hifimedia • 87 by hifimedia

AUDIO

VIDEO

SURROUND

FOTO

iTEHNO

GLAZBA

FILM

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #87 / 2011.

TEST 3 ZVUČNIKA BOWERS & WILKINS CM5 DALI MENTOR MENUET VIENNA ACOUSTIC HAYDN GRAND

PANASONIC TX-P50VT30E

Full HD 3D plazma

MARANTZ SR 7005

Napredni dekoderi DPL IIz i Audyssey DSX za kvalitetan surround zvuk

PIONEER

VSX-1021

Nova generacija AV receivera s AirPlay tehnologijom

NA TESTU PS Audio Perfect Wave DAC, Conrad Johnson ET250S, Exposure 3010s2, Bryston 4B SST2, Denon DL-103R, Dali Mentor Menuet, Vienna Acoustic Haydn Grand, Bowers&Wilkins CM5, Panasonic TX-T50VT30E, Marantz SR7500, Philips HTS 09140, Panasonic BDT 310, Pioneer VSX-1021, Olympus SZ-20

iTEHNO Philips GoGear Muse, Amazon Kindle Fire

FILM Woody Allen, Cedar Rapids, Doors: When You’re Strange GLAZBA

Jean Michel Jarre, U2, Skandinavski rock, Girls, Superheavy, Wilco, Tom Harrell

NAGRADNA IGRA

Osvojite mrežni audio player Denon DNP-720AE vrijedan 3.699 kuna

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

Novi smjer

POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr

Ovogodišnje izdanje IFA sajma u Berlinu je potvrdilo da konzumenti potrošačke elektronike sve više svoju pažnju usmjeravaju prema ponudi novih prijenosnih tablet i mobilnih uređaja te razvoju za njih namijenjenih sadržaja i aplikacija u internet okruženju.

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1 TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

www.hifimedia.hr

Proteklih godina hit na svim potrošačkim sajmovima u svijetu je svakako bio Full HD televizor. U tom periodu su proizvođači dostizali kvalitetu i mogućnosti TV setova konkurencije do trenutka kada su postigli razinu na kojoj su svi imali gotovo identične performanse i kad je jedino cijena proizvoda postala faktor koja će presuditi u odluci potrošača da i kupi proizvod. Tehnološki razvoj TV uređaja je dosegnuo razvojni vrh u onom dijelu u kojem je zanimljiv većini prosječnih potrošača, istih onih na kojima ova industrija ostvaruje u najvećem postotku svoj profit. Naime, s Full HD rezolucijom mase su dobile kvalitetu nakon koje im uglavnom ne trebaju dodatna poboljšanja slike tako da će na sajmu prikazani modeli s 4k ili 8k rezolucijom pobuditi interes malog postotka zainteresiranih kupaca ili će poslužiti kompanijama u marketinške svrhe. Dodatni problem čini i veliki nedostatak video materijala te rezolucije koji bi se na njima mogli prikazivati. Predstavljen na IFA sajmu, Toshibin Full HD 3D model za kojeg ne trebaju 3D naočale izazvao je veliko zanimanje javnosti, ali je u ovom trenutku još uvijek inferioran po pitanju 3D kvalitete slike i cijene u usporedbi s trenutnom ponudom top modela konkurentnih proizvođača. Još je rano za predvidjeti koliko će njegova pojava i predložena tehnologija imati uspjeha i utjecaja na globalnom tržištu. Možemo samo ustvrditi da je globalni TV biznis u stagnaciji i da mu 3D tehnologija gledanja s naočalama nije previše pomogla. Na domaćem tržištu situacija je još teža. Završetkom digitalizacije TV programa (prelazak na DVB-T standard), potrošači su izgubili razlog za promjenu TV aparata, a ekonomija koja je i dalje u silaznoj putanji samo ih je dodatno "motivirala" da štede novac za neke druge potrebe tako da situacija nije baš blistava za domaće tržište televizora. Osim spomenutih tableta i mobilnih aparata, zanimljivo je da se tržište stereo proizvoda nije drastično promijenilo u zadnjih par godina što pokazuje i dalje veliki interes za dobru kvalitetnu reprodukciju zvuka. U tom svjetlu možemo najaviti i da će ovogodišnji sajam u Sheraton Zagreb hotelu biti više usmjeren prema tom segmentu te vas pozivam da dođete uživati u glazbi. Vidimo se na sajmu! Andrija Ćurković Urednik

hi-fimedia #87

SADRŽAJ 69

Dali Mentor Menuet Njihova veličina ne ulijeva povjerenje. Ali samo dok se ne zasviraju

Jean Michel Jarre Emotivna povezanost sa sintesajzerima

Vienna Acoustic Haydn Grand Početna serija ugledne tvrtke, ali nikako početnička Bowers&Wilkins CM5 U B&W-u su pojednostavili skretnicu, povećali osjetljivost i ponudili mnogo detalja Panasonic TX-T50VT30E Isprobali smo ga i zaključili da ne postoji bolja plazma na hrvatskom tržištuž Marantz SR7500 Cijena ovog uređaja nije mala, ali Marantz ima što ponuditi za taj novac Philips HTS 09140 Soundbar s kojim se otišlo korak dalje. Nije potreban player ni dodatno pojačalo

Novosti Audio

Video

Digital

iTechno

18 24

Testovi PS Audio Perfect Wave DAC Digitalni audio centar na korak do savršenstva

Conrad Johnson ET250S Lampe i snaga s ovim uređajima postaju kompatibilni pojmovi

Exposure 3010s2 Dokaz da razdvojene komponente pretpojačala i pojačala imaju smisla Bryston 4B SST2 Zvuči svjetlije od SST prethodnika i ima 20 godina garancije Denon DL-103R Zvučnica koja postoji već 48 godina, a ni proizvodnja ni potražnja ne posustaju

hi-fimedia #87

Pioneer VSX-1021 Ovim receiverom Pioneer je postavio nove standarde u klasi Zamjenski DSLR objektivi Provjerite kako proći jeftinije s DSLR objektivima

28 28

Olympus SZ-20 Može snimati 3D fotke, ali u ostalom će zadovoljiti uglavnom nezahtjevne iTehno Amazon Kindle Fire Nova prijetnja Apple iPadu Philips GoGear Muse Možda ekran ne reagira brže, ali Muse ima bolji zvuk od iPoda MusicStyle Jean Michel Jarre U2

Skandinavski rock Girls Superheavy

Wilco Tom Harrell

57 58

60 64 68 70 72 74 76

Film

Cedar Rapids

81 86

Doors: When You’re Strange

Woody Allen

Ostalo Philips - IFA 2011. Nagradna igra

6 90

81 Woody Allen Redatelj, glumac, muzičar…, ali prije svega komičar

22 24

Panasonic BDT 310 Uvijek ugodno iznenađuje koliko novih tehnologija stane u tako malo kućište

40 www.hifimedia.hr

REPORTAŽA

Pri odabiru vrhunskog LCD televizora Philips još uvijek ulazi u najuži izbor. Svoju kvalitetu u ovom segmentu je prikazao i ove godine prikazavši najnoviju verziju Cinema 21:9 Platinum serije s dinamičkim prikazom 3D slike i aktivnim naočalama

Philips na sajmu IFA 2011 Iz Berlina izvještava: Andrija Ćurković

FA sajam održan od 02. do 07. rujna ove godine je definitivno utvrdio svoju globalnu poziciju kao najveći i najbitniji sajam potrošačke elektronike i kućanskih aparata u svijetu. Unatoč još uvijek prisutnoj globalnoj recesiji, broj posjetitelja je porastao za 3% (238.000), broj

izlagača za 1% (1.441) dok je ukupna površina za izlaganje povećana za 4% (140.200 m2). Ovakvim podacima sami organizatori su se mogli pohvaliti po završetku sajma, ali meni osobno, kao dugogodišnjem posjetitelju ove manifestacije, sajam neće ostati u nekom posebnom sjećanju. Jedino je premijerno prikazivanje Toshibinog 3D televizora koji se može gledati bez naočala podigao

malo adrenalina iskusnim znalcima i posjetiteljima ovog sajma dok je ostatak prikazanih proizvoda bio uglavnom u domeni "već viđeno – ali poboljšano". Podrazumijeva se da su svi vodeći proizvođači izlagali nove proizvode i svi do jednoga su, ako ostanemo kod TV ekrana, isticali njihovu savršenu sliku, jednostavnost upravljanja i mogućnost povezivanja s internetom gdje se nalaze ekskluzivni sadržaji za kupce njihovih aparata. Na žalost, pojavljuje se problem u činjenici da svi nude gotovo isto! Uz uobičajene izjave proizvođača kako su upravo oni vodeći na ovom polju aplikacija, interaktivnog i video sadržaja. Čini mi se da će u nadolazećem periodu jedino proizvođači i ponuditelji "on-line" sadržaja za nadolazeće "pametne" televizore ostvariti znatan profit. Iako je ovogodišnjem sajmu prethodio poslovni potez Philipsa sredinom prošlog travnja kada je prodao udio u TV biznisu kineskoj tvrtki TPV Technology, što je izazvalo veliko zanimanje medija i poslovnih partne-

ra, na njihovom štandu je sve izgledalo uobičajeno kvalitetno uređeno i dinamično kao i niz proteklih godina. Jedan dan prije službenog otvaranja novinari iz cijelog svijeta su imali priliku bez nezaobilaznih gužvi obići cijelu halu u kojoj su izlagali uz pratnju stručnih prezentera u svakoj proizvodnoj kategoriji proizvoda. Ta visoka razina prezentacije vlastitih proizvoda je prepoznatljiva kod Philipsa već godinama, što respektiraju i konkurentni proizvođači i nadam se da spomenute promjene u strukturi vlasništva unutar TV grupe neće utjecati na buduću razinu kvalitete izlaganja. U prethodnim brojevima magazina objavljivali smo ove godine reportaže iz Barcelone i Luevena u kojima smo predstavili Philipsova nastojanja da se sa svojim tehnološkim rješenjima nametne na tržištu potrošačke elektronike. Tvrtka poprilično ulaže sredstava u svoj audio segment proizvoda što nije niti čudno ako se uzme u obzir globalna popularnost raznih prijenosnih uređaja za reprodukciju www.hifimedia.hr

glazbe i iPod kompatibilnih docking audio sustava namijenjenih prvenstveno za slušanje kod kuće ili u uredu. Predstavljeni su novi modeli unutar Fidelio porodice doking zvučnika koji su kompatibilni s prijenosnicima koji za operativni sustav koriste Android platformu (modeli AS111, AS351 I AS851). Vizualno su identični prethodnicima koji su podržavali samo Apple uređaje. Uz pomoć njihovog SongBird PC programa i istovjetne Android aplikacije vrlo je jednostavno spojiti Fidelio na računalo ili neki Android uređaj s kojega će korisnik biti u mogućnosti reproducirati arhiviranu glazbu. Dodatna mogućnost ovih uređaja je spajanje pomoću Bluetootha i pristup internet radiju sa 7.000 stanica. Od GoGear uređaja treba svakako navesti WiFi MP3 video player s Android sučeljem (SA3CNT16K) koji ima mogućnost spajanje na Android market preko Wi-Fi veze kako bi mogli potražiti igre, aplikacije, alate ili e-knjige. Osim navedenog, uređaj ima Philips FullSound tehnologiju za poboljšanje reprodukcije MP3 digitalnih zapisa slušalice koje imaju zvučnu izolaciju od okoline radi bolje reprodukcije. Kad smo već kod slušalica, Philips je predstavio Fidelio L1, možda svoj najkvalitetniji uradak u dugogodišnjoj povijesti. Slušalice koriste aluminijsko kućište kako bi se smanjile neželjene rezonancije, poluotvorenog su dizajna s vrlo udobnim navlakama koje "prate" fizionomiju vašeg uha, a zvučničke jedinice koriste ventilirajuće neodimijske magnete kako bi mogle prenijeti dinamiku današnjih digitalnih zapisa. Kao i ostali proizvođači danas na tržištu Philips ističe da je L1 kompatibilan sa svim verzijama iPod, iPhone uređaja. Apple korisnici su u novoj ponudi Philips wireless docking zvučnika www.hifimedia.hr

dobili tri modela koji koriste AirPlay tehnologiju za spajanja iPod touch, iPhone, iPad uređaja s iTunes glazbenim sadržajem. Na App Storeu dostupna je aplikacija koja je namijenjena samo za Fidelio uređaje i pomoću koje se može pristupiti vlastitoj glazbenoj kolekciji, tisućama internet radio stanica i razmjenjivanju osobne glazbene kolekcije s prijateljima na Facebooku i Twitteru. Najjači model s AirPlay tehnologijom nosi oznaku DS8800W i koristi zakrivljeno kućište kako bi se smanjile unutarnje rezonancije i vibracije te dobio neizobličen i jasan zvuk. Zvučnik ima snagu od 30W što je i više nego dovoljno da se postigne zavidna glasnoća na manjem tulumu. U Philipsu su oduvijek bili svjesni da se navike kupaca vremenom mijenjaju i da je industrijski design vrlo bitan za konačnu odluku potrošača da kupe neki proizvod. Zbog toga u tvrtki polažu veliku pažnju na izgled proizvoda. U tom kontekstu je predstavljena DesignLine serija televizora u koju spadaju modeli 42PDL7906H i 32PDL7906H te SoundHub kućnog kina HTS9241. Svojom konstrukcijom su televizori namijenjeni za postavljanje na niski stol u dnevnom boravku s mogućnosti pomicanja ekrana za šest stupnjeva prema nazad kako bi se postigao optimalni kut gledanja. Ovi Edge LED televizori dolaze u bijeloj boji, koriste Ambilight tehnologiju s dvije strane ekrana, Wi-Fi, SmartTV sučelje, i mogućnost reprodukcije 3D slike. Pripadajuće kućno kino HTS9241 ima zvučnike koji prate zakošenje samog televizora, Full HD 3D Blu-ray, Wi-Fi, video on demand te ugrađeni stalak za iPod i iPhone uređaje. Već predstavljena SmartTV platforma je povezala u jedno sve mogućnosti njihovih četiriju postojećih teh-

nologija; dijeljenje (SimplyShare), kontrola (Control), Net TV i programiranje (Programm). SmartTV će pomoći korisniku da se "zakvači" na internet i iz Apps galerije izabere onu koja će vas povezati s online virtualnom videotekom za iznajmljivanje filmova, da vas poveže s prijateljima preko socijalnih mreža (Facebook i Tweeeter), ili da upravljate televizorom uz pomoć vašeg pametnog mobilnog telefona (iOS ili Android), odnosno PC tableta. Moguće je preko Wi-Fi mreže spajanje na druge uređaje i reprodukcija svih digitalnih datoteka koje imate u kući ili snimanje na njih (HDD i USB memorije) novih sadržaja koje "pokupite" dok pretražujete internet pomoću televizora. Koliko je ova tehnologija važna Philipsu govori i podatak o dogovorenoj suradnji s tvrtkama LG i Sharp o daljnjem ulaganju i razvoju SmartTV ponude (Philips SmartTV, LG Smart TV i Sharp Aquos Net+). Uskoro se očekuju i prvi rezultati ove suradnje u obliku prvog beta softvera koji bi poslužio kao platforma za daljnju razradu i kompatibilnost među navedenim proizvođačima. Na ovaj način bi se uštedjela sredstva u razvoju, a potrošačima pružila veća fleksibilnost u odabiru proizvoda. Novost je da se od sada početna stranica SmartTV sučelja može personalizirati izvornih sadržaja poput omiljenih aplikacija, lokalne vremenske prognoze, mogućnosti pretraživanja,..., a u najavi od ovog mjeseca je i mogućnost TV plaćanja putem kreditne kartice ili preko lokalnog bankovnog računa. Nakon brzog i jednostavnog podešavanja plaćanje se vrši pomoću online Smart TV wallet i personaliziranog PIN koda ili direktno preko kreditne kartice. Uz zadovoljstvo brzog plaćanja željenih sadržaja ova funkcija također omogućuje aktivno praćenje Smart TV uplata s vašeg računa preko TV-a ili osobnog računala. Pri odabiru vrhunskog LCD televizora Philips još uvijek ulazi u najuži izbor. Svoju kvalitetu u ovom

segmentu je prikazao i ove godine prikazavši najnoviju verziju Cinema 21:9 Platinum serije s dinamičkim prikazom 3D slike i aktivnim naočalama. Svojom novom tehnologijom omogućeno je korisniku da u stvarnom vremenu u Full HD 3D slici proizvoljno povećavaju ili smanjuju 3D efekt pri prikazivanju. U njega je ugrađena i najnovija 3D Max tehnologija koja pruža najčišću i najstabilniju Full HD sliku trenutno na tržištu. LED LCD ekran ima odziv od samo 0.5 milisekundi i 1.200Hz frekvenciju osvježenja panela što ga čini najbržim televizorom na svijetu, dok Cinema Gold serija koristi pasivnu tehnologiju za prikaz 3D sadržaja, ima 400Hz frekvenciju osvježavanja panela i postiže odziv ekrana od 2 milisekunde. Dodatne pogodnosti su 2D – 3D konverzija u stvarnom vremenu i gledanje dva ekrana simultano na 21:9 formatu. Da u Philipsu još uvijek proizvode kvalitetne i poželjne proizvode govore i osvojene četiri ovogodišnje EISA nagrade za najbolji europski 3D televizor (SmartTV iz serije 9000 - 46PFL9076), najinovativniji zeleni televizor u Europi (Econova 46PFL6806), najbolji europski kompaktni sustav (MCi8080) i najinovativniji HT kompaktni sustav (HTS9221).

hi-fimedia #87

pass INT-150 (2x150W, class AB) Super AV Award 2008-2009 - China Stellar Sound - Everythingaudio.net - US The Absolute Sound 2009 Editor's Choice Award - US The Absolute Sound - Integrated Amp of the Year 2009 - US

XP-20 Audio Supply Company, ltd. Super AV Award - China The Absolute Sound 2009 Editor's Choice Award - US Product of the Year 2008 HiFi Review - HK Više informacija o proizvodima potražite na www.audiocentar.hr ili www.passlabs.com

XA100.5 (2x100W, class A) The Absolute Sound 2009 Editor's Choice Award - US The Absolute Sound - Solid State Amp of the Year 2009 - US

www.hifimedia.hr

Meridian 40th Anniversary System Povodom 40. obljetnice od začetaka zajedničkog posla Boba Stuarta i Allena Boothroyda, Meridian Audio predstavlja sasvim poseban i ograničen komplet proizveden u svega 40 primjeraka. Sustav, jednostavno, precizno i jasno nazvan 40th Anniversary System sadrži unaprijeđene najbolje zvučnike iz kataloga Meridiana – model DSP8000 te 808 i Meridian Sooloos CD plejer. Kao što i priliči posebnim izdanjima i ovdje je pažnja posvećena detaljima što donosi ručno selektirane elektroničke komponente u napajanju i ostalim sklopovima, zatim u cijenu uračunate SpeakerLink kabele, ali i posebne natpisne pločice na svakoj komponenti s rednim brojem i potpisima Allena & Boba. Da dojam ekskluziviteta bude još jači, svaki sustav zasebno prolazi slušni test te potom dobiva certifikat. I dalje; ukoliko se iskaže potreba, iskusni Meridianovi inženjeri doći će vam doma podesiti sustav. E, to je već nešto. Sustav dolazi samo i isključivo u Ruby Red boji, odnosno crven kao rubin. Uz sustav dobivate i (treba li reći, potpisanu) knjigu o povijesti i razvoju Meridian audia. Sustav će svakako usrećiti rijetke vlasnike, posebno kroz tehnološke posebnosti kao što su DSP digitalni aktivni zvučnici s 6 dugohodnih bas drivera, a svaki par pogonjen je vlastitim 150W pojačalom, baš kao i srednjotonac i visokotonac, smješteni u zasebnoj kutiji. Naravno da ova pojačala dobivaju signal iz digitalnog procesora koji zvučnik prilagođava akustici sobe te omogućava reprodukciju u sobi koja se proteže od 20Hz do preko 20kHz. Ne čudi stoga masa svake kutije od 105kg. Meridian Anniversary System se prodaje po cijeni od 60.000 funti. INFO: www.mediaaudio.hr

www.hifimedia.hr

Berkeley Alpha DAC serija 2 Sijedeći dobro utabanu stazu vrlo uspješnog Alpha DAC serije 1, Berkeley Audio Design je napravio novu seriju 2 Alpha DAC-a. Alpha DAC serije 2 temelji se na prednosti iz prethodne serije 1 koja je poboljšana pomoću novih tehnologija clockinga i izolacije koji su proizašli iz istraživanja tijekom razvoja novog Berkeley Audio USB sučelja. Izgled, kontrole i operativna funkcionalnost Alpha serija 2 je identična seriji 1, osim za dodatak "Serija 2" naljepnice na stražnjoj ploči. Iz perspektive per-

formansi, prema Michael Ritteru iz Berkeley Audio Designa, novi Alpha DAC Serija 2 ima veću preciznost slike, timbralnu čistoću i rezoluciju u odnosu na seriju 1. Berkeley Audio Alpha Design Alpha DAC i Alpha USB poslušajte premijerno na Zagreb AV showu u Zagreb Sheraton hotelu dvorana Pula od 21-23. 10. 2011. Uz premijeru serije 2 Alpha DAC-a na Zagreb AV Showu ce premijerno biti prikazano Spectral Audio pretpojacalo DMC 30 SS serije 2 i mono blokove DMA 360 series 2. Ostatak sistema: YG Acoustics Kipod Studio (zvučnici), SON et IMAGE music server sa SOtM USB kontrolerom, MIT/Spectral kabeli, Kubala-Sosna Elation! interkonekti i strujni kablovi. INFO: Acquisitum Magnum, http://sonetimage.adm.hr

hi-fimedia #87

VIJESTI

Aesthetix lo - fono pretpojačalo Da vinil nije mrtav, a i neće tako skoro biti, dokazuje i Aesthetix modelom fono pretpojačala pod nazivom lo. Idemo odmah na cijenu – Io je dostupan u tri verzije: Mk II, Signature and Eclipse, a cijene variraju od 14 do 21 tisuće funti. Kako navode u promo materijalima, Io je namijenjen najzahtjevnijim zvučnicama, a mi bismo dodali - i istim takvim vlasnicima. Na pretpojačalu je sve vrhunsko – od kutije do unutarnjeg dizajna i upotrijebljenih dijelova, a vodilo se računa i o vibracijama te su korištene Harmonic Resolutions Systems’ Nimbus Couplers nožice, rađene po posebnoj narudžbi. Iznutra se krije 16 cijevi (12AX7, 6DJ8 / 6922 i 6SN7), a u zasebnom napajanju još 8. Sklop ima dosta jako pojačanje – do 80dB, a povratne veze nema. Korisnik može do mile volje prilagođavati opterećenje zvučnice sa stražnje strane uređaja u rasponu od 47kOhma do 10 Ohma. Konektori su na ulazima i izlazima i XLR i RCA. Opcije su također ponuđene: dodatno, drugo, napajanje, diskretna kontrola glasnoće s 46 položaja i Roederstein otpornicima. INFO: www.aesthetix.net

Storm Audio Revelation RI-70 Harbeth zvučnici na hrvatskom tržištu Nakon modela Vertigo u seriji Stormfocus, specifičnih po osebujnoj mogućnosti prilagodbe pojačala pojedinom zvučniku, u francuskom Storm Audiu odlučili su krenuti još dalje i predstavili model Revelation RI-70. Riječ je opet o integrircu, snage 2x125W, s tim da je ovoga puta uporabna vrijednost famozne Stormfocus kontrole još podignuta za stepenicu više. Ona je sad dostupna s prednje strane uređaja i daljinski je upravljiva! Iznutra, riječ je o odvojenom pretpojačalu i izlaznom stereo pojačalu s odvojenim napajanjima, a posebna je pažnja posvećena tretmanu vibracija te je čak i mrežni trafo ovješen. Osnovni tehnički podaci govore kako je ulazna osjetljivost 350 mV / 35 kΩ, maksimalna potrošnja 600W, a dimenzije uređaja su 440 x 120 x 410 mm uz masu od 20kg. Cijena ovog pojačala u Francuskoj je 4.950 eura, svaki uređaj ima jamstvo u trajanju od 5 godina, a više informacija o dobavljivosti R-70 pojačala na našem tržitu potražite kod domaćeg zastupnika. INFO: www.hd-multimedia.com

hi-fimedia #87

Iako izgledaju najobičnije moguće, danas kada se dizajn svega pa i zvučnika razmahao do neslućenih granica jedna klasična kutija bez ukrasa s vidljivim vijcima na prirodnom drvu čini se prilično neobičnom. Treba imati hrabrosti izaći na tržište s takvim proizvodom. Međutim, audiofili i glazbofili širom svijeta su izgleda prepoznali njihovu vrijednost, tako da su liste čekanja na Harbethe uglavnom popunjene 6 mjeseci unaprijed. Ukratko, priča se da kod Harbetha nema prostora za analizu i osluškivanje zvukova, ali zato prostora za dugotrajno uživanje u glazbi ima u izobilju. Odsad se to što Harbeth nude može provjeriti i u Hrvatskoj, tvrtka Audio san u svojoj slušaonici ima 4 modela, P3ESR, M30 domestic, Compact 7 ES-3 i Super HL5. Svi

modeli koriste Radial 2 mid-bas zvučničku jedinicu, koja se kao i zvučnici ručno proizvodi u Harbeth tvornici u Lindfieldu u Velikoj Britaniji. Službeno predstavljanje Harbetha biti će na nadolazećem Zagreb AV Showu u Sheraton hotelu 21. - 23. listopada 2011. INFO: www.audiodream.hr

www.hifimedia.hr

Grado PS500 slušalice

tel. 098 / 232465 ; 01 / 2984 708 • ZAGREB, Dotršćinska 64

Novost iz slavne njujorške manufakture zove se PS500, slušalice otvorenog tipa iz Grado Professional serije. PS500 dijeli "hibridnu" konstrukciju najboljeg modela, gotovo trostruko skupljeg PS1000, s unutarnjim dijelom od ručno obrađenog mahagonija i vanjskim kućištem od vrlo tvrde metalne legure. Specijalna obrada i lijevanje povećalo je poroznost metala, a cijela se ideja sastoji u tome da kombinacija drva i metala da komora slušalice ne "zvoni" što obično dovodi do zamućenja detalja i dodaje koloracije. Grado ne precizira o kojim se materijalima točno radi, ali navodi kako su rijetki metali dio velikih membrana novorazvijenih drivera. Zasad još nisu objavljeni svi tehnički detalji, ali se zna da je impedancija niska, 32 oma, što znači da je idealno za direktno slušanje s iPoda i drugih MP3 playera. Očekivana cijena Grado PS500 slušalica na domaćem, američkom tržištu je oko 600 dolara, a u trgovinama se očekuju sredinom listopada. INFO: www.audiocentar.hr

Nova serija iz PMC-a Kako bi proslavio dvadesetu godišnjicu postojanja PMC je predstavio novu seriju Twenty. Serija pomalo odskače od klasičnog PMC-a dizajna, a dizajnerske novotarije uključuju nagnutu prednju i stražnju stranicu kako bi se smanjile rezonancije i bolje ugodila fazna karakteristika zvučnika. Ovaj dizajnerski potez je također pridonio elegantnom izgledu zvučnika. U sve su modele serije, naravno, ugrađene prepoznatljive PMC tehnologije poput transmisijskog tunela. Serija se sastoji od četiri modela, dva samostojeća i dva namijenjena smještaju na stalke. Svi modeli imaju novi Sonolex visokotonac promjera 27 mm s rezonantnom komorom koja omogućava frekvenciju reza na samo 1.8kHz. Modeli Twenty.21 i Twenty.23 koriste manji bas/ srednjotonac promjera 14cm, dok modeli Twenty.22 i Twenty.24 koriste veći bas/ srednjotonac promjera 17 cm. Skretnice su rađene ručno, s uparenim komponentama. Kućište je rađeno od iverice debele 18mm, s mnoštvom učvršćenja. Zvučnike je moguće dobiti u četiri različita finiša. INFO: www.audiodream.hr www.hifimedia.hr

CONRAD-JOHNSON SME

WAVAC

CHORD LAMM

M2TECH

VIBRAPOD

LUXMAN

DUEVEL

ASCENDO JADIS

TANNOY

LIVING VOICE

MICHELL

DA LI STE SPREMNI ZA NA JBOL JE?

ASCENDO • ASI LIVELINE • AUDIENCE BAT • BERGMANN • CEC CARY AUDIO • CHORD ELECTRONICS CONRAD JOHNSON • DUEVEL DYNAVECTOR • JADIS • KHARMA M2TECH • TANNOY • LIVING VOICE LUXMAN • MICHELL SME • VIBRAPOD • WAVAC hi-fimedia #87

TEST PS AUDIO PERFECT WAVE DAC

Zlatna digitalna pravila Inženjerski tim PS Audija je osmislio vrhunski digitalni audio centar kojem ne nedostaje mnogo da bude savršen. Dodatkom "The Bridge" ekspanzijske kartice i malom doradom USB konekcije vrlo jednostavno bi to mogao i postati

edamdesetih godina prošlog stoljeća nastao je "PS Audio". Svojim su prvim proizvodima osnivači Paul McGowan i Stan Warren vrlo brzo uspjeli zainteresirati audio publiku, ali i oživotvoriti viziju uređaja koji su tehnološki napredni, konstruktorski zanimljivi, ali i izvanredno kvalitetni i dugovječni. Klasici tvrtke pokazali su superiornost ideje i slobodnog, često i nekonvencionalnog razmišljanja nad formalnom izobrazbom i već u to doba svojim su osnivačima osigurali zavidnu polaznu poziciju. McGowan je u to doba radio kao DJ na lokalnoj radio stanici i pomalo izrađivao dijelove opreme za vlasnika, dok je Warren bio audiofil. Njihova interakcija stvorila je i glavne postulate tvrtke koji su i danas prominentni skoro 40 godina poslije. Nažalost, PS Audio je u međuvremenu proživljavao mnoge promjene u vlasničkoj strukturi, pomalo posustajao i na trenutke gubio ugled u audio svijetu, no povratkom Paula McGowana stvari polako dolaze na svoje mjesto. Danas je tvrtka u potpunosti uspjela povratiti svoj ugled među korisnicima, kritičarima, a uz neukrotivu lucidnost u kreiranju novih proizvoda možemo svjedočiti i novoj kvaliteti koja krasi pokretača tvrtke. Radi se zrelosti i promišljenosti kojom danas tvrtka gradi poziciju za svaki svoj proizvod. Odlučili su se za razmjerno skromnu, no izvanredno izbalansiranu paletu proizvoda. D/A pretvarač koji sam imao prigodu pomnije analizirati već svojom kvalitetom izrade govori o smjeru u kojem se tvrtka kreće kao i o sustavu vrijednosti koji je od samog početka krasio "PS" proizvode. Svaki uređaj se sastavlja, programira i

hi-fimedia #87

testira u novoj tvornici u Boulderu (Colorado), a umjesto klasične proizvodne linije jedan čovjek je zadužen za sve faze proizvodnje.

Tehnički opis

Vađenje uređaja iz dvostruke kartonske kutije i kontakt s kućištem dovoljan je za inicijalnu potvrdu tvrdnji o minucioznosti prema svakom segmentu proizvodnje kao i kvaliteti ugrađenih materijala. Kombinacija masivnog aluminija i čelika, te ručno obojana i polirana gornja ploča doista tjeraju na razmišljanje i traženje uređaja koji je odmah po raspakiravanju izgledao toliko dorađeno i elegantno. Verzija koja se nalazila na testiranju bila je u srebrnoj boji, tvrtka ga nudi i u crnom finišu. S prednje strane uređaja nalazi se samo tipka za paljenje uređaja maskirana u logo tvrtke, te touch screen LCD predočnik na kojem možemo vidjeti osnovne informacije o modusu rada uređaja kao i izvršiti podešavanja. Na

stražnjoj strani pretvarača nalazi se cijela baterija priključaka koje ugrubo možemo podijeliti u 3 skupine. Prvi su digitalni ulazni priključci od kojih možemo izabrati I2S s kojim se na uređaj može spojiti samo transport kompatibilan s protokolima tvrtke. U tu svrhu PS Audio nudi i kompatibilan transport. Tu su zatim koaksijalni i optički digitalni priključak, AES/EBU, te USB. Svi priključci imaju sposobnost rada sa 192kHz/32 bit signalima osim USB i TOSLINK priključka koji su ograničeni na 96kHz/24 bit. Analogni izlazi koje je moguće birati su RCA (Single Ended), te balansirani, a tu je i priključak za strujni kabel i prekidač za gašenje uređaja. Selektor digitalnih uređaja omogućava da više digitalnih ulaza bude simultano priključeno, a ugrađeno pretpojačalo da se iz sustava ukloni pretpojačalo. Kako bi Perfect Wave DAC bio još polivalentniji i svoju ulogu digitalnog audio centra izvršio u potpunosti kao opcija

piše: Gordan Gaži se nudi i malena ekspanzijska kartica "The Bridge" čijom implementacijom uređaj može dohvatiti i procesuirati digitalni signal iz bežičnih izvora, najrazličitijih "NAS" uređaja i gotovo potpuno ukloniti potrebu za klasičnim optičkim transportima. PS Audio u tu svrhu posjeduje i odgovarajući softver, no svaka eventualna migracija prema takvom sustavu zahtijeva i mnogo opreza i pravog promišljanja. Jedna od većih novosti koji je sa sobom donio Perfect Wave DAC je i izbor pretvarača u uređaju. Nakon godina vjernosti Texas Instruments proizvodima, za recenzirani uređaj odabran je stereo diferencijalni Wolfson 8742. Iz tvrtke sugeriraju da nisu žurili s izmjenom čipa, no izuzetna linearnost, multi-bit arhitektura, izvanredno brz odgovor na impuls, superiorna jitter tolerancija i minimalni pre-ringing, te napokon slušni testovi, prevagnuli su na stranu i inače vrlo cijenjene Wolfson uzdanice. U analognom dijelu uklo-

www.hifimedia.hr

TEST

njene su sve SMD komponente s puta signala i korišteni klasični dijelovi visoke kvalitativne razine. Otpornici spadaju u vrhunske Precision Resistor produkte, dok su kondenzatori isto toliko kvalitetni Nichicon Muse. Na putu signala ne nalaze se operacijska pojačala, dok se za opskrbu strujom brinu snažni toroidni transformatori uz pomoć Nichicon i Panasonic low ESR napajačkih kondenzatora, te Jung regulatora za analogni stage. Digitalni segment naravno posjeduje svoje posebnosti, a inženjeri tvrtke su se odlučili mnoge od naprednijih opcija digitalnog sklopovlja pružiti prema korisniku koji preko sučelja jednostavno može u odnosu na svoje preferencije krenuti u podešavanja. Sve bi bilo dobro da između nekoliko mogućnosti upsamplinga i korištenja 5 ugrađenih digitalnih filtra ne bi bilo velike razlike. Na mjestu gdje bismo empirijski očekivali suptilna podešavanja i minuciozne razlike u zvuku otvorio se potpuno nov segment koji snažno i direktno djeluje na konačni rezultat. SRC (Sample Rate Converter) složenim algoritmima i manipulacijom s digitalnim zapisom može podignuti sampling ulaznog signala kao i njegov bit-rate. Takav upsampling je već poznat iz mnogih digitalnih uređaja, no u ovom slučaju je nešto dorađeniji i korisnički intuitivniji. Unutar opcija postoji i mogućnost potpunog zaobilaženja SRCa, tako da signal u tom segmentu ostaje netaknut. Naravno da se odmah postavlja pitanje o prednostima i manama korištenja određenih razina upsamplinga, no odgovor nije i nažalost ne može biti decidiran. U vrlo malo slučajeva kad je izvor zvuka bio klasični CD www.hifimedia.hr

format upsampling nije bio učinkovit. Posebno prilikom slušanja nešto starijih snimaka kojima je donio manje opipljivu auditivnu digitalnost u visokotonskom području. Bolje snimke klasične glazbe i jazza uglavnom su bile upečatljivije u nativnom modu ili s nižom razinom upsamplinga. No to nije sve što Perfect Wave ima za podešavati u digitalnoj domeni. Na raspolaganju su nam još i 5 filtara. Nažalost, digitalni filteri su izvanredno važan dio ovako ustrojenih uređaja koji imaju svu silu zadataka u pripremi podataka za konverziju. Njihova povijest duga je koliko i ona drugih krucijalnih elemenata u lancu digitalno ustrojenih uređaja, no mnogo manje dramatična. Dok su pretvarači dobivali pa gubili bitke, znatnije se interno revidirali, filteri su smatrani ipak manje bitnim u fazi obrade digitalnog signala i tako je naš stari Brickwall svoj život živio mirno u sjeni svih drugih tobože značajnijih promjena. Ipak, svjesni nedostataka klasičnih filtara koji su bili nemilosrdni prema jednom dijelu harmonika kao opcija su se pojavili Linear Phase filtri, ali i oni su nosili svoju nevolju zvanu "pre-ringing" koja je također čujna. Zbog toga su razvijeni Apodizing filtri koji zadržavaju faznu korektnost, a u isto vrijeme ne posjeduju efekt zvonjave. Izborom između filtara u kombinaciji sa SRC algoritmima znatnije možemo utjecati na konačni zvuk uređaja, no postoji i opcija "Auto" koja pomaže automatski odabrati filtar u odnosu na sample- rate ulaznog signala. Nakon nekoliko dana pokušaja i bilježenja svake kombinacije odlučio sam se filtraciju ostaviti na poziciji 2 (Minimum Phase-soft knee), a slušni dio testa obaviti s isključe-

nim SRC-om u prvom dijelu i njegovom maksimalnom vrijednosti u drugom i na takav način isprovocirati čujnu razliku koja može biti podloga za konkretniji zaključak. Još jedan od zgodnih funkcija uređaja je i mogućnost okretanja faze. Neke snimke su učinjene s obrnutom fazom, no postoje i uređaji koji imaju takvu tendenciju. Vrlo je zgodna mogućnost kontrole faze u trenutku dok svira glazba. Rezultati su čujni i to je jedna od onih opcija koja iz nepoznatih razloga nedostaje mnogim digitalnim uređajima. Recimo još na kraju ovog sažetka značajnijih tehničkih osobitosti uređaja da se svaki ulaz može označiti imenom po želji vlasnika i na taj način olakšati korištenje onima koji žele imati simultano uključeno više digitalnih izvora.

Slušni test

Kao transport u sustavu je korišten standardni CD/SACD reproduktor sa AES/EBU (XLR) digitalnom konekcijom, PC računalo je bilo spojeno USB vezom, dok je Squeezebox Classic bio uključen

preko digitalnog koaksijalnog kabela. U toku testiranja uređaj je bio spojen na sustav preko pretpojačala zbog ukupno boljeg soničnog učinka. Perfect Wave DAC je boravio na polici i ispod njega nisu korištene nikakve posebne platforme ili podnožja. Za početak slušnog testa odabrao sam izvanredno zanimljiv disk iz uvijek lucidne King Crimson Project radionice . Uz izvanrednu glazbu imao sam sreću posjedovati isti materijal i u high-res verziji (24/96), te sam ga namjeravao koristiti preko PC-USB ulaza, odnosno bežično preko Squeezboxa kao usporedbu sa 16/44 izdanjem koje je reproducirano preko CD transporta. Prve sekunde standardnog CD izdanja donijele su mnogo odličnih dojmova i odmah pozicionirale Perfect Wave DAC poprilično visoko na listi kvalitetnih digitalnih uređaja koje sam imao sreću čuti u posljednje vrijeme. Električna gitara u uvodu bila je malo isturena ispred linije zvučnika, dok je ostatak sastava bio postavljan široko i konkavno na prostranoj pozornici. Glazba

Izgled mrežnog modula (The Bridge) hi-fimedia #87

TEST PS AUDIO PERFECT WAVE DAC

Biranje između šest frekvencija uzorkovanja koja je punila slušaonicu bila je neobično prezentna s jasno separiranim linijama instrumenata i glasova i uz sasvim malo topline po rubovima srednjotonskog područja nudila je mnogo odmjerene muzikalnosti i ugode. Bas područje je imalo solidnu dubinu i finu kontrolu, a ukupna slika bila je očekivano glatka i prozračna. No uređaj posjeduje i finu notu sposobnosti da gotovo odmah zainteresira slušača za glazbu i usmjeri pažnju prema detaljima i finesama unutar glazbene struktura, a u tek u drugom planu pruža uvid u svoje auditivne karakteristike. Odlika je to redom odličnih uređaja kod kojih nema detalja koji bi stajali na putu uživanju u glazbi, ali i redovito jedan od najvećih komplimenata koji se uređaju može uputiti već na samom početku testiranja. Nakon gitare koja je svojim timbrom, volumenom i smještajem u prostoru bila primjer odlične reprodukcije, još jedan žičani instrument je zaslužio poseban spomen. Kineski Gu Zheng svojim delikatnim istitravanjem žica i savršenim decay timingom još jednom je uređaj predstavio u svjetlu digitalne komponente koja snažno osjeća glazbeni poticaj i posjeduje tehnološke pretpostavke i konstruktorsko umijeće koje joj dozvoljavaju da bez digitalnog prizvuka, kompresije ili drugih nedaća koje prate manje dorađene ure-

PWD nudi izbor od pet digitalnih filtera

đaje, jednostavno prenese zapis. U ovoj fazi radi se o standardnom red-book standardu. Isti materijal pokušao sam dovesti do uređaja i preko USB priključka. Za početak to je bio isti disk samo prenesen na HDD pomoću programa "EAC" sa svim opcijama podešenim za DVD ROM koji je i obavio ekstrakciju. Dojam je ponovno bio dobar, no neke bitne odrednice u zvuku koje su krasile AES/EBU priključak postale su nešto manje uočljive. Pozornica je postala nešto plića, visokotonski detalji su pri samim vrhovima postali nešto tamniji i cijela slika, iako i dalje ugodna, ostala je bez svog analognog potpisa. No kako je uređaj pokazao svoje kvalitete u prvom dijelu testiranja pokušao sam upsamplingom i promjenom filtera postići željeni rezultat. Promjena filtra nije pružila veće razlike, no upsamplingom je slika ponovno postala fino definirana i gotovo bez digitalnog prizvuka. Isti materijal u višoj rezoluciji preko USB porta zvuči znatno bolje, no ipak su najbolji rezultati postignuti sa digitalnim AES/ EBU priključkom. Izvanredno se u cijeli sustav uklopio i Squeezebox koji je svojoj praktičnosti u kombinaciji s kvalitetnim pretvaračem uz malo upsamplinga postao gotovo savršeno bežično rješenje. Perfect Wave DAC je poprilično osjetljiv na promjene strujnih kabela.

Podešavanje glasnoće na dodir prsta

Preporuka je iskoristiti doista kvalitetan kabel, jer razlike koje su mogle čuti između Wire World strujaša u standardnoj Electra izvedbi u odnosu na njegovu Gold inačicu, doista opravdava ulaganje. Do kraja testiranja poslušao sam još podosta snimaka jazza i orkestralne klasike koje su pomalo davale za pravo inženjerskom timu koji je osmislio vrhunski digitalni audio centar kojem ne nedostaje mnogo da bude savršen. Dodatkom "The Bridge" dodatka i malom doradom USB konekcije vrlo jednostavno bi to mogao i postati. Igru s filtrima, upsamplingom, kabelima i drugim mogućnostima koje nudi ovakav uređaj ostavljam budućim vlasnicima. Uređaj već i bez upsampinga i sa automatskom filtar opcijom zvuči odlično.

Zaključak

"PS Audio" je s Perfect Wave pretvaračem zakoračio u teritorij koji pomalo izlazi iz područja koji pokriva većina konvertera koji svoj forte vide u interakciji sa računalom preko USB porta. U ovom slučaju tvrtka je željela obuhvatiti sve vidove digitalne interakcije i zbog toga ostaje žal što u sustavu nisam imao i odgovarajući transport iz tvrtke. Ipak, testiranje je otkrilo dovoljno potencijala, kvaliteta i odličnih rješenja koji Perfect Wave DAC stavljaju na visoko mjesto unutar modernih digitalnih pretvarača.

Treba uzeti u obzir i brzinu tehnoloških kretanja na digitalnoj audio sceni i tada koncept, koji je sposoban pratiti promjene i iza kojeg stoji tvrtka koja kontinuirano pokušava implementirati tehnologiju na visokoj razini kvalitete, postaje dobitna kombinacija. Posebno u slučajevima u kojima korisnik želi polako udomiti pretvarač, transport i "The Bridge". U tom slučaju Perfect Wave DAC predstavlja jedno od rijetkih kompletnih rješenja na tržištu što pruža i dodatne argumente za najozbiljnije razmišljanje o kupovini, ako se traži kvalitetan uređaj u gotovo svakom pogledu. PS AUDIO PERFECT WAVE DAC Izlazna voltaža (balansirano) 5,5 Vms Signal/Šum 112,8 dB Jitter (CD/Native) 250psec/300psec Potrošnja struje 25W Dimenzije (švd) 432x96x356 mm Cijena Perfect Wave DAC - 22.800 kuna The Bridge (opcija) - 6.000 kuna INFO: Media Audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16 Logitech squeezebox classic 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,AVC 300B; Zvučnici: Beta Systems C2; Kabeli: Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Digitalni: Wire World Gold Starlight 5 i 6; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2; Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

Korištena glazba Sorakov,Uriash,Slovachhevsky - In memory of great artist (T&C), Test master disk 2009 • SHMCD Compilation - Whats New…..Vol2(Universal), CD/SHMCD 2008 • Emerson,Lake,Palmer Trilogy (Leadclass), Victor K2HD Coding remaster • Schicke,Fuhrs;Frohling - Sunburst (Esoteric Records), 1977., remaster Cherry Red 2010. • Andrea Damiani liuto - Jay pris amour (E lucevan le stelle records), 2006. • Stacey Kent - Racontemoi (Blue Note), 2010. • Nat Adderley - Work Song (Riverside) CD/SACD, remaster 2004. • FJF - Blow Horn (Okka Disk), 1997.

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

Potpuno ushićenje. Svi uzdasi. I sva genijalnost. Goldbergove varijacije na novom Focusu 160.

Dynaudio Focus 160. Nova zvijezda u svijetu malih zvučnih kutije za policu. Blaženstvo! Predstavljamo vam do sada najbolji mali Focus, s Dynaudio legendardnom visokotonskom jedinicom, s novom precizno oblikovanom mekom kupolom, novom MSP srednjotonskom/bas jedinicom s aluminijskim zavojnicama nošenim na temperaturno otpornom Kapton nosaču i s novim okvirom košare od lijevanog aluminija. Ludilo? Dynaudio! Provjerite novi zlatni standard kod vašeg Dynaudio prodavača. Više pročitajte na www.dynaudio.com/new_focus i posjetite nas na AudioVideo Show Zagreb 2011 u Hotelu Sheraton od 21.-23. listopada! Više informacija o Dynaudio proizvodima u Republici Hrvatskoj, molimo zatražite od: hd-info d.o.o.(hd-multimedia), Svetice 23, HR-10000 Zagreb, tel. +385 1 233-9048, e-mail: hdm@hdinfo.hr; www.hd-multimedia.com

All there is.

TEST CONRAD JOHNSON ET 250S

Lampaški zvuk i 250 W snage CJ ET 250S zaslužuje preporuku kao lampaški uređaj kod kojega ćete morati mijenjati samo dvije male lampe, dok je kao tranzistor potpuno stabilan u radu, niskošuman i pouzdan piše: Zoran Radenković

hi-fimedia #87

onrad Johnson, Audio Research i Mcintosh su tri naglasovitije američke firme za lampaška pojačala. S tranzistorima stvari stoje drugačije, pa se ni CJ ne može baš pohvaliti s uređajima te vrste koji su preživjeli test vremena. Što se može s MOSFET tranzistorima kada trebaju simulirati lampe, tema je koju su gospoda Bill Conrad i Lew Johnson razmatrali desetljećima. Od kako su digli ruke od

MOSFET-a i prebacili se na bipolarne tranzistore, stvari stoje drugačije. Bipolarci mogu dati struju, a to je ono što "teški" zvučnici žele vidjeti. Ako vam struje i ne treba, tada su lampe prvi i pravi izbor. Ako ne lampe, onda već neki manji tranzistor koji radi u A klasi. No tržištem ne dominiraju takvi zvučnici i korisnici, već oni kojima treba pojačalo sposobno kontrolirati kompleksni zvučnik i to u velikom dinamičkom rasponu.

www.hifimedia.hr

TEST Za to treba podosta snage i struje. Takvima CJ nudi model ET250S. ET je kratica od "enhanced triode" što znači da imamo i neku lampu, dok je 250S oznaka koja govori da ovo stereo pojačalo ima 250W po kanalu. Od lampi tu su dvije dvostruke triode 6922, a za snagu su zaduženi predimenzionirano napajanje i baterija izlaznih tranzistora. Za miris High Enda tu su poznati CJ teflonski kondenzatori, poznati po dobrom zvuku i beskonačnom vremenu usviravanja. Lampe na ulazu i moćni tranzistori na izlazu, podržani CJ znanjem obećavaju dosta, a postaje sasvim zanimljivo kada uz pojačalo stiže i obećanje o "boljoj mikrodinamici i vjernijem vremenu opadanja kod tranzijenata". Mikrodinamika je vrlo delikatna stvar, kao i sve mikro kada treba biti udruženo s nečim makro. Vrijeme opadanja tranzijenata je isto tako vrlo delikatno, ne samo zato što su tranzijenti pod samoj definiciji nešto kratkotrajno, već i zato što je vjernost u toj domeni vezana za doživljavanje zvuka kao ugodnog. Kada signal kratkog trajanja nema ispravno vrijeme opadanja, zvuk je "predetaljan", "oštar" i slično. Predetaljno u zvuku ništa ne može biti, no djelomično prezentirani detalji ne zvuče ugodno. Od tih problema lampe u pravilu ne pate, pa kada konstruktori toliko znaju o lampama, za pretpostaviti je da ET 250S ima nešto. To nešto otkrio sam sasvim slučajno. Kada je pojačalo stiglo na slušanje, mjesta nije bilo nigdje već samo na podu. Za prvu ruku sasvim dobro, jer svakom uređaju treba neko vrijeme da se oporavi od traume putovanja i prilagodi na novu okolinu. U međuvremenu će se stvoriti odgovarajući uvjeti i ovaj CJ će pokazati što zna i umije. No kako je osnovno Hi-Fi pravilo da pravila nema, tako je i ET 250S odmah odlučio pokazati kako gospoda Conrad i Johnson znaju o čemu govore.

Zvuk

Mikrodinamika je izvrsna i tranzijenti zvuče prirodno u mjeri koja nije svojstvena tranzistorskim pojačalima. Moje, na iskustvu temeljeno očekivanje kako će sve to biti još bolje kada pojačalo sjedne na pravo mjesto, a to je vrh Rondo police, pokazalo se neosnovanim. Nestalo je mikrowww.hifimedia.hr

dinamike, a tranzijenti ne samo da su slabije opadali nego su se i slabašno dizali. Pojavila se rupa na prijelazu iz basa u srednje. Nije pomogla ni promjena police. Sada je usred basa zjapio ponor! Ni staklo, ni drvo, niti medijapan nisu mogli vratiti dobar zvuk. Svaki puta je rezultat bio drugačiji, no nikako konsolidirati zvuk te dobiti cjelovitu i uravnoteženu sliku. Naravno da sam čuvši kako CJ radi na podu odmah spustio Mcintosha C 2300 i još brže ga vratio na policu. Ono što vrijedi za CJ-a ne vrijedi i za druge. Toliko o kuriozitetima iz svijeta High Enda. Kada već ne ide drugačije, kako ET250S svira na podu? ET250S će u najboljoj CJ tradiciji ponuditi prezentaciju zvuka koja više naginje cjelovitom ugođaju u kojem dominira vrlo okretna i jasno strukturirana sredina u kojoj će "poboljšana mikrodinamika" donijeti fine detalje koje ne očekujete kod tranzistorskih pojačala. Od sredine prema dolje biti će jasno kako je do srednjeg basa sve poslagano i umjereno baš kako treba, no dalje od toga nestaje definicije i pojavljuje se jedan voluminozan bas koji je tako dobro odmjeren da cijela slika stoji na čvrstim, no široko raširenim nogama. To će donijeti naglašenu treću dimenziju i naglasiti iluziju akustike prostora, te će sve skupa zvučati blisko onome što čujemo u stvarnosti. Donji i srednji bas se ne ističu brzinom i definicijom, no kako je gornji dio uvjerljivo vezan na donje srednje, a to je dio spektra gdje se nalazi najviše osnovnih tonova, to će biti nedostatak koji se brzo zaborav-

lja. Visoki su brzi i detaljni i koriste sve prednosti vjernog tranzijentnog odziva. Tako je ukupan zvuk, naginjući na stranu "toplije" prezentacije istovremeno ugodan i prilično "stvaran". Kako se ET 250S nosi sa pojačalima istog cjenovnog razreda, ali različitog ustroja? Mcintosh 2102 je pravi suvremeni lampaš, dok je Musical Fidelity Supercharger K750 moćni tranzistor u ponajboljem izdanju. Ogled CJ-a i Mcintosha će pokazati kako prava lampa uvijek reže vrhove sibilanata, donosi iznimnu protočnost u sredini te lako izlazi na kraj sa harmoničkom nadogradnjom i mikrodinamikom u tom dijelu spektra. CJ će biti blizu, no neće tako drastično pokratiti sibilante i donijeti će značajno bolju kontrolu dolje i gore. Koliko god mu mikrodinamika neće biti kao kod lampe, niti će sredina biti tako fluidna, cjelovitost prezentacije mu je jača strana. Sve to vrijedi za niže i srednje glasnoće, jer kada treba glasnije, lampe tu više ne mogu izaći na kraj sa Audio Physics Cardeas zvučnicima. CJ može dalje i to dovoljno dobro da se kvalificira za sljedećeg kandidata. Kada su u pitanju dinamika i neprikosnovena kontrola zvučnika, onda je MF Supercharger K 750 najpozvaniji. Kao i CJ i Mcintosh ima sposobnost uvjerljive svirke i na malim glasnoćama, dok je na velikima nedohvatljiv. Kontrola basa je za klasu bolja nego kod CJ-a, ali zato nema tu finu pokretljivost i delikatan osjećaj za detalj u sredini kojima će se CJ približiti Mcintoshu. Nijedno od tri pojačala ne pokazuje zna-

kove ozbiljnijih koloracija i, kako je za očekivati, MF je najtočniji. Sa Superchargerima idete ravno na mikrofon i tu nema praštanja. Sve što se desilo na snimanju prezentirano je vrlo transparentno pa se može reći da je MF nešto "hladniji", a CJ pak "topliji" jer će vas smjestiti u publiku. U odnosu na njih Mcintosh nije "topli" već pregrijan i to posebice u basu gdje će od transparentnosti i rezolucije ostati vrlo malo. MF ide kristalno čisto duboko koliko želi, dok će CJ brzo početi gubiti dah. Mikrodinamika MF-a je izvrsna jer je stabilna u cijelome spektru. Kod Mcintosha je to samo u sredini, gdje je superioran, a CJ se smješta između dva konkurenta. S harmoničkom nadgradnjom će lampa biti apsolutni pobjednik dok smo u srednjem dijelu spektra, no u visokima ne stoji tako dobro. Tu su CJ i MF u prednosti, gdje CJ ima više boje, a MF veću kontrolu i preciznost.

Zaključak

Ostaje pitanje ukusa, ili kao u mome slučaju, trenutnog raspoloženja, što će biti pojačalo po vaše ukusu. Conrad Johnson ET 250S zaslužuje preporuku kao lampaški uređaj kod kojega ćete morati mijenjati samo dvije male lampe i koji je kao tranzistor potpuno stabilan u radu, niskošuman i pouzdan. Odlično zamišljeno i izvedeno pojačalo koje se obraća širem krugu ljubitelja High End zvuka. Svakako poslušati. Conrad Johnson ET 250S Izlazna snaga 250W/8 Ohma Ulazna impedancija 100 kOhms Frekvencijski opseg 20 - 20kHz (+/- 0.25dB) Signal/šum 104dB Dimenzije (ŠxVxD) mm 480 x 180 x 410 Masa 29kg Cijena 59.900 kn Info www.planetaudio.hr

Korištena glazba Nikolai Luganski: Prokofjev, 4 i 6 sonata • Messiaen: Des Canyons aux Etoiles • Astor Piazzola & Gary Burton: The new Tango • Richard Galliano: New York Tango

Sustav CD: Accustic Arts Drive I i DAC MK IV; pretpojačala: Mcintosh C 2300, Musical Fidelity M6 i Harman Kardon Citation I; pojačala snage: Musical Fidelity 750K, Mcintosh MC 2102; kabeli: Accustic Arts, Kimber, Supra, Wireworld

hi-fimedia #87

TEST EXPOSURE 3010S2

Dobro ugođeni, snažni trio Iako danas svi znaju napraviti dobra pojačala, koja će biti bolja u jednom segmentu, a možda malo lošija u nekom drugom, snaga pojačala je nešto što se ne može simulirati i upravo je prednost Exposurea u obilju snage koja neće biti limitirajući faktor pri izboru zvučnika piše: Neven Kos

erija Exposurea 3010s2 u odnosu na prethodnu obogaćena je upravo za uređaje koje smo testirali – stereo pretpojačalo i izlazna mono pojačala. Koliko je kutija dovoljno za kvalitetnu reprodukciju? U posljednjih nekoliko godina osvjedočili smo se kako integrirana pojačala (doduše ona koja spadaju u red skupljih), sasvim lijepo, a neka među njima i izvanredno, reproduciraju glazbu. Pa čemu onda odluka u Exposureu da se za manje od dvadesetak tisuća kuna kupcu ponudi pojačivački sustav u tri kutije? Razlozi su uobičajeni i više puta potvrđeni: zahvaljujući posebnom napajanju svake komponente uređaji lakše rade i dišu, a kod izlaznih pojačala napajanje je stabilnije i stamenije kod visokih zahtjeva. Također, stereo separacija je poboljšana jer je zajednička točka pojačala tek tamo negdje u razvod-

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

TEST nom strujnom ormaru s osiguračima, a ne više na primaru ili sekundaru napajačkog transformatora, kao kod stereo pojačala. Razlozi za odvojena kanalna izlazna pojačala, naravno, mogu biti i praktični, a opet se tiču dobrog zvuka i svode se na smanjivanje dužine a time i negativnog upliva zvučničkih kabela ukoliko monoblokove odlučimo smjestiti u neposrednu blizinu zvučnika. Time raste damping faktor i ukupna kontrola pojačala nad zvučnikom, a smanjuju se neželjeni utjecaji okoline na signal koji putuje zvučničkim kabelom. Na žalost, kod ovakvih kombinacija neminovni su dodatni troškovi u vidu dodatnih zahtjeva za mrežnim kabelima, interkonektima, ali i dodatnim zahtjevima za smještajnim kapacitetima pa tako kod kombinacije pretpojačala i izlaznih mono pojačala, u ovoj klasi uređaja, računajte na barem još 3-4 tisuće kuna troškova za mrežne i interkonekcijski kabel. Pretpojačalo je vanjskim izgledom slično ili jednako modelu integriranog pojačala 2010s2. Iznutra je riječ o tranzistorskom dizajnu s velikim toroidalnim transformatorom i diskretno izvedenim izlaznim stupnjem u A-klasi. Single-ended ulaza je 6, odnosno 5 ukoliko se koristi opcijski phono stupanj (MM ili MC, svaki dostupan za 1.830 kn) te dva varijabilna i jedan fiksni izlaz. Zgodno je što su u izbornike ulaza i kontrolu glasnoće ugrađene plave diode koje indiciraju status i položaj pojedine kontrole, posebice kad se ona vrši putem daljinskog. Sve radi vrlo umjereno, tiho i samozatajno i upravljanje uređajem je više nego ugodno. Izlazna pojačala su samozatajne zvjerke smještena u aluminijsko kućište. Da je riječ o ozbiljnim uređajima daje nagovijestiti velika masa desne strane uređaja na kojoj je smješten ogroman trafo. U Exposureu tvrde kako je monoblok 3010s2 nastao hodajući po tragovima admiralskog broda kuće – izlaznog monstruma - pojačala MCX. S njim dijeli i osnovne elemente pojačivačkih stupnjeva – bipolarne tranzistore. Osim toga, pojačalo je kompletno DC ustrojeno. Stražnja strana sadrži samo ulazni terminal, dva para izlaznih (za biwiring) i RCA mrežnu utičnicu. Ulazna impedancija je 18kOhma, a izlazna snaga stotinjak vata podatak koji nakon slušnog testa www.hifimedia.hr

izgleda kao da je malo podcijenjen u specifikacijama. Kad se usporedi kako je snaga integriranog modela 3010s2 110W po kanalu, a maksimalna potrošnja uređaja oko 400VA, upravo jednaka kao i kod monoblokova, jasno je koji je rezon postojanja odvojenih uređaja – zaliha snage kod monoblokova kudikamo je veća.

Slušni test

S obzirom kako je kombinacija dio moje slušaonice dugi niz mjeseci, imao sam priliku isprobati i ocijeniti pretpojačalo i izlazna pojačala uzduž i poprijeko te ih usporediti s nekoliko drugih uređaja koji su prošli kroz slušaonicu. Također, pokazalo se korisnim što sam pojačala detaljno poslušao i s dva oprečna, po cijeni, karakterima, i ostalim osobinama različitim zvučnicima. Jedni su MG12SE zvučnici koji se nalaze donekle u sličnoj klasi cijene kao i pojačala te svojom niskom osjetljivošću postavljaju određene zahtjeve u smislu zalihe snage pojačala. Osim „megija“, dugo sam Exposure kombinaciju slušao i sa zvučnicima Beta c2, koji su pak sasvim posebna priča, posebno u pogledu kvalitativne zahtjevnosti. Naime, zvučnik je u mogućnosti isporučiti upravo ono što mu se nađe na ulaznim terminalima – ništa ne skriva i nemilosrdan je prema loše pogođenom ili neugođenom sustavu koje se nađe ispred njih. U ovoj konstelaciji, pojačala (i sve što im u audio lancu prethodi), moraju biti zaista dobra kako bi a) iskoristila mogućnosti zvučnika i b) omogućila da sustav zvuči slušljivo i ujednačeno. Kabeli korišteni za glavninu slušnog testa među elektronikom su bili WireWorld Equinox 6. Šesticu smo povremeno zamjenjivali s

Mundorfovom srebrno/ zlatnom žicom između plejera i pretpojačala (ovaj izvrstan interkonekt je između pretpojačala i monoblokova radio osrednje). I dobro, kako pak te tri kutije rade? Hvala na pitanju vrlo dobro do odlično! DNK pojačala izražen kroz njegov zvuk nam govori kao je riječ o dobro posloženom i ugođenom triju. Komponente funkcioniraju besprijekorno u tehničkom i zvučnom smislu, što je došlo do izražaja nakon relativno neuspješnih izleta s pasivnim i drugim inferiornim (čitaj: jeftinijim) aktivnim pretpojačalima. Kombinacija je napravljena da radi zajedno, i točka. Nekako mi se čini da, osim što ova Exposure kombinacija ima štih koji nose i drugi uređaji iz recentnog kataloga, a koja se ogleda u snažnom, robusnom i dinamičnom zvuku, dodatna razina mjere i umjerenosti ipak donosi dodatne bodove odvojenim komponentama. Naime, koli-

ko god je integrirac 3010s robusnog, snažnog zvuka koji kroz glazbu grabi neumoljivo poput buldožera, među nama ima i onih koji vole nešto suptilniji pristup glazbi. Upravo takav, suptilan, razuman, ponekad samozatajan, ali ne i mlak, pristup ima Exposure 3010s2 kombinacija. Posebno se to ogleda u srednjotonskom i visokotonskom području – oba su, naime, miljama ispred onoga što nude integrirani uređaji iz Exposureove štale. Srednjotonsko područje je bogato i zapunjeno gomilom detalja, iako nikada prenaporno ili preizraženo. Zanimljivo, na zvučnicima poput Bete, koji su u stanju isporučiti neviđenu količinu detalja u srednjotonskom području, nikada nisam imao dojam kako je pojačivačka kombinacija usko grlo. Sve se događalo spontano i umjereno i bila je prava uživancija slušati ovu kombinaciju. Slično se protezalo i u bas područje. Exposure je zgrabio kevlarske drivere i nije ih puštao iz vida. U tom smislu ova kombinacija nadmašuje i konkurenciju slične cijene koja nam je bila dostupna za usporedbu. Možemo čak reći kao je zvuk i tipičan za uređaje ustrojene oko bipolarnih tranzistora – čvrst, točan, mesnat, robustan i uvjerljiv. U velikoj sobi, najdublji registri bili su reproducirani s visokom razinom kontrole, moći, ali i muzikalnosti što obično slušatelja ostavlja u uvjerenju kao je tehnika ispred njega u stanju odgovoriti i najtežim zahtjevima u pogledu reprodukcije. Pohvalna je i reprodukcija detalja, čemu zasigurno nesebično pripomaže i potpuno tamna crna i bešumna pozadina. Naime, pojačala su potpuno

hi-fimedia #87

TEST EXPOSURE 3010S2 tiha, bez zujanja i šuma. Također, ono što korisnika čini sretnim je i mogućnost da kombinacija svira autoritativno i kod glasnog slušanja, ali jednako tako i pri tihom slušanju, ne zanemarujući sve ono što kod dobre reprodukcije smatramo bitnim – detalje, prostornost, nijanse, muzikalnost, prostornu rekreaciju. Ukoliko ste pak ljubitelj rocka i svih njegovih tvrđih i zahtjevnijih varijacija, mogli biste doći na svoje. Ovo napominjem jer su me na primjer snimke grupe Genesis (doduše, pomalo čudno i neprirodno remasterirane u 21. stoljeću), naprosto oduševile sadržajnom, čvrstom i autoritativnom reprodukcijom. Međutim, ukoliko pak u CD plejer ubacite nešto suptilniju jazz glazbu, nećete ostati razočarani jer 3010s2 kombinacija i tu ima što reći u vidu iznošenja finih nijansi prilikom propuhivanja trube il češljanja metlicama po dobošu. Krajnji smisao za finesu, konačni detalj, finu koprenu oko svakog tona i finoću ova pojačala ipak nemaju, što pogled na njihovu cijenu otkriva i prije nego ste ih uopće vidjeli na djelu. Međutim, relativno objektivni uvid pruža usporedba s konkurencijom slične cijene. Exposure 3010s2 kombinacija nudi više snage u dojmu, ali i na zvučničkim terminalima, dublji bas, čvršću

EXPOSURE pretpojačalo 3010s2 Frekvencijski opseg 1Hz - 56KHz (-3dB ) Potrošnja <25VA Signal/šum >100dB Pojačanje +18dB Ulazna osjetljivost 250mV Max. Izlazna razina >10V RMS Dimenzije (ŠxVxD) mm 90 x 440 x 300 Masa 7kg Cijena 6.900 kn Info www.audiocentar.hr

i autoritativniju sliku te pastozno srednjotonsko područje, uz općenito nešto više uvjerljivosti i snage u prijenosu glazbe. Iako danas svi znaju napraviti dobra pojačala, koja će biti bolja u jednom segmentu, a možda malo lošija u nekom drugom, snaga pojačala je nešto što se ne može simulirati i upravo je prednost Exposurea u obilju snage koja neće biti limitirajući faktor pri izboru zvučnika pa u tom smislu možete dati mašti na volju. Konkurenti obično imaju manje snage, slabije riješena napajanja i sve što s tim ide, iako, budimo

pošteni i recimo da među njima ima onih koji su u stanju isporučiti koji detalj više u visokotonskom području ili pak nježnije i sofisticitranije pristupiti pojedinim vrstama glazbe ili pak bogatije kreirati prostor . Zato će kod njih redovito trpjeti definicija i dubina basa te kontrola zvučnika. Izaberite sami čega se lakše odričete. U usporedbi s duplo skupljim pojačalima kod kombinacije 3010s2 primjetan je nedostatak rafiniranosti i onog posebno izgrađenog odnosa pojačala prema svakom tonu kojega reproducira, a što se u konačnici ogleda u uvjerljivijem doživljaju slušanja. Iako, ne biste vjerovali kako je ovdje riječ o malim, suptilnim razlikama, ponekad nijansama za koje smo redovito voljni platiti neproporcionalno višu cijenu. Također, za otkrivanje ovih razlika potreban je i sustav koji će vam to omogućiti. I za kraj preporuka: pod pretpojačalom smo koristili Herbie’s Audio Lab Tenderfoot podloške koji su pretpojačalo uzdigli u nove kvalitativne visine omogućivši mu da svira još muzikalnije protočnije i vjernije, s manje analitičkog, a više istraživačkog i glazbenog duha. Kako univerzalnog recepta nema, poanta je da pokušate i s ovom vrstom tvikinga.

Zaključak

Zapravo, jedini pravi nedostatak ove kombinacije je upravo njena prednost, a ta je što je riječ o razdvojenim komponentama. I dok su danas integrirana pojačala dostigla visoke glazbene razine odvojeni uređaji imaju i dalje svoj razlog postojanja i vjernu publiku. Ova kombinacija dobar je zastupnik tog pristupa, iako će dodatni troškovi izazvani kupnjom dodat-

hi-fimedia #87

EXPOSURE Mono izlazno pojačalo 3010s2 Izlazna snaga 100W/8 Ohma Ulazna impedancija 50K Ohms at 1KHz Frekvencijski opseg DC- 60KHz (-3dB) Potrošnja <400VA, 8 Ohma Signal/šum 110dB Dimenzije (ŠxVxD) mm 115 x 440 x 300 Masa 12kg Cijena 12.990 kn/par Info www.audiocentar.hr

Sustav CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi; Zvučnici: Magnepan MG12SE, Beta C2; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold , Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, VdH CS-122; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak

Korištena glazba Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White - Jazz in the Garden (Heads Up), 2009. • Melody Gardot - My One and Only Thrill (Verve), 2009. • Melody Gardot - Worrisome Heart (Verve), 2008. • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier - From the Beginning (Dallas Records), 2009. • Chris Thomas King - The Roots (21st Century Blues Records), 2003. • Christian McBride - Gettin’to it (Verve), 1995. • Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999. • Patricia Barber - Fortnight in France (Blue Note), 2004. • Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997. • Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3 (Naxos), 1995. • Albinoni: String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos), 1995. • Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), 1998. • Genesis - Selling England by the Pound (Virgin), (2008 Digital Remaster and Stereo Mix), • Genesis - Nuresery Crime (Virgin), ((2008 Digital Remaster and Stereo Mix)

nih strujnih i interkonekcijskih (u odnosu na integrirano pojačalo) kabela možda umanjiti odnos uloženo dobiveno. Svejedno, mislim da pred sobom imamo odličnog predstavnika svoje vrste koji će za relativno umjerenu cijenu opravdati uloženo. www.hifimedia.hr

Specijalizirani HI-FI duÄ&#x2021;an i demonstracijski centar 10000 ZAGREB, Kninski trg 5 GSM: +385 99 70 77 555

http://sonetimage.adm.hr ACQUISITUM MAGNUM d.o.o.

ADM.hr

DMC-30SS

T E S T B RY S T O N 4 B S S T²

Pouzdan izbor s 20 godina garancije Ako je SST karakterom tamniji, onda je SST ² svjetliji. Možda je jednostavnije reći da ova dva pojačala zvuče kao da ste se kod jednoga modela linearno od 1 KHz blago krenuli uspinjati prema donjem kraju spektra, a prema gornjem jednako blago spuštati piše: Zoran Radenković

ad bi audiofili mijenjali pojačala svakih dvadeset godina, brojni proizvođači ne bi bili sretni. Što bi onda bilo sa strelovitim napretkom i revolucionarnim otkrićima kojima nas se svaki dan nemilice zasipa? Kada bi svi proizvođači pojačala davali dvadeset godina garancije, brojni bi audiofili bili jako sretni. Zamislite uređaj High End provenijencije koji radi besprijekorno dvadeset godina! Ako već toliko godina imate neki prosječni Sony, Yamaha, Technics ili sličan proizvod japanske provenijencije, onda ne znate o čemu se govori. No ako ste sretnik koji se okušao u brzim i nepredvidljivim vodama High Enda, onda vrlo vjerojatno dobro znate kako je dvadeset godina strašno dugo. Toliko dugo da se za brojne uređaje danas ne mogu nabaviti rezervni dijelovi, da ne možete više dobiti ni shemu niti servisne upute, a o rano preminulim proizvođačima čija je zvijezda nije blistala niti jedno desetljeće, da i ne govorimo. Rijetki mogu preživjeti i hirove tržišta i same sebe. Biti uvjeren da ste u pravu i uvjeriti dovoljan broj kupaca da je tako, predstavlja nemali uspjeh. Podržati svoje uvjerenje s dvadeset godina garancije i dočekati da od toga dana prođe već dvadeset i jedna godina, to može samo jedna firma na svijetu – kanadski Bryston. U sedamdesetima je je njihov model 4B ušao u svijet ljubitelja dobrog zvuka i do danas nije izgubio ništa od svog sjaja i ugleda. S tek nekoliko verzija, ovo je pojačalo postalo simbol koncepcije koja polazi od toga da dobro konstruirano i jednako dobro izvedeno pojačalo mora raditi bez problema barem dva desetljeća. Tako misli i današnji glavni konstruktor u Brystonu, Stuart Taylor, po kojem smo u zadnjih dvanaest godina dobili prvo 4B ST, pa 4B SST i na kraju 4B SST ².

hi-fimedia #87

Zadnja verzija ovog najpopularnijeg Brystonovog pojačala obećava još bolji zvuk. Na putu do boljeg zvuka nešto je dijelova promijenjeno, pa su uz redizajniranu frontu tu i novi transformatori, izlazni tranzistori i hladnjaci. Kapacitet napajanja je povećan i za očekivati je da ovo pojačalo zvuči nešto drugačije od svog prethodnika.

Zvuk

Da bi saznali koliko je to drugačije, modeli 4B SST i 4B SST ² našli su se jedan do drugoga na istome zadatku. Pokazalo se da razlika u zvuku nije tako mala kao što sam očekivao. Prethodnik je ono po čemu je ovo pojačalo poznato, a to je solidan i dobro odmjeren bas, ugodna rezolucija i dobra brzina u srednjima, kao i blago zagasiti visoki. Model 4 nikada nije imao izuzetnih vrlina niti u jednom dijelu spektra, no

sve što je činio, činio je standardno dobro. Mogli ste dobiti bolju definiciju basa, prozračniju sredinu, strelovitije visokotonsko područje, ali gledano u cjelini, Bryston je bio siguran i pouzdan izbor. Nasljednik jeste drugačiji i to je najlakše opisati terminologijom koje se inače klonim. Ako je SST karakterom tamniji, onda je SST ² svjetliji. Možda je jednostavnije reći da ova dva pojačala zvuče kao da ste se kod jednoga modela linearno od 1 KHz blago krenuli uspinjati prema donjem kraju spektra, a prema gornjem jednako blago spuštati. Kod drugoga je situacija upravo obrnuta i uz svjetlinu gore stiže i nešto manje energije dole. Razlika jeste mala no i vrlo lako čujna, te se, kako bi rekao jedan uvaženi Hi-Fi kolega, čuje odmah i to bez napora. S tim "svjetlijim" zvukom, novi je model nešto transparentniji u sredini i visoki zvuče življe, no kao da je rezolucija ostala ista. Dinamika je odlična i ostaje pitanje osobnog ukusa hoće li za doživljaj dinamičkog udara jednog cijelog simfonijskog orkestra veće zadovoljstvo činiti prethodni, tamniji, ili ovaj, svjetliji model. Kako god, mikrodinamika je vrlo slična i ne bih rekao da je SST ² verzija u tom pogledu učinila napredak. Prezentacija harmoničke nadgradnje

je kod oba modela vrlo dobra i teško da se može govoriti o nekoj razlici. Kao i svi prethodnici, SST ² ničim ne odskače i u tom pogledu mu za vrat pušu brojni konkurenti. Donedavno se za taj iznos mogao kupiti Musical Fidelity Supercharger K 550, kojega smatram izuzetnim pojačalom u tom cjenovnom razredu. Pa iako MF nudi znatno bolju kontrolu donjeg dijela spektra i transparentniji zvuk sa naglašeno bržim gornjim dijelom, kada bih trebao odlučiti koje od ta dva pojačala preporučiti prijatelju, izbor ne bi bio jednostavan.

Zaključak

Na strani Brystona je cjelovitost zvuka i harmonička uravnoteženost te će od MF-a biti superioran u reprodukciji boje srednjeg dijela spektra, na što je uho najosjetljivije. Uz to, Bryston nudi nebalansirane i balansirane ulaze, bolje podnosi oscilacije mrežnog napona, jednostavniji je za smještaj i za dobru je klasu solidnije napravljen. Za one kojima je trideset tisuća kuna vrh onoga što kane izdvojiti za pojačalo snage, svi ti faktori nešto znače i mogu biti presudni pri izboru. Bryston i dalje nudi dvadeset godina garancije na svoja pojačala. Bryston je i dalje pouzdan i siguran izbor. CIJENA: 31.390 kuna INFO: www.audiodream.hr www.hifimedia.hr

Marantz i SONUS ART audio/video - Novo partnerstvo

Malo tko da nije Ëuo za legendarnu tvrtku koju je osnovao daleke 1953. godine Saul Marantz, a koja je do danas zadræala reputaciju vrhunskog proizvoaËa a/v opreme. Ono πto izdvaja Marantz kao proizvoaËa svakako su πirina i raznolikost ponude. Upravo takav koncept omoguÊio je Marantzu veliku popularnost jer se iz ponude uvijek moæe odabrati proizvod za πiroki spektar kupaca razliËite kupovne moÊi. Meutim, kljuË uspjeha leæi u Ëinjenici da veÊ i entry-level tj. poËetni ureaji u gami proizvoda pruæaju zavidne performanse u svjetlu svoje cijene. Posjetite nas ili nazovite, zatraæite demonstraciju joπ danas.

www.sonusart.hr

Pratite nas na druπtvenim mreæama

TEST DENON DL 103

Zvučnica za sva vremena i samo neke gramofone Nije u pitanju "zaokruženi" i "melodiozan" zvuk što većina tromijih ručica i zvučnica s lakoćom proizvedu. Denon je oštar i eksplozivan borac koji suvereno jezdi kroz sve modulacije i ne maskira piše: Zoran Radenković

enon DL 103 je istinska audio legenda. Od 1963. kada je počela proizvodnja ovog modela za potrebe Japanskog nacionalnog radija, preko 1970. kada je ista zvučnica ponuđena Hi-Fi tržištu, pa do danas, ni proizvodnja ni potražnja ne prestaju. U osnovi gotovo nepromijenjeni dizajn već pedeset godina, nameće nekoliko pitanja. Da li se u pola stoljeća stvarno tako malo desilo po pitanju napretka, ili je ovaj svijet dovoljno velik da proguta sve što netko uporno gura? Ako je suditi po pregnućima današnjeg marketinga, ništa tako staro ne bi smjelo svirati bolje od prosječnog Siemens kućnog telefona. Ako svira i po današnjim standardima, onda je ta zvučnica kao bumbar. Iako ima

hi-fimedia #87

premalu površinu krila u odnosu na masu tijela, bumbar leti! Da li DL 103 s gaznom silom od 2,5 grama, sferičnom iglom, komplijansom od 5 cu, težinom od 8.5 grama i nazivnom impedancijom od 40 oma i danas leti, odgovoriti ćemo u ovome tekstu. No, prvo malo natrag u povijest. U vrijeme kada je prvi DL 103 konstruiran, profesionalne gramofonske ručice, kojima je bio namijenjen, bile su dugačke i teške. Kada se pojavio na Hi-Fi tržištu, ručke na kućnim gramofonima u pravilu nisu bile takve dužine, ali im je težina bila respektabilna pa se može reći kako smo se još uvijek kretali u okvirima tehnički poželjnog. Nije trebalo puno i moderne su postale visokokomplijansne MM zvučnice, kojima su te

teške ručke bile baš preteške. Tu počinje dugačka povijest nesporazuma između zvučnica, ručica i gramofonskih baza. Nije trebalo dugo, slijedile su ultralagane ručke na koje su pak stavljane nove MC zvučnice, koje su pak željele vidjeti nešto "konkretno". Krenuo je povratak težih, ili bolje rečeno srednje teških ručica. U međuvremenu je postalo jasno da ne vole sve baze baš sve lagane i teške ručice, te da je broj varijabli pozamašan. U cijelu gužvu se umiješao CD i napravio lom na tržištu gramofona. Onda su se gramofoni oporavili i krenuli u odlučni boj, koji će najvjerojatnije uspješno izgubiti pred novom navalom HD digitalije. Do tada imamo dosta toga na kupu. Iz istoga se može izvući nešto izvrsnih

gramofona koji ne koštaju bogatstvo, isto toliko stvarno dobrih ručica i više nego dovoljno zvučnica. Jedna od univerzalno upotrebljivih nije neuništivi Denon DL 103. Zašto? Zato što ne ide na veliku većinu današnjih ručica i zato što traži specifično MC pretpojačalo ili MC transformator. O specifičnim korisnicima da i ne govorimo. Jer, želite li rezonantnu frekvenciju zvučnice i ručke staviti u onaj preporučeni opseg od 8 do 12 Hz, sa težinom od 8,5 grama i komplijansom 5 trebati će vam ručica koja teži, pazite dobro, od 25 do 69 grama! Pogledajte malo težine današnjih ručica i recite mi koliko ih je koje se kreću u traženom rasponu? Efektivnu masu možete povećati dodavanjem prikladnog utega na www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

TEST zvučnicu i time ćemo riješiti barem jedan problem. Drugi, ne manji, jeste činjenica kako je ovako niska komplijansa vrlo zahtjevna po pitanju ovjesa te zanimljive mase. Prije pedeset godina ručice nisu bile ovako tehnički savršene kao današnje i zvučnica niske komplijanse mogla je ono što svirajući "otrese" od sebe poslati kroz ručku na bazu. Ako to ne dopustite, umjesto disipirane energije imate koncentriranu i to baš tamo gdje ne treba. Zato, tražimo ručku koja će sa zvučnicom činiti kompatibilnu rezonantnu cjelinu. Toliko o problemu broj dva. Problem broj tri je što je ovo zvučnica s vrlo visokih 40 Ohma impedancije. Imate li MC transformator koji to može, ili se mislite patiti sa starim Ortofonom, Supexom ili nečim sličnim? Bez odgovarajućeg Denonovog transformatora ili nekog MC pretpojačala koje može dobrano iznad 100 Ohma, to je sve gubljenje vremena. Većina ugrađenih MC pretpojačala nema mogućnost podešavanja ulazne impedancije i predviđena je za ono što dominira tržištem, a to su zvučnice koje mjere svega nekoliko oma. Dakle, jeftini i legendarni Denon 103 nije ulaznica u svijet magičnog zvuka za svakoga. Ako ste pak prikladno naoružani gramofonom koji ima odgovarajuću ručku, MC pretpojačalom koje ima što za reći sa ovom zvučnicom, imate fonoteku koja nije za otpis i želite za umjerene novce nešto tako glasovito, onda bi Denon 103 mogli uzeti u razmatranje. Prije nego li se bacim na opis kako ta zvučnica u verziji 103R radi, dozvoliti ću si još malo praktično/ teorijskih razmatranja. Svaka šestarska ručka pati od problema geometrije. Kako god je savili, negdje na LP-ju biti će sasvim točna, dok će na drugdje griješiti. Greška nije dramatična, no dovoljna da uho reagira. Posebno ako na takvu ručicu stavite nešto od zvučnica kojima će igla biti bitno duža nego šira. Tamo gdje ručka griješi najviše, ovakva se zvučnica kroz brazdu kreće kao bob, koji umjesto da glatko juri stazom, svuda struže bokovima. Koliko to struganje usporava bob, toliko na gramofonu povećava distorziju i čini da, u pravilu, zadnji dio LP-a bude manje privlačan od ostatka. I to u cijelom spektru. Bas na tome dijelu ploče nikada ne zvuči definirano, u sredini se gubi ljepota analognog zvuka, a u visokima neko "gasi svjetlo". Tome se može umaći malim zakretanjem zvučnice čime će se optimizirati za taj dio ploče, no tada smo www.hifimedia.hr

problem preselili drugdje. Šestarske ručice od toga ne mogu pobjeći. Što su duže, to je greška manja i zato se ne treba čuditi onima koji ne priznaju ništa ispod 12 inča, ili jedino pravo rješenje – tangencijalnu ručku. Nema dugo, bio sam u prilici usporediti Oracle Delphi V/SME V i Pioneer PL 1000. Za Oracle/ SME kombinaciju se više nego li dovolj-

Ovaj Denon će Ortofonu održati lekciju kada je uvjerljivost timbra u pitanju. Organski cjelovito u mjeri koja na prvu ostavlja bez daha! To je ključ dugovječnosti ove zvučnice. Bumbar leti, a Denon 103 svira no zna, dok je tangencijalni Pioneer ostao u prošlosti. Koliko je taj gramofon nemoćan kada je u pitanju rješavanje problema buke motora, kretanja ručice po šinama i ukupne kontrole rezonancija, toliko je zapanjujuće čuti tehničku superiornost tangencijalnog kretanja ručice. Kontrola basa, svježina srednjotonskog dijela i svjetlina visokih su identični duž cijele ploče. Nema povećanja distorzije niti osjećaja smanjene kontrole. Tangencijalne ručke imaju svoj set problema, o čemu nećemo ovaj puta, no pouka je sljedeća: što je geometrijska greška manja, tim bolje. Kada su zvučnice u pitanju, problemi sa iglama su što će svaka izdužena igla tražiti uvjete koji su čim bliže idealnima, inače će dobiveni rezultat biti upravo obrnuto proporcionalan. Za više informacije treba

dublje u brazdu, a onda kroz tu brazdu treba glatko. Glatko mogu tangencijalne ručke sa zračnim ležajevima, a sve ostale baš i ne. Na kraju, tu su i ploče. Kada bi bile idealno ravne, centrirane itd., ovaj bi svijet bio bolji. No u stvarnom životu igle brode po manje ili više valovitim i hirovitim vinilima. Dodamo li tome probleme kompatibilnosti gramofona, ručica, zvučnica i fono pretpojačala, ispada kako je pravo čudo da tu dobrog zvuka uopće ima. Za dobar zvuk u ovome slučaju pobrinuli su se Thorens TD 521, SME 3012R, Denon DL 103R i Mcintosh C 2300. Prošlomilenijski Thorens je bio rađen za dugački SME. Ovaj je pak glasoviti partner za DL 103. Mcintosh ima prilagodljivu fono sekciju koja može i do 1000 oma. Kako SME 3012R nema traženu efektivnu masu u pomoć je stigla prije spomenuta pločica olova. Tako smo zadovoljili i formalni kriterij da je rezonatna frekvencija unutar standarda. Što ulazne impedancije fono sekcije tiče, tu se Denonova preporuka o "najmanje 100 oma" pokazala kao orijentaciono dobra, jer je sve manje od te vrijednosti bilo neupotrebljivo, a pravi rezultat je stigao sa pet puta većom vrijednosti. Tokom usviravanja pokazalo se kako je ova zvučnica izuzetno osjetljiva na vertikalni kut igle i kako je bolji malo manji nego li malo veći. Sa spremnom zvučnicom, oboružan sa svim znanjem i novostečenim iskustvima, krenuo sam po odgovor na pitanje što može Denon 103R. Ne tako davno lako ste mogli razaznati MC od MM zvučnice. Pravi MC je uvijek imao naglašenu kontrolu donjeg dijela spektra i količinu energije koja je MM-ima bila nedohvatljiva. Tako je i ovaj Denon na samom početku pokazao kako mu je bas jača strana i kako se sa svim bas dionicama nosi s lakoćom

i dozom autoriteta koja ne odgovara tom cjenovnom razredu. Čvrsto, sigurno i energično. Kako i priliči zvučnici sa profesionalnim pedigreom. MC zvučnice su se razlikovale od MM-a i po tome što je frekvencijska krivulja u gornjem dijelu spektra uvijek išla prema gore, dok su MM-i lagano padali. Više visokih je značilo i više "zraka", što je zajedno sa moćnijim basom uhu bilo primamljivije. Pod uvjetom da taj porast energije u visokima ne dovede do famozne "zvonjave" za što su branitelji MM-a uvijek optuživali pristalice MC-a. Tu se Denon 103R dobro držao budući mu je vrlo blago nadvišenje u gornjem dijelu donijelo, vjerojatno baš ono što mu tip igle odnosi. Sredina je priča za sebe. Ova eksplozivna i okretna zvučnica ima u sredini nešto što nije lako opisati. Koliko joj nedostaje mikrodinamike i finih detalja, toliko to nadoknađuje povezanošću cijelog spektra i uvjerljivošću timbra te mi ne preostaje nego se pitati nisu li zagovornici koničnih igala stvarno u pravu? Dok povezanost spektra danas i nije neki osobiti uspjeh, to prirodnost zvuka jeste i to za bilo koje novce. Prelazak s Oracle Delphi V/ SME V/ Ortofon Kontrapunkt C na Thorens 521/SME 3012R/ Denon 103R kombinaciju s jedne je strane bio frustrirajući jer se cijeli jedan svijet delikatnih informacija i mikrodinamičkih nijansi izgubio, dok je s druge strane bio posve fascinantan jer su se instrumenti pojavili u harmonijskom skladu koji u naravi i posjeduju. Nije u pitanju "zaokruženi" i "melodiozan" zvuk što većina tromijih ručica i zvučnica s lakoćom proizvedu. Denon je oštar i eksplozivan borac koji suvereno jezdi kroz sve modulacije i ne maskira. Ortofon Kontrapunkt C će biti gotovo dvije klase bolji u izvlačenju informacija iz brazde i jednako tako će izlaziti na kraj sa kompleksnim materijalom, istovremeno otključavajući prostorne koordinate minucioznom preciznošću. No, ovaj Denon će Ortofonu održati lekciju kada je uvjerljivost timbra u pitanju. Organski cjelovito u mjeri koja na prvu ostavlja bez daha! To je ključ dugovječnosti ove zvučnice. Bumbar leti, a Denon 103 svira! Pod vrlo određenim uvjetima, no ako ih možete zadovoljiti, ovu zvučnicu ne smijete propustiti. CIJENA: 2.499 kn INFO: Carpe media d.o.o., tel. 091/3333 911, www.mastermedia.hr hi-fimedia #87

TEST DALI MENTOR MENUET

MINIJATURA S DINAMIKOM, BRZINOM I DETALJIMA Sposobnost da vjerno reproducira zapis s CD-a, tako dinamično i s takvom brzinom i količinom detalja vodi ka zaključku da bi se na tržištu teško mogao naći ovako mali zvučnik s tako puno kvaliteta piše: Tihomir Ivka

hi-fimedia #87

anski DALI jedan je od najambicioznijih europskih proizvođača zvučnika posljednjih godina, sa širokom paletom proizvoda od početne klase do highenda. Ne zadovoljavaju se vlastitim standardima, napreduju, unaprjeđuju, eksperimentiraju, ne drže se slijepo određenih tehnoloških rješenja. Rezultat? Teško je naći negativnu recenziju u stručnom tisku ili na web stranicama za bilo koji proizvod iz njihove široke palte. Od osnutka 1983. DALI se polako ali sigurno, nametao kao proizvođač s vrlo dorađenim i promišljenim zvučnicima. U tom smislu, očekivanja od najmanjeg zvučnika iz serije Mentor nisu

bila mala, bez obzira što dimenzije zvučnika od samo 25 cm i sićušnim wooferom od 11,5 cm nisu ulijevale povjerenje. Zato je dizajn i finiš odavao raskoš skupog uređaja; MDF kompozit prevučen furnirom od pravog drveta obojan je debljim slojem glatkog mat crnog laka, a rubovi su fino zaobljeni, nema vidljive veze, pa kutija izgleda vrlo kompaktno, kao da je odlivena u jednom komadu. Terminali za zvučnike su standardno nekonfekcijski i osim što su praktični, izgledaju dorađeno i kvalitetno. U postolje terminala inkorporiran je bas refleks otvor koji ne gleda vodoravno nego pod otprilike 45 stupnjeva prema dolje što pozitivno djeluje

na odziv basa u situaciji kad nema druge mogućnosti nego ga instalirati na zid. Zvučnik je dvosistemac, i za razliku od ostatka Mentor serije nema hibridni ribbon/tweeter visokotonac već samo tweeter meke kupole, koji je s 28 mm malo veći od standarda. U opisu tvrtke navodi se da visokotonac ima platnenu kupolu lakšu 30 posto od standarda s "magnetom napravljenim od najjačeg dostupnog neodimijskog materijala." Slušni test će pokazati kako to nisu nebitni detalji.

Zvuk

Na svojim stranicama DALI navodi da je Menuet namijenjen instaliranju na zid (kao pozadinski par u sustavu kućnog kina), ili na policu (bookshelf). Ipak, s tom nonšalantnom preporukom treba biti oprezan. Naime, nakon dolaska na test zvučnici su s pomoću blue-tacka postavljeni na jednako male zvučnike na stalak, za "informativno" zagrijavanje. I zvučali su tanko i nemuzikalno. S kraćim eksperimentiranjem oko postavljanja pokazalo se da zvučnici nisu previše osjetljivi na postavljanje po širini, ali po visini svakako. "Prosviraju" u pravom svjetlu tek kad su visokotonci strogo u visini ušiju slušatelja. Neuobičajeno za pop/rokerski nastrojenog potpisnika ovih redova zvučnici su prvo izloženi klasičnoj glazbi u procesu stjecanja saznanja o osnovnim karakternim crtama zvučnika. Beethovenova 9. simfonija brzo je otkrila većinu; za početak dobro separirani gudački instrumenti zvuče nepatvoreno, timbralno korektno i dinamički nabrušeno, a punina orkestralnog zvuka nije dala mjesta lakoj odluci bi li Menuet proglasili "tamnijim" ili "svijetlijim" zvučnikom. To je dobra vijest, potvrđena kasnijim preslušavanjem nešto familijarwww.hifimedia.hr

TEST

nijih studijskih snimaka. Menuet će se kroz cijeli test ukazivati kao zvučnik neutralnog zvuka s jakom bazom u vrlo jasnom, konkretnom i muzikalnom srednjotonskom području. DALI zvučnici znaju biti malo nazubljeni i analitički u visokima zbog famoznog ribbona, ovdje to nije slučaj, tweeter izvrsno odrađuje svoj posao i fino je stopljen sa wooferom čije male dimenzije pomažu da srednji dio spektra zvuči tako uvjerljivo. U kasnijem testu, koji god glas propustili kroz Menuet, "isturpijane" glasnice Toma Waitsa, topli glas Kate Bush ili snažan mezzo-sopran folk knatautorice Gillian Welch, zaključak je ostajao isti. Ovako uvjerljivo prezentirano, brzo srednjotonsko područje, bešavno povezano s ostatkom spektra rijetko se sreće. Dakako, prvi nalet velikih bas bubnjeva u velikom orkestru razotkriva limitiranost zvučnika u najdubljim tonovima, ipak je to kutijica od 25 cm i bilo bi pretenciozno očekivati da prikaže neki veliki instrument hologramski u njegovom prirodnom volumenu. Menuet se dobro drži pod "parom", ne prejaki NAD 302 nije imao problema da ga opskrbi snagom bez obzira na nisku osjetljivost zvučnika; udare orkestra preživio je bez havarije, dolazi do minimalnog skupljanja instrumenata na pozornici, no uspijeva održati integritet i koherentnost, nema ispada ni pri najvećim glasnoćama. S tim na umu, to što nema kategorije basa kao u kakvog samostojećeg modela lako se zaboravi, mada i to treba gledati uvjetno. Naime, kao suprotnost Beethovenu, elektronički duo Basement Jaxx sa svojim kristalno čistim visokima i potmulim basovima potvrdio je prvi dojam i pridodalo još koju pozitivnu impresiju. Na raskoš u srednjim tonovima se www.hifimedia.hr

ovdje nadovezao vrlo uvjerljiv bas, ne samo brz, čvrst i precizan, nego se doimao i dublje od deklariranog maksimuma od 68 Hz. Tamna snimka Kate Bush uratka Aerial s dosta udaraljki zna biti izazov za kutiju slabije konstrukcije, Menuet je ovladao snimkom bez neželjenih rezonancija i argumentirao da na početku spomenut dojam rigidnosti kutije nije bio samo izvanjski. Kod akustičnog početka s Gilmourovim vokalom u "Hey You" Pink Floyda osvaja prvo tamna pozadina, a kad se istovremeno prolome bas i bubanj zvučnik podsjeti na zavidne dinamičke sposobnosti. Za najbolji rezultat će se trebati igrati oko pozicioniranja. Na 40-ak centimetara od stražnjeg zida u maloj sobi Menuet će pružiti glazbenu harmoniju, povući slušatelja u magiju glazbe svojom puninom i lijepom povezanošću segmenata zvučnog spektra. No kad se zvučnik pomakne samo 20-ak centimetara naprijed magija se izgubi, ne iščezne toliko bas što bi bilo za očekivati, koliko visoki postaju preistureni. Isto tako, za spomenuti je da ne treba očekivati da ovako mali zvučnik ispuni volumen veće sobe i spojen na dosta jače Marantz pojačalo. Iako će i tamo potvrditi već nabrojane dobre karakterne crte, Menuet će svoj puni talent pokazati u sobi manjih dimenzija.

Zaključak

Menuet ima svojih "mušica", nije toliko osjetljiv na elektroniku, ali će zamjena zvučničkih kablova zamjetno utjecati na zvučnu sliku. Tara Labs kabeli su bili kao pupčana vrpca, sjajan spoj, dok je uvođenje QED-a dodalo malo basa, ali kao da zvučnik više nije disao otvoreno kao prije. Laički rečeno, Menuet je s tim kablom postao ljeniji, iako je s nekim drugim zvučnicima znalo biti gotovo

obrnuto. Čudni su putovi hi-fi-a, čak i u nižoj klasi. No kad se sve poklopi, Menuet je izvanredan mali par kutija, muzikalan i živahan, uvlači čovjeka u glazbu, čak i s elektronikom koja je u ovom testu dosta ispod njegovog cjenovnog ranga. Sposobnost da vjerno reproducira zapis s CD-a, tako dinamično i s takvom brzinom i količinom detalja vodi ka zaključku da bi se na tržištu teško mogao naći ovako mali zvučnik s tako puno kvaliteta. Menuet ima svoju cijenu, ali vrijedi svaku kunu.

DALI MENTOR MENUET Visokotonac: 288 mm, platneni meke kupole Bas/srednjotonac: 11,5 cm, membrana od celuloznih vlakana Frekvencijski odziv: 68 - 25.000Hz Osjetljivost: 86 dB Nominalna impedancija: 4Ω Preporučena snaga pojačala: 20 -100 W Dimenzije (ŠxVxD) mm: 250 x 150 x 230 Težina: 4,1 kg cijena: 6.700 kuna INFO: Nove boje zvuka, tel: 01 233 76 19, www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Beethoven – Symphony No.9 "Choral", Leipzog Gewandhaus Ochestra (Philips Classics), 1975. • Pink Floyd – Echoes (EMI), 2001. • Basement Jaxx – Scars (XL Recordings), 2009. • Gilian Welch – Soul Journey (Acony Records), 2003. • Kate Bush – Aerial (EMI), 2005. • Tom Waits – Swordfishtrombones (Island), 1983. • Jean Michel Jarre – Oxygene – new master recording (Capitol Music), 2007.

Sustav Pojačala: Marantz PM6010 OSE, NAD 302, Playeri: Oppo DV-980H, Onkyo DX-7511, Kabeli: Tara Labs Klara, Qed Qudos, van den Hul CS 122, Wireworld Solstice

hi-fimedia #87

T E S T V I E N N A A C O U S T I C H AY D N G R A N D ,

Jednako kvalitetni, a tako različiti

BOWERS & WILKINS CM5

a ulazak u svijet ozbiljnog audia potrebno je novaca, no pitanje je koliko je stvarno potrebno uložiti u sustav da bi za njega mogli reći da stvarno dobro zvuči. Svakako su zvučnici komad audio opreme koji najviše utječe na zvuk. Ukoliko imate sreću (ili nesreću) da imate manju slušaonicu, za desetak tisuća kuna pruža vam se stvarno veliki izbor malih zvučnika koji već polagano ulaze u sfere donjeg doma high-enda. Za tu cijenu, proizvođačima zvučnika dostupni su već različiti materijali i kompleksne dizajnerske ideje. Za ovaj broj smo pripremili test dva cijenom slična, ali topologijom i tehnologijom potpuno suprotna mala zvučnika. Bowers & Willkins je jedna od najcjenjenijih tvrtki u audio svijetu već nekoliko desetljeća. Sjetimo se samo modela iz serije 600 koji su osvajali mnoge nagrade u donjem domu cjenovnog ranga, a serija 800 već godinama postavlja standarde

u zvuku vrhunskih zvučnika kako u osobnim slušaonicama tako i u studijima poput Abbey Roada. S druge strane imamo bitno manju tvrtku Vienna Acoustics čije uređaje krasi vrhunski dizajn, vrlo kvalitetna izrada i vrlo zanimljiva i inovativna rješenja koja dokazuju kako nije potrebno imati veliku povijest i ogromnu tvornicu ukoliko imate čovjeka s idejom i velikim znanjem.

Tehnički opis Vienna Acoustic Haydn Grand

Vienna Acoustics dizajnom vrlo dobro prenosi karakter grada iz svoga imena, dizajn je vrlo skladan i elegantan, a zvučnici su vrhunske izrade. Tvrtka ima tri linije proizvoda: Klimt koja predstavlja perjanicu ponude, Schonberg pokriva lifestyle dio ponude i Concert Grand kao početnu seriju. Premda je serija početna, ona ni u kojem smislu nije početnička. Radi se o prekra-

piše: Jagor Čakmak

Glavna odlika Haydn Granda je precizno, detaljno i timbralno izrazito korektno srednjotonsko područje s mnoštvom detalja, dok će CM5 oduševiti velikom pozornicom i isto tako mnoštvom detalja kroz cijeli spektar

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

TEST sno dizajniram zvučnicima iznimno kvalitetne izrade. Prije koju godinu imali smo priliku testirati većeg brata Haydn Granda, Mozart Grand za kojeg je autor tada imao samo riječi hvale. Svi modeli serije Concert Grand dijele puno zajedničkih crta, način izrade i učvršćivanja stranica, skretnica itd. Stoga je bilo vrlo zanimljivo čuti koliko je toga što nam se svidjelo kod Mozart Grand modela Vienna Acoustics prenijela u mali zvučnik. Haydn Grand je zvučnik koji definitivno privlači pogled, pogotovo u tamno crvenkastoj izvedbi koju smo dobili na test. Kvaliteta izrade je vrhunska i tu se ne može apsolutno ništa prigovoriti. S prednje strane nalazimo prozirni bas/srednjotonac promjera 12,5 cm kojeg proizvodi sama tvrtka i rađen je od njihove smjese plastike koju su nazvali X3P. U promotivnim materijalima objašnjavaju kako je za posebnu čvrstoću potrebna vrlo precizna količina dodatnog polipropilena. Na mem-

www.hifimedia.hr

brani jedinice vidljive su bijele linije unutar materijala koje, prema proizvođaču, uvelike pridonose čvrstoći materijala i njegovom pravilnom kretanju. Visokotonac je potpuna suprotnost visokotehnološkom basu. U Vienni tvrde kako slijede skandinavsku školu dizajna i da nema bolje od posebno učvršćene svilene membrane od 25 mm. Posebno je zanimljivo je kućište visokotonca, naime bas refleks otvor je izveden upravo iza njega, otvori bas refleksa izlaze s obje strane visokotonca. Proizvođač tvrdi kako tim dizajnom uspijeva svesti negativne utjecaje kretanja zraka na minimum i smještajem otvora na prednju ploču uvelike olakšava smještaj zvučnika u prostoru naspram zidova. Sa stražnje strane nalazimo dva velika konektora za zvučničke kablove od srebra. Osjetljivost zvučnika je solidnih 89db, a kada to spojimo s deklariranom osjetljivošću od 4ohma, dobivamo zvučnik koji nije težak teret za pojačalo.

Bowers & Wilkins CM5

Zvučnici CM serije predstavljaju srednju klasu u ponudi Bowers & Wilkinsa između serije 600 i 800. U seriji se nalaze četiri modela: CM1 mali zvučnik namijenjen smještaju na stalke koji smo imali prilike slušati na zagrebačkom Audio Video Showu prije par godina, veći CM5 koji je predmet testa i dva samostojeća CM8 i CM9. CM5 je veći zvučnik namijenjen smještaju na stalke pomalo kockastih dimenzija. Zvučnik je došao sa smeđom završnom obradom koja djeluje pomalo starinski, čak možda i retro što je u potpunoj suprotnosti sa visokotehnološkim dostignućima koja su ugrađena u ovaj zvučnik. Na prednjoj ploči nalazi se vizualno dominantni i već kultni Bowers & Wilkinsonov bas/srednjotonac od žutog kevlara i srebrni aluminijski visokotonac. Bas/srednjotonac od 16,5 cm je prilično velikog promjera za ovu klasu zvučnika. Visokotonac se nalazi u zasebnom, također već

puno puta spominjanom kućištu izvedenom iz njihovog najprestižnijeg modela Nautilus i promjera je 25mm. Sa stražnje strane nalazimo bas/refleks otvor čija je površina pokrivena rupicama poput onih na golf loptici. Ovim trikom stručnjaci u Bowers & Willkinsu su bitno smanjili otpor zraka i samim time nepoželjni šum koji se stvara pri njegovom kretanju. U tvrtci su posebno ponosni na jednostavnost skretnice i dijelove ugrađene u nju, a rezultat je povećana osjetljivost u odnosu na CM1 i sada iznosi 88 dB. Deklarirana impedancija je 8 oma, sa minimum od 3,7 oma. Zvučnik možemo spojiti i bi-wiringom preko solidnih pozlaćenih konektora.

Zvuk Vienna Acoustics Haydn Grand

Haydn Grand se pokazao kao zvučnik koji je prilično osjetljiv na smještaj, odmak od stražnjeg zida nije problem te se u tom područ-

hi-fimedia #87

T E S T V I E N N A A C O U S T I C H AY D N G R A N D , ju rješenje bas refleks otvora pokazalo više nego uspješnim. Kako bi dobili optimalni zvuk u slušaonici potrebno je bilo nešto igre s razmakom u širinu i kutom pod kojim su zvučnici zakrenuti. Optimalan rezultat su dali pri vrlo blagom kutu, skoro pa paralelni. Test je započet sa snimkom malog jazz sastava, što se pokazalo kao puni pogodak. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika je bio vrlo koherentan, s jasno definiranom pozornicom i izvrsnim timbrom. Srednji dio zvučnog spektra je oduševljavajući za ovu cijenu uređaja, toliko čisti, mekan i detaljan zvuk se ima rijetko priliku čuti. Također Haydn Grand odiše lakoćom reprodukcije. Visoki dio spektra potpuno karakterom prati srednji dio; on je miran, detaljan i pitak. Trube zvuče čisto, detaljno i nadasve muzikalno. Bubnjevi su reproducirani vrlo brzo, čvrsto i s dovoljno dubi-

ne. Kompleksni dinamički odnosi i uzleti sastava odrađeni su vrlo dobro čak i pri glasnoćama većim od prosječne za ugodno slušanje. Snimka sastava je takva da ne može puno reći o veličini pozornice, ali može o definiciji prostora, tu se Haydn Grand izvrsno snašao. Izvođači su jasno raspoređeni po pozornici te u niti jednom trenutku taj odnos nije narušen. Prešavši na kompleksniju muziku, Beethovenova 5. simfonija je otkrila puno toga. Detaljnost u visokom i srednjem dijelu spektra je samo dodatno naglašena, kao i prekrasna muzikalnost zvuka općenito. Bas područje pri reprodukciji

hi-fimedia #87

timpana je vrlo čvrsto i definirano ali sa određenim ograničenjima u volumenu. Pozornica je izvrsno definirana, ali njezine dimenzije nisu najveće u klasi. Ako zanemarimo samu veličinu pozornice ocrtavanje trodimenzionalnosti je zapravo izvrsno, izvođači se vrlo jasno mogu smjestiti u prostoru te su njihovi odnosi po dubini pozornice odlični što je često rijetkost. Vrativši se na vokalni jazz, zapravo bilo koju glazbu koja ima vokale, s Viennom se otkrije cijeli novi svijet. Reprodukcija vokala je jednostavno rečeno izvrsna, možda ponajbolja u klasi. Volumen i boja glasa su jako dobro pogođeni. Nedostatak opet možemo pronaći u veličini pozornice koja gabaritima u nekim slučajevima ne odgovara stvarnosti. Za kraj sam ostavio malo moderne elektronske glazbe. Pitanje je bilo koliko je stvarno Haydn Grand sposoban nositi se s različi-

tim vrstama glazbe. Za test je poslužio posljednji uradak Amon Tobina, ISAM. Umjetno stvoreni ritmovi su reproducirani vrlo uvjerljivo, bas je išao sasvim dovoljno duboko i kontrolirano, a njegova dobra definicija je samo dodatno naglašavala ritam. Visoki dio spektra i pri većim glasnoćama nije postao naporan i nije gubio na onoj profinjenosti i detaljnosti.

Bowers & Wilkins CM5

Naspram Haydn Granda, smještaj CM5 je bio relativno jednostavan samo ga je trebalo dovoljno odmaknuti od zida zbog bas

BOWERS & WILKINS CM5

refleks otvora sa stražnje strane. Visokotonac očito ima jako dobru horizontalno disperziju zvuka tako da je najbolja točka za slušanje bila zapravo prilično široka. Slično kao i s Vienna Acousticsom, test sam otpočeo sa malim snimkama malih jazz sastava. Zvuk koji je dopirao iz CM5 je imao vrlo jasan Bowers & Wilkins potpis. Visoki dio spektra je iznimno detaljan i brz, baš kao i srednji dio spektra koji ga savršeno prati po karakteru. CM5 je sposoban pružiti mnoštvo informacija slušatelju. Bas područje je zapravo vrlo duboko i velikog volumena pogotovo kada se uzme u obzir veličina zvučnika. Na slijepo slušanje bi se dalo pretpostaviti da se radi o manjem samostojećem modelu. Navedene karakteristika daju zaključiti kako CM5 može bez problema ispuniti i veće prostorije zvukom. Pozornica koju ovaj zvučnik reproducira je vrlo velikih dimenzija te sam zvučnik ima tendenciju nestati, što dodatno povećava impresivni prvi dojam. Ritmičnost i brzina nisu upitni kada se radi o reprodukciji bubnjeva. Prelaskom na simfonijski orkestar zvučnik je pokazao svu svoju raskoš u sposobnosti da vjerno prenese veličinu i brojnost jednog takvog orkestra. Dinamički uzleti orkestra su reproducirani vrlo naglašeno i čvrsto bez velikih gubitaka definicije u prostoru i detaljima. Reprodukcija glasa se može opisati jednom riječju, kao čista. Svi izvođači su jasno razmješteni po pozornici s puno prostora između njih, prigovor bi išao na definiciju pojedinog instrumenta odnosno glasa čiji volumen se u pojedinim trenutcima činio veći nego je to u stvarnosti, dobar primjer toga je solo izvedba violončela. CM5 se s modernom glazbom snašao izvrsno, ali potpuno na drugačiji način nego Vienna Acoustics. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika je bio moćan, velik i čvrst. Udarci beatova su bili duboki i čvrsti, visoki tonovi su parali zrakom.

Zaključak

Ova dva zvučnika pokazuju kako za sličnu cijenu možete dobiti vrlo kvalitetan, ali potpuno različit proizvod. Mišljenja sam kako zapravo ova dva zvučnika i nisu konkurenti budući da onom tko se svidi jedan, teško da će drugi imati šanse. Glavna odlika Haydn Granda je precizno, detaljno i timbralno izrazito korektno srednjotonsko područje s mnoštvom detalja, dok će vas CM5

oduševiti velikom pozornicom i isto tako mnoštvom detalja kroz cijeli spektar. Ostaje pitanje kako se snalaze s ostatkom elektronike i kako ga potencijalni kupac može smjestiti u prostoru. Na testu se pokazalo kako Bowers & Wilkinsu dobro dođe više snage. Iako je radio dobro s cijevnim pojačalom od 40W pravi svoj karakter je pokazao tek s tranzistorskim pojačalom od 100W. Karakter zvuka ostatka elektronike bi trebao ići od neutralnog prema lagano toplijem zvuku kako bi dobro upotpunili zvuk CM5. Vienna Acoustics je radila bez problema s cijevnih 40W, s tranzistorskih 100W definicija prostora i basa se poboljšala, ali se ponešto izgubilo na toplini i prirodnosti srednjeg dijela spektra. Ukoliko tražite, uvjetno rečeno, mali zvučnik od desetak tisuća kuna, poslušajte svakako ova dva, jedan će vam se sigurno svidjeti! Vienna Acoustics Haydn Grand Impedancija: 4Ω Snaga: 180W Osjetljivost: 89dB Dimenzije (ŠxVxD) mm: 174 x 361 x 265 Masa: 10kg Cijena 9.900 kn INFO: www.mediaaudio.hr

Bowers & Wilkins CM5 Impedancija: 8Ω Snaga: 120W Osjetljivost: 88dB Dimenzije (ŠxVxD) mm: 200 x 340 x 301 Masa: 8,9kg Cijena 9.000 kn INFO: www.sonusart.hr

Korištena glazba Arne Domnerus - Jazz at the Pawnshop (Propirus Records), 1996. • Ornette Coleman - Change of the century (Atlantic Records), 1960. (2011.) • Wiener Philharmoniker, Carlos Kleiber – Beethoven: Symphonien NOS. 5 &7 (Deutsche Grammophon), 1976. • Norah Jones - Feels Like Home (Blue Note Records), 2004. • Amon Tobin – ISAM (Ninja Tune), 2011.

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Wharfedale 7.2 Anniversary; Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box; Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, Predpojačalo samogradnja, NAD C320; Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB.

www.hifimedia.hr

HomeVision s

•

Nova serija Harman/Kardon AV receivera AVR 165

AVR 265

AVR 365

Harman International Industries predstavlja novu seriju audio/video receivera koji podržavaju HDMI v.1.4a i u potpunosti su kompatibilni s 3D tehnologijom, te se mogu spojiti na bilo koji TV ili video uređaj koji podržava 3D. Pored boljih vizualnih performansi, modeli AVR 156, AVR 158, AVR 165, AVR 265 i AVR 365 podržavaju i zaštićenu Harman Kardon obradu signala Logic 7, preko koje se postiže, kako navode u tvrtki, sveobuhvatan, bogat i snažan zvuk. AVR 156, AVR 158 i AVR 165 savršeni su modeli za ljubitelje filma, TV-a i glazbe koji žele dostupan AVR uređaj s dobrim izborom funkcija. Audiofilima će se svidjeti to što receiveri pokreću 5.1-kanalne surround sustave i podržavaju najnovije Dolby True HD i DTS-HD Master Audio tehnike dekodiranja signala, čime se postiže maksimalna vjernost reprodukcije. Izvrsni kao početni AVR sustavi, AVR 156 i AVR 158 pružaju dostatnu snagu sa 70 W pojačanja po kanalu, FM/AM tunerom, velikim izborom audio/ video spojeva i tri HDMI ulaza. AVR 165 pruža 95 W snage po kanalu i podržava reprodukciju glazbenih datoteka s iPod ili iPhone uređaja preko Bridge IIIP baze, ima jedan dodatni HDMI ulaz sa Audio

Return Channel opcijom, i podržava funkciju EzSet/EQ za automatsku kalibraciju, tako da zaljubljenici u film i glazbu mogu lakše konfigurirati sustav kućnog kina. Za sve one koji žele unaprijediti razinu svojih kućnih sustava, AVR 265 i AVR 365 imaju mogućnost pokretanja 7.1-kanalnih surround sustava i podržavaju najnoviju i najnapredniju tehnologiju. Oba modela podržavaju povezivanje na kućnu mrežu i streaming Internet radija ili glazbenih datoteka. Dodatne opcije uključuju Dolby Volume – regulaciju jakosti zvuka za kućno kino, čime se postiže ista jakost zvuka na svim kanalima, izvorima i sadržajima – te multizone opciju za audio reprodukciju u više prostorija. AVR 365 pruža 110 W snage po kanalu, reprodukciju datoteka preko USB ulaza i šest HDMI ulaza – s tim da AVR 265 isporučuje 90 W snage po kanalu i ima pet HDMI ulaza – tako da možete jednostavno uživati u svim oblicima zabave. Receiveri imaju elegantno sučelje i jednostavni su za korištenje, svi su konektori označeni bojama, a daljinski upravljač se može programirati, tako da je maksimalno pojednostavljeno unošenje postavki i spajanje uređaja. INFO: www.mediaaudio.hr

Firmware nadogradnja za Panasonicove Blue Ray playere Panasonic je izdao nadogradnju softvera za svoje DMP-BDT110, DMPBDT210 i DMP-BDT310 BlueRay playere. Nadogradnja zamjenjuje postojeći Viera Cast sustav s novim Viera Connect. Nadogradnje su dostupne od 5. listopada, a za druge modele BlueRay playera od kraja listopada. Viera Connect je najnovi-

www.hifimedia.hr

ja inačica njihovog sustava baziranog na računalnom oblaku koja nudi mogućnost praćenja internetskih TV programa te pregledavanja stranica raznih socijalnih

mreža poput Twittera, Facebooka i video servisa Youtube. INFO: www.panasonic.hr

VIJESTI

Prvi Bose Soundbar Bose je predstavio svoj prvi soundbar sustav CineMate 1SR. Sastoji se od jednog soundbar zvučnika i pripadajućeg subwoofera. U sustav je moguće spojiti medijski kontroler LifeStyle 135, koji nudi mogućnosti spajanja putem četiri HDMI-a, AM/FM tuner te dock za iPod. Sam CineMate 1SR ima optički i koaksijalni digitalni ulaz te analogni stereo ulaz. Oba sustava koriste najnoviji Bose Acoustimass modul koji zapravo čini Subwoofer bežičnim i tako jednostavnijim za smještaj u prostoru. Bose koristi široku paletu svoji sustava kako bi se zvučnik automatski prilagodio prostoru i omogućio efekt surround zvuka. U Americi ovaj sustav košta 1.499 dolara. INFO: www.bojezvuka.hr

Nova JBL Studio 5 serija B.net TV na pametnim telefonima i tabletima Svim korisnicima B.neta dostupna je usluga "B.net TV za van" koja omogućuje praćenje televizijskog sadržaja 13 različitih programa na pametnim telefonima, tabletima te uskoro i na osobnim računalima. U sklopu usluge korisnicima će biti na raspolaganju i funkcije kao što su time shift, pauza, TV raspored programa te snimanje programa i videoteka. "B.net TV za van" prva je usluga proizašla iz zajedničke suradnje Vipneta i B.neta. Televizijski programi i filmovi sada su dostupni bilo kada, bilo gdje, na nizu mobilnih uređaja, pružajući tako potpunu mobilnost i slobodu gledanja sadržaja. U Osnovnom su paketu, a trenutno i bez dodatne naknade, dostupne sljedeće usluge: "Snimalica" (snimanje programa s 10 sati vremenskog kapaciteta), "Propustili ste... " (gledanje pojedinih programa unatrag 48 sati) i "Zakasnili ste..." (ponovno pokretanje emisije koja je u tijeku unatrag jednog sata). Usluga je dostupna isključivo u Hrvatskoj, a do kraja 2011. godine besplatna je za sve postojeće korisnike B.neta koji imaju barem Osnovni paket B.netovih TV usluga te uključuje istovremeno praćenje dva različita streama na mobilnim uređajima (iPhone, iPad, Android) ili osobnom računalu (PC) kao i 10 sati snimanja programa. Svi korisnici mobilnih uređaja s operacijskim sustavom Android mogu već danas s B.netovih web stranica preuzeti aplikaciju "B.net TV za van", a uskoro će ona biti dostupna i putem Android Marketa. Aplikacija za korisnike iOS-a (iPhone i iPad) bit će na raspolaganju uskoro, nakon postavljanja na App Store od strane Applea. INFO: www.bnet.hr

hi-fimedia #87

Kultni JBL predstavio je novu seriju zvučnika za stereo sustave i kućna kina. Studio 5 vuče korijene iz njihovog jednako, ako ne i uspješnijeg, profesionalnog segmenta ponude. Jedna od tehnologija koja je prenijeta s profesionalnih monitora je kompresijski visokotonac u horni. Bas/srednjotonac napravljen je na temelju Symmetrical Field Geometry tehnologije, a membrana je napravljena njihovom vlastitom tehnologijom koju nazivaju PolyPlas. Serija se sastoji od četiri modela: dva samostojeća (580 i 590), jedan namijenjen smještaju na stalke (530) i centralnog zvučnika (520). Samostojeće modele krasi

izrazito visoka osjetljivost od 90 dB za manji, odnosno 92 dB za veći pri 6 oma. Najveći od njih, Studio 590, osim navedene horne ima dvije bas/srednjetonske jedinice promjera 20 cm. U JBL-u navode kako Studio 5 serija za punu manju cijenu, nudi zvuk blizak seriji LS. U prodaju dolaze polovicom mjeseca studenoga, a cijena modela Studio 590 će biti 12.680 kn/par. INFO: www.mediaaudio.hr

www.hifimedia.hr

Primare BD32 univerzalni player Švedski Primare je objavio high-end univerzalni player koji može čitati Blu-ray, SACD i DVD-A diskove,ima 3D mogućnost, a također može i strimati sadržaj s kućne mreže (i interneta putem Wi-Fi-ja uz dodani USB adapter), ili eksternih diskova. Sa zadnje strane ima standardne analogne izlaze za stereo ili 7.1-kanalne sustave, kao i balansirane stereo izlaze, AES/EBU XLR i Toslink optičke konekcije. Ugrađena su i dva HDMI izlaza 1080p V1.4a sposobna da prenesu 3D signal te kompozitna, komponentna video i RS232 konekcija. Tu je i LAN terminal za buduće softverske nadogradnje. Video stupanj odvojen je od audio stupnja i svaki ima vlastito napajanje. Crystal DA konverteri separirano "hrane" audio sekcije optimiozirane za balansirane, single-ended i multikanalne izlaze. Balansirani stupanj koristi Burr-Brown OP pojačala, WIMA i EPCOS polipropilenske filter kondenzatore kao i MELF otpornike. Single-ended izlaz koristi jedan MOSFET tranzistor hranjen "aktivnom" strujom, a ne preko pasivnih otpornika. SACD (DSD) strujni krug ima vlastiti signalni put preko relejem upravljanih filtera . Ispred multikanalnog audio izlaza nalazi se Crystal DSD DAC zajedno s Burr Brown operacijskim pojačalima, WIMA i NPO SMD kondenzatorima i velikim MELF otpornicima. Kućište uređaja napravljeno je od masivnog čelika i aluminija koji djeluje kao jedan veliki sklop za preuzimanje topline. Primare BD32 će se na svjetskim tržištima pojaviti tijekom studenog u crnom i titan finišu po cijeni od 3.250 funti. INFO: www.mediaaudio.hr

Besplatna AirPlay nadogradnja za vlasnike Marantz uređaja U promotivnom razdoblju do 31.12.2011. svim sadašnjim i budućim vlasnicima Marantzovih uređaja na raspolaganju je besplatna AirPlay nadogradnja. Riječ je o nadogradnji koja inače dođe 50 eura online. AirPlay tehnologija omogućava bežični prijenos audio zapisa putem iTunes aplikacije, iPhone, iPad ili iPod Touch mobilnih uređaja. Više o samoj AirPlay tenologiji, Marantzovim uređajima koji podržavaju AirPlay te kako ih nadograditi pročitajte na www.marantz.eu/airplay

www.audiocentar.hr • www.wireworldcable.com www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

TEST PANASONIC TX-P50VT30E

Slika je izuzetno prirodna i točna, (kada se TV ispravno kalibrira), TV je u stanju prikazati i najzahtjevnije detalje na slici. Impresionira prikaz crnog, do sad neviđen na nekom TV-u, pa sada i 2D slika izgleda još dublje i prirodnije p i š e : D u b r a v k o To p l a k

hi-fimedia #86

Opet na vrhu

akon odličnog rezultata na testu Panasonicove nove plazme serije G30 (test Hi-Fi Media broj 86), odmah smo se prihvatili i njihove najbolje i prestižne serije VT 30. Po svim karakteristikama i dizajnom, testirani Panasonic model TX-P50VT30E trebao bi trenutačno biti sam vrh ponude i nešto najbolje što kupac može dobiti od nekog proizvođača TV-a. TX-P50VT30E zamjenjuje prošlogodišnji model TX-P50VT20 (test Hi-Fi Media broj 82) i vidljiv je veliki korak poboljšanja nekih parametara TV-a. Već na prvi pogled, elegantnim i čistim dizajnom VT 30 odaje dojam posebnosti. Prednji dio TV-a je "stopljen" u jednu cjelinu (tzv. High Line), jer su panel plazme i okvir u pot-

www.hifimedia.hr

TEST punosti prekriveni komadom stakla, odnosno kontrastnim filtrom (High Contrast Filter Pro). Rub TV-a ima srebrni metalni okvir, što dodatno naznačuje eleganciju, te odaje dojam čvrstoće i kvalitete. Debljina plazme je izuzetno mala i iznosi svega 50 mm na najdebljem dijelu. Panasonic VT serije plazme je definitivno jedan od najljepših TV-a koje sam imao prilike vidjeti. Zbog malene debljine Panasonic za svoje raznovrsne A/V priključke koristi posebne adaptere. AV priključka zaista ima mnoštvo. Na zadnjoj strani u gornjem dijelu vide se četiri mala i potpuno tiha ventilatora za izbacivanje eventualne prekomjerne topline iz kućišta, a dodatno iznenađenje je bilo vidjeti dva ugrađena subwooferska zvučnika, uz satelitski ulazni priključak. I na ovom modelu Panasonic koristi mnoštvo naprednih tehnologija poboljšanja slike; 600Hz Subfield Drive i Intelligent Frame Creation Pro (omogućuju vrlo oštre slike kod brzih pokreta na filmskim materijalima u punoj rezoluciji slike od 1080 piksela), ISFccc mod (omogućuje najprecizniju dodatnu kalibraciju slike), THX filmski mod (reproducira filmske materijale točno onako kako su ga tvorci filma zamislili), Super Resolution (pretvara standardne razlučivosti slike, poput onih iz TV emisija i DVD-a, na razinu potpune HD slike). Ono što VT seriji pomaže u još prirodnijem doživljaju slike su poboljšani Infinite Black Pro filtar (osim što daje još bolji prikaz crne boje, ublažava negativne efekte kod prikaza slike na danjem svijetlu), High Control Filtar Pro - Louvre filter (poboljšava kontrast) i THX 3D (sada se i 3D slika prikazuje potpuno identično originalnom prikazu u filmskom studiju). VT 30 ISFccc mod sada uključuje i balans bijele boje, gama i upravljanje postavkama za boju, uključujući i kontrolu nad sekundarnim bojama (cijan, magenta i žuta), što je zaista odlična mogućnost, a koju će u potpunosti moći iskoristiti svi oni koji imaju odgovarajuću kalibracijsku opremu, odnosno softver. Nikako ne treba zaboraviti spomenuti da uz VT 30 plazmu dolazi i dvostruki par aktivnih 3D naočala, te bežični LAN adapter s ekskluzivnim postoljem. 3D naočale su nešto drugačije dizajnirane nego na prijašnjem modelu i malo su ugodnije za nošenje. Sinkronizacija s TV-om se ostvaruje putem IR, a ne Bluetoothom poput najnovije Samsung generacije TV-a, ali bez obzira na to, niti u jedwww.hifimedia.hr

nom trenutku nije bilo problema sa sinkronizacijom. Panasonic još uvijek koristi aktivne naočale (imaju bateriju u sebi), ali za razliku od prijašnjih godina, ovdje se ugrađena baterija može puniti putem USB-a. Kao i kod novog modelu G30, On screen grafički prikaz na VT 30 također ima novi izgled izbornika - ugodniji oku, pregledniji i još bolje logički raspoređen. Slikovna podešavanja su ono najvažnije, a tu se ponovno ističe THX mod i dva "profesionalna" moda (ISFccc), koji uključuju individualna podešavanja, a nude mnoštvo naprednih podešavanja. U profesionalnom modu gotovo da su data sva moguća podešavanja slike i to je sigurno ono što Panasonicov model TV-a izdvaja od mnoštva drugih koji također imaju ISFccc podešavanje, ali ne u tako obimnom obliku. U izbornicima postoji opcija s kojom se sva podešavanja TV slike mogu prenijeti na bilo koji ulaz (npr. podešene postavke slike na HDMI 1 ulazu, mogu biti prebačene na

PREPORUKA

HDMI 2 ulaz), tako da korisnik ne mora svaki puta ispočetka podešavati sve parametre slike. Snimanje TV programa kroz USB ulaz je omogućeno, ali isključivo na vanjski HDD disk koji ima svoje električno napajanje. Na HDD disk koji dobiva napon kroz USB ulaz nije moguće snimati, kao niti na USB flash memoriju, ali moguće je snimati na SD karticu. Za one koji žele imati i Internet na svojem TV ekranu, tu je poznati Viera Connect alat (Internet TV), koji omogućuje spajanje TV-a na različite multimedijalne internet servise, (YouTube, Facebook, Skype, Dailmotion, Euronews, itd.). Osim toga, TV nudi i vrlo poželjnu funkciju PAP, pa je moguće na ekranu istovremeno gledati dva različita TV prohifimedia

Panasonic TX-P50VT30E

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

19 20

UKUPNO 0

100

Panasonic TX-P50VT30E  Dizajn  Odlična 2D i 3D slika  2D i 3D THX certifikat  ISFccc mod  Auto-kalibracija s CalMAN software  U cijenu su uključena i 2 para 3D

naočala

 High Contrasc Filtar Pro  Infinite Black Pro  USB i SD snimanje TV programa  DLNA  WiFi  Viera Connect  PAP funkcija  Satelitski prijamnik  Ugrađeni subwooferski zvučnik  Primjetno

titranje slike kada se direktno ne gleda u ekran

grama. Jedna TV slika dolazi s ugrađenog TV prijamnika, a druga TV slika (može biti Blu-ray, DVD, itd.) s nekog vanjskog izvora. Daljinski upravljač konačno je doživio neki pomak. U skladu s kvalitetom TV-a, i daljinski upravljač sada izgleda kvalitetnije i robusnije. Konačno je dodano i pozadinsko osvjetljenje tipki, ali samo onih najkorištenijih (svijetle crvenkastom svijetlošću). Iako je raspored funkcijskih tipki ostao gotovo identičan prijašnjim modelima daljinskog upravljača, one su sad nešto manje. Funkcijske tipke odlično reagiraju na pritisak prstiju.

Slika i zvuk

Od prvog trenutka, bilo je jasno da je ovo jedan od najboljih TV-a koje sam do sada testirao. Kvaliteta SD definicije slike je zaista impresivna. Skaliranje je odlično, a dobra reprodukcija boja i njihova prezentacija pridonose odličnom ugođaju gledanja. Čak i na takvoj "nižoj" rezoluciji do izražaja dolaze neki sitni detalji na slici. S HD rezolucijom slike TV briljira u svim segmentima. Slika je izuzetno prirodna i točna, (kada se TV ispravno kalibrira), TV je u stanju prikazati i najzahtjevnije detalje na slici (npr. prikazuje izuzetno fine tonove ljudske kože). Impresionira prikaz crnog, do sad neviđen na nekom TV-u, pa sada i 2D slika izgleda još dublje i prirodnije. Gledajući Blu-ray snimke, na površinu "izbija" nevjerojatno detaljna i oštra slika, s visokim kontrastom, čak i na danjem svijetlu, što treba zahvaliti ugrađenim prednjim filtrom. Gradacija u sjenama na slici je također odlična, pa su vidljivi i najsitniji detalji. Kod prikaza svijetlih i bijelih slika, događa se titranje slike (slično efektu kao na 50 Hz TV-a s katodnom cijevi), koje je vidljivo ako se pogled skrene izvan dimenzija ekrana. Gledanjem u središte panela to je gotovo nevidljivo. Ovaj problem je imao i testirani model G30. Za sada nemamo nikakvu informaciju iz kojeg se razloga pojavljuje ovo titranje, ali toplo se nadamo da je ovo softverhi-fimedia #86

TEST PANASONIC TX-P50VT30E

PAP izgled na TV-u

ski problem i da će to u Panasonicu ubrzo ispraviti. 3D prikaz slike je također moćan i do sada neviđen. Više nema, kao na prethodnoj seriji plazmi, nikakvih zakova preklapanja slike između lijevog i desnog oka. Slika je jasna i čista, bez imalo trzanja i gotovo nevidljivog zamućenja kod brzih filmskih scena. Panasonic također nudi i 2D u 3D pretvorbu. 3D efekt nije onako prezentiran kao s originalno snimljenim 3D materijalima. Panasonic je ovu pretvorbu napravio boljom nego većina konkurencije, ali 3D efekt je još prilično daleko od onog s originalnih 3D materijala. Bez obzira na vrlo malu debljinu plazme, TV daje vrlo dobre zvučne rezultate. Prije svega to treba zahvaliti ugrađenom subwooferskom zvučniku sa stražnje strane TV-a, koji sada daje "puniji" i prirodniji zvuk, što nedostaje gotovo svim TV-ima na tržištu. Korištenjem osamlinijskog ekvilajzera može se dobiti jako dobar zvuk,

Neka od naprednih podešavanja slike a tu je i surround zvuk koji omogućuje proširenje zvučnog doživljaja. Naravno, ne treba očekivati surround zvuk kakav se postiže receiverom, ali za neki primjetan ugođaj prostornosti, ovo je sasvim pristojan odmak od klasičnog TV zvuka.

Zaključak

Prekrasan dizajn, odlična 2D i 3D slika bez preklapanja, potpuna opremljenost različitim digitalnim TV prijemnicima, mogućnost snimanja programa na vanjski HDD disk, Viera Connect spajanje na Internet, itd., samo su neke od mogućnosti prestižne Panasonicove plazme. Bez rezervi, Panasonicov model TX-P50VT30E je trenutačno najbolje što kupac može dobiti od jednog TV-a što znači da ujedno postaje i naš referentni model za procjenu svih drugih televizora.

Odabir jednog od 3D načina prikaza slike Model A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz

Panasonic TX-P50VT30E

HDMI ulaz

4 (svi na lijevom boku)

Euro AV SCART

1 (RGB) -

Kompozitni video

Analogni stereo audio ulaz/izlaz

1/-

Slušalice

USB

3,5 mm PC audio ulaz

Utor za memorijske kartice (SD) Analogni RGB PC (15 pin mini D-sub) RS-232

Optički digitalni izlaz

Common interface

Mrežni priključak

Antenski priključak

Satelitski priključak

Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike Blu-ray Memorija TV prijamnika analogna/digitalna Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana

•/• 100/999 127 Full-HD NeoPlasma (G14)

Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike

1080p/24/25/30/50/60Hz

Kontrast normalni/dinamički

-5000000

Brzina matrice Vidljivi kut vertikalno/ horizontalno Videotekst

176/176

24p THX certifikat za sliku 2D/3D

16:9 1920 x 1080

0,001ms

1500 (2.5) • • •/•

600/200 Hz

•/-

Formati slike

Auto/16:9/14:9/Just/4:3/Zoom1-2-3

Pseudo surround zvuk

•

Snaga audio pojačala

2 x 6 W, 1 x 10 W (dubokotonac)

TV prijamnik

analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit

PIP/PAP/PAT

•/•/•

Snimanje na vanjski HDD/SD

•/•

DLNA/WiFi Ready

•/•

Ostalo Dimenzije (Š x V x D) bez stalka / sa stalkom Masa (kg) TV/sa stalkom Info CIJENA

hi-fimedia #86

S-VHS

3 D filtar

Surround modovi

1202 x 733 x 50 mm / 1202 x 768 x 335 mm 23,5 / 27 www.panasonic.hr 17.999 kn

www.hifimedia.hr

TEST MARANTZ SR 7500

Napredna tehnologija za vrhunski zvuk i sliku V

eć na prvi pogled vidi se pomalo drugačiji i ozbiljniji pristup dizajnu. Uspješni dizajn Marantzove hi-fi serije uređaja, prenesen je i na ovaj receiver. Prije svega, receiver odiše osjećajem elegancije i ozbiljnosti zaobljenim i debelim stranicama prednje ploče. Dva velika okrugla gumba kontrole (izlazna kontrola zvuka i kontrola ulaza), s kombinacijom imitacije brušenog aluminija prednje ploče i potpuno skrivenim funkcijskim kontrolama, te retro okrugli displej u sredini razlikuju ga od ostalih proizvođača receivera. Okrugli displej prikazuje brojkama izlaznu razinu zvuka i koji je izvor zvuk uključen (npr. Blu-ray) bijelom svjetlošću, dok rub kruga displeja svijetli plavičastom bojom. Displej se može prema potrebi isključiti, ali plavičasta svjetlost oko displeja uvijek svijetli. Točno ispod okruglog dis-

www.hifimedia.hr

pleja nalaze se vrata koja skrivaju još jedan veliki displej, na kojem se mogu pratiti sva podešavanja receivera, mnoštvo funkcijskih tipki i svi potrebni ulazni priključci, uključujući i jedan ulazni HDMI priključak. Tu je i jedan USB priključak bez kojega se danas ne može zamisliti niti jedan ozbiljniji uređaj. Njime je moguće povezati iPod / iPhone ili USB memorijski uređaj, te reproducirati audio datoteke (WMA, MP3, WAV, AAC i FLAC) ili JPEG slikovne datoteke (potrebno je čak 14 sekundi za svaku slijedeću sliku - jako sporo). I odostraga Marantz se pobrinuo da ne nedostaje baš niti jedan važan priključak. Uz mnoštvo A/V priključaka, tu je 5 ulaznih HDMI-ja i 2 izlazna, svi u verziji 1.4, što receiveru omogućuje nesmetanu reprodukciju 3D sadržaja s Blu- ray playera. Pomoću 2 HDMI izlaza moguće

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

Ugrađeni Anchor Bay 10-bitni video procesor četvrte generacije pokazuje svu svoju video snagu u obradi bilo kojeg ulaznog video materijala. Najviše će pokazati na video materijalima koji nisu HD kvalitete, dok s HD materijalima čini sliku nešto mekšom, što stvara prirodniji i vjerniji prikaz

je istovremeno priključiti, na primjer, dva LCD TV-a i projektor, a jedan od njih podržava i značajku Audio Return Channel (ARC). Receiver podržava 11.1 kanalni surround, pa ne treba čuditi čak 11 pari zvučničkih priključaka. Koristeći dodatne prednje visinske i prednje široke kanale u suroundu, Audyssey DSX obrada zvuka omogućuje jedan dodatni zvučni doživljaj. No za to treba dokupiti još 2 para zvučnika, te ih pod pravilnim kutem smjestiti u odnosu na standardne prednje kanale (L + C + D), a što zahtjeva dodatni prostor u sobi. Interesantan je i M-X Port, koji omogućuje priključivanje bežičnog receivera (RX 101), te se na taj način dobiva mogućnost priključivanja i reprodukcije zvuka sa svih kompatibilnih Bluetooh uređaja (računala i mobiteli), koji podržavaju A2DP specifikaciju.

hi-fimedia #87

TEST MARANTZ SR 7500

Početni On screnn grafički prikaz izbornika

Dodatna podešavanje slike

Unutrašnjost receivera također skriva impozantne elektroničke karakteristike i mogućnosti. Višekanalno pojačalo ima snagu od 7 x 125 W na 8 Ohma, Marantzov HDAM (Hyper Dynamic Amplifier Moduli) sklop s lakoćom može reproducirati HD audio zvuk, 400MHz Sharc procesor obrađuje sva HD audio dekodiranja zvuka, uključujući Audyssey DSX i MultEQ XT kalibraciju, Anchor Bay 10-bitni video procesor četvrte generacije podiže bilo koji video signal na HD rezoluciju od 1080p, M-DAX 2 sklop (Marantz Dynamic Audio Expander ver.2), vraća punu vjernost sažetog zvuka iz MP3 ili WMA glazbenih datoteka. Osim najnovijih HD surround dekodera (Dolby True HD, DTS HD Master Audio, Dolby Digital Plus), tu je i prošireni Dolby Pro Logic IIz i Audyssey DSX obrada zvuka. Podešavanja SR 7005 su vrlo jednostavna, iako ima zaista puno postavki. Tome su pridonijeli vrlo pregledni On screen grafički izbornici. Slika podignuta na HD rezoluciju od 1080p, a reproducirana kroz HDMI izlaz izgleda jako dobro, čak ako je reproducirana iz analognih izvora, a dodatno se mogu popraviti neki parametri slike. Tu je 6 osnovnih parametara slike: kontrast, svjetlina, jačina boje, nijansa boje, DNR redukcija šuma u slici i Enhancer. S obzi-

rom da receiver ima automatsku kalibraciju zvuka te Audysseey algoritam za ispravno podešavanja svih parametara surround zvuka u sobi, neće biti puno razmišljanja ili nedoumica oko podešavanja zvuka. Zgodno je što su podešavanja udaljenosti slušatelja od zvučnika napravljena vrlo precizno, pa se udaljenost mjeri u koracima od samo 1 cm. Za sve one koji misle da treba još nešto "popraviti", moguće je naknadno svaku postavku promijeniti (čak i equalizer postavke za svaki kanal), iako za to baš i nema neke velike potrebe, jer automatika zaista dobro odrađuje svoj "posao". Na kraju kalibracije korisnik ne samo da može dobiti ispis na ekranu TV svih podešenih parametara, nego se može dobiti i grafički prikaz equalizacije svakog pojedinog zvučnika (parametrički equilajzer ima 9 različitih frekvencija za podešavanje u rasponu od 20 dB do + 6 dB), što je zaista odlično. Bilo bi dobro da se prije podešavanja, receiver obavezno nadogradi novim softverom. Nadogradnja preko Interneta traje prilično dugo (39 minuta), receiver se tada isključuje i prelazi u stanje mirovanja, a jedino ostaje uključen displej ispod poklopca na prednjoj strani (On screen grafički prikaz na TV ekranu također nije tada u radu), na kojem se prati sve što se događa u procesu nado-

hi-fimedia #87

Audyssey automatska kalibracija zvuka

Kontrole podešavanje zvuka u zoni 2

gradnje na receiveru. Receiverom se može upravljati zvukom i slikom u dodatne dvije sobe, a u svakoj sobi se može podesiti čak 10 različitih parametara za zvuk (npr. jačina izlazne kontrole zvuka, bas, treble, itd.), neovisno o drugoj. Mrežni priključak osim nadogradnje receivera novijim softverom, služi i za slušanje Internetskih radijskih postaja (vTuner), a moguće je otići na Internet servise Napster (online glazbeni dućan), Last.fm (glazbena

usluga koja prati što slušate i preporučuje vam što je najbolje u vašem žanru glazbe) i Flickr (pregledavanje različitih slika). SR 7005 također ima i DLNA protokol (podrška za DLNA1.5, Windows 7), što znači da korisnik može slušati glazbu ili pregledavati fotografije, pohranjene na bilo kojem umreženom računalu.

Daljinski upravljač

Pomalo veliki i duguljasti daljinski upravljač posjeduje čak 66 različitih funkcijskih tipki. Bez obzira na to, funkcijske tipke su vrlo intuitivno poredane. Na samom vrhu se nalazi maleni i čitljivi LCD displej, na kojem se ispisuju samo najosnovnije funkcije (npr. Blu-ray, DVD, itd.). Na desnom rubu daljinskog upravljača se nalazi tipka kojom se uključuje pozadinsko osvjetljenje, koje osvjetljuje baš sve funkcijske tipke i sam LCD, što treba pohvaliti. Daljinski upravljač posjeduje već memorirane kodove drugih tvrtki. Ako se, kojim slučajem, u bazi kodova i ne pronađe određeni uređaj, moguće je prenositi svaku određenu funkcijsku tipku iz toga daljinskoga u Maratzov daljinski upravljač. Kako bi upotpuwww.hifimedia.hr

TEST Model Surround modovi THX Ultra 2/ THX Surround EX Neural THX 5.1 DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Audyssey DSX Logic 7 / VMAx Circle Surround l/II Reprodukcija surrounda kroz slušalice Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio)/MP3 A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Ulaz za memorijske kartice Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par)/B set Vrsta zvučničkih priključaka Boja zvučničkih priključnica AC strujni priključak A-BUS priključak A-BUS 24 V izlaz Daljinska kontrola ulazno/izlazna Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 DAB iPod (The Bridge) mrežni priključak USB RS-232 M-Xport Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala/zona 2/ svi kanali Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet Video čip Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa Info CIJENA

www.hifimedia.hr

Marantz SR 7500 - /•/•/•/• •/• •/•/•/•/• •/• • • • •/• • • • • • • • • / SD 4/3 4/2 (jedan za zonu 2) 5/2 7/4 2/1 2/• 2/1 7.1/7.1 (dupli subwoofer izlaz) • crna/crvena 13 • •/•/•/-/• • • • •/• •/•//• • 192 kHz/24 bit Sharc 32-bit 40/60/80/90/100/110/120/150/20 0/250 Hz 11/-/11 •/•/•/• Anchor Bay 10-bit • •/• • • (9-područja) 56 440 x 187 x 406 mm 13 kg www.sonusart.hr 12.750 kn

nio svoju svestranost, daljinski ima i Macro naredbe, pomoću kojih je pritiskom samo na jednu programiranu funkcijsku tipku moguće pokrenuti čak 10 različitih operacija (npr. pritiskom na određenu funkcijsku tipku može se uključiti receiver, TV, Bluray, itd.).

Slika i zvuk

Ugrađeni Anchor Bay 10-bitni video procesor četvrte generacije pokazuje svu svoju video snagu obrađujući bilo koji ulazni video materijal, neovisno da li slika putuje iz kompozitnog, komponentnog ili HDMI izlaza u receiver. Naravno da će punu snagu pokazati na video materijalima koji nisu HD kvalitete (pročišćuje sliku i daje joj više detalja, s bogatim prikazom boja), dok s HD materijalima, čini sliku nešto mekšom, što stvara prirodniji i vjerniji prikaz. Kod slušanja zvuka u stereo modu, obavezno se preporuča slušati s uključenom Pure audio funkcijom (direct mod također nije loš), jer je tada zvuk potpuno pod kontrolom i daje vjeran prikaz zvučne slike. Srednjotonsko i visokotonsko područje je tečno i čisto reproducirano, a bas područje je nešto mekanijeg karaktera. Ono što svakako zaslužuje pohvalu je odlično ocrtavanje zvuka po dubini i širini prostora. Čak se raspoznaje i osjeća "visinska" komponenta zvuka, što je odlika samo malog broja receivera na tržištu u ovome cjenovnom razredu. Ukupno gledajući, vrlo odmjeren i stabilan zvuk stereo moda. Surround je priča za sebe i oni koji imaju mogućnost (čitaj prostora) postavljanja bilo kojeg "dodatnog" prednjeg zvučnika (visinki ili široki), dobiti će jedno novu dimenziju zvuka prostora na prednjoj sceni. U "normalnoj" 5.1 ili 6.1 surround reprodukciji, zvukovi su u svim kanalima vrlo dobro reprezentirani, a i ovdje se treba pohvaliti iznimno dobra prezentacija i osjećaj dubinske zvučne slike. Stražnje kanale sam bez obzira na automatsku kalibraciju, morao dodatno utišati jer su za nijansu bili prejaki. Nakon toga i zadnja surround scena je bila iznimno jasna, čista s ogromnim prostorom iza slušatelja. Bas frekvencije su i ovdje bile mekšeg karaktera, ali se poslije nadogradnje rece-

ivera s novim softverom, bas drastično promijenio. I dalje je zvuk bio nešto mekanijeg karaktera, ali s posve novom i boljom kontrolom zvuka, gdje je svaki snažan udar zvuka imao točno određeno i odmjereno mjesto u cjelokupnoj surround zvučnoj slici. U svakom pogledu surround zvuk je definitivno nešto što ovaj Marantzov receiver izdvaja u odnosu na druge proizvođače receivera. Treba još spomenuti da je surround zvuk moguće pustiti i kroz slušalice (Dolby Hedphones), pa će svi korisnici koji ne mogu u noćne sate uživati u gromoglasnom zvuku preko zvučnika, moći uživati u surroundu preko slušalica.

Zaključak

Marantzov surround receiver SR 7005, nije dobio samo novi i prepoznatljiv vanjski izgled, nego mnoštvo korisnih i kvalitetnih unutarnjih "osobina". Odlična opremljenost raznim priključcima, mnoštvo naprednih surround dekodera (DPL IIz i Audyssey DSX), jednostavno podešavanje cijelog sustava, te jako dobar stereo i surround zvuk, sigurno opravdava njegovu cijenu. Ona sigurno neće predstavljati nikakav problem potencijalnim korisnicima, kojima je isključivo cilj kvalitetan i izgledom moderan surroud receiver. Marantz SR 7500

 Plus  Dizajn  Surround i stereo zvuk  Prostornost zvuka u surround

i stereo modu  DPL IIz i Audyssey DSX dekoderi  Slušanje surrounda kroz slušalice  Opremljenost raznim A/V priključcima  Anchor Bay video procesor  Slušanje radijski postaja preko Interneta  Daljinski upravljač Prava 

šteta što nema THX mod

hifimedia

Marantz SR 7500

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

100

UKUPNO 0

hi-fimedia #87

TEST PHILIPS HTS 09140

Soundbar kojem ne treba dodatni AV uređaj HTS 9140 nije samo elegantan i praktičan surround zvučnik, već svestrani A/V uređaj koji reproducira većinu komprimiranih i nekomprimiranih video formata, uključujući i Blu-ray s mogućnošću reprodukcije 3D video sadržaja p i š e : D u b r a v k o To p l a k

oundbarovi svakim danom postaju sve zanimljiviji surround uređaji, jer svaki novi model donosi niz novih i korisnih mogućnosti. Jedan od takvih je i Philipsov soundbar oznake HTS 9140. Uz klasičnu postavku centralne jedinice (sadrži više zvučnika, koji su usmjereni prema slušatelju i bočnim zidovima za stvaranje surround zvučnog doživljaja), vanjskog subwoofera, sadrži u sebi i Blu-ray player. Soundbar je vrlo elegantnog dizajna (napravljen da se postavlja ispod TV ekrana veličine od 102 cm na više), kombinira srebrni brušeni aluminij kućišta s crnim rupičastim metalnim pokrovom prednje ploče, ispod kojeg su smješteni zvučnici. Zvučnika je ukupno 6 (po 3 se nalaze na lijevoj i desnoj strani),

a svaki je malo pomaknut u stranu u odnosu na onog drugog, kako bi se dobilo šire zvučno polje. Ovakav raspored omogućuje dobivanje zvuka stražnjih surround kanala, iako zvuk dolazi sprijeda. Naravno, zvuk se odbija od bočnih stranica zida i tako simulira stražnji zvuk, koji u uobičajenom 5.1 kanalnom sustavu dolazi iz zvučnika postavljenih iza slušatelja. Na vrhu soundbara se nalaze funkcijske tipke osjetljive na dodir i tzv. slot-in ulaz za Bluray pogon u kojeg se Blu-ray medij umeće okomito. S prednje strane se nalazi i maleni LCD displej na kojemu se mogu pratiti osnovni podaci soundbara i bilo bi bolje da je malo veći i s jačim intenzitetom osvjetljenja, kako bi se podaci s veće udaljenosti mogli bez problema čitati i na dnevnom svjetlu.

Opremljenost soundbara priključcima je vrlo dobra, tu su ulazna optička/koaksijalna digitalna audio veza, mrežni priključak, USB, Wi-Fi (mora se dokupiti WUB1110 Wi-Fi USB adapter), 3,5 mm ulaz, priključak za iPod postolje (dodatna kupnja - DCK3060). Za bas frekvencije koristi se odvojeni subwoofer povezan kabelskom vezom, a kućište je napravljeno u crnoj klavir boji, što pridonosi njegovom elegantnom izgledu. Subwoofer nije izveden u aktivnoj formi (ne sadrži ugrađeno pojačalo u sebi), što bi mu omogućilo još bolji i stabilniji rad sa bas frekvencijama. Logika i izgled On screen grafičkog prikaza istovjetna je cijeloj seriji Philipsovih Blu-ray uređaja, s manjim izmjenama nekih funkcija. U dosta izbornika i podizbornika

PREPORUKA

TEST za podešavanje različitih parametara Blu-raya najvažnije je ispravno podesiti surround parametre koji uključuju od kakvog je materijala bočni zid od kojeg će se zvuk odbijati prema slušatelju, te tako simulirati stražnje surround kanale, podesiti udaljenost soundbara od slušatelja, udaljenost od stražnjeg zida, ako soundbar nije postavljen na njega i slično. Za slikovni dio ponuđene su samo već tvornički memorirane postavke slike (standard, vivid, cool, action, animation). Za 3D Blu-ray prikaz slike treba uključiti funkciju "Auto” (izbornik Video Blu-ray video - Auto), kako ne bi bilo nikakvih problema s 3D reprodukcijom. Obavezno treba nadograditi i novu verziju softvera za najbolji slikovni i zvučni rezultat iz ovog soundbara (stara verzija 49.01 - nova 51.01), i to je u našem slučaju prošlo glatko. Kada se podese sve postavke za mrežni priključak, Philips nudi dva različita pristupa priključivanja na Internet. Prvi je naziva Net TV, a koristi već unaprijed podešene Internetske sadržaje kao npr. YouTube, Picasa, Twitter, Facebook, Dailymotion itd., kao što to koriste i ostali proizvođači AV

opreme. Ali Philips nudi i još nešto više i bolje od toga, a to je uobičajeno priključivanje na bilo koju Internet stranicu, što svakako treba pohvaliti, jer sada uz ovaj soundbar više ne treba upotrebljavati osobno računalo u te svrhe. www.hifimedia.hr

Daljinski upravljač također slijedi svu eleganciju centralne jedinice. Kako je to već uobičajeno, Philips gotovo na svim svojim proizvodima koristi istovjetan daljinski upravljač. U ovom slučaju to znači vrlo elegantan, privlačan i neobičan elipsasti oblik daljinskog upravljača glatkih površina. Njegova prepoznatljivost i neobičnost, vidljiva je i po centralnoj dvostrukoj "okrugloj” kursorskoj tipki. Na ovu najčešće upotrebljavanu tipku, korisnik se mora priviknuti, jer koliko god se ona činila dobro i logično napravljena, u praksi ipak mogućnost slučajnog pritiskanja unutarnje umjesto vanjske tipke, odnosno obrnuto.

Glavni izbornik

Slika i zvuk

Glatka i nesmetana reprodukcija AVHCD, MPEG 1/2/4, DivX Ultra, WMV, MKV kroz USB priključak s vanjskog HDD diska ugodno iznenađuje. Slika je bila zaista dobra, a ozbiljna zamjerka ide neprikazivanju hrvatskih znakova (č,ć,đ, itd.) u titlovima. Za pohvaliti je i odličnu raspodjelu brzinu "premotavanja" slike, čak do 100 x brže na MKV materijalima, ali ne i na Bluray ili DVD materijalima - tamo je sve uobičajeno. Slika s DVD medija imala je nešto "mekaniji” izgled, što je doprinijelo dobrim zaglađivanjem rubova predmeta, pa pojava nazubljenosti nije bila primjetna. Boje su bile nešto manjeg intenziteta nego što bi to trebalo biti, a šum u slici gotovo da nije primjetan. Na Blu-ray materijalima slika je dobila potrebni sjaj i punoću. Jaggies test na Blu-rayu također je pokazao vrlo dobre rezultate, iako je vidljivo manje zamućenje na slici kod brzih kretnji i pokreta. Blu-ray slikovno iskustvo Philipsov soundbar diže na višu razinu od onog što konkurencija nudi. Mogućnost 3D prikaza čini ovaj soundbar još vrijednijim. Stereo zvuk je prilično dobro reproduciran, a najjasnije je zvučalo srednjotonsko područje, dok su visoki tonovi pomalo zatvoreni. Kao što se moglo i pretpostavljati, pasivni subwoofer imao je određenih "problema”. Prvo, bas frekvencije su bile prejake, pa je bilo potrebno smanjiti intenzitet zvuka basa za čak 3 dB kako bi bio u ravnoteži s ostatkom spektra. U kritičnim trenucima basu je nedostajalo kontrole i čistine, iako je to bilo manje primjetno u stereo modu. Surround zvuk može biti vrlo dobar, ako se ispravno namjeste sve postavke soundbara. Kada zvuk u većem i

Neka podešavanje soundbara

Izgled Net TV

Brzina prematanja pod slikom od 100 x na MKV materijalima hi-fimedia #86

TEST PHILIPS HTS 09140 Model Sustav zvuka 2.1/5.1/7.1 Snaga sustav u Watima 8/6 Ohma Ugrađeni zvučnici (visoki / srednji) Ugrađeni zvučnik u subwoofer Frekvencijski odaziv sustava audio ulaz dodatni pribor

jačem intenzitetu treba biti reproduciran u zadnjim kanalima (ovisno o materijalima), stvarno se osjeća kao da dolazi iza slušatelja, ali nema onu prostornu dubinu, kao kada se surround zvučnici stvarno nalaze iza slušatelja. Zvuk je vrlo širok na prednjoj strani i slušatelj dobiva dobru zvučnu kulisu, ali i ovdje nedostaje dubinske perspektive, što je gotovo mana svih soundbar uređaja. Philipsova Ambisound tehnologija doprinosi multi-kanalnom surround zvuku iz prednjih zvučnika. Pristojan stereo i surround zvuk bio bi bolji kada bi subwoofer bio aktivan.

Zaključak

Philipsov HTS 9140 odlično je opremljen soundbar, a svojim modernim i elegantnim dizajnom uklopit će se u bilo koji interijer. Ugrađeni Blu-ray s 3D opcijom je ono što ga drži u prednosti nad ostalim proizvođačima soundbara i korisniku pruža maksimum koji se može očekivati od jednog ovakvog uređaja. Jednostavno, sve je tu i isključuje potrebu za dodatnim vanjskim A/V uređajem.

Philips HTS 09140  Dizajn  Ugrađeni Blu-ray plejer  Reprodukcija 3D materijala

s Blu-raya  Čita MKV i DivX Ultra materijale  Ugrađeni Dolby ThruHD i DTS HD Master Audio surround dekoderi  Spajanje na bilo koju Internet stranicu (npr. www.....)  Philips Net TV  DLNA  Jednostavna instalacija i puštanje u pogon  Ne

pokazuje č,ć,ž,dž,ž, dijakritičke znakove u podnaslovima na DivX i MKV materijalima  Slabo osvjetljenje displeja na uređaju  Subwoofer nije aktivan

hifimedia

Philips HTS 09140

SURROUND 0

STEREO 0

OPREMLJENOST 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

TEST Philips HTS 09140 •/ - / --- ukupna snaga od 500 W (RMS) 64 mm x 6 165 mm centralna jdinica150 Hz-20 kHz/ subwoofer 20 Hz- 150Hz 1 stereo RCA HDMI kabel,zidni nosaći/ kabel za subwopofer -/-/•/•/•/• •/• •/-/•/-/•/• -

• • • (kontrola stanice) -/• -/-/• -/• (verzija 1.4) •/•/•/-/• • (PAL/NTSC) • • (5 parametra ali već tvornički uprogramiranih) 12 Bit/150Hz 24 bit/96 kHz • (9 već tvornički postavljenih parametara zvuka) • (40 memorija) • • •

Radijski prijamnik 3D reprodukcija slike AmbiSound Net TV i Internet Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start 23 sekunde BD disk 19 sekundi DVD 13 sekundi CD 12 sekundi Ostalo Dimenzije satelita/centar/subwoofera (širina x - / C12955 x 155 x 96 / 196 x 397 x 342 visina x dubina u mm) Težina satelita/centra (kg) -/ 6,6 Težina subwoofera (kg) 6,03 Info www.philips.hr CIJENA 7.299,99 kn

hi-fimedia #86

www.hifimedia.hr

nesenim ku

2.590,00 kn Cijena s do

SA 7003 Marantz SACD player jena Redovna ci 5.250,00 kn nom po

3.900,00 kn

©arengradska 1, Zagreb / T +385 1 4813 025 info@sonusart.hr www.sonusart.hr

Donosioc ovog kupona ostvaruje popust u vrijednosti od 1350 kn na kupovinu Marantz SA 7003.

nesenim ku

Cijena s do

760 kn Kupon Vrijedi do 01.12.2011.

810 kn

Donosioc ovog kupona ostvaruje popust u vrijednosti od 810 kn na kupovinu Marantz SR 5023.

SR 5023 Marantz iver Stereo rece jena Redovna ci 3.400,00 kn nom

Kupon

2.990,00 kn

Vrijedi do 01.12.2011.

nesenim ku

Cijena s do

1350 kn

CR 503D/USB Marantz- PoM lo/radio/C Ëa ja sustav Mini Stereo jena Redovna ci 3.750,00 kn ponom

Kupon

Izreæite kupone s desne strane oglasa, iskoristite ih do 01.12.2011. godine, i ostvarite znaËajan popust prilikom kupovine navedenih Marantzovih ureaja.

Vrijedi do 01.12.2011.

Iskoristite priliku koju smo namijenili samo vama!

Donosioc ovog kupona ostvaruje popust u vrijednosti od 760 kn na kupovinu Marantz MCR 503.

Samo za Ëitatelje HIFI medije!

TEST PANASONIC BDT 310

Blu-ray player s pretvorbom 2D u 3D sliku Unutar malih dimenzija BDT 310 pruža puno kroz svoje značajke. Prije svega tu je vrlo dobra 2D-3D pretvorba slike, jako dobra Blu-ray i DVD slika, DLNA Viera Cast sa Skype funkcionalnosti, dvostruki HDMI izlaz p i š e : D u b r a v k o To p l a k

Panasonic DMP-BDT 310  Potpuna HD 3D reprodukciju  2D-3D-u slikovna pretvorba  Vrlo kvalitetna DVD i Blu-ray

slike

reprodukcija Cast sa Skype funkcionalnosti  Dvostruki HDMI izlaz  Podrška za MKV i DivX HD reprodukciju  Nema ugrađenu memoriju za BD Live  Viera

hifimedia

Panasonic DMP-BDT 310

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

Novi izgled glavnog izbornika

hi-fimedia #87

ao što je to već praksa kod Panasonica, njihov novi 3D Blu-ray player oznake DMP-BDT 310 (zamjena za prošlogodišnji model DMP-BDT300), slijedi trend kućišta malih dimenzija, a kod BDT 310 posebno je to vidljivo kod dubine od samo 185 mm. Crna zrcalna prednja ploča također nije ništa neobično, kao i to da se cijeli prednji panel spušta prilikom izlaska Blu-ray ladice iz kućišta. Novina je postavljeni touch-free senzor pokreta, na vrhu kućišta. Tako je za otvaranje i zatvaranje ladice diska potrebno samo mahnuti prstom ili rukom preko senzora. Nije revolucionarno, ali izdvaja Blu-ray ovim neobičnim "dodatkom" iz mnoštva drugih Blu-ray playera na tržištu. Ispod padajućeg prednjeg poklopca skrivene su neke osnovne funkcijske kontrole, SD utor (prihvaća SDHC i SDXC, a reproducira snimke u 3D s fotoaparata i kamkordera), USB priključak i LCD zaslon. Zadnja strana se može, uz uobičajene AV priključke, pohvaliti i dvostrukim HDMI priključkom, oba u verziji 1.4, što je vrlo važno za sve one koji nemaju najnovije receivere opremljene za 3D prikaz. Tako će korisnik jednostavno moći priključiti direktno jedan izlaz iz Blu-

raya u TV-e koji ima podršku za prikaz 3D slike, a drugi HDMI priključak će koristiti za priključivanje na receiver, te tako dobiti mogućnost slušanja zvuka iz najnovijih HD surround dekodera. Bez obzira na njegove male dimenzije, DMP-BDT 310 sadrži mnoštvo korisnih mogućnosti: Skype (mora se dodano kupiti web kamera), iPhone kontrola, DLNA umrežavanje (može pregledavati video, glazbu i fotografije s računala na Windows 7 platformi), Viera Cast (Internet portal omogućuje pregledavanje YouTubea, Picase, Twittera…), Wi-Fi, a možda je najinteresantnija funkcija pretvorbe 2D slike u 3D sliku, o kojoj će nešto više biti riječi kasnije u tekstu. BDT 310 također nudi potpuno redizajniran On screen grafički prikaz glavnog izbornika, koji u strukturi pojedinih izbornika nije bitno promijenio odličnu kontrolu iz prijašnjih serija. Ikone glavnog izbornika su postavljene u "križ" i sada nije potrebno kod odabira pojedine ikone još jednom (uobičajeno središnja tipka unutar kursorskih tipki na daljinskom upravljaču), potvrditi želi li stvarno korisnik odabrati baš tu ikonu. Kad se označi tako određenu "ikonu" u glavnom izborniku, ona se automatski prebacuje u podizbornik, što je puno brže nego uobičajenim postupkom. Osim uobičajenih podešavanja i mnoštva podizbornika za istaknuti je, s obzirom da player ima mogućnost pretvorbe 2D materijala u 3D, poseban 3D izbornik s kojim se pokušava dobiti dodatna dubinska percepcija s 2D Blu-

ray diskova ili DVD-a. Osim toga, postoji i 3D efekt kontrola, koja omogućuje da korisnik promijeni dubinu slike ili "tip" zaslona, te se time pokušava ukloniti iznenadni rez između gledane slike i okvira u kojem je smješten ekran. Drugi izbornik je također vezan za sliku, ali i zvuk. Slika se tako naknadno može fino podesiti sa čak 7 različitih podešavanja. U istom izborniku su i dodatna podešavanja za zvuk, koja nude 10 različitih zvučnih efekata (namijenjenih za reprodukciju glazbe). Ovo je bilo ugrađeno i na prijašnjim Panasonicovim modelima, ali su na ovom modelu još neki zvučni efekti. U biti, sve se svodi na simulaciju zvuka cijevnih pojačala. Efekt je, naravno, dvojben, ali mnogi će se korisnici vjerojatno poigrati ovim zvučnim efektima. Svi ovi izbornici su vidljivi tek onda kada se u playeru reproducira glazbeni ili filmski disk, a na daljinskom upravljaču treba pritisnuti tipku "dispay", da bi se i pojavili na TV ekranu. Za razliku od starijeg brata BDT 300, novi model BDT 310 očitava CD i DVD diskove 3-4 sekunde brže. Odnosno čak i bez uporabe funkcije „brzi start" Bluray brže postiže vrijeme spremno za rad. Brzina čitanja Blu-ray diskova kod uporabe „brzog starta" isti je kao i na starijem modelu. Daljinski upravljač je doživio neke manje promjene na funkcijskim tipkama nego model BDT 300 i to na bolje. Sada se puno preciznije odabiru neke funkcijske tipke zbog oblika samih tipaka (npr. kursorske tipke su sada odvojene svaka za sebe, što

Uobičajena podešavanja Blu-raya

Dodatne kontrole za poboljšanje slike

Prikaz datoteka s memorijske kartice

www.hifimedia.hr

TEST

doprinosi boljem odabiru samih funkcija), a sve ostale stvari su gotovo identične. Ukratko, ovo je malen i lako upravljiv daljinski upravljač.

Slika i zvuk

Panasonic već duže razdoblje surađuje s holivudskim filmskim studijima u Panasonicovom holivudskom laboratoriju za istraživanje tehnologija za reprodukciju slike, pa ne čudi da su na ovom Blu-ray playeru koristili sva stečena znanja za poboljšani prikaz i obradu slike (P4HD - Pixel Precision Progressive Processing za HD) i to ne samo na 2D prikaz nego i za 3D prikaz slike. Rezultat naravno nije izostao. Reprodukcija DVD je zaista dobra, s odličnim zaglađivanjem rubova predmeta, pa nema govora o bilo kojoj pojavi nazubljenosti na slici. Šuma u slici ima jako malo i gotovo da je nevidljiv, što treba pohvaliti. Naknadnim podešavanjem postavki za sliku, prikaz boja dobiva potrebnu punoću i intenzitet prirodnih boja. Bluray materijali su također odlično reproducirani. Jaggies test player prolazi vrlo dobro, iako je primjetna neznatna nazubljenost linija, kao i nešto mutnija slika na rubovima predmeta koji su u pokretu, ali to je zaista minimalno i jedva www.hifimedia.hr

primjetno. Interesantno je bilo usporediti 2D sliku pretvorenu u 3D, prvo s testirane 3D Plazme, a zatim isto sa samog Blu-raya. Kod prikaza DVD slike, bile su primjetne zaista samo suptilne razlike između plazme i Bluray pretvorbe. Tako je isti materijal pretvorbom 2D-3D u Blurayu u odnosu na plazmu, prikazivao samo na nekim scenama neznatno primjetna preklapanja kod bijelih i tamnih područja na slici. Da bi ovo uočili, trebate imati zaista "dobro" oko i znati što trebate gledati na pojedinom filmskom materijalu. Podrška za MKV materijale kao i DivX HD također daje impresivne slikovne rezultate, ali ovdje će ipak sve ovisiti o tome koliko je dobro originalni snimljeni materijal pretvoren u neka od ta dva formata. Zvukovno BDT 310 daje vrlo čiste visoke tonove, a srednjotonski dio je jasan i dobro naznačen. Bas područje je nešto jačeg intenziteta zvuka u odnosu na ostale tonske spektre. Stereo efekt je prilično dobro prezentiran, što se ne može reći i za dubinsku perspektivu zvuka. Oni koji su više audiofilski orijentirani, zamjerit će primjetnu malu nedefiniranost ukupnog zvuka u zahtjevnijim glazbenim materijalima. No u globalu, player zadovoljava prilično brzim i dinamičnim zvukom, te čistim srednjo-

tonskim i visokotonskim područjem. U surroundu se potvrdilo sve što je i u stereo modu bilo dobro. Na žalost, malena dubinska perspektiva prostora i još mekaniji bas u surroundu, ne daju neke impozantne surround zvučne rezultate.

Zaključak

Iako malen svojim dimenzijama, Panasonic DMP-BDT 310

Blu-ray player pruža izuzetno puno svojim značajkama. Prije svega tu je vrlo dobra 2D-3D pretvorba slike, jako dobra Bluray i DVD slika, DLNA Viera Cast sa Skype funkcionalnosti, dvostruki HDMI izlaz itd.. U svakom pogledu, DMP-BDT 310 se nema baš što puno zamjeriti (eventualno zvuk u surrroundu), obzirom na cjenovni razred, što će sigurno privući mnoge korisnike.

Model Panasonic DMP-BDT 310 Optički digitalni izlaz (TosLink) • Koaksijalni digitalni izlaz Stereo audio izlaz • Kompozitni video izlaz • Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) S-Video izlaz HDMI 2 ( verzija 1.4) RSC 232C Daljinska kontrola Audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) -/Mrežni priključak • USB 2 (1 prednji /1 zadnji služi za bežićni priključak) Utor za memorijske kartice • Dodatni pribor Video digitalno/analogni pretvarač 148.5 MHz / 12-bit Audio digitalno/analogni pretvarač 192 kHz/24 bit Progressivan scan • (PAL/NTSC) Video scaler • Mogućnost podešavanje slike • Ostalo Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start 16 sekundi / 1 sekunde BD disk 12 sekunde DVD 14 sekundi CD 13 sekundi Dimenzije (Š x V x D) 430 x 35 x 185 mm Masa (kg) TV/sa stalkom 1,6 Info www.panasonic.hr CIJENA 2.499 kn

hi-fimedia #87

TEST PIONEER VSX-1021

Novi standardi u klasi Izvrsnim sustavom za kalibraciju, mogućnošću da se njime upravlja preko iPhona/iPada, odličnim stereo i surround zvukom, svestranošću u opcijama spajanja i slikom baziranom na Anchor Bay čipu, Pioneer je s ovim receiverom postavio nove standarde u cjenovnoj klasi p i š e : D u b r a v k o To p l a k

eć kod raspakiravanja novog Pioneerovog receivera bilo je jasno da nudi nešto više nego drugi uređaji u klasi. Dodatni pribor koji dolazi uz receiver, uz uobičajeni mikrofon za kalibraciju sustava, sadrži AVNavigator CD-ROM disk i iPod kabel pa više nema potrebe za kupnjom dodatne priključne stanice za iPod / iPhone / iPad kao kod drugih proizvođača receivera. VSX1021 ne razlikuje se puno od ostalih receivera na tržištu, ali će prilično veliki i čitljivi displej odmah upasti u oči. Osnovne funkcije na njemu

su vidljive čak i s veće udaljenosti, što je svakako pozitivna karakteristika. U sredini ispod displeja, pod poklopcem, skriveni su priključci prilagođeni zadnjim tehnološkim trendovima, a uključuju mikrofonski ulaz za kalibraciju, 1 RCA za iPod, USB (moguće je priključiti USB memorije ili USB tipkovnicu) i 1 HDMI priključak. Na zadnjoj strani se, uz analogne priključke, nalazi veliki broj digitalnih priključaka koji uključuju 5 HDMI (verzije 1.4), 2 koaksijalna, 2 optička Toslinka, a tu je i mogućnost priključivanja vanjskih uređa-

ja s Bluetoothom (potrebno dokupiti AS-BT 100 ili AS BT 200 adapter), ili priključivanje na bežični LAN (potrebno dokupiti AS WL300 LAN pretvarač). Jedna od novijih značajki ovog receivera je upravo ta da koristi Bluetooth vezu. Za one koji imaju iPhone, iPod Touch ili iPad uređaj, potrebno je besplatno preuzeti Pioneerov ekskluzivnu Air Jam aplikaciju koja omogućuje dijeljenje glazbe između maksimalno 4 Apple uređaja. Kada se bežično priključi neki od uređaja s receiverom, moguće je odabrati pjesmu iz uređaja, pogledati popis pjesama na svakom uređaju, te ih razmjenjivati, izraditi novi popis naslova, itd. i sve te glazbene materijale bežično preslušavati na receiveru. Naravno da je tako moguće priključiti i Blackberry, Android smartphone ili bilo koji drugi Bluetooth izvor npr. kao što su prijenosna računala, što čini ovaj receiver vrlo svestranim. Uz sve to, Pioneer nudi AIR Retriever tehnologiju koja audio zvuk preko Bluetootha približava kvaliteti zvuka sa CD-a. Osnovnim parametrima receivera pripadaju višekanalno pojačalo snage od 7 x 150W na 6 oma što je dovoljno snage za pokretanje i velikih zvučničkih kutija, svi najnoviji HD surround dekoderi uključujući i najnoviji Dolby Pro Logic IIZ (uključuje prednje visinske kanale), 15 različitih DSP modova koji simuliraju određene prostorne zvukovne karakteristike, DLNA 1,5 certifikacija omogu-

ćuje nesmetano preslušavanje MP3, AAC, WMA, WAV, FLAC datoteka s računala, laptopa ili smartphonea na receiveru, slušanje surrounda kroz slušalice, itd. On screen grafički prikaz izbornika na TV-u na prvi pogled ne izgleda bogato i raskošno, jer prevladavaju samo crna/siva i plava boja, ali to ne smeta podešavanju parametara receivera. Potrebno je samo malo “zaviriti” u mnoštvo podizbornika i sva će podešavanja i postavke biti sasvim jasne. Očigledno je najveća pažnja posvećena poznatoj Pioneerovoj MCACC kalibraciji zvuka. Pioneerov novi Multi-Channel Acoustic Calibration sustav (MCACC) pruža gotovo studijsku kvalitetu i test je pokazao da se obavezno preko kalibracijskog mikrofona podesi kompletan surround zvučnički sustav. Upozoriti treba sve one koje imaju 6.1 surround sustav, da obavezno mora biti priključen lijevi, a ne desni stražnji surround zvučnik na zvučničkim terminalima, jer automatski postupak kalibracije neće moći proći do kraja procesa, nego će korisnik u jednom trenutku morati posegnuti za manualnim podešavanjem stražnjeg centralnog surround zvučnika. Cijeli postupak automatske kalibracije traje 5,27 minuta i moram priznati da je MCACC kalibracija sustava jedna od najboljih koje sam do sada susreo. Gotovo da nije bilo što naknadno ispravi-

PREPORUKA

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

TEST

Izgled glavnog izbornika ti u postavkama, s obzirom da su svi parametri bili gotovo savršeno točni. Pohvaliti treba i odlično podešavanje udaljenosti slušatelja od zvučnika, koje se podešava u finim pomacima po 1 cm od 1cm do 9 m. MCACC auto-kalibracija sustava također podržava i Dolby ProLogic IIZ visinske kana-

www.hifimedia.hr

Automatska MCACC kalibracija sustava le, pa niti s time neće biti baš nikakvih problema. Za one kojima grafički prikaz na ekranu nije dovoljan i žele sve pratiti na svome računalu, tu “nastupa” priloženi AVNavigator CD-ROM disk, koji će omogućiti da se preko mreže računalo poveže sa receiverom (radi na Windows platformi). Tako se dobi-

Izgled iPad 2 aplikacije

va uputstvo za uporabu u elektroničkom obliku, grafički prikaz svih parametara receivera, tekstualno objašnjenje kako treba priključiti određeni priključak (Wiring Navi), nadogradnja novim softverom i slično. Interesantan je grafički izgled grafikona poslije i prije MCACC kalibracije, koji je moguće vidjeti u 2D/3D prikazu (3D prikaz daje mogućnost okretanja slike grafikona oko svoje osi lijevo-desno/ gore-dolje). Daljinski upravljač je vrlo duguljast i sadrži čak 64 malene funkcijske tipke, što će možda predstavljati problem svima onima koji imaju nešto deblje prste. Osim toga, niti jedna tipka nema nikakav vid pozadinskog osvjetljenja, što može stvarati probleme. No u Pioneeru su mislili i na to još jednom inovacijom. iControlAV2 aplikacija rješava u potpunosti gore spomenuti problem, jer pomoću nje je omogućeno kontroliranje svih parametra receivera pomoću iPod ili iPad 2 uređaja i to na daleko jednostavniji način, nego pomoću uobičajenog daljinskog upravljača. Prvi iControlApp bio je vrlo ograničen u svojim mogućnostima i razvijen za iPhone (umjesto iPad), ali iControlApp2 je sada vrlo svestran i poboljšan dodatnim mogućnostima. Sve kontrole iControlAV2 app u potpunosti su redizajnirane i sadrže sve - od osnovnih funkcija kontrole zvuka, odabira pojedinog ulaza, naprednih značajki kao što su EQ podešavanja, Internet radio, intuitivan nadzor glazbe s umreženih računala, grafički prikaz i podešavanje MCACC kalibracije. Njime se mogu kontrolirati i osnovne funkcije Pioneerovog Bluray plejera (reprodukcija, zaustavljanje, premotavanje, itd.). iControlAV2 definitivno omogućuje intuitivnu i jednostavnu kontrolu receivera koja će korisniku maksimalno olakšati njegovu uporabu. Ovo je odlična vijest za

vlasnike iPhonea ili iPada, drugima ostaje ili originalni upravljač ili opcija da kupe iPhone ili iPad što prilično poskupljuje investiciju.

Slika i zvuk

Zvuk stereo moda davao je vrlo čiste zvukove srednjotonskog i visokotonskog područja koji nisu bili nimalo nametljivi niti na jednom glazbenom materijalu. Srednjotonski dio najbolje je odsviran i prezentiran, dok je tonski balans između svih područja bio jako dobro pogođen. Bas područje bi trebalo biti malo rafiniranije, jer se na nekim glazbenim materijalima čula mala nedefiniranost i nejasnoća. Treba pohvaliti prilično brzi i dinamičan zvuk, što je rezultiralo vrlo atraktivnim zvukom u cjelini. Surround zvuk također je potvrdio vrlo jasan i precizan zvuk srednjotonskog i visokotonskog područja, pa će zvukovi koji nisu u prvom “planu” biti vrlo dobro prepoznati i čujni. Stražnji surround kanali također prezentiraju vrlo čistu zvučnu sliku, koju treba pripisati ne samo dobrom surround dekoderu, koji jasno razdvaja pojedine kanale, nego očigledno i vrlo uspješnom automatskom podešavanju MCACC kalibracije. Pravilno automatsko podešavanje EQ i svih ostalih zvukovnih parametara u sobi, u konačnici daje vrlo dobar zvučni doživljaj. I u surroundu se osjećala manja prostorna definicija, kao kod stereo moda, a bas je u ekstremnim situacijama znao izgubiti kontrolu. Ukupno gledajući, stereo i surround zvuk vrlo je dobro prezentiran za ovu klasu receivera, iako ima područja na kojima bi se zvuk moglo još bolje optimizirati. Kao i na većini uređaja na kojima je ugrađen Anchor Bay video čip, nije bilo nikakvih problema s reprodukcijom videa. Svi video izvori sa standardnom rezolucijom slike hi-fimedia #87

TEST PIONEER VSX-1021 Model

Pioneer VSX-1021

Surround modovi THX Ultra 2/ THX Surround EX Neural THX 5.1 DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Audyssey DSX Logic 7 / VMAx Circle Surround l/II Reprodukcija surrounda kroz slušalice Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio)/MP3 A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par)/B set Vrsta zvučničkih priključaka Boja zvučničkih priključnica AC strujni priključak A-BUS priključak A-BUS 24 V izlaz Daljinska kontrola ulazno/izlazna Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 DAB iPod (The Bridge) mrežni priključak USB RS-232 M-Xport Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala/zona 2/ svi kanali Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet/MCACC Video čip Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa Info CIJENA

hi-fimedia #87

- /•/•/•/• •/• •/•/•/•/• •/• • •

• • • • • • 4/3 2/1 (monitorski) 5/1 (monitorski) 6/3 2/2/1/-/9/vijičaste priključnice crna/crvena • •/-/•/-/• • • • • •/• -/-/-/•

Grafički prikaz podešenog odjeka zvuka u sobi na osobnom računalu mogu se podići na najveću HD rezoluciju od 1080p. Iako je u nekim slučajevima bio vidljivi tek maleni šum na slici, to neće narušiti vrlo jasnu i prirodnu reprodukciju slike. Kod HD video materijala kao i kod 3D video materijala nisam primijetio neka veća odstupanja od originalnog prikaza s Blu-raya, iako slika je imala nešto mekaniji prikaz.

Zaključak

Pioneer VSX-1021 će novim mogućnostima kontrole receivera pomoću iPad/iPhone uređaja, pokrenuti jedan novi trend, koji će sigurno slijediti i ostali proizvođači. Multi-Channel Acoustic Calibration (MCACC) sustav je definitivno jedan od najboljih na tržištu i korisnik receivera se bez ikakvog ustručavanja može pouzdati u sva njegova mjerenja i podešavanja. Svojim mogućnostima i opremljenošću, Pioneer VSX-1021 je postavio novi standard u svojoj klasi receivera te zbog toga zaslužuje preporuku.

Pioneer VSX-1021  Vrlo

dobar zvuk srednjotonskog/ visokotonskog područja  Opremljenost surround dekoderima  iCotrolAV2  AirPlay  AVNavigator  MCACC (Multi-Channel Acoustic Calibration) kalibracijski sustav  Treba

dokupiti Bluetooth i bežični LAN adapter  Bas frekvencije bi mogle biti bolje odsvirane  Daljinski upravljač ima premalene funkcijske tipke

hifimedia

Pioneer VSX-1021

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

192 kHz/24 bit 32-bit 50/80/100/150/200/ 9/-/9 -/-/-/-/• Anchor Bay • •/• • • (9-područja) 63 435 x 168 x 362,5 mm 10 kg www.helicop.hr 5.299 kn

www.hifimedia.hr

DIGITAL I

JVC GC-PX10 hibridni fotoaparat JVC je najavio izlazak GC-PX10 hibridnog fotoaparata s pozadinski osvijetljenim 1/2.3" 12.75MP CMOS senzorom. Zahvaljujući Falconbird procesoru, PX10 može u punoj rezoluciji slikati do 30 slika/s, a pri rezoluciji od 8.3MP 60 slika. Osim FullHD videa 1920x1080/60p pri brzini prijenosa od 36Mbps, moguće je snimiti i usporeni snimak pri 300 slika/s. Također, moguće je istovremeno slikanje 8.3MP slika i snimanje FULL HD videa. PX10 posjeduje Konica Minolta HD objektiv sa stabilizacijom i 10x zumom te nagibni 7.6 cm zaslon osjetljiv na dodir. Fotoaparat je opremljen HDMI i mikrofonskim izlazom te ulazom za slušalice, a internu memoriju od 32GB moguće je proširiti pomoću SD/SDHC/SDXC memorijskih kartica. PX10 biti će dostupan od ovog mjeseca u USA po cijeni od 900 dolara. INFO: www.helikop.hr www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

VIJESTI

Casio Tryx za Guinessa

U moru kategorija Guinessove knjige rekorda i Casio se uspio ugurati sa svojim Tryx digitalnim fotoaparatom predstavljenim prvi put na ovogodišnjem CES-u. Službeno objašnjenje uvrštavanja glasi u originalu "the world’s most adjustable digital camera”, što bi u prijevodu moglo značiti kao najpodesiviji ili najprilagodljiviji fotoaparat na svijetu. Tryx ima kućište debljine od 1,5 cm s prilagodljivim okretnim okvirom (360 stupnjeva) i 7,5-centimetarskim LCD ekranom koji pružaju mnogo mogućnosti korisniku prilikom slikanja iz raznih kutova. Okvir se može postaviti tako da aparat stoji samostalno, kao na tronošcu. Isto tako, okvir se može sasvim ispružiti paralelno s tijelom, pa može poslužiti kao neka vrsta ručke, da se aparat može objesiti na neki kukasti predmet. Aparat ima rezoluciju 12.1 megapiksela, koristi CMOS senzor s pozadinskim osvjetljenjem i može snimati FullHD 1080/30p video. Cijena mu na američkom tržištu iznosi 250 dolara. INFO: www.casio.com

Canon PowerShot SX40 HS Novi fotoaparat u ponudi Canona ima izrazito široki kut snimanja od čak 24mm što mu omogućuje impresivno veliki raspon (24 – 840 mm) što će sasvim zadovoljiti potrebe snimanja pejzaža, ali i predmeta u zatvorenim prostorima. Dodatne specifičnosti ovog aparata su: optički zum od 35x i USM motorom, odlični rezultati pri slabom osvjetljenju uz pomoć HS sustava (12,1 MP), Full HD video zapis (1080p, 24fps, stereo) i snimanje velikom brzinom (10,3 snimke u sekundi i u nizu do 8 snimki. Koristi DIGIC 5 procesor slike, inteligentni stabilizator slike (4,5 stupnjeva), ima podesivi LCD ekran dijagonale 6,8 cm, elektronsko tražilo, a ravnoteža bijele boje u više područja omogućuje snimanje scena u njihovim prirodnim bojama bez obzira na vrstu osvjetljenja. Cijena ovog aparata na američkom tržištu iznosi 430 dolara. INFO: www.canon.hr

Samsung NX200 Samsung je predstavio NX200 fotoaparat s izmjenjivim objektivima. U metalnom kućištu krije se APS-C CMOS senzor rezolucije 20.3MP, što je u odnosu na prethodnika NX100 povećanje od 6MP. Osim snimanja videa u FullHD rezoluciji, NX200 može neprekidno slikati 7 slika/s s brzinom fokusa od 0.1s. Osim širokog raspona ISO osjetljivosti (10012800), NX200 podržava i Samsungove i-Function objektive. Cijena NX200 fotoaparata sa 18-55mm f/3.5-5.6 OIS II objektivom u Americi je oko 900 dolara. INFO: www.samsung.hr

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

PRIKAZ

Zamjenski objektivi za DSLR fotoaparate Sigma 18-200mm f/3.5-6.3 DC OS, 72mm

Sigma 18-250mm f/3.5-6.3 DC OS HSM, 72mm

Tamron AF 18-200mm f/3.5-6.3 XR Di II LD Aspherical [IF]

ećina kupaca koji su prvi puta u prilici postati vlasnicima nekog DSLR fotoaparata, odabiru povoljnije kit pakete koje je pripremio proizvođač. U pravilu s tijelom fotoaparata dolazi objektiv slabije kvalitete i raspona žarišne duljine od otprilike 28-70mm (ekvivalentno 35mm formatu) ovisno o crop faktoru. Oni s većim budžetom mogu odabrati pakete s dva objektiva koji zajedno pokrivaju žarišnu duljinu od 28mm do 300mm. Većina nezahtjevnih korisnika će biti zadovoljna kvalitetom slike koju pruža njihov dslr paket. Korisnici koji su naviknuti da je s kompaktnim fotoaparatima bilo potrebno samo uključiti uređaji početi snimati, mogu biti nezadovoljni činjenicom da moraju mijenjati objektiv ovisno o kadru. Takvi korisnici bili bi zadovoljniji sa jednim objektivom većeg raspona žarišne duljine koji bi iskoristiv u velikoj većini slučajeva. Za takve potrebe najčešće se radi o objektivima sa žarišnom duljinom od 18-200mm (ekvivalentno 28-300mm kod 35mm formata). Cijene objektiva u pravilu su veće od cijene DSLR tijela niže i srednje kategorije, ali može se uštedjeti ukoliko se ne kupuje objektiv od proizvođača tijela.

Na tržištu se mogu naći objektivi od specijaliziranih proizvođača koji su cijenom povoljniji od specifikacijama sličnim originalnim objektivima Piše: Igor Jadan

Na tržištu se mogu naći objektivi od specijaliziranih proizvođača koji su cijenom povoljniji od specifikacijama sličnim originalnim objektivima. Najpoznatiji proizvođači su Sigma, Tamron i Tokai, koji nude

objektive za DSLR fotoaparate raznih proizvođača. Na ovim stranicama prikazat ćemo nekoliko modela dostupnih na našem tržištu uz kratko objašnjenje kratica kojima proizvođači označavaju svoje modele.

Tamron AF 18-250mm f/3.5-6.3 Di II LD Aspherical [IF] Macro

Tamron AF 18-270mm f/3.5-6.3 Di II VC LD Aspherical [IF] Macro

Model

Sigma 18-200mm f/3.5-6.3 DC OS, 72mm

Sigma 18-250mm f/3.5-6.3 DC OS HSM, 72mm

Tamron AF 18-200mm f/3.5-6.3 XR Di II LD Aspherical [IF]

Tamron AF 18-250mm f/3.5-6.3 Di II LD Aspherical [IF] Macro

Tamron AF 18-270mm f/3.5-6.3 Di II VC LD Aspherical [IF] Macro

Konstrukcija Kut Raspon žarišne duljine Otvor blende (max / min) Minimalna udaljenost fokusa Navoj filtera

18 elemenata u 13 grupa 69,3° - 7,1° 18 - 200mm F3,5-F6,3 / F22 45 cm 72mm

18 elemenata u 14 grupa 69,3° - 5,7° 18 - 250mm F3,5-F6,3 / F22 45 cm 72mm Canon, Nikon, Pentax, Sigma, Sony/Minolta OS, HSM, DC 79x101mm 630g www.prizma-foto.com 4.799 kn

15 elemenata u 13 grupa 75° 33’ - 7° 59’ 18 - 200mm F3,5-F6,3 / F22 45 cm 62mm

16 elemenata u 13 grupa 75° 33’ - 6° 23’ 18 - 250mm F3,5-F6,3 / F22 45 cm 62mm

18 elemenata u 13 grupa 75°33’ - 5°55’ 18 - 270 mm F3,5-F6,3 / F22 - F40 49 cm 72mm

Podržani navoji objektiva Dodatne oznake Dimenzije Masa Info CIJENA

www.hifimedia.hr

Canon, Nikon, Sigma OS, DC, (HSM, G za Nikon) 79x100mm 610g www.prizma-foto.com 3.000 kn

Canon, Nikon, Pentax, Sony

Canon, Nikon NII

Di II, XR, LD, Aspherical, IF 73,8x83,7mm 398g www.bratulic.hr 1.700 - 1.800 kn

Di II, LD, Aspherical, IF,Macro 74,4x84,3mm 430g www.bratulic.hr 3.900 kn

Di II,VC, LD, Aspherical, IF, Macro 79,6x101mm 550g www.bratulic.hr 3.800-4.000kn

hi-fimedia #87

T E S T O LY M P U S S Z - 2 0

Kompaktni ultrazoom fotoaparat za nezahtjevne korisnike Rad s fotoaparatom je jednostavan, bez mogućnosti podešavanja naprednijih opcija kao npr. otvora blende i trajanja ekspozicije. Sustav automatskog fokusiranja je malo sporiji i ima problema u slabo osvijetljenim uvjetima. Ali može snimiti 3D fotografije piše: Igor Jadan

OLYMPUS SZ-20

 Pozadinski ekran visoke rezolucije  Kompaktnost uz veliki raspon

zooma

 Makro

slike

Brzina 

i preciznost automatskog fokusiranja Trajanje baterije 

16 MEGA PIKSELA

1.920x1.080 30sl/s

12,5 LCD ZOOM 7,6 cm SD/ F SDHC/ SDXC 3,0-5,9

kompaktnoj ultrazoom kategoriji digitalnih fotoaparata, sve je veća gužva i svaki proizvođač nastoji ponuditi veći raspon zooma u što manjem kućištu. Nova SZ serija fotoaparata je Olympusov odgovor konkurenciji. SZ-20 srednji je model po cijeni i mogućnostima, ali nudi i najmanji raspon žarišne duljine od i dalje velikih 24-300mm (12,5x), dok jači model SZ-30MR nudi veći raspon od 25-600mm (24x). Fotoaparat je malen, lagan i plastičan uz pomalo retro dizajn. Prednjom stranom dominira objektiv koji se u potpunosti uvlači u tijelo fotoaparata. Maksimalan otvor blende ne impresionira i kreće se u rasponu od F3 fo F5,9. Ugrađeni CMOS senzor s

pozadinskim osvjetljenjem visoke je razlučivosti od 16 megapiksela i uparen je sa TruePic III+ procesorom. Bljeskalica se otvara ručno povlačenjem polugice na gornjoj strani fotoaparata i nije moguće njeno automatsko iskakanje prema potrebi. Na žalost prilično je slaba i ne može dovoljno osvijetliti udaljene objekte. Posebna tipka za snimanje video zapisa omogućuje brzo pokretanje snimanja iz bilo kojeg moda snimanja. Osim te tipke, na pozadini fotoaparata nalazi se četverosmjerna navigacijska tipka oko koje je smješten kotačić koji se koristi za podešavanje opcija. Najsvjetlija strana ovog fotoaparata je veliki pozadinski LCD ekran dijagonale 7,6 cm sastavljen od 460.000 piksela koji

daje oštru sliku. Baterija se puni putem USB priključka, te u paketu dolazi i strujni adapter koji na sebi ima ženski USB priključak na koji se spaja priloženi kabel. Isti kabel koristi se i za spajanje fotoaparata na računalo. Kad se spoji automatski počinje punjenje baterije. Vrlo korisna stvar za one koji često prebacuju snimke na računalo jer su male mogućnosti da zaborave napuniti fotoaparat. Oni koji imaju praksu snimanja puno fotografija prije prebacivanja ili duljeg korištenja fotoaparata bez mogućnosti punjenja, neće biti oduševljeni trajanjem baterije. Tijekom testa, snimljeno je najviše 213 fotografija bez nadopunjavanja baterije s rijetkim korištenjem bljeskalice. Rad s fotoaparatom je jednostavan, bez mogućnosti podešavanja naprednijih opcija kao npr. otvora blende i trajanja ekspozicije. Fotoaparat je namijenjen nezahtjevnim korisnicima te nudi nekoliko posebnih efekata (Fish Eye, Drawing, Soft Focus, Pin Hole, Pop Art, Punk, Sparkle i Watercolor) i načina snimanja (npr. Pet mode može pamtiti po 10 mačjih ili psećih lica, te snimiti fotografiju kada se ljubimac okrene prema fotoaparatu). Snimanje panoramskih fotografija moguće je na tri različita načina od kojih je najjednostavniji automatski mod kada se fotoaparat rotira u jednom smjeru i on automatski slijedno snima fotografije i spaja ih u jednu veličine 4.656x720 piksela. Treba

Panorama automatski mod snimanja, ISO 80, 24mm žarišna duljina

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr spomenuti i mogućnost snimanja 3D fotografija u MPO formatu koji se može prikazati na TV prijemnicima koji podržavaju taj format. Pošto ovaj fotoaparat nema dva senzora koja bi istovremeno snimila dvije slike koje su potrebne za 3D prikaz, potrebno je dva puta snimiti isti kadar iz malo izmijenjene pozicije. Tu pomaže fotoaparat koji nakon prvog okidanja prikazuje snimljenu fotografiju na ekranu i kada se poklope određene točke na njoj sa novim kadrom, fotoaparat automatski snima drugu fotografiju i zapisuje ih u 3D formatu. Ovakav način snimanja jednostavan je kada se slika priroda i statični objekti, ali u većini slučajeva teško je nagovoriti nekoga da bude miran dok se ne snime dvije slike koje se trebaju poravnati na ekranu. To je gotovo nemoguće kod snimanja male djece. Sustav automatskog fokusiranja je malo sporiji i ima problema u slabo osvijetljenim uvjetima. Zbog toga su slike pri slabom osvjetljenju češće slabije oštrine. Kod snimanja video zapisa pri slabijem osvjetljenju, fotoaparat je povremeno izgubio fokus te je bilo potrebno par sekundi da ponovo dobro izoštri sliku. Kvaliteta video zapisa sa stereo zvukom je prosječna uz visoku rezoluci-

ju (1080p) i AVC/H.264 kompresiju. Automatski balans bijele boje radio je korektno, a pojava šuma na slici dobro kontrolirana i na višim ISO vrijednostima. Boje su zasićenije kao i kod većine kompaktnih fotoaparata, a pri jako kontrastnim scenama primijetila se pojava kromatskih aberacija. Olympus SZ-20 prosječan je fotoaparat koji korektno odrađuje svoj posao i namijenjen je nezahtjevnim korisnicima. Konkurencija je u ovoj kategoriji velika i zahtjevniji korisnici naći će bolju alternativu, ali koja ima i višu cijenu. INFO: www.olympus.hr Karakteristike ISO 80-3.200; Fokusiranje (Manualno/Makro) NE/1cm; Ekspozicija 1/2.000-4s; Optička stabilizacija: DA-senzor; Zapis: JPEG; Baterija/Punjač Li-Ion/ DA-USB; Masa 186g bez baterije i memorijske kartice; Dimenzije 102,4 x 64,0 x 30,4 mm; Cijena 1.600,00 kn.

hifimedia

Olympus SZ-20

ERGONOMIJA 0

MOGUĆNOSTI 0

SLIKA 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

Pratite nas u digitalnom okruženju. Komentirajte, predlažite teme, članke i testove! www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

Odmorite se nakon napornog dana sa novim stilom zvuka. Zabavno je. Osvježavajuće. Opuštajući u večernjim satima, osnažujući u jutarnjim. Sa profinjenim stilom i veličanstvenim zvukom, to je beskrajno očaravajući pratilac.

Zagreb, Maksimirska 39, Tel: 01/ 233 76 19 Božidara Adžije 31/1, Tel: 01/ 233 17 02 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr

U ponudi: Yamaha, DALI, Bose, Sennheiser, QED, Myryad, Musical Fidelity, Mcintosh, van den Hul, Sound Style i dr.

iTEHNO JBL OnBeat Xtreme Harman je predstavio JBL OnBeat Xtreme, elegantnu zvučničku bazu za iPad, kompaktni stolni sustav. JBL OnBeat Xtreme optimiziran je za uređaje iPad i iPad 2, s tim da okretni nosač podržava i uređaje iPhone i iPod Touch. Uz pomoć Bluetooth bežične tehnologije prijenosa, korisnici uređaja mogu uživati u reprodukciji glazbenih i video zapisa preko OnBeat Xtreme bez izravnog spajanja uređaja – omogućen je pristup sadržajima s bilo kojeg Bluetooth bežičnog uređaja poput smartphone telefona, tableta ili računala. JBL OnBeat Xtreme se može koristiti i za hands-free pozive preko Apple FaceTime ili Skype programa, i savršen je za video konferencijske pozive. Integrirani speakerphone kompatibilan je s Bluetooth telefonima i ima ugrađeni mikrofon s obradom zvuka preko DSP-a i poništavanjem jeke. Njegove Bluetooth mogućnosti u tren ga pretvaraju u bežični zvučnik za Android smartphone ili tablet kao što je Motorola Xoom ili Samsung Galaxy. Pomoću OnBeat Xtreme aplikacije, dostupna na iTunes App Storeuređuje se liste za reprodukciju, EQ postavke i alarm/sat. Pored ugrađenog 30-pin konektora za spajanje iPad-a, JBL OnBeat Xtreme podržava i standardnu 3.5 mm utičnicu za povezivanje s drugim glazbenim playerima i smart telefonima, te USB port za ažuriranje firmwarea i sinkronizaciju s iTunes-ima. Uređaj ima i daljinski upravljač, a cijena mu je oko 3.300 kuna. INFO: www.mediaaudio.hr www.hifimedia.hr

Amazon Kindle Fire

Pioneer X-SMC5

Philips GoGear Muse hi-fimedia #87

iTEHNO Samsung Galaxy Tab 7.0 Plus Galaxy Tab 7.0 Plus je novi tablet iz Samsunga ekrana dijagonale od 18 cm i pokreće ga operacijski sustav Google Android Honeycomb. Težak je samo 345g i debljine od tek 9,96mm. Pruža jednostavno i intuitivno korisničko iskustvo koje omogućuju snažne performanse zahvaljujući 1.2GHz dvojezgrenom procesoru. Mini Apps omogućuje multitasking, s obzirom da se na donjem izborniku glavnog zaslona nalazi pristup 7 aplikacija. Korisnik može pokrenuti željene opcije, poput glazbenog izbornika ili kalendara putem pop-upa na cijelom zaslonu. a, mogu u dizajnirati i individualizirati sučelje putem Live Panela. Internetski preglednik također je unaprijeđen uz pomoć Adobe Flash i super brze HSPA+ povezivosti, Wi-Fi Channel Bonding spaja dva kanala u jedan kako bi poboljšao mrežnu povezivost i prijenos podataka do dva puta brže. Nadalje, Galaxy Tab 7.0 Plus nudi podršku za glasovne i video pozive bez potrebe korištenja mobilnog telefona, prikazuje video zapise u Full HD rezoluciji na WSVGA PLS zaslonu. Pomoću samsungovog sučelja Social Hub spaja korisnikove kontakte, kalendar, e-mail s instant porukama (IM) i društvenim mrežama. Readers Hub omogućuje sadržaj za e-čitanje poput e-knjiga, novina i časopisa, a s Music Hub omogućuje pristup više od 13 milijuna pjesama. INFO: www.samsung.com/hr/

X Mini II kapsulni zvučnik XM-I već dugi niz godina proizvodi zvučnike koje možemo opisati sloganom „malen zvučnik velikog zvuka“, a takav je i njihov X-Mini II. Pomoću X-Mini II zvučnika glazba iz MP3 playera, mobitela ili prijenosnog računala dobiva novu dimenziju zahvaljujući korištenim naprednim tehnologijama. Ukoliko je potrebno poboljšati zvučne performanse, moguće je povezati u lanac više X-Mini II zvučnika, a njihova baterija će osigurati do 12h autonomije. Priključak od 3,5 mm za povezivanje s uređajima skriven je u dnu zvučnika, dok su 40mm zvučne jedinice frekvencijskog raspona od 100Hz do 20kHz magnetski zaštićene. Dimenzije zvučnika su 60x44mm, a njegova masa je 83 g. INFO: www.tehnocentar.hr

Pioneer SMC multimedijski sustavi Pioneer je predstavio SMC seriju multimedijskih sustava. Najjači iz serije, X-SMC5, osim priključka za iPod/ iPhone i mrežne konekcije, moguće je i bežično koristiti pomoću Wi-fi-a, Apple AirPlaya, DLNA 1.5 ili Bluetootha. Za Appleove uređaje, osim priključka koji služi za reprodukciju i punjenje, tu je Pioneerova AirJam aplikacija za bežičnu kontrolu sa Apple proizvodima. Osim FM podržan je i vTuner Internet radio te CD i DVD mediji zahvaljujući CD/DVD čitaču. Uređaj je opremljen ekranom u boji od 6,5 cm i sedam brojčanim LEM ekranom. Uz par pasivnih zvučnika, za zvuk se brine dvokanalno pojačalo zaduženo za dva širokopojasna zvučnika. X-SMC3 modelu, u odnosu na jači, nedostaje CD/ DVD čitač i HDMI video izlaz, dok je osnovni X-SMC1 model opremljen CD/DVD čitačem i HDMI izlazom, ali nema mogućnost DLNA 1.5 i Apple AirPlay povezivanja te Internet radija. INFO: www.helikop.hr

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

AMAZON KINDLE

E-ČITAČI I TABLET FIRE piše: Ivan Dobranović

rajem prošlog mjeseca Amazon je predstavio novu liniju Kindle čitača. Osim tri čitača s crno-bijelim e-ink ekranom, od kojih dva imaju ekran osjetljiv na dodir, Amazon je predstavio i Kindle Fire, uređaj koji prelazi domenu čitača i postaje novi igrač u tablet svijetu. Cijena najjeftinijeg Kindle čitača biti će 79 dolara, dok će za modele s ekranom osjetljivim na dodir biti potrebno izdvojiti 99, odnosno 149 za verziju opremljenu 3G-om.

Zvijezda Amazonovog predstavljanja, Kindle Fire, tablet baziran na Android 2.3 operativnom sustavu biti će dostupan po cijeni od 199

Cijena Debljina Operativni sustav Internet preglednik Masa Rezolucija Procesor Memorija Pohrana podataka Kamera Naprijed/Nazad Wi-Fi

dolara. Fire nudi IPS ekran osjetljiv na dodir dijagonale 18cm i rezolucije 1024x600 piksela, 8GB memoriju te mogućnost Wi-Fi povezivanja. 8GB memorije nije mnogo, ali uz to svaki korisnik će imati svoje materijale, preuzete sa Amazona, pohranjene na serverima u Cloudu, besplatno. Amazon je osmislio i vlastiti internet preglednik koji je implementirao u Fire naziva Silk. Iako nešto inferiorniji po karakteristikama, smatra se da će Kindle Fire biti prvi tablet koji će ozbiljno pomrsiti račune Appleovom bestseleru. Vjeruje se da Fire neće dostići brojke prodanih iPada, koje su za drugi kvartal 2011. iznosile 9.25 milijuna po istraživanju IDC-a, već se on etablirati na drugom mjestu. Ono što razlikuje Firea od ostalih tableta baziranih na androidu je Amazonov web servis, koji je najbliži Appleovom zahvaljujući količini multimedijskog materijala koji nudi. Bez kamera i mikrofona očito je kako je Fire namijenjen konzumentima multimedijskog sadržaja, a ne

Kindle Fire

iPad 2

$199 11.4mm Android 2.3 Amazon Silk 414g 1024 x 600 1Ghz TI OMAP 4 (2 jezgre) 512MB 8GB Ne/Ne Da

$499-829 8.8mm iOS Safari 601-613g 1024 x 768 1GHz Apple A5 (2 jezgre) 512MB 16/32/64GB Da/Da Da

Glavni adut Kindle Firea je njegova cijena od 199 dolara

i stvarateljima, radi čega će zasigurno izgubiti jedan dio potencijalnih kupaca. Glavni adut Kindle Firea je njegova cijena od 199 dolara, koja je postavljena veoma agresivno, uzimajući u obzir da je po IHS iSuppli-ju proizvodna cijena Firea procijenjena na 209.63 dolara, uz cijenu komponenti od 191.65 dolara. Amazon se nada da će sam pro-

izvod potaknuti kupce na kupnju drugih Amazonovih proizvoda i usluga te da će na taj način nadoknaditi početni gubitak. Pretpostavlja se da bi na ovaj način Amazon mogao zaraditi otprilike 10 dolara po uređaju. Hoće li se navedeno obistiniti moći ćemo provjeriti od 15. studenog kada Amazon Kindel Fire izlazi na tržište.

Logitech Harmony Link Logitech je razvio Harmony Link i Harmony link aplikaciju za iPad. U suradnji, Harmony link i istoimena aplikacija, pretvaraju iPad u daljinski upravljač. TV program se bira unutar aplikacije, a odabirom aktivnosti (npr. „gledaj TV“) moguće je jednim pritiskom sve uređaje prebaciti u željeni način rada. Link radi i sa iPhoneom ili iPod touchom te Android pametnim telefonima. U početku ovi uređaji neće imati personaliziranu listu programa kao iPad, ali će se moći kontrolirati i do 8 uređaja istovremeno. Harmony Link biti će dostupan u listopadu po cijeni od 99 američkih dolara. INFO: www.logitech.com

hi-fimedia #87

TEST Philips GoGear Muse

BOLJI OD iPODA PO ZVUKU U

Treća generacija Philipsovog GoGear Muse MP4 reproduktora, predstavljena u srpnju ove godine, donosi mnoštvo funkcija i prvi je Philipsov MP4 reproduktor sa "Safe Sound" i "Sound Personalisation" tehnologijama piše: Ivan Dobranović

hi-fimedia #87

ređaj je prvenstveno namijenjen horizontalnom držanju, što se naslućuje i po natpisima na njemu. Na licu se nalazi tipka ‘home’ koja korisnika vraća u početni izbornik, dok se ostale tri tipke, za glasnoću i paljenje/gašenje te zaključavanje uređaja, nalaze s gornje strane. Osim njih se na rubnim stranicama uređaja smjestio mikrofon, USB i micro SD utor te priključak za slušalice i gumb za resetiranje. Kroz cijelu se gornju stranu proteže zvučnik koji pri najvišim glasnoćama osjetno distorzira. Metalna površina lica i poleđine, uređaju daje određenu dozu elegancije te doprinosi osjećaju njegove čvrstoće. AV zapisi se na Muse dodaju putem Philips Songbird aplikacije koja uvelike podsjeća na Appleovu iTunes aplikaciju. Uređaj podržava nekoliko video i mnoštvo audio formata, dakle osim MP3 vrti WAV, AAC, OGG, FLAC i druge. Aplikacija je ugrađena u uređaj i pri prvom spajanju na računalo, biva ponuđena njena instalacija. Uz gledanje i slušanje AV materijala, na ovom je uređaju moguće slušanje radija, kao i korištenje uređaja u svrsi diktafona. Ekranu osjetljivom na dodir nedostaje brzine u odzivu na naredbu te preciznosti, a kre-

tanje kroz izbornik zahtjeva određeno vrijeme prilagodbe. Jednostavniju primjenu omogućila bi njegova intuitivnija posloženost s logičnijom povezanošću sastavnih kategorija. Ipak, nešto veći problem je prikaz ekrana. On nije na razini najboljih ekrana jer se u crnim tonovima vidi odbljesak, a bojama nedostaje definicije, dok njegova niža rezolucija rezultira vidljivošću pikselnih ćelija. Premda ovaj uređaj ima nedostatke u vizualnom prikazu, prednosti njegovih audio mogućnosti uvelike ih nadmašuje. Njegova funkcija "Safe sound" obavještava slušatelja o potencijalnoj opasnosti za sluh i omogućava postavljanje maksimalne preporučene granice glasnoće kako bi se spriječilo oštećenje sluha te prikazuje statistiku glasnoće preslušanih pjesama. Druga novotarija, "Sound personalisation" omogućuje da se na jednostavniji način, bez ekvilizatora, podesi i prilagodi zvuk prema vlastitim afinitetima. Slušalice priložene osnovnom paketu stvaraju zreo i kvalitetan zvuk te dobro izoliraju od buke. Kako je riječ o in-ear tipu slušalica, za najbolju je kvalitetu zvuka potrebno je što bolje prijanjanje u ušnom kanalu, što nije problem s obzirom na priložene tri veličine silikonskih gumica. Zvuk je artikuliran, čist i svjetlijeg karaktera. Niski su tonovi povučeniji, ali dobro definirani dok je srednjotonsko područje prirodno i otvoreno, a visoki su čisti te malo izraženiji. Iako s nekoliko vidljivih nedostataka, Philips po cijeni od 1000 kn nudi solidan MP4 reproduktor s mnoštvom funkcija koji pogađa u sridu u jednoj od najbitnijih karakteristika - zvuku. Ukoliko Museovi nedostaci nekome predstavljaju nepremostivu prepreku tu je iPod Touch sa intuitivnijim izbornicima i boljim ekranom, ali za gotovo dvostruko veću cijenu i s osjetno lošijim slušalicama. INFO: www.philips.hr

www.hifimedia.hr

TEST

JEAN MICHEL JARRE U2 - 20 godina Achtung Baby Skandinavski rock Superheavy Wilco www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

Jean Michel Jarre Ako su njegovi njemački susjedi Kraftwerk kumovi (tvrde i ozbiljne) elektronske glazbe, onda je Jarre kum (mekše) ambijentalne i chill-out glazbe. S utjecajem koji je među elektronskim bendovima 80-ih, 90-ih i novomilenijskih, veći nego li su to sami spremni priznati piše: Tihomir Ivka

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

DUBOKA EMOTIVNA POVEZANOST SA SINTESAJZERIMA J

arre je čovjek koji voli rekorde. Najnoviji je postavio nedavno, predstavljanjem najvećeg iPod docka na svijetu na IFA sajmu u Berlinu. S obzirom da je visok 3,5 metra, to je ujedno jedini iPod dock na svijetu uz koji kao redovna dodatna oprema dolaze i ljestve, jer nekako iPod ili i iPad treba postaviti na vrh uređaja. Ostali rekordi ovog vitalnog šezdesettrogodišnjaka imaju manje veze s tehnologijom, a više s posljedica njegovog primarnog zanimanja glazbenika. Unikatnog, tvrdoglavog, maga prototipnih sintesajzera i novih tehnologija, čovjeka koji je naizgled nekomercijalnu glazbu, zahvaljujući osjećaju za spektakl, znao približiti milijunima. Ako su njegovi njemački susjedi Kraftwerk, kumovi (tvrde i ozbiljne) elektronske glazbe, onda je Jarre kum (mekše) ambijentalne i chill-out glazbe. S utjecajem koji je među elektronskim bendovima 80-ih, 90-ih i novomilenijskih, veći nego li su to sami spremni priznati. Vratimo se rekordima. Njegovo ključno djelo Oxygene iz 1976. godine je s 15 milijuna najprodavaniji francuski album svih vremena, i prvi francuski album koji se uspio popeti do 2. mjesta britanske top liste. Do danas taj su uspjeh skoro 25 godina kasnije ponovili jedino Daft Punk s djelom Discovery koji ponešto duguje upravo Jarreovoj glazbenoj ostavštini. Prije Oxygena, jednog od pionirskih elektronskih albuma, Jarre je sa svojim albumima bio dobro zakopana glazbena tajna. Previše avangardan, imao je problema i s www.hifimedia.hr

Oxygenom za kojeg nije mogao naći izdavača ni u Francuskoj jer se smatralo da glazba bez pjevanja, naziva pjesama (svih šest pjesama označeno je rimskim brojevima do 6), ne može proći kod publike, iako je ne tako davni primjer Mikea Oldfielda i njegove progrock "simfonije" pokazao da iznimke postoje. Jarre je kasnije rekao da je Oxygen bio "poput NLO-a koji slijeće u vrijeme diska, punka i Sex Pistolsa." Planetarna popularnost ovog albuma snimljenog s prvim sintesajzerima (najviše s VCS3 kojeg je kupio u Engleskoj 1967. kojeg i danas koristi na koncertima), u improviziranom studiju u kuhinji njegova stana u Parizu, dovela ga je do novog rekorda. Naime, 1979. Jarre je odabran da održi veliki koncert na dan pada Bastilje, francuskog nacionalnog dana, kad je privukao preko milijun posjetitelja i po prvi put se upi-

sao u Guinessovu knjigu rekorda. Koliko je za Jarreovu proboj bio važan Oxygene, toliko je ovaj koncert (kojeg je gledalo i sto milijuna ljudi preko televizije), bio važan da se pronese glas o atraktivnosti njegovih nastupa. Koliko je nastup bio dojmljiv govori i anegdota koju Jarre voli prepričavati - o tome kako mu je nakon nastupa došao neki sitni tip zarastao u bradu "poput Fidela Castra" i rekao mu oduševljeno: "nikad nisam vidio nešto slično u životu." Jarre mu se zahvalio ne prepoznavši ga. Netko iz društva mu je rekao kako je to Mick Jagger koji je zaista u to doba nosio dugu bradu. Opisivana kao nešto neviđeno, kombinacija vatrometa, svjetlosnih efekata, velikih ekrana, lasera, reflektora, koncertna vizualna ekstravagancija postala je Jarreov zaštitni znak. I postajala s vremenom sve važnija; gomile ljudi hi-fimedia #87

Jean Michel Jarre su dolazile čuti njegov koncert, a možda i više vidjeti ga. U intervjuima koje je davao u novije vrijeme iskazivao je naklonost ka dijelu elektronske glazbe, bendovima kao što su Underworld i Orbital, no ustvrdio je kako imaju problema s nastupima uživo jer nisu dovoljno maštoviti. On poslije znamenitog pariškog nastupa nije imao tih problema, postao je vrlo atraktivan izbor za velike obljetnice i slične važne događaje. Na 150. godišnjicu osnutka Texasa 1986. angažiran je da u Houstonu uveliča događaj i obori novi rekord. Koncert među hjustonskim neboderima, obogaćen s dvije tisuće projektora koji su projicirali ogromne slike na zgrade, nebrojenim laserima i vatrometom, privukao je čak 1,5 milijuna ljudi. Poslije toga, ušao je još dva puta u Guinessovu knjigu rekorda koncertom za 2 milijuna ljudi u Parizu 1990. na 200. godišnjicu Francuske revolucije, i koncertom pred čak 3,5 milijuna 1997. godine u Moskvi kad je ruski glavni grad slavio 850. rođendan. Oxygen i naredni album Équinoxe su i prva strana glazba koja je svirala na kineskom radiju nakon komunističke revolucije. Ploče su kineskom nacionalnom radiju dali diplomati iz britanske ambasade u Pekingu i one su se toliko dojmile tamošnjih vlasti da je Jarre dobio službeni poziv NR Kine da odsvira nekoliko koncerata u Pekingu i Šangaju. Kao prvi zapadni glazbenik u Kini to je i učinio; prvi koncert samo za masu dužnosnika partije za koji se veže zgodna anegdota. Za njegov spektakl, rasvjetu i razglas nije bilo dovoljno struje, a komunistički vlastodršci lako su riješili problem, jednostavno su dijelu grada gdje je koncert održavan isključili struju dok je trajao koncert.

U pauzama obaranja rekorda, svirkama na posebnim događajima i neuobičajenim mjestima (pod Eiffelovim tornjem, među egipatskim piramidama, pekinškom Zabranjenom gradu…), ovaj osebujni umjetnik, odrastao u lyonskoj obitelji koja je bila udarena na muziku, snimao je i neku glazbu. Poslije Oxygena nije se radikalno mijenjao, uvijek je isticao kako mu je bio cilj da njegova elektronika ne zvuči hladno i "robotski", već toplo i ljudski, u čemu je uglavnom i uspijevao. U osamdeseti-

ma je s korištenjem nove tehnologije izgubio dio topline, u devedesetima se (Chronologie 1993.) približavao pop glazbi i zvučao kao instrumentalni Pet Shop Boysi, s Metamorphoses (2000.), po prvi put obilno koristio vokale i pratio žanrovske trendove. Njegovi kritičari vole reći da kad čuješ jednu Jarreovu pjesmu čuo si sve, kako se s godinama počeo ponavljati, da se pravac i koncepcija zacrtana na Oxygenu već istrošila. Moglo bi se djelomično i složiti s takvom ocjenom, ali te su stvari razumljive i

Jarre u zagrebačkoj Areni U sklopu World Tour 2011. godine Jarre je po prvi put u karijeri nastupio i pred hrvatskom publikom 11. listopada. Odabir Arene pokazao se u konačnici preambicioznim jer se odazvalo ljudi u broju koji bi, recimo, napunili Ciboninu dvoranu do vrha, ovako je Arena izgledala poluprazno s popunjenim parterom i praznim tribinama. No to nije omelo Jarrea da izvede show za pamćenje u auditivnom i vizualnom smislu. Sve ono što smo

hi-fimedia #87

slušali i čitali o njegovim nastupima u Zagrebu je potvrđeno. Izuzetan spoj zvuka i slike (osim lasera i popratni video sadržaj kompatibilan s pjesmama), sudar gomile analognih sintesajzera okruženih ogledalima i posljednjih dosega u laserskom osvjetljavanju pozornice fascinirao je prisutne. Jarre je posebna priča, veliki showman, odličan komunikator i, naravno, vješti glazbenik koji sa 63 godine izgleda nevjerojatno vitalno.

predvidljive; nijedan glazbeni pionir i 35 godina kasnije ne diktira tempo glazbenih promjena. Eventualno stari dostojanstveno, što se i u ovom slučaju može reći. Jarre nije kao Kraftwerk prorijedio diskografsku aktivnost i kad nije imao bogzna što reći, nije nestajao i ukazivao se poput živuće legende s vremena na vrijeme. Za razliku od njemačkih kolega s kojima dijeli status kuma elektronske glazbe, on je uvijek želio sudjelovati, poput djeteta oduševljavati se novim tehnologijama koje su bile nezamislive u vrijeme kad je u improviziranom studiju u stanu počinjao karijeru. Kaže kako je zaljubljen u Apple uređaje, Mac Pro i Power Mac G5 su mu glavni pomoćni alati u studiju za miksanje, produkciju i masteriranje, a MacBook uređaj koji mu omogućuje da glazbu stvara i na putu. Ipak, osamdesete godine su ga naučile da se najbolje osloniti na provjerene tehnološke vrijednosti, u njegovom slučaju sintesajzere prve generacije. U osamdesetima Jarre je napokon dočekao da tehnologija napreduje u skladu s njegovim zamislima, više nije morao improvizirati, imao www.hifimedia.hr

Bit će cool ne biti na internetu Jarre uz odanost staroj tehnologiji, afinitetu prema novoj smatra kako je Internet pun mogućnosti s web TV-om, digitalnim radijom, YouTubeom i sličnim servisima, kako bi mogao postati najvažnija marketing mašina, ali smatra kako bi se to moglo promijeniti. "Možda već za par godina, s nadolazećom generacijom bit će cool ne biti na internetu, pojavit će se slijedeći punk svjetonazor u kojem će internet kao mainstream biti prezren i povući za sobom milijune ljudi." – kaže Jarre. Isto tako podržava slobodu na internetu i čudi se ljudima koji su u šezdesetima pokretali piratske radio stanice, a sada žele strpati internetske pirate u zatvor.

je na raspolaganju milijun mogućnosti, no upravo to je kasnije označio kao zamku. Shvatio je da se tako od šume ne vidi drvo, da se čovjek izgubi u mnoštvu opcija i vrlo brzo se vratio jednostavnijim uređajima koji nude mnogo manje glazbenih varijacija, ali potiču na kreativnost. Danas kaže kako su ti stari analogni instrumenti vrlo poetični i on ima duboku emocionalnu povezanost s njima. VCS3 kao prvi europski sintesajzer nabavio je u Bristolu 60-ih mnogo prije

www.hifimedia.hr

Pink Floyda i na tom modularnom sintu stvorio je većinu zvukova za Oxygene. Minimoog, nizozemske elektronske orgulje Eminent 310U, portabl analogni sintesajzer i primitivni sekvencer EMS Synthi A, RMI Harmonic sintesajzer, talijanske Farfisa orgulje, Mellotron orgulje koje pritiskom na tipke puštaju zvuk prije snimljen na magnetne trake, ranu Korg ritam mašinu, theremin oscilator…, samo je dio Jarrevog analognog arsenala kojeg se ne odriče ni u 21. stoljeću. "Za

mene, svirati na VCS3 sintesajzeru je kao violinisti svirati Stradivarijevu violina" – ni nakon dugih desetljeća druženja Jarre nije manje oduševljen uređajima koje je otkrio još šezdesetih ili sedamdesetih godina. Jarre skuplja stare robote, stari automobili su mu opsesija, reklo bi se da živi u prošlosti, a onda nas demantira koncertima u 5.1 tehnici, najnovijim efektima, korištenjem Pro Toolsa i Appleovih igračaka. Njegov AeroDream gigantski iPod dock još je jedan dokaz da Jean

Michel Jarre uživa u tehnološkim dostignućima sadašnjosti, ali se s dubokim poštovanjem odnosi prema tehnološkoj prošlosti. Tako bi se mogao opisati i njegov pristup izvanvremenskoj i izvanžanrovskoj glazbi koju stvara. Možda je u tom smislu Jarreovu umjetnost najbolje pozicionirao slavni futurist Arthur C. Clarke mišljenjem da bi vanzemaljci najprije reagirali na njegovu glazbu i da bi dobra točka kontakta bio Jarreov koncert na Mjesecu.

hi-fimedia #87

SkandinavSki rock

Vikinzi dolaze! Stara teza kako nadareni Švedi vole do krajnosti zaigrati na odabranu stilsku kartu – radilo se o perolakom pop ili doom metalu – potvrđuje se već i površnim pregledom njihovih imena s međunarodnom reputacijom piše: Denis Leskovar

anglocentričnom svijetu suvremene pop glazbe nema mjesta ne-britanskim/ američkim uljezima – tako barem, s obaveznom dozom gorčine, tvrde zagriženi world-music fanatici čiji omiljeni bendovi nikako da probiju opne lokalnih scena i postanu veliki ondje gdje "se računa": u Londonu ili New Yorku. Naravno, u vremenima kada se svojom melodijom i srazmjerno jednostavnom strukturom engle-

hi-fimedia #87

ski jezik (odavno) potvrdio kao internacionalno govorno sredstvo, ali i najpogodniji okvir za transfer emocija putem onoga što obično zovemo pop pjesma, postalo je očito kako je sva, ili barem većina ne-engleske glazbe, osuđena na stanoviti stupanj getoiziranosti. No talent doista nema veze s nacionalnim predznakom: napišite dobru pjesmu, organizirajte marketinšku logistiku i – uz malo ili dosta sreće – svijet je vaš bez obzira jeste li iz L.A.-a, Manchestera, Liverpoola ili, primjerice, iz Stockholma koji se tijekom povijesti popularne glazbe dokazao kao prijestolnica treće najjače "pop" zemlje na svijetu. Doista, otkako je ABBA 1974. najprije osvojila Euroviziju, a onda čitav svijet, za Švedsku ništa više nije bilo nemoguće. O tome kako je legendarni kvartet postao najveći švedski izvozni proizvod nakon Volva ispisane su stranice teksta, no kasnije su na globalnoj sceni osvanuli Roxette (iako nisu trebali), Ace of Base i, uz ostale, The Cardigans. Oformljeni početkom devedesetih u nevelikom gradu Jönköping na jugu Švedske, ta je nadahnuta formacija uobraženim Britancima održala novu internacionalnu lekciju iz skladanja decentnih pop pjesama, iz smišljanja malih ali inteligentnih alter-rock subverzija, pa čak i komponiranja tople akustike s okusom folka i countryja, što se može provjeriti na izvrsnom albumu Long Gone Before Daylight iz 2003. Stara teza kako

www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

nadareni Švedi vole do krajnosti zaigrati na odabranu stilsku kartu – radilo se o perolakom pop ili doom metalu – potvrđuje se već i površnim pregledom imena s međunarodnom reputacijom. Jer, na svake Cardiganse dolaze jedni Opeth, renomirani metalci koji čak i unutar vlastita opusa kombiniraju svjetlo i tamu, metal i folk, udaračku grmljavinu i jazziranu progresivu ostajući ipak pretežno sumorni, poput skandinavskog neba za naročito smrknutog dana. Stanovitu međunarodnu slavu dosegnuli su i garažni rockeri The Hellacopters, još više The Hives i znatno mekši Mando Diao, potom suptilni akustičari poput Joséa Gonzáleza i electropop projekt The Knife. Zadnjih se godina Švedska pokazala kao nepresušno vrelo "nezavisne scene", ma koliko to žanrovski neodređeno zvučalo. Trojac u sastavu Peter Morén, Björn Yttling i John Eriksson, poznatiji pod kolektivnim imenom Peter Bjorn i John slavu su prije četiri godine stekli zaraznim zviždukajućim hit-singlom "Young Folks"; bila je to netipična pjesma skinuta s albuma Writer’s Block. Još važnije, Yttlingove zapažene producentske i autorske aktivnosti itekako su pomogle da do svog dijela mainstream-kolača dođe i danas dvadesetpetogodišnja Li LykkeTimotej Zachrisson. Djevojku koja se potpisuje kao Lykke Li možete opisati kako želite, no riječ obična sigurno nitko neće upotrijebiti za umjetnicu koja je na dva studijska albuma stopila pop šezdesetih, electro osamdesetih, estetiku Velvet Undergrounda i melodramatiku zaboravljenih ženskih grupa poput The Shangri-Las. U hitu "Get Some" s odličnog ovogodišnjeg izdanja Wounded Rhymes mogu se prepoznati i karakterističan beat Bo Diddleya, profiltriran kroz suvremenu europsku indie-dance produkciju, a drugdje se čuju tragovi R&B-ja, melankoličnog francuskog popa, Phila Spectora iz maštovitijih dana, te refrena koji su toliko njeni da – ponajprije zahvaljujući lažno ledenoj, suzdržanoj vokalnoj intonaciji – ostavljaju dojam da dolaze niotkuda. No unatoč tolikim utjecajima Lykke Li zapravo zvuči kao nitko prije nje, a njen eklekticizam ("eterični disco za publiku slomljena srca", kako su jednom napisawww.hifimedia.hr

10 skandinavskih pop albuma koje treba čuti:

Abba Gold

Kings Of Convenience – Quiet Is The New loud

The Nomads – Showdown 1981-1993

José González Veneer

Hellacopters – By The Grace Of God

The Raveonettes – Pretty In Black

The Cardigans – Long Gone Before Daylight

Peter Bjorn & John – Writer’s Block

Royksopp – Melody AM

Lykke Li – Wounded Rhymes

li u Independentu, samo je jedan od niza pokušaja da se kompleksna glazba strpa u par riječi), ne treba nikoga čuditi. Lykke Li je odrasla u tipično hipijevskom okruženju, apsorbirajući utjecaje od majke fotografkinje i oca glazbenika, i putujući po svijetu koji je u pravom smislu riječi figurirao kao njen dom: Nepal,

Indija, Maroko i Portugal u kojemu je živjela pet godina, tek su neke od lokacija gdje je Lykke Li stjecala svoju životnu naobrazbu i formirala estetiku koja će prožimati njenu glazbu. U početku je željela postati nova Madonna, no curi čiji dugačak popis heroja uključuje i Joea Strummera, Ninu Simone i Edith Piaff, bolje

da se to nije dogodilo. Ni ostatak Skandinavije nije deficitaran u talentima s internacionalnom težinom – komercijalnom i umjetničkom. Upravo suprotno, i ta se konstatacija posebice odnosi na švedske zapadne susjede. Jer, ne računamo li njihovu famoznu black metal scenu i tradicionalno maštovite i međunarodno priznate glazbenike s područja ambijentalnog jazza, od saksofonista Jana Garbareka do pijanista Bugge Wesseltofa, udio Norvežana u svjetskoj pop, rock i indie-produkciji (s jakim prodorom i u globalnu srednju struju), zadnjih se godina umnogostručio. Već za površne zaključke dovoljno je spomenuti europske prvake u downtempo elektronici i pametnoj plesnoj glazbi, dvojac Royksopp. Uspješne svjetske turneje, nominacija za Grammy, četiri hvaljena studijska albuma, osvojeni vrhovi ili barem sredina top ljestvica u nekoliko zemalja stranog teritorija, te redovna podrška kritičara siguran je zalog za svijetlu budućnost. Slično je i s akustičnim dvojcem Kings of Convenience, svojevrsnom indieverzijom klasičnih izvođača poput Simona & Garfunkela. Njihov prvijenac Quiet Is The New Loud čak je potaknuo malu unplugged revoluciju u britanskom undergroundu početkom ovog milenija, no kasnije su se stvari pomalo razvodnile – iako su još uvijek prisutni kao dio globalne akustične pop scene s razmjerno jakim sljedbeništvom i u Sjedinjenim Državama... Danska ponešto zaostaje u utrci za međunarodni pop prestiž, no ona se može pohvaliti s jednim od najcjenjenijih, iako najzlosretnijih rock festivala – Roskilde. Danci imaju i The Raveonettes koji nažalost nisu uspjeli potpuno ostvariti internacionalni potencijal naznačen na počecima karijere, u vrijeme nastupnog EP-a Whip It On i vrlo dobrih albuma Chain Gang of Love (2003) i Pretty In Black (2005). Ukratko, Skandinavija kao zaokružena kulturna i politička cjelina svojom glazbom sve više konkurira na svjetskom glazbenom tržištu. I to u mjeri da su njihovi sve brojniji aduti na suparnička, prije svega angloamerička i sva ostala područja prodrli toliko duboko da ih više nitko ne doživljava kao strance. Uostalom, zar je to važno? hi-fimedia #87

Achtung Baby – 20

godina

BERLINSKA za dramatično FAZA drugačiji U2 Bono i The Edge su kao potezom spužve po kredi na ploči prebrisali stari U2, korijene američkog rocka, blues i velike teme, i s istim članovima izmislili novi bend. Bolje mjesto za tako nešto od Berlina je teško zamisliti. Tamo su se ponovno "izmišljali" Lou Reed, Bowie i Iggy Pop, Depeche Mode i Nick Cave piše: Tihomir Ivka

amo i kako dalje kad se zatvori životni ciklus jednog rock benda od svirki pred par ljudi u londonskim barovima do statusa rock bogova kojima i najveći stadioni postaju premali da prime sve koji žele dozu njihove glazbene kemije? U2 su imali paradigmatski, logičan i zdrav put prema vrhu. Od totalnih anonimaca iz radničke klase Dublina, prvih koncerata u Londonu pred nekoliko poluzaintersiranih ljudi i predstavnika diskografskih kuća, prvih albuma koji su odavali određeni potencijal, ali ne takav da bi se naslutilo da će trideset kasnije njihovo ime u retrovizoru rock glazbe pisati najkrupnijim slovima,preko Live Aida od kojeg su imali koristi više negoli Geldofova akcija od njih, do trijumfa s Joshua Tree albumom kad se o Bonu i ekipi počelo govoriti kao najvećem rock bendu na svijetu, U2 su se penjali uporno stepenicu po stepenicu prema vrhu dugih deset godina. Razvijali se, koristili prilike, imali sreće, pameti i talenta da tamo napokon i popnu. Kraj osamdesetih dočekali su na tronu, Joshua Tree album, svojevrsnu fascinaciju Amerikom i američkom glazbom kroz njihovu prizmu poimanja

hi-fimedia #87

trominutne rock pjesme, prodali su u vrtoglavih 25 milijuna primjeraka i svijet je bio pod nogama. No već dokumentarac "Rattle And Hum", nastao za vrijeme Joshua Tree turneje po Americi, otkrivao je između redaka kako su se U2 počeli gušiti u jedva primjetnoj, puzajućoj pretencioznosti, kako su dostigli zenit i koračali prema dekadenciji. Polako ih je počela stizati prokleto istinita izreka ili kletva, kako se uzme, da se lakše popeti do vrha negoli se tamo održati. Tih pukotina i sumnji postajali su i sami svjesni nakon što je film i prateći soundtrack Rattle And Hum dočekan prilično rezervirano. Najbolje je to stanje kasnije u intervjuu Rolling Stoneu opisao bubnjar Larry Mullen Jr. riječima "bili smo najveći bend na svijetu, ali nismo bili najbolji." Drugim riječima, frustriralo ih je što po vlastitim i općim rock standardima pred publikom nisu bili na razini uloge koju su im donijeli njihovi studijski albumi. 1989. U2 su zaobišli Ameriku i na turneji ostatkom svijeta samo utvrdili da su došli do kraja jednog puta. Prilično su zloguko u tom smislu zvučale Bonove riječi na jednom od zadnjih koncerata te Lovetown turneje kako "je ovo kraj nečega za U2

i kako moraju otići da usniju novi san koji će graditi." S jedne strane, to se moglo tumačiti kao situacija novog početka, ali uz realnu mogućnost, ako se novi san ne pojavi, i kao najava kraja benda. Kasnije će se dogoditi i jedno i drugo; na neki način Bono i The Edge su kao potezom spužve po kredi na ploči prebrisali stari U2, korijene američkog rocka, blues i velike teme, i s istim članovima izmislili novi bend. Bolje mjesto za tako nešto od Berlina je teško zamisliti. Tamo su se ponovno "izmišljali" Lou Reed, Bowie i Iggy Pop, Depeche Mode i Nick Cave. Naći se tamo u središtu jednog kolosalnog povijesnog procesa pada Berlinskog zida, ponovnog ujedinjenja Njemačke i pada komunizma samo je moglo dodatno motivirati. Isto kao i činjenica da nakon što su "potrošili" fascinaciju Amerikom i korijenima rock glaz-

be, iz njihovih soba u "berlinskoj fazi" više nisu odzvanjali tonovi bluesa i gospela, nego Nine Inch Nails, švicarskih industro čudaka The Young Gods i njemačkih KMFDM. Ne svih, bubnjar Larry Mullen Jr. ( u to vrijeme duboko uronjen u Blind Faith, Cream i Hendrixa) i basist Adam Clayton nisu bili presretni pravcem u kojem cijela stvar s bendom kretala, ali ruku na srce, koliko god bili ravnopravni članovi, nisu oni bili ti čija je bila zadnja. Problem se skrivao u činjenici da su glavni arhitekti U2 zvuka bili u prilično destruktivnom stanju. The Edge je prolazio kroz mukotrpan i neželjen proces razvoda braka, a Bono se u sebi lomio da li da i dalje rock’n’roll doživljava kao misiju, kao smrtno ozbiljnu stvar, kao moralnu kategoriju. Kao i slučaju spomenutih velikana prije njega, Berlin je dobro mjesto za novi način razmišljanja. Njima pred očima rušio se www.hifimedia.hr

stari svijet i rađao novi, bez željeznih zavjesa i zidova, trenutak da i sami poruše zidove u sebi nije mogao biti bolji. Bono je poslije Berlina govorio kako r’n’r ima više kontradikcija od bilo koje druge umjetničke forme. "Osamdesete U2 su proveli u razbijanju nekih od njih, s devedesetima smo ih počeli slaviti." Doduše, mnogima će uvijek ostati u zraku ostati visjeti pitanje je li taj zaokret u gledanju na stvari u pravcu rock ironije donio bolji U2 od onog u osamdesetima, ali korak u novo i nepoznato (što ovdje podrazumijeva koketiranje s plesnom i elektronskom glazbom), je definitivno akt artističke hrabrosti kojem treba odati priznanje. Naravno, u slučaju da taj korak nije tek kamuflaža autorske nemoći. U tom smislu Achtung Baby je dvostruki trijumf, hrabar iskorak u nepoznato spojen s punom autorskom formom. I za to im nije trebalo notiranje producenta, Daniel Lanois kojeg su poveli sa sobom volio je U2 ambijentalan i emotivan, kao na Unforgettable Fire i Joshua Tree. "Mislim da Danny u početku nije shvaćao kuda idemo, kad smo se u završnim snimkama vratili na poznatiji U2 teren pohva-

U2 su se s Achtung Baby promijenili ne samo glazbeno, iz gotovo amiški jednostavnih rock uniformi uskočili su u blještave i kičaste odore tao je stvari, ali mu u početku nismo bili jasni." Čini se da ni sami nisu bili sigurni kuda bi krenuli, gotovih pjesama nije bilo, u legendarni Hansa studio ušli su bez ičega u tmurnoj atmosferi. U intervjuima, a novi dokumentarac u režiji "From the Sky Down" o stvaranju Achtung Baby Davisa Guggenheima to potvrđuje, ističe se kako je u mukotrpnom rađanju novog zvuka bend bio na tankoj liniji da digne ruke od svega, ali ih je spasila jedna pjesma. Usred stvaranja "Mysterious Ways" i Edgeovog eksperimentiranja s gitarskim pasažima uhvatili su nukleus melodije koja će postati "One", pjesma za koju se slažu da je spasila bend. Kako su konstruirali tu delikatnu baladu, tako su obnavljali spone među sobom. Iako će kasnije u Dublinu gdje je album završen, produkciji priključeni Brian Eno sve to www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

Achtung Baby – 20

obezvrijediti mišljenjem kako su mu sve pjesme izvrsne osim te, pa je otišla u ozbiljnu rekonstrukciju pod njegovom palicom, "One" je točka preokreta za novi U2. U vrijeme kad su novi britanski bendovi u praskozorje brit popa inspiraciju tražili u Byrdsima i Doorsima, U2 su uspjeli pronaći inspiraciju sami u sebi, ne pratiti trendove nego ih diktirati, biti avangarda. Od prvih sekundi uvodne "Zoo Station", teškog, gotovo zastrašujućeg Edgeovog rifa, distorzije potmulih bubnjeva, groovy Claytonovog basa, bilo je jasno da

godina

su U2 dramatično drugačiji od onog koji je pred koju godinu u Sun studijima u Memphisu svirao jam sessione s B.B. Kingom i s crkvenim zborovima na gospel "prevodio" svoju "I Still Haven’t Found What I’m Looking For". S odmakom od 20 godina Achtung Baby je jednako svjež, izvanvremenski album koji je, iako dijametralno različit, došao na korak do The Joshua Tree u komercijalnom smislu. U smislu kritičke evaulacije stoji možda i bolje; oba albuma nalaze mjesto u širem izboru najboljih rock albuma ikad. S tim da bi

se i bez velikih analiza dalo zaključiti kako je pomicanje granica Achtung Baby učinilo beskrajno utjecajnim albumom zbog kojeg su neki novi klinci kao što je Chris Martin iz Coldplaya uzeli instrumente u ruke. U2 su se s Achtung Baby promijenili ne samo glazbeno, iz gotovo amiški jednostavnih rock uniformi uskočili su u blještave i kičaste odore, sakrili se iza čudnih kapa i sunčanih naočala u kojima su izgledali kao muhe. Bono će se kasnije našaliti da je izgledao kao Barbara Bush, a Adam Clayton kao britanska kraljica. Oslobodili su se, prigrlili iskreno svoj Spinal Tap trenutak, postali ironični naspram posla kojim se bave. Koliko god to izgledalo trivijalno, vrhunski rock nisu samo genijalne pjesme i albumi, rock je fama i spektakl. U2 su poslije The Joshua Tree lekciju naučili. Počevši s visokotehnološkom ZooTV turnejom, više se nikad nisu doveli u situaciju da se poslije koncerata osjećaju kako su "najveći, ali ne i najbolji bend na svijetu."

Prigodna izdanja

Za 20-godišnjicu izlaska Achtung Baby proslavljeni filmaš, oskarovac Davis Guggenheim (Neugodna istina, Čekajući Supermana, It Might

hi-fimedia #87

Get Loud) snimio je dokumentarac From the Sky Down koji do u detalje rekonstruira atmosferu, okolnosti i događaje vezane za snimanje tog albuma. Dokumentarac će (u DVD ili Blu-ray opciji), biti uključen u de luxe obljetničkim izdanjima Achtung Baby koje u vrijeme pisanje ovog teksta još nije ugledalo svjetlo dana s obzirom na datum izlaska 30. listopada. Achtung Baby izlazi u čak pet verzija; Uber Deluxe Edition uključuje 6 CD-ova, uključujući originalni album, nasljednik Zooropa iz 1993., b-strane, remixevi i neobjavljeni materijali s Achtung Baby sesssiona. Tu su i 4 DVD-a s From the Sky Down, Zoo TV: Live from Sydney, svim spotovima s Achtung Baby i bonus video zapisima. Ovo izdanje sadrži i dupli LP s originalnim albumom, plus pet 7-inčnih singlova na prozirnom vinilu u originalnim omotima, 16 manjih postera slika s naslovnice albuma, knjigu na 84 stranice, 4 bedža, naljepnicama i par Bonovih "The Fly" naočala. Uz to, u pripremi je i Achtung Baby cover album. Zasad se zna da je Jack White obradio zaključnu stvar s albuma "Love Is Blindness", Depeche Mode "So Cruel", Patti Smith "Until The End Of The World" i Damien Rice "One". www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

ROCK PIŠU: Gordan Gaži

(GG)

Davor Hrvoj

(DH)

Tihomir Ivka

(TI)

Denis Leskovar

(DL)

Vera Lončar

(VL)

The Rapture In The Grace Of Your Love DFA

"Nije baš remek-djelo, ali Echoes i dalje pokazuju zašto njujorški rock djeluje milijun puta uzbudljivije od britanskih bijednih pokušaja igre na sigurno." Ovako nekako je britanski Q magazin prije osam godina dočekao prvijenac njujorških Rapture, jednih od rodonačelnika revivala plesnog punka. I bili su u pravu u tom trenutku, ali da je tekst pisan samo koji mjesec kasnije opaska o jadnom britanskom rocku bila bi drugačija. Naime, tada se pojavio prvijenac Škota Franz Ferdinand i sve se i s ove strane Atlantika promijenilo. Kako god, da Rapture nisu snimili ništa osim singla "House Of Jealous Lovers", ostali bi zapisani zlatnim slovima u anale podžanra u kojem su se kretali. Tako zarazna, tako frenetična, tako inventivna i hipnotička pjesma ne čuje se često u eteru. Osam godina kasnije i s tek jednim albumom (izvrsnim Pieces Of People We Love) između, Rapture više nisu ni frenetični, ni inventivni niti snimaju hipnotičku glazbu. Mekši su, prigušeniji, bliži srednjoj struji, gitare su gotovo iščezle i nema više kakofoničnih ispada. Iskreno, testom na slijepo, lako bi se pomislilo da je pred nama neki bend iz Versaillesa gdje se već motaju bendovi poput Phoenix ili Cassius. Pjesma "Come Back To Me" na pola albuma pojačava taj dojam; lagani plesni ritam vođen harmonikom i sjetnim pjevanjem ima i više francuskog dodira od očekivanog za bend s bruklinškog asfalta. U tom smislu, bitno je reći da je album snimljen u Parizu, pod producent-

hi-fimedia #87

skom palicom Phillipea Zdara, potpisnika produkcije upravo zadnjeg albuma Phoenixa. Da, Rapture su bitno stilski drugačiji bend od onog što je prije prodavao nervozni, nabrušeni dance punk. Moglo bi se reći da su, baš kao i njihovi sugrađani The Strokes, sazrjeli i u tome nema baš ništa loše. Jedina je nedaća da u dugih pet godina pauze nisu uspjeli skladati nove pjesme za pamćenje. Stilski priča definitivno drži vodu, čak i kad zvuče kao disco "Just An Illusion" grupe Imagination u naslovnoj pjesmi, njihova glazbena estetika drži visoke standarde. Od prošlog albuma bend je postao trio, razišli su se s basistom i koautorom Mattiem Saferom čija je uloga s resko fuziranim basom kao okosnicom ritam sekcije bila prilično važna. Bez njega bend kao da zvuči malo manje organski, više elektronski i općenito mnogo toplije i nježnije. Na trenutke i prilično gospel (!) kao u zaključnoj "It Takes Time to Be a Man". I dobro im stoji. TI

Steve Mason & Dennis Bovell Ghosts Outside Double Six Records/Domino

The Beta Bend, usamljeni u kutijici podžanra folktronica u koju su ih ugurali mediji, su bili jedan od najzanimljivijih britanskih bendova 90-ih godina, europski pandan Becku. I s obzirom koliko su zatvorenu glazbu svirali, njihov komercijalni uspjeh nije bio zanemariv. Ipak, nakon razlaza na kraju 2004. godine njihov frontman Steve Mason našao se u takvim financijskim problemima da je uz građenje solo karijere radio i kao fizikalac na građevini. Onda se dugo borio s depresijom i budućnost mu nije izgledala svijetlo. Solo pokušaji pod raznim imenima imali su više plesnog štiha, udaljavali ga od stare publike i polako je nestajao s radara. Prošlogodišnji album Boys Inside, prvi pod pravim imenom i

Uskrsnuće 70-ih Girls Father, Son, Holy Ghost Fantasytrashcan/Turnstile

Girls zapravo nisu djevojke, nego dva momka iz San Francisca s hvaljenim debijem iza sebe. No, kako se kaže, prvi se album piše cijeli život, drugi samo godinu ili dvije i mnogi se na tom izazovu poskliznu. Girls su izgleda došli da ostanu, jer im je novi uradak još fascinantniji. Ovaj put su manje skrivali svoju duboku povezanost s glazbom 60-ih i 70-ih godina, ali autorsko napajanje davnim uzorima rezultiralo je – teško se poslije slušanja drugačije izraziti – lijepom, emotivnom i nadahnutom glazbom da bi im oprostili i da su direktno kopirali. A uglavnom nisu. Father, Son, Holy Ghost ulazi lako u uho što može biti zamka, odraz površne atraktivnosti i trivijalnosti materijala jer se nema što kasnije otkrivati. Ne za jaku nezavisnu etiketu Domino, bio je povratak korijenima i ujedno povrataka u formu. Ove godine taj je materijal uz reggae veterana Dennisa Bovella, odgovornog za produkciju mnogih bendova od kojih su najpoznatiji Madness iz davnih dana, radikalno preveo na "jezik" duba. Sanjiv, pun tipične dub reverberacije kako zvuka klavijatura, tako i Masonovog glasa, groovy, ali laid back i hipnotički repetitivan kako to u klasičnom dubu to obično ide, Ghosts Outside je ugodno sonično iskustvo, opuštajuće i nikad dosadno koliko god se Bovell naba-

treba biti posebno stručan, čak ni naslušan da se otkrije kako Girls nisu posebno inovativan bend. No sa svakim novim slušanjem, razinom emocija, sviračkom kompetencijom i inteligentnim rješenjima, izuzetnom vokalnom ekspresijom Christophera Owensa, lakoćom pamtljivih melodija, pojačava se uvjerenje kako ćemo ove godine teško naletjeti n a boljih 50-ak minuta glazbe. Pjesmu po pjesmu Girls su se zakopali duboko u 60-e i 70-e, referirajući se prvo na surf rock i Beach Boyse (uvodna "Honey Bunny"), naredna "Alex" je već prilično udaljena žanrovska jeka kvintesencijalnog power pop benda Big Star, "Die" koju minutu iza već odzvanja rifovima kakvog proto metal benda s početka sedamdesetih godina. Owens kaže da ju je skladao inspiriran pjesmom "Oh Well" Fletwood Maca iz pre-Stevie Nicks ere. Četvrta stvar, baršunasto mekana ljubavna balada "Saying I Love You", kao da je ispala s nekog od albuma kasnih Teenage Fanclub koji su svoje harmonije skladali pod utjecajem Byrdsa i Beatlesa. Ne tako davno irski TheThrills podsjetili su nas na ljepotu i melankoliju osunčanog West Coast popa iz šezdesetih, Girls čine to na gotovo na isti način u "My Ma", sa sanjivim vokalom civao zahvatima u skladu sa standardima podžanra. Bit ljepote ove suradnje treba potražiti u kompatibilnosti Masonovog glazbenog habitusa, njegovog "lijenog", tugaljivog vokala, lagane psihodelije koju forsira u indie okviru s klasičnim dub zvukom kakvom je Bovell odan. I treba reći da je Bovell ovdje uzeo glavnu riječ; ovo nije Mason s primjesama duba, već dub s primjesama Masona. Ghosts Outside zaslužuje biti obavezna "lektira" za poklonike reggea i duba. TI

www.hifimedia.hr

kakav je puštao i Conor Deasy, čovjek od mikrofona Thrillsa. Epska dužina, promjene ritma, solaže, malo psihodelije i malo simfo rocka u sjajnoj, sjetnoj "Vomit" vratit će nas ravno do Pink Floyda u Dark Side Of The Moon doba. Šteta što je "Love Like A River" predzadnja, a ne zaključuje album jer ona najbolje zaokružuje ovu retro priču skladanu i izvedenu na tako svjež i uzbudljiv način. Prvi tonovi, klavir, kao da slušamo neku novu "Oh, Darling" benda svih bendova, Beatlesa. "Jedini razlog da pišem pjesme je da kopiram ljude čiju glazbu volim. Ne želim napraviti

ništa novo, samo želim biti dio nečeg što stvarno vilim." – bez ustručavanja će reći Owens, momak kojeg je slučaj poštedio "trovanja" utjecajima u formativnim godinama. Naime, rodio se u obitelji sljedbenika kulta Children Of God, pa se i nije naslušao moderne glazbe kao ostala djeca. Kao teenager pobjegao je, živio povremeno kao beskućnik dok se nije dokopao San Francisca i počeo upijati glazbu onako kako je sam htio. Father, Son, Holy Ghost je sjajan rezultat te dugogodišnje izolacije, a Girls se doimlje kao skupina predodređena za velike stvari. TI

su visoki da se kvaliteta teško može spustiti ispod granice barem solidnog, no Pull Up Some Dust zasigurno ne donosi onoliko uzbuđenja koliko to sugeriraju osvrti poluinformiranih recenzenata koji (kao i u slučaju precijenjenih albuma Toma Waitsa) u silnom strahu da ne ispadnu neuki, pišu panegirike i onda kad čovjek to naprosto ne zaslužuje. Nakon kalifornijske trilogije – Chavez Ravine (2005), My Name Is Buddy (2007), i I, Flathead (2008) – Cooder je odlučio snimiti album lišen čvrstog narativnog okvira i naprosto isporučiti zbirku pjesama koje, više no ikad dosad, odražavaju njegovu povišenu socijalnu osjetljivost spram društvene nepravde s kojom se svakodnevno susreće običan čovjek. Rezultat je album velikih tema, ali obrađenih s dozom satiričnih zahvata i zrnom cooderovskog humora na kakav smo navikli još od vremena remek-djela Into The Purple Valley i Paradise and Lunch. Kolaž gospela, rocka, močvarnog bluesa ("John Lee Hooker For President" - treba li ovome komentar?), funka, prašnjavog folka i meksičke tradicionalne glazbe u kombinaciji s trpkim tekstovima koji se na milenijski novi način naslanjaju na tradiciju Woodyja Guthrieja (uz izravne aluzije poput "This land should have been our land") još je uvijek vrijedan svakog proučavanja, baš kao i ostatak (ili većina) njegovog backkataloga. Jedina je razlika u tome što će Pull Up Some Dust And Sit Down u svakoj usporedbi izvući kraći kraj. Drugim riječima, ovo je rutinski dobar album za Cooderove stare fanatike; želite li se doista uvjeriti u njegovu genijalnost, nabavite bilo koje ostvarenje iz razdoblja od 1970. do 1979, uz djelomičan oprez kod naslova Jazz i Bop Till You Drop.

Bad Meets Evil

Pull Up Some Dust And Sit Down

Hell: The Sequel EP

Nonesuch/Dancing Bear

Interscope/Universal Music

Vremena su teška – a teška vremena, kako kaže Ry Cooder, "zahtijevaju potpuno novu vrstu protestne pjesme". Doduše, na albumu Pull Up Some Dust And Sit Down ima protestnih pjesama koliko hoćete, no one su uglavnom smještene u kontekst glazbe kakvu je legendarni gitarist, pjevač, autor i svojevrsni muzikolog, bolje i maštovitije istraži-

Suradnja Royce da 5’9" i Eminema seže u rane Eminemove dane, i prije njegovog diskografskog debija iz 1999. kad su zajedno snimili pjesmu pod nazivom "Bad Meets Evil" kako se tada i zvao njihov projekt. Nije potrajao dugo, bilo je tu poslovnih razilaženja, tipičnih rap svađa, prijetnji i javnih prepucavanja. Nakon što je na ulici nasmrt upucan Proof,

www.hifimedia.hr

Chris Rea Santo Spirito Blues Jazzee Blue/Rhino//Dancing Bear

Ry Cooder

vao tijekom prve polovine sedamdesetih. Naravno, to ne znači da je Cooder snimio loš album; napokon, njegovi odavno postavljeni standardi toliko

stari zajednički prijatelj iz tog kruga detroitskih repera, Royce i Eminem su se počeli približavati, zakopali ratne sjekire i zajedno završili u studiju. Rezultat je nešto kao vraćanje korijenima, vrlo malo sampleova, vrlo malo zašećerenih momenata i refrena, kao bitka između dva duga i brza jezika vrhunskih MC-ijeva. Za razliku od vrlo komercijalnog Recovery albuma Eminema iz prošle godine, ovo je materijal za mnogo pravovjernije poklonike hiphopa. Osim što su im jezici dugi i brzi, prilično su i prljavi. Uobičajeni je to jezik ulice, može ga se doživjeti kao dobar smisao za humor, ali i odraz stvarnog života ispunjenog nasiljem, kriminalom, oružjem, odnosom prema ženama od kojeg se feministkinjama (i ne samo njima), diže kosa na glavi. Intenzitet je tu, energija pršti, Royce se pokazuje kao stvarno "loš", a Eminem kao "zao". Zgodan par, nema što. Još da je glazbeno šareniji i prijemčiviji za ljubitelje moderne glazbe koji nisu zadrti poklonici žanra u kojem vrijede ipak neka druga pravila. Recimo, Hell: The Sequel je u rap terminima, kao što i stoji na omotu, s 11 pjesama i 46 minuta trajanja, samo EP.

U Boćarskom domu u Zagrebu 16. će veljače 2012. nastupiti Chris Rea, pop-rock glazbenik poznat po specifičnom, promuklom glasu (sjećate li se njegove pjesme "The Road To Hell"?), i slide pristupu sviranju gitare. Koncert koji će biti održan dan nakon budimpeštanskog i dan prije bečkog, mali je korak za ovog slavnog britanskog pjevača, gitarista, klavirista, skladatelja i tekstopisaca, a velik za hrvatske ljubitelje njegove glazbe. Tom prigodom Chris Rea će promovirati svoj novi album "Santo Spirito Blues" koji donosi trinaest njegovih pjesama u formi bluhi-fimedia #87

ROCK Puno babica, kilavo dijete

Superheavy Superheavy A&M/Universal Music

Teško je pronaći prikladnije riječi za Superheavy od parafraze stare poslovice "puno babica, kilavo dijete." Naime, puno zvijezda na jednom mjestu, kilavi album. Iza prijetećeg i opasnog imena potrošenog uludo, kriju se jedan od najvećih ikona rocka Mick Jagger, ikona osamdesetih, ružnija polovica Eurythmics Dave Stewart, najmlađi sin ikone reggaea

esa, a objavljen je u nekoliko inačica od kojih i one s DVD izdanjem. Radi se o skladbama raznolikih karaktera, od ogoljelih aranžmana do onih koji uključuju puhačku sekciju, od balada do žestokih ispada, od popa do rock and rolla, od onih o ljubavi i ženama do posvete gitari, no to je uvijek čvrsta i uvjerljiva blues-rock

hi-fimedia #87

Boba Marleya, Damian, jedna od najpoznatijih mladih pjevačica u žanru neo-soula Joss Stone, te naizgled manje zvučno ime indijskog kompozitora filmske glazbe i producenta A. R. Rahmana. Kad se spomene da je svojih stotinjak soundtrack albuma prodao širom svijeta u 300 milijuna primjeraka i za glazbu za film "Milijunaš s ulice" pobrao dva Oscara, onda i on nije nimalo inferioran naspram nabrojanih zvučnih imena. Zašto supergrupe rijetko uspijevaju postići kvalitativnu razinu najboljih tre-

svirka. Posebice su dojmljivi pasaži u kojima njegovi prsti klize niz i uz žice gitare, nepretenciozno, bez potrebe za ekstravagancijama, ali upečatljivo, uvjerljivo, iskreno. Nešto manje uvjerljiv je kao pjevač, bez potrebne siline u glasu, ali sa sposobnošću da kreira poseban ugođaj što je negov glavni argument. Da se ne radi samo o energičnom blues-rocku jasno daje do znanja kad pjeva, primjerice o ljubavi kao u pjesmi "The Chance Of Love". Njegov je istup tada mekši, bliži popu. No, šulja se i drugim područjima. Naime, skladba "Money" započinje akustičnim zvukom, u baladnom, komornom ugođaju s naznakom jazza, a razvija se u tek nešto živahniju tužaljku za materijalnim

nutka u prijašnjim bendovima ovaj je album dobar ogledni primjer. Čak i ako isključe svatko svoj ego, skupljanje zvijezda u jednom studiju je kao zbrajanje krušaka i jabuka. Superheavy imaju zanatsku solidnost, to s toliko rock kilometara u nogama ne može biti u pitanju, ali nemaju onu primarnu kemiju "originalnih" bendova, a problem je i žanrovsko uravnoteženje. S obzirom na background i značenje uključenih likova, iznenađuje da je dvije trećine materijal domaći teren za možda najmanje zvučno ime (ako isključimo aluziju na oca), Damiana Marleya. Reggae dakle, s raznim začinima, uglavnom pod Rahmanovim utjecajem i njegovim indijskim glazbenim zaleđem. I nije to loše dok mikrofon drži sam Damian,

kad se uključi Jagger, solidno je, ali kad uleti Joss Stone sa svojim reskim, čistim glasom, to je kao da Arsen Dedić repa. Stone je izvrsna soul i r&B pjevačica, no izlet u reggae joj nije trebao. Jagger ima jednu pjesmu sukladnu njegovom habitusu i vokalnoj ekspresiji, lijepu akustičnu baladu "Never Gonna Change" koja bi se dala i proglasiti najozbiljnijim trenutkom albuma. Stone nema ni jednu, ona je tu pomoćna vokalna snaga i dojam je da bi bilo bolje da je i nema. Kad smo već kod reggaea, on je ovdje laid back stila, ponekad zabavan, ali standardan i predvidiv, "middle of the road" reggae. Ima intigrantnijih trenutaka žanrovskog križanja kao u "Satyameva Jayathe", gdje malo atmosfere Indije i malo reggaea zajedno zvuče kao čudna cumbia. Ali znaju Superheavy i skroz promašiti, "Energy", sudar agresivnije elektronike i gitarskih rifova s Jaggerovim repanjem, zvuči kao loš remix b-strane nekog singla notornih Black Eyed Peas. Superheavy su skupina jakih imena sa slabim albumom. TI

svijetom. Glazba je to za one željne dobrog blues-rocka, ali i za romantične duše. DH

Lenny Kravitz Black And White America Roadrunner/Atlantic/ Dancing Bear

U vrijeme kad je pokušao potpisati svoj prvi diskografski ugovor Kravitzu su agenti govorili da je njegova glazba ili premalo "crna" ili premalo "bijela". Na kraju je odlučio snimiti album o vlastitom trošku da bi se uskoro diskografske kuće trgale da izdaju njegov "Let Love Rule", spoj funka i rocka s

retro štihom glazbe šezdesetih. Oprečne ocjene tada izrečene kako je nadareni autor, ali i da je preplavljen vlastitim utjecajima, vrijedit će većinu njegove sad već 25 godina duge karijere. To vrijedi i za najnoviji uradak, deveti po redu, jer Kravitz potvrđuje da zna napisati catchy pjesmu, ali mu je problem zagaziwww.hifimedia.hr

ti u nepoznato. "Black And White America" je tako ispala kao kolaž, ili bolje rečeno kajdanka svega onog što je kroz pet desetljeća glazbeno obilježilo Ameriku. R&B, funk, soul, rock, disco…, sve se ro ovdje može čuti i teško se oteti dojmu da je riječ o pjesmama inkarnacijama nečeg što smo već čuli. Ne samo žanrovski već i ponaosob; "Liquid Jesus" pljunuti je Marvin Gaye iz "What’s Going On" faze, naslovna stvar se kreće na putu od gudačkih aranžmana Isaaca Hayesa do funka Curtisa Mayfielda, u "Come And Get It" Hendrix sreće Kool And The Gang, "Superlove" je balada u stilu Brothers Johnson što i sam priznaje izjavama kako je htio napisati svoju "Strawberry Letter 23". Iako će naslov album sugerirati političku angažiranost u smislu podjela i ogorčenosti, Kravitz i u naslovnoj pjesmi i ostatku albuma svoju poruku poentira optimizmom, a ne novim podjelama. Spominjući slučaj vlastitih roditelja (majka crnkinja i otac ukrajinski Židov imigrant) i velikana poput Martina Luthera Kinga i teškoće na koje su nailazili, Kravitz zapravo zadovoljno konstatira kako je proces rasne snošljivosti nepovratan. Eklektičan, jak u melodijama i nešto slabiji po pitanju autorske osobnosti, sa 16 pjesama malo predug, odlično produciran…, ugodan za slušanje, Black And White nije ni najbolji ni najlošiji Kravitzov album. Solidno odrađen zanatski posao. TI

jer Once Upon A Time s vremenskim odmakom iz nekog razloga zvuči uvjerljivije nego u vrijeme kad je izašao. "Killer Sounds" kao da je pokušaj ispravljanja starih računa. HardFi su daleko od trominutnih punk poskočica s prvog albuma, ovdje je sve visoko stilizirano, producirano do bola (što drugo očekivati kad post-punk bend angažira Madonninog producenta Stuarta Pricea), gitare su uzmakle pred sintesajzerima. Refreni izgledaju veliko, pogodni su za masovno pjevanje, ali Hard-Fi su zagazili predaleko od vlastitih korijena, do saharinskog amerikaniziranog indie popa s neizvjesnom ciljanom publikom. Ima nadahnutih momenata i energije, ali se teško oteti dojmu da u 2011. četvorka iz Stainesa više sliči Stereo MC’s negoli The Clash. Nažalost, gledajući "jaka" imena benda i albuma malo je toga ovdje "hard" i "killer" razine. TI

Kaiser Chiefs The Future Is Medieval B-Unique/Universal Music

Hard-Fi Killer Sounds Necessary/Warner

Kad su 2005. iz malog Stainesa eksplodirali pričama o mladenačkoj dosadi na dalekom rubu londonske metropole i omotali to u efektne post-punk melodije pomislili smo da će glazbeni duh The Clash dugo odzvanjati i u 21. stoljeću. Dvije godine kasnije s albumom Once Upon A Time in The West ugledni britanski glazbeni mjesečnik objavio je naslov "zbogom Staines, zdravo prva ligo", aludirajući kako je Hard-Fi spreman za velike stadione. Možda su i bili, ali bez podrške dijela tiska koji ih je nekad slavio, optužbi da im je oštrica otupila, publika se pokazala nespremnom za tako nešto. Ostali su bend koji će pričekati na veliku priliku. Nezasluženo, www.hifimedia.hr

CD i kako prozvati novo djelo. No poslije ovog eksperimenta nekako je besmisleno slušati nove pjesme i o njima razmišljati kao cjelini, albumu, konceptu s glavom i repom. Prije kao o hrpi pjesama koje bi rado bile singlovi. A nemaju taj potencijal, ili barem većina nema. Kad su prije 6 godina s nezaboravnim singlovima "Everyday I Love Yo Less And Less" i "I Predict A Riot" zakucali na velika vrata, prodali su debi Employment u 3 milijuna 2005., mnogo lošiji Yours Truly, Angry Mob otišao je u 1,3 milijuna dvije godine kasnije, a Off With Their Heads u jedva preko 300 tisuća prije tri godine. Poslije ovog mogli bi izgubiti ugovor. Ne može se reći da je ova hrpa pjesama, koje bi u globalu mogli nazvati "blurovskima" po stilu, beznadno loša, ali očito je da imaju problem s inspiracijom, pa čak i s tim da uz nekoliko populističkih stadionskih refrena to zamaskiraju što im je ne tako davno polazilo za rukom. Djeluju umorno i isprano, a pjesme često idu pravocrtno u besmisao. Već druga po redu "Things Change" ukazuje da je bend počeo gledati više u retrovizor negoli naprijed, stvar zvuči kao iščašeni pop iz osamdesetih, kao Thomas Dolby s primjesama Bowiea. Bowie se nameće češće kao uzor kroz pjesme što i nije čudo s obzirom na producentsku nit poveznicu, veterana Tonyja Viscontija. Ponajviše u "Man On Mars", jednom od najboljih, melankoličnih trenutaka albuma. Mogu Kaiser Chiefs i kao kakav electro bend iz osamdesetih, kao u "Heard It Break", ali bolje da nisu pokušavali, ne radi electra samog, nego zato što je pjesma jednostavno operirana od inspiracije. Kao i većina materijala. TI

Patrick Wolf Lupercalia Mercury Records

Ako je išta revolucionarno na četvrtom albumu petorke iz Leedsa onda je to selekcija pjesma. Bilo ih je 20 i onda su u bendu odlučili da si svaki kupac preko interneta slušanjem isječaka od minutu može izabrati 10 pjesama i tako za cijenu od 7,5 funti kreirati vlastiti novi album Kaiser Chiefsa. Prilično zbunjujuće. Ipak, uspjeli su se među sobom dogovoriti kojih 12 pjesama (i 13. dosad neobjavljenu), će na kraju utisnuti na

Najbolje je ogromnu razliku u pristupu i rezultatu između prethodnog, teško probavljivog The Bachelor albuma iz 2009. i novog djela objasnio sam Wolf riječima kako je prvospomenuti uradak bio pogonjen usamljenošću, hedonizmom, depresijom, suicidalnošću i melankolijom, dok je Lupercalia rezultat perioda kad je sva njegova depresija odjednom zbrisana čistom ljubav-

lju. Ova "čista ljubav" se može svakojako tumačiti, posebice u životu nekoga tko je odrastao u umjetničkoj obitelji, trpio bullying u školi i prolazio kroz razne faze seksualnosti dok nije shvatio i prihvatio da je drugačiji od okoline. Čista ljubav u ovom slučaju rezultirala je čistom pop glazbom, uglađenom i gracioznom, jednostavnim melodijama garniranim elegantnim aranžmanima i vrlo inteligentnim križanjem moderne elektronike s Wolfovim naslijeđem klasičnog glazbenog školovanja na violi i klaviru. Originalno, Lupercalia je trebala biti drugi dio duplog albuma Battle, kojem je upravo spomenuti The Bachelor prvi dio. No Wolf se pod utjecajem vedrijih životnih okolnosti predomislio i odgodio izlazak drugog dijela, promijenio mu ime iz The Conqueror u prigodnije Lupercalia što je antički naziv festivala plodnosti i ljubavi. S boljim životnim raspoloženjem i povećanom samouvjerenošću 27-godišnjak iz Londona snimio je svoje najprohodnije djelo, neku vrstu baroknog popa gdje se mogu čuti spretno spojene vivaldijevske note i moderni zvuk, nešto ozbiljniji od onog što radi komercijalno atraktivniji Mika. Na trenutke ta će glazba podsjetiti na ozbiljni britanski pop iz osamdesetih, na ono što su radili Black ili The Blow Monkeys. Ujedno, ovo je i djelo gdje se osim autora s jakim talentom za pamtljivu melodiju, Wolf ukazao i kao vrlo uvjerljivi i strasni vokalist. Niti u jednom trenutku ne zapada u ortodoksnost, ne libi se zamiješati ni disco glazbu s klasičnim instrumentima (odlična "Together"), i uspijeva se održati daleko od trivijalnosti. Apsolutni hit je "The Time Of My Life", jedna srčana pop slastica koja strši poput jarbola u moru smeća što vlada top-listama. Baš kao i cijeli album; veseli Patrick Wolf je nešto najbolje što se trenutno događa u britanskom popu. Ali, bilo bi previše ovako inteligentnu glazbu i neobičnog umjetnika vidjeti na samom vrhu liste albuma. Ovo je glazba za sladokusce. TI

hi-fimedia #87

ROCK Kate Bush Director’s Cut Fish People/EMI

Kate Bush zna što su životni prioriteti; nakon Red Shoes 1993. zbog majčinstva i drugih osobnih razloga napravila je diskografsku pauzu od čak 12 godina do novog albuma. A kad se taj dvostruki CD Aerial pojavio pokazalo se da se isplatilo čekati, bio je na prvu tako neobičan, ezoteričan, s dosta jazz utjecaja udaljen od nekadašnjeg inovativnog popa, prigušen, topao, intiman, komoran…i božanstven. I kad se pomislilo da neće biti potrebno dugo čekati novi uradak, ovo nekadašnje čudo od djeteta pod pokroviteljstvom Davida Gilmoura (potpisala je ugovor s EMI-jem sa 16 godina), u zrelim godinama nije prestalo iznenađivati. Još jedna duga hibernacija od pet godina i onda objava novog albuma čiji je ime i njegov program, ako se ravna filmskim rječnikom. Director’s Cut ne donosi niti jednu novu pjesmu, već novo viđenje pjesma s predzadnja dva albuma Sensual World iz 1989. i The Red Shoes iz 1993. godine. Prearanžiranje vlastitih starih pjesama je obično znak autorske nemoći i pokušaja sviđanja novoj publici i često su takvi činovi vrijedni prijezira. Kate Bush je to napravila iz sasvim drugih pobuda. Originalne pjesme bile su izvrsne, ali nisu – do toga se dođe slušajući nove verzije - imale dovoljno jaku glazbenu ekspresiju, snagu, oštricu im je otupilo producentsko-studijsko peglanje. Nije uobičajeno, ali je moguće da se od odličnog može napraviti grandiozno, i ovaj album to dobro potkrjepljuje. Uvodna "Flower Of The Mountain" zvuči instrumentalno poznato, ali tekstualno nikako; riječ je o "The Sensual World" koja je originalno nastala na osnovu stihova iz

hi-fimedia #87

Umjetnost lišena pretencioznosti WILCO The Whole Love dBpm/Dancing Bear

Jeff Tweedy bi trebao biti sretan čovjek, ali nije. Wilco su ono što na engleskome lijepo zvuči, "critic’s darlings", formacija koja je tijekom godina okupila impozantnu – iako ne pretjerano masovnu – vojsku obožavatelja; albumske naklade im i u teškim vremenima dosežu po nekoliko stotina tisuća prodanih primjeraka. Primjerice, Sky Blue Sky planuo je u 389 000, a Wilco /The Album/ u 299 000 kopija, i to samo na sjevernoameričkom kontinentu; nije tako loše za bend s ne osobito komercijalno postavljenom strategijom.No vratimo se njihovu frontmenu, autoru, pjevaču i gitaristu, Jeffu Tweedyju, čovjeku koji nikada nije zadovoljan. No ta staromodna i nepoželjna osobina vodila ga je samo naprijed. Od klasičnog country-rocka šesnaest godina starog prvijenca AM, preko pomaknute americane na Being There, do mnogo nekonvencionalnijih zvučnih avantura na Yankee Hotel Foxtrot (kamen temeljac suvremene indie estetike, definitivno) i A Ghost Is Born, Wilco su dokazali da su veliki bend, jer samo veliki bendovi preziru stagnaciju, evoluiraju ne bojeći se vlastitih grešaka, i ne povode se za prohtjevima publike. No kada su snimili Sky Blue Sky – toplu, prvoklasnu posvetu laid-back rocku sedamdesetih – mnogi su poče-

li gunđati za radikalnijim poduhvatima iz srednje faze karijere. I oni sada stižu, makar djelomice. Kao što se i Yankee, uz porciju eksperimentalnih zahvata, može pohvaliti jednom od najljepših i najmelodičnijih pjesama koje su ikada napisali, "Jesus, etc", tako je i The Whole Love obuhvatio oba pola njihove autorske osobnosti, ali i sve ono u sredini. Napokon, Wilco su "Američki Radiohead" i "najprominentniji američki rock impresionisti", iako ni jedna od etiketa ne može obuhvatiti kompleksan organizam koji tako skladno diše na The Whole Love – prvom diskografskom istupu na vlastitoj etiketi dBpm, o čemu simbolično govori i prerada stare pjesme Nicka Lowea "I Love My Label" (s bonus CD-a deluxe verzije albuma). S jedne strane je melodična kombinacija kasnih Beatlesa i americane, a s druge se uzdižu katedrale soničnih dekonstrukcija poput uvodne kraut-rock eskapade "Art of Almost". Između su smještene duboko melankolična "Black Moon", sjetna naslovna tema u srednjem tempu, melodični pop sa začinima buke "Born Alone" (i karakterističnim stihom "sadness is my luxury"), te zaključna dvanaestominutna "One Sunday Morning" – svojevrsna posveta tradiciji rock akustike, ali s ukusno izvedenim art-rock odmakom. Nabrajati dalje značilo bi nizati razloge zbog čega se teško sjetiti benda njihove (ali i bilo čije) generacije koji rock and roll još uvijek doživljava kao umjetnost lišenu pretencioznosti i koji snima albume vrijedne kontinuiranog proučavanja. The Whole Love je jedan od najboljih u karijeri, ostvarenje koje se tek uzastopnim konzumiranjem potpuno razotkriva u svoj svojoj bolnoj emotivnosti i nesavršenoj ljepoti. DL www.hifimedia.hr

Joyceovog "Uliksa", ali je Bush tada bila odbijena da ih upotrijebi. Ovaj put je uspjela i dobili smo novu pjesmu sasvim drugačijeg značenja i atmosfere. Ostatak materijala je, najjednostavnije rečeno, prepjevan. Svi su glavni vokali snimljeni ponovno, tako da sada odgovaraju mirnijoj Kate Bush i glasu koji se spustio u niže registre. Prateći vokali (Bush je na spomenutim albumima puno koketirala s etnom i to ne samo onim keltskim), su ostali isti, "pomoćna" sila raznih instrumenata također, ali se čini da su pjesme dobile novi "touch" u ritam sekciji. Reski zvukovi kontrabasa, metlice na bubnjevima, sve je to recept prepisan s Aerial albuma koji daje jedan jazzy ugođaj, profinjen i uzvišen. Sva sreća, nakon ovog iznenađujuće kvalitetnog "ispravljanja" vlastitog kataloga, neće trebati dugo čekati na novi autorski materijal. Novih 65 minuta njene glazbe stiže u studenom na albumu od sedam pjesama "50 Words for Snow". TI

Luciano Rub A Dub Market IrieVibrations records

vo suprotno, melodije su zavodljive, produkcija raskošna i atraktivna, a Lucianov glas istovremeno odaje u potpunosti opuštenog čovjeka za mikrofonom i punu predanost u izvođenju pjesama. Luciano je izuzetan reggae pjevač koji sa svojom glazbom nema ambiciju izmišljati toplu vodu. Samo se držati dobrih melodija i korijena, uz određenu dozu modernosti. Prošle godine ovaj 47-godišnji Jamajčanin okićen državnim ordenom za propagiranje reggae glazbe u svijetu, izdao je čak dva albuma, jedan snimljen s pariškim producentom u Londonu, drugi u New Orleansu, sad je ovaj izvrsni uradak snimio na prilično čudnom mjestu za reggae, Beču, s tamošnjim produkcijskim timom IrieVibrations koji se prije tri godine proslavio produkcijom još jednog jakog, ali mainstream publici nepoznatog reggae autora s Jamajke, Perfecta. Ne samo da je austrijski tim producirao, već je austrijski bend sve i odsvirao rušeći još jednom glazbene granice i predrasude da tamo nekakvi Germani ili Slaveni ne mogu svirati glazbu nastalu tisućama kilometara daleko. Odradili su posao zajedno s Lucianom na takav način da Rub A Dub Market ulazi u uski krug najboljih reggae albuma u zadnje vrijeme. TI

Red Hot Chili Peppers I’m With You Warner Bros

ske zrelosti, glazbene imaginacije spojene s osjećajem za masovni ukus držale su RHCP na vrhu. Kad se Fruscianet umorio i odlučio da mu se više neda živjeti u spirali studijski album – beskonačna svjetska turneja, Peppersi su se ponovno našli na raskršću. I ovaj put napravili pametnu stvar. Nisu uzeli formiranog gitarista, čovjeka čije prebiranje po žicama ima potpis, već čovjeka koji je dovoljno umiješan i nepoznat da pristane na ulogu oponašatelja. Iako će Anthony Kiedis reći da je u pitanju isto ime, ali i novi bend, uvođenje novog gitarista Josha Klighoffera je ništa drugo do pokušaj kopiranja starih Peppersa. Kiedis i njegova autorska osobnost su tu, prepoznatljiva ritam sekcija s Fleainim specifičnim basom također, za gumbićima je dobri stari Rick Rubin. A na gitari čovjek koji se žrtvovao za bend i svoju instrumentalnu osobnost zamijenio za što bliže približavanje onom što je radio Frusciante. Peppersi su oni stari, ne vrhunski kao nekad, ali ne ni toliko loši. Pristojan, nešto mekši, zanatski odrađen album koji će im osigurati još jednu rasprodanu svjetsku turneju. TI

Odrastao u jamajčanskoj obitelji odanoj Bogu i glazbi, Luciano kao sedmo od devetero djece nije pao daleko od stabla. On kroz svoj kristalno čisti reggae propagira duhovnost, mir, moralnu ispravnost i ljubav. I kao u izvanrednoj naslovnoj pjesmi, ne libi se prozvati svoje sunarodnjake koji bez srca, ali s željom za bogaćenjem ostatku svijeta pokušaju prodati iskrivljenu sliku reggaea, glazbenike s otoka koji ne poštuju vlastite korijene. U Luciana nema psovke, ni bilo kave druge profanosti, on hoda davno utabanom marleyovskom stazom ispravnosti i dostojanstva. To ne znači da je Rub A Dub Market nekomercijalno djelo, uprawww.hifimedia.hr

Pitanje je u ovakvim situacijama uvijek isto: mogu li Red Hot Chili Peppersi biti isti bend bez glavnog "arhitekta" njihovog zvuka, jednog od najinovativnijih gitarista u posljednjih dvadesetak godina Johna Frusciantea. Prije negoli je došao, RHCP su bili tek prosječni funk-metal klinci puni energije, s njegovim dolaskom najavili su kreativni potencijal i dohvatili komercijalno zvjezdane trenutke(Blood, Sugar, Sex, Magik 1991.). Kad ih je prvi put napustio napustio, svjesno se ubijajući heroinom, unajmili su Davea Navarroa iz Jane’s Addiction i unatoč nekoliko sjajnih autorskih trenutaka ("Aeroplane", "Walkabout"), taj One Hot Minute ostat će kao cjelina najlošiji uradak ovog velikog kalifornijskog benda. Kad se Frusciante vratio iz ponora droge, doslovno s ruba smrti u bend, kemija je ponovno uspostavljena. Tri albuma autor-

The Lonely Island Turtleneck & Chain Universal Republic

Saturday Night Live je u svojih više od 35 godina postojanja, u svojim urnebesnim skečevima bio podjednako vezan uz političku parodiju, kao i za onu glazbene naravi,

sjetimo se samo Blues Brothersa i Wayneovog svijeta, velikih glazbenih komedija nastalih na osnovu likova i gegova u kultnoj NBCovoj televizijskoj kasnonoćnoj emisiji. Akiva "Kiv" Schaffer, Jorma "Jorm" Taccone i Andrew "Andy" Samberg tri su komičara s glazbenim talentom i nova generacija zabavljača u SNL-u. Oni (još) ne snimaju filmove bazirane na emisiji, no snimili su već dva albuma. O popularnosti novog dovoljno je reći da je prvi singl "I Just Had Sex" pojačan Akonom, čovjekom koji je valjda otpjevao valjda svaki drugi refren u komercijalnom hip-hopu u zadnje dvije godine, na YouTubeu pogledalo nevjerojatnih 130 milijuna ljudi, a zadnji singl "Jack Sparrow" s notornim Michaelom Boltonom kao gostom 50-ak milijuna. Album je glazbeno tipični moderni hip-hop, a tekstualno nešto što bi valjda trebalo biti smiješno. E, sad to je pitanje ukusa jesu li fore oslonjene uglavnom na eksplicitni sex smiješne, ili tek prizemni neukus. Po mišljenju potpisnika ovih redova stihovi "kad imam sex, moj se penis osjeća super" ili "zašto ti ne bi j… moju mamu, a ja tvoju", nisu ništa drugo negoli infantilno smeće. Drugi je par cipela glazba. The Lonely Island nisu inovativni u bilo kojem smislu, moderni jesu i koriste svaku raspoloživu šablonu hiphopa i r&b-a što vlada top ljestvicama. I zvuče, ne samo u rangu, nego uzbudljivije od većine tih od kojih kradu ideje. Ili su oni tako glazbeno inteligentni ili je komercijalni hip-hop u debeloj stvaralačkoj krizi. Spomenuta "I Just Had Sex", "Jack Sparrow" i posebno "Motherlovers" s Justinom Timberlakeom su pravi "killer" singlovi, i vjerojatno im je samo vulgarna narav stala na put bjesomučnom rotiranju na radio stanicama i višim mjestima na top ljestvicama. The Lonely Island uspjeli su kao goste dovesti Snoop Dogga koji se u vulgarnostima snalazi kao riba u vodi, Rihanna nije daleko, Santigold koja mora pjevati refren o onaniranju je već manje jasna, kao i Beck čija "Attracted To Us" barem nije puna glupog humora. Najmanje su pak jasne karakterne glumice Patricia Clarkson i Susan Sarandon koje su rado pristale da glume u spotu o mamama koje bi "njihovi" sinovi rado mijenjali u krevetu. Čudan humor, čudan narod ti Amerikanci. TI

hi-fimedia #87

razgovor: Jazz trubač i SkladatelJ toM harrell

HiFiM: Kako ste, nakon što ste počeli s klasičnom glazbom, postali ljubitelj jazza i jazz glazbenik? TH: Bio sam okružen jazzom, ali i klasičnom, popularnom i latino glazbom. Volim improvizirati. U klasičnoj glazbi također postoje improvizacije. Johan Sebastian Bach je bio improvizator. Kad improvizirate, ujedno i skladate. Bilo mi je normalno svirati jazz jer odrastao sam u Americi. Volim osjećaj koji donosi ta glazba. To je najuzbudljivija glazbena vrsta današnjice. HiFiM: Što je za vaš razvoj kao skladatelja i aranžera na početku karijere značila suradnja sa Stanom Kentonom? TH: Bilo je to potkraj 1960-ih. To mi je bio prvi veliki posao. Kenton mi je dao mnogo prostora. Sviđao mu se moj način sviranja i tražio je da soliram. Uvježbavali smo moje aranžmane. Poticao me na sviranje glasovira. Na posljednjem koncertu on je pjevao, a ja sam svirao glasovir. HiFiM: Kako je vaše sviranje u big bandovima utjecalo na vaš skladateljski rad?

hi-fimedia #87

snimio: Davor Hrvoj

vijezda Valamar Jazz Festivala održanog od 7. do 9. srpnja u Poreču, bio je američki jazz glazbenik Tom Harrell, jedna od najcjenjenijih trubača, skladatelja i aranžera na današnjoj jazz sceni. Dan prije sjajnog nastupa što ga je 9. srpnja održao sa svojim kvintetom Harrell je pristao na razgovor za televiziju koji je dogovoren s njegovom suprugom, jer ona brine o njegovoj karijeri, ali i o životu. Naime, budući da ima dijagnosticiranu shizofreniju on funkcionira jedino uz redovito uzimanje lijekova, a svi segmenti njegova života, osim onih koje se ne odnose na sviranje ili skladanje, ovise upravo o brizi bližnjih. Približivši se u dogovoreno vrijeme vratima njegove hotelske sobe zapazili smo da su već otvorena, ali ne širom nego tek malo odškrinuta. U trenutku kad smo namjeravali pokucati vrata su se otvorila, ali nitko nas nije dočekao. Naime, Harrell je, što smo zapazili ulazeći u sobu, stajao gledajuću pognute glave u kut između zida i vrata. Tek kad smo se smjestili Harrell je zatvorio vrata i prišao nam. Snimatelj je predložio fotelju u koju se treba smjestiti na što je Harrell pristao, ali odjednom se smjestio na trosjed. Promjena plana, ali brzo se prilagođavamo, a ja sjedam pokraj njega. Iako je gledao u pod i glavu okrenuo na suprotnu stranu - tijekom plusatnog razgovora tek je ponekad skrenuo pogled prema meni - šutnjom je signalizirao da je spreman za pitanja. Na samom početku panika. Naime, počeo je govoriti nepovezano, mucati, preskakati, jedva je slagao rečenice zastajkujući nakon gotovo svake riječi. No, već nakon drugog pitanja sav se unio u priču o jazzu, glazbi koja je njegov život i zbog koje, unatoč teškoj bolesti, ne može funkcionirati, i počeo govoriti elokventnije, razgovjetnije, razumljivije i potpuno smo uronili u njegov svijet, jedini u kojem se osjeća kao riba u vodi.

Jazz je globalna glazba razgovarao: Davor Hrvoj TH: Jedan od mojih glavnih ciljeva je pisati skladbe proširenih formi. Svijet glazbe svijet je otvorenih vrata. Sviranje u big bandovima bile su prilike za skladatelje. No volim i manje formate. Kvintet je vrlo izazovna forma za pisanje skladbi. Charles Mingus je imao iskustva

u obje forme. On me uveo u svijet proširenih formi i inovacija. Horace Silver je skladao suite, vrlo lijepa djela za veliki orkestar. I Duke Ellington je, dakako, skladao suite za veliki orkestar. Važno je uvidjeti vezu između kvinteta, manje skupine i većih ansambala. Jazz www.hifimedia.hr

Najvažnija je ljubav! Pokušavam ponajprije biti dobar čovjek. Kod glazbe je najvažnije da svirate iz ljubavi. Morate voljeti ono što radite jer to umjetnosti daje smisao. Trudim se svirati glazbu zbog koje se ljudi osjećaju dobro

mogu usporediti s europskom klasičnom glazbom koja je oduvijek bila tradicionalna orkestralna, ali i komorna glazba. U djelima Billyja Strayhorna i Dukea Ellingtona vidi se veza s europskom klasičnom glazbom. HiFiM: Kakve su vaše nakane u pisanju aranžmana? TH: Želim ispitati različite boje i teksture. To je poput slikanja. Želim otkriti nešto novo, ali istodobno vrijedno u tradicionalnom smislu. Volim se koristiti suvremenim plesnim ritmovima da bih stvorio groove, ali i europskom glazbom. Poput Debussyja i Ravela koji su skladali koristeći se plesnim ritmovima. Tako je radio i Johan Sebastian Bach. No volim aranžirati i na neuobičajen način, u stilu Coltranea koji je stvarao duhovni osjećaj. Svojom je glazbom postizao osjećaj koji vas je ponukao na pomisao da vrijeme staje. HiFiM: Jeste li te zamisli dijelili s Billom Evansom kad ste zajedno svirali? www.hifimedia.hr

TH: Naravno. Njegovo sviranje jedno je od najvećih otkrića u mojem životu. Dok sam studirao proučavao sam njegovu izvedbu skladbe "Nardis" (napisao ju je Miles Davis koji ju nikad nije snimio nego ju je dao Billu Evansu i dozvolio mu da ju snimi, op.p.). Bio sam hipnotiziran njegovom izvedbom te pjesme i pokušao sam je svirati na glasoviru. Njegov pristup melodiji i koncepcija harmonije stvara osjećaj transa što je utjecaj glazbe 1960-ih. To je vezano s glazbenom baštinom zemalja trećeg svijeta i Europe. Tako je Miles Davis stvorio modalnu glazbu što se čuje na njegovoj ploči "Kind of Blue" koja je 1959. postala vrlo utjecajna. Bill Evans je pokušao stvoriti religiozni osjećaj jedinstva. Bio je otvoren prema improvizaciji i osjećaju slobode. HiFiM: Kako je na vas djelovala suradnja s Horaceom Silverom koji je također cijenjen skladatelj? TH: Najvažnije je da je Horace globalan glazbenik, kao i Dizzy Gillespie. Svijet jazza je golem. To je glazba svijeta koja odražava sva naša iskustva, globalna glazba. Želim biti osjetljiv na sudbine ljudi, pozivati se na sve kulture ovoga planeta. To je velika sila. HiFiM: Kroz suradnju s Philom Woodsom svirali ste i s Freddijem Hubbardom, kao i s Dizzyjem Gillespiejem. Kako je bilo svirati na pozornici s drugim vrhunskim glazbenicima koji sviraju isto glazbalo? TH: Bilo je to prirodno. Obojica sjajno sviraju. Njih dvojica ponajviše su utjecali na moje sviranje trube. Hubbard je bio jedan od najvećih genija svih vremena. Kao i Dizzy. Ime Dizzyja Gillespieja stavio bih na prvo mjesto. On je, uz Charlieja Parkera, Theloniusa Monka i Buda Powella, bio jedan od osnivača bebopa. Stvorio je glazbu koja je utjecala na sve na ovome svijetu. To se odnosilo i na njihov stil života. Smatrali su da je glazba nešto prekrasno. I Freddie Hubbard spada među njih. On je uzeo ono što su radili Dizzy i Clifford Brown i stvorio novu, jednako vrijednu vrstu glazbe. Obojica su pravi virtuozi na tom instrumentu. Impresionirala me virtuoznost, kao i ritmička suptilnost te glazbe. Svaki put kad preslušavam te snimke, čujem nešto novo. Izazov je stvoriti nešto vlastito i novo što će upotpuniti ono što oni rade. HiFiM: Koje ste ideje počeli istraživati u vlastitu big bandu koji ste vodili zajedno sa Samom Jonesom? TH: Za taj sam orkestar pisao aranžmane pokušavajući izraziti vlastite osjećaje. Eksperimentirao sam s različitim bojama i glasovima. I danas nastojim pronaći nove kombinacije nota koje će zvučati svježe. Trudim se da zvuče živahno. Tako je i kod slikara koji slaže različite boje da bi dobio živahnost i sjaj. Slaganjem boja dobivate čaroliju. HiFiM: Kako je došlo do toga da pišete aranžmane za Santanu, što je posve drukčija glazba? TH: Ne bih rekao da je posve drukčija. Sjajan je improvizator. Nije mu strana tradicija jazza. Svirao sam sa sastavom Azteca.

Bio je na našem prvom pokusu. Prvi bubnjar tog sastava napisao je pjesmu za Carlosa, a mene su zamolili da napišem aranžman za orkestralnu izvedbu. Bio je to prekrasno iskustvo. Ispalo je sjajno i sretan sam zbog toga. HiFiM: Kako se osjećate kad čujete vaše skladbe u izvedbi drugih glazbenika? TH: Uzbudljivo je slušati svoje skladbe u izvedbi drugih glazbenika. Čuo sam glazbene genije kako izvode moju glazbu. To je uistinu lijep osjećaj. HiFiM: Možemo li reći da isti način suvremenog razmišljanja o glazbi dijelite s Georgeom Russellom s kojim ste svirali? TH: Naravno, ali i osjećaje. Kod glazbe su ponajprije važni osjećaji. George Russell jedan je od najvećih inovatora svih vremena. Jedan je od prvih koji su uveli modalnu glazbu. Utjecao je na Milesa i Dizzyja. Dizzy je uveo modalnu glazbu koja potječe od latinoameričke i istočnoeuropske glazbe - odasvud, s cijelog planeta. No Dizzy je 1946. stvorio afro-kuban jazz koji je također sadržavao elemente modalne glazbe. Miles je zapravo uzeo ono što je stvorio Dizzy i nadgradio taj koncept, kao i Russell koji je pisao za Dizzyjev big band. Russell je za Dizzyja napisao "Cubano Be, Cubano Bop", a to je djelo modalne glazbe. HiFiM: Biste li rekli da podcijenjen? TH: Svi ti inovatori zaslužuju više priznanja. To je jedna od tragedija te glazbe koja nije dovoljno popularizirana. Inovatori katkad ostaju nezapaženi. HiFiM: Što vam je najvažnije kao glazbeniku? TH: Najvažnija je ljubav! Pokušavam ponajprije biti dobar čovjek. Kod glazbe je najvažnije da svirate iz ljubavi. Morate voljeti ono što radite jer to umjetnosti daje smisao. Trudim se svirati glazbu zbog koje se ljudi osjećaju dobro. HiFiM: Hvala vam na razgovoru. TH: Hvala vama. U istom trenutku Harrell je ustao i krenuo prema kupaonici govoreći sebi u bradu. - Sad moram ići vježbati. Moram se zagrijati. To sam naučio od velikog Dizzyja Gillespiea. On je bio svjestan važnosti vježbanja, a i ja sam. U tom trenutku njegov je glas oslabio, prešaltao se u drugi mod, isključio iz našeg svijeta i uronio u novi, paralelni. Ušao je u kupaonicu ne upalivši svjetlo. Dok smo spremali svoje stvari nekoliko je puta provirio iz mračne kupaonice, sad već s trubom u rukama, pa se povukao u njezinu tamu, čekajući da odemo. Isti dojam ostavio je i na publiku, tijekom koncerta. Iznenađenje, nevjerica, pa i panika vladali su među prisutnima koji su gledali njegovo nepomično tijelo, pogled usmjeren u vlastite cipele, poput voštane figure Tomma Harrella u muzeju Madame Tussauds. No, kad je na njega došao red, polako je podignuo trubu, puhnuo u nju i razbio sve predrasude svirajući toplo, inventivno, uzbudljivo... hi-fimedia #87

JAZZ Wynton Marsalis & Eric Clapton Marsalis & Clapton Play The Blues - Live From Jazz at Lincoln Center Reprise Records/Warner Bros/Dancing Bear

Pat Metheny, snimio: Davor Hrvoj

Poznat kao jedan od najsvestranijih jazz glazbenika, trubač, skladatelj, voditelj big banda i glazbeni pedagog, Wynton Marsalis je često surađivao s glazbenicima koji stvaraju izvan jazz okruženja. Svirao je... Ne! S njim su svirali, među ostalima, Paco De Lucia, Richard Galliano, Willie Nelson, Norah Jones, Jacub Addy. Ovom prigodom udružio se s Ericom Claptonom. Nastupili su 7. 8. i 9. travnja ove godine u Lincoln Centru, a diskografska tvrtka Reprise Records u rekordnom je roku objavila izbor snimaka na CD i DVD izdanju. Zajedno su iskazali poštovanje - to poka-

zuju i stylingom s odjelima i kravatama - prema bluesu koji prožima sve izvedbe, ali još više New Orleans jazzu i raznim njegovim inačicama, stilu u kojem Marsalis pliva kao riba u vodi, ali koja Claptonu nije toliko bliska. Očituje se to u aranžmanima, ali i izboru skladbi koje je prema svojem afinitetu odabrao Clapton, među ostalima "Ice Cream", "Joe Turner’s Blues", Careless Love" i "Corrine, Corrina". U istom miljeu predstavljena je i obrada jedne od najpoznatijih Claptonovih pjesama "Layla", iako se autor u njoj najviše razmahao unijevši svoj prepoznatljiv glazbeni pristup. New Orleans jazz stilu blizak je i izbor glazbala, te postava koju je Marsalis okupio za tu prigodu, a koja podsjeća na King Oliver’s Creole Jazz Band. U ovom neuobičajenom okružju Clapton je nastupio uz Marsalisov dektet koji osim poznatog trubača sačinjavaju njegovi dugogodišnji suradnici: klarinetist Victor Goines, trubač Marcus Printup, trombonist i pjevač Chris Crenshaw, bandžoist Don Vappie, klavirist Dan Nimmer, klavijaturist Chris Stainton, kontrabasist Carlos Henriquez i bubnjar Ali Jackson. U ovoj prigodi Clapton se ne ističe kao zvijezda koncerta. Naprotiv, prihvatio je ulogu ravnopravnog člana ansambla svirajući u ritam sekciji i strpljivo

čekajući svoj red za sola koja unose rockerski zvuk i energiju, ali tek u tragovima, ne narušavajući tradicijski pristup i zvuk, a i što se tiče pjevanja njegova je uloga sporedna. U izvedbama skladbi "Just A Closer Walk With Thee" i "Corrine, Corrina", koje zaključuju album, kao gost im se pridružuje slavni pjevač, te u izvedbi ove druge, bendžoist Taj Mahal. Zanimljivo ostvarenje, ali ne za one koji traže nove ekstravagancije Erica Claptona, već za ljubitelje tradicionalnog jazza. DH

Pat Metheny What’s It All About Nonesuch/Dancing Bear

Pat Metheny je poznat kao glazbenik širokih pogleda, gitarist i skladatelj koji je surađivao s najvećim zvijezdama jazza, uspješno vodi svoj Pat Metheny Group, ali i trio koji je djelovao u raznim postavama. No ponekad muzicira i solo. Bez pratnje snimio je albume "New Chautauqua", "Zero Tolerance for Silence", "Passagio per il paradiso", "One Quiet Night" i "Orchestrion", te ove godine "What’s All About". Već pogled na samo taj, sićušan segment njegova stvaralaštva, pruža uvid u njegovu svestranost i bogatstvo zami-

sli. Na sve albume, ne samo one koje je snimio solo, uvrštavao je vlastite skladbe, tek ponekad proširivši repertoar djelima drugih autora, uglavnom suradnika, primjerice Ornettea Colemana, Johna Scofielda ili Keitha Jarretta. Često izvodi i standarde, primjerice s triom u kojem uz njega sviraju kontrabasist Larry Grenadier i bubnjar Bill Stewart s kojima će 11. studenog nastupiti u Kino dvorani Studentskoga centra na 7. Vip Zagreb Jazz Festivalu. S njima, uz vlastita, izvodi i djela slavnih instrumentalista i skladatelja jazza poput Johna Coltranea i Waynea Shortera. No nakon četrdesetak ploča, "What’s All About", svojevsni nastavak CD-a "One Quiet Night" iz 2003., njegov je prvi album koji ne sadr-

ži niti jednu njegovu skladbu, a repertoar ima vrlo malo dodira s jazzističkim. Na akustičnoj bariton gitari, eksperimentirajući zvukom, izvodi poznate skladbe - hitove njegove mladosti - čuvenih autora raznih podžanrova popularne glazbe, među ostalima "The Sound of Silence" Paula Simona, "Alfie" Burta Bacharacha, "Garota de Ipanema" Antonia Carlosa Jobima, "Slow Hot Wind" Henryja Mancinija i "And I Love Her" Johna Lennona i Paula McCartneya. Metheny ih je prilagodio baladnom ugođaju i meditativnom pristupu koji dominiraju cijelim albumom. DH

Marcin Wasilewski Trio Faithful ECM/Aquarius Records

Mladi poljski glazbenici: pijanist Marcin Wasilewski, kontrabasist Slawomir Kurkiewicz i bubnjar Michal Miskiewicz, postali su poznati svirajući u prvoj polovici 2000-ih s Tomaszom

hi-fimedia #87

www.hifimedia.hr

Davor Hrvoj

Jazz Vibrations

Stankom, u iznimno kreativnom razdoblju karijere ovog čuvenog poljskog jazz trubača. No usporedo su djelovali i kao trio koji je u drugoj polovici desetljeća ostvario samostalnu diskografsku karijeru snimajući također za ECM. Svojim novim albumom potvrdili su status respektabilnih glazbenika i zasluženo mjesto u katalogu ove kultne njemačke diskografske kuće. Iako je njihova glazba obojena paletom koja simbolizira prepoznatljiv ECM zvuk i liricizam, kad su bez Stanka, s kojim je glazba uvijek bila mračnjačka, depresivna i pesimistična, dozvoljavaju si veću slobodu, širi spektar boja, pozitivan stav, pa čak i agresivnost te veću dinamiku. Iako se u nekim trenucima osjeća upliv tria Keitha Jarretta s kontrabasistom Garyjem Peacockom i bubnarom Jackom DeJohnetteom, dečki

sviraju s tolikim zanosom, poletno i razigrano da im to ne možemo zamjeriti. Uostalom, koliko se današnjih klavirskih trija može otrgnuti tom utjecaju? Očito je da su savladali osnove i usvojili zakonitosti vrhunskog muziciranja, sve ono što u logičnom razvoju mladi jazzisti uče svirajući sa starijim, iskusnijim glazbenicima, a Stanko je bio sjajan mentor, te su se u pravo vrijeme osamostalili. Uspješno koriste naučeno, ali se time ne zadovoljavaju, idu korak dalje, svojom glazbom pričaju svoju životnu priču, razotkrivaju osjećaje. Iako se radi o zahtjevnoj glazbi, ona se u interpretaciji ovoga trija doima poput igrarije, poput planinskog potočića koji vrluda, mijenja brzinu, razbija se u stijene, pa se u nizini smiruje, odmara i teče gotovo nezainteresirano za igru, potom opet urnebes, stvara slapove, žubori, šumi, dere, ali i miluje, osvježava. Takav je i njihov repertoar - nepredvidiv. Naime, za ovaj su album snimili djela stilski različitih autora, od standarda "Ballad Of The Sad Young Man" te vlastitih i skladbi drugih poljskih glazbenika, preko brazilskog genijalca Hermeta Pascoala do slavnih jazzista poput Paula Bleya i Ornettea Colemana po čijoj su skladbi nazvali CD. DH

Prošlo je samo nekoliko mjeseci od kada sam imao zadovoljstvo napisati nekoliko riječi u povodu izlaska knjige kolege Hrvoja pod nazivom "Jazz Connections". Bilo je to izdanje koje je znatnije obogatilo pomalo siromašnu domaću publicističku jazz scenu. U međuvremenu je postalo jasno da je to samo polovica rukopisa koji je autor predao izdavaču, tvrtki Menart. Kako je bilo tehnički gotovo nemoguće tiskati toliko obiman materijal odlučeno je da se objavi u dva dijela. Dakle, pred nama se nalazi drugi dio intervjua koji je Davor Hrvoj imao prigodu obaviti sa vrhunskim jazz glazbenicima. Knjiga "Jazz Vibrations" je tekst koji se svojom pitkošću i predanošću poslu prirodno nastavlja na svojeg prethodnika i nakon uživanja u oba izdanja bez kurtoazije možemo ustvrditi da svjedočimo jednom novom pristupu razgovorima sa slavnim glazbenicima koje u ovom trenutku posjeduje zanemariv broj novinara. Osobno mi je zadovoljstvo što sam u prikazu "Jazz Connections" izdanja ustvrdio da se intervjuirane osobe pred Davorom osjećaju ugodno i uglavnom razgovaraju otvoreno. Predstavljajući novu knjigu iz prve ruke čuli smo priču o vrhunskom glazbeniku Tom Harellu koji je unatoč potpunom nesnalaženju u komunikaciji s vanjskim svijetom uspio bez bojazni i potrebe za bijegom u svoju

drugu stvarnost odraditi razgovor u potpunosti. Što nakraju više reći o autoru čiji su intervjui prepoznatljivi, duhoviti, jasni i uvijek malo drugačiji? Možda je najbolje ostaviti čitateljima da sami pokušaju doživjeti velike zvijezde jazza kroz zapravo jednostavne razgovore i pitanja koja razumiju i ljubitelji jazz glazbe, ali i sasvim slučajni konzumenti. Unatoč svih nevolja koje prate svakodnevnicu na zagrebačkoj promociji knjige okupio se respektabilan broj uzvanika. To je zapravo najbolja preporuka i najljepša recenzija rada Davora Hrvoja. Na kraju, moram izraziti i zadovoljstvo što je časopis "HIFI Media" ponovo jedan od sponzora izdanja čime se još jednom stavljamo u red tiskovina koji glazbu prate redovito i ozbiljno. Gordan Gaži

Program 7. Vip Zagreb Jazz Festivala 10.11. McCoy Tyner Trio featuring Jose James & Chris Potter / Kino SC / 20h A Contemporary Exploration of John Coltrane & Johnny Hartman 11.11. Pat Metheny Trio 00>11 / Kino SC / 20h w/ Larry Grenadier & Bill Stewart 12.11. Lucky Peterson / Kino SC / 20h 13.11. Pharoah Sanders Quartet / Kino SC / 20h www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

KLASIKA Handel – Arie Italiane per basso Mondo Antiquo Frederico Maria Sardelli Deutsche Grammophon/Universal Music

autentičnim instrumentima. Time D’Arcangelova teška i tamna boja glasa dobiva na izražajnosti, a zvuk autentičnih instrumenta podcrtava impresivnu gipkost i brzinu njegova jedinstvena bas baritona pri kojoj još uvijek možete lako razlučiti prijelaze s jedne note na drugu.

Francuska sopranistica Natalie Dessay kao Lucia u Donizettiijevoj operi Lucia di Lammermoor

(foto: Ken Howard/Metropolitan Opera)

Ildebrando D’Arcangelo

Miloš Karadaglić Mediterráneo Deutsche Grammophon/Universal Music

Talijanski bas baritone koji se proslavio ulogama u operama Cosi fan tutte, Don Giovanni, Les Noces de Figaro, Carmen, Faust i mnogim drugim, za svoj prvi solistički album odabrao je, pomalo neočekivano, sedamnaest arija Georga Friedricha Händela. Izuzmemo li činjenicu kako je album objavljen u godini kada smo obilježavali 250-u obljetnicu kompozitorove smrti i pretpostavimo joj drugu - kako je D’Arcangelov otac bio orguljaš, te kako je prema vlastitim riječima proveo "puno vremena slušajući njegovu (Händelovu) glazbu" kao i to daje u Händelovo doba "Bas" objedinjavao dionice basa i baritona, D’Arcangelov izbor prestaje biti neočekivan. No bilo kako bilo, preslušavanjem postaje jasno kako slušate izniman glas, a ono što predstavlja dodatni bonus jest to što možete gotovo "opipati" D’Arcangelov užitak dok pjeva izazovne dionice punim glasom (u rasponu od Db2 do A4) kao u Handelovoj ponajboljoj sekularnoj kantati Fra l’ombre e gl’orrori (Aci, Galatea e Polifemo; HWV 72, Napulj 1708.), koja u svom notnom zapisu zahtjeva raspon glasa kroz tri oktave. Uključene su melodije iz opera nastalih za Handelova boravka u Italiji, Njemačkoj i Engleskoj, prema libretima od Vincenza Grimania, preko onih koja su imala literarni predložak u djelima poput spjeva "Mahniti Orlando" Ludovica Ariosta, i onima Metastasia, Corneillea ili Tassa. Sve skladbe snimljene su u suradnji s ansamblom Modo Antiquo koji pod ravnateljskom palicom Federica Marije Sardellia izvodi glazbu na

hi-fimedia #87

Mladi crnogorski gitarist Miloš Karadaglić, ovogodišnji je dvostruki dobitnik Nagrade "Gramophone" u kategorijama najbolji mladi umjetnik i najbolji album ("Mediterráneo"). O izboru repertoara za album Karadaglić kaže: "Shvatio sam kako je najbolje započeti s Mediteranom - on je postojbina gitare, to je podneblje gdje su moji korijeni, a s Mediterana potječe i moj omiljeni repertoar". Stoga ne iznenađuje da je za prvo predstavljanje međunarodnoj publici odabrao upravo skladbe Albéniza, Domeniconija, Granadosa, Llobeta, Theodorakisa i Tárrega slije-

dom u kojem se smjenjuju u krajnostima, tempa i ugođaja. U Suite española, Op.47 - No.5 Asturias Isaaca Albéniza, Recuerdos De La Alhambra Franciscoa Tárrega osobito dolazi do izražaja njegova tehnička jasnoća. Slijedi Sevilla iz Suite española, Op.47 - No. 3 Isaaca Albéniza, Lagrima Franciscoa Tárrega, Jeux Interdits (Spanish Romance) - nepoznatog autora u aranžmanu Chrisa Hazella i suradnji s Engleskim komornim ansamblom pa, još jedna skladba Franciscoa Tárrege - Adelita, i Isaaca Albéniza Granada No.1 iz Suite española Op.47 nakon kojih četverostavačna Koyunbaba Op. 19 (1. Moderato, 2. Mosso, 3. Cantabile, 4. Presto) Carla Domeniconija predstavlja zaseban doživljaj. Na Epitaphs (3. A Day In

May i 4. You Have Set My Star) Mikisa Theodorakisa, nastavlja se slikovita interpretacija Capricho Arabe Franciscoa Tárrege u koju ćete se zaljubiti. Pred sam kraj još vas očekuje Catalan Folk Songs - El testament d’Amelia Miguela Llobeta, te premijerni Karadaglićevi aranžmani Danzas españolas, Op.37 - No.5 Andaluza,i Danzas españolas, Op.37 - No.2 Oriental Enriquea Granadosa, koji zaključuju album. Već nakon prvog preslušavanja albuma pouzdano se može ustvrditi da ono što Miloša izdvaja od ostalih gitarista jest lakoća sviranja. Niti u jednoj izvedbi nema niti naznake grča, težine ili nezgrapnosti koju bi zasigurno primijetili jer zvuk snimljen u londonskom AIR Studios je savršen. Bonus DVD donosi prije romansiranu priču nego dokumentarac o Milošu Karadagliću – "A Journey", te odabrane muzičke klipove. Snimljeni u ambijentu koji potencira prisutnost tek mladog umjetnika i gitare spretno umetnutim krupnim planovima razotkrivaju i ponešto od Karadaglićeve tehnike koja pridonosi virtuoznosti izvedeni djela. VL

Natalie Dessay Mad Scenes Virgin Classics/Dallas

Mad scenes (Scene ludila) proslavljene francuske sopranistice Natalie Dessay Virgin Classics objavio je

2009. godine. Da je pred nama kompilacijski album sugerira nam duhovita naslovnica koja prikazuje usnulu Natalie Dessay čiji san vidimo u staklenoj snježnoj kugli (Ona u ulozi Donizettijeve Lucije di Lammermoor, okrvavljene - obavijene snijegom), dok joj nad glavom visi mobil sastavljen od elemenata koji bi, poput spomena ludila u naslovu, trebali stvoriti nelagodu. Naslov "mad scene" ispisan je slovima izrezanim iz novina - poput onih u porukama otmičara, dok o tankim nitima vise imena protagonistkinja s albuma (Lucie, Ofelije, Elvire, Cungonde, Dinore), sugerirajući kako funkcioniranje njihova racionalnog uma (o)visi o koncu. Upravo prizor Lucijina ludila (Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija) kojom album počinje (na francuskom) i završava (na talijanskom), jedna je od antologijskih opernih scena u kojoj do izražaja dolazi veliki raspon glasa, njegova pokretljivost i gipkost te lakoća kojom Dessay izvodi mnoštvo ukrasa. Jednako fascinantan je intenzitet angažmana Dessay i u preostale četiri uloge: Elvire, Ofelije Cunegonde i Dinorah. Stoga, ako je medicinsko ludilo tek bijeg u vaš kreativni dio mozga, tada, samo poželjeti možete da vam je dat i glas poput onog Natalie Dessay da ga možete jednako kreativno izraziti. Za sve one koji su propustili priliku vidjeti i glumačko umijeće Natalie Dessay u izravnom prijenosu iz njujorškoga Metropolitana održanog 19. ožujka ove godine, u organizaciji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu, možda vas upravo album "mad scenes" potakne da isto ne ponovite i iduće 2012. godine kada ćete 14. travnja, na istom mjestu, u istom ciklusu karizmatičnu sopranisticu moći vidjeti u ulozi tragične kurtizane Violette iz Verdijeve opere La Traviata. VL www.hifimedia.hr

FILM

Woody Allen www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

Woody Allen

Redatelj, scenarist, glumac, glazbenik, ali prije svega komičar Woody Allen je ona vrsta rijetkog filmskog genijalca kojeg zanima konstantno stvaranje, ne zamara se previše ni glumcima ("uzimam onog tko je trenutno dostupan i koga mogu platiti", kaže), ni kritikama, niti kasnije provjerava gdje je pogriješio ("nikad nisam gledao niti jedan svoj film dva puta"), a kritikama i nagradama još manje piše: Tihomir Ivka

recentnim razgovorima ističe kako mu nije bitno hoće li itko gledati njegove filmove. "Pozvao bih Diane Keaton, par prijatelja, sve skupa ne više od deset ljudi da vide što sam napravio. Odavno sam izgubio iluziju da ću biti veliki filmaš kao Kurosawa ili Fellini. Jednostavno se nije dogodilo." Kad to kaže čovjek koji je osvojio tri Oscara, zaradio još 21 nominaciju, čovjek koji je s 14 nominacija za Oscara u kategoriji najboljeg scenarija ubjedljivo ispred svih velikih imena, ili je previše samokritičan, ili luckast, a možda se samo šali. U slučaju Woodya Allena vjerojatno je sve nabrojano u igri, s njim se nikad ne zna je li iskren ili samo igra jednu od svojih uloga u filmovima nakrcanih frustriranim, zabrinutim, neuspješnim intelektualcima opterećenih hipohondrijom, strahom od smrti i smislom života. No nekako s procesom kad je ovog legendarnog njujorškog filmaša prestalo biti briga za publiku, publika je počela hrliti u kina gledati njegove filmove. Ima neke

hi-fimedia #87

ironije u tome da neka od njegovih remek-djela iz doba autorskog zenita 70-ih godina, kao s četiri važna Oscara nagrađena drama "Annie Hall", na kino blagajnama nikad nisu utržila više od 40 milijuna dolara, a zadnje aktualno djelo "Ponoć u Parizu" po posljednjim podacima zaradilo je čak 110 milijuna, postalo neočekivani blockbuster i najveći hit Allenove 45 godina duge filmske karijere. Ne tako davno, uza svu reputaciju i nagrade, Woody Allen se našao pred zidom, to jest, u Americi više nije mogao naći ulagače u svoje filmove koji uvijek koštaju gotovo isto, oko 20 milijuna dolara, ali s krajnje nepredvidivim komercijalnim odjekom. S početkom milenija u New York Timesu i sličnim tiskovinama inače uvijek sklonim Allenovom inteligentnom, ili bolje rečeno intelektualističkom humoru, izlazili su tekstovi koji nagovješćuju kraj jedne velike karijere; Woody Allen se potrošio, njegova psihoanaliza eksploatirana desetljećima kroz ironiju i uvrnutu duhovitost više nije zanimala nikoga.

Novine su pisale kako njegovi filmovi više ne mogu privući deset gledatelja ni na "njegovom terenu" u kinu na Times Squareu, a kamoli gdje drugdje. Istina, utržak na američkim kino blagajnama je bio slab, ali je zato Europa ostala njegovo snažno uporište. Poslije krimi-komedije Small Town Crooks, Allen se u svom frenetičnom ritmu snimanja jednog filma godišnje nikako nije mogao sastati s filmom (The Curse of the Jade Scorpion 2001., Hollywood Ending 2002., Anything Elese 2003., Melinda and Melinda 2004.), koji bi osvojio publiku i kritiku. Ili barem jedno od njih. Sa sve rezerviranijim kritikama i nezainteresiranosti publike, Allen je bio prisiljen otići u Europu gdje je mogao naći novce za svoj film, ali i nove lokacije za snimanje, nasuprot nekoliko blokova Manhattana koji ne samo da je bio kulisa za većinu njegovih filmova već i centar njegovog osobnog svijeta. Već prvim londonskim uratkom "Match Point" 2005. Allen kao da se htio narugati kritičarima koji su ga otpisali. Napeti krimić sa zločinom kao izlazom iz

nemoguće ljubavno-životne situacije, ujedno i prilično slojevita društvena kritika s Jonathanom Rhysom Meyersom i putenom Scarlett Johansson u glavnim ulogama, neobično je redateljski fokusirano djelo koje se prometnulo u prilično veliki kino hit s 85 milijuna dolara zarade. Allen je opet bio in, pa si je dozvolio dva prosječna filma u nizu s jakim glumačkim postavama (Scoop i Cassandra’s Dream), ali s bitnom razlikom na početak njegovog radnog milenija u New Yorku. Naime, oba su uspjela donijela profit. Vicky Cristina Barcelona iz 2008. bi se već mogao uvrstiti u red filmskog populizma; a atraktivnim Penelope Cruz i stalnom "gošćom" Scarlett Johansson u romantičnoj drami s natruhama komedije više nije bilo one intelektualističke dubine duhovitosti, Allenu je spočitavano da film izgleda kao da ga je naručila turistička zajednica Barcelone gdje je film sniman, ali stari je filmski lisac opet imao hit i kredite za nove brzopotezne projekte sa sve manje artističke unikatnosti. Taj manirizam izmješten iz New Yorka u atraktivne europske eksterijere počeo je donositi novac, a doći do prve lige hollywoodskih glumaca nije bio problem. Iz filma u film Woody je imao koga je htio i za mali novac jer su nastupi pod njegovom redateljskom palicom ponovno postali izlog, ponovno je postalo cool glumiti u njegovim filmovima. "Jedna od fascinantnih stvari u vezi bilo koje umjetničke forme izražavanja je da rezultat može biti odličan, osrednji ili grozan, ali nikad savršen. I onda nakon što završite jedno djelo, odmah započinjete drugo u lovu na tu perfekciju koja nikad ne dođe. Intelektualno, ja sam već odustao od toga i sretan sam da se ne osramotim s filmom. Na početku uvijek mislim kako imam odličnu ideju i na kraju kad vidim što sam napravio uvijek si pomislim kako ću učiniti sve samo da se spasim sramote." Ovo je jedno od recentnijih objašnjenja zašto radi nevjerojatnim ritmom od jednog filma godišnje, no postoji njih još kao ono da "kad brinete o nekoj šali, o kostimu, perici, lokaciji, ne razmišljate o smrti i kratkoći života." Ovakve izjave i percepcija Woodya Allena u javnosti oduvijek su stvarale sliku kako niz njegovih briljantnih filmova koji govore o zbunjenim i nesigurnim intelektualcima koji pola života provedu na kauču kod psihijatra zbog svoje seksualnosti, straha od bolesti, žena, svog židovskog porijekla, zapravo govore o njegovom www.hifimedia.hr

hi-fimedia #87

Woody Allen stvarnom životu i karakteru. Allen je potrošio desetljeća da objasni kako on otpočetka nije taj intelektualni tip, kako je ta vrsta lika dizajnirana za veliki ekran da jednostavno nasmije ljude. Njegova biografija govori tome u prilog. On je kao gradski klinac iz prosječne židovske njujorške obitelji zapravo uvijek malo bio zainteresiran za školu, kao mlađi nikad nije čitao nikakve knjige, imao je niske ocjene na faksu i izletio s njega prvu godinu. "Do dana današnjeg, više preferiram gledati baseball ili košarku, nego čitati. Nemam dubokoumnih misli o bilo čemu." – tvrdi Allen u intervjuima. Neće priznati ni hipohondriju i tvrdi kako je tip koji se samo malo jače brine za svoje zdravlje. Isto tako, nema ni osobitih poroka, ne pije, i za razliku od antijunaka uronjenih u psihoanalizu koje tumači kaže kako nikad nije uzeo neku tabletu za smirenje ili depresiju. Kao svoju manu ističe lijenost koliko god to nevjerojatno zvučalo za čovjeka koji jednom godišnje uspije snimiti film po vlastitom scenariju napisanom za otprilike mjesec dana ako je u pitanju komedija, a tri mjeseca potroši za pisanje drame. No njegovo objašnjenje ipak ima smisla kad se usporedi s ljudima za koje on smatra da nisu lijeni kao on. Recimo, Spielberg. Taj je, po Allenu, u stanju otići u pustinju u državu Bogu iza nogu i tamo živjeti godinu dana stvarajući film. Provjerit će svaki kut kamere, svaki detalj. "Ja to ne mogu. Nemam strpljenja." Kaže da zato voli raditi s glumcima koji imaju veliko iskustvo, kojima ne treba mnogo navođenja, tako da ne mora istu scenu snimati sto puta. Primjetno je kako u Allenovim filmovima ima malo noćnih scena. Razlog je prilično banalan. Kaže da ne voli raditi poslije šest, posebno kad je doigravanje NBA lige ili igraju Yankeesi. Zanimljivo

Nezainteresiranost za nove tehnologije

ikad nisam nikome poslao e-mail, niti ga primio. Ne bih znao kako se to radi." Već ove rečenice govore kako je Wooy Allen nezainteresiran za niz stvari koje zaokupljaju prosječnog modernog čovjeka. Kaže da čak ne posjeduje kompjuter, sve stavlja u blokove i tako oduvijek zapisuje ideje za nove scenarije, pa ih zna izvući desetljećima kasnije. Stoga je nedavno za intervjua iznenadio novinara vadeći iz džepa iPhone. No nije da je nešto impresioniran Appleovim pametnim telefonom. "Ne znam skoro ništa s njim, imam ga samo zbog putovanja, da budem u kontaktu s kćerkama i da mogu na jedno spremiti 1200 jazz albuma koje slušam na putovanjima." je i to da redatelj nevjerojatne učinkovitosti – barem prema recentnim intervjuima – zapravo nalazi malo zadovoljstva u tom poslu. Reći će da je biti režiser na setu gnjavaža jer se mora dići rano i gledati kako kamer-

man jedno tri sata namješta svjetlo na setu i onda on dobije trideset sekundi da snimi kadar, pa se onda rasvjeta seli na drugu lokaciju gdje se izgubi još par sati na namještanje svjetla…"To je zamoran proces" - reći

Jazz O

d svoje 15-e godine Woody Allen je svakodnevno vježbao klarinet i zaljubio se u jazz preko glazbe Counta Basiea, Bennya Goodmana, Artiea Shawa i Glena Millera. U njujorškom Michael’s pubu nastupao je desetljećima, uvijek ponedjeljkom i to mu je uvijek bilo važnije od odlaska na drugu stranu Amerike na dodjele Oscara. Pravilo nepojavljivanja prekinuo je samo jednom, 2002. godine kad je dodjelu Oscara iskoristio za viši cilj. Naime,

hi-fimedia #87

će. Užitak za njega počinje kad ima sve te segmente i kad kao pravi sam svoj majstor snimljeni materijal pokušava sklopiti u cjelinu, dodaje glazbu i "pokušava napraviti da sve to liči na nešto". Koliko je Woody Allen

pozvao je filmsku industriju da poslije terorističkih napada na njegov grad više ulaže i više snima u New Yorku kako bi se ubrzao njegov oporavak. Ima i svoj New Orleans Jazz Band s kojim nastupa na turnejama i redovito ponedjeljkom u Carlyle Hotelu na Manhattanu. Jazz je glazba koja svira u pozadini većine njegovih filmova; jedan od najpamtljivijih spojeva slike i zvuka u njegovim filmovima je svakako prvih nekoliko minuta remek-djela "Manhattan" gdje fascinantne crno-bijele kadrove centra "Velike Jabuke" prati klarinet iz Gerswinove "Rapsodije u plavom". www.hifimedia.hr

ekonomičan redatelj govori i podatak o jedinstvenom slučaju u filmskoj industriji: svaka njegova uvodna i odjavna špica koristi identičan font slova na istoj crnoj podlozi. Woody Allen je ponajmanje redatelj; dosta recentnih kritika usmjerena su u to da mu filmovi izgledaju redateljski neinventivno, često čak i nedovršeno. Puno više je scenarist, a najviše je ipak komičar. Tako je sve i počelo na rodnom Manhattanu, krugu od nekoliko blokova oko kojeg se vrti cijeli Allenov život. Već kao klinac u školi je bio poznat po spretnosti s kartama i trikovima, a kao srednjoškolac počeo je zarađivati prvi novac prodajući preko agenta viceve novinskim kolumnistima. Sa 17 godina kad je već svoje originalno ime Allen Stewart Konigsberg promijenio u Heywood Allen, zarađivao je od pisanja više nego njegova majka knjigovođa i otac graver u draguljarnici zajedno. S ulaskom u 20-e godine već je zarađivao 6000 dolara mjesečno od svojih dosjetki i viceva za programe TV zvijezda Eda Sullivana, Stevea Allena i Sida Ceasara, a to je bila prilično krupna suma novca sredinom 50-ih godina. 1961., s navršenih 25 godina i s desetgodišnjim uspješnim stažem pisanja viceva, skupio je hrabrost da i sam stane pred publiku u malom klubu u Greenwich Villageu. Po vlastitom priznanju bio je grozan, ne zbog dosjetki nego konstantnog straha i sramežljivosti što ga je odvajalo od predodžbe stan-up komičara kao krajnje ekstrovertiranog tipa. No ta iskrena nesigurnost, češkanja po glavi, duge pauze, smotanost i paranoično brbljanje postali su nerazdvojni od neobičnih šala koje je sipao iz rukava. Nije ih morao izmišljati, od problematičnog djetinjstva, nesređenih obiteljskih odnosa, seksualnih frustracija, preranog braka… sve je to crpljeno iz vlastitih iskustava. I onda preuveličano do krajnjih granica i prevučeno patinom intelektualizma. Na pozornicima klubova i TV emisijama, Allen je gradio čvrste temelje za filmsku karijeru. Filmsko iskustvo počelo je nevjerojatno; sukobom s tada jednom od najvećih zvijezda u usponu Warrenom Beatyem. Naime, Allena je producent angažirao da napiše scenarij za laku komediju "What’s New Pussycat" (1965.), ali je u procesu snimanja i raznim prepravcima Beatyeva uloga postajala sve manja i producentima su se Allenove zamisli sviđale više od originalne ideje u čijem je kreiranju sudjelovao i www.hifimedia.hr

Beatty. Beatty je napustio projekt, no beskrajnim prepravcima, Allen ipak nije postigao što je htio; naknadno uklopljeni Peter Sellers je bio dovoljno velika zvijezda da sve najbolje dosjetke izgovori on, a ne sporedni lik kojeg je tumačio Woody Allen. Bila mu je to velika škola, brzo je shvatio kako Hollywood funkcionira i odredio si da ako će raditi filmove, onda će zadržati potpunu kreativnu kontrolu. Otud problem koji ga je pratio cijelu filmsku karijeru; nikad nije uspijevao lako doći do željenih budžeta jer nije dozvoljavao intervencije studija ili producenata u sadržaje svojih filmova. Prvi projekt s njegovim redateljskim potpisom bio je gotovo improvizacija u stilu "Zločeste djece". "What’s Up Tiger Lily?" (1966.) nije snimio, uzeo je kompletan japanski špijunski film, uklonio japanske dijaloge i s prijateljima nasnimio komični dijalog. Počevši s pseudo dokumentarnom komedijom "Take the Money and Run" 1969. u kojoj utjelovljuje život sitnog kriminalca, počeo je nizati (kao scenarist, redatelj i glavni glumac) sve luđa i sve intrigantnija

to je sinonim - snimi ozbiljnu dramu bergmanovskog stila "Interiors" i žanrovski proširi svoje interese čemu će se kasnije s vremena na vrijeme vraćati (Another Woman, Alice, a u posljednje vrijeme krimićima Match Point i Cassandra’s Dream). I dok u komedijama nije propuštao glavnu ili neku od glavnih rola napisati za samog sebe, u filmovima "ozbiljne" tematike nije nastupao. Za razliku od njegovih životnih družica koje su u određenom trenutku ulazile u "obiteljski" filmski biznis. Diane Keaton je tako nastupala u nizu filmova iz sedamdesetih, Mia Farrow u još više u osamdesetima i početkom 90-ih dok se nisu razišli zbog skandala oko njezine posvojene kćeri SoonYi Previn s kojom je Allen započeo vezu kad je imala 21 godinu, vezu što traje i danas. Woody Allen je ona vrsta rijetkog filmskog genijalca kojeg zanima konstantno stvaranje, ne zamara se previše ni glumcima ("uzimam onog tko je trenutno dostupan i koga mogu platiti", kaže), ni kritikama, niti kasnije provjerava gdje je pogriješio ("nikad

djela, pomičući granice komedije kao žanra. Romantična komedija "Annie Hall" iz 1977. je bio rani vrhunac njegove karijere, inteligentno i duhovito ispričana priča o ljubavi, ljudskim odnosima kao posljedicom i zanimljivim karakterima. Možda je unisoni pljesak kritike i (napokon) publike, formalno priznanje u vidu četiri Oscara, nagnalo Woodya da godinu, odnosno film kasnije - u njegovom svijetu

nisam gledao niti jedan svoj film dva puta"), a kritikama i nagradama još manje. "U vrijeme dodjele Oscara 1978. svirao sam klarinet u Michael’s Pubu. Završio sam ranije, otišao u krevet, ustao ujutro, istuširao se, obukao i sišao u kuhinju da si napravim doručak. Onda sam kupio New York Times i pročitao da je "Annie Hall" osvojio četiri Oscara. Pomislio sam, oh, to je baš lijepo. I bilo je lije-

IZABRANA FILMOGRAFIJA Bananas (1971.) Everything You Always Wanted to Know About Sex (But Were Afraid to Ask) (1972.) Sleeper (1973.) Love And Death (1975.) Annie Hall (1977.) Manhattan (1979.) Zelig (1983.) The Purple Rose of Cairo (1985.) Hannah and Her Sisters (1986.) Radio Days (1987.) Crimes and Misdemeanors (1989.) Husbands And Wives (1992.) Manhattan Murder Mystery (1993.) Bullets Over Broadway (1994.) Everyone Says I Love You (1996.) Sweet And Lowdown (1999.) Match Point (2005.) Vicky Cristina Barcelona (2008.) Midnight In Paris (2011.)

po. Ali nije se ništa promijenilo." – prisjeća se Woody nonšalantnosti trenutaka za koje bi neki drugi filmaši dali krvi. Kao što se nije ništa promijenilo za njega poslije 4 Oscara, tako se ništa na sreću ne mijenja ništa za nas u odnosu na njega. Jer, iza kuta uvijek čuči neki novi Allenov film. Kako on kaže, nikad savršen. Nekad odličan, nekad prosječan. Ali stiže redovito svake godine. hi-fimedia #87

DVD RECENZIJE

Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.

KAKO ZNAŠ (How Do You Know) Columbia Pictures/Blitz, 2010., 121 min. Redatelj: James L. Brooks Uloge: Owen Wilson, Reese Witherspoon, Jack Nicholson, Paul Rudd, Molly Price

iz 1987. i As Good As It Gets iz 1997. (pobrao dva Oscara za dvije glavne uloge Helen Hunt i Jacku Nicholsonu), u uskom krugu najboljih romantičnih komedija uopće. "Kako znaš" je prosječan film s problematičnim scenarijem, razbibriga s nekoliko sjajnih dijaloga i dosjetki, no ipak je daleko ispod visokih standarda koje si je James L. Brooks sam postavio. "Komedija niskog dosega Jamesa L. Brooksa u kojoj su središnji likovi čudno odvojeni jedni od drugih, kao i svi zajedno od publike" - Todd McCarthy, The Hollywood Reporter 0

AMERIČKA NEVJESTA Kad profesionalna igračica softballa Lise Jorgenson (Reese Witherspoon), počne shvaćati kako više nije u cvijetu mladosti i traži načina da se skrasi u životu, nalijeće na privlačnog poslovnog čovjeka Georgea (Paul Rudd), kojem također ruže ne cvjetaju jer je u životnoj krizi. No problem se sastoji u tome da nekako u isto vrijeme započinje vezu s bejzbolašem Mattyem (Owen Wilson). Matty je bogat i zabavan, ali pomalo nezreo i bezosjećajan kad su u pitanju žene koje nastavlja "trošiti" bez obzira na Lisu. George je u problemima s poslom, ali on je sigurna luka za ženu željnu mirne bračne luke. Kako znati koga odabrati? Radnja tipične lagane romantične komedije s vrlo jakom glumačkom postavom i Jackom Nicholsonom kao glumačkim šlagom na torti trebala bi garantirati prođu na kino blagajnama. I jest u nekoj mjeri, 50 milijuna utrška nije loše kad se u romantičnu komediju, kao što je najčešće slučaj, uloži 30-ak ili 40-ak milijuna. No "Kako znaš" je koštao nevjerojatnih 120 milijuna, kao kakav akcijski blockbuster punih skupih CGI efekata i masovnih scena. Pedeset je otišlo na honorare glumaca. Ovaj put se iskusni redatelj i producent James L. Brooks preračunao, iako je u većini slučajeva u prošlosti imao dobar nos za produkciju "zlatnih koka" (filmovi Camerona Crowea), ili je sam snimao izvanredne filmove lake tematike, od kojih su Broadcast News

hi-fimedia #87

(Easy Virtue) Pathé/VTI, 2008., 97 min. Redatelj: Stephan Elliott Uloge: Jessica Biel, Ben Barnes, Colin Firth, Kristin Scott Thomas

došlu energiju u novoj pridošlici u obitelji. Stephan Elliott, australski redatelj, dobio je dosta pohvala važnih američkih kritičara i tiskovina koje se bave filmom, prije svega jer je dobro adaptirao predstavu u kostimiranu dramu koja nije ukopana u davno prošlo vrijeme, već su njeni dijalozi i humor izvanvremenski. Hvaljeni su i nastupi dviju glavnih glumica, Jassice Beil u ulozi Amerikanke živog duha i Kristin Scott Thomas, ocijenjenu vrlo uvjerljivom u roli zločeste svekrve. Bilo je i suprotnih mišljenja, posebno s ove strane Atlantika, po kojima je film anakron i istovremeno bez osjećaja za vrijeme u kojem se odvija. "Australski redatelj Stephan Elliott otvorio je rijetku kombinaciju starinskog humora pomiješanog s ljubavnim jadima." - Peter Travers, Rolling Stone 0

(Cedar Rapids) Fox Searchlight Pictures/ Continental film, 2011., 86 min. Redatelj: Miguel Arteta Uloge: Ed Helms, John C. Reilly, Anne Heche, Sigourney Weaver

MAJKA I DIJETE (Mother And Child) Sony Picture Classics/VTI, 2010, 125 min. Redatelj: Rodrigo Garcia Uloge: Naomi Watts, Annette Bening, Samuel L. Jackson, Kerry Washington, Jimmy Smits

Easy Virtue je britansko-kanadska produkcija, romantična komedija bazirana na kazališnoj predstavi Noela Cowarda istog imena, koja je pak oslonjena na nijemi film Easy Virtue Alfreda Hitchcocka iz 1928. godine. Film prati Laritu (Jessica Biel), glamuroznu američku udovicu i uspješnu vozačicu auto utrka, koja sreće mladog Johna Whittakera (ben Barnes) u Monaku. Oni se ožene i on je povede na ogromno imanje svoje obitelji, gdje je živjelo sedam generacija ugledne obitelji Whittaker. No njenu sreću narušit će odnos s hladnom svekrvom Veronicom (Kristin Scott Thomas) i činjenica da njen pomalo rastrojeni muž Jim (Colin Firth) nalazi dobro-

CEDAR RAPIDS

Rodrigo Garcia, sin slavnog Gabriela Garcíe Márqueza, postao je poznat kao redatelj epizoda kultnih HBO serija kao što su Sopranos, Dva metra pod zemljom i Karneval. Veliki potencijal pokazao je filmom Nine Lives, zapravo s devet kratkih priča u životu običnih ljudi, pa se poskliznuo prije tri godine lošim trilerom "Passengers" i prošle godine se vratio temama koje mu očito bolje leže. Priča se vrti oko tri žene čiji životi su dubo-

Tim Lippe (Ed Helms) je namještenik provincijalne osiguravajuće kompanije Brownstar Insurance, pomalo smotani, ali vrlo predani agent koji idealistički vjeruje u sklad dobrobiti tvrtke i klijenata, u zajedništvo radnog kolektiva, poštenje i logiku hijerarhije tvrtke. I zato jako puno radi, uživa povjerenje klijenata s kojima dolazi u kontakt, ali ne napreduje u tvrtki. Razlog je vrlo jednostavan; u njegovoj firmi neprikosnoveni autoritet je Roger Lemke (Thomas Lennon), beskrupulozni osiguravateljski predator, s mnogo manje ide-

ko vezani uz posvojenje. Karen (Annette Bening) je sredovječna žena koju cijeli život proganja činjenica da je kao maloljetna majka od 14 godina morala dati dijete na posvojenje. Njena kćer Elizabeth odrasla je kao usvojeno dijete, postala odvjetnica tvrdog srca koja se ne veže za nikoga. Lucy (Kerry Washington) pak ima problem što ne može zatrudnjeti i žarko želi posvojiti dijete. U jednom trenutku tragični događaj povezat će tri ženske sudbine. Kao i dosad, Garcia svojim filmom nije uspio zainteresirati širu publiku zbog sumornog tona i neholivudskog pristupa raspletu, no zato su ljudi od struke toplo dočekali ovo djelo vrijedno gledanja. Isticana je emocionalna komponenta filma i www.hifimedia.hr

DVD RECENZIJE

Komedija s moralnom poukom

ala od Tima. Čovjek koji redovito gazdi Brownstara donosi titulu najbolje regionalne osiguravajuće kuće s godišnje konvencije u Cedar Rapidsu nema konkurencije među zaposlenicima. No za tvrtku koja se hvali svojim moralnokršćanskim duhom, Lemke ima čudne seksualne sklonosti. Jedna takva dovest će do toga da se objesi u pokušaja da zadovolji samoga sebe. Kako je godišnja konvencija pred vratima, Tim dobiva svoju veliku priliku i težak zada-

tak da ponovi Lemkeove uspjehe u Cedar Rapidsu. Gazda mu daje naputke s napomenom da izbjegava Deana Zieglera (John C. Reilly), agenta u stalnom sukobu s Orinom Helgessonom, čovjeku koji vodi konvenciju i odlučuje tko će odnijeti titulu najboljeg. Slučaj će htjeti da se naivni Tim nađe u sobi upravo s Deanom. Ubrzo će ovaj zbunjeni mladić, s malo životnog seksualnog iskustva (u svijet seksa uvela ga je nedavno bivša, sada ostarjela učiteljica Macy koju

tumači Sigourney Weaver), otkriti stvarni svijet daleko od njegove idealne slike, pokvaren, licemjeran, koruptivan i shvatit će da je Dean, označen od mnogih kao crna ovca idilične zajednice osiguravatelja, jedan od normalnijih i poštenijih osoba u Cedar Rapidsu. Tim će za jedan vikend raspuštenih zabava i raznih nevolja, proći kroz pravo čistilište i na kraju ipak ostvariti više od uspjeha za tvrtku; pronaći će samog sebe i svoje mjesto u svijetu.

X-Men: Prva generacija, prati klasičnu Marvelovu mitologiju, epski početak X-Men sage. Prije negoli su Charles Xavier i Erik Lensherr uzeli imena Professor X i Magneto, bili su dva mladića koja su otkrivala svoje

posebne moći po prvi put. Prije negoli su postali smrtni neprijatelji, bili su najbolji prijatelji, radili zajedno s ostalim mutantima kako bi spriječili najveću prijetnju s kojom se svijet ikad suočio. U tom procesu pojavile su se pukotine u njihovom odnosu koje su na kraju prerasle u vječiti rat između Magnetovog bratstva i X-Men Profesorra X. Sjećanja na film koji se vrlo brzo nakon kino distribucije pojavio na DVD-u i Blu-ray diskovima i u nas, su još uvijek svježa. Baš kao i rezultati koje je ovaj ljetni kino hit postigao. Spoj retro štiha (radnja je smještena u vrijeme kubanske krize 1962. godine), i visoke tehnologije, miješanja stvarnih događaja i fantastike, dobro je prihvaćen i kod publike i kod kritike. Kad su u pitanju akcijski junaci, sad kad su tehnika i CGI

duboko promišljanje ozbiljne teme kojom se film bavi. "Film je čvrsto utemeljen na izvedbama Annette Bening, Kerry Washington i Naomi Watts. Sve one su rijetko viđene u boljoj formi." Roger Ebert, Chicago Sun-Times 0

X-MEN: PRVA GENERACIJA (X-Men: First Class), DVD i Blu-ray izdanje 20th Century Fox/Continental film, 2011., 132 min. Redatelj: Matthew Vaughn Uloge: James McAvoy, Michael Fassbender, Rose Byrne, January Jones www.hifimedia.hr

Holivudske komedije štancaju se kao na traci i većina njih igra na prvu, na geg, na dosjetku s malo volje da ostavi inteligentnijem gledatelju da čita između redaka ili da pruži neku moralnu pouku. Cedar Rapids je u tom smislu izuzetak, iako po produkciji srednjebudžetna holivudska drama s nizom aktualnih i manje aktualnih jakih glumačkih imena, doimlje se kao nezavisni, mali film kojem je humor samo sredstvo za odašiljanje dublje društvene kritike. Redatelj portorikanskog porijekla Miguel Arteta (proslavio se vrlo hvaljenim komedijama The Good Girl i prošlogodišnjim Youth In Revolt), potvrdio je svoj talent za pravljenje komedija za odabranu publiku. Osim inteligentnog scenarija i humora koji nikad ne pada ispod donje granice dobrog ukusa, za spomenuti je odličan izbor glumaca. Film nose Ed Helms (Mamurluk), u ulozi naivnog Tima, zatim briljantni John C. Reilly kao "partijaner" i "partibrjeker" Dean, te Kurtwood Smith u ulozi licemjernog i podmitljivog predsjednika konvencije Orina Helgessona. U skladu s napisanim nije čudo što je kritika hvalospjevima dočekala ovu komediju, no publika nije bila tako entuzijastična, pa je film u kinima financijski podbacio. No svakako zaslužuje novi i duži život na DVD-u. 0

TI efekti dovoljno napredni da se na kino platnu može savršeno prikazati sve što se zamisli, i s X-Men je igrano na sigurno s visokim budžetom od 150 milijuna dolara. Isplatilo se jer se na blagajnama utržilo 350 milijuna dolara što X-Men stavlja u red najvećih hitova 2011. godine. Osim vizualne atraktivnosti, hvaljeno je narativno bogatstvo scenarija i sofisticiranost u jednom akcijskom okruženju. "McAvoy i Fassbender su pun pogodak. Obojica imaju magnetizam velikih zvijezda, i svako za sebe i u paru. Obojica su cool i žestoki, uglađeni i prirodni, zaigrani i smrtno ozbiljni u svom poslu pretvaranja stripa u film." - Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly 0

hi-fimedia #87

DVD RECENZIJE

Svijet Doorsa na dosad neviđenim snimkama WHEN YOU’RE STRANGE (When You’re Strange) Wolf films, DMC, Rhino/ Continental Film, 2009., 86 min. Redatelj: Tom DiCillio Glas: Johnny Depp Godine 1969. Jim Morrison i fotograf Doorsa Paul Ferrara upustili su se u zajedničku projekt snimanja filma eksperimentalne naravi od 50 minuta s Morrisonom u glavnoj ulozi autostopera i uz pratnju Morrisonove poezije. Film se zvao HWY: An American Pastoral, hrpa materijala u boji je i snimljeno, uglavnom u Mojave pustinji, ali nikad u cijelosti nije prikazan, tek kratki fragmenti bili su prikazani u svega dva navrata. Nekim čudom te materijale nikad nitko nije koristio sve do 2009. do Toma DiCillia, scenarista i redatelja, autora nezavisnih komedija, najviše upamćenog po satiričnom The Real Blonde iz 1996. Iskreno, DiCillio nije ni jednom u karijeri pokazao trenutak genijalnosti, pa bi se isto moglo reći i za dokumentarac o jednom od najslavnijih rock bendova. No, kao što je spomenuto, već samo korištenje Ferrarinih snimki poništava čak gotovo svaku pretjeranu linearnost i predvidljivost jednog rock dokumentarca, čak i za rekreativ-

THE LINCOLN LAWYER (The Lincoln Lawyer) Lionsgate/Blitz film, 2011., 119 min. Redatelj: Brad Furman Uloge: Matthew McConaughey, Marisa Tomei, Ryan Phillipe, Josh Lucas, John Leguizamo, Michael Peña, Bob Gunton, Bryan Cranston, William H. Macy Prosječno uspješni advokat Mickey Haller (Matthew McConaughey) traži klijente u starom Lincolnu i većinu svoje karijere potrošio je na branjenje sitnih prevaranata i kriminalaca u okrugu Los Angelesa, dok mu se ne posreći posao života s Louisom Rouletom (Ryan Phillippe), poznatim

hi-fimedia #87

ne fanove Doorsa i Morrisona. Te snimke ne samo da su ekskluzivne, nego i krasno snimljene; fascinantan je to dokument s jednom od najkarizmatičnijih lica rocka u njegovom središtu. Prije poja-

playboyem s Beverly Hillsa. Louis je sin kraljice nekretnina Mary Windsor (Frances Fisher)i optužen je za brutalno premlaćivanje prostitutke. No naizgled lagan i lukrativan posao za Hellera, kojem se čini da se njegov branjenik samo našao u krivio vrijeme na krivom mjestu, pretvara se u smrtno opasnu igru. Nastupima u trivijalnim romantičnim komedijama Matthew McConaughey zna nas natjerati da zaboravimo koliko glumačkog talenta je znao pokazati od impresivnog filmskog debija "Dazed And Confused" prije 20-ak godina, preko solidnog krimića "A Time To Kill" (u kojem također glumi odvjetnika), do Spielbergovog "Amistada". Nakon niza filmskih promaša-

ve filma klavijaturist Doorsa Ray Manzarek je najavio kako će to biti istinita priča o Doorsima i da će film biti "anti-Oliver Stone", aludirajući na igrani film iz 1991. kad je Morrison prikazan kao pretenciozna rock zvijezda i dekadentni narkoman. U ovom dokumentarcu sačinjenom isključivo od arhivskih snimki, nije samo pobliže objašnjeno što je Morrisonu bilo u glavi, već i društvene okolnosti u kojima su The Doors nastali i mogli uspjeti. "Činjenica je, ljudi su čudni kad si čudan. To je glazba za drugačije, isključene. Ona nosi slušatelje u sjenovito carstvo snova." Dio naracije koja čitavo vrijeme prati kadrove, ne donosi samo zanimljive faktografske podatke o članovima The Doorsa i grupi kao cjelini, kroz nju se analizira kontekst,

ja i groznih ocjena, "The Lincoln Lawyer" je prvi film u nizu godina s McConaugheyom u važnoj ulozi koja je naišao na odobravanje kriti-

značenje i doseg njihove glazbe kao što je slučaj s navedenim citatom. Prva verzija filma prikazana na Sundance festivalu dobila je dobre ocjene, no upravu naraciju kao važni dio filma kritika je dočekala na nož riječima da je redatelj DiCillio dosadan i monoton narator. Poruka je shvaćena na ispravan način i u projekt je na brzinu uveden slavni Johnny Depp koji je taj posao obavio više nego solidno. Dokumentarac pokriva razdoblje od nastanka Doorsa, to jest susreta Manzareka i Morrisona na UCLA filmskoj školi do Morrisnove smrti 1971. godine, raščlanjuje nastanak svakog od šest albuma benda i podsjeća nas na nevjerojatne, često kaotične nastupe benda, svojevrsne kulturne šokove za konzervativnu većinu Amerikanaca. "When You’re Strange" je vizualno bogati, temeljiti pregled jedne velike karijere; odlična ulaznica u svijet Doorsa za one koji ih tek upoznaju i prava poslastica za okorjele fanove s obzirom da većinu filma čine nikad široj javnosti prikazani materijali. Film je i još jedan podsjetnik koliko su The Doors bili nepatvoreni, originalni i "opasni" bend. Bend kakvih danas više nema. 0

ke. I to vrlo unisono s obzirom da je na Rotten Tomatoes zabilježio čak 83% pozitivnih ocjena. Film je ocijenjen kao vrlo solidno djelo u podžanru krimića u sudnici, s dojmljivim nastupima zvijezda među kojima ima i oskarovaca (Marisa Tomei) i vrlo cijenjenih karakternih glumaca kao što je William H. Macy. "Volim filmove o lukavim i arogantnim momcima koji nađu put da se izvuku iz zavrzlame s kriminalcima. Sviđaju mi se scene iz sudnice. Volim i velike stare automobile. Volim The Lincoln Lawyer jer uključuje sva tri elementa." – Roger Ebert, Chicago Sun-Times 0

www.hifimedia.hr

DVD RECENZIJE

O LJUDIMA I BOGOVIMA (Des hommes et des dieux) Why Not Productions, France 3 Cinéma/Continental film, 2010., 120 min. Redatelj: Xavier Beauvois Uloge: Olivier Rabourdin, Philippe Laudenbach, Jacques Herlin

priče nije bitno je li riječ o kršćanskom ili islamskom Bogu. Osim priznanja na raznim festivalima i Grand Prix nagrade u Cannesu prošle godine, "O ljudima i bogovima" je doživio nepodijeljene hvalospjeve kritičara s obje strane Atlantika i mnogi su ga uvrstili na osobne liste najboljih filmova 2010. godine. "To što je kontemplativan kao što je i bila namjera autora, ne znači da je O ljudima i bogovima općenito lišen uzbuđenja. Redatelj Beauvois to je sam opisao kao sjevernoafrički Western. Film je možda trebao imati postkolonijalni ton, a ispao je izvanvremenski." - J. Hoberman, Village Voice 0

RANGO Istinita priča. Devedesetih godina civilni Alžir je nestajao u kaosu građanskog rata, iz njega su odlazili svi koji bi se mogli naći na udaru u sukobima vladinih snaga i islamskih ekstremista. No u planinama Magreba 8 monaha iz katoličkog reda trapista ne napuštaju svoj samostan, svoja polja, braću muslimane iz susjednih sela s kojim žive u harmoniji, kojima pružaju medicinsku pomoć i obrazovanje. Koliko je opasnost bila stvarna, govori i događaj koji se spominje u filmu, pokolj 12 Hrvata, radnika Hidroelektre u Alžiru, pod utjecajem tadašnjeg sukoba Hrvata i Bošnjaka u BiH. Film prati sve sumnje, strepnje francuskih monaha i njihovu sve veću određenost da će pod svaku cijenu ostati tu gdje jesu. U isto vrijeme odbijaju i vojnu zaštitu korumpirane vlasti, kao što i odbijaju predati svoje zalihe islamskim ekstremistima. Na kraju će sve završiti kobno. "O ljudima i bogovima" spora je drama teške tematike, dubokoumna i delikatna. Kroz promišljanja, predanost, trpnju i vjeru francuskih monaha, njihove kontakte s izvanjskim svijetom, redatelj Xavier Beauvois je posložio fini mozaik društvenih odnosa u jednoj državi razorenoj korupcijom s jedne strane i vjerskim fundamentalizmom s druge. Ali iznad toga, ovaj tihi i potresni film je prije svega tu da govori o snazi duha, o spremnosti na žrtvu i poniznosti pred Bogom. I za junake ove www.hifimedia.hr

(Rango) DW Films/Blitz, 2011., 111 min. Redatelj: Gore Verbinski Glasovi: Johnny Depp, Isla Fisher, Abigail Breslin, Alfred Molina, Bill Nighy, Harry Dean Stanton, Ray Winstone, Timothy Olyphant, Ned Beatty

vocirati svojim samuvjerenim nastupom. Prisiljen da izađe na glavnu ulicu na dvoboj biva spašen tako što iznad njih naleti orao, predator koji terorizira sve u gradu. Igrom slučaja, u bijegu pred orlom navuče ga da se zabije u prazni vodotoranj i pogine. Rango odjednom dobiva šerifsku značku i tešku obavezu na leđa – da presahlom gradu pronađe vodu. S namjerom da svaka sličnost sa špageti westernima, "Kineskom četvrti" Romana Polanskog, "Raising Arizona" braće Coen i "Straha i prijezira u Las Vegasu", bude namjerna, Gore Verbinski - čovjek koji se proslavio s franšizom "Pirati s Kariba" napravio je zabavan, vizualno inovativan i uzbudljiv crtani film. Kako sam kaže, namjera mu je bila da poslije "Pirata" napravi "mali" film, a onda je brzo shvatio koliko crtani film može biti velik posao. Toliko velik da košta 135 milijuna dolara. Kompjuterski generiranu animaciju prepustio je ILM-u, tvrtki koju je osnovao George Lucas za potrebe efekata svojih "Ratova zvijezda". Posljednjih godina radili su na mnogo CGI efekata za razne filmove, ali ovo im je prvi crtani film i posao su odradili izvanredno. Kao zabava za djecu i odrasle, Rango je bio veliki hit i došao do 11. mjesta najvećih zarada u 2011. godini. "Oduševljava vizualni stil, pored kojeg i najbolja 3D animacija izgleda kao siromašni rođak. Više nego u bilo kojoj animaciji koju pamtimo, velika pažnja poklonjena je svjetlu i sjeni, gradaciji boja, detaljima lica i kostimima." - Todd McCarthy, The Hollywood Reporter 0

VODA ZA SLONOVE Rango je kameleon, kućni ljubimac koji živi bezbrižan život u terariju ispunjenom igračkama koje mu dođu kao prijatelji i glumci u njegovim zamišljenim scenarijima. No sigurnost se razbije na putovanju njegovih vlasnika cestom kroz Mojave pustinju kad on zajedno s terarijem ispadne iz prtljažnika usred pustinje. Tumarajući po paklenoj vrućini naleti na Dirt, grad Divljeg zapada nastanjen pustinjskim životinjama kojeg muči strašan nedostatak vode. Tek što je zakoračio u saloon uspio se zakvačiti s opasnim gradskim kriminalcem kojeg uspije ispro-

(Water for Elephants) DVD i Blu-ray izdanje 20th Century Fox/Continental film, 2011., 120 min. Redatelj: Francis Lawrence Uloge: Robert Pattinson, Reese Witherspoon, Christoph Waltz Jacob Jankowski (Robert Pattinson) je mladić star 21 godinu s kojim se sudbina grubo poigrala. Bio je na kraju školovanja za veterinara kad su mu u prometnoj nesreći poginula oba roditelja. Shvaća da mu nisu ostavili ništa jer su se zadužili da bi se on mogao školovati. Izašao je na zadnji ispit, ali je ostavio prazan papir, otišao i zaposlio se

u cirkusu u kojem su životinje živjele loše kao i ljudi u Velikoj depresiji u koju je Amerika upravo zapala. Svojim veterinarskim znanjem Jacob je itekako potreban cirkusu, no život će mu se zakomplicirati kad se zaljubi u Marlenu (Reese Witherspoon), lijepu ženu bezosjećajnog i sadistički nastrojenog voditelja cirkusa Augusta (Christoph Waltz). "Voda za slonove" snimljena je prema istoimenom romanu bestseleru i okupila je sjajnu glumačku ekipu. Njihov talent je potvrđen u rukama redatelja mlađe generacije Francisa Lawrencea koji se dosad bavio mnogo mračnijim temama od ove ljubavne drame, u hororu "Constantine" i podcijenjenom zombie filmu "I Am Legend" s Willom Smithom u glavnoj ulozi. Pattison je ovom ulogom pokazao da će lako nadvladati epitet "ljepotana iz Sumrak sage", Witherspoon je poslovično solidna, a Waltz je poslije angažmana u Tarantinovim "Nemilosrdnim gadovima" potvrdio da trenutno u Hollywoodu nema karizmatičnijeg negativca. Film raskošnom produkcijom odaje dojam da je skuplji od deklariranog budžeta od 35 milijuna dolara i zahvaljujući racionalnosti, sa zaradom od skoro 120 milijuna, komercijalno je uspješan projekt. I dok ga je publika uglavnom prigrlila, kritika je ostala izrazito polarizirana. Dio je film proglasio izvanrednom klasičnom dramom koja vjerno ocrtava život u cirkusu tridesetih godina, dok su oni nenaklonjeni romansi između Marlene i Jacoba prigovorili nedostatak strasti. "U eri prefabriciranih specijalnih efekata i očito patvorenih slika, malo je staromodno (i ugodno) pogledati film koji sadrži prave ljude i stvarne setove." - Roger Ebert, Chicago Sun-Times 0

hi-fimedia #87

sms nagradna igra

Osvojite mrežni audio player

Denon DNP-720AE

vrijedan 3.699 kuna

Mrežni audio player Denon DNP-720AE uključuje Appleov AirPlay koji omogućuje bežični striming iTunes kolekcije glazbe s PC-a, Maca, iPhonea ili iPoda. Oni koji se služe Android uređajima mogu "komunicirati" s playerom putem DLNA 1.5 striminga, kao i sve drugi uređaji koji podržavaju DLNA protokol. Od onih uobičajenih funkcija DNP-720AE ima Internet radio s podržanim Last.fm-om i Napsterom. Podržava i Windows 7 mogućnost pod nazivom "Play to" koja u biti funkcionira slično kao AirPlay, ili obrnuto s obzirom da je "Play to" izmišljen prije, ali nije toliko razvikan kao Appleova funkcija. Od priključaka tu je s prednje strane USB priključak za žičano spajanje na eksterne playere, iz je analogni RCA izlaz, ethernet priključak, WLAN antena i optički digitalni izlaz. U uređaj je ugrađen 24-bitni/192 kHz DA konverter. I na kraju, ovaj moderni uređaj ima i ponešto mogućnosti starijeg datuma; može hvatati FM i AM radio stanice.

Osvojite knjigu Jazz intervjua! Još tri sretna čitatelja će dobiti po jednu knjigu našeg suradnika Davora Hrvoja "Jazz Vibrations" u izdanju MenArt-a. Recenziju knjige "Jazz Vibrations" možete pročitati u ovom broju na stranici 79.

hi-fimedia #87

U ovom broju tvrtka Carpe media d.o.o. iz Zagreba poklanja mrežni audio player Denon DNP-720AE vrijedan 3.699 kuna. Carpe Media je novi zastupnik Denona za Hrvatsku i uređaji te slavne japanske tvrtke mogu se naći u njihovom prvom maloprodajnom dućanu "Mastermedia" na adresi Kranjčevićeva 50, Zagreb, tel. 091/3333 911, www.mastermedia.hr.

Nagradno pitanje:

Koja je tvrtka novi zastupnik Denona u Hrvatskoj ? a) Carpe diem b) Carpe astra c) Carpe media Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj 66701. Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak. Cijena slanja poruke na broj 66701 iznosi 3 kune + PDV.

Dobitnik nagrade iz broja 86: D-Link Boxee Box Fabijan Banković, Varetonova stancija 8, Pula

www.hifimedia.hr

JBL Studio 190 – EUROPSKI ZVUČNIK GODINE 2011-2012 ‘Usprkos egzotičnoj vanjštini, zvučnici Studio 190 nisu prezahtjevni za pogon i idealan su partner za cijeli niz ulaznih pojačala i AV receivera. Kad pogledate kakav zvučnik dobijete za tu cijenu – nije vam jasno kako JBL to uspijeva?’

JBL ZVUK POBJEDNIKA. ®

Dinamični zvučnici JBL Studio 1 Series. Zvučnici zanimljivog izgleda JBL® Studio 1 Series, nagrađeni EISA nagradom, elegantni su, dinamični i moderni, te pružaju jasnu i vjernu reprodukciju kakva se i očekuje od priznatog proizvođača. Dvostruki wooferi i srednjetonski driveri daju besprijekornu boju zvuka i tonske značajke, te u odabranim prostorijama vašeg doma stvaraju prostranu zvučnu sliku. Iskusite izvedbu tako savršenu da priziva prvi doživljaj glazbe. Audio izvrsnost po pristupačnoj cijeni. Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 . info@mediaaudio.hr . www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

© 2011 HARMAN International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. JBL je zaštićeni znak HARMAN International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Značajke, specifikacije i izgled podložni su izmjenama bez prethodne najave.