojava akromatskih aberacija, ali ništa alarmantno.

Ovaj objektiv je vrlo dobar kao višenamjenski objektiv za snimanje portreta i pejzaža što čini većinu situacija prosječnog korisnika. Cijena: 7.000 kn.

njem koje je karakteriziralo prethodnike. Pri početnim postavkama slike su nešto mekše, ali nakon pojačavanja postavke oštrine slike su poprimile očekivanu oštrinu. Veličina JPEG fotografije pune rezolucije uz najmanju razinu kompresije zauzima do 13 MB, a RAW zapisa oko 25MB što iziskuje potrebu za što većom memorijskom karticom.

Zaključak

Pentax K-7 je svakako jedna od isplativijih investicija u poluprofesionalnoj kategoriji zbog svoje robusnosti, otpornosti na prašinu i vlagu te količine naprednih opcija koje nudi korisniku. Uz upotrebu dodatnih objekiva (vidi okvir), K-7 postaje pouzdan fotoaparat koji svojom kvalitetom i cijenom opravdava referentni status u redakciji.

za Pozadinski ekran visoke rezolucije Čvrstoća i kvaliteta izrade Mnoštvo naprednih funkcija

protiv Razina šuma na višim ISO vrijednostima Sporo kontrastno fokusiranje

PENTAX K-7 1

2

3

4

5

Ergonomija Mogućnosti Kvaliteta slike

14,6 LIVE LCD VIEW

MEGA PIKSELA

7,6 cm

1.536x1.024 30sl/s

PENTAX K-7 Stabilizacija slike u tijelu

ISO 100-6.400

Ekspozicija 1/8000-30s

Zapis JPEG, RAW (PEF,DNG)

Priključci USB, HDMI

Baterija/Punjač Li-Ion/DA

Dimenzije (ŠxVxD): 131x97x73 mm Masa (sa baterijom i SD karticom) 754g Cijena tijela: 8.500 kn INFO: Neo Orbis, 01/2944 447, www.pentax.hr

hi-fimedia #79

63

TEST

SAMSUNG ST550

Najveća novost prednji LCD ekran piše: Igor Jadan

S

amsung je poznat po čestom uvođenju noviteta na tržište pa ne iznenađuje da s novim ST550 modelom predstavlja novu funkcionalnost koja olakšava korištenje fotoaparata. Najveća novost ovog fotoaparata je prednji LCD ekran koji kod snimanja autoportreta omogućuje pregled kadra. Vrlo korisna opcija, a uz to moguće je na prednjem ekranu prikazati ikonicu nasmiješenog lica ili animaciju klauna koja bi trebala zainteresirati dijete koje snimate kako ne bi u ključnom trenutku skrenulo pogled s fotoaparata. Prednji ekran može se uključiti tapkanjem po prednjoj strani fotoaparata ili uključivanjem opcije na stražnjem ekranu gdje je moguće izabrati između prikaza kadra, moda bljeskalice i fokusiranja ili slike polupritiskom na okidač. Uključivanjem prednjeg LCD ekrana tapkanjem po prednjoj strani fotoaparata automatski je uključena opcija prepoznavanja lica i prilikom detekcije osmijeha snima se fotografija. Osim prepoznavanja lica, moguće je odabrati da se određena lica pohrane u memoriju te uključiti prepoznavanje treptaja.

Na fotoaparatu se nalaze samo 3 tipke za uključivanje/isključivanje, prikaz snimaka i okidač, te poluga za upravljanjem zoomom. Sve ostale funkcije podešavaju se putem veli-

64

hi-fimedia #79

ST550 igra na kartu praktičnosti; prednji ekran uvelike olakšava slikanje autoportreta, samo tri tipke pojednostavljuju osnovnu funkciju slikanja, a dodirni ekran pruža mogućnost preciznog podešavanja funkcija kog pozadinskog ekrana osjetljivog na dodir, dijagonale 8,9cm i sastavljenog od 1.152.000 piksela. Izbornik je jednostavan i ovisno o odabranom modu snimanja prikazuje se određeni broj dostupnih opcija. Opcije su složene logično, a reagiranje na dodir je vrlo dobro i rijetko se promaši željena opcija. Za brži odabir moda snimanja potrebno je palcem desne ruke pritisnuti tipku na ekranu i naginjanjem fotoaparata naprijed, nazad ili lijevo

bira se između snimanja videa, P ili automatskog moda snimanja.

Praktičnost korištenja istog kabela za spajanje na računalo (USB) i punjenje fotoaparata (strujni adapter sa USB priključkom) umanjena je kratkoćom kabela (0,5m) što može stvarati probleme kod spajanja na stolno računalo. Spajanjem fotoaparata na računalo, automatski se pokreće SAMSUNG Intelli-studio program za prebacivanje, pregledavanje i editiranje snimljenih fotografija i video zapisa. Nije potreban CD niti instalacija zato što se program nalazi na jednoj particiji fotoaparata. Ova odlična ideja olakšat će snalaženje korisnicima koji spajaju fotoaparat na više računala jer će ih uvijek dočekati isto sučelje i mogućnost editiranja neovisna o instaliranim programima na pojedinom računalu.

Putem izbornika moguće je instalirati program na računalo, a osim obrade fotografije i video zapisa (efekti, prijelazi, dodavanje teksta i zvuka,..), nudi se i postavljanje snimaka na internet, od kojih su predefinirani YouTube i Flicker, a moguće je dodati i druge web stranice.

Kvaliteta slike je nešto ispod razine cjenovne kategorije uz mali nedostatak oštrine i povremeno preosvijetljene scene. Razina šuma pri ISO400 je prisutna u iznadprosječnim količinama. Snimljeni video zapis maksimalne rezolucije od 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s vrlo je dobre kvalitete, a moguće je koristiti makro video fokusiranje i mijenjati postavke boja.

Samsung ST550 osvojit će simpatije korisnika svojim dizajnom, prednjim LCD ekranom, velikim i funkcionalnim pozadinskim ekranom osjetljivim na dodir i mnoštvom opcija namijenjenih početnicima. Veliki dio korisnika pridaje veću važnost gore navedenim karakteristikama i neće zamjeriti lošiju kvalitetu slike i nedostatak naprednih podešavanja snimanja što garantira dobru prodaju ovog modela.

12,2 4,6x LCD MEGA PIKSELA

OPTI»KI ZOOM

8,9 cm

1.280x720 30sl/s

SAMSUNG ST550 Stabilizacija slike optička ISO 80-3.200 Ekspozicija 1/2000-8s Zapis JPEG Priključci Samsung (USB/HDMI/AV/punjač) Baterija/Punjač Li-Ion/NE-adapter Dimenzije (ŠxVxD): 100x60x19 mm Masa (sa baterijom) 187g Cijena: 2.269,00 kn INFO: Technomarket, 01/3692 518, www.technomarket.hr

SAMSUNG ST550 1

2

3

4

5

Ergonomija Mogućnosti Kvaliteta slike

za Kvalitetan pozadinski LCD osjetljiv na dodir Prednji LCD Dizajn Program za obradu slike u memoriji fotoaparata

protiv Punjenje bljeskalice blokira rad tipki Brzina slijednog snimanja Kvaliteta slike

www.hifimedia.hr

The Beatles Svje탑e remasterirani

Interview:

Sonny Rollins

Kraftwerk

Reizdana abeceda elektronike

Uhe T spon BeaTles i pad

kralja žare i pale popai 30 godina nakon razlaza

s

Beatlemania ponovo trese globus! Mukotrpan četverogodišnji rad na remasteriranju snimkama, od prvijenca Please Please Me do Let It Be, Abbey Road i kompilacije singlova Past Masters, višestruko se isplatio. Potražnja za pojedinačnim albumima, kao i za dva box-seta nadmašila je i najoptimističnija očekivanja izdavačke kuće EMI piše: Denis Leskovar

"B

eatlesi su sada popularniji od Isusa", izjavio je John Lennon u ožujku 1966. novinarima Evening Standarda i odmah se – pod pritiskom uzrujane kršćanske zajednice - skrušeno ispričao. Četrdeset i tri godine kasnije, u rujnu 2009., Daily Telegraph je objavio rezultate istraživanja po kojemu je pojam "The Beatles" imao više upita u Google tražilici nego njihov konkurent "Jesus", a razlog je očit: kompletan back-katalog opet je ugledao svjetlo dana na opće oduševljenje milijuna fanova, starih i novih.

Koncem kolovoza 1969. Beatlesi su, radeći na pjesmi "I Want You (She’s So Heavy") s albuma Abbey Road, posljednji puta zajedno boravili u istom studiju. Sljedeće godine objavili su još i Let It Be, koji je (mada snimljen još ranije) bio ostavljen "na čekanju", pa se "najveći pop bend" iz stvarnosti i službeno preselio u rock ‘n’ roll vječnost.

Naravno, to je tek prvi dio priče o čupavcima koji su izmijenili lice pop kulture dvadesetog stoljeća i pritom se ludo zabavljali; početkom sedamdesetih John, Paul, George i Ringo uplovili su u samostalne karijere, ali mit o njihovom zajedničkom

66

hi-fimedia #79

Ipak popularniji od Isusa? sastavu održavao se desetljećima, nadrastajući generacijske razlike i ignorirajući sve buduće trendovske hirove.

Odjeci revolucije koju su na svjetskoj pozornici, ali i u glavama ljudi pokrenuli šezdesetih svojim ključnim radovima, očito ne jenjavaju ni danas: The Beatles nisu samo bend zlatne prošlosti, već i svijetle budućnosti.

Drugim riječima, Beatlemania ponovo trese globus! Mukotrpan četverogodišnji rad na remasterira-

nju snimkama, od prvijenca Please Please Me do Let It Be, Abbey Road i kompilacije singlova Past Masters, višestruko se isplatio.

Potražnja za pojedinačnim albumima, kao i za dva box-seta (u stereo i mono verziji) nadmašila je i najoptimističnija očekivanja izdavačke kuće EMI. Najmanje pet najpopularnijih naslova, predvođenih razvikanim naslovima Abbey Road i Sgt. Pepper’s Lonely Club Band, u rujnu se našlo na samome vrhu otočke top liste albuma. No Britanija nije

izuzetak; stvari se na sličan način odvijaju i u Americi, Japanu i na europskim tržištima poput njemačkog, gdje lokalni CD shopovi nisu mogli osigurati dovoljne količine i adekvatno odgovoriti na potražnju fanova. Možete više voljeti Stonese ili više cijeniti Dylana, no Bube su očito još uvijek na prvom mjestu kada je u pitanju komercijalni učinak. No bilo bi nepravedno zanijekati i onaj estetski...

Njihova trajna vrijednost - u oba smisla - pretvorio se u fenomen www.hifimedia.hr

Odabrani albumi RUBBER SOUL (1965.)

Perfektan kolaž popa i folka pod jakim utjecajem Byrdsa i Dylana; u autorskom smislu prvi album Beatlesa bez jedne jedine greške.

REVOLVER (1966.)

Bio bi vrijedan pažnje i da ne sadrži ništa drugo osim "Here There And Everywhere", no većina albuma pulsira "božanskim" nadahnućem.

ABBEY ROAD (1969.) neograničenog roka trajanja, pa se katkada čini da nije izmišljena dovoljno visoka ocjena za ono što je nekada utisnuto u vinilne brazde, a sada vjerno rekonstruirano i prebačeno na CD-e, zajedno s omotima do u detalje rekreiranima po uzoru na izvorna LP izdanja. Čak i prije ovog reissue-poduhvata, Beatlesi su obarali sve rekorde: Billboard ih je lani i službeno proglasio najprodavanijim izvođačima svih vremena, ostavljajući u prašini najbližu konkurenciju. Jednako dobar prolaz imaju i na listama "najboljih albuma ikad", kakve povremeno sastavljaju ekipe iz NME-a i, uz ostale, magazina Rolling Stone; primjerice, na onoj iz 2003. ("The 500 greatest albums of all time"), čak četiri izdanja Beatlesa našla su se među prvih deset, a notorni Sgt. Pepper, odnio je titulu najvećeg.

Premda potonji album u svojim slabijim dijelovima zvuči kao precijenjena gnjavaža, dosezi Beatlesa su, općenito gledajući, od izvanvremenskog značaja. Premda u počecima jednostavna i naivna, glazba im se odlikovala univerzalnom privlačnošću i djetinjim šarmom, uz dotad nečuven smisao za melodijsko-vokalna slaganja i preslagivanja. Kao što uočava recenzent web portala All Music www.hifimedia.hr

Guide "objedinili su sve što je vrijedilo u starom rock ‘n’ rollu i to pretvorili u nešto novo i još uzbudljivije.

Osmislili su prototip samodostatne grupe koja piše i izvodi vlastiti materijal". I to sve početkom 60-ih, kada je na engleskoj sceni vladala kreativna i komercijalna pustoš.

Bilo je to idealan tajming za četvorku koju od početnog singla "Love Me Do" nadalje više ništa nije moglo zaustavi-

ti. Njihov skladateljski tandem činio se kao izbor iz snova: klišeizirana predodžba o subverzivnom rockeru Lennonu i "uglancanom" pop perfekcionistu McCartneyu nije uvijek odgovarala istini (dovoljno je poslušati samo izljev gnjeva u "Helter Skelter" pa da posumnjate u sliku McCartneya kao umiljate pudlice), ali je istina da su se sjajno nadopunjavali – dok su doista radili zajedno. A zajedno su, najprije naciji pa onda cijelom svijetu, ubrizgali

Zadnji snimljeni, ali pretposljednji po redu objavljivanja, Abbey Road i danas zvuči kao zreli rad uigrane ekipe, premda su u to vrijeme ključni članovi jedva podnosili jedan drugoga. dašak potrebnog optimizma, provevši pop glazbu iz pelena i vrtića do statusa umjetnički relevantne forme. Put od crno-bijelog popa na Hard Day’s Night, preko tehnikolor psihodelije na albumima Revolver i Sgt. Pepper, do classic-rock šarenila na "Bijelom albumu" i Abbey Road, bio je zapanjujuće kratak: u samo osam godina snimili su trinaest studijskih ploča nakon kojih ništa nije izgledalo kao prije. Iako su sve skladbe (osim Harrisonovih i rijetkih Ringovih) potpisivali s "Lennon-McCartney", u poznom razdoblju karijere komponirali su odvojeno, i na finalnim izdanjima doimali su se više poput skupine individualaca s promjenjivim frontmenima (ovisno tko je u danom trenutku napisao stvar), nego kao unisona "postrojba". No to je nevažna stvar – pogotovo danas, kada izgleda da se u ova četiri desetljeća stvari i nisu tako mnogo promijenile. I da se Lennon možda i nije šalio. hi-fimedia #79

67

S

tavljajući prije pet godina album Trans-Europe Express na šesto mjesto najboljih albuma sedamdesetih godina, uredništvo utjecajne američke web stranice Pitchfork specijalizirane za alternativnu glazbu, dopisalo je u objašnjenju kako neće proći puno vremena da ovo djelo ne zadobije isti mitski status kao Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band ili Exile On the Main Street.

Mitski, jer su psihodelični eksperiment Beatlesa i slojeviti blues-rocksoul koktel Stonesa daleko od njihovih najprodavanijih i najslušljivijih djela u impozantnoj diskografiji, ali ih izdvaja inovacija, utjecaj, ambicija da se zagrebe dublje ispod površine glazbe, istraži nepoznato. Izdvaja ih naglašeni artizam koji traži desetine slušanja dok se ne počinju dešifrirati "tajni“ kodovi remek-djela. Sve nabrojano vrijedi i za spomenuto djelo Kraftwerka, ekipe čudaka iz Düsseldorfa koji su se 1970. sreli na glazbenoj akademiji, počeli izgrađivati vlastiti studio, sklapati nove instrumente i eksperimentirati s glazbom. Jedino što najcjenjenija

Kraftwerk nisu prvi koristili sekvencere, sintesajzere i vocodere, koristili su ih na dotad nepoznat način. Tako da proizvedu kliničku čistoću, mehaničku repetitivnu preciznost, i kao posljedicu, neku vrstu hladne, neemocionalne glazbe točka Kraftwerk diskografije nije neka vrsta ekscesa već logični zenit polako razrađivanog koncepta. U početku su bili samo još jedan zanimljivi krautrock instrumentalni bend koji su pokušali pomaknuti granice običnim (bubnjevi, gitara), ili manje običnim (flauta), instrumentima. Snimali su u raznim studijima, s raznim producentima (Conrad Plank poznat po radu s Neu! i mnogim drugima). Drugim riječima, stjecali iskustvo, učili i otkrivali nove tehnologije. Nije stoga čudno što u remasteriranoj reizdanoj diskografiji starih albuma nedostaju prva tri. Koncepcijski se ne uklapaju, prava povijest Kraftwerka, Beatlesa elektronske glazbe, poči-

68

hi-fimedia #79

piše: Tihomir Ivka

Otpuhnuta prašina s abe nje s konceptualnim djelom Autobahn (1974.), s gotovo 23 minute dugom, istoimenom pjesmom u kombinaciji autentičnih tonova snimljenih na autoputu, elektronike i glasova puštenih kroz vocoder. Autobahn je prekretnica; autorski dvojac Hutter/Schneider je uzeo sve konce u svoje ruke, spojio čovjeka, tehnologiju i prirodu u unikatnoj, repetitivnoj, hipnotičkoj glazbi.

Kraftwerk nisu prvi koristili sekvencere, sintesajzere i vocodere, koristili su ih na dotad nepoznat način. Tako da proizvedu kliničku čistoću, mehaničku preciznost, i kao posljedicu, neku vrstu hladne, neemocionalne glazbe.

U jednom od rijetkih smislenih intervjua, danom legendarnom Lesteru Bangsu 1975., Ralf Hutter otkriva da je njihova glazba proizašla iz svojevrsne kolektivne frustracije postratne Njemačke. "Poslije rata, njemačka zabavna industrija je nestala, nametnuta joj je američka. Mi smo prva generacija koja je to pokušala odbaciti, mi znamo što uzeti od Amerikanaca, a što izvući iz vlastitih osjećaja. Mi smo

krafTwerk

cede elektronike prvi bend koji snima na svom jeziku koristeći vlastiti elektronski background za kreiranje novog, našeg centralno-europskog identiteta.“ – kazao je Hutter Bangsu tada. Trans-Europe Express je pokazni primjer ispunjen za to doba - nevjerojatnim soničnim pasažima, krutim ritmovima i tvrdim diseldorfskim akcentom. Kako pop kultura ne poznaje granice, ono što je Hutter nazvao čupanjem iz američkih kandži masovne kulture vratilo se poput bumeranga. Kraftwerk su posijali sjeme i inspirirali mnoge rodonačelnike novih podžanrova upravo u SADu i V. Britaniji; Darricka Maya i ostale za stvaranje ranog detroitskog techna, hip-hop pionira Afriku Bambaatu, post-punkere Joy Division. I danas se mnogi pozivaju na njihovu ostavštinu kao izravno nadahnuće za svoje pjesme – od Franza Ferdinanda do Jay Z-ija.

Hutter i Schneider su se uvijek kleli kako su predani svojoj glazbi i kako ih popratne manifestacije glazbenog biznisa ne zanimaju. Možda, ali image www.hifimedia.hr

je njihovo oružje gotovo jednako jako kao i glazba. U show-businessu slavu generira ekstrovertirani stil života po "sex, droga, r’n’r“ formuli. Što ekstremnije, to bolje. Ako taj stil za posljedicu ima smrt zvijezde, to je nešto naj-

bolje što se može dogoditi. Doduše, ne za pokojnika, njemu je kasnije prilično svejedno, ali za posao, diskografsku kuću, partnere i njih još hrpu prikopčanih za tu zlatnu koku, to je odličan scenarij. Ali, po nekoj čudnoj logici i suprotna situacija polučuje slične rezultate. Usamljeni čudaci, nedostupni javnosti, "maskirani“ i društveno neprilagođeni dižu si (ne)svjesno cijenu svojom odsutnošću i odbijanjem sudjelovanja u društvenom životu. Primjera je mnogo; od prolupalih Syda Baretta i Briana Wilsona, preko nestalog Richeya Edwardsa iz Manicsa, do nama najbližeg primjera Johnnya Štulića. S adresom u Utrechtu i odbijanjem kontakata s Hrvatskom ima status mitskog bića.

I golica maštu. Da je ostao, danas bi se vjerojatno klinci po Trnskom šutali s njim.

Kraftwerk su se, usporedo s tehnološki sve dorađenijim albumima u sedamdesetima, s naivnog imagea fino počešljanih mladića u standardnim odijelima koji se smiješe posjednuti oko stola sa kariranim stolnjakom, polako metamorfoziraju u kiborge i(li) ljude-robote. Pa tako niti jedna njihova službena fotografija nakon 1978. nije prirodna, promo fotografije su zapravo roboti s njihovim crtama lica. Njihov studio Kling-Klang u Düsseldorfu nije vidio nitko osim najužih suradnika, tamo nema telefona, poslana pošta na tu adresu vraća se neotvorena.

Nevoljko i rijetko daju intervjue, ako da onda pod njihovim uvjetima, obično prilično bizarnim. Jednom zahtijevaju da ih se ne pita ništa o procesu snimanja albuma, inspiraciji, starijim djelima. Ponekad traže da se uopće ne spominje ime Kraftwerk ili žele razgovarati samo o svojoj kolekciji bicikala. Ne pojavljuju se nigdje osim

Katalog Pod imenom The Catalogue reizdano je osam albuma Kraftwerka. Posao je bio dugotrajan, kako je rečeno, stari masteri su degradirali u kvaliteti, i nakon godina rekonstrukcije i digitalizacije postignut je kristalno čist, svjež stereo zvuk. Kraftwerk diskografija iz sedamdesetih i početkom osamdesetih je kvalitativno bezgrešna, čak i The Mix album na koji se i danas

na vlastitim koncertima. Njihov prijezir prema javnoj komunikaciji lijepo je dočarao Chris Martin prepričavši u novinskom razgovoru što je morao napraviti ne bi li dobio dopuštenje da koristi dio njihove "Computer Love“ za album Coldplaya X&Y. S obzirom da se pošta na njihovu adresu vraćala, preko odvjetnika Coldplaya je poslao pismo odvjetnicima Kraftwerka koji su ga uručili Hutteru i Schneideru.

Nakon nekoliko tjedana dobio je istim putem pismo u kojem je pisala samo jedna riječ napisana rukom: "Yes“. O njihovim se privatnim životima ne zna gotovo ništa, osim zgodnih anegdotalnih bizarnosti kao što je opsjednutost biciklizmom. S obzirom na mehaničku, krutu prirodu njihove glazbe nije čudno što Hutter smatra kako su slični elementi važni i u glazbi u biciklizmu. "Brzina, ravnoteža, sloboda duha, održavanje forme, tehnologijska i tehnička perfekcija, aerodinamika.“ – nabraja Hutter i nije baš lako razlučiti je li riječ o okretanju pedala ili novoj Kraftwerk pjesmi.

Kumovi elektronike dugo su živjeli na staroj slavi, od 1986. izdali tek jedan album (Tour de France Soundtracks, 2003.), ali posljednje godine najavljuju novo buđenje. Koncerti su sve redovitiji (pamtimo po dobrom onaj zagrebački minulo ljeto na Jarunu), Hutter kaže da je tehnologija za koncerte napokon na razini njihovih standarda pa nastupaju češće. Najavljuju nova iznenađenja uživo, od slijedeće godine posjetitelji njihovih koncerata će dužiti 3D naočale i gledati ih u tri dimenzije. Doduše, poslije prošlogodišnjeg odlaska Floriana Schneidera, Hutter je ostao jedini originalni član, no najavljen je i novi album za 2010. Čudaci iz Düsseldorfa i nakon 40 godina čuvaju poneki as u rukavu.

oslanjaju u koncertnim nastupima nema lošeg trenutka. Konceptualni Tour de Franace Soundtracks (2003.), sada pod imenom Tour de France, s odmakom se čini promišljenijim i koherentnijim nego kad se pojavio.

Ako bi se baš tražila mrlja, onda bi to bio Techno Pop (1986.), originalno znana kao Electric Cafe, na kojem Kraftwerk zvuče pomalo konfekcijski i maniristički. Svi ostali albumi su na svoj način izvanvremenski i izazovni i nakon svih tih godina i mora odlične elektronske glazbe snimljene u međuvremenu.

Autobahn (1974.)

Computer World (1981.)

Radio-Activity (1975.)

Techno Pop (1986.)

Trans-Europe Express (1977.)

The Mix (1991.)

The Man-Machine (1978.)

Tour de France (2003.)

hi-fimedia #79

69

rock recenzije Jura Matić

(JM)

Gordan Gaži

(GG)

iz koje nema povratka - no to je Hawleyev svjestan izbor, i jedino mjesto kamo čovjek njegova kalibra i profila zapravo pripada. Nepopravljivi i iskreni romantičar - zadnji u Sheffieldu i jedan od posljednjih na britanskoj rock sceni.

Mario Grdošić

(MG)

DL

PIŠU: Davor Hrvoj

(DH)

Tihomir Ivka

(TI)

Denis Leskovar

(DL)

Richard Hawley

Mika

Truelove’s Gutter

The Boy Who Knew Too Much

Mute/Dallas

Island/Universal Music

Richard Hawley je reputaciju zaradio kao gitarist Longpigsa i grupe Pulp, no solo radovima se prilično udaljio od autoironičnog art-rocka nekadašnjih suradnika. Pjesme na samostalnim albumima, a dosad ih je nanizao šest, evociraju nostalgični croonerski ugođaj kasnih 50-tih i 60-tih. Posljednja dva najuže su tematski povezana s rodnim Sheffieldom odakle gotovo bez iznimke crpi inspiraciju. Ako se naslov CD-a Cole’s Corner (2005.) odnosio na popularno sastajalište na uglu dviju sheffieldskih ulica, a naziv prethodnog Lady’s Bridge, na jedan od najstarijih tamošnjih gradskih mostova, Truelove’s Gutter iz nekog bizarnog razloga aludira na Thomasa Truelovea – šefildskog gostioničara iz 18 stoljeća.

Specifičnosti jesu lokalne, no Hawley ih je uspio prevesti na univerzalan kantautorski jezik koji se provlači svim, pa i friškim albumom, uz jednu specifičnu, duboko nostalgičnu crtu od koje ne želi odstupiti. Riječ je, naravno, o njegovoj fiksaciji melodramatičnom, croonerskom pop glazbom pedesetih i ranih šezdesetih, zahvaljujući kojoj singlovi poput "For Your Lover, Give Some Time" ili "Open Up Your Door" (ili bilo koja druga pjesma), zvuče poput nekih zagubljenih, još usporenijih dragulja iz opusa Roya Orbisona.

Album je uronjen u tamnu sjetu

70

hi-fimedia #79

Hej, ovo smo negdje čuli. Da, da, "We Are Golden", uvodna pjesma koja počinje s refrenom pljunuta je kopija početka hita Belinde Carlisle "Heaven Is A Place On Earth" s kraja osamdesetih. Očita krađa, ali Miki, toj simpatičnoj mladoj zvijezdi koja stvara nevini, ali nadahnuti pop, može se gledati kroz prste. Ako je i uzeto, prepakirano je tako dobro da daje novu mladost starim akordima.

Mika je dijete Libanonke i Amerikanca, no njegovo odrastanje u Londonu pokazalo se

presudnim; on zvuči nepogrešivo engleski. Ako ćemo posegnuti dublje u prošlost, baziranje melodije na klaviru može podsjetiti na lake note Eltona Johna ("I See You"), malo bliže sadašnjosti naći ćemo na tragove pubovskog popa jednih Beautiful South ("Dr.

John" ili "Toy Boy"), ili na nešto diskoidniji plesni izričaj Georgea Michaela ("Touches You"). No u punokrvnim mainstream hitovima koji neće biti neprikladni ni za jutarnje kontakt-emisije ("Blame it On The Girls", "Good Gone Girl") Mika se prije svega nameće kao legitimni nasljednik nekad zabavnog, a danas ispuhanog Robbiea Williamsa. Samo što ne uzvikuje "Let me entertain you" kao Robbie nekad, ali to zaista misli i to zaista radi. Ovdje nema ubojitog hita kao što je bio "Grace Kelly" s debija, no The Boy Who Knew Too Much je komad pristojnog popa za široke mase, pametno osmišljen i više nego pristojno snimljen.

su svoju indie stranu začinili delikatnom elektronikom i s druge zaplesali na rubu simfo-rock pretencioznosti. Na prvo slušanje Resistance se doimlje manje ambicioznim, "manjim" albumom i u krajnjem rezimeu to stoji i nakon dužeg druženja s novih 11 pjesama. Resistance zaražava na drugačiji, stupnjeviti način s obzirom na svoju strukturu. I dok se simfonijske sklonosti i indie retorika sudaraju kroz cijeli prošli album, Bellamy je na ovom fizički odijelio svoju glazbenu podvojenost. Naime, početak je načičkan

TI

Muse Resistance Warner/Dancing Bear

Dok su oni izdavali prvi album Radiohead su već izabrali autorski put kojem je samo nebo granica. Možda baš zato nisu pokopani lopatom na kojoj piše "plagijatori", taj njihov debi Showbiz (1999.) poslije nećkanja prigrljen je unisono. Muse su nastavili ondje gdje su s Radiohead stali s The Bends. Nije da nisu težili tome da im samo nebo bude granica, ali do danas su se držali osnovnog kursa – ultra melodičnih vokalnih dionica, oštrih gitarskih ritmova i agresivne ritam sekcije. Prošli, Black Holes And Revelations doimao se poput uskrsnuća, pronađena je nova energija i način da se tenzija podigne na rastezanju suprotnih polova vlastite glazbene osobnosti. Drugim riječima, s jedne strane Matt Bellamy i ostala dvojica

čistim indie melodijama s potencijalom hita, dok je na posljednje tri u potpunosti otpustio kočnice naspram prog-rock simfonijskim aspiracijama. Već i sami nazivi sve tri zovu se isto, Exogenesis Symphony s nastavcima Part I, II i III – govore kako je Bellamyu dosadilo teći strogo ograničenim žljebovima rock izričaja, sad se, uzimajući u obzir grandiozne klavirske dionice – igrao novovjekog Chopina. Bez mnogo razmišljanja, ovo je finale albuma i njegov najdiskutabilniji dio i dobro je da je zabačeno na kraj. Ima još jedna iznimka; "United States Of Eurasia" iz sredine "normalnog" dijela najdirektnije je naslanjanje grupe Muse na Queen s kojima dijele sklonost pjesmama većim od života. Razvija se polako kroz klasični zvuk klavira i tiho melodično pjevanje prema finalu, gitarskoj oluji i upošljavanju punog kapaciteta pluća Matta Bellamya. Hommage, parodija ili metafora, može se tumačiti na više načina, ali ovo je definitivni "Bohemian Rhapsody" moment u Muse karijeri. Definitivno, teško je s jednakim entuzijazmom prigrliti suprotnosti Resistancea, ali uvijek postoji ona druga privlačnija strana, ovisno o glazbenim sklonostima. Drugim riječima, iskazane opreke indie glazbe i prog-rock eksperimenta mali su rizik za Muse.

TI

www.hifimedia.hr

Wolfmother

Život poslije smrti

Cosmic Egg Mogular recordings/Universal Music

Alice In Chains Black Gives Way To Blue EMI/Dallas

Wolfmother su trio iz Australije, prije tri godine probili su se na internacionalnu scenu obećavajućim hard rock debijem.

U međuvremenu su izdali priopćenje slično onima brakorazvodnim: "razilazimo se zbog nepomirljivih osobnih i glazbenih razlika", no čupavi pjevač-gitarist Andrew Stockdale ubrzo okuplja novu ekipu pod istim imenom i drugi album s 12 pjesama je pred nama.

Riječ je uglavnom o pravolinijskom hard rocku od tri akorda o kojem je teško napisati više od tri rečenice. Stil je ostao isti, glasovno je Stockdale na pola puta između Ozzya Osbournea i Roberta Planta, rifovi su jasni i masni, čak i moderni (čuje se i prizvuk opakog baratanja gitarom neprikosnovenog Jacka Whitea), ali ništa tu nema što bi se moglo nazvati inovativnim ili signifikantnim, samo se utvrđuje već mnogo puta oprobana formula. Novih bendova ovakvog zvuka nema previše, pa se levitiranje Wolfmothera između prosječnosti i solidnosti ne može uzeti kao apsolutno zlo. Ima i par bisera i svi su zgurani na sam kraj; deveta "Pilgrim" sadrži nešto protopunk Stooges ostavštine, deseta "In The Castle" puna izmjena ritma, prošarana nešabloniziranim solo dionicama podiže razinu adrenalina, a zaključna "Violence Of The Sun" s fino iskorištenom Hammond klavijaturom lako bi se prodala pod bolje dane Supergrassa.

Do određene točke, točke kad odvrnuti Gibson podsjeti da je domaći teren Wolfmothera ipak teški rock.

TI

www.hifimedia.hr

Alice In Chains imaju novu ploču, a nemaju Layne Staleya.

Zvuči dosta nemoguće, ali eto, čuda su moguća.

Layne Staley napustio je band zapravo puno prije nego je napustio ovaj svijet, samo što je ta faza vegetacije trajala godinama i godinama pa je tako nemoguće odrediti od kada su mirovali Alice in Chains zapravo. A mirovali su do trenutka kada im se na bini za potrebe nekoliko koncerata pridružio William Duvall, tamnoputi rocker finog kapaciteta pluća, da bi sve kasnije preraslo u snimanje novog albuma. Albuma kojeg je iskreno malo tko očekivao, a još manje mu se radovao. Pusti lava nek’ spava, dobra je staroseljačka izreka koju su mnogi željeli primijeniti na karijeru Alice In Chains.

No Jerry Cantrell imao je drugačije planove, i na iznenađenje mnogih, danas je svima drago da je tako. Jer "Black Gives Way To Blue" jako je dobra ploča, iznenađujuće dobra, i bez ikakve mrlje svrstava se u impozantan katalog ovih Seattle rockera. Sve je tu; opasni riffovi, briljantne vokalne harme, tuga i jad, osjećaj za ogromne refrene i sve osta-

The 69 Eyes Back In Blood Nuclear Blast/Trolik

Finski su goth rockeri The 69 Eyes albumom Back In Blood napravili svoj najcjelovitiji album do sada. Album se na europskom tržištu pojavio krajem ljeta i uveo je slušatelje u nešto drugačiji, rockerskiji svijet benda koji korijene vuče iz helsinškog kvarta Kallio s početka 1990.-ih i koji je do

lo što je krasilo ovaj band kroz 90-e. Koliko je Cantrell zapravo najveća snaga Chainsa bio i ostao zorno pokazuje ovaj album, jer na trenutke sve je kao i nekada, kao da glavni pjevač uopće ne nedostaje. Naravno da znalci čuju, i znalci znaju da Layne više nije tu, ali doista je impresivna sposobnost Cantrella da izvuče sve najbolje iz prošlosti sada radio sa finskim producentom Johnnyjem Lee Michaelsom.

Odabir američkog producen-

ovoga banda i prepakira u sjajan proizvod za današnji dan.

Od najavnih razarača "Check My Brain" i "Looking In View", do klasične Chains akustare "Your Decision", sve je tu i ovaj povratak doista se čini boljim nego se itko nadao.

Daleko od toga da je ovo spektakularan album i da su pomaknute granice unutar žanra, jer isti je mrtav barem jedno cijelo desetljeće, no Alice in Chains dostojno su ostarjeli i pokazali da ima života čak i nakon smrti karizmatičnog frontmana koji je svojom pojavom vukao band i onda kada im glazba nije hvatala nebeske visine. Danas tog frontmana više nema, no glazba koja je ostala nakon njega zaslužuje duboki naklon.

MG

ta Matta Hydea (Slayer, Monster Magnet) za "Back in Blood" nikako nije slučajan jer album sada zvuči tako da se nepogrješivo uklapa u losangelesku rock scenu (koja je oduvijek bila izvor inspiracije The 69 Eyes), ali da uz to nisu nimalo izgubili onaj prizvuk radi kojeg točno znate da je to sjevernoeuropski bend. Ono što su The 69 Eyes i Matt Hyde stvorili na ovom albumu nije baš prepuno inovativnosti i novootkrivenih efekata, ali zvuk znakovito balansira žestoke hi-fimedia #79

71

rock recenzije

Vrhunski rock iz sjenika The Black Crowes Before The Frost…Until The Freeze Silver Arrow

Sve je počelo u Kostariki prošle godine gdje je tijekom ljetovanja Chris Robinson intenzivno slušao Europe 72’ album Grateful Deada. Ludom mu se činila ideja da grupa nove pjesme ne snimi u studiju nego uživo na turneji kao što su to učinili Grateful gitarske riffove u dubok, polagan i koloričan glas vokalista Jyrkija i stvara atmosferu kakvu smo navikli čuti od benda kojega godinama inspiriraju velikani poput AC/ DC, David Bowiea ili The Sisters Of Mercy. S druge strane, ovaj je The 69 Eyes sa svojim životnim stihovima naslonjenim na trenutno vrlo popularnu vampirsku tematiku, kao i uz odlično doziranu kapljicu "gloomy" atmosfere - ono što će vjerojatno oduševiti ne samo populaciju koja tumara ulicama crno obrubljenih očiju.

"Back In Blood" nesumnjivo je, kako je i sam Jyrki69 rekao, album na koji su The 69 Eyes čekali 20 godina. Produkcijski vrhunski odrađen, to je istovremeno dobar klasični rock album u cjelini, na kojem vam se čini, kako na kojoj stvari, da čujete žešću verziju Bon Jovija, Billy Idola..., ali u pozitivnom smislu. Ovaj album je

72

hi-fimedia #79

Dead 1972. godine. Nedugo kasnije prvi put se našao na tradicionalnim jam session večerima koje godinama priređuje bivši bubnjar The Banda Levon Helm, u svom sjeniku pretvorenom u intimni koncertni prostor i studio u blizini Woodstocka.

Odluka je pala, osmi album Black Crowesa bit će snimljen uživo, pred publikom upravo na tom mjestu, potpomognut glazbenicima koji tamo stalno sviraju. Tako i bi, sveukupno 20 pjesma probrano je iz nastupa u pet večeri i dvadeset godina od prvog albuma čini se da je lutanje završeno, Black Crowes su ponovno izmislili sami sebe. Na slikama, svi bradati, pokriveni dugim kosama, obučeni u izlizani uski jeans i sivo-maslinaste vojne košulje iz ere Vijetnamskog rata, izgledaju kao Beatlesi u doba svog "Let It Be" labuđeg pjeva. U tim čupavim glavama

nema opterećenja – poslije godina pokušaja da ponove početnu slavu i milijunske tiraže (prvi album Shake Your Money Maker prodan je u oko 4 milijuna primjeraka), bacanja gotovih mastera albuma u smeće, razilaženja s diskografskim kućama, financijski osigurani, na vlastitoj etiketi rade što hoće. I taj sjenik kao da im je otvorio nove horizonte. Kao što kaže Larry Cambpell, bivši prateći Dylanov glazbenik koji je svojim bendžom, violinom

u biti odlična (komercijalnija) najava za njihov koncert u Zagrebu, 24. siječnja jer ovo više nije samo glazba za njihove zagrižene fanove ili goth/glam/metal publiku.

Anastazija Vržina

The Brand New Heavies Live In London EMI/Dallas

The Brand New Heavies na sceni su već 25 godina, od toga 20 i aktivni u smislu izdavanja albuma, tijekom devedesetih redoviti stanovnici engleskog Topa 40 sa singlovima "Dream On Dreamer", "Midnight At The Oasis", "Dream Come True", "Sometimes" ili "You’ve Got a Friend" s kojom su 1997. ušli čak i u Top 10. No bilo

je to vrijeme sveopće popularnosti acid jazza, podžanra organskog popa, uglavnom sladunjavog i na korak od glazbe za liftove i robne kuće. BNH su zaštitno ime žanra, s tim da im se u pluseve treba pribrojiti da su se uspjeli izdignuti iznad klupske scene zahvaljujući hitovima koji su se uspjeli urezati u kolektivno pamćenje. Live In London retrospektiva je karijere snimljena u prestižnoj Indig02 dvorani krajem prošle godine, zastupljena je 21 pjesma

i pedal-steel gitarom zvuk Black Crowesa učinio plemenito rustikalnijim, "kad uđeš u taj prostor sjetiš se zašto si uopće počeo stvarati glazbu." Braća Robinson i obnovljena postava (klavijaturist Adam MacDougall i gitarist Luther Dickinson iz North Mississippi Allstars) pronašli su na selu mir i inspiraciju za iskrenu, strasnu svirku i autorski materijal koji bi s godinama mogao dobiti epitet rock klasika.

Nije otkrivanje tople vode kad se na dva diska ujednačene kvalitete s nevelikim odmakom od studijskih snimki. Onako, standardna snimka – u tehničkom i autorskom smislu - jednog dobro usviranog benda. BNH su promijenili priličan broj pjevačica u dugoj karijeri, ovdje je za mikrofonom N’Dea Davenport, originalna članica koja je 1995. napustila grupu da bi se deset godina kasnije vratila. Baš kao i acid jazz u svom prosjeku i ovaj koncertni zapis je idealan za popodnevno drijemanje. Nikako za pamćenje.

JM

Davida Gray Draw The Line Universal Music

Kada mu se nakon mjeseci i godina provedenih na top listawww.hifimedia.hr

kaže da je Chris Robinson jedan od najboljih rock vokala današnjice i da je njegova glazbena pratnja moćna, dobro uhodana mašina, podjednako obdarena tehničkim znanjem i imaginacijom koju je gotovo bogohulno pokušavati opisati riječima. Zato se uživo snimljene pjesme mogu lako pobrkati sa studijskim "proizvodom" tehnički su savršeno precizne, tek nas pljesak na kraju svake podsjeti u kojim su uvjetima pjesme zapisane. Before The Frost…koherentna je kolekcija snažnih klasičnih rock pjesma punih nadahnuća, zavodljive melodijske strukture, bez obzira bila riječ o čvrstom barskom rocku uvodne "Good Morning Captain" ili o vjerno predočenju delikatne sjete "Appaloosa" balade. Stvar je s osmim albumom Black Crowesa zapravo paradoksalna; oni zvuče nevjerojatno svježe, a u isto vrijeme im je najveći "krimen" što zvuče nepopravljivo anakrono.

Južnjački, bez puno odmaka, kao da je 1971., a u studiju do njih Stonesi kuhaju svoj Exile On The Main Street. Ima i nekih izuzetaka od pravila bazičnog naelektriziranog rocka. "I Ain’t Hidding" zvuči prilično uvrnuto, možda je riječ o naj-funky stvar u karijeri poslije obrade Reddingove "Hard To Hndle". ma, te nakon osvojenih nagrada struke i rekorda tipa "najprodavaniji album svih vremena u Irskoj" – ukratko, nakon fenomena zvanog White Ladder – pružila prilika da se posveti ostatku svoje karijere, David Gray se doimao kao mentalno iscrpljen čovjek, jedva spreman da sa sebe skine etiketu ispisanu riječima "one album wonder".

Takav se zaključak može izvući danas, više od deset godina nakon globalnih hit-singlova

www.hifimedia.hr

Možda bi bilo točnije reći da zvuči kao križanje Red Hot Chili Peppersa i Allman Brothersa.

Kako god, nakon dugo vremena jedna stvar Crowesa koja miriši na hit. Na CD izdanju nalazi se 11 pjesama, dok se još devet može besplatno downloadati s interneta. Osjećaj za dobru mjeru nije izgubljen, CD je sabijen i koncizan, s još devet pjesama na istom mjestu izgubio bi se fokus i album bi stenjao pod teretom pretencioznosti. No kad se tih devet preostalih pjesama u MP3 formatu presluša kao odvojena cjelina i one fukcioniraju odlično kao mikro kozmos za sebe. Uvodna instrumentalna ekstravaganca "Aimless Peacock" zvuči kao sudar Ravi Shankara i anglosaksonskih doseljenika u Ameriku, dok je glavnina ostatka naglašene folk atmosfere, najizrazitije se to osjeti u "Garden Gate" koja nije daleko od hillbilly stila izvedbe "Man Of Constant Sorrow" iz filma braće Coen "Tko je ovdje lud?". Teško je reći da je pored remek djela Amorica od prije 15 godina Before The Frost… najbolji album u karijeri Black Crowesa, ali njegova vibrantnost i osjetna strast stvaranja glazbe nema prave konkurencije u domeni klasičnog rocka što se 2009. godine tiče.

TI

"Babylon" i "Please Forgive Me", poslije kojih je britanski kantautor (na dva naredna studijska albuma) izgubio dosta publike, ali i podršku dijela prevrtljive britanske kritike. Objavljen nakon trogodišnje diskografske apstinencije, Draw The Line teško da će o Grayu otkriti neku novu istinu, osim one da je s ovih jedanaest pjesama odlučio započeti otvoriti novo poglavlje.

Raspustio je stari prateći bend, promijenio diskografsku kuću, uselio u vlastiti Church Studio, te snimio album na razmeđi popa i introvertiranog rocka, mahom u karakteristično srednjem i sporijem tempu uz (ponovo) dosta akustike i smanjenim unosom elektronskih dekoracija. Iako pjesme osciliraju u kvaliteti, čak je i u slabijim trenucima teško odoljeti mančesterskom hiperemotivcu, mrzovoljnom i sup-

tilnom u isti mah. Finale "Full Steam" zapravo je duet s kolegicom Annie Lenox, ali 41-godišnji kantautor ipak bolje funkcionira kada ga ostavite samog, da se na miru i u tišini bori sa svojim unutarnjim demonima.

DL

Air Love 2 Virgin/Dallas

Svojevrsni je to povratak vlastitim korijenima, mogao se mirne duše umjesto Love 2 zvati i Moon Safari 2. Retorika je sasvim ista, u uvodnoj "Do The Joy" ispucan je poznati asortiman tankoćutne psihodelije, sitnih trikova na starim Moog sintićima i glasa puštenog kroz vocoder, slijedeća "Love" je, poput nezaboravne "La Femme d’Argent", sačinjena od žustre bas linije s plesnim ritmom laganim poput lahora. Dosad su Air uvijek imali gostujuće vokaliste, ovdje nema niti jednog, što na neki način povećava koherenciju materijala, ali na prvu i smanjuje atraktivnost. Uglavnom, Love 2 zvuči uhu ugodno, sanjivo, melankolično i emotivno. Baš kako od Air i očekujemo.

TI

John Fogerty Prije 11 godina, dva akademski obrazovana tipa iz Versaja s imenima kao ispalim iz scenarija za Frearsove "Opasne veze" uz pomoć vocodera i retro sintesajzera ukazali su se kao nešto najaristokratskije moguće u pop glazbi. Njihov sanjivi Moon Safari bio je silno osvježenje, nova definicija downtempo glazbe, iako je u njoj malo toga bilo originalno. Prije inteligentna nadogradnja na Jarrea, Vangelisa ili opskurnu francusku skupinu Space iz sedamdesetih godina negoli inovativnost. Air su proizvodili posebnu vrstu ugode mekanim tonovima retro elektronike i neopterećujućim šturim kiticama na engleskom otpjevanim sa simpatičnom francuskom dikcijom. I ne treba zaboraviti, u to vrijeme bili su izuzetak. Krautrockerskim 10000Hz Legends dokazali su da njihovo autorstvo nije samo eklektičke naravi, da imaju originalnih ideja i izvanserijskog talenta.

Malo pojačavanja statusa putem stvaranja filmske glazbe, remiksiranja i kompilacijskih albuma i Air su iznenađujuće lako preživjeli svoje prvo desetljeće. No pretrošlogodišnji album Pocket Symphony je jednostavno bio dosadan zbir ižmikane i isprazne glazbe dodatno "isušen" glazbenim minimalizmom.

Novo djelo je organskije, životnije i po tempu živahnije, dakako u Air relacijama sporog chil-outa.

The Blue Ridge Rangers Rides Again Verve Forecast/Universal Music

Creedence Clearwater Revival krajem šezdesetih zasvijetlili su poput zvijezde repatice, u nezamislivo kratkom roku naštancali hrpu kvalitetnih albuma s gomilom izvanvremenskih singlova. O njihovoj hiperaktivnosti najbolje govori činjenica da su samo 1969. izdali tri albuma, sve bolji od boljeg. No nakon raspada, pjevač i ritam gitarist John Fogerty ukazivao se tek sporadično, malo zagrizao pa nestajao u pravilu na deset godina, osim ako urgentna stvar kao što je rat u Iraku nije budila imperativ djelovanja, što je bio slučaj sa Deja Vu (All Over Again) albumom iz 2004.

Prvi solo iz 1973. zvao se The Blue Ridge Rangers i bio je ispunjen country i rock standardima. The Blue Ridge Rangers Rides Again je ne samo po nazihi-fimedia #79

73

rock recenzije vu nastavak iste priče. Za razliku od prvog albuma gdje je odsvirao sve instrumente, Fogerty se odlučio udružiti s provjerenim glazbenicima country provenijencije (gitarist Buddy Miller, pedal steel majstor Greg Leisz, gitarist i banjo svirač Herb Pedersen…), na čisti country i(li) blugrass odlučio prevesti neizlizane pjesme prvaka Bakersfield zvuka Bucka Owensa, Ricka Nelsona, Johna Denvera i manje poznatih autora. Jedna od atraktivnijih pjesama, ostavljena za sam kraj "When I Will I Be Loved" Everly Brothers pretvorena u živahni bluegras obojan pedal steel gitarom i violinom ugošćuje i "Bossa" Springsteena u dojmljivom duetu. Osvježavajuće, s obzirom da je u ovakvim situacijama tribute country albuma teško ne nabasati na Emmylou Harris u ulozi pozadinskog vokala. Fogerty je oduvijek volio izvoditi tuđe pjesme i to radi zaista uvjerljivo, iako bi ga bez prethodnog znanja bilo teško prepoznati u odnosu na karakteristični glas iz doba CCR-a. Ne doimlje se starije i umorno, naprotiv, pred mikrofonom se ukazuje nevjerojatno vitalan. Taj mladenački duh čovjeka od 65 godina potvrđuju i fizičke manifestacije; Fogertya je priroda poštedjela dubokih bora, debljine i ćelavosti, pa uz generacijski bliske kolege, Vana Morrisona recimo, izgleda kao Brad Pitt pored ostarjelog Marlona Branda. Životna energija, iskusni glazbenici i izazovni predlošci ipak ne rezultiraju spektakularnim rezultatima. Fogerty je išao previše na sigurno, pjesme su mrvicu prepolirane i zasićene mainstream logikom. Solidan party album za starije poklonike "korijenskog" američkog zvuka, ali ne i mnogo više od toga.

TI

"prevesti" na salsa ili neki slični vrući ritam karipskog otočja.

Tri godine kasnije, ista meta isto rastojanje, uz jednu bitnu razliku; sad aktualna imena svjetske scene sviraju klasične rock hitove. Killersi su se dohvatili "Hotela Kalifornije", Amy Winehouse je još živa i pjeva "Cupid" Sama Cookea, pamtimo i bolje obrade Lennonove "Imagine" od pokušaja Jacka Johnsona, Keane su se iskazali s "Under Pressure", kao i Editors s Reedovom "Walk On The Wild Side". Druga je stvar što se ona osjeća malo nelagodno u latino ritmu. Kaiser Chiefs su s RDM surađivali i na prvom albumu, za ovu su priliku izabrali soul standard "I Heard It Through The Grapevine" koju čestu izvode uživo, i to je jedna od zanimljivijih obrada ovdje. Pasionirana izvođačica tuđih stvari Cat Power pružila je zanimljivo viđenje "Satisfaction" Rolling Stonesa koji se također pojavljuju, jedva prepoznatljivi u "Under The Broadwalk".

Nijednu obradu se ne može prozvati izvanserijskom, sve je to tu negdje, ujednačeno i zanimljivo na prvu zbog latino ruha.

Rhythms Del Mundo nije projekt iz glazbenog ćefa, ima višu svrhu, misiju da upozori i apelira na moćnike da brinu o našoj planeti, smanje zagađivanje i emisiju stakleničkih plinova u atmosferu. Konkretno i dio prihoda od ovog albuma ide za potrebe podizanja svijesti o klimatskim promjenama.

Rhythms Del Mundo Classics APE Vision/Universal Music

TI

Colbie Caillat Breakthrough Universal Republic/Universal Music

Ideja je bila jednostavna, ali efektna. S jedne strane skupiti prominentne kubanske glazbenike, dijelom i iz znamenitog Buena Vista Social Cluba, s druge neke od najvećih glazbenih zvijezda današnjice i njihove velike hitove

74

hi-fimedia #79

Ima glazbeni background; otac Ken može se pohvaliti produkcijom znamenitog Fleetwood Mac albuma Rumours. Ima i fizičkih atributa; izgleda kao teena-

gerska verzija Jennifer Aniston.

Na kraju, ima ne baš unikatni, ali fini glasić i autorskih ambicija s obzirom da supotpisuje svih 13 pjesama na svom drugom albumu. Kako piše unutar korica CD-a, pjesme su o odrastanju, ljubavi, životnim iskustvima, greškama i izvlačenju pouka iz njih. Sve je to lijepo, kao i gitarski pop kojeg izvodi s natruhama Suzanne Vega, Shelby Lynne, pa čak i Tracy Chapman. No u usporedbi s navedenim veli-

činama, Colbie Caillat je toliko obična, neizazovna i jednolična, bez glazbene osobnosti.

Doduše, možda jednostavno muški mozak ne može procesirati ovakav tip glazbe, baš kao što ne može shvatiti što je to toliko uzbudljivo u chic-lit literaturi. Stoga bi Breaktrough mogao biti idealan soundtrack tek za život kakve mlađahne pravničke pripravnice, ljubiteljice Prijatelja, Dawson Creeka, Gilmorica i sličnih serija.

JM

Ian Brown My Way Polydor/Universal Music

Krajem prošlog proljeća prvo je najavljen pa onda i otkazan koncert legendarnog frontmena

Kad adolescen Weezer Raditude Interscope/Universal Music

"Svatko voli plesati na veselu pjesmu, sa zaraznim ritmom i refrenom za zborno pjevanje/ Timbaland zna kako doći do vrhova top lista/možda bih trebao raditi s njim da poboljšam svoju umjetnost." tako bi otprilike glasio ugrubo preveden stih iz hita "Pork And Beans" s prošlog, "crvenog" albuma Weezera u kojem Rivers Cuomo ismijava show business, opire se auto-

ritetima i kaže kako će radije jesti grah sa svinjetinom iz konzerve nego se oblačiti i svirati kako drugi žele. Pa, nije prošlo dugo, a evo novih Weezera da si malo skoče u usta. Doduše nisu angažirali Timbalanda, ali tu je Jermaine Dupri, čovjek koji se proslavio pisanjem hitića za Mariah Carey. Ovdje je napisao "Can’t Stop Partying", stvar na kojoj Cuomo i društvo u jednom disco hip-hop okruženju zvuče debilno skoro kao Bloodhound Gang. Vokalima na pjesmi "pomaže" reper Lil Wayne. Dr. Luke, producent Kelly Clarkson, notorne Britney Spears. Loene Lewis i još tucet sličnih zvijezda potpisao je ispoliranu produkciju na "I’m Yor Daddy", pjesmuljku koji bi mogao osvojiti teenagersku publiku Avril Lavigne.

Ne samo zbog ovih ispada Raditude pripada redu slabijih albuma u Weezer diskografiji.

Kao da je produžena adolescencija, infantilnost (ili već neki sličan pojam koji opisuje nečije ostajanje u umu teenagera), kod Riversa Cuoma koji je ove godi-

www.hifimedia.hr

Stone Rosesa u Zagrebu. Iako je objašnjenje bilo uobičajena trivijalija "zbog tehničkih problema" moglo se doznati kako je prodano tek tridesetak karata. Žalosno kako god se okrene, bez obzira što bi za solo karijeru Iana Browna izvan Engleske bilo malo reći da je samozatajna, i što je on sam tip anti-zvijezde koja ne ferma nikoga nimalo, prgavac je, ne izlazi nikud, niti se čini da mu je novac najbitnija stvar. Tome u prilog, mnogo puta ponovljena

činjenica da uporno odbija milijune u zamjenu za povratničku turneju Stone Rosesa i po tom je pitanju čvrst kao betonska bandera. U glazbi nije mnogo drugačije; gotovo u potpunosti odbacio je gitarske indie korijene i u jednom neobičnom amalgamu prostog elektronskog ritma, sintesajzera i njegovog slabašnog, ali karizmatskog šaputanja stvorio unikatnu glazbenu matricu. "Stelify" je koračnica podložena jednostavnom klavirskom dionicom koja utire put masnom elektronskom ritmu. Neosporni hit albuma. Brown zna biti i angažiran, "Crowning The Poor" je mali antikapitalistički manifest, a ime "Vanity Kills" govori sve o razarajućim posljedicama slave u jednoj od najbolje razrađenih pjesama na albumu.

Suprotno tradiciji Brown je uključio i jednu obradu; čak i notor-

na "In The Year 2525" s dubokomnijim tekstom negoli se to čini na prvi pogled ovdje pristaje savršeno, obučena u morriconeovsku atmosferu. Petnaest godina poslije Stone Rosesa Brown tjera po svome, kao što je dodatno naglasio u znakovitom naslovu koji automatski asocira na Sinatru i legendarne stihove "But through it all, when there was doubt/ I ate it up and spit it out / I faced it all and I stood tall/And did it my way."

TI

Mark Knopfler Get Lucky Vertigo/Universal Music

Sin Engleskinje i mađarskog Židova Mark Knopfler s godinama se vraća korijenima, ali ne

svojih roditelja, nego vlastitim.

Rođen u Glasgowu i odrastao na krajnjem sjeveru Engleske, u Newcastleu, mora da je upio ponešto od keltskih utjecaja, jer se upravo fino modificirani keltski folk nemeće, ne kao najčešća, nego najsnažnija odlika njegovog šestog solo albuma i predstavlja prilično udaljavanje od ordinarnog, stadionskog rocka prakticiranog u Dire Straits. Dakako, unikatni zvuk gitare i sviranje prstima izvire

cija napadne u četrdesetima ne zagazio u četrdesetu, dobila novi zamah. Kao da je postao glazbeni Benjamin Button – možda nas poslije priča o srednjoškolskim ljubavima, strahovima i suprostavljanju autoritetima, na slijedećem albumu čekaju priče o ježevoj kućici ili o tri praščića. Definitivno, Cuomo je bio bolji kad je imao ozbiljnih problema, kad je sobe bojao u crno, mjesecima ne izlazio iz kuće, upornošću mazge završavao fakultet i sanjao o japanskim djevojčicama. Sad kao da ga ne more frustracije, nogu kraću 4 cm produžio je bolnim jednogodišnjim tretmanom, Japanku je oženio i postao otac; uljuljkao se u nepodnošljivoj lakoći građanskog života.

Na prvu power-pop i moćni ritmovi djeluju atraktivno, no kad se kasnije zagrebe površina ispod nje nema ničeg što bi album spasilo jednokratne uporabe. Raditude je jednostavno podbačaj, apsolutno nevažna točka u karijeri u usporedbi s "plavim", "zelenim" i posebno "Pinkerton" albumom.

TI

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #79

75

rock recenzije tu i tamo i podsjeća na stara vremena. No šesti Knopflerov solo album osvojit će prije svega one poklonike njegovog starog benda koji smatraju da je sjetni instrumental "Brothers In Arms" s istoimenog albuma najbolje što su Dire Straits ostavili iza sebe.

Album je pun toplih, orkestriranih melodija na razmeđi između profinjenog popa i bluesa. Ali, kao što rekosmo, "korijenske" stvari nekako najjače odzvanjaju.

Uvodna "Border Reiver" najživlja je i "najkeltskija" stvar ovdje, tonovi frule, violine i harmonike dali bi se prije negoli Knopfler propjeva, pobrkati s kasnim Poguesima. "Remembrance Day" duguje mnogo britanskom folku iz šezdesetih, "So Far From The Clyde" i "Piper To The End" još su dvije stvari u keltskom duhu, ali tihe poput rominjanja uporne jesenske kiše. Knopfler u 60. postaje glazbeno-svjetonazorski blizak jednom Vanu Morrisonu, no ovaj potonji i kad je najtiši nervozan je i srčan. Daleko od toga da Knopfler zvuči kao slomljeni čovjek, ali melankoličan svakako da. Get Lucky je introspektivno i osobno djelo.

Spomenuta "Border Reiver" govori o njegovim dječačkim danima u Newcastlu, teškom životu radnika, vozača kamiona, naslovna je posvećena čovjeku, poznaniku iz srednjoškolskih dana koji je po zimi svirao u soul bendu, a u ostatku godine prehranjivao se radeći razne poslove. Kasnije je i Knopfler, prije slave, oprobao sličan život između svirke i "bauštele".

"Piper To The End" hommage je Knopflerovom ujaku, vojnom gajdašu, poginulom na samom početku Drugog svjetskog rata u Francuskoj. Uglavnom, slušanje albuma Get Lucky proizvodi sličan efekt kao pregledavanje slika u obiteljskom albumu – izaziva sjetu i nostalgiju.

TI

Spandau Ballet Once More Mercury/Universal Music

Početkom osamdesetih singlovi "To Cut A Long Story Short" i "Chant No1" učinili su ih obećavajućim novovalnim bendom, do raspada 1990. utvrđivali su

Robbie Williams Reality Killed The Video Star Virgin/Dallas

svoj status predvodnika novog romantizma zahvaljujući finoj niski zaraznih singlova. Evo ih opet, na novim fotografijama izgledaju svježe kao da ih je u 19 godina pauze netko držao u frižideru, objavili su svjetsku turneju, vrlo ambicioznu sudeći po najavi da u Zagrebu misle napuniti veliku dvoranu Doma sportova. Ponovna ujedinjenja postaju pravilo, a ne izuzetak, prilike da se zaradi lova je razumljiva nakon što ego trip solo karijere završi tako da se svira u odmaralištima za umirovljenike i(li) na dječjim rođendanima. I u nostalgiji ne mora biti ništa loše, no Spandau Ballet su otišli korak dalje, nanovo su snimili najveće uspjehe karijere i izmasakrirali vlastitu ostavštinu. Osjećaji oko toga da "Gold", originalno frenetični pop singl sada zvuči kao kad Paul Anka obradi Nirvanin "Smells Like A Teen Spirit" su podvojeni. S jedne strane treba poštovati njihovu iskrenost: oni više nisu isti ljudi od prije 25 godina i ne osjećaju vlastitu glazbu kao nekad. I bar neće glumiti na sceni, kao što to čini Johnny Rotten kad danas pjeva "God Save The Queen". S druge strane, redefiniranje vlastite prošlosti na tako radikalan način poprima razinu groteske, ali miriši i na proračunatost. Oni ne žele novu publiku, računaju na milijune koji su ih nekad voljeli i koji su ostarjeli isto kao i oni.

Dakle, Once More se sastoji od deset starih i dvije nove pjesme, pristojnog popa naslovne i zaključne balade "Love Is All".

Redizajn starih pjesama s uporabom dosta klasičnih instrumenata, klavira i akustične gitare se može gledati kao neka vrsta njihovog studijskog unplugged albuma. U prijevodu - kako od atraktivnih, u svoje vrijeme i inovativne melodija napraviti MOR balade bez okusa i mirisa.

TI

76

hi-fimedia #79

Williams ima 35 i već dvadeset godina karijere iza sebe, što s boy skupinom Thake That, što sam.

Svojevremeno je bio općepriznata institucija britanskog popa, čovjek koji je punio Knebworth s nevjerojatnih 350 000 ljudi u tri dana, a u isto vrijeme bio potpuna nepoznanica u SAD. Izživciran slavom, načet depresijama i nesposoban da obuzda vlastite obijesti Williams se počeo udaljava-

ti od dobitne pop formule; prvo je umislio da je novi Sinatra, pa se pokušao ugurati na vlak u kojoj je glazbena lokomotiva Justin Timberlake. Uglavnom, posljednjih se godina čini da samo odrađuje masne ugovorne milijune s diskografskim kućama. Za "Reality Killed The Video Star" odabrao je producentskog veterana iz osamdesetih godina Trevora Horna da mu oblikuje zvuk, na neki način se vratio korijenima, ali njegov klavirski pitki pop više ne odiše samouvjerenošću. Nekad rođeni zabavljač postao je nesigurni, tihi trubadur sa setom prosječnih šlagera i ponekim glamrokerskim ispadom za X generaciju, kao što je to slučaj s "Do You Mind" ili elektro-kamilicu Erasure stila. Još bi se sve to i progledalo kroz prste, ali sam Williams djeluje kao da se dosađuje. E pa, osjećaj je obostran.

TI

Morrissey Swords Polydor/Universal Music

Morrisseya nije bilo nigdje do prije pet godina; odjednom je na valu nostalgije (ili otkrivanja) Smithsa u Americi uskrsnuo www.hifimedia.hr

svoju koncertnu vrijednost, poslije sedam godina pauze snimio je i više nego solidni povratnički You Are The Quarry, pa onda još dva albuma s kojima je dolazio do samog vrha britanske ljestvice, ali i na rub prvih deset u Americi što je prije bio samo san, kako solo, tako i davno sa Smithsima.

Swords je kompilacija od 18 pjesama B-strana singlova s posljednja tri albuma. Jak u mislima i stihovima ostao je Mozzer i ovdje, taj dio njegovog stvaralaštva nikad nije bio upitan, no atmosfera pjesama, melodije koje bi trebale nositi te stihove i oplemenjivati njegov glas, ostavljaju slušatelja ravnodušnim. Teško ih je razlikovati, zamijetiti neki pamtljivi refren još teže, usporediti s jedinstvenošću zvuka Smitsa, to nikako. Napadi imaginacije i uzdizanja iz manirizma su rijetki, ali vrijedni. "Sweetie-Pie" je neobična, sanjiva, prigušena psihodelija otpjevana u stilu korala, "Drive-In Saturday" upečatljivo viđenje Bowieovog originala uživo, dok "Christian Dior" iskače iznad svega i na tragu je jačih balada iz The Smiths doba. Sve ostalo preporučljivo ponajprije gorljivim fanovima.

JM

jajući žanrovsko područje definirano opusom Cassandre Wilson, Joni Mitchell i Jamesa Taylora iz kasnije, adult-oriented faze. Četvrti album, Morning Hours, ima nešto od romantike svojih prethodnika, ali je istovremeno drugačiji, s jakim američkim okusom čemu je kumovalo preseljenje u New York i suradnja s renomiranim producentom Craigom Streetom čiji popis klijenata uključuje imena u rasponu od k.d. lang i do Norah Jones; s potonjom je radio na bestseleru Come Away With Me. Teško je povjerovati da je i Bakken po istoj formuli predodređena na globalni uspjeh, no Morning Hours ipak posjeduje onu posebnu, "ozbiljnu" vrstu mainstream šarma na koji pada ozbiljnija premda ne

jako zahtjevna publika. Oskudno, ali ukusno aranžirane i mjestimice countryficirane balade o univerzalnim i bazičnim ljudskim osjećajima – tako u kratkim crtama glasi dijagnoza stanja na albumu čiji je glavni cilj (evocirati miran, spokojan ugođaj rađajućeg jutra koje figurira kao metafora za novi i "nevini početak"), postignut bez previše komercijalnih ustupaka.

Slušljivo i preporučljivo, premda u smanjenim dozama.

DL

Rebekka Bakken Morning Hours Universal Music

Nelly Furtado Mi Plan Nelstar/Universal Music

Raspon njenog glasa proteže se na četiri oktave, no za izvedbe dvanaest pjesama (plus jedna u formi bonusa) posloženih na novi album Morning Hours bile su joj, kako sama priznaje, potrebne samo dvije. "Riječ je o skladbama koje jednostavno nisu iziskivale pretjerane vokalne akrobacije", pojasnila je norveška pjevačica Rebekka Bakken koja je fanove na ranijim radovima osvojila mješavinom jazza i popa, osvawww.hifimedia.hr

Kad je 2003. godine izašao Folklore, drugi album kanadske pjevačice, činilo se da će Nelly Furtado ostati čudo jednog albuma. Prodaja je išla slabo, nije ni blizu bilo velikog hita kao "I’M Like A Bird" ili "Turn Off The Light" s prvijenca Whoa, Nelly tri godine prije. I kad je gotovo bila otpisana, uz pomoć Timbalanda, hiphop mašine za pravljenje sinkopiranih hitova, reinkarnirala se

kao R&B vamp žena i okupirala top liste serijom zaraznih hitova na Loose albumu. "Maneater" bazirana na istoimenoj uspješnici Hall&Oates iz osamdesetih godina, "Promiscious", "Do It Right"… digle su popularnost Nelly do neba. Mnogi su je optuživali da se prodala napuštajući svoj iščašeni, ali ugodni pop, no ta pomodnost donijela joj je deset milijuna prodanih albuma i mogućnost da u budućnosti ležernije odabire studijske projekte kao što je Mi Plan. Iako je porijeklom Portugalka – roditelji su joj se doselili s portugalskih Azora u Kanadu – iznenađenje je da je četvrti album otpjevala u potpunosti na španjolskom. Njeno kameleonstvo, čini se, postaje pravilo jer se pjevanje na španjolskom može protumačiti proračunatim komercijalnim potezom. Drugim riječima, Furtado se lako može smjestiti u društvo Shakire, Jennifer Lopez ili Christine Aguilere koje također levitiraju između latino korijena i modernijih R&B izričaja kako bi imale jaku bazu i kod urbane i kod etnički određene publike. Mi Plan nije loš album mekanih latino melodija, ali nije niti posebno dobar.

Ujednačen jest, što je novost u kratkoj diskografiji ove pjevačice, čvrsto oslonjen na ugodne melodije, dakako, prigodnih latino prizvuka (ima tu i varijacije na temu "Lambade" i "Macarene"), na neki način konzervativan i predvidljiv.

Oni koji su Nelly Furtado otkrili na Loose albumu ostat će prikraćeni, ako ne i razočarani, oni nostalgični za vremenima kad je pjevala "I’m like a bird, I’ll only fly away…" , nešto manje.

TI

Melanie Fiona The Bridge Motown/Island/Universal Music

Debitantica iz Toronta, porijeklom iz Britanske Gvajane, proš-

le je godine zagrijavala publiku prije Kanye Westa na njegovoj europskoj ideji. Ništa neobično tu ne bi bilo da je u to vrijeme imala ijedan singl na tržištu – očito je talent bio prepoznat, samo se čekalo da se materijalizira u vidu albuma. I čekalo se prilično dugo dok se u proljeće ove godine nije počeo vrtjeti singl "Give It To Me Right", čvrsto utemeljen u sampleu magične pjesme Zombiesa s kraja šezdesetih "Time Of The Season".

Snažan glas na tragu Alicie Keys, inteligentno podebljani ritam starog predloška obećavao je masivan hit, no to se ipak nije desilo. To što se jedva ušuljao među Hot 100 Billboarda i nije čudno s obzirom na jaku retro "aromu" pjesme, zanimljivije je što je u engleskoj tek pokucao na vrata Top 40 singlova. Čini se da je plima retro-soula započeta s Amy Winehouse prešla svoj zenit, a publika nespremna za treći val poslije poslije Joss Stone, Duffy i sličnih zvijezda za jedno ljeto.

Ipak, album se očekivao s nestrpljenjem i prvi dojam nakon preslušavanja je, recimo to tako, šaren. Gotovo svaku pjesmu radio je neki drugi pro-

ducent pa "Bang Bang" zvuči kao stare Sugababes odsvirane uživo s klasičnim instrumentima, "Please Don’t Go" kao Ronnetes s produkcijom bez odmaka od šezdesetih, "Ay-Yo" poput zaboravljene Lauryn Hill, "Walk On By" sliči delikatnom soulu The Staple Singersa, a "Sad Songs" u instrumentalnom dijelu na komercijalniju fazu UB40. Ima tu i dva pop bisera naslonjenih na aktualniji r&b, plesna "Monday Morning" te "Priceless" u stilu spomenute Alicie Keys. Prirodno i životno, mrvicu prešareno, ali talent kanadske pjevačice je neupitan. Vrijeme Melanie Fione tek dolazi.

TI

hi-fimedia #79

77

razgoVor: sonnY rollins, zVijezda 5. Vip zagreB jazz fesTiVala

Živim za glazbu Sviram za sebe i želim se uvjeriti da sviram dobro, da sastav svira dobro, a tek tada razmišljam o publici koja je došla vidjeti i slušati Sonnyja Rollinsa nastojeći im pružiti iskustvo istinskog užitka razgovarao: Davor Hrvoj

L

egendarni američki jazz glazbenik Sonny Rollins je dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja, među ostalim i Grammyja, na ljestvicama uglednih časopisa poput Down Beata i Jazz Timesa nebrojeno je puta proglašavan jazz umjetnikom i najboljim tenor saksofonistom godine, a i brojni njegovi albumi proglašavani su najboljim ostvarenjima godine. Taj status održava i danas, kao osamdesetogodišnjak.

Kako uspijevate da i nakon više od pola stoljeća karijere vaša glazba i nadalje zvuči svježe?

- Svjestan sam da imam previše nedostataka kao glazbenik i kao osoba da bi se veličao, no mislim da sam imao bogom dan dar i uvijek sam nastojao raditi na sebi kako bih poboljšao svoje sviranje. Kada sam krajem 1940ih počeo svirati s ljudima poput Milesa Davisa, Dizzyja Gillespiea, Charliea Parkera, Buda Powella, Theloniusa Monka i Maxa Roacha, bio sam uvijek najmlađi. Trudio sam se postati boljim kako bih bio sposoban svirati sa svim tim sjajnim starijim glazbenicima. Još uvijek vježbam svaki dan, učim, skladam. Osjećam kako imam još

78

hi-fimedia #79

(Fotgrafija: Sonny Rollins u "Lisinskom", snimio: Davor Hrvoj)

www.hifimedia.hr

mnogo zadataka, mnogo toga za odsvirati, kako još nisam dao sve od sebe. U meni ima još mnogo potencijala.

Kako ste razvijali svoj talent?

- Živim za glazbu. To je jedino što sam želio raditi. Ne igram golf, ne vozim brze aute. Sve sam to radio u svom životu. Kad sam bio mlad i blesav činio sam štošta zbog čega danas žalim, ali moja glazba je uvijek bila na prvom mjestu. Sad, u ovom razdoblju mog života ne postoji išta drugo osim glazbe i to je prekrasno.

Ne moram imati nebrojeno mnogo djevojaka ili automobila ili zarađivati puno novaca.

Slušao sam vas jednom kad je nestalo struje, a vi ste nastavili svirati bez ozvučenja. Bilo je ludo!

Sponatano! Esencija jazza! Kako se osjećate u takvim trenucima?

- Osjećao sam se baš onako kako ste to upravo opisali. Držim se sretnim jer sam odabran da budem djelićem tog trenutka. Drago mi je što se to dogodilo jer trenuci poput toga život čine vrijednim življenja. Što vam je najvažnije tijekom nastupa?

- Najvažniji sam sam sebi. Moram zadovoljiti vlastite standarde. Kad zadovoljim vlastite standarde publici će se glazba sviđati. Za mene nije najvažnije svirati za publiku. Sviram za sebe i želim se uvjeriti da sviram dobro, da sastav svira dobro, a tek tada razmišljam o publici koja je došla vidjeti i slušati Sonnyja Rollinsa nastojeći im pružiti iskustvo istinskog užitka.

Mnogo glazbe odasvud

Je li vaše odrastanje u Harlemu utjecalo na to da izberete jazz glazbu i postanete sjajan jazz glazbenik?

- S obzirom da sam živio u Harlemu bio sam izložen sjajnoj glazbi. Na početku sam slušao Fatsa Wallera i sve te sjajne glazbenike, njihove ploče, ali i nastupe na mnogim mjestima koja su me okruživala. Iako sam bio premlad da bih ušao u klubove bio sam dio te atmosfere, ozračja koji je u Harlemu tridesetih bilo sjajno. Mnogo glazbe koja je dopirala odasvud! Kako sam postao teenager, glazba me i nadalje okruživala. Odlazio sam u teatar Apollo u Harlemu slušati big bandove: Jimmie Lunceford, Duke Ellington, Tiny Bradshaw, Lional Hampton.

Sa sjajnim pjevačima.

- Sa sjajnim pjevačima kao što su Billie Holiday i Ella Fitzgerald. Slušao sam Louisa Jordana, koji je bio jedan www.hifimedia.hr

od mojih omiljenih u doba kada sam tamo zalazio, velikog Collemana Hawkinsa koji je moj idol, zatim orkestre Counta Basiea, Billyja Eckstinea i Dizzyja Gillespiea, izvrsne saksofoniste Genea Ammonsa i Dextera Gordona.

Odakle kod vas ljubav prema kalipso glazbi?

- Moja je majka s Kariba, pa sam mnogo te glazbe slušao odrastajući.

Ona je bila dio raznorodne harlemske glazbene scene. Govoreći o svim oblicima glazbe koju je tih godina čuo u Harlemu, Duke Ellington je uvijek spominjao karipske i kalipso skladbe. Mada sam ga slušao s ploča koje je u svojoj zbirci imala moja majka, na početku nisam mogao svirati kalipso.

Morao sam biti jazz glazbenik. Jazz sredina jako je kruta kada je riječ o ljudima koje će prihvatiti, tako da se nisam mogao pojaviti na jazz sceni kao kalipso glazbenik. Tek kad sam se potvrdio kao jazzist, mogao sam u svoju glazbu unositi pomalo kalipsa.

Premda je ritmička struktura vrlo slična, ljudi iz jazz miljea ne bi nas cijenili da smo svirali samo kalipso. Prije nego što bih uopće mogao početi svirati neko kalipso djelo, morao sam biti siguran da sam dosegao točku prihvaćanja od jazz zajednice.

no svirali. Poslije sam im vratio uslugu svirajući na albumu "At Music Inn", koji je bio značajan.

Kako vam je na početku karijere pomogao Max Roach?

- Doprinio je uspjehu svakog mojeg albuma koji je snimio sa mnom. Bez trunka sumnje. Max Roach je bio jedan od naših bogova. Svirao je s Charliem Parkerom preko koga sam u tom razdoblju ušao u bebop pokret. Uvijek je bila velika čast svirati s njim.

U drugoj polovici pedesetih snimili ste albume "Way Out West", "Freedom Suite" i "Night at the Village Vanguard", sve u trio postavi. Zašto ste snimali u postavi trija što nije bilo uobičajeno u to doba?

- Uvijek sam volio svirati s triom. Kad sam kao sedmogodišnjak počeo svirati majka mi je kupila alt saksofon.

Odlazio bih u sobu i tamo svirao sate i sate i sate. Oduvijek sam mogao

svom sviranju uvijek sam volio čuti vlastite harmonije i melodije i izraziti ih zajedno.

svirati za sebe, nisam morao imati band. Imam svoj vlastiti svijet u kome sviram i koji sam stvorio još kao sedmogodišnjak. Zato sam uvijek volio glazbu malih sastava. Tijekom dugogodišnje karijere svirao sam s odličnim klaviristima i zahvalan sam na tome, ali sloboda da razmišljam samostalno nikada nije bila takva kao kad sam u postavi imao samo bubnjara i kontrabasista. S Milesom Davisom svirali bi na način koji smo zvali "vrludanje". To se događalo kad bi klavirist prestao svirati. Miles bi svirao samo uz kontrabasista i bubnjara. Na jednom smo nastupu "vrludali" bez klavirista, samo, kontrabasist, bubnjar i ja, a kad bi se uključio klavirist to bi činilo dobar kontrast. U

Tada sam imao mnogo problema s glazbenom industrijom jer je jazz u tom biznisu bio izrazito loše vrednovan. Jazz glazbenici nisu dovoljno zarađivali, morali su svirati na katastrofalnim mjestima, u zadimljenim klubovima, surađivati s ljudima koji se opijaju. Ono što smo svirali nije bilo prepoznato. Krajem 1960ih spoznao sam da mi se ne sviđa glazbeni posao. U tom sam razdoblju imao problema i s agencijom koja mi je ugovarala nastupe, pa sam se odlučio za nešto što sam oduvijek želio učiniti - proučavanje joge, budizma i raznih istočnjačkih religija. S tim sam procesom započeo još u 1950-ima. John Coltrane i ja čitali smo knjige i raspravljali o sufiz-

Joga i budizam

Zašto ste krajem pedesetih prestali svirati, nastupati i snimati ploče?

- Ljudi iz glazbene industrije lansirali su me kao zvijezdu i prije nego sam imao osjećaj da posjedujem sve ono što je potrebno da budem zvijezda - Sonny Rollins, oh, Sonny Rollins, vau, Sonny Rollins, yeah...

Ljudi su mnogo očekivali od mene, ali ja nisam u potpunosti bio zadovoljan svojom glazbom. Osjećao sam se loše jer nisam mogao ispuniti njihova velika očekivanja, a bio sam svjestan i toga da postoje i druge vrste glazbe koje sam želio upoznati i naučiti. Želio sam ostvarivati bolje izvedbe. Odlučio sam da ću se sabrati i biti zvijezda onda kada za to uistinu budem spreman.

Vlastiti glazbeni svijet

Što je suradnja s Modern Jazz Quartetom značila za početak vaše karijere?

- U Morden Jazz Quartetu su svirali veliki, značajni glazbenici: Milt Jackson, John Lewis, Percy Heath.

Kad sam prvi puta svirao s njima bubnjeve je svirao Kenny Clarke, a poslije Connie Kay. Bili su prekrasni. Poznavao sam Milta Jacksona i Johna Lewisa prije no što su osnovali Modern Jazz Quartet, kada su počinjali kao prateći glazbenici u orkestru Dizzyja Gillespiea. John Lewis je svirao s Charliem Parkerom i sudjelovao na snimanjima mnogih njegovih ploča. Puno sam svirao s Percyjem Heathom na počecima bebopa, kad sam počeo profesionalno nastupati.

Modern Jazz Quartet je bio revolucionaran ansambl koji je uveo novine u glazbu. Bili su važne i izrazito dobro organizirane osobe. Promovirali su stil klasične glazbe na području jazza. Nosili su smokinge i imali izuzetno uglađenu scensku pojavnost, što nije bio slučaj s drugim skupinama. Naravno, njihova je glazba bila sjajna. Sretan sam i ponosan što sam surađivao s njima. Svirao sam s njima u ranim danima, no podržali su me davno prije no što smo zajed-

hi-fimedia #79

79

razgoVor: sonnY rollins mu, jogi, budizmu... Želio sam dublje zaroniti u smisao života, naučiti više o životu i razlogu postojanja. Nastojao sam spoznati o čemu je zapravo riječ i kako se ja u sve to uklapam, a sve to kako bih postao bolje ljudsko biće. Otišao sam u Japan gdje sam proučavao zen, potom u Indiju gdje sam proučavao jogu. No, nisam odustajao od svoje glazbe. Bez obzira kamo bih odlazio, sa sobom sam prtio saksofon.

Kako je došlo do toga da vam se, po povratku na scenu, Jim Hall pridruži na snimanju albuma "The Bridge"?

- Hall je sjajan glazbenik. Slušao sam ga kad je svirao s Jimmyem Giuffreom, a znao sam da je svirao i u sastavu Chica Hamiltona. Nisam želio klavirista, nego dobra gitarista, a on je bio gitarist kakva sam u tom trenutku trebao. Nedugo smo se vidjeli i dogovorili suradnju za slijedeću godinu.

Kako ste se osjećali svirajući, u istom razdoblju, s Colemanom Hawkinsom i kako ste spojili dva tenor saksofona?

- Hawkins je bio velik glazbenik. Želio je svirati sa svima. Nije razmišljao o tome je li netko premlad ili prestar niti ga je išta drugo smetalo. Bilo je jako teško spojiti nas dvojicu jer je Hawkins bio moj idol, "otac". Ali, bila mi je velika čast s njim svirati. To sam oduvijek priželjkivao. Snimili smo ploču "Sonny Meets Hawk!" i nastupili na Newport Jazz Festivalu. Bilo je čudesno, božanstveno jer za me Hawkins je bio otac tenor saksofona.

Dva su saksofona zajedno zvučala jako zanimljivo. Pokušao sam stvoriti kontrast među saksofonima, što nije bilo teško jer u to sam doba s klaviristom Paulom Bleyom vodio eksperimentalnu grupu koja je svirala izrazito avangardnu glazbu. Ploča "Sonny Meets Hawk!" predstavlja spoj onoga što se u tom trenutku stvaralo u toj našoj avangardnoj skupini i onoga što je Hawkins tada svirao.

Jazz obogaćuje ljude

Kako je jazz utjecao na vaš život?

- Normalna sam osoba, kao i svatko drugi. Shvatio sam da se moj život ne vrti oko Sonnyja Rollinsa nego oko drugih ljudi. Sretnim me čini kad se netko na mom koncertu dobro provede, ali ne zbog mene.

Ne razmišljam o tome da postanem popularan tip. Postojali su neusporedivo veći glazbenici od mene, koji više nisu među nama. Želim biti sposoban pozitivno glazbeno iskustvo podijeliti s drugima. Tada imam osjećaj da sam pridonio ovome svijetu. Moja se filozofija temelji na zlatnom pravilu - čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi. Nisam ovdje da bih povrijedio ljude, ukrao od drugog, zavidio nekome tko ima veći automobil od moga. Sve je to glupo i smiješno. Sretan sam zbog toga što ljudi razumiju moju glazbu i zato što sam još uvijek dovoljno zdrav da mogu svirati. Zadovoljan sam jer je moj život ispunjen. Imam dovoljno novaca da svakog dana mogu kupiti kruh. Ne treba mi ništa više od toga.

Svakodnevno se molim i zahvaljujem Bogu na ulozi koju imam u životu. Tako osjećam život, a sve ostalo za me nema osobitu vrijednost. To ovisi i o zrelosti koju je netko dosegnuo tijekom života. Većinu života bio sam nezreo, ali trudim se sazrijeti. Zato sam proučavao zen budizam, bavio se jogom. Samo nastojim postati boljim. Jako dobro poznajem razliku između dobra i lošeg.

Kako gledate na jazz glazbu u današnje doba?

- Predivno je što jazz obožavaju ljudi diljem svijeta. Imam mnogo obožavatelja koji mi pišu iz svih kutaka svijeta i tvrde da vole jazz. Jazz obogaćuje mnoge ljude. Šalje univerzalnu poruku ljudima diljem svijeta. Jazz glazbu osjećam kao iznimno duhovnu. Kad odlaze s jazz koncerta ljudi se smiješe. Nikako ih ne potiče na borbu.

Uveseljava ih. Potiče pozitivno razmišljanje o životu. Zato imam snažan osjećaj za kakvoću jazz glazbe i onoga što ona predstavlja. Jako sam sretan što mi je dopušteno da još uvijek boravim ovdje, na planetu i da sviram tu glazbu.

Sonny Rollins - odabrana diskografija Tenor Madness (Prestige/Universal Music, 1956.)

Saxophone Colossus (Prestige/Universal Music, 1956.)

A Night at the Village Vanguard (Blue Note/Dallas Records, 1957.)

Freedom Suite (Riverside/Universal Music, 1958.)

The Bridge (RCA Victor/Menart, 1962.)

East Broadway Run Down (Impulse!/Universal Music, 1966.)

Without a Song: The 9/11 Concert (Milestone/Universal Music, 2001.)

Road Shows (EmArcy/Universal Music, 2008.)

80

hi-fimedia #79

Svi su festivali, održani u razdoblju od mjesec i pol dana kada je Zagreb bio svjetskom jazz metropolom, okupljali velik broj publike što je dokaz da je jazz ponovno in

Svjetska jazz el piše i snimio: Davor Hrvoj

"O

d managera koji su dovodili glazbenike na Vip Zagreb Jazz Festival čuo sam predivne priče o perfektnoj organizaciji festivala, ozbiljno obavljenom poslu, ali i toplom prijemu na koji glazbenici nailaze kod domaćina". Izjavio je to manager Sonnyja Rollinsa u razgovoru što smo ga vodili nakon velikanova koncerta održanog 5. studenog 2009. u Velikoj dvorani "Vatroslav Lisinski", na otvorenju 5. Vip Zagreb Jazz Festivala.

Zahvaljujući takvoj reputaciji promotor Dražen Kokanović, direktor spomenutog Festivala, danas može u Zagreb dove-

sti najveće zvijezde svjetskoga jazza, a saksofonist Sonny Rollins je svakako jedna od njih.

Na istom su festivalu ove godine sa svojim sastavima nastupili saksofonist Branford Marsalis i trubač Terence Blanchard, glazbenici iz te prve lige.

I na 19. Međunarodnim danima jazza, održanim od 20. do 23. listopada u Maloj dvorani "Vatroslav Lisinski", u organizaciji Jazz kluba Zagreb HDS-a i KD "Lisinski", publiku su oduševili glazbenici istoga ranga, od reda jazz virtuozi: multinstrumentalist James Carter, pijanist Monty Alexander i multiinstrumentalist James Morrison. www.hifimedia.hr

joŠ

jedna UzBUdljiVa jazz jesen

James Carter na 19. Međunarodnim danima jazza

ita u Zagrebu Terence Blanchard na 5. Vip Zagreb Jazz festivalu

www.hifimedia.hr

Vijay Iyer na 10. NO Jazz Festivalu

Diana Krall u KC "Dražen Petrović"

No najznačajniji koncert festivala upriličen je povodom 75. rođendana klavirista Davora Kajfeša i 50. obljetnice utemeljenja Zagrebačkog jazz kvarteta.

Značajan jazz festival održan je od 1. do 16. listopada u B.P. Clubu. Naime Hrvatski jazz sabor je jedini festival koji predstavlja isključivo hrvatsku jazz scenu, a priliku da se pokaže pruža i mladim, neafirmiranim glazbenicima.

Posve drukčiju scenu od svih ostalih promovira NO Jazz Festival koji se održao u Teatru &TD i polukružnoj dvorani Teatra &TD u zagrebačkom Studentskom centru.

Nastavljajući s predstavljanjem relevantne free-jazz i alternativne scene, umjetnički ravnatelj Festivala Mate Škugor je od 9. do

16. studenog predstavio raznolik program u kojem su, među ostalima, nastupile zvijezde tog glazbenog miljea: Pyramid Trio, Matthew Shipp, Vijay Iyer, Elliott Sharp i Jamaaladeen Tacuma.

Svi su ti festivali, održani u razdoblju od mjesec i pol dana kada je Zagreb bio svjetskom jazz metropolom, okupljali velik broj publike što je dokaz da je jazz ponovno in. Potvrda je uslijedila 13. studenog kada je pijanistica i pjevačica Diana Krall napunila Košarkašku dvoranu "Dražen Petrović" oduševivši publiku.

Nakon silnih jesenskih uzbuđenja uslijedilo je mirnije razdoblje, iako ne i potpuno zatišje na našoj jazz sceni, u kojem punimo baterije za, prema najavama organizatora, jednako kvalitetnu proljetnu jazz aktivnost. hi-fimedia #79

81

jazz recenzije Bugge Wesseltoft Playing Jazzland / Aquarius Records

Utemeljitelj izdavačke tvrtke Jazzland - ne smijemo ju poistovjećivati s istoimenom američkom izdavačkom tvrtkom za koju su tijekom pedesetih i šezdesetih snimali glasoviti jazzisti poput Theloniousa Monka, Johna Coltranea, Nata Adderleya, Cheta Bakera ili Leea Morgana - norveški klavirist i producent Bugge Wesseltoft poznat je kao glazbenik koji svoj pristup zasniva na osebujnom viđenju fusiona kao i spajanju akustične s elektronskom improviziranom glazbom, te elektronski kreiranim ritmovima koje posuđuje iz world beata i plesne glazbe. Taj pristup, što ga je nazvao New Conception of Jazz, postao je termin za novi glazbeni pokret uz koji se povezuju uglavnom skandinavski glazbenici.

No njegov novi album, što ga je snimio krajem prošle godine u vlastitom studiju Bugges Room, oslikava njegovo drugo lice. Radi se o solističkom, akustičnom piano recitalu s rijetkim diskretnim elektronskim, vokalnim ili udaraljkaškim intervencijama kojima se ponekad poziva na ritualnu glazbu. U tom udaraljkaškom segmentu ne rabi nužno udaraljkaška glazbala ili pljeskanje već ponekad i tijelo ili žice klavira. Takav pristup najbliži je do sad jedinom njegovom solo albumu što ga je objavio za Jazzland, "IM" iz 2005.

No, za razliku od sumorne i olovno teške glazbe s tog CD-a, "Playing" donosi izvedbe raznolika ugođaja, ali i stilskog promišljanja, od retro zvuka do suvremenih improvizacija, ne odustajući od eksperimentiranja i istraživanja novih zvukovnih mogućnosti klavira.

82

hi-fimedia #79

Često osporavan od jazz čistunaca, Wesseltoft je na ovom albumu pokazao da poznaje i drugu stranu, onu konvencionalniju. Očituje se to u izvedbi megapopularnog jazz standarda "Take Five" Paula Desmonda, prije pola stoljeća nastale himne kvarteta Davea Brubecka u kojem je autor svirao. No to ne znači da je odolio porivu za eksperimentom, tako da je sama izvedba pretrpjela intrigantne promjene, pa i psihodelične intervencije. Uz tu, jedina skladba na albumu koju ne potpisuje Wesseltoft je "Many Rivers To Cross" jamajkanskog ska i reggae pjevača, gitarista i bubnjara Jimmyja Cliffa. Odsviravši ju na svoj način za kraj CD-a predstavio se glazbenikom širokih interesa, svjesnim da budućnost glazbe leži u istraživanju cjelokupne svjetske glazbene tradicije i u stapanjima različitosti.

DH

George Benson Songs and Stories Concord Records/Monster Music

Songs and Stories jedan od zanimljivijih albuma koje je George Benson snimio posljednjih godina. Jasno je to već nakon prvog slušanja kompletnog materijala.

Glazbenik koji je najupečatljiviji i čija glazba posjeduje najsnažniji osobni pečat kad se nalazi unutar naglašeno liričnih i emocionalnih temelja za svoje novo izdanje odlučio se potražiti baš takav materijal. Zvuk njegove gitare posjeduje topao, nježan dodir dok je sama konstrukcija skladbi kao i korištenje aranžmana u isto vrijeme moderna, ali i tradicionalna. Korištenjem puhača i stringsa skladbama je dodano emocije, pitkosti, ali u isto vrijeme glazbenik je reminiscirao neke od svojih najuspješnijih dis-

kografskih izdanja. Druga bitna odrednica koja album čini natprosječno kvalitetnim je odličan odnos R&B elemenata sa soul senzibilitetom unutar jazz okvira. Na nekim od prošlih izdanja Benson je značajnije prihvaćao i snažnije koristio samo dio tih elemenata, no Songs and Stories pokazuje da njihova ukupnost i izbalansiranost čini umjetnika do kraja autentičnim, a njegovu glazbu zanimljivom i bogatom. Način na koji su svi elementi spojeni u prepoznatljiv zvuk daje projektu pitkost, jednostavnost i sposobnost njegove konzumacije u jednom dahu. Značajan dio posla obavili su producenti John Burk i Marcus Miller koji su uspjeli postaviti značajne čimbenike projekta na pravo mjesto i predstaviti glazbenika u neočekivano nadahnutom, ali i pomalo opuštenom i sjetnom raspoloženju.

Vrhunski glazbenici koji su pratili Bensona na albumu uspjeli su svoje dionice uklopiti u ukupnu atmosferu i dokraja zatvoriti listu potrebnih elemenata za uspješno izdanje. O kakvom se kalibru glazbenika radi nije teško zamisliti ako spomenemo samo neke od najpoznatijih. Marcus Miller, Patti Austin, Lee Ritenour, Wah Wah Watson i Tom Scott odradili su izvanredan posao. Benson je tako imao na raspolaganju sve potrebno kako bi skladbe nekih od njegovih najdražih skladatelja zazvuče nadahnuto, prepoznatljivo i kvalitetno. Album otvara "Dont Let Me Be Lonely Tonight" Jamesa Taylora, a tu su i izvanredna "A Telephone Call Away" Billa Withersa, "Rainy Night in Georgia" sa prekrasnim strings aranžmanom, a album zatvara "Sailing" Christophera Crossa.

Za kraj treba pohvaliti i odličnu snimku koja u ukupnom zbroju kvaliteta dodaje posljednju točku na neočekivano zanimljiv i kvalitetan projekt.

GG

Wayne Shorter Live at Montreux Eagle Vision / Menart

Jedan od najvažnijih izvođača, ali i skladatelja suvremenog jazza Wayne Shorter je i jedan od najsvestranijih umjetnika tog žanra. Poznat je postao sviraju-

ći s Jazz Messengersima bubnjara Arta Blakeya krajem pedesetih i u prvoj polovici šezdesetih godina prošloga stoljeća, slavu je stekao kao član kvinteta Milesa Davisa sredinom i u drugoj polovici šezdesetih, najveću popularnost vodeći zajedno s Joeom Zawinulom kultnu fusion skupinu Weather Report, a u ovom desetljeću vodi vlastiti kvartet koji je više puta bio proglašavan najboljom jazz skupinom. No, tijekom cijele karijere djelovao je i samostalno snimivši mnogobrojne albume razli-

čitih stilskih smjernica. Nakon gašenja Weather Reporta u potpunosti se posvetio samostalnoj karijeri ostvarujući suradnje s raznim glazbenicima, do kraja dvadesetog stoljeća djelujući uglavnom u kontekstu fusion glazbe.

Kao značajan jazz i fusion improvizator i skladatelj predstavljen je na novom DVD-u koji donosi snimke što ih je Shorter ostvario tijekom devedesetih na čuvenom švicarskom Montreux Jazz Festivalu. Osim pet izvedbi s koncerta iz 1996., na ovo izdanje uvrštene su i po dvije s nastupa iz 1991. i 1992.

Godine 1996. u Montreuxu je predstavio svoj Grammyjem nagrađeni orkestralni album "High Life" koji je producirao i na kojem je svirao Marcus Miller. No na turneju je poveo samo jednog od glazbenika koji su s njim sudjelovali na snimanju albuma, gitarista Davida Gilmora. Uz njih svirali su klavijaturist James Beard i bubnjar Rodney Holmes, te stari Shorterov suradnik iz Weather Reporta, bas gitarist Alphonso Johnson. Energične jazz-rock izvedbe začinjene su atraktivwww.hifimedia.hr

jazz recenzije nim solima Shortera i ostalih članova skupine kojima vođa banda nesebično ostavlja prostor za isticanje.

Najavljen od slavnog Quincyja Jonesa, Shorter je 1991. u Montreuxu nastupio kao član banda svog najdugovječnijeg suradnika, klavijaturista Herbiea Hancocka, kolege iz kvinteta Milesa Davisa. U fusion all star selekciji uz njih su svirali kontrabasist i bas gitarist Stanley Clarke i bubnjar Omar Hakim.

S tog koncerta za ovaj su DVD odabrane izvedbe poznatih Shorterovih skladbi "Footprints" i "On The Milky Way Express" u kojima je autor eksponiran kao sjajan solist.

Quincy Jones je najavio i Miles Davis Tribute Band koji je u Montreuxu nastupio 1992. Uz Shortera i Hancocka u ovoj su postavi svirala i druga dvojica članova Davisova kvinteta iz šezdesetih, kontrabasist Ron Carter i bubnjar Tony Williams, te u ulozi Davisa tada mladi trubač Wallace Roney. Za razliku od prethodne dvije postave ova je svirala akustični jazz, a Shorter je ponovno bio u ulozi maštovitog improvizatora. Na DVD su uvrštene izvedbe njegove skladbe "Pinocchio", te Williamsove "Pee Wee", a za kraj, kao što su to uvijek činili s legendarnim trubačem, Davisova "The Theme".

DH

Stanley Clarke Night School Heads Up/Menart

Na DVD-u je objavljena snimka nastupa što ga je listopada 2002. održao čuveni bas gitarist i kontrabasist Stanley

84

hi-fimedia #79

Clarke, dobitnik brojnih priznanja i nagrada, među ostalim višestruki dobitnik nagrade Grammy, proglašavan najboljim basistom i jazz glazbenikom. Bio je to treći koncert upriličen za The Scholarship Fund na Musician Institutu. Za tu prigodu Clarke je okupio viđeno društvo koje se izmjenjuje na pozornici u raznim formacijama, od trija do orkestra. Među ostalima to su pjevač i klavijaturist Stevie Wonder koji je nastupio u izvedbama blues standarda "Every Day I Have The Blues", te jazz standarda "Giant Steps", bandžoist Bela Fleck koji je odsvirao posvetu Johnu Coltraneu, "Song To John" Clarkea i Chicka Coreae, te vlastitu "The Lochs of Dread", kao i saksofonist Benny Maupin, trubač Wallace Roney i bubnjar Lenny White koji se pridružuju u izvedbi Clarkeove "Why Wait". U nekim izvedbama Clarke je solist uz simfonijski orkestar, a u nekima dirigira njime. Ovim koncertom Clarke je još jednom pokazao da je bass, koji je dugo bio tretiran kao uglavnom prateće glazbalo, ravnopravan s ostalim solističkim glazbalima. U razgovoru koji smo vodili 2007., prigodom koncerta što ga je održao u zagrebačkom klubu Aquarius, o tome je rekao: "Kad sam počinjao svirati cilj mi je bio prebaciti bas iz pozadine u prvu liniju.

Danas s tim nema poteškoća.

Bas je ravnopravan svim ostalim instrumentima." Ne samo da je ravnopravan - bas se u njegovim rukama pretvara u igračku, objekt koji mu služi za iskazivanje virtuoznosti, a Clarke je jedan od najvještijih basista na planetu. U nekim trenucima koncert se pretvara u veliki jam session, a posebice je uzbudljiva finalna izvedba Clarkeovog najvećeg hita, "School Days", u kojoj se u šesnaesteročlanoj postavi nadmeće čak jedanaest bas gitarista. Među njima su veličine koje dolaze iz raznih stilova, a svaki od njih predstavio se solom. Uz Clarkea rasturali su Flea, Amand SabelLecco, Bunny Brunel, Alex Al, Billy Sheehan, Stewart Hamm, Jimmy Johnson, Wayman Tisdale, Brian Bromberg i, šećer za kraj, Marcus Miller.

Bebel Gilberto All in One Verve Records

Bebel Gilberto je jednostavno bila predodređena da postane umjetnica. Kćer Joao Gilberta i brazilske pjevačice Miuche nastupala je od najmlađih dana.

Prvi značajniji nastup doživjela je s 9 godina nastupajući s majkom i legendarnim saksofonistom Stanom Getzom na jazz festivalu u New Yorku. Nakon toga ostaje aktivna i formira svoj glazbeni izričaj temeljen uglavnom na brazilskoj tradiciji kroz bosa-novu, latinski pop i brazilskoj suvremenoj glazbi.

Do prvog samostalnog albuma koji je izašao 2000. godine glazbenica je aktivno nastupala i bila dijelom mnogih projekata i uspješnih suradnji. Okušala se vrlo uspješno i kao skladateljica u nekoliko žanrova i doživjela solidan uspjeh sa svojom dance glazbom. All in One prvi je album koji je pjevačica izdala za diskografsku kuću Verve, pa iako izdavač nije u svom katalogu imao mnogo popularne glazbe suradnja s Bebel Gilberto

čini se logičnom kad se prisjetimo da je sam Joao Gilberto snimio neke od svojih značajnijih albuma za istog izdavača.

All in One predstavlja prirodni nastavak dosadašnjih glazbenih preferencija i stila koje Bebel njeguje. Na albumu se nalaze autorske skladbe kao i nekoliko tuđih, no vrlo pomno odabranih kompozicija koje su odličan supstrat za stvaranje tople, vesele atmosfere, ali i osnovica za demonstraciju vokalnih kvaliteta kojima Bebel raspolaže. Njezin je vokal u isto vrijeme mekan, fluidan, ali i snažno protkan emocijama. Iako je album snimljen sa brojnim glazbenicima i suradnicima projekt je strukturiran i usmjeren isključivo prema punoj afirmaciji pjevačkih i umjetničkih karakteristika Bebel Gilberto. No, u pozadini projekta stoji nekoliko značajnih suradnika koje ipak treba spomenuti, a koji su zaslužni za vrlo jasan i vrhunski izveden koncept cijelog albuma. U prvom redu to su Mark Ronson, Didi Gutman i John King koji su zaslužni za nekoliko odličnih produkcija, ali i udaraljkaš Carlinhos Brown koji je kroz gotovo cijeli album daje poseban, bogat ton i dopadljivost repertoaru.. Bebel pjeva na portugalskom i engleskom i kako i sam naziv albuma sugerira u projektu ima svega pomalo.

Brazilskih korijena, senzibiliteta New Yorka, bosa-nove, vlastitih i tuđih skladbi, veselja i tuge, pa čak i koja mrvica jazz atmosfere. No sve zajedno dobro ispremiješano i stopljeno u dopadljiv i dobar album.

GG

DH

www.hifimedia.hr

FILM AVATAR

NajoÄ?ekivaniji film godine u kinima

AKIRA KUROSAWA Posljednji samuraj svjetskog filma

ALIENA

30 godina kultnog SF horora

POZADINA NAJOČEKIVANIJEG FILMSKOG NASLOVA GODINE

Poslije Avatara sve je moguće; možda i Bogart "uskrsne" na filmu piše: Dario Bojanjac

N

akon snimanja Zvjezdanih ratova, iziritiran Lucasovom slabom komunikacijom s glumcima, Harrison Ford je izjavio da “ako će ikada biti moguće snimiti film bez glumaca, vjerujem da će George Lucas biti prvi koji će to učiniti.“ Harisson Ford se možda malo zaletio s kritikama na račun Lucasovih socijalno-redateljskih sposobnosti, ali uvelike je pogodio u kojem smjeru će krenuti filmska umjetnost. U počecima filma snimalo se isključivo u studijima, a filmovi su nalikovali kazališnim

86

hi-fimedia #79

predstavama. Razvojem tehnike i općenito ljudske svijesti o filmu, počeli su se razvijati razni načini snimanja. Kako su kamere postajale sve manje i lakše dobili smo puno zanimljivije pokrete i načine snimanja, a kamera je počela sve više imitirati ljudsko oko. od statičnih kadrova, preko sporih i tromih kadrova, došli smo do brzih i gotovo nervoznih pokreta koji su u potpunosti odražavali osjećaje scene koju gledamo. Drugi veliki napredak filmska umjetnost doživjela je galopirajućim usponom računalne tehnologi-

je. Više nije bilo potrebno raznijeti cijeli most u zrak, kao što se to činilo u velikim domaćim produkcijama, nego su vješti računalni dizajneri bili sposobni istu stvar simulirati na računalu i montirati u film. Dok su se redatelji francuskog novog vala borili da izađu iz studija i snimaju na cesti kamerom iz ruke što im je omogućila ondašnja tehnologija, redatelji današnjice su se uz svu postojeću tehnologiju ipak ponovno vratili u studio.

Današnja tehnologija im omogućuje antiutopiju iz Fordove rečenice, ali i snimanje ispred

www.hifimedia.hr

Cameron je novom tehnologijom uspio zakrpati "rupu" računalno generiranih likova, neuvjerljivost ekspresija njihovih lica. Sad kad je to s Avatarom riješeno, moguće je vjerno rekonstruirati neko već poznato lice u novim ulogama. Možda dolazi vrijeme u kojem ćemo ponovno gledati pokojnog Branda, Oliviera ili Bogarta u novim ulogama

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #79

87

POZADINA NAJOČEKIVANIJEG FILMSKOG NASLOVA GODINE zelenog zida i naknadnu potpunu rekonstrukciju našeg, ili bilo kojeg drugog, svijeta.

James Cameron je od onih redatelja koji su došli na svoje spomenutim tehnološkim napretkom; on nema želje ni potrebe snimati izvan studija. Od najranijih stadija svoje duge i plodne karijere pomicao je granice filmskog snimanja i bavio se usavršavanjem tehnologije. Kao 22-godišnji vozač kamiona otišao je u kino i pogledao Zvjezdane ratove 1977.godine. Dovoljno ga se dojmilo da je ubrzo svu svoju ušteđevinu potrošio na amatersku opremu za snimanje. Na očaj svoje supruge, danima je snimao razne specijalne efekte u vlastitoj kuhinji. Dok je drugim redateljima bilo ispod časti vježbati i snimati sitne specijalne efekte, Cameron je upravo na njima razvijao svoju kreativnost i stjecao ime u filmskom biznisu. Malo je velikih redatelja za koje se može reći da su bili vizionari i pioniri, ljudi koji su istinski unaprijedili tehnologiju snimanja filma.

Cameron je jedan od njih.

Rad na Avataru

Punih je 12 godina, nakon niske high-tech filmskih bisera (Terminator, Aliens, Bezdan, Istinite Laži i superkomercijalni Titanic) Cameron spremao jedan jedini film, snimao dokumentarce i ponešto producirao. Imao je želju odmah nakon Titanica krenuti u snimanje, ali su mu njegovi ljudi zaduženi za računalnu animaciju rekli da je nemoguće snimiti ono što on želi. To jest, klasična tehnologija za snimanje je postojala, ali je bila preskupa u to doba da bi film bio komercijalno isplativ. Cameron odlučuje sam razviti tehnologiju koja će ispuniti njegove zahtjeve i zato su pripreme trajale tako dugo. Angažirao je najbolje snimatelje koji su eksperimentirali s HD tehnologijom i odveo ih u Sonyev istraživački laboratorij u Japanu. Želio je da zajedno rade na razvoju kamere koja će omogućiti istovremeno kvalitetno snimanje 2D i 3D filma. Tehnologija 3D filma poznata je još od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, ali od tada nije bitno napredovala. Bazirala se na dvije pomaknute slike, različitih spektara boja, poznate pod nazivom crveno-zelena slika. Tehnologija je bila prilično zastarjela. Bilo je gotovo nemoguće gledati cijeli film u toj tehnologiji, a da vas ne zaboli glava.

88

hi-fimedia #79

Njegova ideja bila je prikazivati 3D film pomoću različitih polarizacija dvije slike. Taj efekt proizvodi 3D sliku pri gledanju običnim polarizirajućim naočalama koje ne izazivaju glavobolju. Također, želio je da kamera bude samo sustav leća i senzora, a da se cjelokupna obrada slike obavlja negdje drugdje, a ne dijelom u kameri kao što je do tada bio slučaj. Sony je za njega razvio Reality Camera System tehnologiju koja obuhvaća dvije HD kamere u jednom tijelu za kreiranje prirodne dubine slike. Svaka kamera snimat će po jednu sliku, od kojih će se kombinacijom dobiti 3D slika, a paralelno s njom odmah postoji i normalan 2D zapis. Kako bi se simuliralo ljudsko 3D gledanje, dovoljno je da sustavi leća dviju odvojenih kamera budu udaljeni svega 70mm jer je to prirodna udaljenost između ljudskih očiju.

Upravo zbog te, relativno male udaljenosti, Sonyevi stručnjaci su uspjeli složiti dva sustava leća i senzora u jedno tijelo kamere i time dobiti na minijaturizaciji i mobilnosti. Osim zastarjele i nedovoljno razvijene tehnologije, Cameron je u razvijanje nove 3D kamere krenuo www.hifimedia.hr

samo Cameronu pa će i ovakve utopijske ideje možda postati stvarnost.

Kamo dalje

i iz čisto praktičnih razloga kao što je smanjenje veličine i težine. Tada dostupne 3D kamere težile su oko 150 kilograma dok nova Reality Camera System kamera teži oko 8 kilograma. Cameron nije stao sa svojim zahtjevima. Smetalo mu je što se za potrebe snimanja filma u računalno generiranom okolišu scene moraju snimati ispred zelenog platna, a on kao redatelj ne može vidjeti scenu u svojoj punini. Natjerao je tehničare da razviju sustav u kojem će on na zaslonu kamere u realnom vremenu gledati kompletnu scenu iako se ona snima ispred zelenog platna.

Računalna moć i znanje njegovih ljudi omogućila je razvoj Virtual Camera softvera koji u realnom vremenu obrađuje podatke i na zaslonu kamere iscrtava previzualiziranu pozadinu. Cameron je prvi redatelj na svijetu koji je mogao snimati ispred zelenog platna i istovremeno vidjeti cijeli taj okoliš. To mu je omogućilo puno prirodnije pokrete kamerom u računalno generiranom okolišu, a time je odmah dobio i na uvjerljivosti scena. Nakon što je vidio Golluma u "Gospodaru prstenova", odlučio www.hifimedia.hr

je zaposliti ljude koji su na njemu radili kako bi mu što bolje modelirali rasu Na’vi. Iako je Gollum, po ocjenama struke, a i prosječnih gledatelja, bio dobro modeliran, Cameron je želio više. Zaključio je da realnost računalno generiranih likova pada na ekspresijama lica. Kako bi ih što bolje modelirali, postavili su svakom glumcu na desetak centimetara ispred lica jednu širokokutnu kameru koja je snimala sve njihove izražaje i pokrete. Prilikom snimanja scena bilježili su sve pokrete mišićima lica, spremali ih u bazu i na temelju njih generirali umjetno lice i umjetne pokrete koji su u potpunosti realni. Za potrebe testiranja tehnologije, snimili su intervju s računalno generiranim llikom za kojeg se velika većina ljudi na internetu prevarila misleći da je riječ o stvarnoj osobi. Cjelokupna razvijena tehnologija rezultirala je nevjerojatno realnim scenama filma, iako je više od 60% svega u filmu računalno generirano.

Napredak tehnologije

Ulazak računalne tehnologije u film rezultiralo je velikim skokom u korištenju vizualnih efekata. Napokon je bilo moguće prikazati sve te događaje i svjetove iz mašte koje smo stvarali u glavi prilikom čitanja neke knjige. Cameron je otišao korak dalje. Ljudi više neće imati nikakvu potrebu tražiti lokacije za svoje filmove, jer im tehnologija omogućuje snimanje na bilo kojoj lokaciji i prikaz u realnom vremenu. Redatelji su se žalili da im je previše čekati nekoliko mjeseci od snimanja do vizualizacije scene, danas to sve imaju u istog trenutka. George Lucas je napravio malu antipropagandu računalno generiranim likovima svojim Jar Jar Binksom, Jackson im je spasio obraz Gollumom, a Cameron rasom Na’vi pokazuje

da su računalno generirani likovi bliska budućnost filmske umjetnosti. Ljudi koji se bave računalnom animacijom sposobni su razviti potpuno umjetne likove i dati im ljudsku mimiku, pokrete i osjećaje. Novom tehnologijom moguće je još više unaprijediti umjetne likove i dati još veću dozu realnosti u dijelu u kojem su bili najslabiji, a to su ekspresije lica. Također,

Cameron je prvi redatelj na svijetu koji je mogao snimati ispred zelenog platna i istovremeno vidjeti cijeli taj okoliš ako je moguće stvoriti potpuno novo lice koje misli, govori i osjeća, možda je moguće rekonstruirati neko već poznato lice u novim ulogama. Možda dolazi vrijeme u kojem ćemo ponovno gledati Branda, Oliviera ili Bogarta na malim ekranima. Svakodnevnim pojeftinjenjem i napretkom tehnologije, većini će biti dostupno ono što je trenutačno dostupno

Do sada su ljudi uglavnom loše reagirali na ekstravagantne pokušaje holywoodskih stručnjaka.

Iako su filmovi s puno specijalnih efekata uvijek zarađivali novac na kino blagajnama, ljudi su naprosto željeli više. Početkom devedesetih, kad je računalna tehnologija ulazila u filmsku umjetnost, ljudi su bili zadovoljni većinom viđenog.

Nije im toliko bilo bitno da li je to realno ili ne, bilo im je dobro jer je bilo novo. Uljuljkani u svojoj sigurnosti holywoodski moćnici počeli su proizvoditi filmove koji su obilovali specijalnim efektima, ali takvi filmovi su počeli ljude sve više i više iritirati jer nisu realno izgledali. Računalni likovi su bili smiješni, a Lucasov Jar Jar je čak dobio zlatnu malinu za najgoru ulogu godine.

Tek je Peter Jackson shvatio da to sve mora krenut nekoj realnosti.

Lik ne mora biti stvaran, ali mora izgledati realno. Svijet u kojem se radnja odvija ne mora biti stvaran, ali mora izgledati realno. Na tim sitnicama film pada ili doživljava potpuni uspjeh. Cameron je shvatio da će upravo te sitnice odlučivati o uspjehu Avatara. Zato je i pokrenuo razvijanje svih tih novih tehnologija, pomoću kojih Avatar dobiva na težini i uvjerljivosti. Svijet koji ćemo vidjeti u Avataru, po svim dosadašnjim isječcima, izgleda kao snimljen kamerom, a ne rekonstruiran na računalu, a likovi imaju ono nešto što ih čini drugačijima i stvarnijima. Upravo zato je Avatar prekretnica u tehnici snimanja filmova jer će korištenje računala i 3D film odvesti par koraka unaprijed.

hi-fimedia #79

89

AKIrA KurOSAwA

Posljednji

SAMURAJ svjetskog filma

Paradoksalno je to što je Kurosawin uzor bio John Ford, dok je upravo Kurosawa bio uzor nizu američkih filmaša tzv.

Novog Hollywooda koji za Forda baš i nisu previše marili. Ono što je naučio od zapadne kinematografije, Kurosawa je usavršio i utjecajem na niz hollywoodskih redatelja ponovno vratio Zapadu 90

hi-fimedia #79

piše: Dario Bojanjac

A

kira Kurosawa je jedan od najvećih filmskih umjetnika svih vremena. Bio je jedan od rijetkih ljudi u filmskoj umjetnosti koji se mogao pohvaliti da u potpunosti razumije film i da sam sudjeluje u svim fazama nastanka jednog filmskog djela. Izmislio je ili usavršio mnoštvo tehnika koje su i danas osnova snimanja filma, a njegov utjecaj vidljiv je u djelima najvećih američkih redatelja novije filmske povijesti.

Kurosawa je rođen 23.ožujka 1910. godine u Tokiju, kao najmlađe od osmero djece u obitelji. Otac Isamuo potjecao je iz ugledne loze samuraja. Radio je kao profesor tjelesnog odgoja u školi kojom je upravljala vojska. Osim što je bio obrazovaniji i bogatiji od većine ljudi, bio je i pod velikim utjecajem zapadnjačke kulture čije je pozitivne vrijednosti pokušao ugraditi u svoju obitelj. U ono vrijeme ljudi su filmove smatrali opasnom zabavom, a pogotovo su ih smatrali lošima za djecu jer su smatrali da djeca iz njih nisu mogla naučiti ništa dobro i pozitivno. Isamuo je prezirao takva nazadna razmišljanja i svoju obitelj redovito je vodio u kino. Akira je upravo zaslugom očevih prozapadnjačkih razmišljanja od najranije mladosti bio upoznat sa svijetom filma i filmskom umjetnošću.

U ranoj mladosti najveći utjecaj na Akiru imao je njegov četiri godine stariji brat Heigo koji je radio kao interpretator nijemih filmova u kinima (jap.benshi pripovjedač). U vrijeme svoje najveće popularnosti Akira je uvijek isticao kako ga je Heigo upoznao sa svijetom filma i kako je upravo zahvaljujući njemu pogledao sve najveće filmove ranih dvadesetih godi-

na prošlog stoljeća. U osnovnoj školi puno vremena provodio je crtajući i slikajući. Ohrabren poticajima okoline upisao je studij slikarstva, ali ga je ubrzo napustio pod izgovorom da nije uspio razviti vlastiti stil. Prekretnica njegovog života bio je oglas za pomoćnika redatelja u PCL studiju 1936. godine. Taj studio će se kasnije spojiti s još nekoliko manjih studija i postati poznati Toho studio koji je producirao većinu njegovih filmova.

Početak redateljske karijere

U početku je bio pomoćnik redatelja Kajirua Yamamota koji ga je naučio svim tajnama zanata.

Yamamotovu primjedbu da mora napisati puno scenarija ako želi režirati vlastiti film, Kurosawa je shvatio doslovno i počeo mahnito pisati scenarije. Pisao je scenarije za druge, ali i za sebe u namjeri da će ih kasnije snimiti. Kurosawina tehnika pisanja scenarija bila je različita od svih dotadašnjih tehnika. Ostali scenaristi obično bi prvo pokušali zaokružiti priču, a onda ju dopunjavati detaljima. Kurosawa je kretao potpuno drugačije. Započeo bi pisati s prvom scenom i odmah ju je razvijao do najsitnijih detalja. Tek nakon što bi bio zadovoljan s njom, krenuo bi dalje.

Ta opsjednutost detaljima učinila ga je jednim od rijetkih redatelja koji je sudjelovao u pisanju scenarija za sve svoje filmove (Ingmar Bergman i Woddy Allen su također poznati po tome). Zadivljen Kurosawinim talentom, energijom i odlučnošću da postane redatelj, Yamamoto mu je dopuštao da samostalno režira pojedine sekvence filmova na kojima je radio.

Zbog nedostatka ljudi, osim pomoćnika redatewww.hifimedia.hr

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #79

91

AKIrA KurOSAwA

Sedam samuraja - 1954. lja, Kurosawa je obavljao i ostale poslove u procesu nastanka filma. Montirao je filmove, snimao zvuk, postavljao rasvjetu. Sva ta znanja, a posebno montaža, pomogla su mu u kasnijoj redateljskoj karijeri. Sve svoje filmove je samostalno montirao. Bio je pobornik ideje filma kao potpunog autorskog rada i zbog toga je sudjelovao u svim stadijima snimanja filma. Počeo je s pisanjem scenarija, zatim knjige snimanja, režirao je film, ali se ujedno bavio i snimanjem, rasvjetom i kadriranjem, a na kraju je to sve samostalno montirao. Bio je čovjek nevjerojatne energije te je znao nakon cjelodnevnih snimanja otići u laboratorij, razviti film i raditi prve grube rezove na snimljenim sekvencama.

Kao redatelj debitirao je 1943. godine filmom Sanshiro Sugata (Judo Saga). Slijedeća dva filma također su snimljena za vrijeme 2. svjetskog rata i veličali su japansku superiornost u odnosu na druge nacije. Prvi poslijeratni filmovi bili su "Pijani anđeo" (eng. Drunken Angel) i "Pas lutalica" (eng. Stray Dog). Glavnu ulogu u "Pijanom anđelu" dao je tada mladom i nepoznatom glumcu Toshiru Mifuneu.

Kurosawa je bio poznat kao čovjek koji jako rijetko dijeli komplimente, ali i kad ih je dijelio bilo je to jako suzdržano, ali za Mifunea je imao samo riječi hvale. Za vrijeme snimanja "Pijanog anđela" izjavio je: "Rijetko sam uistinu impresioniran glumcima, ali Mifune me u potpunosti osvojio."

Rahomon i Kurosawina svjetska slava

Nakon prvih suradnji s Mifuneom koje su prošle prilično zapaženo u Japanu, Kurosawa snima "Rashomon", film koji će osim velikog domaćeg postići i međunarodni uspjeh. "Rashomon" osvaja Zlatnog lava u Veneciji i počasnog Oskara jer tada još nije bilo kategorije za najbolji strani film.

"Rashomon" nije bio samo veliki Kurosawin uspjeh nego cjelokupne japanske kinematografije i film koji je otkrio japansku kinematografiju svijetu Za potrebe snimanja filma Kurosawa je razvio niz tehnika koje su kasnije postale standardne u proce-

92

hi-fimedia #79

su snimanja filma. Bio je prvi redatelj na svijetu koji je postavio tračnice u šumu i na njima vozio kameru za vrijeme snimanja šumskih scena. Izmislio je kadar koji počinje snimanjem iza drveta, zatim kamera lagano kreće prema glumcu dok glumac hoda prema njoj i prije nego se susretnu kamera prelazi preko glumčeve osi, zakreće se za 90 stupnjeva i onda ide paralelno s glumcem. To je kasnije postala popularna tehnika u mnogim hollywoodskim filmovima, a drvo u početku kadra su zamijenile zgrade, auti, stupovi, ljudi... Do Kurosawine ideje, tako nešto se nije snimalo niti u studiju, a vanjske scene su bile većinom statične. Prvi je koristio teleobjektive i tehniku paniranja pri praćenju likova koji trče šumom. Na taj način postigao je veću dinamiku, dojam brzine i bijega. Za potrebe uvodnih scena šetnje kroz šumu, snimao je direktno u sunce i hvatao efekte odbljeska u objektivu što se do tada nije radilo jer se smatralo da će tako jaki izvor svjetla spaliti film. Pomoću velikih zrcala usmjeravao je sunčevu svjetlost na lica glumaca i na taj način hvatao neke izraze lica koje drugačije nije mogao dobiti. Osim tehničkih inovacija razvio je i potpuno novu strukturu izlaganja priče, tzv. rašomonsku strukturu. U središtu priče je silovanje mlade žene i ubojstvo njenog muža ispričano kroz usta 4 svjedoka događaj (drvosječa, svećenik, bandit i silovana žena). Priče su im iznimno različite, mjestimice i kontradiktorne što gledatelju ostavlja prosudbu o stvarnim događajima.

Iako je "Rashomon" dobijao priznanja po svijetu, japanska vlada se nikako nije slagala s idejom da "Rashomon" predstavlja Japan na Venecijanskom festivalu jer je po njima nije predstavljao japansku kinematografiju u cijelosti. Ta kvalifikacija kako je previše zapadnjački orijentiran, a premalo japanski, pratila je Kurosawu cijeli život, a svaki njegov film dočekivan je s nepovjerenjem i unaprijed zalijepljenom etiketom zapadnjački.

Potaknut uspjehom "Rashomona", Kurosawa lakše dolazi do novca za svoje sljedeće projekte i snima nekoliko istinskih remek-djela u sljede-

ćih nekoliko godina. Prvi je bio film "Živjeti" (Ikiru) s Takashi Shimurom u glavnoj ulozi. Upravo će Takashi Shimura i Toshiro Mifune biti poznati kao Kurosawini "kućni" glumci jer će glumiti u većini njegovih filmova. Radnja filma "Živjeti" vrti se oko birokrata Kanji Watanabea koji pri rutinskom posjetu doktoru otkrije da ima još samo par mjeseci života jer boluje od raka želuca. Potaknut bolešću i osjećajem kako nije ništa postigao odlučuje promijeniti svoj život. Film je tematski podijeljen u dvije cjeline što je također jedna od Kurosawinih karakteristika koju je koristio u nekoliko svojih filmova. U prvom dijelu pratimo zadnje mjesece Watanebovog života i njegove napore pri izgradnji jednog parka, dok u drugom dijelu kroz niz retrospektiva otkrivamo što njegova obitelj i poslovni suradnici misle o njemu. "Živjeti" je portret duboko nezadovoljnog čovjeka kojeg je osobna tragedija potaknula na duboku i istinsku promjenu života.

Nakon "Živjeti" Kurosawa snima "Sedam samuraja", film kojim je zapadu otkrio žanr samurajskog filma, pandana američkom westernu. Dok ga je "Rashomon" otkrio filmskoj eliti i kritičarima, upravo je "Sedam samuraja" bio njegova ulaznica za širu zapadnjačku publiku. Mnogi veliki redatelji upravo ističu "Sedam samuraja" kao ključan film u njihovom filmskom formiranju. Nakon "Sedam samuraja" snima "Krvavo prijestolje", koje se smatra jednom od najboljih adaptacija Macbetha, "Skrivenu tvrđavu", "Tjelohranitelja" (Yojimbo) i "Crvenobradog" koji je doživio veliki financijskih neuspjeh i time označio kraj jedne ere Kurosawina života. Ujedno je to bio i kraj njegove suradnje s Toshiro Mifuneom.

Poslovni i životni krah

Kurosawa je od najranijih početaka imao velikih problema s producentima. Bio je poznat kao veliki perfekcionist, prevelik za njihove financijske konstrukcije. Izluđivao ih je svojim ekscentričnim zahtjevima i načinima snimanja. Znao je po cijele dane s potpuno spremnom ekipom čekati savršeni detalj kojeg je zamislio. "Crvenobradog" je snimao pune dvije www.hifimedia.hr

Krvavo prijestolje - 1957.

Ran - 1985.

godine što je bio jedan od razloga naraslog budžeta, a time i financijskog neuspjeha. Za potrebe jedne scene u filmu "Otmica" (Tengoku to Jigoku, High and Low) srušio je krov na jednoj kući uz prugu jer se nije uklapala u njegovo viđenje pogleda kroz prozor u sceni snimanoj u jurećem vlaku. Od svih njegovih ekscentričnih zahtjeva najpoznatiji je zahtjev za zakretanjem toka jedne manje rječice jer se tako vizualno bolje uklapala u scenu. Sve to dovelo ga je u situaciju u kojoj nitko nije htio financirati njegove filmove. Pao je u depresiju i 1971. godine pokušao se ubiti. U naletu mentalne dezorijentiranosti tridesetak puta si je žiletom izrezao žile na ručnom zglobu, no pravodobnom liječničkom intervencijom uspio se izvući i potpuno oporaviti. Iz stvaralačke krize izvlače ga njegovi ruski prijatelji dajući mu priliku da režira film "Dersu Uzala" po putopisnim pričama sibirskog istraživača Arsenijeva. "Dersu Uzala" osvaja Oscara za najbolji strani film 1976. godine.

Copolla, Spielberg i Lucas

Iako se vratio iz stvaralačke i životne krize te postigao veliki umjetnički i financijski uspjeh, japanski producenti mu i dalje nisu vjerovali. Za Kurosawine probleme slučajno je saznao F.F.Copolla, te se zajedno sa S.Spielbergom i G.Lucasom uputio u Japan pomoći Kurosawi. Kurosawa im je ispričao da ima scenarij za film, prepričao im je radnju i pokazao crteže iz filma. Kako nije imao novaca za snimanje, iskoristio je svoj talent iz mladosti i cijeli film nacrtao vodenim bojama na nekoliko stotina stranica. Mladi redatelji, kojima je Kurosawa bio veliki uzor u mladosti, iskoristili su svoj utjecaj u tadašnjem Hollywoodu i nagovorili 20th Century Fox da financira film u zamjenu za pravo na međunarodnu distribuciju. Kurosawa je pomoću hollywoodskih novaca zatvorio financijsku konstrukciju i snimio remek-djelo samurajskog filma, "Kagemushu". Film je ostvario financijski uspjeh i osvojio mnoštvo nagrada od kojih je najveća Zlatna Palma u Cannesu 1980. godine. Iako je "Kagemusha" imao sve odlike velikog filmskog spekwww.hifimedia.hr

Kagemusha - 1980.

Rashomon - 1950.

takla, Kurosawa ga je smatrao samo predigrom, ili isprobavanjem kostima kako ju je u šali znao nazivati, za svoj sljedeći veliki film, "Ran". Spremao ga je više od deset godina, nekoliko puta ga je cijelog skicirao, a zatim u vodenim bojama naslikao kadrove po kojima je mislio snimati. Za vrijeme snimanja "Kagemushe" isprobao je kostime, nove tehnike snimanja i snimanje masovnih scena na otvorenom.

Uz financijsku pomoć Copolle, Spielberga i Lucasa 1985. godine je napokon snimio film. "Ran" je slobodna ekranizacija Kralja Leara. Priča je to o padu Ichimonji klana nakon što se ostarjeli vođa Hidetoro Ichimonji odluči povući i ostaviti vođenje klana trojici sinova. Film je bio nominiram za četiri Oscara od čega je osvojio samo Oscara za kostimografiju. Bio je to njegov zadnji veliki film, a slijedećih deset godina snimio je još samo tri manja, "Snovi", "Rapsodija u kolovozu" i "Madadayo".

1990. godine dodijeljen mu je počasni Oscar za cjelokupni doprinos filmskoj umjetnosti. Oscara su mu dodijelili Copolla i Spielberg, redatelji koji su mu svojim utjecajem na hollywoodske producente omogućili da snimi dva filmska remek-djela i tako mu se zahvalili za utjecaj koji je na njih izvršio. Posebnost dodjele je što se održavala 25.ožujka, dva dana nakon Kurosawina rođendana. Njegovi japanski prijatelji javili su se video isječkom u kojem su rezali tortu i pjevali sretan rođendan. Nakon nekoliko stihova, pridružila im se cijela dvorana i uz velike ovacije odala počast jednom od najvećih filmskih umjetnika svih vremena. Akira Kurosawa umro je 6.rujna 1998. godine.

kako se Ford odijevao na snimanjima svojih filmova. Paradoksalno je to što je Kurosawin uzor bio Amerikanac John Ford, dok je upravo Kurosawa bio uzor nizu američkih filmaša tzv. Novog Hollywooda koji za Forda baš i nisu previše marili. Ono što je naučio od zapadne kinematografije, Kurosawa je usavršio i utjecajem na niz hollywoodskih redatelja ponovno vratio Zapadu. Već je "Rashomon", kao njegov prvi veliki film kojeg je Zapad vidio, doživio remake u obliku westerna Martina Ritta pod imenom "Outrage" s Paulom Newmanom u glavnoj ulozi.

Njegov sljedeći hit, "Sedam samuraja", preradio je John Sturges u "Sedmorici veličanstvenih" 1960. godine. Sergio Leone proslavio se filmom "Za šaku dolara" koji je remake Kurosawina "Tjelohranitelja" (Yojimbo). Zanimljivo je da je Leoneov remake postigao višestruko veći uspjeh od Kurosawina originala te je i danas kudikamo poznatiji. Walter Hill je također snimio remake "Tjelohranitelja" pod imenom "Posljednji preživjeli" s Bruceom Willisom u glavnoj ulozi i to je ostao njegov posljednji uspješan film.

Mladi George Lucas je gledajući "Skrivenu tvrđavu" i dva seljaka koji se tamo nadmeću, dobio ideju za R2-D2-a i C3PO-a, a priču je iskoristio kao podlogu za "Zvjezdane ratove". U "Zvjezdanim ratovima" se kroz Jedie provlači samurajska ideologija, što je bio Lucasov hommage Kurosawi. Sam Peckinpah je više puta izjavio da bi želio snimati westerne kakve je Kurosawa cijeli život snimao. Lista redatelja kojima je Kurosawa bio uzor broji stotine imena od kojih su najpoznatiji Roman Polanski, Steven Spielberg, Spike Lee, Martin Scorsese, Sidney Lumet, Bernardo Bertolucci...

Kurosawin doprinos filmskoj umjetnosti vidljiv je u svim granama filma, od pisanja scenarija, režije, tehnika snimanja i montaže, do utjecaja na mnoge mlade redatelje a sam Kurosawa zbog svega što je u svojoj umjetničkoj karijeri učinio slobodno može stati uz Ingmara Bergmana, Federica Fellinija i Johna Forda, ponajveće redatelje u povijesti filmske umjetnosti.

Kurosawin utjecaj na zapadnu kinematografiju Kao svog velikog uzora i čovjeka od kojeg je najviše naučio, Kurosawa je uvijek isticao Johna Forda.

Govorio je kako su Fordovi westerni upravo ono što je on pokušao imitirati u svojim filmovima. Njegova fascinacija Johnom Fordom bila je toliko jaka da se na snimanjima često odijevao upravo onako

hi-fimedia #79

93

GODIŠNJICA KuLTNOG SF HOrOrA piše: Tihomir Ivka

"N

isam od nikoga ukrao Aliena. Ukrao sam ga od svakoga." Dan o’Bannon, autor i scenarist kultnog SF horora kojem su trebala desetljeća da dosegne univerzalnu aklamaciju, nikad nije skrivao da je Alein prije plod eklekticizma, otkidanja komadića iz raznih SF priča, filmova, stripova, romana i posljedica sudbinskih susreta, negoli nagli napad inspiracije i mašte. o’Bannon je još kao student kinematografije zajedno s kasnije znamenitim redateljem Johnom Carpetnerom napisao scenarij za Dark Star, filmsku odiseju u svemiru s komičnim momentima. Ubrzo nakon toga, jedan drugi scenarist, Ronald Shusett, impresioniran "tamnom zvijezdom" povezuje se s o’Bannonom i zajedno pišu uvodne scene filma u kojem se malobrojna posada svemirskog broda na dugom putovanju prema Zemlji budi iz umjetno izazvanog sna, prima neobičan signal iz svemira i nalijeće na ostatke dosad nepoznatog oblika života. I tu su stali. Jednostavno nisu znali u kojem pravcu krenuti i koji oblik udahnuti tom nepoznatom obliku života.

U međuvremenu o’Bannon se uključuje u projekt filmske adaptacije SF romana "Dina" Franka Herberta, seli se u Pariz na pola godine zbog toga, no projekt propada i dovodi o’Bannona doslovno na prosjački štap, postaje beskućnik i prisiljen je preseli-

I poslije 30 godina od "Aliena" se ježi koža 94

hi-fimedia #79

www.hifimedia.hr

U 20th Century Foxu su smatrali da će H.R. Gigerov Alien biti preodvratan za publiku, odmahivali glavom na ideju da glavni lik jednog SF-a bude žena, i to još nepoznata glumica. SF je bio a priori podcijenjeni žanr…Ipak, vizija autora da naprave "Ralje u svemiru" rezultirala je jednim od najboljih SF filmova u povijesti kinematografije

ti se Shusettu. Kaže se da nesreća nikad ne dolazi sama, no zna se dogoditi i sreća u nesreći kao u ovom slučaju; o’Bannon se za boravka u europi upoznao s umjetnošću njemu dotad nepoznatih umjetnika, između ostalih i surealista Švicarca H.R. Gigera. Njegova slika Necronom IV postat će konačno rješenje u što bi misteriozni oblik života pronađen od strane sedmeročlane posade teretnog broda Nostromo trebao izrasti i nema sumnje da bez Gigerovih uznemirujućih izvanzemljskih bića film ne bi ni blizu bio toliko vizualno jak kao što je na kraju ispao. S jasni-

www.hifimedia.hr

jom slikom Aliena i scenarij se, "sempliran" djelomično iz drugih SF priča, počeo brže razvijati, sad je trebalo pronaći dovoljno ambicioznog redatelja da od "Aliena" napravi ozbiljan film od kojeg će se gledateljima lediti krv u žilama.

20th Century Fox, zagrijan za skice scenarija, htio je nekog već dokazanog, redatelja akcijskih drama Waltera Hilla ili Roberta Aldricha, ili engleske redatelje Petera Yatesa, odnosno Jacka Claytona. Hill je odbio jer je zazirao od filmova s puno specijalnih efekata, a i bio je već duboko u projektu "Ratnika podzemlja" koji će kao i Alien te

hi-fimedia #79

95

FILM

1979. godine pomesti kino blagajne i izazvati kontroverzne reakcije. Prema drugima sam O’Bannon je imao zazora zbog sumnje da će se posla uhvatiti onako plaćenički, maniristički i bez strasti. A nikako nije htio da Alien postane još jedan bezvrijedni B-film u žanru koji je s "Ratovima zvijezda" tek stjecao novi kredibilitet kod ozbiljnije publike i kritike.

SF s ženom u glavnoj ulozi!?

Ridley Scott bio je mladi britanski redatelj s tek jednim filmom iza sebe, povijesnom dramom The Duellists (kod nas prevedeno kao "Dvoboj do istrebljenja") čiji je stil osvojio producente "Aliena". Činio se dovoljno ambicioznim, pa i pretencioznim u pozitivnijem smislu te riječi da cijelu priču shvati ozbiljno i umjesto potrošne SF atrakcije snimi umjetnički pregnantan film. Nisu pogriješili, Scott se bacio na posao svim silama, zatvorio u studio u Londonu i nacrtao ilustracije scena, svemirskih brodova izvana i iznutra detaljno i toliko upečatljivo da su ljudi u 20th Century Foxu, impresionirani viđenim, odmah udvostručili proračun. Bilo je problema oko prihvaćanja dizajna Aliena, jer su vodeći ljudi u filmskoj kući smatrali da će biti preodvratan za publiku. Scott je mislio upravo suprotno, kad su mu scenaristi pokazali Gigerov Necronom, prema kasnijim intervjuima, ostao je bez daha – znao je da mu je najveći problem riješen, Necronom je zaista bio odvratan na neki način, zastrašujuća kreatura, ali daleko od uobi-

96

hi-fimedia #79

čajenih šablonskih vizija vanzemaljskih bića, nešto izvan kanona dotadašnje SF mašte. Scott je osobno odletio u Zürich kod Gigera koji se pokazao vrlo kooperativnim i zainteresiranim, pa se brzo uključio u projekt dizajniranja svih oblika Aliena, od jaja, preko nedonoščeta iz znamenite scene izbijanja iz prsa Johna Hurta, do odraslog čudovišta koje jednog po jednog ubija članove posade Nostroma. Scenaristi i Scott su se izborili za svoju viziju čudovišta iz svemira. Drugi je izvor iskrenja između kreativaca i onih koji brinu o profitu na ovom projektu bio izbor glavnog lika – razum i iskustvo iz SF filmova sugerirali su da središnji protagonist mora biti muškarac, gord i neustrašiv, no producenti (među kojima je bio i nesuđeni redatelj filma Walter Hill) su naumili krenuti nepoznatim putem. Na ideju da središnja figura bude žena, u 20th Century Foxu su odmahivali glavom, ali su je lakše progutali od toga da će ta žena biti filmski debitant. Sigurney Weaver, naime, imala je tek nešto iskustva s Brodwaya iako je bila stara skoro 30 godina,

no Ridleya Scotta impresioniralo je njenih metar i 85 u štiklama, upečatljivo lice i glumačka diploma s prestižnog Yalea. Set s kompliciranim i skupim maketama je već bio postavljen, prve klape udarene, a ime glavne glumice još je visjelo u zraku. Nakon natezanja i dugih testova Weaver je razoružala kritičare i postala Ripley.

Ljudi iz susjedstva u svemiru

Ozbiljnost filma, osim numizmatički dizajniranih i izvedenih interijera i eksterijera, Gigerovog surealizma, pojačao je upravo neobičan izbor glumačke ekipe; Weaver i Veronica Cartwright u ulozi plahe navigatorice Lambert na pragu tridesetih godina bile su najmlađe. Svi ostali, od Toma Skerritta i Harrya Deana Stantona, do Yapheta Kottoa i Johna Hurta bili su sredovječni, prilično obični tipovi iz susjedstva, daleko od nekakvog modela astronauta. Ljudi na poslu prijevoza rudače u komercijalnom brodu kojima je prva briga što prije doći kući i dobiti povišicu za svoj posao. Baš zato se lako poistovjetiti s njima, zato je film još strašniji i zato

je scenarist Dan O’Bannon uspio postići ono što je od početka htio – svemirsku inačicu Spielbergovih "Ralja". Najkraći sinopsis stao u bi u par rečenica, a da se ne spusti ništa bitno: komercijalni svemirski teretni brod prevozi rudu na Zemlju i usput nalijeće ne tragove života. Sedam članova posade odlučuje ispitati u čemu je stvar, odlazi na napušteni planetoid, otkriva neku vrstu jaja i iz jednog iskače kreatura koja se zalijepi članu posade Kaneu za lice. Pri kasnijem pokušaju skidanja s lica otkrivaju da to biće ispušta kiselinu koja bez problema tali čelične brodske podove. Kreatura (Scott je od Kubricka pokupio da je stvarima u filmu dati imena – ova je nazvana "facehugger"), se skida s lica sama i naizgled je sve u redu s Kaneom, sve do doručka i legendarne scene probijanja malog Aliena iz njegovih prsa. Počinje nadmudrivanje u lovu na nepoznatu neman koja u međuvremenu izraste u diva i stroj za ubijanje. Vanzemaljac se pokaže superioran…osim u slučaju časnice Ripley. Za današnje standarde film je spor, s puno dugih kadrova, www.hifimedia.hr

ali i "brzih" neugodnih iznenađenja, zapravo klasični horor smješten u svemirsko okruženje. Njegova zlokobna atmosfera, hladnoća neonskog svjetla, izmjena delikatnih klasičnih melodija Jerrya Goldsmitha i teških zvukova, šumova i škripe s broda, sve to ježi kožu kod ponovnog gledanja unatoč tome što unaprijed znamo ishod. U vrijeme pojave film je reklamiran pod sloganom "u svemiru nitko ne može čuti vaš vrisak" i teško bi bolje bilo opisati tjeskobu koju ovaj film izaziva kod gledatelja.

Siromaštvo imaginacije ili frojdijanska metafora?

Film je bio veliki hit na kino blagajnama, njegovi tvorci su to znali i prije negoli će biti pušten u distribuciju.

Naime, na ranim probnim projekcijama reakcije publike su bile frenetične – u dvorani je vladao strah, ljudi su vrištali i istrčavali van šokirani viđenim. Dovoljan razlog za trljanje ruku, glas o zastrašujućem filmu širio se poput vatre na jakom vjetru.

Sveukupnih 11 milijuna dolara ulaganja na blagajnama je ravno udewww.hifimedia.hr

seterostručeno, no očito je Alien bio toliko ispred ili izvan vremena da mnoga specijalizirana filmska glasila nisu odmah dokučila njegovu veličinu. Razloge prije svega treba tražiti u tadašnjoj a priori odbojnosti mnogih kritičara prema SF-u, pa nije bilo čudno o Alienu pročitati da skupoća trikova nije uspjela prikriti siromaštvo imaginacije! Rijetki su tada u njemu vidjeli nešto frojdijansko, podsvjesno seksualno i(li) ga pokušali tumačiti kao metaforu. A dalo bi se na par strana višeznačno raspravljati samo o tome što bi zapravo moglo značiti da izvanzemaljska kreatura koja se zalijepi čovjeku lice i iskoristi ga da u njega usadi sjeme zlog bića, parazita koje doslovno izbija iz njega i uništava ga kao i kasnije sve ostale. Oplođeni muškarac!? Metafora raka ili zlokobno predviđanje AIDS-a? Tko zna što su i jesu li autori Aliena iza jasnih scena kamuflirali tamne filozofske misli, no cilj dubokog uznemiravanja publike je postignut. S vremenom su i kritičari počeli gledati Alien drugom dioptrijom i s kasnijim izdanjima, director’s cut verzijama, pojavljivala su se sve dublja (i bizarnija) tumačenja smisla filma.

Alien je dobio Oskara za specijalne efekte i još jednu nominaciju, te nekoliko glavnih Saturna, nagrada za dostignuća u SF filmu. S godinama kult Aliena je narastao do te mjere da nitko ozbiljan više ne pokušava osporiti njegovu genijalnost i povijesnu signifikantnost. O tome svjedoče činjenice da na agregatskom filmskom Rotten Tomatoes portalu Alien drži 97 posto pozitivnih ocjena, da ga je Američki filmski institut stavio na sedmo mjesto najboljih SF filmova svih vremena (Ridley Scott ima još jedan film na toj listi među deset – "Blade Runnera" na 6. mjestu); konačno, da je 2002. zaštićen kao kulturno dobro i spremljen u američki Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice kao "povijesno, estetski, kulturalno značajno umjetničko djelo". Djelo koje slavi trideset godina u međuvremenu je pretvoreno u vrijednu franšizu, jer je s Aliens iz 1986. James Cameron nastavio tamo gdje je Ridley Scott stao, slabije su se u priči snašli jedni od nadarenijih redatelja srednje generacije David Fincher s Alien 3, te Jean-Pierre Jeunet u Alien Resurrection, koji je par godina kasnije s “Amelie” pokazao da mu ipak bolje leže romantične drame. No to su već priče za neke druge godišnjice.

ImPRoVIZACIJA vs KomPJUteRSKA ANImACIJA

D

anas bi napraviti Aliena bio mačji kašalj uz pomoć moćnih mašina i kompjuterski generirane grafike. Prije 30 godina trebalo je puno mašte, snalažljivosti, obrtničke spretnosti i mukotrpnog ručnog rada.

Sve što se vidi na ekranu, a to i danas odiše nevjerojatnom svježinom, zaista je napravljeno. Ponekad su stvari bile vrlo jednostavne. Jaje na napuštenom svemirskom brodu napravljeno je od pleksiglasa, a kretnje koje se naslućuju izvana zapravo su ruke Ridleya Scotta u gumenim rukavicama. Neke su nešto složenije; kad se jaje otvori pomoću hidrauličkog stroja, ono organsko što vidimo je stvarni kravlji želudac iz najbliže klaonice koju su ljudi sa seta često posjećivali. Puno je svježeg goveđeg mesa i krvi upotrijebljeno za izbijanje malog Aliena iz prsa. Glumci su znali da će izaći kreatura, ali ne i na koji način.

Glumci nisu očekivali eksploziju krvi, kad se ona dogodila šok je bio toliki da je Veronica Cartwright izgubila svijest, a Yaphet Kotto cijeli dan poslije s nikim nije progovorio ni riječ.

Užas na njihovim licima nije bio glumljen. Kod pregleda mrtvog "facehuggera" korištene su ovčja crijeva, riblje škrge i meso školjki, a mašta i snalažljivost najbolje je prezentirana u trenutku kad ostatak posade shvaća da je časnik-znanstvenik Ash (Ian Holm) android pa dolazi do sukoba u kojem je mehaničkom Ashu doslovna otkinuta glava. Unutrašnjost njegovog mehaničkog dijela dočarana je špekulama, kavijarom, mlijekom i špagetima! cott ni pod koju cijenu nije htio da publika doživi film kao jeftinu Bprodukciju. Sve je moralo izgledati stvarno i ogromno. Za potrebe slijetanja Nostroma na planetoid izgrađena je noga stajnog trapa broda visoka 18 metara kako bi sve izgledalo ogromno. No redatelj nije bio zadovoljan razlikom u proporcijama i izveo je jednostavan trik; obukao svoja dva sinčića u posebno skrojene skafandere kako bi brod pored njih izgledao veći. Slično je i s odraslim Alienom; da bi bio gipkiji od nekakvog robota, u njegov kostim obučen je nigerijski student Bolaji Bodejo čija je odlučujuća kvalifikacija za taj posao bila visina od 218 cm. Inače, za složeni dizajn Aliena korišteni su razni materijali - od plastelina, preko pravih zmijskih kralježaka do cijevi za hlađenje izvađenih iz Rolls Roysa. Svi eksterijerni oblici napravljeni su kao modeli od drva i plastike; Brod Nostromo u tri modela, od 30 centimetarske verzije za udaljene kadrove, do modela od 4 metra za vrlo bliske slike otpuštanja shutllea. I tu su se služili onime što se moglo nabaviti; za bliske površine broda koristili su se komercijalni modeli ratnih brodova i aviona iz 2. svjetskog rata. S ovim tehničkim, gotovo anegdotalnim saznanjima, ponovno gledanje Aliena izaziva još veće poštovanje prema filmskoj ekipi nevjerojatne imaginacije i sposobnosti da od uobičajenih (s)tvari napravi uvjerljiva čudovišna bića i svemirske objekte i vedute.

S

hi-fimedia #79

97

DVD recenzije

Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.

VELIKI BUCK HOWARD (The Great Buck Howard) Magnolia Pictures/Blitz film&video distribution, 2009., 87 min.

Redatelj: Sean mcGinly Uloge: John malkovich, Colin Hanks, emily Blunt, and tom Hanks

Kreskina. Naime, u doba njegove popularnosti kratko vrijeme upravo je on bio Kreskinov manager.

"Možda se nećete ugušiti od smijeha, ali samo Malkovicheva izvedba je vrijedna da se utroši 90 minuta koliko film traje" - Patrick Parker, Premiere 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

TI ME LAŽEŠ NAJBOLJE

Lik Bucka Howarda je utemeljen na stvarnoj ličnosti, The Amazing Kreskinu koji je kao iluzionist stekao određenu popularnost sedamdesetih godina prošlog stoljeća preko TV showa prikazivanom u Kanadi i SAD-u. Bucka Howarda zatičemo u vrijeme kad su dani njegove popularnosti davno prošle, no on i dalje gaji iluziju o sebi kao velikoj zvijezdi i tako se ponaša bez obzira što nastupa u malim društvenim centrima uglavnom za malobrojnu stariju publiku. U skladu s tim traži i asistenta i nalazi ga u mladom Troyu (Colin Hanks) koji suprotno željama svog bogatog oca (filmski i stvarni otac Tom Hanks) napušta pravo i "krati" vrijeme s Howardom na putu ka željenoj karijeri scenarista. Troy u isto vrijeme s podsmijehom i divljenjem gleda na Howarda, njegovi trikovi nisu ništa spektakularno, no trik na kraju showa gdje Howard svoj honorar za nastup daje publici i kaže im da ga kod nekog sakriju dok on ne gleda i uvijek ga pronađe je neobjašnjiv. Film prati nepokolebljiv duh Bucka Howarda, težak život na marginama show-businessa, njegove uspone i padove, propuštene prilike i nepresušnu vjeru u vlastito poslanje u određenom poslu. Ulogom Bucka Howarda John Malkovich još je jednom dokazao svoj status vrhunskog karakternog glumca, prispodobivog najrazličitijem profilu karaktera.

Toplini i slojevitosti ove gorko-slatke drame svakako je kumovala i režija Seana McGinleya i njegova osobna vezanost za slučaj stvarnog

98

hi-fimedia #79

(Duplicity) Universal Pictures/Continental film, 2009.,125 min.

Redatelj: tony Gilroy Glumci: Clive owen, Julia Roberts, tom Wilkinson, Paul Giamatti Kad čovjek stoji iza nekih od najinteligentnije napisanih scenarija proteklih godina kao što je slučaj s Bourne trilogijom i kompletnim autorstvom u jednom od najslojevitijih drama novijeg datuma ("Michael Clayton"), novo djelo očekuje se sa zazubicama. Tony Gilroy vraća se sa špijunskim filmom bez pretenzija da ponovi tjeskobnu dubinu "Michaela Claytona" iz jednostavnog razloga što je "Ti me lažeš najbolje" prošaran elementima komedije. Claire Stenwick (Julia Roberts), agenti-

ca CIA i Ray Koval (sve omiljeniji Englez u Hollywoodu Clive Owen) profić iz MI6 odluče stečeno znanje u državnoj službi upotrijebiti kako bi podebljali vlastite bankovne račune.

Kako? Industrijska špijunaža može biti vrlo isplativ posao, posebno ako imamo dvije suprostavljene velike korporacije kojima je itekako stalo da saznaju što konkurencija radi.

Claire i Ray funkcioniraju u takvom svijetu da ne vjeruju ni jedno drugom iako rade na zajedničkom cilju, svatko u suprostavljenoj korporaciji.

Saznaju da jedna od korporacija priprema strašan novi proizvod, lijek za ćelavost i počinje nadmudrivanje kako će dva špijuna i korporacija

koja formulu za lijek nema, doći do nje. Iako se stvar u početku čini kao jednostruka prevara, prvo se udvostruči pa utrostruči. Vrlo inteligentan, napet i brz špijunski film koji zahtjeva pažnju ne samo zbog praćenja tko koga upravo pokušava nasamariti, već i zbog činjenice što redatelj razbija linearnost filma sekvencama iz prošlosti. Film su bolje prihvatili kritičari od publike, na blagajnama je jedva pokrio budžet od 60 milijuna dolara.

"Film je zabavan, s mnogo intriga i napetosti prikuje gledatelja za fotelju." - Kirk Honeycutt, The Hollywood Reporter 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

RAZRED (Entre les mures) Sony Pictures Classics/ Continental film, 2008., 128 min.

Redatelj: Laurent Cantet Uloge: François Bégaudeau, Jean-michel Simonet, Louise Grinberg, esmeralda ouertani, Franck Keïta, Carl Nanor François Bégaudeau je prije tri godine napisao poluautobiografski roman "Razred" (Entre les murs) o odnosu mladog profesora na državnoj srednjoj školi i učenika redom iz redova manjina i nižeg sloja francuskog društva. Dvije godine kasnije, Laurent Cantet, nagrađivani redatelj srednje generacije (Vers le sud, Ressources humaines) zagrijao se za ekranizaciju romana, no odluka da glavnu ulogu da upravo Bégaudeauu i da za učenike izabere redom naturščike bila je vrlo riskantna. K tome, film je sniman tako da izgleda kao dokumentarac, bez pravog filmskog osvjetljenja i čestim snimanjem iz ruke. S obzirom da je prošle godine "Razred" osvojio Zlatnu palmu, a kasnije zaradio nominaciju za Oscara u kategoriji

Duhov BRAČNI ŽIVOT (Married Life) Sony Pictures Classics/Blitz film i video, 2008., 90 min.

Redatelj: Ira Sachs Uloge: Pierce Brosnan, Chris Cooper, Patricia Clarkson, Rachel mcAdams

Naracija je široko prihvaćena metoda (u)vođenja gledatelja u radnju filma, korištena posebno često u krimi noir filmovima iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća. "Bračni život" je smješten u to razdoblje, izgleda kao noir i mnogo od svoje napetosti duguje upravo inteligentno smišljenoj naraciji u priči o ljubavnim jadima sredovječnog biznismena Harrya (standardno odlični Chris Cooper) i njegovom bizarnom pokušaju da se riješi supruge Pat (Patricia Clarkson) kako bi mogao okusiti pravu sreću s platinastom mladom ljepoticom Kay (Rachel McAdams).

Za razliku od brakom okovanog Harrya, upoznajemo zgodnog ženskaroša bez obaveza Richarda (uloga kao izmišljena za Piercea Brosnana), lika čija nas naracija vodi kroz film i navodi na prerane zaključke. Stvar počinje bezazleno. Harry otkriva

www.hifimedia.hr

DVD recenzije

ita posveta Hitchcocku

Richardu da je zaljubljen i predstavlja mu lijepu Kay koja pak Richardu zapinje za oko i neće proći dugo da ga ona počne strašno privlačiti. Uglađeni Harry na sto je muka kako ostaviti Pat iz obzira – da je to u potpunosti emocionalno ne slomi. Njezino povjerenje u muža neograničeno je, njihova nježnost i složnost kod kuće neupitna je – kako u takvoj situaciji reći u lice životnom partneru da ima nekog drugog? Film se razvija kao crna komedija s predvidlji-

www.hifimedia.hr

vim (sretnim) završetkom i onda nam suprotno svim očekivanjima u ranoj fazi naracija sugerira kraj, da je Harry ubojica. Jednostavno, nije mogao priopćiti ženi da odlazi s drugom i odlučuje se otrovati je.

Iako se u prvi mah narativno otkriće doživi kao antiklimaks, svaki slijedeći trenutak film pretvara u prvoklasni triler i neku vrst posvete Hitchcocku. Pokazuje se da stvari nisu tako jednostavne kako se klupko odmotava; i supruga Pat ima mlađeg ljubavnika, Richard

iza leđa prijatelju pokušava osvojiti Kay, a Kay ga sve više simpatizira.

Doslovno nema lika bez dvostrukog morala što se rijetko na taj način eksploatiralo u originalnim filmovima iz tog vremena, posebno po pitanju bračne nevjere. S te strane "Bračni život" se doimlje prilično provokativan film. Čak i po pitanju naracije; inteligentno je strukturirana i dovodi gledatelja u privremenu zabludu, ali je vrlo bitan element u podizanju napetosti i savršeno pristaje retro atmos-

feri i fabuli spretno sastavljenoj od sitnih suprotnosti i preokreta.

"Bračni život nagrađuje publiku sofisticiranom, duhovitom složenošću očite nemoralnosti Harryevog plana ubojstva, kao i Richardove nelojalnosti u pokušaju da mu otme lijepu djevojku. Svaka odrasla osoba, sugerira film, ima tajnu." Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly 0

1

2

3

4

5

6

7

8

hi-fimedia #79

9

10

99

DVD recenzije

Daleko od klasike žanra GANGSTERI (Public Enemies) Universal Pictures/Continental film, 2009., 140 min.

Redatelj. michael mann Uloge: Johnny Depp, Christian Bale, marion Cotillard, Giovanni Ribisi, Billy Crudup, Stephen Dorff, Rory Cochrane, Channing tatum

Kao uz nikog drugog u domaćem tisku se uz ime Micahela Manna stavlja pridjev legendarni misleći se na njegova redateljska

dostignuća. Mišljenja su različita, moglo bi se reći da je Mann redatelj koji sporim tempom od otprilike jednog filma u 4 godine "proizvodi" iznadprosječne zanatske filmove. Povijesno klimavog "Posljednjeg Mohikanca", napete krimiće "Vrućinu" i "Collateral", drame "Ali" i "Insider", no nikad nije snimio ništa što bi ga svrstalo u legende; neke svoje "Dobre momke", "Hrabro srce" ili "Gladijatora".

"Gangsteri" se bave dovoljno velikom i atraktivnom stvarnom temom, životom Johna Dillingera, da je Mann napokon mogao napraviti film veći za života. Uposlio je jednog od najatraktivnijih glumaca današnjice na vrhuncu u fizičkom i smislu njegovih glumačkih sposobnosti Johnnya Deppa, naumio napraviti vizualno jak i scenografski vjeran prikaz života "neprijatelja naroda broj 1" u SADu doba Velike depresije. I uspio u tome, samo Depp je odličan izbor za uvrnute Burtonove likove, indie drame i piratske spektakle, njegova kicoška ljepota nekako ne sjeda u ulozi hladnokrvnog pljačkaša banaka. Ni njegova sjena iz FBI-a koja mu je stalno za petama, agent Purvis u izvedbi uvijek

malo ukočenog Christiana Balea ne doimlje se isuviše stvarno. U toj mjeri da čovjek sa sjetom priziva vremena "Nedodirljivih" kad su dobre momke glumili Costner i Connery, a negativca De Niro.

Dillinger je bio pljačkaš banaka, ali njegovi motivi i status u narodu nisu dovoljno naglašeni. Tako u filmu ne saznajemo, recimo, da je opljačkao trgovinu i uzeo 120 dolara jer nije mogao naći posao i dobio drastičnu kaznu guleći 8 i pol godina i da je tu sve krenulo. Ni kasnije nisu dovoljno vjerno dočarane okolnosti Velike depresije u kojem je dio osiromašenog naroda mogao smatrati Dillingera modernom verzijom Robin Hooda. Film je fotografski impresivan, kao i scenografski, ali je možda ostao korak na putu do klasika žanra, o čemu se spore i kritičari u oprečnim ocjenama.

"Mann je reducirao legendarnu igru mačke i miša između policije i gangstera na policijsku proceduru. Njegova ideja da demitologizira Dillingera je smiona, ali previše minuta film izgleda manji od života." - Keith Phipps, The Onion 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

najboljeg stranog filma, očekivanja su velika i u prvih tridesetak minuta se teško nazire njegova genijalnost, no slojevitost odnosa uglavnom problematičnih učenika kao neke vrste neželjenog bumeranga francuske imperijalističke prošlosti i učitelja u državnoj školi u ulozi određenog amortizera razvija se na tako dramatičan način da film do kraja osvaja u potpunosti. U biti radnja prati jedan razred i njihovog učitelja kroz školsku godinu, uspone i padove njihovog odnosa, svu težinu profesorskog posla kad se s druge strane nađu problematični, ali uličnim "obrazovanjem", inteligencijom i snalažljivošću oboružani učenici. On je predstavnik civiliziranog, uglađenog svijeta, državni službenik kojem se smije reći sve, i on mora strogo paziti kako se obraća učenicima naučenim na zakon prirodne selekcije. Trenutak u kojem profesoru pukne film i prijeđe granicu, dovodi do kraha odnosa s učenicima kojima je pokušavao biti saveznik. Vrlo dramatičan, srčan i životan film napravljen iz naizgled trivijalne teme još je jedan dokaz o vitalnosti francuske kinematografije.

"Za svakog tko voli jezik ovo će biti čarolija od filma. Bogatom i tečnom u svom ritmu, teško je odrediti gledamo li realističnu dramu ili neki punokrvni dokumentarac" - Ella Taylor, The Village Voice 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

SYNECDOCHE, NEW YORK (Synecdoche, New York) Sony Pictures Classics/ Blitz film&video distribution, 2008., 124 min.

Redatelj: Charlie Kaufman Uloge: Philip Seymour Hoffman, Dianne Wiest, Samantha morton, Catherine Keener, michelle Williams, emily Watson, Jennifer Jason Leigh, Hope Davis, tom Noonan Kazališni redatelj Caden Cotard (Philip Seymour Hoffman) priprema novu predstavu u malom kazalištu u predgrađu. Život mu se čini turoban, ima psihičkih problema, s ženom Adele (Catherine Keener) se ne slaže, ona ga uskoro napušta i odlazi u Berlin zajedno s kćeri Olive. Ima aferu s Hazel, prodavačicom karata, no ta veza brzo zamire. Njegova psihoterapeutkinja

100

hi-fimedia #79

www.hifimedia.hr

DVD recenzije

SLOMLJENI ZAGRLJAJI

misli o svemu više nego kako da mu pomogne. Svjetlo na kraju tunela ukazuje se u vidu osvojene MacArthurove novčane nagrade za nadarene umjetnike. Odluči novac iskoristiti tako da na Manhattanu okupi ansambl u jednom skladištu, napiše i na kazališne daske postavi brutalno iskrenu, naturalističku predstavu u kojoj će dati sve iskonsko što ima u sebi. Kako se projekt razvija, tako Caden i dalje traži načine da izađe iz osobne krize.

Njegova žena postala je istaknuta slikarica u Berlinu i to ga ne čini sretnim, kao ni činjenica da mu kćer raste pod paskom prijateljice njegove bivše žene. Godine prolaze i sve je nejasnija linija između remekdjela u dugogodišnjem stvaranju i stvarnog života. Charlie Kaufman je izvanredan pisac neobičnih scenarija za iščašene filmove ("Biti John Malkovich", "Adaptacija", "Vječni sjaj nepobjedivog uma"…) i u svom redateljskom debiju ostao je vjeran sebi, snimio je neobično, intelektualno zahtjevno, ne baš lagano djelo za propranu publiku. U skladu s tim, ocjene kritičara su bile opozitne, ili je dočekan panegiricima, ili je proglašavan jednim od najpretencioznijih filmskih djela u prošloj godini, a neki se nisu libili napisati da je riječ i o najgorem filmu 2008.

"Zapanjujuće. Kaufman je nadmašio samog sebe filmom koji ushićuje i zbunjuje. Zaželjet ćete ga gledati opet. I još jednom." Andrew Male, Empire "Ovo je nešto kao sveti ritual filmske kulture - umjetnik napravi film opskuran i složen poput labirinta, da publika samo gleda kako da šmugne iz kina, izuzev intelektualnih glava koji će negledljivost filma slaviti kao vizionarski doseg." Owen Gleiberman, Entertainment Weekly 0

1

2

3

4

5

6

www.hifimedia.hr

7

8

9

10

(Los Abrazos Rotos) Sony Pictures Classics / Discovery film&video distribution, 2009., 127 min.

Redatelj: Pedro Almodóvar Uloge: Penelope Cruz, Lluis Homar, Blanca Portilla, Rossy de Palma, Kiti manver, Chus Lampreave, Lola Duenas, Angela molina “Harry Caine” (Lluís Homar) je slijepi pisac koji živi s svojom osobnom tajnicom Judit (Blanca Portillo) i njenim odraslim sinom Diego (Tamar Novas).

Nakon što čuje da je umro bogataš Ernesto Martel, prisjeća se starih vremena i naracijom razmotava prošle događaje u njegovom životu ispunjene sudbinskim događajima, ljubomorom, zlouporabom moći, izdajama i osjećajem krivice. Priča počinje

1992. godine kad prvi put srećemo Magdalenu Rivas (Penelope Cruz), poznatu kao Lena, prekrasnu sekretaricu koja budžet popunjava poslom kolgerle. Upušta se u vezu s multimilijunašem Ernestom Martelom kako bi skupila novac za liječenje bolesnom ocu. U to vrijeme Harry još živi pod svojim pravim imenom Mateo Blanco i radi kao filmski redatelj. Milijunaš je strašno ljubomoran na Lenu, no ona se želi otrgnuti iz njegovog zagrljaja, tako što će postati glumica.

Sudbina će htjeti da bude izbrana za glavnu ulogu upravo u filmu Matea Blanca, a stvar zakomplicira činjenica da se glumica i redatelj upuštaju u strastvenu vezu. Proslavljeni Pedro Almodovar uz pomoć svoje muze Penelope Cruz ovaj je put snimio djelo u stilu američkih noir krimića iz pedesetih godina i mnogi su ga kritičari doživjeli kao Almodovarov hommage Douglasu Sirku, pa i Alfredu Hitchcocku.

"Ovo je zgodan, manje važan film proslavljenog redatelja. Izgleda više kao vježba u razvoju radnje i film-

ska nostalgija, negoli priča o stvarnim ljudima u čemu je Almodovar majstor." - Kirk Honeycutt, The Hollywood Reporter 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

BRAĆA BLOOM (The Brothers Bloom) Summit Entertainment/Discovery film&video distribution, 2009., 109 min.

Redatelj: Rian Johnson Uloge: Rachel Weisz, Adrien Brody, mark Ruffalo, Rinko Kikuchi, Robbie Coltrane Od najranijeg djetinjstva braća Stephen (Mark Ruffalo) i Bloom (Adrien Brody) funkcioniraju po istoj metodi. Na prvi pogled oni su simpatična siročad koja serijski mijenjaju udomitelje jer nitko ne može predugo izdržati s njima. No s vremenom stariji Stephen shvati kako da dođu do boljeg života; on ima izoštren um kriminalca, a Bloom je klinac neodoljiv u društvu, on zavodi djevojčice i ostalu ekipu toliko da su mu voljni povjeriti novac u zamjenu za neku laž, spretno zamišljenu i sprovedenu pomoću njegovog brata Stephena. Srećemo ih 25 godina kasnije, Bloom se od silnih prijevara i svog brata odmara u Crnoj Gori. Stephen dolazi po njega i upoznaje ga sa zadnjom, velikom prijevarom koja bi ih trebala učiniti milijunašima. Predstavit će se kao poznavatelji antikviteta i pokušati prevariti super-bogatu ali socijalno neprilagođenu nasljednicu Penelope Stamp (Rachel Weisz). Kako? Po starom principu; Bloom je zavede, a onda nastupa Stephen. Samo, ta avantura neće ići glatko kako su zamislili.

Redatelj Rian Johnson proslavio se 2006. godine neo-noir filmom "Brick" sumorne atmosfere. "Braća Bloom" nose sasvim drugačiju atmosferu s dosta elemenata klasične komedije i dvojicom odličnih glumaca (Ruffalo

i Brody) čija lica savršeno odgovaraju opisu prevaranata, kriminalaca koji u sebi sadrže malo toga zlog. Moglo bi se reći da su "Braća Bloom" rustikalna verzija "Oceanovih 11", taj tip filma. Još jedna referenca; Johnson je inspiraciju za ovo zabavno djelo crpio direktno iz Bogdanovichevog "Papirnatog mjeseca" koji se bavi sličnom temom "nevinih" financijskih prijevara.

"Ovaj film je životan na trenutke, lijep je za gledanje, i glumci su uvjerljivi na prilično teškom zadatku. Ali, kao da se priča vrti u krug i kada stane više nitko posebno ne mari za to." - Roger Ebert, Chicago Sun-Times 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

KRALJEVI SOULA (Soul Men) MGM/ Discovery film & video distribution, 2008., 103 min.

Uloge: malcolm Lee Uloge: Bernie mac, Samuel L. Jackson, Sean Hayes, Sharon Leal, Jennifer Coolidge, Isaac Hayes, Affion Crockett, John Legend

Iako je Samuel L. Jackson sa preko sto nastupa u hollywoodskim filmovima među najzaposlenijim glumcima, rijetko ga se može vidjeti u nekoj komediji. "Kraljevi soula" nemaju pretenziju da rekonstruiraju stvarne događaje, da budu signifikantan glazbeni film, stvoreni su da zabave.

I to im ide stvarno dobro.

Louis (Samuel L. Jackson) i Floyd (Bernie Mac) su bivši članovi nekad slavne solul skupine The Real Deal.

Nakon što ih je napustio glavni pjevač i krenuo u vrlo uspješnu solo karijeru, Louis i Floyd pokušali su se snaći u životu, no prvi je brzo zaglavio u zatvoru zbog pokušaja pljačke banke, dok je Floyd uspio hi-fimedia #79

101

DVD recenzije

živjeti pristojno od tantijema i uhodane praonice automobila. Zatičemo ih 20 godina kasnije, Louis radi kao automehaničar, a Floyda je mlađi poslovni partner umirovio na silu.

Ponovna prilika javlja se kad umire njihov slavni odbjegli pjevač i oni budu pozvani da zajedno nastupe na njegovom tribute koncertu. S obzirom da Louis ne leti, kreću iz LA-a u

ROCK’N’ROLL BROD (The Boat That Rocked) Working Title Films/Continental film, 2009., 135 min.

Redatelj: Richard Curtis Uloge: Philip Seymour Hoffman, Bill Nigh, Rhys Ifans, Nick Frost, Kenneth Branagh, tom Sturridge, talulah Riley, January Jones

"Godina je 1966., zlatno doba britanskog rock’n’rolla, ali BBC radio stanice puštaju svega 45 minuta pop glazbe dnevno…". Uz ovu pisanu najavu pred nama su večernje slike urbanih predgrađa, otac čita dnevne novine u fotelji i pijucka nešto kratko, mama prčka po kuhinji, a u 9 sin, mlađi teenager odlazi u krevet na spavanje. Iz ladice vadi tranzistor i stavlja ga ispod jastuka. Kroz perje širi se kratkovalna radio eksplozija s frekvencije Radio Rocka; izmjenjuju se kadrovi energičnog radio DJ-a koji poziva publiku na noćno druženje s novom uzbudljivom glazbom i mladih širom Britanije, koji, baš kao i spomenuti anonimni teenager, skriveni od roditelja kradomice slušaju radio. U uzletu napetosti događa se konačno oslobađanje energije, radio DJ zavrti singlicu, eter preplavi uvodni gitarski rif iz "All Day And All Of The Night" The Kinksa. I svi plešu

102

hi-fimedia #79

New York autom, usput nastupajući po lokalnim klubovima. Oba tvrdoglavi stari namćori, ulaze konstantno u sukobe ispunjene vrlo vulgarnim, ali strašno komičnim dijalozima. O zabavnosti nesigurnih plesnih koraka na pozornici nakon 20 godina da i ne govorimo. Pred nama je film neizazovne priče, ali vrlo nadahnutih nastupa Jacksona i Berniea Maca.

Gleda se i s određenom sjetom s obzirom da je ova uloga bila labuđi pjev talentiranog komičara Bernie Maca. Umro je nedugo nakon snimanja od komplikacija plućne bolesti, a da stvar bude još malo morbidnija, ova glazbena komedija bila je i posljednji nastup za legendarnog Isaaca Hayesa koji je umro samo dan poslije Bernie Maca od posljedica

moždanog udara. "Pratimo dobru kemiju između Maca i Samuela L. Jacksona u ovoj zadnjoj varijanti filma ceste koji sadržava komične elemente, ali funkcionira sasvim pristojno kao drama." - Brian Lowry, Variety 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Pirati. Ne karipski, već rockerski širom Britanije, mlađi u vlastitoj spavaćoj sobi, sestre u bolnicama, noćni čuvari u portirnama… Nešto poput zaključka slijedi rečenica koja se nadovezuje na onu uvodnu o nerazumijevanju BBC-a za rock glazbu; "Srećom, piratske radio stanice na brodovima usidrenim u Sjevernom moru, puštaju rock i pop 24 sata na dan, i 25 milijuna ljudi, što je pola populacije Velike Britanije, sluša piratski radio svaki dan."

"Rock’n’roll brod" počinje uzbudljivo, obećava mnogo i prije negoli se naslov pojavi na ekranu. I kasnije isijava određenu vrstu zarazne nostalgije koja se lako zalijepi i za one koji te 1966. nisu bili ni u planovima za rođenje. Privlačno je iz današnje perspektive apsolutne dostupnosti glazbe, mogućnosti da preko interneta slušate i radio Kabul ako baš hoćete, iPoda i ostalih stvarčica za nesmetano uživanje u glazbi, preko ekrana biti uvučen u vremena kad se rock rađao, seks i lake droge bile tabu, a moderna glazba bila dostupna na kapaljku, preko vinilnih ploča i progresivnijih radio stanica, često piratskih. Dakle, Radio Rock je radio stanica koja emitira program s broda ukotvljenog u međunarodnim vodama, natrpan ljudima koji žive za glazbu, svojevrsnim otpadnicima i rebelioznim DJ-ima s kredom odupiranja autoritetima i konvencionalnom građanskom životu. Priča se plete oko mladića Carla poslanog na brod da se malo ohladi od raskalašenog života (Tom Sturridge), kod njegovog kuma Quentina (Bill Nighy), voditelja "radne zajednice" Radio Rocka.

No poslati ga na brod da zaboravi na marihuanu i ostale mladenačke nepodopštine je kao da u slastičarnici zaposlite čovjeka koji bi se htio riješiti suvišnih kila. On počinje novi život uz desetak radio DJ-a vrlo razli-

čitih karaktera manjeg ili većeg ega, kojima puštanje glazbe nije posao već misija. Imaju uvrnuti smisao za humor i nemaju skrupula da svoju poziciju radio zvijezda bezočno koriste svaki vikend kad obožavateljice dolaze na brod. Dok se na brodu zabavljaju, na kopnu vladinom ministru Dormandyu (Kenneth Branagh s hitlerovskim brčićima) nije do zabave jer mora naći načina da ugasi piratske radio stanice koje šire nemoral po britanskom otočju.

"Rock’n’roll brodu" ne nedostaje romantike ni humora, no nedostaje

Britaniji utjecaj medija presudan, pa je izostala zarada na domaćim blagajnama, iako ima sve karakteristike populističkog hita.

Filmu nije pomoglo ni kritičarsko cjepidlačenje da je u filmu koji se poziva na stvarne događaje vrlo malo toga istinitog, krenuvši od tvrdnje da se termin rock nije ni koristio u to vrijeme, činjenice da piratske radio stanice nisu puštale bitno radikalniju glazbu od jazzu sklonog BBC-a, do fakta da britanska vlada nije htjela zatvoriti radio-brodove zbog nepoćudnog sadržaja već zato jer su

mu osjećaja za dobru mjeru. Naime, zabavan je, ali pretjerano dug, sa svojih 135 minuta previše rastegnut u izmjenama kratkih video-spotovskih kadrova i rasipanja energije na previše priča likova čiji su karakteri tek načeti, nikako ne i dubinski eksploatirani. Upravo zbog dužine i uz dužinu vezanu ambicioznost, vrlo talentirani Richard Curtis, čovjek čija je spisateljsko-scenaristička nadarenost odgovorna za "Crnu guju", "Četiri vjenčanja i sprovod", "Dnevnik Bridget Jones" i još dosta hitova, doživio je mnogo kritika. U Velikoj je

ovi htjeli zaraditi novac od reklame bez da plate koncesije i porez. Ipak, ostaje dojam da je Curtis sa svojom ekipom glumaca pretrpio pregrube kritike: stvaran ili čista fikcija, i s kojom scenom previše "Rock’n’roll brod" ima sočan okus zabranjenog voća, simpatičan je to pogled u (bolju) prošlost pun srca koji teško može ostaviti ravnodušnim ikojeg poklonika rock glazbe.

T.I. 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

www.hifimedia.hr

HOKEJ JE PONOVNO U MODI, DOĐITE NA UTAKMICE!!

Raspored utakmica EBEL lige u Domu sportova u Zagrebu Petak, 11. rujan

Nedjelja, 18. listopad

Nedjelja, 29. studeni

Petak, 15. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - HK Acroni Jesenice

KHL Medveščak Zagreb - EC-KAC

KHL Medveščak Zagreb - HDD TILIA Olimpija

KHL Medveščak Zagreb - EC-KAC

Petak, 18. rujan

Nedjelja, 27. listopad

Nedjelja, 6. prosinac

Nedjelja, 17. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - HDD TILIA Olimpija

KHL Medveščak Zagreb - EC VSV

KHL Medveščak Zagreb - EC VSV

KHL Medveščak Zagreb - EHC LIWEST Black Wings

Utorak, 22. rujan 2009

Petak, 30. listopad

Nedjelja, 13. prosinac

Petak, 29. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - Graz 99ers

KHL Medveščak Zagreb - EC-KAC

KHL Medveščak Zagreb - HK Acroni Jesenice

KHL Medveščak Zagreb - EC VSV

Nedjelja, 27. rujan

Nedjelja, 1. studeni

Nedjelja, 27. prosinac

Nedjelja, 31. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - EV Vienna Capitals

KHL Medveščak Zagreb - Graz 99ers

KHL Medveščak Zagreb - Alba Volan 19

KHL Medveščak Zagreb - EV Vienna Capitals

Nedjelja, 4. listopad

Utorak, 17. studeni

Utorak, 29. prosinac

Petak, 5. veljača

KHL Medveščak Zagreb - EC Red Bull Salzburg

KHL Medveščak Zagreb - EC Red Bull Salzburg

KHL Medveščak Zagreb - EC Red Bull Salzburg

KHL Medveščak Zagreb - HDD TILIA Olimpija

Nedjelja, 11. listopad

Petak, 20. studeni

Nedjelja, 3. siječanj

Petak, 19. veljača

KHL Medveščak Zagreb - Alba Volan 19

KHL Medveščak Zagreb - EV Vienna Capitals

KHL Medveščak Zagreb - Graz 99ers

KHL Medveščak Zagreb - Alba Volan 19

Petak, 16. listopad

Petak, 27. studeni

Petak, 8. siječanj

KHL Medveščak Zagreb - EHC LIWEST Black Wings

KHL Medveščak Zagreb - EHC LIWEST Black

KHL Medveščak Zagreb - HK Acroni Jesenice

Više informacija potražite na www.erstebankliga.at i www.medvescak.com

DVD recenzije

LEDENO DOBA 3: DINOSAURI DOLAZE (Ice Age: Dawn Of the Dinosaurs) 20th Century Fox/Continental film, 2009., 94 min.

Redatelji: Carlos Saldanha, michael thurmeier Glasovi: Ljubomir Kerekeš, edo maajka, tarik Filipović, Daria Knez Rukavina

ozan, Ledeno doba 3 je simpatična zabava za cijelu obitelj. U hrvatskom izdanju treba istaknuti vrlo dobru, živahnu sinkronizaciju, posebno je atraktivan Edo Maajka u sinkronizaciji lenjivca Sida. Kritičari su ponovno ostali suzdržani, s iznimkom nekih iskusnijih (Roger Ebert) koji smatraju treći nastavak najboljim u serijalu.

"Sa znatno više akcije nego kod prethodnika i pametnom uporabom 3D trikova sve u svrhu da se pojača priča, može se reći da je "Ledeno doba: Dinosauri dolaze" vrlo šarmantan film." - Joe Leydon, Variety 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

UBOJICA

Prvi je na blagajnama zaradio gotovo 400 milijuna dolara, drugi 650, najnoviji nastavak "Dinosauri dolaze" u kina pušten u 3D formatu donio je čak 878 milijuna dolara i još se broji, što ga opasno približava Shreku 2, najuspješnijem animiranom filmu u povijesti s utrškom od 920 milijuna dolara. "Ledeno doba" nije proizvod razvikanih studija kao što je Pixar, umjetnički dosezi franšize su skromni, kritičari je uglavnom ne vole, animacija nije revolucionarna, no zato ima pitku, i odraslima i najmlađima razumljivu radnju s primjesama poučne ekološke poruke. Dakle, u sva tri dijela pratimo dogodovštine nekoliko simpatičnih životinja u situaciji globalnog zatopljenja; lenjivca Sida, mamuta Mannya, vjeverice Scrata u vječitoj potjeri za žirom, te tigra Diega. Kako je u prošlom nastavku Manny pronašao mamuticu Ellie, u ovom oni očekuju prinovu, a Sid je ljubomoran pa i on pronalazi neka velika jaja i glumi roditelja. Na njegovo iznenađenje iz jaja se izlegu mali dinosauri koji pomisle da im je on tata. Mama dinosaur iz podzemnog zelenog raja pronađe ih i zajedno s njima odvuče Sida. Nema druge, njegovi prijatelji morat će u potragu za njim u skriveni podzemni svijet pošteđen od utjecaja ledenog doba. Nezahtjevan i nepretenci-

104

hi-fimedia #79

(Driven To Kill) Insight Film Studios/ Discovery film & video distribution, 2009., 89 min.

Redatelj: Jeff King Uloge: Steven Seagal, Dmitry Chepovetsky, Igor Jijikine, Zack Santiago, Yevgeni Lazarev, Robert Wisden

vo u činjenici da nezahtjevni gledatelj uživa u stereotipu počinjenog zločina i osvetnika "otpornog" na metke, pravog stroja za ubijanje.

Seagal je Ruslan, bivši zatvorenik ruskih gulaga, kasnije mafijaš koji u Americi svoja iskustva danas pretvara u čitane knjige. Kao i obično živi sam, ali bi dao sve da zaštiti svoju bivšu ženu i kćer koju nije vidio godinama. Doznaje da mu se kćer udaje, spakira stvari i odlazi na svadbu, ali shvaća da se kćer udaje za sina bivšeg mafijaškog kompanjona kojem se toliko zamjerio da zna da bi najradije zatro sve što s njim ima veze. To će i pokušati, ali hladnokrvni i nemilosrdni Seagal osvetit će svoje najmilije na brutalan način. Film podjednako pati od predvidljivosti i nelogičnosti, no dojam popravljaju uvijek efektne scene tučnjava kad je Seagal u pitanju, kao i pristojno odrađen filmsko-fotografski i scenografski posao. Drugim riječima, "Ubojica" ne izgleda kao jeftina B-produkcija.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

MAMURLUK (Hangover) Warner Bros. Pictures/Continental film, 2009., 100 min.

Redatelj: todd Phillips Uloge: Bradley Cooper, ed Helms, Zach Galifianakis, Heather Graham, Justin Bartha, Jeffrey tambor

Od 2000. godine do danas Steven Seagal snimio je čak 24 filma, uglavnom je riječ o B-produkcijama koja ni ne dođu do kino dvorana već idu direktno u video distribuciju. Takav je i slučaj s njegovim novim filmom, s nespretno prevedenim naslovom koji bi mogao dovesti gledatelje u zabludu. Kao i u većini drugih svojih filmskih nastupa Seagal je dobar momak kojeg ova ili ona nevolja doslovno natjera da otkrije svoje ubojite sposobnosti. Iako je i ovaj put priča o pravdi i osveti crno-bijela i predvidljiva, ima svojih draži upra-

Priča se na papiru čini prilično trivijalnom i izlizanom; mladoženja Doug vodi svoja dva prijatelja i malo čudnog mladenkinog brata iz LA-a u Las Vegas na momačko večer koju neće tako brzo zaboraviti.

Ponapijaju se toliko da drugo jutro teške glavobolje nemaju pojma što im se dogodilo noć prije. Problem je dakako što su u kupaonici svog hotelskog apartmana našli tigra i u ormaru nečiju bebu, ali ih još više muči što je Doug nestao i što se ne sjećaju apsolutno ničeg od noći prije. Na papiru predvidljivo, ali na ekranu "Mamurluk" izgleda senzacionalno svježe i urnebesno smiješno. Na početku saznajemo početak i kraj priče, no to ne umanjuje sočnost sredine koja se polako odmotava kako glavni protagonisti pokušaju slijediti tragove da odgonetnu otkud beba, tigar u kupaonici, zašto mirni zubar Stu

(izvrsni Ed Helms) ima izvađenu dvojku u zubalu, što je radio njegov prijatelj Phil (Bradley Cooper) da ima traku na ruci koja dokazuje ležanje u bolnici, zašto im je hotelski recepcionar ujutro dovezao policijski auto iz garaže, a ne njihov Mercedes…Dakako, na kraju

se utvrdi da luda noć bez pamćenja nije uzrokovana alkoholom već je posljedica greške Alena (Zach Galifianakis), mladenkinog brata koji im je u jegermaister umjesto malo ecstasya stavio drogu za silovanje. Inače, otkriće filma je bradati Zach Galifianakis u ulozi Alena, prilično bedaste (u Caesars Palace hotelu za ozbiljno pita na recepciji "je li Czar stvarno spavao ovdje"), asocijalne spodobe čiji flegmatizam, naivnost ili panični strah - ovisno o situaciji - na filmu izgleda genijalno. On je za ovaj film ono što je za "Velikog Lebowskog" bio John Goodman u ulozi malo munjenog vijetnamskog veterana.

Film ima odličan fokus, ne pušta pad pažnje i napetosti ni trenutka, sve je vrlo elektrificirano čitavo vrijeme. I natrpano detaljima zbog kojih se dobiva želja za ponovnim gledanjem. Humor je svjež i nepredvidljiv, na trenutke i vulgaran zbog čega je zaradio i restriktivnu R-oznaku. Ali, nije mu zasmetalo, postao je najgledaniji film s "R" oznakom u povijesti s 460 milijuna utrška na blagajnama. Rijetka komedija u kojoj je pogođen najširi i istančani ukus kritičara.

"Mamurluk nije neka umjetnost, no Phillips je oblikovao nevjerojatni humor u ljetni film zabave ispunjen našim najuvrnutijim snovima." Peter Travers, Rolling Stone 0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

www.hifimedia.hr

aaa O\]^OLKXU R\

3XPY ^OVOPYX$ " !"#

/\]^O QY^Y`SX]US

\O`YV`SXQ U\ONS^S >UY UK O NK ]O _ LKXUK\]^`_ ]`O Z\YWSTOXSVY)

?`STOU SXY`K^S`XK _ ZYX_NS PSXKXMST]USR Z\YSd`YNK /\]^O LKXUK ZYXY`XY Z\`K XK ^\ S ^_ X_NS ZY^Z_XY N\_QK STS

QY^Y`SX]US U\ONS^

1Y^Y`SX]US \O`YV`SXQ U\ONS^$

_QY`Y\OXS SdXY] U\ONS^K ]^KVXY @KW TO XK \K]ZYVKQKXT_ K @S ^\Y S^O ]KWY YXYVSUY UYVSUY @KW TO ZY^\OLXY S UKNK @KW TO ZY^\OLXY

UKWK^_ ZVK K^O ]KWY XK SdXY] U\ONS^K UYTS ^\OX_^XY UY\S]^S^O

`\K KXTOW NSTOVK U\ONS^K Y]VYLK£K^O SdXY] UYTS ZYXY`XY WY O^O UY\S]^S^S

U\ONS^ WY O^O _ MSTOVY]^S `\K^S^S _ ]`KUYW ^\OX_^U_ LOd ZVK KXTK XKUXKNO 9^U\ST^O ]`O ZYQYNXY]^S /\]^O QY^Y`SX]USR U\ONS^K _ @KWK XKTLVS YT ZY]VY`XSMS /\]^O LKXUO

8KT_]ZTO XSTK LKXUK _ 2\`K^]UYT

S " QYNSXO

/\]^O ,KXU TO NSY dK ^S OXO ^`\^UO /\]^O =^OSO\Wn\US]MRO ,KXU N N

89@

=K]`SW N 9

\_ QY^Y`SX]QK STS

US

U\ONS^

SMS NAGRADNA IGRA Osvojite Full HD kameru Toshiba Camileo S20 vrijednu 1.099 kn!

U ovom broju predstavništvo Toshibe u Hrvatskoj - TOSHIBA EUROPE GmbH Zagreb,, poklanja najsretnijem čitatelju vrijednu nagradu, džepnu full HD kameru Camileo S 20. Toshiba se u Hrvatskoj posljednjih godina nametnula kao jedna od najpopularnijih tvrtki u području multimedijskih uređaja i periferije, a nova serija digitalnih kamera i kamkordera Camileo jedna je od najzanimljivijih zbog naprednih tehnoloških rješenja, malih dimenzija, jednostavnosti uporabe i pristupačne cijene.

Toshiba Camileo S 20, po prvi puta predstavljena na ovogodišnjoj IFA-i u Berlinu, sa samo 17 mm debljine je jedna od najtanjih full HD kamera na svijetu. U nju je ugrađen 5MP CMOS senzor, ima 4x digitalni zoom i u stanju je snimati na rezoluciji 1920x1080p. Ugrađeni displej veličine 3 inča moguće je zakretati za lakšu uporabu u svim prilikama. Snimljeni materijal pohranjuje se na memorijsku SDHC karticu, što znači da je (za sada) maksimalni kapacitet 32 GB. Kamera ima HDMI izlaz i uključen je softver za brzo prebacivanje materijala na YouTube – dovoljan je jedan dodir na funkcijski gumb i filmić se preko PC-a uploada na popularnu web stranicu za pregledavanje video isječaka. Osim ovih aduta, Toshiba Camielo S20 ima još jedan rlo jak "u rukavu". Naime, cijena ove napredne kamere minijaturnih dimenzija je samo 1.099 kuna.

INFO: www.toshiba-multimedia.com/hr/

Nagradno pitanje: Koja je maksimalna rezolucija snimanja kamere Camileo S20? a) 1920x1080i; b) 1920x1080p; c) 1280x768 Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj 66701. Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak.

Cijena slanja poruke na broj 66701 iznosi 3 kune + PDV.

Dobitnik nagrade iz broja 78: Stolni audio sustav Yamaha TSX-120: 1. ZLATKO MEŠTROVIĆ, Sljemenska 2, Osijek

JUST SOUND POKLANJA DVA CD-A KLASIČNE GLAZBE Just Sound je trgovina hi-fi opremom iz Matulja i osim što se bavi prodajom hi-fi uređaja i dodatne opreme (kablovi, stalci), stoji korisnicima na usluzi tako da im omogućava prezentacije uređaja u njihovom domu, a pružaju i usluge projektiranja i implementiranja stereo i AV sustava u čitavom domu.

Između ostalog, u njihovoj trgovini mogu se kupiti i zanimljivi CD naslovi klasične glazbe. Dva najsretnija čitatelja uživat će u dvije kompilacije iz serije Harmonie Universelle. INFO: www.justsound.hr

106

hi-fimedia #78

© 2009 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. Harman Kardon i SoundSticks su zaštitni znakovi Harman International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Designed to Entertain i Harman Kardon Go + Play su zaštitni znakovi Harman International Industries, Incorporated. iPod je zaštitni znak Apple Inc., registriran u SAD-u i drugim zemljama. iPod nije uključen. Oznaka „Made for iPod“ znači da je uređaj dizajniran posebno za iPod uređaje, te udovoljava standardima koje propisuje Apple. Apple ne prihvaća odgovornost za rad uređaja ili usklađenost sa sigurnosnim i zakonskim standardima. Značajke, specifikacije i izgled podložni su izmjenama bez prethodne najave.

Što je na vašem

popisu želja?

... za ured

Harman Kardon® SoundSticks® II

Aktivni satelitski zvuěnici i subwoofer

... za dom

Harman Kardon® MS 100

Audio sustav visokih performansi Harman Kardon® GLA-55 Dvodijelni zvučnički sustav

... za bilo gdje

Harman Kardon GO + PLAY™

Prijenosna zvučnička baza

visokih performansi za iPod

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 LQIR#PHGLDDXGLR KU s ZZZ PHGLDDXGLR KU Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

Cinema 21:9 Prvi TV prijamnik na svijetu s proporcijama kino platna.

EISA Najbolja europska inovacija kućnog kina 2009 - 2010.

Prema sudu EISA žirija “Philips je prvi koji pruža potpuni kino doživljaj filma na TV-u”.

Cinema 21:9 uklanja crne pruge i “prvi je televizor koji se približava doživljaju filma, točno onako kako ga je zamislio redatelj”.

Ova nagrada, dobivena uz Blu Ray reproduktor je ustvari Philipsova sedamnaesta EISA TV nagrada od 1992. www.philips.com/cinema