hifimedia • 88 by hifimedia

AUDIO

VIDEO

SURROUND

FOTO

iTEHNO

GLAZBA

FILM

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #88 / 2011.

NEŠTO DRUGAČIJI ZVUČNIK dali Fazon 5 na testu

iteHnO Android Ice Cream Sandwich,

B&W PM1, EAR 834T, NuForce IA-7v3, Rega Brio-R, Calyx DAC 24/196, Dynaudio Focus 160, Yamaha A-S500, JBL Studio 190, Alpha Design Labs GT40, Mede8er MED500X2, Yamaha Aventage RX-A1010, Samsung NX200

FiLM Sport u filmskoj industriji gLaZBa Kuda ide suvremena pop glazba?,

dolazak četverojezgrenih tableta, Yamaha ISX800 Restio

The Black Keys, The Beach Boys, Kate Bush, Tom Waits, jazz razgovor - Michel Camilo

nagradna igra Osvojite Samsung LCD TV vrijedan 3.499 kuna!

NEKA VAS ODUŠEVI PANASONIC. Donosimo vam našu najnoviju VIERA Plazma i LED LCD tehnologiju za najbolju sliku – jednako zapanjujuću u 3D. Otkrijte savršeno jasnu sliku u pokretu, uronite u najdublje crne tonove i najbogatije boje VIERA Plazma i LED LCD TV-a. Zapanjit će vas kao nikad prije – sada sa 5 godina garancije. An idea by Panasonic. Saznaj više: www.panasonic.hr, www.facebook.com/panasonichrvatska

TEST EAR 834T Snaga: 100W Frekvencisjki opseg: 14Hz-60kHz, -3dB Damping factor: 10/1kHz Signal/šum: 96dB ref 100W Ulazna osjetljivost: 300mV Ulazna impedancija: Iako vrlo često osporavan i prešućivan od strane raznih50kOhma lokalnih "Hi-Fi gurua" pa i, na Potrošnja: žalost, nekih djelatnika iz domaćeg kruga distributera potrošačke 330W maks. elektronike, magazin kojeg upravo čitate je informirao i educirao generacije zaljubljenika u audio i video Masa: 27kg tehniku u Hrvatskoj, ali i u široj regiji. Dimenzije (ŠxDxV): 405x405x150mm Od prvog broja pratili smo tehnološke inovacije i promjene koje su izazivale na Cijena: tržištu te smo vremenom od klasičnog stereo časopisa sredine devedesetih godina 44.300 kn prošlog stoljeća prerasli u moderan multimagazin koji na svojim stranicama donosi INFO: relevantne članke iz svih područja potrošačke elektronike. AudioNove centar, tehnologije tel.: 01/2334 764,su nam uvijek bile izazov pa ovom prilikom podsjećam da je našwww.audiocentar.hr magazin bio prvi medij na

15 godina

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1 TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta 210 pravi instrument za ovo pojačalo. 10000 Kako Zagreb se krećemo prema gortel. 01/2499 000spektra, stvanjim dijelovima 01/2407 166 ri fax. postaju očigledne: riječ je o

ovim prostorima koji je zajedno s tadašnjim distributerom filmske kompanije Warner Korištena Bros. – ISSA Film & Video, započeo zajedničku promociju DVD glazba formata kao budućeg Eric Clapton - Unplugged (Reprise), 1992. • Lars standarda za komercijalno prikazivanje filmova. Napuštanjem VHS formata i prelaskom Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3), na DVD krenuo je i nagli porast interesa potrošača za sustavima kućnog kina što 1983. • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny WhiteDaljnji - Jazz inrazvoj the Garden (Heads Up), 2009. je potaknulo tematsko proširenje časopisa na to područje. tehnologija • Ralph Towner, Gary Peacock - A Closer View digitalnog zapisa je doveo do novog povijesnog rata video formata (Blu-ray Disc protiv (ECM), 1998. • Stefanovski, Tadić – Kruševo (MA Recordings), 1999. magazin • Melody Gardot - My One HD DVD). Zahvaljujući agilnosti našeg tehničkog urednika u Americi, je objavio and Only Thrill (Verve), 2009. • Melody Gardot prikaz navedenih formata i prve ekskluzivne analize obaju standarda. Unatoč što smo Worrisome Heart (Verve), 2008. • Matija Dedić, bili pobornici HD DVD standarda (veća interaktivnost formata, kvaliteta i pristupačnija Jeff Ballard, Larry Grenadier - From the Beginning (Dallasi predviđali, Records), 2008.pobjednik • Chris Thomasnije King cijena uređaja i medija), format je ugašen. No kao što smo The Roots (21st Century Blues Records), 2003. napravio veliki uspjeh na tržištu s velikim izgledom da i sam uskoro • Christian McBridenestane - Gettin’to ponajviše it (Verve), 1995. zbog nove, moderne i dominantne platforme – Interneta.• Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999. • Patricia Barber -

in France (Bluekompanije Note), 2004. • Baroque Koliko je moćan Internet govori i podatak da danas nemaFortnight više niti jedne na Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997. • svijetu koja na neki način ne koristi njegove mogućnosti; Albinoni: distribucijom sadržaja (glazba, Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7,samih Nos. 5,6,11 and Op. 9, No.12, String film, video,..), informacijom, promocijom i na kraju prodajom AV& 12, proizvoda. Concerto, Op. 7, No.4, (Naxos), 1995. • Eva

Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), 1998. Još do jučer je bilo gotovo nezamislivo da se računalna tehnologija približi standardnom AV sustavu u kućnoj upotrebi dok je danas gotovo nezamislivo da netko pokuša Sustav na Internet (izuzetak su ponuditi tržištu novi proizvod koji nema mogućnost priključivanja CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, tradicionalni High-End stereo proizvodi). Prilagođavajući se takvim trendovima i mi monobsmo Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni lokovi; Zvučnici: MG12SE, Beta C2,;Interkonekcijski kabeproširili naše izdanje na internet u obliku Web i Facebook stranice (www.hifimedia.hr, li: Wireworld 6, Kimber PBJ, Wireworld www.facebook.com/hifimedia), gdje je novost digitalizacija arhiveEquinox tiskanih izdanja Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: magazina koja će omogućiti čitanje svih naših članaka od prvog izdanja Mundorf Silver/gold; Xindakbilo FS-1, gdje Anticable, Filter: PS Audiobiti Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld u svijetu. Vremenom će neki članci, komentari i foto galerije dostupne samo Stratus na 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak. Internetu pa vam preporučujem redovitiju posjetu.

Proteklih petnaest godina suradnici magazina su dolazili i odlazili. Uvijek smo

pokušavali suradnike kojinajimaju svoj stav i samostalnost u jekompetentne upravo ono bilo podložno jednostavno prikazalo cijelu odabrati lepeZaključak pisanju članaka iz područja koji ih zanimaju. Njima ponajviše trebate što još većim varijacijama uzrokovanim zu ostalih karakteristika koje na EAR 834T zahvaliti je drugačije pojauvijek izlazimo u ovom obliku te što se i daljekabela. trudimo da iz broja broj jebudemo promjenama zvučničkih neki čudan način cijevni uređačalo. Ustroju mu osobit, bolji, izgled informativniji i inovativniji. Istina, cijevni uređaji ovdje su još ji lakše transferiraju do slušatelja mu je osobit, a i zvuk je drugačimalo mekši, slojevitiji, zavodljiviji ji od onoga na koji smo navikli kod i kompletiraju u jedan emocionaluspješnom spoju nespojivoga. S druge strane smo, kao redakcija, ponosni što nas vi čitate i što nam na taj način i i ne nužno točniji. Ali, koga briga ni doživljaj. Akustična gitara možda je najvećine uređaja. Nevjerojatno sreNAKLADNIK dalje pružate podršku bez koje sve ovo ne bi imalo svrhu. za točnost, ako ste u mogućnoU visokotonskom područbolji primjer sposobnosti pojačatan i uspješan spoj cijevnog i tranziMultimagazin d.o.o., sti cijeliulaska dan slušati glazbu i traži-2012. ju dobre se vijesti nastavljaju, la: zvuči vrlo brzo, puna je tranzistorkog zvuka (je licijele to zbog visokog Na kraju teške i na pragu u još neizvjesniju godinu u ime redakcije Gajščak 33, 10000 Zagreb ti još. EAR je ovdje dobar, iako ne iako je letvicu koju je postavijenata, kontrole, ali istovremeno i napona napajanja, izlaznih transforželim vam sve najbolje u nadolazećim blagdanima. i vrhunski. la reprodukcija akustične gitare odjeka, fino istkanog zraka oko matora ili nekog trećeg sastojka, ne Sva prava pridržana. jedan diopreovog vrlo teško dostići. Zato je visokoRiječ, dvije o snazi: pojačalo znam) osobito će biti po volji onima svakog njenog tonaNiti i odlično časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem smo slušali uglavnom spojene na tonsko područjeAndrija detaljno,Ćurković iako je nesene unutarnje energije i nabokoji vole zvuk cijevi, ali ga iz nekog obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne percepcija ekstenzije japismene glazbenog dijela, ali i instrusuglasnosti izdavača. Uredniknešto sla- MG12Se, zvučnike niske osjetlji- razloga ne mogu priuštiti – ili zbog vosti. Manjak snage nismo dožibija nego kod ostalih pojačamenta. Već dugo tako nisam užitroška zamjene cijevi, ili zbog inicivjeli niti osjetili. Čak i pri dinamičla koja smo u posljednje vrijevao slušajući Ralpha Townera, ili jalno visoke cijene takvih uređaja, ki zahtjevnim udarima pojačalo je me slušali (uglavnom tranzistorpak duete Stefanovskog i Tadića. ili pak zbog uglavnom nepovoljnog nastojalo ostati stabilno, suvereska). Visokotonskom području ne Iznimno! Pojačalo je, osim tog odnosa snaga/cijena. U 834t će no, bez neugodnih upozorenja. uvijek željenog korektnog timbra, nedostaje ljepote i topline, iako mnogi od njih naći pravo rješenje. www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

SADRŽAJ Dynaudio Focus 160 Svestran zvučnik kojem nismo pronašli slabost

The Black Keys

Yamaha A-S500 Novi standardi zvuka u niskobudžetnoj klasi

Dali Fazon 5 Dizajnerske kutije odličnog zvuka

Film

Yamaha Aventage RX-A1010 Vrhunski AV receiver s puno plusova i i nijednim minusom

Samsung NX200 Maleni „digitalac“ s moćnim CMOS senzorom

Zamjenski objektivi za DSLR fotoaparate

68 Thomas Dolby 70 74

Testovi

Razgovor: Michel Camillo

Mede8er MED500X2 Multimedijski player s HD slikom kao u Blu-ray playera

Kuda ide suvremena pop glazba The Beach Boys SMiLE

Alpha Design Labs GT40 DA konverter s pretpojačalom, s ulazom za gramofon, i pretpojačalom za slušalice

7 Video 37 Digital 45 iTechno 51

MusicStyle

Audio

Yamaha Restio Vizualno upečatljiv Restio više je od iPod docka

The Black Keys

JBL Studio 190 Veliki zvučnik za veliki zvuk i malo novca

Novosti

iTehno

80 Otmica Alice Creed 84 Ponoć u Parizu 86 Sportski filmovi

Ostalo Kolumna: Danko Šuvar, NY

Razgovor: Patrick Calmettes, Jadis

Razgovor: Yair Wahal, M2Tech

Google Ice Cream Sandwich

54 Nagradna igra 90

Sportski filmovi

EAR 834T Sretan spoj cijevnog i tranzistorskog zvuka

B&W PM1 Prvoklasni zvučnik za male sobe

NuForce IA-7v3 D-klasa s inovativnim tehnološkim rješenjima

Rega Brio-R U Regi nikad nisu marili za pravila. Brio-R nije iznimka

Calyx DAC 24/196 Za kvalitetnu interakciju računala i audio sustava

hi-fimedia #88

42 www.hifimedia.hr

KOLUMNA: NEW YORK

Pet audiofilskih događaja u New Yorku piše: Danko Šuvar

a broj koji obilježava petnaest godina izlaženja časopisa, vraćam se osnovnoj temi na kojoj se formirao časopis, audiofilskom svijetu vrhunskog zvuka. U proteklih par mjeseci u New Yorku posjetio sam pet interesantnih highend audio prezentacija visokog nivoa, na kojima su predstavljeni novi proizvodi i/ili dizajneri i vlasnici kompanija koji su ih kreirali. Prvi od tih događaja bio je predstavljanje nove verzije najboljeg VTLovog pojačala, Siegfried Series 2 Reference monoblokova ($65.000), u sistemu s VTL 7.5 TL-7.5 Series III pretpojačalom ($20.000), VTL TP-6.5 gramofonskim pretpojačalom ($10.000), Spiral Groove SG2 gramofonom (s Centroid ručkom i Lyra Kleos zvučnicom - $23.000) i Wilson Alexandria X-2 Series II zvučnicima ($165.000), sve skupa spojeno s Transparent kabelima vrijednosti jedno 50.000 dolara. Stereophileove zlatne uši John Atkinson i Kalman Rubinson bili su u prvim redovima publike, i svi smo zajedno uživali u prilično dobrom zvuku sistema, posebno s gramofonskog izvora zvuka (bio je tu i dCS Puccini CD/SACD player i DAC). Novi Siegrified ima dramatično poboljšanu sekciju napajanja (fluktuacija manja od 0.2V pri punoj snazi, 650W u Tetrodnom modu, bez obzira na variranje strujne mreže) i potpuno balansiranu topologiju, s balansiranom lokalnom povratnom spregom (sa četiri stupnja podešavanja, prekidač je u pojačalu) i bez globalne negativne povratne sprege. Meni se čini da zvuči osjetno bolje od prve verzije, čvrst i koherentan zvuk s puno detalja i prirodnosti. Vlasnik i glavni dizajner VTL-a Luke Manley demonstrirao je efekt regulacije povratne sprege, na "low" pojačalo ima skoro holografsku prezentaciju u srednjim tonovima, kao dobra klasična single-ended cijevna pojačala, uz nešto slabiju kontrolu u basovima, i manje preciznosti u visokim u odnosu na "medium" i "high", na "medium" pojačalo je usklađeno i koherentno i zvuči (po meni) najbolje, na "high" bas je najčvršći i visoki su još precizniji, ali se počinje gubiti transparentnost zvuka. Kako nam je to lijepo objasnio u svojim komentarima John Atkinson, "najbolje bi bilo kombinirati srednje tonove iz "low" s basovima iz "high" položaja, kad bi se moglo, ali mi audiofili uvijek moramo pristati na kompromis ("medium")". Luke Manley kaže da rezultati ovise o zvučnicima i prostoriji, kad su koristili TAD 1 Reference zvučnike na Rocky Mountain audio sajmu, najbolje je zvučala niska povratna sprega. Drugi audiofilski događaj odvio se na istom mjestu, u slušaonicama Innovative Audio, prezentacija (premijera) novih Spectral uređaja, SDR-4000SL CD playera/procesora ($19.000), DMC-30ss Series 2 pretpojačala ($10.000) i DMA-360 Series 2 monoblokova ($20.000), s ponovo Wilson Alexandria zvučnicima i ovaj put MIT kabelima. Spectral SDR4000SL je finalni CD player koji će Spectral napravi-

hi-fimedia #88

ti, kulminacija njihovih napora za postizanje savršenog "Red Book" CD playera, nešto što je kraj puta i ne može se više poboljšati. Čuveni audio inženjer Keith Johnson (on i Paul Greg razvili su još 70-tih godina optički servo sistem čitanja s laser-diska, preteča CD tehnologije), sa svojom ekipom suradnika četiri je godine proveo razvijajući ovaj player, s ciljem da bude najbolji CD player ikad napravljen.

Sonus Faber Aida Najbitnije inovacije su specijalni transport (koristi se u vojnoj i avio industriji), koji nema svoj interni master clock, već je spojen na tajming clock DAC sekcije, i specijalni izlazni audio filter baziran na "long filter" tehnologiji HDCD-a. Zanimljivo da je to samo CD player, nema SACD, po riječima Richarda Fryera, osnivača Spectrala iz 1975., a koji je bio na prezentaciji, zato što je nemoguće postići vrhunski zvuk sa SACD-a i CD-a koristeći istu audio sekciju playera (SACD je na zalasku, ne isplati se zbog njega žrtvovati kvalitetu CD-a). Pojačala Spectral su "wide bandwith" dizajni, širokog frekvencijskog odziva i optimizirani za brzinu i savršenu reprodukciju tranzijenata. Spectral još uvijek ima rezervne dijelove za sva svoja pojačala od početka firme, sve mogu popraviti i podržavaju svoje proizvode jednako bez obzira kada su proizvedeni. Interesantno je bilo čuti drugu interpretaciju high-end zvuka (u odnosu na VTL) u sistemu s istim zvučnicima, ovaj put nešto hladniji i analitičniji pristup koji će se mnogima više svidjeti od "muzikalnosti" VTL-a, ali u high-end siste-

mima ionako je teško kvantizirati apsolutnu kvalitetu zvuka, to je više stvar ukusa slušatelja. Treća prezentacija bila je demonstracija novih Wisdom LS4 zvučnika ($80.000) u audio salonu Stereo Exchange. Wisdom LS4 su planarni magnetostatici (kao Megnepan), ali vrlo visoke efikasnosti i snage, s 1.656 magneta s preko 120 metara ukupne linearne dužine korištene u svim drajverima. Efikasnost (kako tvrdi Wisdom) je 100 dB za 1 Watt pobude, s maksimalnom glasnoćom od 130 dB (na jedan metar od zvučnika). Impozantne veličine i izgleda, Wisdom LS4 su najdinamičniji zvučnici koje sam ikad imao prilike čuti, s pravim izborom glazbe mogu zvučati kao muzika uživo, s munjevitom reprodukcijom tranzijenata. Nisam propustio priliku poslušati HiFi Media test CD ploču na tim zvučnicima (još uvijek odličan test disk, posebno očito na ovakvom sistemu), po dinamici su spektakularni, ali im fali malo profinjenosti i osjećaju se blage koloracije. Paneli idu dolje samo do 80 Hz, tako da im treba STS subwoofer ($10.000) i SC-1 kontroler za digitalnu ekvilizaciju zvuka u prostoru (dolazi sa zvučnicima). Elektronika je bila Moon, MC-8 monoblokovi ($25.000), P-8 predpojačalo ($20.000) i Bel Canto CD player. Četvrta prezentacija bila je gostovanje Davida Wilsona i Petera McGratha u Innovative Audio salonu. U jednoj sobi bio je Spectral sistem (iz prethodne prezentacije) s Wilson Aleksandria zvučnicima, a u drugoj Wilson Maxx 3 ($69.500) s D’Agostino Momentum mono-blokovima ($45.000) i VTL TL-7.5 pretpojačalom. Izvor zvuka bio je Peter McGrath sa svojim snimkama s MacBook Pro-a preko Meridian 808.3 CD playera/DAC-a. David Wilson je odgovarao na pitanja oko sobne akustike i smještaja Wilson zvučnika u sobi, i bilo čemu vezanim za audio, dok je Peter McGrath demonstrirao svoje odlične snimke u iznenađujuće dobrom zvuku sobe s obzirom da su Maxx 3 bili malo preveliki za tu sobu i smješteni vrlo blizu stražnjeg zida. Opet je bilo prisutno pola Sterophile časopisa, John Atkinson i Michael Fremer su uglavnom držali svoje iPhone igračke i tražili na internetu svaku snimku koja bi im se svidjela, a Fremer bi odmah i kupio. Peti događaj dogodio se u zadnji čas pred ovu kolumnu, svjetska premijera Sonus Faber Aida zvučnika ($120.000) u salonu Stereo Exchange. John Hunter iz Sumiko, distributera Sonus Faber, skinuo je povez s novih zvučnika nakon uvodne video projekcije i demonstrirao mogućnosti zvučnika uz odabranu kolekciju snimaka, uključujući i gromoglasan snimak bubnjeva za koji sam siguran da su tranzijenti dostizali 120 dB (interesantno kako se lako toleriraju glasni snimci kad je zvuk čist i precizan). Uz kompletnu elektroniku Audio Research, u pomalo neprikladnom prostoru, zvuk je bio snažan i transparentan, sigurno najdinamičniji Sonus Faber do sada, a o konačnoj ocjeni više će riječi biti od brojnih predstavnika Sterophilea, koji su zatvorenih očiju i s klimanjem glava u ritmu glazbe dali naslutiti da im se zvučnik sviđa. www.hifimedia.hr

Musical Fidelity M1 CLiC Musical Fidelity jer predstavio svoj novi uređaj M1CLiC, univerzalno pretpojačalo i kontroler. Dizajnom je usklađen sa postojećim proizvodima M1 DAC i M1 HPA. Uz klasičnu ulogu pretpojačala, M1 CLiC u sebi sadrži M1 DAC te tako služi kao središnja točka povezivanja sustava. Od ulaza su na raspolaganju 3 linijska, 2 digitalna koaksijalna, optički, USB ulaz i RJ45 mrežni konektor. Pretpojačalo omogućava također reproduciranje zapisa iz računalne mreže i slušanje internetskog radija. Srce sustava je digitalno analogni pretvarač koji može reproducirati signal rezolucije do 192kHz/24bit, što je već praktično standard u HD audiu. INFO: www.bojezvuka.hr

www.hifimedia.hr

Novo Pass Labs XP-30 pretpojačalo i Xs serija pojačala snage U Pass Labsu su si zadali interni zadatak: napraviti pretpojačalo još bolje od modela XP-20. Nakon ponešto mjeseci utrošenih na razvoj, predstavili su model model XP-30. I dok XP-30 koristi pojačivačke module identične onima u modelu XP-20, ovdje je ipak riječ o ponekom dodatnom unaprjeđenju: poboljšan je dizajn sklopa i štampane pločice, poboljšana je naponska regulacija i unaprijeđeni su još poneki detalji. Jedna od većih razlika u odnosu na slabiji model odnosi se na veliko vanjsko napajanje s dva niskošumna Plitron transformatora, dovoljna za napajanje omanjeg izlaznog pojačala. Povećan je ukupan kapacitet filtarskih kondenzatora u CRC filtarskoj konfiguraciji. Nadalje, svaki je kanal smješten u zasebno kućište, što je omogućilo korištenje više ulaza i još poneki upravljački sklop koji povećava praktičnost, svestranost i upotrebljivost pretpojačala,što se ogleda u mogućnosti podešavanja dva različita stupnja pojačanja, kako bi se izlazna razina signala prilagodila različitim osjetljivostima izlaznih pojačala u mogućim biamping konfiguracija ili pak pri upotrebi subwoofera. Osim pretpojačala, u Pass Labsu su priveli kraju i dugogodišnji razvoj novih ultimativnih izlaznih pojačala iz nove Concept serije. Seriju će činiti dva modela – 300-vatni Xs 300 i 150-vatni Xs 150. Prva ograničena količina ovih pojačala bit će dostupna početkom 2012. godine kada se očekuje i službeno predstavljanje na sajmu CES u Las Vegasu. U Pass Labsu tvrde kako je zvuk ovih pojačala vrijedan trogodišnjeg čekanja. S gore opisanim pretpojačalom XP-30 dijeli ulazni stupanj dok je izlazni stupanj, relativno nov, oko kojega su zajednički radili Nelson Pass i Wayne Colburn. Svaki kanal ima i zasebno napajanje, prema tome riječ je o četiri kutije za stereo par. Model Xs 300 smješten je u četiri kutije dimenzija XA200.5 pojačala, a manji u kutije dimenzija modela XA160.5. Model Xs 300 prodavat će se po cijeni od USD 85.000 za par, a po snazi slabiji Xs 150 za USD 65.000 za par. INFO: www.audiocentar.hr, www.passlabs.com hi-fimedia #88

VIJESTI Hegel HD11 USB DAC

Spectral SDR-4000SL Master CD procesor U danima u kojima se red-book reproduktorima ne predviđa blistava budućnost američki Spectral je odlučio predstaviti novu verziju svojeg legendarnog modela CD playera SDR-4000 koji je već doživio nekoliko inkarnacija. Prof. Keith O. Johnson, voditelj tehničkog segmenta i vlasnik Spectrala Rick Fryer uvjereni su da CD još uvijek posjeduje dovoljno potencijala uz pravu tehničku podršku. Tako je SDR-4000SL podijeljen u nekoliko segmenata koji su ocijenjeni važnim, te je za svaki od njih razvijano najbolje rješenje. Kako navode u tvrtki, interface za DAC u vidu zasebnih pojačala razvijan je godinama, te pruža temelj za najprecizniju konverziju. "Stealth" transport je podređen clocku procesora i tako konstantno i precizno šalje podatke u buffer. Tu je i "Spectralock Master Clock" arhitektura koja podrazumijeva sve anti-jitter mjere, potpuno balansirano ustrojstvo, diskretno izveden analogni stage i napajanje slično baterijskom koje pruža vrhunsku internu izolaciju i osigurava okružje bez standardnih problema klasičnog napajanja. Prvi slušni dojmovi sretnika koji su imali prigode čuti ovaj uređaj očekivano su u superlativima posebno prigodom slušanja "HDCD" kodiranih naslova. Unatoč cijeni od 19.000 dolara na američkom tržištu, nadamo se da će nam uskoro i domaći distributer omogućiti da se i mi uvjerimo u njegove sonične kvalitete. INFO: Son et Image, tel. 099/707-7555

Boulder 3050 Mono - veće je bolje! Za tranzistorska pojačala u high-endu sve više sinonim postaje i američki Boulder. Iako kompanija nije od jučer na tržištu, nekako su uvijek bili u laganoj sjeni većeg i razvikanijeg Krella. A da bi mogli preuzeti potpuni primat,

hi-fimedia #88

Norveška tvrtka Hegel na premijernom američkom audio događaju u Denveru (RMAF 2011.) predstavila je novi digitalno-analogni audio konverter model HD11 koji nasljeđuje dosadašnji model HD10. Kako kažu iz Hegel-a HD11 je model kod kojeg kupci dobivaju - uz potpuno istu cijenu kao i stari model, kupac dobiva značajna tehnološka unaprjeđenja, prihvat uzoraka 24bit/96kHz preko USB sučelja, novi Texas Instruments 32bit DAC visoke rezolucije s ugrađenim naprednim digitalnim filterom i sklopom za digitalno smanjenje jittera. USB komunikaciju s računalom sada obavlja poznati Tenor TE7022 sklop, što ukratko znači Plug&Play konekciju s računalom i performanse gotovo iste USB 2.0 asinkronom prijenosu. Po poznatoj Hegel tradiciji tehnološke inovacije nisu ni ovdje izostale: SPDIF koaksijalni ulaz dolazi s posebnim sklopom za prilagođenje impedancije što uvelike doprinosi ispravnom prijenosu podataka preko SPDIF ulaza br.1. Osim prilagodbe impedancije svi Hegel-ovi DAC-ovi tako i HD11 poznati su po jedinstvenom sklopu za vremensku re-sinkronizaciju ("re-clocking") ulaznog signala, što omogućuje potpuno razdvajanje vremenske domene ulaza od vremenske domene izlaza. Konačni rezultat je značajno smanjenje izobličenje izlaznog signala u vremenskoj domeni i u slučaju kada se DAC pogoni s običnom PC audio karticom s digitalnim izlazom. Dodatna tehnološka novost je daljinski upravljač s kojim je moguće upravljati funkcijama kao što je stop/play/skip kada je HD11 povezan preko USB sučelja s računalom. Ostale tehničke karakteristike vode se konceptom preuzetim od HD10: ukupno 4 digitalna ulaza, dva koaksijalna, optički i USB, izvrsni linearni ispravljač ugrađenim u kućište i analognim single ended i balansiranim izlazima. INFO: www.hd-multimedia.com

barem na simboličkoj razini govori i njihov posljednji proizvod – monoblok 3050. Riječ je o nečemu između demonstracije moći i pretjerivanja jer govorimo o mega-monoblokovima, od kojih svaki zauzima površinu tek nešto manju od kvadratnog metra (možete i to uračunati u cijenu). Veličina sama po sebi obično nije presudna, ali kod 3050 i ostale u brojke upečatljive – 1500 vata pri osam oma, rad u čistoj A klasi, potpuno balansiran ustroj, maksimalna izlazna snaga 6 kilovata. Zahtjev za električnom strujom je ogroman; pet toroidalnih transformatora napaja 48 filtarskih kondenzatora i 120 izlaznih tranzistora po kanalu – pojačalo zahtijeva dvostruke 240V utičnice pa nismo sigurni kako će potencijalni američki ili britanski vlasnici izaći s tim na kraj. S obzirom na masu od 172 kg po komadu, pojačala se isporučuju s granitnom bazom. U Boulderu također navode da je 3050 pojačalo sa zanemarivo niskim izobličenjima. Sama kućišta izrađena su iz aluminijskih blokova. Malobrojni će uživati u zvuku ovih pojačala, ne samo radi očekivane cijene od cca milijun kuna, već i zbog relativno ograničene serije. INFO: www.boulderamp.com www.hifimedia.hr

ATC predstavio svoj prvi izvor zvuka Britanski ATC, proslavljen zvučnicima i profesionalnom elektronikom, predstavio je zanimljiv uređaj oznake CDA2,a riječ je o prvom izvoru zvuka ovog proizvođača. U jednoj kutiji smješteni su CD player, DAC i pretpojačalo, koje je jednostavno preuzeto iz modela CA2 i koristi diskretne komponente u cijelom sklopu. Pretpojačalo ima dva analogna i dva digitalna ulaza. Svaki od digitalnih ulaza ima mogućnost prihvata koaksijalnih i

TOSlink kabela. Izlazni stupanj je potpuno balansirani, a radi kompatibilnosti s većim brojem pojačala ugrađeni su single ended ulazi. Ugrađeni izlaz za slušalice potjerat će veliku većinu slušalica na tržištu pa i one niskoomske. DAC sekcija posložena je oko Wofson čipa i kompatibilna je sa digitalnim riječima dužine do 24bita i frekvencije do 196kHz. Cijena u Engleskoj je 2.050 funti. INFO: Intek, Tel. +386 1232 2000, www.intek.si

tel. 098 / 232465 ; 01 / 2984 708 • ZAGREB, Dotršćinska 64

CONRAD-JOHNSON SME

WAVAC

CHORD LAMM

M2TECH

VIBRAPOD

Calyx Coffie - DAC Prošle godine je renomirana korejska tvrtka Digital&Analog prva na svijetu ponudila asinkroni Calyx DAC s prihvatom 24bit/192kHz preko USB 2.0, što je napravilo malu revoluciju na polju računalnog zvuka. Novi Coffie slijedi svojeg starijeg i moćnijeg brata i nudi izvanredna audio svojstva uz vrlo umjerenu cijenu. Asinkroni USB ulaz izveden je s najnovijim Tenor integrircem koji omogućuje asinkroni prihvat 24bit/96kHz preko USB, što predstavlja značajni napredak nasuprot dosadašnjim DAC uređajima koji su koristili stari USB audio standard i koji je u izlazni signal unosio značajni "jitter". Coffie za konverziju koristi najnoviji ESS Sabre DAC (ES9023 Premier Stereo) koji ostvaruje 112dB dinamičkog raspona koristeći patentiranu Hyperstream arhitekturu i omogućuje

Plinius Tiki DAC Novozelandski high-end proizvođač Plinius se prilagodio zahtjevima modernog, digitalnog doba, predstavivši model Tiki – mrežni audio player. Razmotrivši brojne mogućnosti prijenosa digitalnih signala, odlučili su se za Ethernet, protokol koji najbolje odgovara

www.hifimedia.hr

dodatnu eliminaciju "jittera" u vremenskoj domeni. Spajanje na računalo preko USB priključka je "Plug and Play" i ne traži instaliranja drajvera za upotrebu na Windows XP/Vista/7, Mac OSX i iPad. On je također prvi proizvod ove vrste na tržištu koji omogućuje upravljanje svojim izvorom. Ako koristite iTunes na Apple Mac odnosno Foobar 2000 ili J-River na PC računalu, Calyx Coffie putem kontrola na svojem tijelu omogućuje upravljanje računalnim playerom. Isto tako, ako imate adapter za priključak kamere na Apple iPad, Calyx može koristiti iPad kao player i ujedno s njime upravljati. Coffie dolazi u aluminijskom kućištu, a cijena ovog uređaja na hrvatskom tržištu iznosi 1.494 kn. INFO: www.hd-multimedia.com zahtjevima audio signala. U odnosu na USB i S/PDIF protokole, Ethernet ima bolju izolaciju od šuma, jednostavniji je, te podnosi duže kabele. Osnovna funkcija Tikija je obnašanje uloge mrežnog DAC-a, a osnovu mu čini DAC iz njihovog CD playera CD-101. Riječ je o 24bit/96kbps DAC-u koji je u mogućnosti reproducirati FLAC, LPCM, AIFF i MP3 formate. Komunikacija je također moguća i s mobilnim uređajima te Tiki funkcionira kao oficir za vezu s računalom na kojemu su smještene glazbene datoteke. Masa uređaja je 5,5 kg, a cijena još nije poznata. INFO: www. pliniusaudio.nzld.com

LUXMAN

DUEVEL

ASCENDO JADIS

TANNOY

LIVING VOICE

MICHELL

DA LI STE SPREMNI ZA NA JBOL JE?

ASCENDO • ASI LIVELINE • AUDIENCE BAT • BERGMANN • CEC CARY AUDIO • CHORD ELECTRONICS CONRAD JOHNSON • DUEVEL DYNAVECTOR • JADIS • KHARMA M2TECH • TANNOY • LIVING VOICE LUXMAN • MICHELL SME • VIBRAPOD • WAVAC hi-fimedia #88

TEST DALI FAZON 5

Vrhunska konstrukcija za danonoćno slušanje piše: Zoran Radenković

ako to dobro izgleda!" To je bila prva reakcija svakoga, ali baš svakoga tko je ušao i vidio DALI Fazon 5 zvučnike. Da ne bi ostalo samo na izgledu, svaki posjetilac ih je mogao i čuti i svi, baš svi su redom komentirali kako "... to dobro svira!". Dakle ne samo što izgleda nego i dobro svira. Svakoga sam pitao "a što je to tako dobro u zvuku?" i svi, baš svi su hvalili, za tako mali zvučnik, neobično korpulentan bas i općenito ugodan zvuk. Pokušaj da doznam više, kako od stručnih i izviještenih slušača, tako i od nevježa koji razlikuju samo ono što "dobro svira" i ono što "ne svira dobro", uglavnom nije dao osobitog rezultata. Fazon 5 osvaja na prvu i to velikom većinom glasova. Zašto je tome tako, pitanje je na koje vam trebam ponuditi odgovor. Nastao na tragu ideje kako i zvučnička kutija može biti poželjan objekt u suvremeno uređenom interijeru, Fazon 5 treba odgovoriti potrebama onih koji prvenstveno žele svirajuću skulpturu. Njima se Bang & Olufsen bavi dovoljno dugo i uspješno, no tržište za takve proizvode sve je veće i još uvijek je dovoljno mjesta za inovativne i poduzetne. DALI se kao proizvođač može lako nasloniti na dugu i uspješnu tradiciju danskog dizajna, kao i na nemale resurse kojima raspolaže kada je u pitanju konstruiranje jedinica i kutija. Da u DALI-ju znaju kako napraviti zvučnik, gotovo svakog cjenovnog razreda, potvrdilo je svjetsko tržište. Dizajnerski zvučnik je izazov, ne samo zato što vizualno oblikovanje ima direktan utjecaj na konstruktorsko rješenje, već i zato što je to slučaj kada se mogu iskušati razne teorije koje govore u prilog oblika zvučničkih kutija kakve danas u pravilu ne susrećemo. Kada bi kućište bilo dovoljno čvrsto, bez paralelnih stranica i kada bi bilo prilagođeno karakteristikama jedinica koje se u isto ugrađuju, takav bi zvučnik lako izašao na kraj s brojnim problemima koji se nalaze na putu ka dobrom

hi-fimedia #88

zvuku. Neobično zakrivljeno kućište ovoga zvučnika napravljeno je od lijevanog aluminija i dovoljno je čvrsto da podnese puno veći pritisak od onoga koji mogu stvoriti ugrađene bas jedinice. Lijevani aluminij će zbog svoje čvrstoće biti vrlo zahvalan materijal, no trošak proizvodnje je u odnosu na ivericu, medijapan ili šperploču pravi poduhvat, što može opravdati visoku traženu cijenu ovoga zvučnika. Ustroj se opisuje kao dvo i pol sistemski, iako je evidentno da su unutra dva bas/srednjotonca i jedan visokotonac. Kako su deklarirane dvije rezne frekvencije, biti će da je to tih pola, jer jedan bas/srednjotonac brine za frekvencije do 800 Hz, a drugi se s visokotoncem spaja na 3000 Hz. Za očekivati je od ovih "dva i pol" da će osigurati siguran prijelaz iz basa u sredinu. Sve su jedinice preuzete iz uspješnog modela Mentor 5 i optimizirane za novo kućište, a posebnu pažnju izaziva visokotonac koji nije standardna "hibiridna varijanta" već je samo jedna 28 milimetarska membrana. Koliko duboko i visoko i koliko uvjerljivo u sredini može ovaj zanimljivi uradak?

Zvuk

Da bi to saznali, prvo valja ustanoviti s čime se od ponuđene elektronike i kabela najbolje slaže. Kako je B&W PM 1, koji smo također testirali za ovaj broj, pokazao naglašenu sklonost ka CJ/Audioquest kombinaciji, to je i bilo prvo na što sam spojio Fazon 5. Bingo...? Niti slučajno. Za CJ ET 250S nemam kabela s kojima će prosvirati na ovim zvučnicima. Mcintosh MC 2102 dobar je broj bolji, no ni to ne zvuči onako kako bi očekivao od zvučnika koji stiže praćen glasom o audiofilskom zvuku. Za kontrolu ovih omanjih bas jedinica treba više odlučnosti, a i visoki bi rado vidjeli nešto čvršću ruku. Sredina je živa i ugodna i to je to. Oba pojačala ne uspijevaju iz zvučnika izvući frekvencijski izbalansirani odziv, primjerenu količinu boje, dobru definiciju prostora www.hifimedia.hr

TEST kao i dobar odnos transparentnosti i rezolucije. Da bih izbjegao gomilanje varijabli, ostajem samo na promjeni izlaznih pojačala, zvučničkih i interkonekcijskih kabela. Kako je mogući utjecaj strujnih kabela jednako značajan, to koristim samo kabele koje proizvođač uređaja isporučuje. Iako znam da se njihovom promjenom zvuk može unaprijediti, jednako tako znam da može biti i obrnuto te da je pronalaženje dobitne kombinacije zahtjevan zadatak. Također, koristim samo jedno pretpojačalo koje je pokazalo izvrsnu kompatibilnost sa sva tri izlazna pojačala, jer bi dodavanje još jednog ili dva pretpojačala tražilo još više vremena. Tako, kada se kao najbolji partner za Dali Fazon 5 pojavi MF 750K sa Wireworld Eclipse 6 kabelima, to ne znači da vam za izvući optimum iz ovih zvučnika treba 750 Wati po kanalu i komplet kabela koji košta koliko i zvučnici. Kako se pokazalo i s B&W PM 1, interakcija pojačala, kabela i zvučnika podosta je nepredvidljiva i slaganje sistema nije jednosmjerna ulica u kojoj će nešto biti sigurno bolje jer se negdje drugdje pokazalo takvim. Kako svira Fazon 5? Danima sam pokušavao dati samome sebi odgovor na to pitanje tražeći nešto što će taj zvučnik pokazati kao osobit u bilo kojem segmentu. Gdje, osim u izgledu, leži "magija" ovoga zvučnika? U činjenici sa je vrlo vješto napravljen, da nema niti jednu jedinu očiglednu manu i da se može slušati dan i noć. Vrlo je vješto napravljen jer su konstruktori iz prešanog aluminijskog kućišta izvukli ono što se iz iverice, medijapana i šperploče ne može, a to je izvrsna kontrola rezonancija u ovako malenom volumenu. Nepravilnog oblika i velike čvrstoće, ovo je kućište poslužilo kao odlična osnova za povezivanje svih jedinica koje su u njega učvršćene. Tako se spojni rezovi između jedinica ne naziru i zvuk je primjereno koherentan. Ako već ne mogu reći da je u bilo kojem segmentu odličan, moram priznati da je u svim segmentima vrlo dobar, pa tako i u povezanosti bas i srednjotonskog područja što će mu donijeti dovoljno gust i solidno utemeljen zvuk u području koje nam daje gomilu osnovnih informacija. Potez gudala po čelu neće vas prenijeti u dvoranu niti će to čelo postaviti na dva ili tri metra ispred slušača u punoj veličini i snazi. No isto tako čelo neće patiti od manjka jedinstva identiteta, ili jednostavno rečeno, niti će se pojaviti rupa u spektru, niti će intenzitet www.hifimedia.hr

ma je snimljen simfonijski orkestar, odrediti sve prostorne koordinate, izmjeriti udaljenost od mikrofona do vrlog grla pjevačice, onda ste na pravom putu. Ako se ne želite patiti sa svim nedostacima snimke i ako vam je draže zagasitije od naglašenije svijetlog, Fazon 5 je odličan izbor. Odličan i zato što nikakvom nepodopštinom ne privlači pažnju na sebe. Tako sam završio slušanje ovoga zvučnika jedne kasne večeri uz The Köln Koncert Keith Jarretta, ploču koja će zahvaljujući nesavršenošću snimke sahraniti brojne sisteme. Ako je udarac malo naglašeniji, tada sve zvuči tvrdo. Ako je zadržani ton prekratak, zvuči suho. Ako je predugačak, postaje izrazito netransparentno. Fazon 5 sve to drži u dobrim omjerima i koliko god bih rado čuo čišći udarac i slojevitiji i harmonički precizniji zadržani ton, toliko se ne mogu nimalo požaliti na ukupan dojam.

Zaključak

Između izvrsnosti u nekom segmentu i visokog prosjeka u svim, u DALI-ju su se odlučili za potonje i nisu pogriješili. Kako osvaja izgledom, tako se, zahvaljujući činjenici da ne preferira niti jedan glazbeni žanr, s lakoćom kvalificira u kategoriju dobrog zvuka. Uspješan proizvod koji bi mogao naći brojne poklonike.

Gdje, osim u izgledu, leži "magija" ovoga zvučnika? U činjenici da je vrlo vješto napravljen, da nema niti jednu jedinu očiglednu manu i da se može slušati dan i noć donjih frekvencija učiniti da se kućište oglasi u nekom svom fonu. Rado bih više uvjerljivosti, više harmonika, više rezolucije da bi se jasnije vidjelo, i više mikrodinamike da bi doživljaj bio stvaran. Svega toga nedostaje, ali u mjeri koju ću proglasiti vrlo podnošljivom. Visokotonac se ne može protegnuti "nebu pod oblake" no ono što svira je vrlo korektno, dobre brzine i pristojnog tranzijentnog odziva. Svakom klaviru će faliti nešto "svjetline", no niti jedan

vas neće razočarati, jer ovaj će vas zvučnik svojim blago "zatvorenim" zvukom s lakoćom spasiti od nepodopština onih snimki koje ne teže savršenstvu. I to će učiniti jednako i na malim, kasnonoćnim glasnoćama, kao i pri zahtjevnijem slušanju kada treba moći zazibati pristojnu veću količinu zraka. Tada se pokazuju dinamički limiti ovih jedinica, no i dalje ostaje fascinantno kako se iz tako malo može povući tako puno. Glasno neće biti problem ni po pitanju koherencije. Sigurno je da će svako jakostrujno pojačalo ovdje biti visoko na listi preporuka, jer ovaj zvučnik želi kontrolu. Koliko god kontrole mu dali i kako god ih smjestili, reprodukcija prostora će uvijek biti dobra ili vrlo dobra, no ne i ono što u pravilu očekujem od manjih kutija. Ako ste ljubitelj fascinacije prostornom definicijom, Fazon 5 sigurno nije najsretniji izbor. Prije će to biti odabir za one koji žele uživati u glazbi bez da sjede na točno definiranoj poziciji i po mogućnosti se i ne miču puno. Ako ne želite čuti baš sve mikrofone koji-

DALI FAZON 5 Frekvencijski opseg: 49-23 000 Hz Osjetljivost (2,83 V/1 m): 87,5 dB Nominalna impedancija: 6 oma Preporučena snaga pojačala: 40 do 180 W Visokotonski zvučnik: 1x28 mm, mekana tekstilna kupola Bas/srednjotonac: 2x127 mm Dimenzije (VxŠxD): 919 x 281 x 323 mm Masa: 13,9 kg Cijena: 20.900 kn INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Nikolai Luganski: Prokofjev, 4 i 6 sonata • Messiaen: Des Canyons aux Etoiles • Astor Piazzola & Gary Burton: The new Tango • Richard Galliano: New York Tango

Sustav CD: Accustic Arts Drive I i DAC MK IV; pretpojačala: Mcintosh C 2300, Musical Fidelity M6 i Harman Kardon Citation I; pojačala snage: Musical Fidelity 750K, Mcintosh MC 2102; kabeli: Accustic Arts, Kimber, Supra, Wireworld

hi-fimedia #88

TEST EAR 834T

Hibridno pojačalo bez cijevi piše: Neven Kos

AR 834T je, kao i većina uređaja koja dolazi iz "garaže" Tima de Paravicinija, u najmanju ruku izvan uobičajenog. Model 834T naziva se hibridnim jer je, kako legendarni konstruktor kaže, na početku, na crtaćim daskama stvarno bila riječ o hibridu koji je u sebi spajao gene cijevnog i tranzistorskog uređaja. Tijekom razvoja pojačala cijevi u ulaznom i pretpojačivačkom stupnju nestaju i tako je uređaj od ulaznih do izlaznih terminala potpuno tranzistorski. Ovo je, pak, samo djelomična istina jer se od nožice posljednjeg tranzistora u nizu na štampanoj pločici i izlaznog terminala našla još jedna elektromangnetska komponenta - izlazni tranformator! Ovakav sklop doduše nije baš potpuno nepoznat – koristio ga je i još ga koristi de Paravicini u svom prestižnom tranzistorskom monobloku M100. Izlazni transformator nije ovdje iz marketinških razloga, već radi zvuka. Naime, de Paravicini stalno priča kako mu je nevažno koristi li cijevi ili tranzistore u svojim uređajima, jer prema njegovim riječima, moguće je postići identičan zvuk, bez obzira na ustroj sklopa. E, kad bi stvari bile tako jednostavne, cijela bi zemaljska audio zajednica živjela u slozi i jedinstvu. Ipak, neka cvate bi tisuću cvjetova, a mišljenja nek se razlikuju, a vjerojatno će se svatko od nas, doduše iz drugih razloga, složiti kao cijevi i tranzistori ne mogu i nikada

hi-fimedia #88

neće zvučati jednako. Kako bilo, de Paravicini je krenuo drugačijim smjerom i izlazne MOSFET-ove spojio u konfiguraciju u kakvoj se obično nalaze izlazne cijevi – napajanje je visokonaponsko – 170V, a izlazni tranzistori spojeni su na izlazne transformatore poput cijevi, bez uobičajenih komplementarnih parova. Ovako visoki napon napajanja omogućio je korištenje filtarskih kondenzatora kapaciteta 1000 uF - neuobičajeno malo za tranzistorske uređaje. Međutim, zaliha uskladištene energije je i dalje ogromna jer raste s kvadratom napona. De Paravicini i dalje naziva pojačalo hibridnim, upravo radi neoubičajenog spoja MOSFET – transformator. Što se dizajna tiče, već smo rekli većinu toga prilikom testa "originalnog", cijevnog integriranog pojačala 834, kojega smo testirali prije nekoliko godina. Vanjština im je jednaka i sve konstatacije ostaju, kao i šest linijskih ulaza te izlazni terminali za zvučnike s 8 i 4-omskim izvodima. Zanimljivo: pojačalo je potpuno balansirano od ulaza do izlaza, a ne posjeduje balansirane ulazne konektore. Single ended ulazni signal tako se prvo pretvara u balansirani te potom putuje dalje u pretpojačalo sazdano oko BC214 tranzistora.

Zvuk

Potaknut "hibridnom" naravi ovog pojačala, koje sugerira cijevni zvuk, da odmah riješim

sve dileme koje bi čitatelj mogao imati čitajući reklamne materijale, i ostale prikaze pojačala: 834T ne zvuči kao cijevno pojačalo! Ima još: 834T ne zvuči niti kao tranzistorsko pojačalo. Za ono prvo fali mu koji sloj boje u srednjotonskom, a pogotovo u visokotonskom području i malo zraka oko instrumenata. Znalci i ljubitelji cijevnog zvuka ovdje će ga odmah prepoznati. Međutim, kladim se da će većina istih tih znalaca sumnjičavo vrtiti glavom kada čuju bas kojega isporučuje ovo pojačalo. On je po karakteru i onim nekim neuhvatljivim i teško opisivim karakteristikama vrlo, vrlo blizak onome što isporučuju izvrsna cijevna pojačala – prirodan je, topao, umjeren, zaokružen i izuzetno ugodan. Supersnažna i razvikana tranzistorska braća pružaju beskonačnu kontrolu, beskonačne dubinu i beskonačnu dosadu. EAR 834T spaja najbolje iz dva svijeta – snagu i kontrolu uz prirodnost i timbar. Izvrsno! Kontrabas je

TEST EAR 834T Snaga: 100W Frekvencisjki opseg: 14Hz-60kHz, -3dB Damping factor: 10/1kHz Signal/šum: 96dB ref 100W Ulazna osjetljivost: 300mV Ulazna impedancija: 50kOhma Potrošnja: 330W maks. Masa: 27kg Dimenzije (ŠxDxV): 405x405x150mm Cijena: 44.300 kn INFO: Audio centar, tel.: 01/2334 764, www.audiocentar.hr

Korištena glazba Eric Clapton - Unplugged (Reprise), 1992. • Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3), 1983. • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White - Jazz in the Garden (Heads Up), 2009. • Ralph Towner, Gary Peacock - A Closer View (ECM), 1998. • Stefanovski, Tadić – Kruševo (MA Recordings), 1999. • Melody Gardot - My One and Only Thrill (Verve), 2009. • Melody Gardot Worrisome Heart (Verve), 2008. • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier - From the Beginning (Dallas Records), 2008. • Chris Thomas King The Roots (21st Century Blues Records), 2003. • Christian McBride - Gettin’to it (Verve), 1995. • Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), 1999. • Patricia Barber Fortnight in France (Blue Note), 2004. • Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), 1997. • Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12, String Concerto, Op. 7, No.4, (Naxos), 1995. • Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), 1998.

Sustav CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi; Zvučnici: MG12SE, Beta C2,;Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak.

pravi instrument za ovo pojačalo. Kako se krećemo prema gornjim dijelovima spektra, stvari postaju očigledne: riječ je o uspješnom spoju nespojivoga. Akustična gitara možda je najbolji primjer sposobnosti pojačala: zvuči vrlo brzo, puna je tranzijenata, kontrole, ali istovremeno i odjeka, fino istkanog zraka oko svakog njenog tona i odlično prenesene unutarnje energije i naboja glazbenog dijela, ali i instrumenta. Već dugo tako nisam uživao slušajući Ralpha Townera, ili pak duete Stefanovskog i Tadića. Iznimno! Pojačalo je, osim tog uvijek željenog korektnog timbra, www.hifimedia.hr

jednostavno prikazalo cijelu lepezu ostalih karakteristika koje na neki čudan način cijevni uređaji lakše transferiraju do slušatelja i kompletiraju u jedan emocionalni doživljaj. U visokotonskom području dobre se vijesti nastavljaju, iako je letvicu koju je postavila reprodukcija akustične gitare vrlo teško dostići. Zato je visokotonsko područje detaljno, iako je percepcija ekstenzije nešto slabija nego kod ostalih pojačala koja smo u posljednje vrijeme slušali (uglavnom tranzistorska). Visokotonskom području ne nedostaje ljepote i topline, iako

je upravo ono bilo podložno najvećim varijacijama uzrokovanim promjenama zvučničkih kabela. Istina, cijevni uređaji ovdje su još malo mekši, slojevitiji, zavodljiviji i ne nužno točniji. Ali, koga briga za točnost, ako ste u mogućnosti cijeli dan slušati glazbu i tražiti još. EAR je ovdje dobar, iako ne i vrhunski. Riječ, dvije o snazi: pojačalo smo slušali uglavnom spojene na MG12Se, zvučnike niske osjetljivosti. Manjak snage nismo doživjeli niti osjetili. Čak i pri dinamički zahtjevnim udarima pojačalo je nastojalo ostati stabilno, suvereno, bez neugodnih upozorenja.

Zaključak

EAR 834T je drugačije pojačalo. Ustroj mu je osobit, izgled mu je osobit, a i zvuk je drugačiji od onoga na koji smo navikli kod većine uređaja. Nevjerojatno sretan i uspješan spoj cijevnog i tranzistorkog zvuka (je li to zbog visokog napona napajanja, izlaznih transformatora ili nekog trećeg sastojka, ne znam) osobito će biti po volji onima koji vole zvuk cijevi, ali ga iz nekog razloga ne mogu priuštiti – ili zbog troška zamjene cijevi, ili zbog inicijalno visoke cijene takvih uređaja, ili pak zbog uglavnom nepovoljnog odnosa snaga/cijena. U 834t će mnogi od njih naći pravo rješenje. hi-fimedia #88

TEST BOWERS & WILKINS PM 1

ini monitor je zvučnik, po definiciji, namijenjen slušanju s male udaljenosti. Također, mini monitor je zvučnik od kojega s pravom očekujete da točno odsvira ono što može. To što može, prvenstveno je definirano time koliko je zvučnik "mini" jer upravo tolika će biti i jedinica koja reproducira niske frekvencije. Ukoliko je ta jedinica istovremeno zadužena i za srednji dio spektra, vrlo je vjerojatno kako će joj mogućnosti biti ograničene. Ograničena će biti i efikasnost zvučnika pa će za adekvatan pogon trebati moćnije pojačalo s kojim će zvučnik brzo i lako stići do svojeg vršnog zvučnog tlaka, jer male membrane i zavojnice imaju svoje limite. Ono s čime se svaki konstruktor ovakvog tipa zvučnika želi poigrati je kako rastegnuti frekvencijski odziv kako prema gore tako i prema dolje. Prema gore je danas nešto jednostavnije nego li u vrijeme kada su za BBC projektirani i izvođeni legendarni mini monitori koji su postali etalon za tu kategoriju zvučnika. Novi materijali i tehnike prigušivanja neželjenih vibracija omogućavaju da se prema gore ode lako i uvjerljivo. Prema dolje je već teže, budući membrana koja istitrava i dalje ima malu površinu, pa ostaje više se pouzdati u drugačija rješenja akustike zvučničke kutije nego li se to radilo prije trideset godina te time otići nešto dublje. Tako su i u Bowers&Wilkinsu odlučili pokazati što znaju po tim pitanjima. Novi, skupi i zanimljivo izgledajući mini monitor nosi oznaku PM 1 i treba pokazati kako legendarni B&W stoji spram konkurencije u ovome, ipak vrlo zahtjevnom segmentu. PM 1 je prikladno mali i traži odgovarajući stalak za optimalan rad u kućnim uvjetima. Ušminkan do detalja ovaj zvučnik i ne izgleda kao da će svoje mjesto potražiti u nekom studiju, gdje bi imali malo razumijevanja za skupe estetske finese kojima je naoružan. U pohod na kućne slušače kreće sa jednim jedinim, naravno egzotičnim, furnirom i prikladno dobro izgledajućim stalkom, kao i obećanjem o zvučnim dosezima koji će vas prvo ostaviti bez

hi-fimedia #88

Kao i kod svakog prvoklasnog zvučnika izbor elektronike će biti kritičan, jer iz ovog mini monitora vrijedi izvući maksimum. A taj maksimum je po koherentnosti zvuka vrlo blizu Quad elektrostaticima, dok je po dinamičkim sposobnostima od istih za klasu bolji piše: Zoran Radenković

Prestige mini monitor - za osobnu upotrebu daha, a potom i bez novaca. U rastezanju spektra prema gore u B&W nisu skinuli s police svoj hvaljeni dijamantni visokotonac, već su primjenom karbonskih vlakana modificirali postojeći aluminijski. Time su rezonantnu frekvenciju digli daleko iznad 20 tisuća herca, što bi trebalo povoljno uticati na ono što ispod toga čujemo. Uz to je visokotonska jedinica smještena u odvojenu Nautilus komoru koja izgleda vrlo intrigantno. Za ono prema dolje su se dobrano namučili i osim svoje martix tehnologije ukrućenja kutije, istu su napravili od različitih materijala te dogurali do respektabilnih 9,3 kilograma. Kućište zvučni-

ka je oblikovano kako bi se izvukao maksimum iz primijenjenih jedinica, a izvedba skretnice, bas refleksnog otvora i ostalog samo su dodaci koji PM 1 trebaju smjestiti u vrh klase. Sve ovo što vam skraćeno prenosim možete pogledati u puno dramatičnijem obliku na B&W web stranici, no kako je poznato da me puno više zanima zvučni rezultat od nezaustavljivog tehnološkog napretka, nadam se da ćete mi oprostiti što žurno prelazim na pitanje kako ovaj zvučnik radi.

Zvuk

Da bih sebe uputio u to, prvo sam morao odabrati kombina-

ciju pojačala i kabela koja će se pokazati kao najuspješnija. Od pojačala tu su Mcintosh MC 2102, Conrad Johnson ET 250S i Musical Fidelity 750K. Od kabela tu su Wireworkd Eclipse, Audioquest Mont Blanc, Supra Sword i Kimer 8TC. Dovoljno različitih kombinacija za potrošiti puno vremena u nadi da će barem jedna biti dobitna. Mcintosh je sa svojim lampama odličan za niže i srednje glasnoće, no ne ide dalje jer ova gladna kutijica traži kontrolu i to posebno u basu. Od ponuđenih kabela Audioquest se pokazao kao najbolji kompromis. Conrad Johnson, Kimber i B&W se mogu pohvaliti komprimiranim i lijenim zvukom kojem www.hifimedia.hr

TEST nedostaje boje. Sa Suprom je sredina već ozbiljnije napučena harmonicima, ali gornji dio spektra pati od neaktivnosti. Wireworld donosi najbogatiju i primjetno izdignutu sredinu, korektne visoke i napuhani bas kojem nedostaje prave veze sa sredinom. Audioquest se ukazuje kao jedini kabel koji ima balans, brzinu i optimalan odnos detalja i boje. Ako je ovaj zvučnik tako željan kontrole onda će Musical Fidelity sigurno biti pravo pojačalo na pravom mjestu. Treba li posumnjati kako nisam bio u pravu? MF-u niti jedan kabel nije pomogao. Odlična dinamika i izvrstan tranzijentni odziv nisu mogli nadoknaditi manjak harmonika. "Suho" lako se to lijepo kaže u žargonu. Tu je CJ došao na svoje i to sa bakrenim interkonektom umjesto srebra. Audioquest Colorado je deklasirao srebrni Cheetah koji se s prenaglašenim udarcem i prekratko zadržanim tonom zadržavao u priči cijelih pet minuta. Toliko o kompatibilnosti pojačala, žica i zvučnika. Nakon što je pukla velika ljubav između PM1 i CJ/Audioquest kombinacije, mogao sam provjeriti kako stoje navodi o tehnološkoj superiornosti ove minijature. Krenimo odozgora. Visokotonac jeste veliki uspjeh, jer se u svim natjecateljskim kategorijama plasirao u kategoriju nevidljivih. Nema ga i ne može mu se odrediti karakter. Brz koliko treba, precizan i što je najvažnije, harmonički nepogrešiv. Sasvim bešavno povezan sa sredinom i sposoban s lakoćom odjuriti u bilo koje visine. Sa delikatnom strukturom tranzijenata u svojoj domeni izlazi na kraj bez ikakvog napora i zajedno sa bas/srednjetonskom jedinicom čvrsto gradi iluziju o "stvarnom zvuku". Naslonjen je na sredinu koja će me vratiti u dane "engleskog" zvuka i susreta sa zvučnicima koji su mogli u srednjem dijelu spektra ponuditi više i to bez konkurencije. Konkurencija je od onda puno naučila, no čuti ovako fino tkanu, delikatno nijansiranu i prije svega preciznu sredinu, za mene će ostati prvenstveno privilegija majstora s Otoka. Svaki minimonitor se može pohvaliti odličnom reprodukcijom prostora, no PM 1 je bolji od toga. Spektakularno je možda preteška riječ, no to što ovaj zvučnik može, gotov da zaslužuje takav epitet. Sve prostorne koordinate su precizno povučene u volumenu koji određuje snimka, a ne vješti konstruktorski trik. Sve što je vezano za prostornu definiciju zbiva se u sredini i ta će magična sredina poslagawww.hifimedia.hr

ti cijeli simfonijski orkestar tako uvjerljivo da je obmana potpuna. Obmana zato što tako minijaturnih orkestara nema nigdje i zato što će bez obzi-

Naravno da nisam vukao i svu elektroniku i kabele, već sam se spojio na Yamaha Piano Craft mini liniju. Prava hereza, no samo za probu je to val-

početak svoj hobi mogu adekvatno financijski poduprijeti. Kao i kod svakog prvoklasnog zvučnika izbor elektronike će biti kritičan, jer iz ovog mini

ra na udaljenost zvučnika od uha, a tu je čim manje tim bolje, ovaj mini zvučnik u maksi prostoru pokazati kako mu tragično nedostaje veća površina kojom istitrava. Kada se od sredine krene prema dolje, još će se prijelaz na bas držati odlično, što je posebno značajno jer se baš u toj domeni nalazi gomila osnovnih tonova, no niže od toga problemi postaju sve očigledniji. Od iznimno preciznog zvuka krećemo se u svakom pogledu prema dolje. Bas mu neće biti jača strana, a dinamički udari postaju ozbiljni udari na sveukupan doživljaj glazbe. Umjereno glasno i bez očekivanja da će se baš cijeli koncertni klavir ukazati na metar i pol. Od klavira će i dalje biti puno i iako nisam ljubitelj promoviranja audiofilskih ploča, ne želim propustiti priliku da vam skrenem pažnju na jedan disk vrijedan pažnje. Produkcija je Caro Mitis, a na izvrsno snimljenom CD-u mladi ruski pijanist Igor Tcheutev svira Betovnove sonate. Osim snimke, tu je vrlo dobra svirka, a prije svega privlačan zvuk velikog Fazioli koncertnog klavira. Talijanski klavir mekog i bogatog tona, vješt mladi pijanist i još vještiji snimatelj traže prvoklasne zvučnike da bi pokazali zašto je ovo ploča za preporučiti. B&W PM1 to mogu u dobrom dijelu spektra i samim tim se kvalificiraju za neupitnu preporuku. Za ono što nedostaje potrebna je mašta ili odgovarajući prostor. Kako se od, za ove zvučnike, prevelike sobe ne da napraviti manja bez vrlo ozbiljnih zahvata, činilo mi se jednostavnije iste odnijeti u cijelih 12 kvadrata i poslušati što može mini zvučnik u mini sobi.

jda opravdano. Ispalo je da će "samo proba" potrajati značajno duže od očekivanog, jer je prvi potez gudalom po kontrabasu pokazao kako smo ovdje u sasvim drugoj priči! Uz već hvaljenu sredinu i visoke, sada je i bas priključen ostatku i to sa volumenom koji neće izmamiti uzdah žaljenja, već oduševljenja. Ono što dinamički ne može u nepogodnom volumenu, u ovako primjerenom izvodi bez poteškoća. Pun, odlučan i jasno strukturiran, donji dio spektra pokazuje kako su točna obećanja B&W konstruktora da su iz ovih gabarita kutije izvukli puno. I dalje je metar i pol prava mjera na koju treba razmaknuti zvučnike i to je sasvim dovoljno. Kompleksni sadržaji ne pate i cijeli orkestar ostaje na mjestu, samo sada svira s pravim žarom. Mali orkestar, no velikog zvuka. Moje je iznenađenje bilo toliko da sam nekoliko puta izlazio i vraćao se te svaki puta otvarajući vrata sobe bio osupnut količinom energije koji su ovi mali zvučnici tako suvereno projicirali. Pa ako količina finih detalja i jasnoća harmoničke nadgradnje, transparentnost i rezolucija i tako dalje i nisu bili kao sa gotovo stotinu kila elektronike u velikoj sobi, to nije umanjilo doživljaj. Tamo gdje ste preplavljeni emocijama, razumu nema baš puno mjesta. Čemu i propitivati čisti užitak. Barem prvih sat vremena. No kako je moj zadatak baš da propitujem te vas o tome čim vjernije izvijestim, valja to učiniti i završiti ovaj tekst.

monitora vrijedi izvući maksimum. A taj maksimum je po koherentnosti zvuka vrlo blizu Quad elektrostaticima, dok je po dinamičkim sposobnostima od istih za klasu bolji. PM 1 je dovoljno točan i sposoban u svakom pogledu te je izbor glazbe nekritičan. Ono što ga izdvaja su vjernost timbra i taj neupitni šarm "engleske" sredine koja je spojena sa visokima i basom iz ovoga stoljeća. Zvučnik namijenjen senzibilnim ljubiteljima glazbe. U dvije riječi - izvrstan zvučnik!

Zaključak

Bower & Wilkins PM 1 je zvučnik za male sobe one slušače koji za

BOWERS & WILKINS PM 1 Frekvencijski opseg: 48-22 000 Hz Osjetljivost (2,83 V/1 m): 84 dB Nominalna impedancija: 8 oma (minimalna 5,1) Preporučena snaga pojačala: 30 do 100 W Visokotonski zvučnik: 1x25 mm, aluminijski ojačan kevlarom Bas/srednjotonac: 1x130 mm, kevlarska membrana Dimenzije (VxŠxD): 620,5 x 268 x 300 mm Masa: 9,3 kg Cijena (sa stalcima): 22.240 kn INFO: Sonus Art, tel. 01/4813-025, www.sonusart.hr

Korištena glazba Nikolai Luganski: Prokofjev, 4 i 6 sonata • Messiaen: Des Canyons aux Etoiles • Astor Piazzola & Gary Burton: The new Tango • Richard Galliano: New York Tango

hi-fimedia #88

RAZGOVOR

PATRICK CALMETTES, JADIS

Ne zamaramo se lažnim Jadis uređajima, to je kao da kupite Cartier na plaži razgovarao: Neven Kos

esetak dana prije ovogodišnjeg Zagreb Audio Video Showa, tvrtka Planet audio predstavila je audio komponente iz vlastite distribucije. Na prezentaciji se našao i Patrick Calmettes, šef marketinga i prodaje tvrtke Jadis s kojim smo porazgovarali o filozofiji ovog francuskog obiteljskog audio obrta i nezaobilaznim elementima poslovanja, marketingu, tržištu i kupcima. HFM: Za uvod, možete li predstaviti sebe osobno i tvrtku Jadis? Koliko zaposlenih, koliko prihoda ostvarujete? PC: Moje ime je Patrick Calmettes, direktor sam prodaje i marketinga i sin osnivača Jadisa. Jadis je obrt i ima 11 zaposlenih. Smješteni smo u malom selu od 300 stanovnika po imenu Villedubert. Oko nas nalaze se vinogradi i radimo bez stresa. Vodi nas strast. HFM: Zapošljavate li lokalno stanovništvo?

PC: Da ima nešto ljudi iz sela, ali najveći broj zaposlenih dolazi iz obitelji. Zaposlene su tri generacije – moj otac, ja i moj brat i moj sin. I jednog dan će možda i moj unuk raditi u Jadisu. HFM: Lijepo je vidjeti da tako mala tvrtka ima tako veliki utjecaj na cjelokupnu audio scenu. Jadis je prepoznat u cijelom svijetu, prije svega po zvuku. Imate svojevrstan kultni status. PC: Da, nakon trideset godina postojanja, mnogi u Aziji, SAD-u

i Europi znaju za nas zbog duge povijesti i zvuka. U Aziji nas čak i bolje poznaju – tamo je riječ o drugačijoj glazbenoj kulturi. Osim toga, jedna smo od rijetkih kompanija koja proizvodi cijevne uređaje i prodaje ih Kinezima. HFM: Otprilike kao da Eskimima prodajete frižider? PC: Tako je. Iako, u Kini ima mnogo proizvođača cijevne opreme, mada Kinezi ne vole baš cijevne uređaje. No mi ih svejedno tamo prodajemo. Kinezi vole Jadis. HFM: Možete li ukratko pojasniti filozofiju Jadisa? PC: Kao začetak izrade pretpojačala i izlaznih pojačala, krećemo od generalne sheme, mjerimo, i tada mijenjamo komponentu po komponentu, bez dodatnih mjerenja i kada dostignemo željeni zvuk, to je to! HFM: Upravo ste odgovorili na moje drugo pitanje. Oslanjate li se više na mjerenja ili na slušanje? PC: Uređaje mjerimo samo na početku. U kasnijim fazama se pri izradi pojačala ili pretpojačala oslanjamo samo na slušanje.

Svaki uređaj se radi po narudžbi Jadis DA88S

hi-fimedia #88

HFM: Preletio sam vaše web stranice i vidio kako imate izuzetno bogat katalog, sa širo-

U ovom segmentu tržišta postoji nekoliko proizvođača - Jadis, Audio Research, Krell, ali mi si nismo konkurencija. To je kao i kod slikara. Kupac ima određen senzibilitet i zato više voli Dalija ili možda Moneta www.hifimedia.hr

TEST

kim dijapazonom uređaja. Za tako malu kompaniju i za relativno ograničeno tržište, kojem se obraćate, je li teško održavati tako veliku broj proizvoda? PC: Pokušavamo smanjiti broj uređaja. Ali svaki put kad kupac poželi poneki posebni uređaj, mi kupca nastojimo zadovoljiti i tako se uređaj nađe u proizvodnom programu. HFM: Zanimljivo je da imate dva CD playera i dva DACa. Dosta je neobično da tvrtka poput vaše ima toliko digitalnih uređaja. Traži li ih tržište uopće? PC: Svaki od DAC-ova pokriva određeni segment tržišta. Imamo po jedan skupi i jedan high-end uređaj. HFM: Kad govorimo o konkurenciji, zašto su vaši uređaji bolji ili drugačiji od onih koje nudi drugi proizvođači? www.hifimedia.hr

PC: Mislim da mi u stvari nemamo prave konkurencije. U ovom segmentu tržišta postoji nekoliko proizvođača - Jadis, Audio Research, Krell, ali mi si nismo konkurencija. To je kao i kod slikara. Kupac ima određen senzibilitet i zato više voli Dalija ili možda Moneta. Jednako, neki kupci više vole zvuk Jadisa, neki drugi zvuk ARC-a. Govorimo o velikim razlikama i potpuno drugačijim ukusima. HFM: Pretpostavljam da ipak među konkurencijom imate onih koje cijenite više od drugih. PC: Oh, i tu je riječ o razlikama u ukusima. Ja mogu više voljeti jedan brand, ali moj brat koji radi sa mnom više voli slušati neke druge uređaje, osim Jadisa, naravno. Ipak, ne volim mnogo govoriti o konkurenciji, pogotovo ne o imenima. HFM: U redu, vidim da neću puno saznati o vašem odnosu

prema konkurenciji. Idemo razgovarati o vašim proizvodima. Koji uređaj smatrate posebno pogođenim ili pak zlatnom sredinom u vašem katalogu i kojega vi osobno najviše volite? PC: Osobno najviše volim JA200, a među pretpojačalima JP80MC. Imamo i skuplje uređaje, ali meni su ovi najdraži. Od ostalih, ovog časa najbolje se prodaje DA88S koji je predstavljen i ovdje. HFM: Imate i uređaje u ultra high-endu, koji dolaze u nekoliko kućišta. Izrađujete li ih samo po narudžbi? PC: Svaki uređaj od najmanjeg do najvećeg i najskupljeg radi se po narudžbi. Nemamo zalihe, ali imamo dosta duge rokove isporuke.

Protiv Internet prodaje HFM: Pretpostavljam da se JA200 i JA500 prodaju

uglavnom u Aziji i možda u Rusiji? PC: Istina, ali recimo ovog časa imamo dvije narudžbe JA800 za Englesku, dok smo u Francuskoj u posljednjih 10 godina prodali pet JA800 sustava. U Aziji ih prodajemo oko 4-5 godišnje. HFM: Koja su vam nova tržišta? PC: Imamo dva nova tržišta Rusiju i Brazil. Dva nova tržišta, dvije velike zemlje s potencijalno velikim brojem kupaca. S druge strane, u SAD-u smo potpuno rekonstruirali zastupničku mrežu i imamo novog distributera, jer prethodni distributer u posljednjih 10 godina nije bio baš na visini. Zato imamo novog i provodimo novu kampanju kroz oglašavanje, testiranje uređaja, kako bismo ponovno vratili sliku o Jadisu tamo gdje je bila prije 10 godina. Izgubili smo cijelu jednu generaciju radi neadekvatnog distributera. HMF: Kad smo već kod tržišta, osjećate li krizu? Pretpostavljam da osjećate. Međutim, osim krize koja negativno utječe na audio scenu koja je uloga prodaje preko interneta? Kako vidite vašu ulogu i poziciju u svemu tome? PC: Iskreno, prolazili smo krizu i osjećali njene učinke do prije dvije godine. Sad se osjeća da tržište raste. Kad se radi o prodaji preko interneta, apsolutno smo protiv direktne prodaje, jer ova vrsta proizvoda treba podrazumijevati i uslugu kupcu, a ona kod prodaje preko interneta izostaje. HFM: A cijene sirovina, vjerujem da vam cijene bakra i ostalih sirovina znatno otežavaju život? PC: Uh, da to je veliki problem i vrlo važno pitanje za nas. Naime nismo u poziciji da možemo povećavati cijene sukladno povećanju cijena sirovina. Bakar je narastao 70 posto, čelik za 100 posto, zlato također, i sve su sirovine u posljednjih 10 godina poskupjele. Naša zarada se smanjuje, jer ne možemo pratiti taj porast ulaznih cijena s konačnom cijenom proizvoda. Radimo skupe uređaje, ali ne možemo cijene dizati u nebo. HFM: Kako uopće formirate konačnu cijenu. Je li riječ o jednostavnoj matematici ili u cijenu ugrađujete i nevidljive sastojke poput zvuka? Tko uostalom određuje konačnu cijenu nekog uređaja - marketing, financije? hi-fimedia #88

RAZGOVOR

PATRICK CALMETTES, JADIS

Jadis JP80MC PC: Cijenu formiramo na jednostavan način. Želimo napraviti uređaj i na početku odredimo ciljanu tržišnu cijenu. Uračunamo ulazne troškove i potom unutar 10 posto određujemo konačnu cijenu. Zato nam je zarada mala. Materijali su skupi. Zlato koje koristimo je 24-karatno, čelik je kirurške kvalitete i sve što napravimo mora biti vrhunsko.

Uvijek će biti mjesta za high-end HFM: Ali sigurno cijenu određujete i prema poziciji na tržištu u odnosu na druge uređaje? PC: Da, svakako, gledamo što nudi i konkurencija i nastojimo se uklopiti u te okvire. S visokim cije-

nama nemate prodaje. HFM: Vjerujem da vam je cijena sirovina posebno važna jer sami radite transformatore. PC: Da, sami motamo transformatore u tvornici i ne želimo da drugi znaju kako to radimo. Moj otac je izmislio te transformatore. Ne materijale koje ugrađujemo već način izračuna izlaznih trafoa. HFM: Zato su vaši izlazni trafoi posebni? PC: Da, oni su je jedna od velikih tajni Jadisa! HFM: Još malo o ugađanju pojačala. Koje pasivne komponente koristite? Koje kabele preferirate? PC: Kao što sam već rekao, ne želim o imenima. Ali, kad se radi o cijevima koristimo

Electro Harmonix i Tungsol cijevi. Kupujemo ih u velikim količinama, usviravamo ih tjedan dana i potom radimo mjerenja. Sve cijevi izvan 5% tolerancije odbacujemo. HFM: Bacate li ih? PC: Ovisi o uvozniku. Idu lili natrag uvozniku ili u smeće. Zato su cijevi koje kupujete kod nas skuplje nego one koje kupite preko interneta. HFM: Internet, posebno ebay, pun je (kineskih) proizvoda koji se kite vašim imenom i li barem imaju referencu na vaše ime. Kako se borite protiv krivotvorina i je li to uopće moguće? PC: Da, moguće je, ali nitko drugi osim nas ne može napraviti transformatore poput naših. Prema tome i ne može biti riječi o zvuku Jadisa kod takvih uređaja. Iskreno, pronašao sam krivotvorine koji su se prodavali po 30 posto cijene Jadisa, ali za nas to nije važno. Kao da kupite Cartier sat na plaži. To nije isto kao da ste ga kupili u Cartierovom butiku. HFM: Kad govorimo o budućnosti high-enda, kako vidite poziciju Jadisa i tržišta općenito. Ima li i dalje mjesta high-end proizvodima na tržištu? PC: Da, uvijek će biti mjesta za high-end uređaje pa tako i

Ne radimo s kineskim cijevima zbog nepouzdanosti HFM: Kad govorimo o cijevima, osim transformatora, one su srce, središte vaših pojačala. Kako ih izabirete i selektirate? PC: Ne izabiremo cijevi. Cijevi su osobni odabir kupca. Ako kupac želi određeni proizvod s određenim cijevima, mi ćemo ih ugraditi. Riječ je o osobnom ukusu. Ali, koristimo 5 vrsta cijevi: EL34, 6CA7, 6550, KT88, KT90, i od nedavno KT120. To je odlična cijev s odličnim zvukom i vrlo je pouzdana. Za razliku od KT88 koje vrlo popularna zbog svog zvuka, ali je poprilično osjetljiva. HFM: Od koga nabavljate cijevi i kako stoji tržište dobavljača? Ima li drugih dobavljača osim Kineza i Rusa? PC: Da, samo Rusi i Kinezi, ali s Kinezima ne radimo. Riječ je o pouzda-

media #88 hi-fimedia

nosti. Samo smo jednom koristili kineske cijevi od kineskog dobavljača. Ubrzo je uvoznik nestao, i to je bilo to. HFM: Kad smo kod Kine, internet, posebno ebay, pun je proIzvoda koji se kite vašim imenom i li barem imaju referencu na vaše ime. Kako se borite protiv krivotvorina i je li to uopće moguće? PC: Da, moguće je, ali nitko drugi osim nas ne može napraviti transformatore poput naših. Prema tome i ne može biti riječi o zvuku Jadisa kod takvih uređaja. Iskreno, pronašao sam krivotvorine koji su se prodavali po 30 posto cijene Jadisa, ali za nas to nije važno. Kao da kupite Cartier sat na plaži. To nije isto kao da ste ga kupili u Cartierovom butiku. Jadis JA200

za nas. Taj prostor neće biti veliki, ali će postojati i bit će relativno stabilan.

CD će (nažalost) nestati HFM: Pitam vas jer mi se čini da je među mladim ljudima, budućim kupcima highenda teže naći odgovarajuću publiku za kupovinu takvih uređaja. Oni su ipak formirani na komprimiranim, MP3 formatima. PC: MP3 je vrlo loš format. Ali zato možete imati računalo kao vrlo dobar digitalni izvor i mislim da će to postati način na koji ćemo slušati glazbu. CD, čini mi se, za 5 ili 10 godina više neće postojati, iako me to ne čini sretnim. Zato ćete imati media centar i računalo. I LP, koji će preživjeti! HFM: A visokorezolucijski formati? Hoće li oni preživjeti na kompaktnom disku? PC: Samo na hard disku. Nisam baš pobornik te ideje, jer CD danas je poput LP-a nekad, Možete ga držati u ruci, i to pruža poseban osjećaj koji polako nestaje. Ali to je evolucija i kvaliteta zvuka će u budućnosti biti veća nego na CD-u: govorim samo o kvaliteti zvuka, a ne potpunom dojmu i užitka koji prati fizički medij. HFM: Kad smo kod toga, hoćete li uskoro imati na tržištu USB DAC? PC: Da, imamo dva konvertera JS 1 i JS 2 i u Mk IV verzijama oba će imati USB ulaze. HFM: Znam da preferirate cijevi, ali kako gledate na pojačala u tako zvanoj klasi D class odnosno PWM ili PCM "digitalna" pojačala? Ipak je riječ o rastućem tržištu tako zvanih eko uređaja. PC: (Šutnja) Iskreno, ne mogu slušati te uređaje dulje od 20 minuta. Zvuče predetaljno i agresivno, upravo suprotno od Jadisa. Jadis nema toliko detalja, ali u zvuku Jadisa možete uživati satima bez zamora. HFM: Da, slušanje ionako nije štednja energije, već uživanje u glazbi. Za kraj par riječi o vašem osobnom glazbenom ukusu. PC: Osobno, slušam razne vrste glazbe. Sve što mi dođe pod ruku i što mogu zavoljeti i u čemu uživam, osim rapa i hip-hopa. www.hifimedia.hr

Potpuno ushićenje. Svi uzdasi. I sva genijalnost. Goldbergove varijacije na novom Focusu 160.

Dynaudio Focus 160. Nova zvijezda u svijetu malih zvučnih kutije za policu. Blaženstvo! Predstavljamo vam do sada najbolji mali Focus, s Dynaudio legendardnom visokotonskom jedinicom, s novom precizno oblikovanom mekom kupolom, novom MSP srednjotonskom/bas jedinicom s aluminijskim zavojnicama nošenim na temperaturno otpornom Kapton nosaču i s novim okvirom košare od lijevanog aluminija. Ludilo? Dynaudio! Provjerite novi zlatni standard kod vašeg Dynaudio prodavača. Više pročitajte na www.dynaudio.com/new_focus i posjetite nas na AudioVideo Show Zagreb 2011 u Hotelu Sheraton od 21.-23. listopada! Više informacija o Dynaudio proizvodima u Republici Hrvatskoj, molimo zatražite od: hd-info d.o.o.(hd-multimedia), Svetice 23, HR-10000 Zagreb, tel. +385 1 233-9048, e-mail: hdm@hdinfo.hr; www.hd-multimedia.com

All there is.

TEST

NU-FORCE IA-7 V3

D-klasa u najboljem svjetlu N

u-Force se vrlo brzo na našem tržištu iz potpuno nepoznate tvrtke preobrazio u cijenjen brand što je veliki uspjeh za firmu koja je nastala 2005. godine. Reputacija nije bez razloga, njihove suradnje sa drugim tvrtkama, mali DA konverteri poput Icon HDP i uDac zaista su kvalitetni proizvodi. No Nu-Force posjeduje i vlastite proizvodne linije klasičnih proizvoda u rasponu od čiste visoke klase do srednje klase. Prije par brojeva imali smo priliku testirati CD player CDP 8. Za ovaj broj pripremili smo test pripadajućeg integriranog pojačala IA-7 V3. Iza ovog kodnog imena nalazi se vizualno jednostavno i elegantno integrirano pojačalo. Kao i CD player IA-7 V3, integrirano pojačalo je polovine širine standardne komponente, velike dubine i male visine. S prednje strane nalaze se samo dva potenciometra, te dva niza plavih led lampi koje indiciraju odabrani ulaz i glasnoću. Potenciometri su digitalni i imaju dodatnu funkciju gumba. Pritiskom potenciometra za odabir ulaza pojačalo se pali i gasi, a pritisak na potenciometar glasnoće ima funkciju mute. Ovakav pristup smo već imali priliku vidjet kod Reginih integriranih pojačala čiji je potenciome-

hi-fimedia #88

Pokazalo se da Nu-Forceu karakterno više odgovaraju zvučnici toplijeg karaktera koji odlično komplementiraju njegov zvuk za za ukupnu ukupnu zvučnu zvučna sliku slika s pregršt detalja i dovoljno topline kako slušanje na duge staze ne bi postalo naporno piše: Jagor Čakmak tar također bio multifunkcionalan. Rezultat takvog pristupa Nu-Forceu daje jednostavan i elegantan izgled. Sa stražnje strane nalaze se četiri linijska ulaza, zvučnički terminali solidne kvalitete i naponski utikač. Unutar ove naizgled jednostavne vanjštine nalazi se ne baš tako obični elektronički sklop. Nu-Force

uređaji uglavnom su visokotehnološki uradci pa IA-7 V3 nije iznimka. Nu-Force je s ovim pojačalom napravio određeni odmak od standardnih PWM pojačala, odnosno D-klase. Kako bi izbjegli nedostatke u pristupu PWM pojačala napravili su svoju verziju sklopa kojeg su nazvali Analog Switching Amplifier. Kao i u ostalim pojačalima D klase, pojačalo dobiva snagu po principu "ima protoka struje-nema protoka struje". Sklop kojeg je proizveo Nu-Force ima modulaciju te frekvencije pojavljivanja što bi, prema promotivnim materijalima Nu-Forcea, trebalo bitno povećati frekvencijski raspon reprodukcije. S druge strane, ovaj sklop donosi neke vrlo dobre karakteristike D-klase poput vrlo male potrošnje struje i male disipacije topline. Pojačalo se iznimno malo grije pri radu u odnosu na veličinu kućišta. Maksimalna snaga koju ovo pojačalo može održavati je 100W, što je više nego dovoljno za većinu današnjih zvučnika.

Zvuk

Već nakon par taktova klasične glazbe IA-7 otkriva svoje adute. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika mogao bi se opisati kao transparentan i detaljan. Instrumenti komornog orkestra

su jasno raspoređeni po pozornici sa puno prostora između njih. Detalja kroz cijeli spektar ima pregršt i jasno su prikazani slušatelju. Pozornica koju je IA-7 reproducirao nalazi se u ravnini zvučnika i velike je širine. Visina je korektna, ali dubina je nešto slabija. Pri prelasku na instrumentalni jazz, zvuk saksofona oduševljava, britak je, detaljan i prezentan. Srednji dio spektra je pun detalja jednako kao i visoki dio. Udarci bubnjeva su reproducirani čvrsto, duboko i vrlo brzo. Prigovor bi išao na nešto manji volumen nego kod nekih konkurenata slične cijene. Slušanje vokalnog jazza samo je potvrdilo dosadašnje dojmove. Pozornica velike širine unutar koje su izvođači jasno raspoređeni sa puno prostora između njih i pregršt informacija koje dolaze do slušaoca. Ritmičnost bubnjeva i zvuk kontrabasa vrlo se dobro slažu, brzina i dubina kojom je IA-7 sposoban reproducirati bas je odlična. Vokal je nešto manjeg volumena, ali vrlo prirodne boje i jasne pozicije u prostoru. Prelaskom na vrlo kompleksni materijal poput reprodukcije simfonijskog orkestra, Nu-Force je pokazao svoje adute. Uz solidnu pozornicu i pregršt detalja kroz cijeli spektar, IA-7 bez problema podnosi velike www.hifimedia.hr

TEST dinamičke udare bez loših utjecaja na ukupnu zvučnu sliku. Udari orkestra su reproducirani čvrsto, snažno i detaljno. Deklariranih 100W je bez ikakvih problema pogonilo i pri velikim glasnoćama slabo osjetljive zvučnike poput Dynaudio Focus 160 koji su također testirani u ovom broju. Završetak slušnog dijela teksta napravljen je sa nešto rock i elektronske glazbe. Kao što se moglo pretpostaviti naspram dosadašnjih dojmova, tu se IA-7 vrlo dobro snašao. Glazba s naglašenim ritmom odgovara mu zbog njegove odlične brzine i definirano-

čalima koja rade u D klasi, no IA-7 je još jedno pojačalo koje opovrgava mišljenje kako se na taj način ne može napraviti pojačalo koje prirodno zvuči. Dobre strane ovog pojačala, koje svakako treba spomenuti uz njegove zvučne domete, su njegova veličina, malo zagrijavanje i vrlo elegantan izgled zbog kojih će se bez problema uklopiti u interijer doma slušatelja.

INTEK d.o.o. • Njegoševa cesta 23 • 1000 Ljubljana • Slovenija telefon +386 (1) 23 22 000 • www.intek.si

Audiofilski produkti ekskluzivno za Republiku Hrvatsku: A A CC O OU U SS TT II CC EE N NG G II N N EE EE R R SS

Destiny 2 € 1.629,00 / kom SMC11 € 1.049,00 / par

Unutarnja topologija NU-Force pojačala

Evolution 2 € 699,00 / kom www.creekaudio.com

SMC40 € 2.690,00 / par

SIA2-150 € 2.899,00 www.atcloudspeakers.co.uk

NU-FORCE IA-7 V3 sti kroz cijeli spektar. Umjetno stvoreni ritmovi Amon Tobina reproducirani su iznimno čvrsto, duboko i uvjerljivo. Ogromni dinamički prijelazi reproducirani su bez problema. Na raspolaganju prilikom testa imali smo Dynaudio Focus 160 i Sonus Faber Concertino Domus zvučnike. Pokazalo se da Nu-Forceu karakterno više odgovaraju zvučnici toplijeg karaktera koji odlično komplementiraju njegov zvuk za ukupnu zvučnu zvučna sliku slika s pregršt detalja i dovoljno topline kako slušanje na duge staze ne bi postalo naporno. Slična situacija bila je sa izvorom zvuka. Ukupno gledano ostatak sustava treba biti malo prema toplijem karakteru kako bi iskoristili najbolje od ovog pojačala.

Zaključak

NuForce IA-7 V3 vrlo je zanimljivo pojačalo, visokotehnološkog pristupa. U mnogočemu daje vrhunske rezultate čak i iznad očekivanja za svoju klasu. Često se može čuti određena skepsa prema poja-

Snaga: 100W 100W Broj ulaza: 44 Phono: Ne Ne Dimenzije: 21,59 4,4xx40,64 40,64 21,59 xx 4,4 Masa: 3,8 kg 3,8 kg Cijena: 8.800 kn 8.800 kn INFO: Sonus Art,tel. tel. 01/4813-025, 01/4813-025, Sonus Art, www.sonusart.hr www.sonusart.hr

Korištena glazba Arne Domnerus Domnerus - Jazz at at the the Pawnshop Pawnshop (Propirus Records), Records), 1996. • Ornette Change of (Propirus 1996. •Coleman Ornette -Coleman century (Atlantic 1960. (2011.) -the Change of the centuryRecords), (Atlantic Records), • Wiener Philharmoniker, Carlos Kleiber 1960. (2011.) • Wiener Philharmoniker, Carlos– Beethoven: Symphonien NOS. 5 NOS. &7 (Deutsche Kleiber - Beethoven: Symphonien 5 &7 Grammophon), 1976. • Norah Jones - FeelsJones Like (Deutsche Grammophon), 1976. • Norah 2004. • Amon2004. Tobin – -Home Feels(Blue Like Note HomeRecords), (Blue Note Records), (Ninja Tune), 2011. •ISAM Amon Tobin - ISAM (Ninja Tune), 2011.

Idealni čistač ploča.

RCM € 332,50

(Cijena uključuje četku i tekućinu za čišćenje)

www.okkinokki.com

Najbolji univerzalni Blu-ray player na svijetu

Epic 2 € 399,00 / par

Epic 5 € 879,00 / par

www.epos-acoustics.com

Multimedijski Hi-Fi aktivni zvučnici sa iPod dockom i internet radijem

Sustav Zvučnici: Sonus Sonus Faber Faber Concertino Concertino Domus, Domus, Wharfedale Wharfedale 7.2 7.2 Anniversary; Anniversary; Dynaudio Dynaudio Focus Focus 160; ArcamCD73, CD73,Pioneer Pioneer DV-696, Pro160; Izvori: Arcam DV-696, Pro-Ject Ject Box; Pojačalo: Prologue Two, USB USB Box; Pojačalo: PrimaPrima Luna Luna Prologue Two, Rotel Rotel RB-1070, Predpojačalo samogradnja, NAD RB-1070, Predpojačalo samogradnja, NAD C320; C320; Ožičenje: Wireworld 6, Wireworld Ožičenje: Wireworld Equniox Equniox 6, Wireworld Solstice Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Microtwin, Wireworld 52, Chroma Wireworld Wireworld Aurora 52, Aurora Wireworld 5, Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB. Wireworld UltraViolet USB.

BDP-93EU € 540,00

BDP-95EU € 916,00 www.oppo-bluray.co.uk

AktiMate Mini € 399,00 / par AktiMate Maxi € 659,00 / par www.aktimate.com

Sve navedene cijene su exportne (bez PDV-a) i za gotovinski način plaćanja. Za demonstraciju audio proizvoda molimo vas da se prethodno najavite. U našoj ponudi su i 180 gr audiofilske vinilne ploče, CD i SACD diskovi koje vam možemo poslati na vašu adresu bez uračunatog PDV-a (pošiljke se preuzimaju na pošti u HR). Za sve dodatne informacije nas nazovite ili kontaktirajte preko naše web stranice www.intek.si ili www.tivoliaudio.si.

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

Slatka visokovjernost PREPORUKA

piše: Tihomir Ivka

Nakon dužeg druženja s ovim pojačalom pojam koji stalno pada na pamet je "slatko". Istina, moglo bi se reći da je kontradikcija okarakterizirati jedan uređaj istovremeno zvukovno slatkim i visokovjernim u prenošenju glazbene informacije. Ali, s Regom je to jednostavno tako, pomalo kontradiktorno 22

hi-fimedia #88

oy Gandy je čovjek kojem se nikud ne žuri. Od početka tvrtke fokusiran na gramofone, sa svojim suradnicima je prvu ručku RB300 koja je i danas u proizvodnji, razvijao punih pet godina. Rega je prvi CD player na tržište izbacila tek 1997. godine. Rega Brio-R je pak, kao četvrta generacija Brio pojačala, prvo koje ima daljinski upravljač. Ali nema uobičajena dva para terminala za zvučnike, a ova četiri prisutna su tako neugledna da se ne bi začudili da zajedno ne vrijede 1 funtu. Nema tonskih kontrola ni balansa, tako da nema ni potrebe za

"direct" by-passom. Nema ni izlaza za slušalice. U čudnoj filozofiji jednostavnosti i kvalitete u Regi nikad nisu marili za pozlaćene trivijalije, dodatne funkcije, uobičajene dimenzije, debele stjenke, pa im neki zvučnici teže malo više od kartonske ambalaže zvučnika konkurencije. Bitan je zvuk. No Rega je posebna i po tome što ništa ne proizvodi u Kini. Nije nužno da im je stav ideološki, to jest da im je na pameti očuvanje radnih mjesta u Sussexu, već kažu kako vole sami proizvoditi stvari. I kad se pogleda omjer cijena/kvaliteta njihovih uređaja, priče o tome da se ne može

raditi jeftino i kvalitetno izvan Kine padaju u vodu. Ista filozofija primijenjena i na Brio-R, pojačalo koje je sufiks dobilo radi "revolucionarne" inovacije – daljinskog upravljača. Dizajn nije nepoznat, već je primijenjen na Rega DAC uređaju s širinom uređaja u pola od standardne. Očekivano, oprema je spartanska, baš kao i daljinski, na pet ulaza nije čak ni označeno da je prvi od njih phono (poboljšane osjetljivosti i kvalitete zvuka u odnosu na prethodnike), već jednostavno "input 1", "input 2" i tako dalje. Nema kontrola osim potenwww.hifimedia.hr

TEST REGA BRIO-R ciometra, gumba za prebacivanje ulaza i za uključivanje s kojim se uključuje i jedini ukras na pojačalu , logo Rege u crvenom svjetlu. U malim dimenzijama iskorišten je svaki kubni centimetar prostora i popunjen kvalitetnim komponentama: masivni torodialni transformator zauzima najviše mjesta, tu je par Sanken Darlington izlaznih tranzistora i folijski kondenzatori na putu signala u ustroju koji je posebno razvijen i bitno različit, odnosno unaprijeđen, u odnosu na prijašnja Brio pojačala. Pojačalo razvija 2x50 W po kanalu, i dok su prethodni modeli imali problema s pokretanjem zvučnika niske impedancije, za Brio-R u Regi tvrde da može raditi i s tako niskim impedancijama do 1,7 oma.

Zvuk

S Regom smo na neki način napravili dvostruki test s obzirom da nam je poslužila i kao najkvalitetnije od četiri pojačala za test JBL Studio 130 zvučnika, također za ovaj broj magazina. Iako u tom testu nije bilo fokus interesa, nije trebalo imati "zlatno uho" kako bi se primijetilo da Brio-R nudi više uglađenosti, a manje zrnatosti na visokim rubovima od jeftinijih Marantza i Yamahe. Isto kao i to da Rega između definicije i volumena basa ipak radije bira ono prvo. I ne treba dugo sjediti pred sistemom da analitika zvuka nije

njegov "raison d’etre". Kad su se JBL-i vratili u svoje veliku ambalažu, a Davis Matisse vratili na svoje staro mjesto, došlo je vrijeme da se "ovlaš" dojmovi potvrde ili demantiraju. Očekivano, dogodilo se ovo prvo, ali Rega nas je iz CD-a u CD, LP-a u LP uvjeravala kako je riječ o izvanrednom uređaju, ne u smislu svoje cjenovne klase, nego bilo koje klase. Greatest Hits skupine Electric Light Orchestra na izdanju iz ranih dana red book standarda u kućnom je sustavu uvijek zvučao plošno, dinamički deficitarno u srednjim tonovima, "limeno" oštro u visokim tonovima na rubu distorzije. S priključenjem Rege njihova "Evil Woman" kao da je prije amplifikacije prošla tretman nekog opakog DA konvertera, snimka je postala čvršće definirana, zazvučala humanije bez nazubljenosti u visokim ekstremima, a klavir na uvodu timbralno prirodnije s puno zraka oko sebe. ELO su rado i obilato u konstrukciji svom simfo rocku rado dodavali violine i violončela; Rega ih ovdje izvlači iz zvučne slike, fino odvaja od ostatka i rasteže pozornicu po dubini onako kako to domaćinu u sustavu Marantzu s ovim snimkama nikad nije uspijevalo.

Remasterirana filmska melodija "The Man From Thrush" Laloa Schifrina otkrilo je još više o uglađenoj muzikalnosti nove inkarnacije Brio pojačala. Na dubokoj pozornici sve je zvučalo kako valja, bas bubanj malo udaljen i potmuli, ali sjajno uklopljen u atmosferu, s jasnim odzivom i pravom mjeru da ne "izazove" zvučnik na kakvu neželjenu rezonanciju ili koloraciju. Rega je u sprezi s Davisima pružala sjajan zvuk u srednjim tonovima, muzikalan, točan i dinamičan. Schifrinov "The Fakir" s šumom udaraljki i vibrafonom Cala Tjadera gurao je u prvi plan Regine kvalitete da jasno definira, odvoji instrumente i ostavi fascinantnu količinu zraka oko njih za jedan prozračan, nikad naporan zvuk. U skladu s kvalitetama izraženih tamo gdje je to zapravo najvažnije, u sredini spektra, i vokali su uz Regu zvučali uvjerljivije nego obično. Glasovi pjevača iz skupine nedavnih zagrebačkih gostiju Fleet Foxes poprimili su iznenađujuću prostornost, duboki odjek "proizveden" u studiju razlijegao se prostorijom. U toj bogatoj stereo slici slušatelj stječe dojam da se nalazi u dvorani, ispred živih izvođača. Rega Brio-R može izazvati takvu vrstu virtualne audio stvarnosti. Rega nije zakazala ni s agresivnijim elektronskim predlošcima, sudar sintesajzera i gitara francuskih Rinocerose i pri većim glasnoćama pružao je dojam jasno definiranog zvuka, bez loše sklonosti da se kod nagomilavanja jednako glasnih instrumenta zvučna slika suzi. Delikatni pak zvukovi Mahlerove 4. simfonije samo su potvrdili gore nabacane dojmove, besprijekorne timbralne korektnosti, jasne separacija instrumenata, fine rekreacije prostora. U najavi uređaja iz Rege su poručili kako su bitno unaprijedili phono sekciju. "Sultans Of Swing" Dire Straitsa učinila je tako živom da nije trebalo puno za zaključak kako je ovaj phono stage debelo iznad svoj cjenovne klase. Dojmovi široke stereo slike, detaljnosti i prirodnosti zvuka potvrđeni su, jedino što je zvuk očekivano bio nešto baršunastiji i zagasitiji u visokim tonovima.

Zaključak

Možda će neko pojačalo u klasi pružiti koji detalj više na gornjim rubovima, ali muzikalnost

www.hifimedia.hr

sadržana u transparentnom srednjotonskom području i sposobnost pojačala da prenese emociju i atmosferu, da slušatelja povuče u magiju glazbe bez napora, to je Regin forte. Nakon dužeg druženja s ovim pojačalom pojam koji stalno pada na pamet je "slatko". Istina, moglo bi se reći da je kontradikcija okarakterizirati jedan uređaj istovremeno zvukovno slatkim i visokovjernim u prenošenju glazbene informacije. Ali, s Regom je to jednostavno tako, pomalo kontradiktorno. Ali i manje bitno. Kakva tvrtka, takvi uređaji. Vodstvo Rege radi po svojim pravilima, unikatnoj filozofiji i ne obazire se na ono što rade drugi. U hi-fi svijetu takav odmak od konfekcije kupce obično košta puno novca. S Regom Brio-R nije takav slučaj, ovo je kucanje na vrata visoke klase po iznimno pristupačnoj cijeni. Uz tek jednu opasku, s dva po zvuku otvorena para zvučnika na testu koji su se odlično slagali s Regom, dojma smo da sa zvučnicima izrazitije tamnijeg zvuka Brio-R ne bi pružio sve što objektivno može. REGA BRIO-R Snaga: 2x50 W na 8 oma (2x73 W na 4 oma) Phono ulaz - osjetljivost: 2.1mV na 47KF paralelno s 220pF Linijski ulazi - osjetljivost: 210mV at 47K Frekvencijski opseg: dfgdfgdfhdfh Phono: 15Hz to 40KHz (-3dB points) / 27Hz to 20.5KHz (-1dB points) Linijski: 12Hz (-1dB points) to 43KHz (-3dB points). Dimenezije (DxŠxV): 34,3x21,6x8,3 cm Masa: 6 kg Cijena: 4.450 kuna INFO: Audio san, tel. 01/29 81 126, www.audiodream.hr

Korištena glazba Electric Light Orchestra – Greatest Hits (Epic), 1979. • Lalo Schifrin – Mission: Impossible And Other Thrilling Themes (Verve/Universal), 2008. Wilco – Yankee Hotel Foxtrot (Nonesuch), 2002. • Fleet Foxes – Sun Giant EP (Sub Pop), 2008. • Rinocerose – Music Kills Me (V2 records), 2002. • Gustav Mahler, Symphony No.4 - Smithsonian Chamber Players (Dorian records), 2003. • Dire Straits – Dire Straits (Phonogram Germany), 1978. – LP • David Sylvian – Brilliant Trees (Virgin/Jugoton), 1984. – LP • The Ramsey Lewis Trio – The In Crowd (Cadet/Chess), 1965. - LP

Sustav Zvučnici: Davis Matisse, Playeri: Oppo DV-980H, Gramofon: Pro-ject RPM4, Kabeli: Tara Labs Klara, Qed Qudos, Wireworld Solstice

hi-fimedia #88

Prva linija digitalne revolucije piše: Gordan Gaži

udio tehnologija je oduvijek bila specifičan i pomalo izdvojen segment ukupne industrije zabavne elektronike. Sustav vrijednosti koji je vrijedio unutar te male grane industrije teško se mogao primijeniti na neku drugu srodnu granu elektronske industrije. Audio je tako uspio stvoriti pobornike i one manje oduševljene njegovim često neshvatljivim preduvjetima za potpuno uživanje u viskovjernoj reprodukciji u kućnim uvjetima. No u isto vrijeme audiofili su se pokazali homogenima i čvrstima u očuvanju svog načina razmišljanja o čemu govori i ove godine održan Zagreb AV show, kao i mnogi živahni portali, forumi i uvijek živopisna druženja zaljubljenika u svoj hobi. No testirajući u posljednje vrijeme nekoliko USB pretvarača prvenstveno namijenjenih reprodukciji datoteka s računala na moju adresu je stiglo nekoliko upita audiofila koji su tražili pomoć, jer slabije vladaju sa segmentima operativnog sustava. No veći problem je onaj dio audiofila koji jednostavno ne želi niti pomisliti o računalu kao dijelu audio sustava ili oni koji su dugo i mukotrpno stvarali svoje glazbene kolekcije i sad se osjećaju izigrano. Osobno veliku većinu glazbe konzu-

hi-fimedia #88

Jednostavnost instalacije, stabilan rad, baratanje s ogromnim spektrom datoteka, vrhunski dijelovi i stalan rad na novim verzijama firmwarea, te jasno izražene sonične kvalitete Calyx čine zanimljivim i dugoročnim izborom miram s fizičkih medija i dalje kupujem diskove i planiram to činiti sve dok me glazba bude punila i pokretala, uživam u osjećaju čitanja bookleta i pogledu na svoju kolekciju, no nakon 30 godina stvari su se morale izmijeniti. Šteta što ta migracija nije otišla u drugom smjeru o čemu sam već i pisao, no u trenutku kad major diskografski izdava-

či razmišljaju o potpunom ukidanju proizvodnje fizičkih medija i okreću se download plasmanu svatko kojem glazba znači mnogo mora se pomalo zamisliti. Naravno sada i snažne tiskovine iz branše počinju priču o red book standardu kao o sličici istrgnutoj iz filmskog albuma. Redikuloznost ovakvih izjava nije potrebno niti komentirati, no sve govori da je industrija odlučila krenuti dalje i povratka teško može biti.

Tehnički opis

Tvrtke kao Calyx odlični su promotori kvalitetne interakcije računala i audio sustava primarno zbog jednostavnosti i konfiguracije sustava koji je trajao samo nekoliko minuta. Calyx je zapravo ime koje je korejska tvrtka Digital & Analog osmislila za gamu proizvoda koji se prodaju pod vlastitim brendom od 2008. godine. Iskustvo je tvrtka stekla proizvodeći kvalitetne (Class D) IC module za OEM tržište. Prvi fizički dodir s pretvaračem označio je i prvo iznenađenje. Monolitno aluminijsko kućište odmah ponosno demonstrira svojih 4,4 kg težine. Za ovakvu vrstu uređaja neočekivano ozbiljno i potpuno u suprotnosti za vanjskim pomalo neuglednim "switch" napajanjem. Recimo odmah da uređaj može raditi i bez pomoći vanj-

skog napajanja koristeći struju iz USB porta. Pomoć takvom sustavu je tehnologija "Charge Pump" koja koristeći pun kapacitet ukupnog kondenzatorskog potencijala skladišti dovoljno DC struje za normalan rad. Pretvarač poprilično mijenja zvuk u ovisnosti od izbora napajanja što pruža zgodnu slobodu izbora u ovisnosti o situaciji u kojoj ga koristimo, no ne i potpunu mogućnost eliminacije vanjskog napajanja prigodom ozbiljnijeg slušanja. Kad je riječ o izboru D/A čipa tvrtka doista nije mnogo eksperimentirala i odlučila se za najsnažniji proizvod tvrtke ESS model Sabre ES9018. Recimo da uz 32 bitnu hyperstream arhitekturu čip posjeduje po 4 pretvarača po kanalu u balansiranom ustroju. Na taj način sklopu je osigurana linearost, odličan odnos signal/šum, vrhunska dinamika, no Sabre je i poprilično štedljiv na struji što je u ovakvom ustrojstvu još jedna značajna osobina. Početkom godine Sabre 32 postao je i izbor McIntosh Laboratorija koji isti čip ugrađuje u njihov flagship digitalni reproduktor s USB ulazom, MCD1100. Analogna izlazna sekcija je, također već dobro poznato operaciono pojačalo Texas Instruments model NE5532 kojeg odlikuje razmjerno visok izlazni napon, niske distorwww.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

T E S T C A LY X D A C 2 4 / 1 9 2 zije i naglašena dinamika. Uz sve tehnološke prednosti taj dio sklopa koji posjeduje i značajan upliv na konačni zvuk uređaja odlikuje se i svojstvenim zvukom koji je u ovom slučaju kvalitetno utiliziran i sonično uklopljen u ostatak konstrukcije, no pažljivim slušanjem prisutan i čujan. Calyx 24/192 spada u grupu asinkronih USB digitalnih pretvarača što podrazumijeva transfer u kojem ukupan protok podataka kontrolira pretvarač. Gotovo da danas i ne postoji bolji način za suradnju dvaju uređaja u smislu eliminacije jittera i fleksibilnosti u odnosu na sposobnost baratanja s datotekama visoke razine uzorkovanja. Na ovom mjestu Calyx je otišao i malo dalje i uređaju podario dva clock generatora koji obrađuju datoteke različitog samplinga, pa je tako prvi zadužen za signale od 44.1, 88.2, te 176.4 kHz, dok se drugi brine za signale od 48, 96, te 192 kHz. Ovakva fleksibilnost pretvaraču već pruža ogromne mogućnosti, a neprestana nadogradnja firmwarea već u ovom trenutku omogućavaju uređaju da preko oba digitalna ulaza (SPDIF i USB) prihvati 32 bitne signale, a neke najave govore da je pred realizacijom i novi interni software koji će biti sposoban baratati s 32 bit/384 kHz signalima. Gledajući kvalitetu ugrađenih dijelova i njihov interni takt ova činjenica nimalo ne čudi, no stalan rad na uređaju i nakon njegovog puštanja na tržište uvijek sugerira ozbiljnosti proizvođača. U slučaju manje poznatih tvrtki koje su tek nedavno ozbiljno stupile na high-end scenu ta činjenica zaslužuje obligatno spominjanje. Od zanimljivosti vezanih za konstrukciju spomenimo još vrlo kvalitetne XLR, te RCA analogne izlazne konektore koji su kao i svi elementi lemljeni direktno na pločicu. Tu je i "Xmos" procesor, te nezaobilazni digitalni filteri i nakraju maleni ukras na prednjoj ploči uređaja u vidu LED diode koja ima zadatak signalizirati "Lock" signala. Pretvarač je testiran na dva Windows bazirana računala koji su radili pod Windows 7 operativnim sustavom. Stolno računalo je u 32 bitnoj verziji, a prijenosno u 64 bitnoj. Ideja je bila isprobati pretvarač bez upotrebe strujnog adaptera i izbjeći šum i smetnje kojima switcheri neminovno obogaćuju mrežu prilikom svog rada. Na oba računala instalacija je prošla potpuno bezbolno, a dobra vijest za korisnike Mac sustava www.hifimedia.hr

je da osim spajanja USB kabela nije dodatnog napajanja. Dobro poznapotrebno obavljati nikakvu dodatnu ta snimka klavira (Keith Jarret radnju. Softverski dio testnog susta- – The Köln Concert) u rezoluciva oslanjao se na već provjerene i ji 16/44 solidno je napunila slušaokrajnje fleksibilne programe JRiver nicu zvukom. Prostor je bio zapaMC 16, te Foobar 2000 v.1.1.8. Oba njujuće bogato rekreiran u širinu, ali su svoj posao obavljala očekivano je reprodukcija otkrivala i finu visinkvalitetno, pa je ideja bila vidjeti koli- sku perspektivu. Više srednjotonko je zapravo besplatni Foobar infe- sko područje je odavalo je lagani rioran komercijalnom rivalu u okvi- dojam kompresije, no zamjetna je rima ovakve konfiguracije. Recimo bila prirodna harmonička struktura, odmah da uz te odlično pozimalo truda i konBrzina sklopova ugrađenih cioniranje instrufiguriranja DSP i menta. Ipak, priu Calyx, te solidna Output sekcije godom snažnijih kondenzatorska postava nema krucijalnih naleta klavir je razlika u zvuku. imao tendenciju uspjeli su ipak uspješno Zvuk koji je ispo- pomiriti krajnju jednostavnost pomalo izgubiti ručivao JRiver bio oštrinu kontura i korištenja i vrlo ozbiljne je nešto dinamičpovući se prema niji i na trenutke sonične rezultate dubini pozornije sustav djelovao ce. Ista snimka opuštenije uz sličnu potrošnju proce- u 24/96 rezoluciji donijela je još sorskog vremena, no razlike su doi- malo zraka u zvučnu sliku, podista skromne, te svi koji ne planiraju gla razinu detalja, separacije i defiuložiti u komercijalni program mogu nicije kroz cijeli spektar, a posebibez dvojbi posegnuti za freeware- ce u ekstremima koje je napuniom. Glazba korištena za prilikom la iskričavim tranzijentima. Odlično testiranja u red book rezoluciji "ripa- se to moglo doživjeti u trenucima na" je s originalnih diskova pomo- u kojima glazbenik pomalo ver-

likom reprodukcije većih sastava, orkestara i dinamičnijih pasaža. Na takvim predlošcima uređaj nije gubio muzikalnost, tonski balans, pa čak niti dinamiku, no detalji u ekstremima jednostavno su izgubili iskričavost, gradaciju i definiciju, a čujna je bila i lagana restrikcija dubine bas područja. Svakako treba napomenuti da se ovi dojmovi tiču muziciranja velikih orkestara, te posljedično znatnijeg pritiska na elemente uređaja. Brzina sklopova ugrađenih u Calyx, te solidna kondenzatorska postava uspjeli su ipak uspješno pomiriti krajnju jednostavnost korištenja i vrlo ozbiljne sonične rezultate. Tako je došlo vrijeme za malo struje iz ispravljača koji svojom kvalitetom nikako ne odgovara uređaju. Razmišljajući o svim tehnološkim novitetima i ozbiljnom inženjeringu koje Calyx DAC 24/192 donosi, jednostavno ne pronalazim razuman odgovor za sparivanjem s potpuno inferiornim komadom elektronike. Zdvajao sam nad vrlo sličnom stvari testirajući M2Tech Young kojeg je kvalitetnije napajanje izdiglo gotovo

ću programa EAC potpuno podešenog za pripadajući Plextor CD/DVDROM pogon koji je i obavio ekstrakciju. Iako je moguće uređaj koristiti bez uključenog pretpojačala, daleko mi se više svidjela standardna kombinacija EAR868/890, te su dojmovi u testu zabilježeni spajanjem analognog izlaza pretvarača preko pretpojačala.

stepenicu više. No bolje napajanje koje bi specifikacijama odgovaralo testiranom pretvaraču nažalost nisam imao pri ruci, te nam ostaje vidjeti što nas čeka u interakciji uređaja i napajanja iz osnovnog paketa. Za početak pokušao sam istom snimkom koja je i otvorila testiranje otkriti osnovne razlike i ostao prilično iznenađen njihovom brojnošću, ali i karakterom. U najkraćoj formi izvještavanja mogli bismo izdvojiti četiri osnovne kategorije u kojima su se promjene dogodile. Prva je

Slušni test

Za početak testiranja odlučio sam se isprobati pretvarač bez

balizira. Na inicijalnoj snimci interakcija glasa i udaraca po tipkama rezultira malo nejasnijim i mutnijim glasom, povučenim dublje u kutiju. Rezultati su bili identični na oba računala što dokazuje dobru implementaciju "Charge Pump" sustava, no na ovom mjestu ostaje pitanje galvanske izolacije uređaja koja je gotovo obligatna u sličnim konstrukcijama. Dobri rezultati slijedili su i s manjim jazz sastavima i solo glazbenicima, no mali nedostatak struje počeo se osjećati pri-

hi-fimedia #88

T E S T C A LY X D A C 2 4 / 1 9 2

INFO: www.audiocentar.hr

hi-fimedia #88

pomicanje zvučne slike prema slušaču, te posljedično sasvim drugačiji dojam prezensa reproducirane glazbe, snažan bas naglašenije ekstenzije, znatnija količina novih detalja po cijelom spektru i, na kraju, subjektivan osjećaj fluidnosti i lakoće s kojim uređaj prelazi preko udaraca po tipkama. Učinilo mi se u tom trenutku da su promjene pomalo prenaglašene, te sam se još jednom vratio zvuku klavira, ovoga puta s meni vrlo dragom snimkom tria (Enrico Piranunzi - Improvised Forms for Trio, 16/44). Dojmovi su bili gotovo identični, iako sam nekoliko puta snimku preslušao s uključenim napajanjem kao i bez istog. Bas područje je unutar balansa bilo pomalo dominantno, te iako fino gradirano, definirano i s dobrim fokusom, na momente ga je bilo i poneki gram suviše. Za zadnji dio testiranja ostavio sam snimku rock antologije (Ceremony, Spooky Tooth - Pierre Henry). Na ovom mjestu Calyx je snažnim bas fundamentom i dinamikom amortizirao pomalo razbarušene visokotonske detalje i solidno prodrmao slušaonicu. Njegovom soničnom ustrojstvo snimka je odgovarala savršeno i ponukan tom činjenicom pokušao sam koristiti još nekolicinu sličnih snimaka rock glazbe koje su također zazvučale odlično. Posljednja dilema koja je unutar testiranja ostala otvorenom ticala se odnosa pretvarača koji je dio osobnog sustava i Calyxa. Usporedba je obavljena s uključenim napajanjem, no zaključak je doista teško donijeti, jer se radi o dvije potpuno različite sonične ideje i vizije njihovih konstruktora. Calyx je bez sumnje snažnijeg basa, prezentniji i s iskričavijim detaljima koji ovisno o snimci tendiraju postati i malo oštri po rubovima tijela, ali i zagasitiji u samim vrhovima ekstrema. Young je u isto vrijeme najsnažniji u disciplinama muzikalnosti, izbalansiranosti i prozračnosti. Kvalitete su relevantne i jasne u oba slučaja, tako da svatko u odnosu na svoje preferencije i prateći sustav može odabrati željenu kombinaciju osobina. U tekstu gotovo da i nije bili riječi o dojmovima sa SPDIF ulaza. Ulaz je isproban i radi uredno. No ipak postoje razlike između zvuka preko CD reproduktora kao transporta i ripanog materijala u istoj rezoluciji. Razlike su malene i kako sam mišljenja da većina korisnika želi

iskoristiti USB ulaz ostavljen je veći dio prostora za tu opciju konekcije.

Zaključak

Calyx DAC 24/192 je bio neobičan gost. Od vađenja iz kutije do vraćanja strpljivom distributeru pružio je puno iznenađenja, neočekivanih dojmova, ali i kvalitetnih i vrijednih rješenja, kako u soničnom, tako i u tehničkom smislu. Jednostavnost instalacije, stabilan rad, baratanje s ogromnim spektrom datoteka, vrhunski dijelovi i stalan rad na novim verzijama firmwarea, te jasno izražene sonične kvalitete Calyx čine zanimljivim i dugoročnim izborom. Nova digitalna revolucija i skretanje prema downloadu kao primarnom izvoru glazbe neke dosad nepoznate tvrtke su prepoznale i novim tehnologijama sve snažnije grabe u prepoznatljivost unutar audio industrije. Sa svojih nekoliko zadnjih proizvoda Digital & Analog se jasno profilirala na tržištu gotovih proizvoda izvan OEM segmenta i primarno, zahvaljujući testiranom modelu, dobiva sve više vrlo pozitivnih osvrta. Pridružujemo se i mi. Calyx DAC 24/192 Ustrojstvo Asinhroni Asinhroni USB USB2.0 2.0 Izobličenje (THD) 0.00005% 0.00005% Odnos signal/šum: 123dB Izlaz: RCA 2.2v, 2.2v,XLR XLR6.6v 6.6v Dimenzije: 220 x 220 220xx45 45mm mm Masa: 4.4kg Cijena: 9.870 kn kn INFO: HD-multimedia, HD-multimedia, Tel. Tel.091/2333 091/2333686, 686, www.hd-multimedia.com www.hd-multimedia.com

Korištena glazba Sera Una Noche - La La Segunda Segunda (M.A. (M.A. Recordings) Recordings) 176,4 WAV • Dean Peer - Airborne (Cardas Music), 24/96 • Mathias Landaus - Opening (M.A. Recordings) Recordings) CD+DVD CD+DVD 176,4 176,4 WAV. WAV. • HRX - Sampler 1 Special Special Edition 2008 (Reference Recordings) DVD-R 2008 • Keith Jarret - The Recordings) DVD-R 2008 Köln koncert CD rip, • Enrico• koncert(ECM) (ECM)16/44 16/44 CD 24/96 rip, 24/96 Pieranunzi - Improvised forms for forms trio, (Challenge Enrico Pieranunzi - Improvised for trio, Records)16/44 rip • SpookyripTooth - Ceremnony (Challenge Records)16/44 • Spooky Tooth (Esoteric Records), 16/44 rip Ceremnony (Esoteric Records), 16/44 rip

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, CDSA-SE, High Res: M2Tech Young+Asus Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16, Logitech squeezebox squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Pass Os,EAR Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici: Beta Systems C2; Kabeli: Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA, Strujni: Wire World Aurora,Wire Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, USB samogradnja; samogradnja; Oprema: RAM Tube dampers,strujni dampers,strujnifilter filtersamogradnja samogradnja

www.hifimedia.hr

PASS XP-25 "...it is the quietest, most musically realistic phono premp I've yet heard..." "...it also pushes the state of the art in ways that quickly become addictive..." Anthony H. Cordesman, The Absolute Sound, Issue 209

"The Pass XP-25 is among a handful of the most dynamic-sounding phono premps I've heard..." Michael Fremer, Stereophile, March 2011

pass pass

Više informacija o proizvodima potražite na www.audiocentar.hr ili www.passlabs.com

TEST DYNAUDIO FOCUS 160

Nezahtjevan i svestrani zvučnik Slično kao i većina Dynaudio zvučnika, Focus 160 zahtjeva snažnija pojačala kako bi pružio maksimum. Sa stotinjak vata snage zvučnik jednostavno zvuči življe, a što se karaktera tiče, čini se da se pri istoj snazi snalazi jednako dobro s cijevnim i tranzistorskim pojačalom. Stvar je osobnog odabira što vam je draže piše: Jagor Čakmak

ynaudio je početkom ove godine na High-End sajmu u Münchenu predstavio svoju obnovljenu seriju Focus. Serija datira još iz 2005. godine i čini sredinu ponude Dynaudia, nalazi se iznad Excite serije, a ispod serije visoke klase Countour. Ova serija nudi klasični Dynaudio pristup izgradnji zvučniku u svojem najboljem mogućem izdanju. Ugrađene jedinice su nasljednici već godinama nam dobro poznatih modela, a u izgradnji kutije vidljivi su određeni evolucijski pomaci. Serija sada sadrži pet modela: četiri samostojeća, jedan namijenjen smještaju na stalke te centralni zvučnik za kućna kina. Focus predstavlja najvišu kategoriju klasičnog Dynaudio dizajna zvučnika, a u skladu s tim su i brojni detalji, poput završne obrade koje je stvarno izvrsna. Premda najmanji u seriji, Focus 160 je jedan od većih zvučnika namijenjenih smještaju na stalke. Kutija je visoka 35 cm, široka 20 cm i duboka 29 cm. Novost u obnovljenoj Focus

hi-fimedia #88

seriji su bočne stranice koje se približavaju prema stražnjem kraju zvučnika. Takav pristup smanjuje neugodne pojave poput stojnih valova unutar kutije te ju dodatno učvršćuje. S prednje strane nalazimo visokotonac meke kupole promjera 28 mm i bas/srednjotonac od 17 cm. Dynaudio ističe kako su za ovu seriju dodatno unaprijedili svoj poznati bas/srednjotonac s posebnom lijevanom aluminijskom košarom koja bitno manje rezonira i zavojnicom od aluminijske žice kako bi zvučnik mogao kontrolirati veću snagu. Korištenje aluminija u zavojnici, prema Dynaudiu, omogućava velike promjere uz zadržavanje male mase. Bas jedinca od 17 cm nije tako česta pojava kod zvučnika namijenjenih smještaju na stalke i omogućava smještaj ovih zvučnika u većim prostorima. Kutija se čini priličnom mrtvom unatoč relativno maloj masi od 7,6 kg. Sa stražnje strane nalazimo bas/ refleks otvor i vrlo kvalitetne i velike single-wire zvučničke terminale. Unutrašnjost zvučnika čini skretni-

ca prvog reda. Deklarirana impedancija je niskih 4 oma, kao i osjetljivost od 86 dB, tako da je za izvlačenje maksimuma iz ovih zvučnika potrebno imati nešto snažnije pojačala. Iskustvo je pokazalo da je to karakteristika koja krasi skoro pa sve Dynaudio zvučnike. Maksimalna snaga koju zvučnik može podnijeti je 200W. Uz zvučnike distributer je dostavio i originalne stalke naziva Stand 4. Stalci su izrazito masivni i vizualno odlično odgovaraju Focus 160 zvučnicima. Gornja ploha i podnica su izvedeni po sendvič principu, dvije masivne metalne ploče između kojih se nalazi guma koja upija nepoželjne vibracije. Stalci su dostupni u bijeloj i crnoj boji.

Zvuk

Slušni test započet je nakon kratkog igranja sa smještajem zvučnika u prostoru. Pokazalo se da Focus 160 nije osjetljiv na smještaj, jedino treba paziti na udaljenost od stražnjeg zida, koja je u slušaonici bila otprilike 80 cm. U www.hifimedia.hr

TEST slušaonici je vrlo blagi kut zakretanja prema slušatelju bio optimalan, a po svemu sudeći visokotonac ima prilično dobru horizontalnu disperziju te najbolja točka slušanja nije mala, što uvelike olakšava život u svakodnevnom slušanju. Test je započet s komornom izvedbom Mahlerove četvrte simfonije. Focus 160 vrlo brzo otkriva svoje Dynaudio korijene. Pozornica koju ovaj zvučnik stvara je pravilno ocrtana u sve tri dimenzije. Širina pozornice nije najveća u klasi, ali to nadoknađuje dubinom i visinom. Ukupno, pozornica je lagano pomaknuta prema slušaocu, ispred linije zvučnika. U prostornom smještaju instrumenata nema prigovora. Svaki izvođač ima svoje jasno mjesto i svi izvođači su precizno raspoređeni po pozornici. Tijelo pojedinog instrumenta je izvrsno pogođeno, s ispravnim volumenom i bojom zvuka. Zvučnik se također jako dobro nosio s mikro dinamičkim odnosima između instrumenata pri različitim glasnoćama slušanja. Nakon ponešto laganijeg materijala, prelazimo na vokalni jazz. Focus 160 je opet došao na svoje s izvrsnim srednjotonskim područjem. Boja glasa te njegova definicija nešto su ponajbolje što se može čuti u klasi. Detalja u srednjem dijelu spektra ima puno no nikad nisu u prvom planu. Prigovor bi mogao ići na nešto manje detalja u visokom dijelu spektra što se osjeti u instrumentalnom jazzu pri slušanju trubača ili neke druge slične muzičke sekcije. Bas područje također je vrlo dobra strana Focusa 160. Čak i u relativno velikoj prostoriji za zvučnike ove veličine Focus 160 bez problema uspijeva ispuniti prostoriju prilično dubokim i voluminoznim basom. Udarci bubnja su duboki, kontrolirani i jaki, no u nekim trenutcima bi dobro došlo još mala doza brzine. Nedostatak na koji se uvelike može utjecati sa odabirom pojačala. Orkestralna klasika pokazala je da se zvučnik bez problema nosi s kompleksnim materijalom. Krešendo orkestra reproduciran je vrlo uvjerljivo bez narušavanja pozornice. Općenito, ovaj zvučnik daje dojam lakoće reprodukcije što višesatno slušanje čini vrlo ugodnim. Dynaudio zvučnici se tradicionalno dobro snalaze sa rock glazbom pa Focus 160 nije iznimka. Njegov čvrst i dubok bas odlično je održavao ritam pri slušanju White Stripesa, a gitara je zvučala www.hifimedia.hr

grubo taman onoliko koliko je i trebalo. Njihov album Elephant otkrio je kako je Focus 160 dosta obazriv naspram loših snimki i nećete imati potrebu ugasiti sustav nakon dva sata slušanja materijala dvojbene kvalitete snimke. Kako bi Focus 160 pružio svoj maksimum, kao i uvijek, potrebno je osigurati odgovarajuću prateću elektroniku. Na testu su korištena dva pojačala. Cijevno pojačalo Prima Luna Prologue Two od skromnih 40W i klasično tranzistorsko pojačalo Nu Force IA-7 v3 od 100W. Focus 160 nije bio zahtjevan naspram karaktera zvuka. Pri korištenju Prima Lune reprodukcija glasa je dobila na toplini i volumenu, cjelokupna pozornica je bila pomaknuta prema naprijed i u konačnici cjelokupna zvučna slika je bila mekša. Zvuk sa Nu Forceom u načelu je bio brži tvrđi i detaljniji. Velika razlika osjetila se u definiciji cjelokupne zvučne slike. Slično kao i većina Dynaudio zvučnika, Focus 160 zahtjeva snažnija pojačala kako bi pružio maksimum. Sa stotinjak vata snage zvučnik jednostavno zvuči življe, a što se karaktera tiče, čini se da se pri istoj snazi snalazi jednako dobro s cijevnim i tranzistorskim pojačalom. Stvar je osobnog odabira što vam je draže.

Zaključak

Dynaudio je napravio vrlo dobar posao sa novom Focus serijom, a pogotovo sa modelom 160. Zvučnik je svestran u svakom smislu te mu se ne može pronaći izražena slabost. Manje-više sve tipove glazbe će odsvirati jednako kvalitetno, a nije pretjerano zahtjevan naspram ostatka sustava, osim kada je u pitanju snaga. Također, bitno je naglasiti kako je karakter

zvuka vrlo ugodan te omogućava cjelodnevna slušanja bez ikakvog napora, a da pri tome ne gubite ništa od onih finih detalja koje svaka dobra snimka ima. Cijena od petnaestak tisuća kuna svakako nije mala i od bilo kojeg uređaja te cijene očekuje se stvarno mnogo, no Focus 160 to i pruža. Zbog relativno visoke cijene ne možemo dati best-buy ocjenu, ali naspram ostalih zvučnika u klasi Focus 160 je "najbolja kupovina". DYNAUDIO FOCUS 160 Dimenzije: 202 x 350 x 294 mm (švd) Snaga: 200W Osjetljivost: 86db Impedancij: 4Ohma Masa: 7,6kg Cijena: 15.510 kn (stalak Stand 4. 256 kuna) INFO HDmultimedia, tel.: 01/233-9046 www.hd-multimedia.com

Korištena glazba Tschaikowsky - Klavierkonzert NO1, London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelic, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon) - 1986. • Gustav Mahler - Symphony No. 4, Lieder Eines Fahrenden Gesellen, Smithsonian Chamber Players, (Dorian Recordings), 2003. • Patricia Barber – Verse (Blue Note), 2002. • The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Columbia Records), 1997.

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Wharfedale 7.2 Anniversary; Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box; Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, Nu-Force IA-7 V3, Predpojačalo samogradnja, NAD C320; Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB.

Cijela Focus serija koristi visokotonac meke kupole od 28 mm

hi-fimedia #88

TEST YAMAHA A-S500

Yamaha na vrhu klase niskobudžetnih pojačala PREPORUKA

A-S500 pruža brzi, čvrsti i istovremeno prozračni zvuk i otkriva novi svijet detalja u testiranom sistemu, ali to za posljedicu nema uobičajenu distanciranost kliničke čistoće, već ugodnu prirodnost. Dok je dosad japanski proizvođač samo u višoj klasi bio konkurentan, A-S500 je njihovo prvo niskobudžetno pojačalo u dugo vremena koje ne spada u red prosječnih, beskarakternih pojačala 30

hi-fimedia #88

piše: Tihomir Ivka

amaha je sa svog top modela hvaljenog pojačala A-S2000 elegantni retro dizajn prenijela i na nižu klasu. AS-500 je pojačalo korak iznad najslabijeg A-S300 modela u ponudi i svojom prednjom aluminijskom pločom, decentno raspoređenim velikim potenciometrima i prekidačima te nestandardnim pozlaćenim terminalima za dva para zvučnika, odaje dojam vrlo ozbiljnog uređaja. Razvija 2x85 W snage, ima ugrađen phono ulaz, dolazi s uskim, ruci ugodnim i funkcionalnim daljinskim upravljačem. Ugrađen je i balansirani dock za iPhone koji osigurava i napajanje. Tu je i izlaz za subwoofer. Iz Yamahe konstatiraju kako je zvuk uređaja u uskoj korelaciji s ugrađenim komponentama i tvrde kako su odabrali vrhunske, provjerene dijelove. Ti su dijelovi rade u ToP-ART Yamahinom ustroju. Najkraće rečeno, riječ je o tehnologiji koja se drži načela da se najbolji zvuk postiže kad

signal ima jednostavan i direktan put od ulaza do izlaza. U tom smislu najbolje je koristiti "pure direct" prekidač kojim se zaobilaze sve kontrole. U unutrašnjosti posred kućišta prolazi čelična pregrada kako bi se dodatno osiguralo od vibracija što mogu distorzirati zvuk. Unutrašnjošću dominiraju dva velika aluminijske rebraste konstrukcije za brže odvođenje topline. Mislilo se i na štednju struje, ako pojačalo ostane upaljeno, samo će se prebaciti u standby mod nakon nekog šest sati.

Zvuk

Eleganciju izvana prati i adekvatan zvuk. Pjesma se zove "Gotta Be This Or That" snimljena za soundtrack filma "Good Night and Good Luck", svira je mali jazz combo i počinje sa saksofonom u prvom planu. Njegova čvrstoća, preciznost, timbralna vjernost i doza poželjne baršunatosti u isto vrijeme već u prvim minutama ozbiljnijeg slušanja dobro zagrijane Yamahe otkriva glazbeni "talent" pojačala. Kad svojim tamnim

kontraaltom Diane Reeves ispuni prostoriju, a iza tog glasa se po dubini lijepo smjesti ritam sekcija, s jasno odvojenim instrumentima i tamnom pozadinom, uz neke sitne nedoumice potpisnik ovih redova bi bio spreman zaključiti tekst i proglasiti ovo pojačalo najboljom kupovinom za novac već nakon jedne odslušane pjesme koja je "sjela" kako valja. Ipak, navedene sitne nedoumice su ipak tražile dodatnu potvrdu ili demanti. Naime, mali jazz sastav zvučao je živo i precizno, no na samim rubovima gornjeg spektra osjećalo se zeru previše oštrine, što bi se dalo okarakterizirati i stanovitom hladnoćom, nasuprot prirodnosti u srednjem dijelu spektra. Nadalje, bas koji je plijenio brzinom i ispravnim odjekom, nije kod Davis zvučnika dosezao dubinu kao kod Marantza 6010 OSE koji inače svira u sustavu. Prelazak na "sočniju" studijsku snimku Crusadersa, taj je sitni deficit eliminiran, ali je brzina i čvrsta definicija basa ostala netaknuta, tu je Yamaha zaista briljirala. Sa svakim novim materijalom, www.hifimedia.hr

TEST

www.hifimedia.hr bilo to lijepo višeglasno pjevanje Arta Garfunkela i suradnika, raskošni pop Commodoresa ili oštra live svirka Beastie Boysa A-S500 se dokazivalo kao pojačalo iznimne čistoće, naglašene dinamike i zavidne razine transparentnosti zvuka. Ako se pojačalu i da pronaći ozbiljnija zamjerka, onda je to loudness funkcija. Ima je većina pojačala niže klase s osnovnim suvislim razlogom da pruži više basa u jeftinijem sustavima pri (naj)nižim razinama glasnoće. Obično je to prekidač, u slučaju Yamahe riječ je o stupnjevanom potenciometru. No, umjesto da pruži osnovnu funkciju, sa svakim zakretanjem naruši sklad dijelova zvučnog spektra, konkretno korištenjem ove funkcije samo se manje ili jače režu srednji tonovi. Preporuka je ne dirati, ovaj nedostatak je i tako u zoni viška pa ga ne treba niti uzimati za ozbiljno.

Zaključak

Najlakše bi se jake strane Yamahe A-S500 moglo opisati usporedbom s nešto jeftinijim Marantzom 6010 OSE. Marantz je toplo, muzikalno pojačalo, ali je zbog toga očito žrtvovano nešto detalja. Yamaha pak pruža jedan brzi, čvrsti i istovremeno prozračni zvuk i otkriva novi svijet detalja u testiranom sistemu, ali to za posljedicu nema uobičajenu distanciranost kliničke čistoće, već ugodnu prirodnost. U svakom slučaju, dok je dosad japanski proizvođač samo u višoj klasi bio konkurentan, A-S500 je njihovo prvo niskobudžetno pojačalo u dugo vremena koje ne spada u red prosječnih, beskarak-

ternih pojačala. Dapače, nakon druženja s njim, rekli bismo bez ustezanja da pripada samom vrhu ponude u klasi. Dakako, usklađivanje s ostatkom sustava može značiti razliku između jako dobrog i izvanrednog. A-S500 pokazuje tendenciju ka svjetlijem zvuku posebno na gornjim rubovima. Da bi se došlo do izvanrednog u određenom sistemu, bit će dovoljno malo eksperimenta sa zvučničkim kabelima, no generalno, Yamaha će zasjati u punom sjaju s CD playerom i zvučnicima nešto tamnijeg karaktera. YAMAHA A-S500 Snaga (8 ohms, 20 Hz-20 kHz): 85 W + 85 W (0.019% THD) Frekvencijski opseg: 10 Hz-100 kHz ±1 dB Potrošnja struje u "standby" modu: 0,5 W Dimenzije (Š x V x D): 435 x 151 x 387 mm Težina: 10,3 kg Cijena: 3.090 kuna INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/233 76 19, www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Dianne Reeves – Good Night, and Good Luck (Concord Jazz), 2005. • The Crusaders – Rural Renewal (Verve), 2003. • Art Garfunkel with Maia Sharp & Buddy Mondlock – Everything Waits To Be Noticed (Manhattan Records), 2002. • The Commodores – The Very Best (Motown), 1995. • Beastie Boys – The In Sound From Way Out! (Capitol Records), 1996.

Sustav

Pratite nas u digitalnom okruženju. Komentirajte, predlažite teme, članke i testove!

Zvučnici: Davis Matisse, Playeri: Oppo DV-980H, Onkyo DX-7511, Kabeli: Tara Labs Klara, Qed Qudos, van den Hul CS 122, Wireworld Solstice

www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1 www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

TEST JBL STUDIO 190

Što glasnije, to bolje J

BL je svojom Studio serijom najavio ozbiljnu ambiciju da postavi nove standarde zvuka u kategoriji niskobudžetnih zvučnika. Potvrdu tog nastojanja nisu trebali dugo čekati, ugledna europska asocijacija za zvuk i sliku EISA proglasila je najveći zvučnik iz serije, model 190 najboljim zvučnikom za 2011. – 2012. godinu. Treba reći da prilikom ocjenjivanja EISA-e zvuk nije jedini kriterij, već odnos kvalitete zvuka, dizajna, cijene i drugih važnih elemenata. Morali smo provjeriti njihovu računicu. Kućište je napravljeno od MDF debljine 19 mm, Studio 190 je visok 112 centimetara i dubok 37. U te je velike dimenzije smješten trosistemski bas-reflex ustroj s dvije bas jedinice od 16,5 cm i srednjotoncem od 10,2 cm te visokotoncem od 2,5 cm. Membrane basa i srednjotonca su od laganog PolyPlasa osmišljenog u JBL-u, to jest papira presvučenog polimerom. Visokotonac je aluminijski s obje strane prevučen keramikom što ga čini, prema tvrdnjama proizvođača, tri puta čvršćim od titana. Visokotanac je postavljen u posebno dizajnirano plastično kućište tako da izgleda i funkcionira kao horna. Posebnost ovog zvučnika je i prepoznatljivi Weave dizajn kojeg rese romboidni oblici dviju mrežica koje pokrivaju dva bas zvučnika, odnosno srednjotonac i visokotonac, dok je u sredini fiksna plastična konstrukcija visine oko dva centimetra što je omogućilo da se posebnim oblikovanjem te plastike utječe ne disperziju zvuka. Sve je napravljeno vrlo solidno, uključujući i pozlaćene bi-wiring terminale za zvučnike. Dizajn i finiš, kao i impozantne dimenzije, nisu upućiva-

hi-fimedia #88

Ovom JBL-u je teško naći konkurenta u kad se gleda u kategorijama odnosa cijene i kvalitete. Lako se pokreće, nije "izbirljiv" po pitanju elektronike, kabela, ni smještaja u prostoru i daje zaista veliki zvuk izvanrednog basa, s fino povezanim dijelovima zvučnog spektra piše: Tihomir Ivka le da je ipak riječ o startnoj kategoriji niske cijene. Pokazat će se kasnije da smo do istog zaključka došli i po pitanju zvuka.

Zvuk

Nije trebalo puno da se utvrdi što je to impresioniralo EISA ocjenjivački sud koji ga je proglasio najboljim zvučnikom u Europi za 2011.-2012. godinu. S modernim jazzom Jamiea Culluma JBL je demonstrirao snagu, posebno u donjem dijelu spektra. Ovaj zvučnik ima moćan bas, ali ne emitira neku mrljavu buku, već dobro definirane najdublje tonove, izvrsno kontrolirane s minimalnim prizvukom kutije, s čime se često muče i trostruko skuplje kutije. Inženjeri JBL-a su izvrsno iskoristili taj veliki volumen, usaglasili ga s dvije jedinice čije membrane reagiraju dinamično, brzo i vjerno prenose glazbenu informaciju. Koliko god se često čudili kako neka mala kutija može www.hifimedia.hr

TEST

Aluminijski visokotonac prevučen je keramikom proizvesti veliki bas, sve je to usporedbi s ovim JBL-om virtualni dojam. Ovo je prava stvar, bas bubanj i kontrabas iz Cullumove obrade Henrixove "Wind Cries Mary" uz pogon Rega Brio-R pojačala prešli su onu granicu kad se glazba čuje samo ušima, ona se fizički osjeća u prsima s obzirom na silinu basa koju je Studio 190 u stanju proizvesti. Treba napomenuti da zvučnike nije teško pokrenuti, oni su muzikalni i na nižim razinama, no ovo je jedan od onih rijetkih zvučnika za koje vrijedi pravilo "što glasnije to bolje". Barem što se tiče malih jazz sastav i rock glazbe. Cullum je naznačio put prema novim užicima, glasno odvrnuti "Tulsa sound" JJ Calea u ovoj klasi zvučnika nikad nije djelovao tako moćno, a basom "tanka" snimka "Soul Kitchen" Doorsa s prvog albuma dobila je izvanrednu punoću. Dakako, kutije u koje su ugrađene četiri jedinice i puno materijala na metar i deset visine, a koštaju tek nešto više od 4 i pol tisuće kuna moraju imati neku manu. Prema onom što smo mi na testu čuli, veliki i moćan bas dominira na račun srednjeg spektra. Ne toliko nad instrumentima, recimo klavir je uvijek djelovao vjerno, s dojmom ispravne veličine, no vokali, posebice oni viši, su u odnosu na ostatak zvučne slike znali zazvučati suhlje i tanje, s manjkom "zraka" oko njih. Zapravo, u usporedbi s Davis Acoustics Matisse, manjim ali i nešto skupljim samostojećim zvučnicima, JBL-u je nedostajalo malo uglađenosti i finoće u srednjim i visokim tonovima. No njegov izvanrewww.hifimedia.hr

dan bas i sposobnost da slušatelju isporuči detaljan zvuk, pokriva sitne deficite. Dobra je i vijest da

su zvučnici dosta neosjetljivi na promjenu elektronike. Isprobani na sveukupno četiri pojačala ne može se reći da su se "posvađali" s bilo kojim, uvijek su nekako zadržali bitne karakterne crte. Dakako, promjene su zamjetne, ali u sferi više ili manje zrnatosti na visokim rubovima, definiciji basa ili rastegnutosti pozornice. Čak su i priključeni na NAD 302 sa slabih 2x25 W svirali vrlo dobro, nije se osjećao manjak snage. Brzo smo i lako utvrdili da je JBL Studio 190 zahvalan zvučnik za rock, s Carminom Buranom smo dobili potvrdu da je i prilično univerzalan. Prvi dio slavne kantate ima mnogo dinamičkih izazova i Studio 190 ih savladava bez muke. Uparen s Regom, radi i finu distinkciju u šumi instrumenata, u tišim

igrama zbora i instrumenata po dubini su jasno posloženi glasovi, tube, veliki bubnjevi, gudački instrumenti, trube…S naletom cijelog orkestra pozornica se širi, redovi orkestra su i dalje razdvojeni, krešendo završava u maloj instrumentalnoj eksploziji koja se naglo prekida. Zvučnik je sve to sposoban ispratiti, spomenuti bas je i ovdje čvrsti i postojani temelj cijele zvučne slike. Nema sumnje, JBL se dobro nosi sa složenim dinamičkim izazovima.

Zaključak

Kao samostojećem velikom trosistemskom zvučniku, ovom JBL-u je teško naći konkurenta kad se gleda u kategorijama odnosa cijene i kvalitete. Lako se pokreće, nije "izbirljiv" po pitanju elektronike, kabela, ni smještaja u prostoru i daje zaista veliki zvuk izvanrednog basa, s fino povezanim dijelovima zvučnog spektra. Inženjeri JBL-a odradili su ovaj put vrhunski posao, od odličnih drivera, umješnosti u sklapanju adekvatne skretnice, do konstrukcije kućišta. Tijekom testa uhvatili smo se često u misli kako su loši utjecaji kutije na kvalitetu zvuka minimalni, a to je u ovoj klasi rijetka pojava. JBL Studio 190 su odlično rješenje za vlasnike velikih soba s plićim džepom. JBL Studio 190 Nazivna RMS snaga 100 W Impedancija 8Ω Osjetljivost 90 dB Frekvencijski raspon 40 - 20000 Hz Dimenzije (VxŠxD): 1121x200x375 mm Masa: 22 kg Cijena: 4.680 kuna par INFO: Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Korištena glazba Jamie Cullum - Twentysomething (Universal Classics and Jazz), 2003. • JJ Cale – Gold (Universal), 2007. • The Doors – The Doors (Elektra), 1967. • Gillian Welch – Soul Journey (Acony Records), 2003. • Mylo – Destroy Rock & Roll (Breastfed), 2004. • Royal Philharmonic Orchestra, Brighton Festival Chorus – Carmina Burana (Decca), 1976.

Sustav Pojačala: Rega Brio-R, Yamaha A-S500, Marantz 6010 OSE, NAD 302, Player: Oppo DV-980H, Kabeli: Tara Labs Klara, Qed Qudos, Wireworld Solstice

hi-fimedia #88

RAZGOVOR YAIR WAHAL, M2TECH

Naš konstruktor Manunta je globalni digitalni genij

Yair Wahal (desno), s našim novinarom

razgovarao: Gordan Gaži

air Wahal jedan je od ključnih ljudi u vrlo propulzivnoj talijanskoj tvrtki M2Tech. Na mjestu prvog čovjeka marketinga (C.M.O.) pokriva daleko širi spektar poslova od promotora vizije tvrtke i njihovih proizvoda. Istraživanje tržišta, kreiranje strategije marketinga, stalno širenje kanala prodaje, osluškivanje javnosti i uloga glasnogovornika koji posjeduje gomilu tehničkih informacija, pravi je opis poslova koji obavlja. Razgovarali smo s njim za vrijeme nedavnog predstavljanja najnovijeg modela M2Tech DA konvertera u Zagrebu HFM: Gospodine Wahal izuzetno mi je drago što možemo porazgovarati. Jeste li po prvi puta u Hrvatskoj? YW: Puno vam hvala na dobrodošlici. Ne, nisam prvi puta u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina bio sam na vašoj obali. Zagreb dosad nisam posjećivao, a nisam siguran hoću li imati priliku pobliže upoznati grad, no ono što sam vidio je prekrasno. U svakom slučaju volim putovati i nadam se doći ponovo i malo bolje zaviriti u vaše regije koje poznajem iz literature i priča. Kad posjetite Rim jamčim fantastičnu zabavu, no i nakon toga niste upoznali cijelu Italiju. HFM: Ponosni smo što ste nam pružili prigodu da prvi poslušamo novi flagship tvrtke model "Vaughan". YW: Meni je također drago da vidim toliko ljudi koji su došli na prezentaciju, a posebno razina interesa, znanja i razumijevanje za naše proizvode. HFM: Zasad je vaš najbolji DAC model u redovitoj proizvodnji "Young" koji je u rekordno kratkom vremenu uspio zaraditi velik broj odličnih stručnih kritika, ali i biranih komentara audiofila koji su ga uspjeli poslušati. YW: Da. "Young je veliki uspjeh. U doba kad se pojavio na tržištu bilo je gotovo nemoguće razgovarati o pretvaraču koji je sposoban procesuirati 32 bit/384 kHz snim-

hi-fimedia #88

ke. Uz sva tehnička rješenja koja su u njega ugrađena uspjeli smo zadržati i razinu zvuka na koji su naši kupci navikli. HFM: Posjedujem "Young" i potpuno se slažem sa vama, no napajanje koje stiže u kompletu s uređajem doista nije niti blizu razine samog uređaja. YW: Drago mi je da posjedujete "Young", a u segmentu napajanja moram priznati da je ono koje stiže uz uređaj znatno ispod njegove razine. Priložili smo switcher za prvu pomoć dok si zahtjevniji slušatelji ne pomognu sa nečim kvalitetnijim. Naravno priuštite si bolje napajanje. HFM: Jesam. Izdigao je "Young" na savim drugu razinu. No ima li M2Tech rješenje? YW: Naravno. U katalogu se već nalazi baterijsko napajanje pod imenom "Palmer". Kad govorite o novoj razini uređaja ovo bi trebalo biti svakako najbolje napajanje za model "Young" . Njegovim korištenjem dobit ćete sonično

Vaughan DAC

potpuno nov uređaj. Baterije su dugotrajne, no treba izbjegavati punjenje i slušanje u isto vrijeme. To je jedino ograničenje. Izradili smo i odgovarajuće napajanje za model "Evo". HFM: Nakon takvog unaprjeđenja ima li smisla razmišljati o modelu "Vaughan"? YW: Svakako."Vaughan" je sasvim druga klasa uređaja. Posjeduje po 4 D/A čipa po kanalu, digitalni atenuator, kompletno pojačalo za slušalice, baterijsko napajanje i još bolji zvuk. Taj model je potpuno opremljen i sonično sposoban za borbu s najboljim uređajima te vrste koje proizvodi konkurencija. HFM: Svi vaši proizvodi produkti su tima koji vodi Marco Manunta. Bez kurtoazije smatram ga jednim od najboljih znalaca kad je u pitanju digitalni audio. YW: Marco Manunta je CTO tvrtke, znači voditelj tehničkog

odjela. Ogroman dio onoga što M2Tech nudi njegovo je djelo. Slažem se da je Manunta u globalnim razmjerima jedan od digitalnih genija kad su pitanju audio uređaji. Posjeduje ogromno iskustvo i postoji jedan od njegovih postulata koje u tvrtki čvrsto slijedimo. U trenucima u kojima bi razvijao nove i uvijek inovativne uređaje i rješenja neprestano je govorio da se sa problemom ne isplati konfrontirati. Bolje ga je naime izbjeći ili zao#29262 - Aven bići. Mnoga jedinstvena rješenja koje nudimo nastala su na takvom jedinstvenom promišljanju. HFM: Imao sam prigode biti vlasnik "Northstar" pretvarača modela 3,4 i 192. Svi su bili izvanredni u svoje doba i također Manuntini projekti , ali nisu bili preskupi. YW: Ja određujem cijenu, no ono što ste dobro zamijetili je da kao takav imam mogućnost postaviti vrlo konkurentnu cijenu za našu gamu proizvoda, zahvaljujući prvenstveno tehničkim rjeThe A.R.T We šenjima koja ne žrtvuju kvalitetu, a the power tr svejedno nisu preskupa. Kad spoheat sink minjete "Northstar" istina je da su ti uređaji bili Manuntine konstrukcije, no ono što manje audiofila zna činjenica je da je on bio i vlasnik tvrtke. No, poslovni odnosi odveli su ga dalje i danas razgovaramo o njemu vezano za M2Tech. Marco i ja smo i prijatelji i mislim da mogu reći da je to možda je to bila i glavna osnovica postanka tvrtke. www.hifimedia.hr

Mo Also available:

Anti-rezonantna tehnologija za izvedbu čvrstu poput stijene

ntage third EN Q7.qxd:Layout

07.10.2011

A.R.T. Wedge klin umanjuje vibracije od napajanja i hladnjaka, kao i vibracije koje stvaraju zvučnici.

edge dampens vibrations from ransformer, power transistors, ks and high ambient SPLs.

10:02 Uhr

Seite 1

Približavanje najvišim granicama audio reprodukcije stavlja nove izazove pred naše stručnjake. Detalji dosad prikriveni ograničenjima sustava dolaze do izražaja – makar samo kod najpronicljivijih slušatelja. Baveći se takvim detaljima odmah u začetku kreacije, Yamaha je izradila uređaj koji učinkovito eliminira efekte fizičkih vibracija na audio preformanse: A.R.T. Wedge. To je samo jedno od otkrića u novoj AVENTAGE liniji A/V pojačala. Nije li ovo najbolji doživljaj slušanja ikada?

Anti-Resonance Technology for Rock-Solid performance

Approaching the very limits of theoretical audio performance creates some interesting challenges for an audio scientist. Artefacts previously hidden by a system’s relative failings come to the fore - albeit only to the discerning listener. Zagreb, Maksimirska 39, Tel: 01/ 233 76 19 odel featured is RX-A810. Heading off such issues at the pass, Yamaha has created a device to effectively : RX-A1010, RX-A2010 & RX-A3010. Božidara Adžije 31/1, Tel: 01/ 233 17 02 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr eliminate the effects of physical vibration on audio performance: the A.R.T. Wedge. It’s just one of the breakthroughs in our new AVENTAGE range of AV receivers.

TEST ALPHA DESIGN LABS GT40

Zvuk u nekim elementima podsjeća na cijevni. Mekano i zavodljivo srednjotonsko područje je njegov glavni potpis, samo što za razliku od jeftinih cijevnih pretpojačala slične cijene, posjeduje vrlo čvrst bas i vrlo dobru kontrolu i dinamiku kroz cijeli spektar

DA konverter i pretpojačalo u jednom kućištu

piše: Jagor Čakmak

urutech domaćem tržištu prvenstveno je poznat kao proizvođač audio kablova, strujnih utikača, razvodnih letvi i sličnih dodataka potrebnih za spajanje sustava. Kako bi proširio svoju ponudu stvorili su novu pod marku nazvanu Alpha Design Labs i jedan od prvih proizvoda te nove marke je GT40, nadasve neobičan uređaj. Što kažete na uređaj koji može biti glavno pretpojačalo u sustavu, s ulazom za gramofon, USB DA i AD pretvarač, pretpojačalo za slušalice i to sve u minijaturnoj kutiji? Dizajn ovog malog uređaja dimenzija 150 x 57 x 110mm (šxvxd) vrlo je jednostavan. S prednje strane nalazimo veliki potenciometar glasnoće koji svojim izgledom, a i otporom kojeg pruža pri korištenju podsjeća na uređaje od prije kojih dvadesetak godina. Također na prednjoj ploči nalazimo utor za slušalice, tipku za paljenje i tipku za izbor ulaza. Sa stražnje strane je USB 2.0 konektor, linijski izlaz iz pretpojačala te analogni ulaz koji ovisno o položaju preklopnika može primiti linijski ili gramofonski signal. Tehničkih podataka o srži ovog uređaja gotovo pa uopće nema, osim da pretvaranje signala radi čip koji podržava do 24bit/96kHz

hi-fimedia #88

rezoluciju zapisa pri oba tipa konverzije (AD i DA). Napajanje je kao i kod svih uređaja ovog tipa i veličine izvedeno izvan uređaja. Unatoč manjku konkretnih podataka, GT40 generalno daje dojam vrlo kvalitetno složenog uređaja za svoju cijenu.

Zvuk

Bilo je vrlo zanimljivo napraviti test ovako specifičnog uređaja. Budući da, nažalost, ne posjeduje izlaz koji zaobilazi pretpojačalo nije bilo moguće testirati samo DA pretvarač, već cijeli sklop DA pretvaranja zajedno s ugrađenim pretpojačalom, drugi i kraći dio testa se odnosi na zvuk ovog malog uređaja kada radi kao samostalno pretpojačalo i pretpojačalo za slušalice. Test sam otpočeo sa FLAC zapisom skladbe "Hurt" u izvedbi Johnnya Casha. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika bio je vrlo ugodno iznenađenje. Glas je mekan, topao i vrlo jasno definiran u prostoru. Detalja ima puno kroz cijeli spektar, ali najviše u srednjem dijelu. Timbar je pogođen jako dobro i cijela zvučna slika reproducirana je s lakoćom. Prelaskom na zapise visoke rezolucije GT40 pokazuje svoje jake adute. Definicija prostora je odlična, bubnjevi su reproducirani vrlo duboko i s odgovarajućim

volumenom, a detalja ne nedostaje. Čak i pri velikim uzletima orkestra sve tri dimenzije pozornice se održavaju na razini. No ono što GT40 izdiže iznad konkurencije je sinergija svih navedenih elemenata što se jako rijetko viđa u ovoj klasi uređaja, zvuk je jednostavno rečeno muzikalan i iznimno uravnotežen, bilo da se radi o fusion jazz sastavu, vokalu ili solo klaviru. Kao samostalno pretpojačalo također radi izvrsno. Ukratko rečeno, zvuk u nekim elementima podsjeća na cijevni. Mekano i zavodljivo srednjotonsko područje je njegov glavni potpis, samo što za razliku od jeftinih cijevnih pretpojačala slične cijene, ukoliko ih uopće nađete, posjeduje vrlo čvrst bas i vrlo dobru kontrolu i dinamiku kroz cijeli spektar. GT40 je solidno pretpojačalo za slušalice koje se bez problema može mjeriti sa jeftinijim primjercima ProJecta ili NuForcea, a neusporedivo je bolje od bilo kojeg izlaza za slušalice koji se nalazi u kakvom integriranom pojačalu ili na računalu. Zvuk u slušalicama je vrlo brz, detaljan, otvoren i čvrst, donekle suprotnost linijskoj kombinaciji.

se stvarno jako impresivan paket. S GT40 tako možete digitalizirati svoju zbirku analognih zapisa. No uređaj ima i svojih mana, bilo bi lijepo vidjeti linijski izlaz iz DA konvertera, šteta što nema koaksijalni ulaz u DA konverter, jer u tom slučaju mogao bi služiti kao izvrsni centralni pretvornik za sve digitalne izvore u jednom sustavu. I posjeduje samo jedan linijski analogni ulaz ako se koristi kao pretpojačalo. Na kraju se opet vraćamo na zvuk, a tu je GT40 stvarno skoro pa bez premca u svojoj cjenovnoj kategoriju i zaslužuje apsolutnu preporuku.

Zaključak

Tschaikowsky - Klavierkonzert NO1, London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelic, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon) - 1986. • Gustav Mahler - Symphony No. 4, Lieder Eines Fahrenden Gesellen, Smithsonian Chamber Players, (Dorian Recordings), 2003. • Patricia Barber – Verse (Blue Note), 2002. • The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Columbia Records), 1997.

GT40 je zaista neobičan uređaj po konfiguraciji i po zvuku koji pruža za traženu cijenu. Ukoliko ga spojimo u sustav kao DA konverter s varijabilnim izlazom, zvuk je izvrstan i može se bez problema mjeriti s puno razvikanijom konkurencijom poput Arcama. Kao pretpojačalo teško se može moći naći nešto tako dobro zvučeće čak i za dosta veću cijenu. Kada još uzmemo u obzir da je moguće raditi analogno digitalnu pretvorbu u visoku rezoluciju dobiva

ALPHA DESIGN LABS GT40 Digitalni ulazi: 1xUSB Analogni ulazi: 1xRCA (line-in i phono) Dimenzije: 50 x 57 x 110mm (šxvxd) Masa: 785 g Cijena: 3.349 kn INFO Dacco, tel.: 01/618 5512 www.dacco.hr

Korištena glazba

www.hifimedia.hr

HomeVision s

•

Dune HD MAX multimedijski Blu-ray player Tvrtka Xenon Forte je konačno omogućila da domaći kupci mogu nabaviti dugo očekivani Dune HD Max multimedijski Blu-ray player. Dune HD Max objedinjuje ono što su svi zahtjevniji korisnici uvijek priželjkivali, a to je da se u jednom kućištu nalazi vrhunski opremljeni multimedijski player i ugrađeni Blu-ray pogon. Ovime je u potpunosti zaokružena najveća moguća kvaliteta reprodukcije HD videa i audia. Kućište uređaja je robusno, a koristi kombinaciju aluminija i plastike. Na prednjoj se strani ističe odlično čitljiv VFD displej, koji pokazuje osnovne funkcije uređaja, utor za SD karticu i jedan USB ulaz. Na zadnjoj strani, osim uobičajenih AV priključaka, nalazi se i 7.1 audio kanalni izlaz iz surround dekodera i 2 USB priključka. U uređaj je moguće ugraditi 2 x 3.5" SATA HDD (maksimalni kapacitet po disku je 2 TB), a prilikom kupnje korisnik može prema želji tražiti koja će mu veličina diska biti ugrađena (uređaj inače dolazi bez HDD diska). Jezgru HD Max-a čini Sigma Designs SMP8642 čip za video obradu s podrškom za 3D materijale prema standardu RealD kakav nalazimo i u kino dvoranama. Brzina obrade HD materijala, 3D i MKV posebno se ističe u odnosu na slične proizvode od konkurencije i može se izravno usporediti s HTPC rješenjima. Dune Max HD podržava sve HD (High Definition) video standardne formate, a također je kompatibilan i sa svim vrstama HD audio formata (Dolby TrueHD, DTS HD Master Audio). Uređaj ima ugrađen Torrrent klijent, Internet preglednik i mogućnost korištenja IPTV-a i Internet radija. Za ugodnije pregledavanje internetskog sadržaja i obavljanje ostalih radnji na uređaju, Dune nudi i malenu alfanumeričku tipkovnicu s touchpadom i ugrađenim pozadinskim osvjetljenjem tipki (420 kuna). Ovaj dodatak će normalno raditi na PC-u s kojim komunicira preko RF-a, pa u odnosu na Bluetooth i slične modele, ima i veću autonomiju. Za gledanje televizije odnosno DVB-T programa, korisnik može posebno kupiti Dune USB tuner veličine klasičnog sticka, na kojemu se nalazi klasični antenski ulaz, pa se može koristiti sobna antena (isporučuje se u paketu) ili krovna antena. Dune HD Max je zanimljiv proizvod, nudi dosta mogućnosti uz cijenu od 3.677 kuna. INFO: www.xenon-forte.hr www.hifimedia.hr

•

Bang & Olufsen BeoVision 3D 7-40 LCD s BD playerom Danska AV tvrtka Bang & Olufsen pojačala je svoju ponudi LCD TV, s novim modelom BeoVision 7-40. On u sebi objedinjuje LCD TV i Bluray reproduktor. Kao i obično Bang & Olufsen nudi vrlo elegantan dizajn, a korisnik može odabrati čak između 7 različitih boja kućišta. Ugrađeni LCD panel koristi LED pozadinsko osvjetljenje ekrana s lokalnim zatamnjenjem (podijeljeno na 512 zona), što osigurava bolji prikaz crne boje i veći kontrast, a 200 Hz osvježavanje slike omogućuje vrlo gladak prikaz brzih akcijskih scena na ekranu. LCD TV ima podršku za 3D video prikaz uz pomoć aktivnih 3D naočala. Kao i svaki moderan Blu-ray player i ovaj ugrađen u BeoVision 7-40 podržava više kanalne formate zvuka: Dolby Digital 5.1/EX 6.1/EX 7.1/Dolby Digital Plus 7.1/True HD 7.1, DTS MA 7,1, DTS 5.1/ES 6,1, MPEG audio L1, LPCM i 7.1-kanalni PCM. Blu-ray player također uključuje BD Live značajku, koja predstavlja niz dodatnih interaktivnih mogućnosti putem Interneta. BeoVision 7-40 nudi mnoštvo različitih AV priključaka (4x HDMI, 2x komponentna, 1x S-Video, 1x VGA). Također može biti centar za tzv. "inteligentni dom", kombinirajući audio i video integraciju s drugim sustavima u kući potpuno automatski. Moguće je čak kontrolirati osvjetljenje, pristupiti sigurnosnom sustavu, ventilaciji, zavjesama, alarmnom sustavu. BeoVision 3D 7-40 ima cijenu od 7.600 funti. INFO: www.bang-olufsen.com

hi-fimedia #88

VIJESTI Yamahin soundbar s reprodukcijom 7.1 kanalnog zvuka

Philipsovim monitorima serije Moda iF nagrada 2012 za izvrstan dizajn

Predstavljen je novi Yamaha soundbar oznake YAS-101 (890 x 88 x 115 mm/ 4,2 kg), koji nudi 7.1-kanalni pseudo surround zvuk u kompaktnom kućištu. YAS-101 u sebi sadrži par konusna zvučnika od 6,5 cm punog opsega (2 x 30 W) i 2 dubokotonska konusna zvučnika od 7,5 cm za bas frekvencije (60 W). Svi oni koriste velike magnete i zavojnice, čime ostvaruju bolju dinamiku i jasnoću zvuka, pokreće ih digitalno pojačalo od 120W, a na bočnim stranicama kućišta je bas refleksni otvor u obliku trube, što smanjuje vrtloženje i izobličenja, kako bi bas zvuk bio jasniji. YAS-101 soundbar je kompatibilan s popularnim surround zvukovnim formatima, kao što su Dolby Digital i DTS Digital Surround. Ugrađena je i Yamahina ekskluzivna tehnologija za reprodukciju 7.1-kanalnog surround zvuka, Air Surround Xtreme. Tehnologija "Clear Voice" podiže razinu glasnoće dijaloga, a "UniVolume" stalno održava istu razinu zvuka između različitih kanala. Soundbar uključuje vlastiti daljinski upravljač, a može naučiti naredbe iz daljinskih upravljača TV-a, što osigurava njegovu svestranost i jednostavnost pri uporabi. Njegova cijena u Engleskoj je 220 GBP. INFO: www.bojezvuka.hr

Tvrtka MMD (kompanija u 100% vlasništvu koncerna TPV i s isključivim pravom za prodaju i marketing monitora, televizijskih monitora i industrijskih prikazivača Philips po cijelom svijetu), obavijestila je, da je njena nova serija monitora Philips Moda dobila prestižnu nagradu iF Award 2012. Nagrada iF Award dodjeljuje se za izvrstan dizajn produkta. Monitori Philips Moda isporučuju se u nekoliko veličina (21,5" do 24"). Paneli se također mogu pohvaliti sa dva HDMI ulaza, vrlo brzim odzivom LCD panela od 2 ms i inovativnim tehnologijama, kao što je SmartTxt i SmartKolor, koji poboljšavaju prikaz slike. Međunarodni ocjenjivački žiri sastavljen je od 44 dizajnera i ocjenjivao je ukupno 4322 proizvoda 1605 sudionika iz 48 zemalja. Za dodjelu nagrade iF Award žiri je na kraju predložio 1218 proizvoda. Svi nagrađeni proizvodi bit će prezentirani na sajmu iF dizajn u njemačkom Hannoveru od 6. do 10. ožujka 2012. godine (u okviru CeBITu) i nakon toga u Hamburgu u drugoj polovici 2012. godine. Svečana dodjela nagrada bit će 10. veljače 2012. g. u Münchenu, gdje će biti objavljeno 100 Gold Award pobjednika. INFO: www.ifdesign.de

Novi Definitive Technology subwooferi Američki Definitive Technology predstavio je novu seriju subwoofera. Novi model iz serije, SuperCube 4000, po cijeni od 800 dolara zamjena je, ili nasljednik prethodnog, vrlo popularnog modela SuperCube II. Ono što je posebno zanimljivo je mogućnost bežičnog povezivanja s AV receiverom uz doplatu WiFi modula SCW 100. Na taj način se izbjegava povlačenje kabela između receivera i subwoofera. Kutija je prilično kompaktnih dimenzija (30x28x30 cm) i lako se smješta u prostoru, a u nju je smještena sva sila modernih tehnologija: od pretpojačala s 56-bitnim digitalnim procesorom do sasvim novog

hi-fimedia #88

digitalnog pojačala snage od 1,2kW! Ne nedostaje niti daljinski pomoću kojega se može još preciznije prilagoditi zvuk prostoriji, pri čemu postavke očitava na displeju. Ono što stvarno pomiče zrak u toj kutiji(ci) je dugohodni bas driver od 20 cm potpomognut s dva bočna pasivna radijatora iste površine. Za dvjestotinjak dolara više dostupan je nešto veći subwoofer - model SC6000 koji nudi vrlo sličan izgled te bas driver od 23 cm i dvije 25-inčne pasivne membrane. Seriju zaokružuje model SuperCube 2000 (USD 599) kao zamjena za SuperCube III. INFO: www.audiocentar.hr www.hifimedia.hr

BLOCKBUSTER, KUĆNO IZDANJE. U 2D ILI 3D.

Očaravajuće filmske tehnologije poput Full HD pa čak i 3D nisu više rezervirane samo za Hollywood: s Panasonicovom video kamerom HDC-SD90, samo vaša mašta postavlja granice. Koristeći 28mm širokokutni zum objektiv i Full HD 50p snimanje možete postići da svatko izgleda kao prava zvijezda – te montirati opcijski 3D objektiv u nekoliko sekundi, kako biste zakoračili u posve novu dimenziju filma. To jest, ukoliko se odvažite. An idea by Panasonic

www.panasonic.hr www.facebook.com/panasonichrvatska

TEST MEDE8ER MED 500X2

Multifunkcionalni multimedijski player Novi Mede8er se temelji na novoj inačici Realtekovog procesora RTD1185 i vidljivo je poboljšanje na nekim segmentima kod reprodukcije slike. Slika ima vrlo dobru oštrinu. Boje su postojane i prilično dobro prikazane, a u nekim trenucima čini se kao da gledate originalnu Blu-ray snimku

rijeme od našeg zadnjeg testa multimedijskih playera je pokazalo da oni svakim danom postaju sve popularniji. Gotovo svaki tjedan izađe neki novi “igrač” koji nudi svoje viđenje kako bi trebao izgledati i funkcionirati jedan multimedijski player, dok tvrtke koje već imaju neka iskustva u njihovoj proizvodnji, nude tržištu nove modele ili poboljšavaju starije inačice multimedijskih playera. Tako je tvrtka Sanji Electronics svoj dobro prihvaćeni model multimedijskog playera oznake Mede8er 500x, nadogradila i poboljšala, te sada ima oznaku Mede8er 500x2. Izgled kućišta je istovjetan prošlom modelu. Prednja je ploča vrlo

jednostavna, većim dijelom crnog zrcalnog pokrova, a manjim dijelom u crnoj mat boji. Nema nikakvog displeja i korisnik će samo svjetlosnim indikatorom biti obaviješten u kojoj je funkciji uređaj (crveno isključen, plavo uključen). Na prednjoj se strani nalazi 8 funkcijski tipki koje služe za kretanje i odabir funkcija u izborniku, koje će dobro doći kada daljinski upravljač nije u funkciji. Na desnoj strani uređaja smješten je USB 2.0, Slave USB 3.0 priključak (služi za povezivanje s računalom), i utor za prihvat SD kartica. Podrška za USB 3.0 svakako nije na odmet, jer kada se prenose velike datoteke kao što je danas slučaj s HD filmskim materijalima, brzina kopiranja će biti značajno brža. Odostraga se nalaze svi potrebni A/V priključci, koji bi jedan moderan multimedijski player trebao imati, između ostalog tu je HDMI izlaz u verziji 1.3, što znači da nije moguća reprodukcija Full HD 3D materijala, zapisanog na Blu-ray diskovima. U kućište moguće je ugraditi 3,5-inčni SATA HDD disk (disk ne dolazi s uređajem), koji se umeće s donje strane. Mede8er 500x2 omogućava ugradnju HDD diskova do 3 TB. Ugrađeni

veliki ventilator od 40 mm pričvršćen je gumenim čepovima za kućište (ovime je izbjegnut bilo kakav prijenos vibracija s ventilatora na kućište), i osigurava izbacivanje prekomjerne topline iz kućišta (uređaj se u radu gotovo ne grije). Mede8er 500x2 je spreman za rad nakon 44 sekunde. Za razliku od starijeg modela, novi Mede8er ima puno ljepše sučelje, izgled izbornika i ikona, koje su jasne i dobro označene. Postoji 7 izbornika: Favourites, Media Library, Movies Search, Music Search, Photo Search, Internet services i Setup. Svaki od izbornika nudi kontrolu nekih mogućnosti multimedijskog playera, na primjer, izbornici Video search, Music search i Photo search, omogućavaju da se potraže zapisani podatci samo tih formata s uključene memorije (unutarnji HDD disk ili USB memorija). Ovime se korisniku daje puno jednostavnija i bolja kontrola nad određenim sadržajem, a najvažnije je da se kretanje po njima odvija prilično brzo i glatko. Dodatna je pomoć korisniku i promjena prikaza popisa sadržaja koji mogu biti prikazani velikim ili malenim ikonama, kao popis sa slikom ili reprodukcijom videa, što svakako treba pohva-

liti. U izborniku Setup, podešavaju se osnovne značajke cijelog multimedijskog playera, te bi u ovome izborniku korisnik trebao prvo provjeriti sve njegove mogućnosti i podešavanja. Niti tu ne bi trebalo biti nekih problema, jer je sve prilično jasno prikazano i logično raspoređeno. Mede8er 500x2 omogućuje priključivanje na Yahoo, YouTuber, Picassa, Internet radio, kao i na bilo koju drugu internetsku stranicu upisom točno određene adrese (www....). “Gotovo” da može zamijeniti osobno računalo, ali korisnik mora znati da je brzina daleko manja nego na osobnom računalu. Na testu je bio priložen i Mede8er WiFi USB stick za bežično spajanje (podržan je 802.11 g/n standard) oznake MED10WFB. Nisam imao nikakvih problema prilikom bežičnog priključivanja i to je dobra stvar za sve one koji baš ne “vole” kabele, a žele dodatni komfor za koji će morati dodatno izdvojiti 180 kuna. Podrška za sve audio i video formate je gotovo ključna stvar na multimedijskim playerima, a kod Mede8er 500x2 s time gotovo da nema nikakvih problema. Od zvukovnih formata podržana je čak i reproduk-

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

hi-fimedia #88

www.hifimedia.hr

TEST

Izgled osnovnog izbornika

Dodatna video podešavanja

cija 7.1-kanalni Dolby TrueHD i DTS HD Master Audio, pa nema nikakvog razloga da njegov korisnik ne uživa u vrhunskom surround zvuku. Također, niti kod podrške za video formate neće biti problema, jer podržani su svi najvažniji video formati. Tu je čak podrška za Blu-ray ISO datoteke, što omogućuje uživanje u vrhunskoj slici i zvuku, kao i s Blu-ray diskova. Pohvaliti treba neke funkcije koje su dobrodošle jer će korisnicima značajno olakšati kontrolu multimedijskog playera. Kod reprodukcije video sadržaja može se preskakivati na točno određenu minutu filma (grafički prikazano na traci), smanjiti font titla, promijeniti boju slova, spuštati i dizati titl vodoravno po TV ekranu, brzo pregledavati video pod slikom do 32 x brže od normale. Sve datoteke koje je korisnik već gledao označene su posebnom, a kod pregledavanja bilo kojeg materijala moguće je odmah ući u glavni Setup izbornik i podesiti neki parametar. Za sve one korisnike koji imaju potrebu pregledavati internet stranice točno po nazivu, upisivanjem točnog naziva slovima ili brojkama, može se dokupiti dodatna malena tipkovnica oznake MEDX2KEY. Ona može poslužiti kao i daljinski upravljač, a uz mnoštvo malenih funkcijski tipki, na njoj se nalazi i tako zvani trackball, koji zamjenjuje funkcije kretanja kao kod klasičnog miša na računalu. Trackball je vrlo osjetljiv, pa će trebati malo vježbati kako bi se njome korisnik mogao normalno koristiti. Tipkovnica u sebi sadrži maleni USB prijemnik (2.4GH) skriven u kućište tipkovnice. On se uključuje u USB priključak na multimedijskom playeru, pa tako tipkovnica bežično komunicira s MED500X2. S obzirom da tipkovnica koristi Li-Polymer bateriju, za njeno nadopunjavanje energijom potrebno ju je povezati priloženim USB kabelom s multimedijskim playerom. Odlično je što cijela tipkovnica ima pozadinsko osvjetljenje, pa niti u potpuno mračnim sobama, neće biti nikakvih problema s njezinom uporabom. MEDX2KEY tipkovnica ima cijenu 320 kuna. Daljinski upravljač je oblog

oblika s donje strane, pa obzirom na njegovu debljinu prilično dobro leži u ruci. Funkcijske tipke su gumirane i dobro označene, a razmak između njih je dovoljno veliki. Logika rasporeda i upravljanja je također prilično dobra, a jedina mana je što nema nikakvog pozadinskog osvjetljenja funkcijskih tipki.

www.hifimedia.hr

Slika i zvuk

Novi Mede8er se temelji na novoj inačici Realtekovog procesora RTD1185 i vidljivo je poboljšanje na nekim segmentima kod reprodukcije slike. Slika ima vrlo dobru oštrinu, pa su vidljivi čak i sitni detalji kod potpune HD reprodukcije. Boje su postojane i prilično dobro prikazane, a u nekim trenucima čini se kao da gledate originalnu Blu-ray snimku. Na 720p ili SD rezoluciji također dolazi do izražaja kvaliteta slike, iako bi bilo dobro da Mede8er ima neki filtar šuma, kako bi u potpunosti uklonio neznatno primjetan šum u slici. Sliku je moguće dodatno prilagoditi sa četiri osnovna parametra (kontrast, svjetlina, nijansa i zasićenost boje), što će neki korisnici sigurno koristiti. Na slikovnom jaggies testu, Mede8er ne prolazi baš najbolje, jer je vidljivo poskakivanje i zamućenje. No to ne treba posebno zabrinjavati korisnike, jer za sada niti jednom multimedijskom playeru koji je testiran u našem magazinu, nije pošlo za rukom savršeno proći navedeni test. Sveukupno gledajući, novi MED 500x2 multimedijski player ponudio je vrlo kvalitetnu sliku u SD i HD reprodukciji. Mede8er daje sasvim zadovoljavajuće zvučne rezultate. Zvuk je nenametljivog karaktera i vrlo ugodan za dulje slušanje. Niti jedan dio zvučnog spektra ne narušava onaj drugi, a najprirodnije je reproduciran srednjotonski spektar. Zamjetan je nedostatak prostora po dubini i širini zvučne pozornice. Primijete se razlike između koncertnih i studijskih snimki, ali one nemaju dovoljnu prostornu definiciju zvuka. U surroundu zvuku se također može primijetiti nedostatak prostora, pa je surround zvučna scena prilično uska, iako je bas puno bolje reproduciran, ali i

Mnoštvo podešavanja titla

Izgled Internetske stranice

Model Ugrađeni procesor

Mede8er MED 500X2 Realtek RTD1185- 256MB SPI Flash - 256MB DDR2 SDRAM AVI / BDMV Light / BDISO Light / MKV / TS / TP / TRP / M2TS / MPG / MP4 / MOV / M4V / VOB / ISO / IFO / MPEG-1 / Video formati (codecs) i MPEG-2 / MPEG-4 SP /ASP /AVC (H.264) / XviD / DivX / ekstenzije (containers) WMV9 (VC-1) / RealVideo 8/9/10 DAT / WMV / ASF / RM / RMVB / FLV 720p / 1080i / 1080p Mp3 / Mp2 / OGG Vorbis / APE - APE Cue /PCM / LPCM / AAC / RA / Dolby True HD - DTS MA prolaz kroz HDMI/Dolby AC3 Downmix & prolaz / DTS Downmix & prolaz / FLAC na Audio codeci 24bit 192Khz (HDMI & Co-Ax Digital ) Flac Cue / WAV, WMA Standard (DRM, & Advanced Profile nije podržan) Foto formati JPEG, BMP, PNG Izlazna video rezolucija NTSC, PAL, 480p, 576p, 720p, 1080i, 1080p, 1080p. 24hz Bežična povezivost - (moguće samo uz dodatnu kupnju USB Wi-Fi) Samba klijent • UPnP (Universal Plug and Play) Ugrađeni TV prijemnici A/V priključcii Komponentni (Pr, Pb,Y) izlaz • HDMI izlaz • (v 1.3) eSATA Kompozitni video • Analogni stereo audio izlaz • USB • (x2) Utor za memorijske kartice (SD) • Koaksijalni digitalni izlaz • Optički digitalni izlaz • Mrežni priključak • Ostalo Dodatna oprema AV kabel, HDMI 1.3 kabel, USB 3.0 kabel Dimenzije (Š x V x D) mm 225 x 60 x 160 Masa (kg) 2,88 Info www.xenon-forte.hr CIJENA 1.340,70 kn

dalje se može zamijetiti odstupanje u odnosu na izvorni zvuk. Bez obzira na neke “nedostatke” u zvuku, korisnici će znati cijeniti jednu od bitnih stvari kod Mede8er, a to je njegova zvučna nenametljivost kod duljeg slušanja.

Zaključak

Novi Mede8er MED 500x2 u svakom slučaju predstavlja jedan pomak na bolje u donosu na stariji model. Podrška za sve najnovije AV formate, Slave USB 3.0 priključak, mogućnost ugradnje HDD diska do 3TB, jednostavna i pregledna On screen grafika, vrlo dobra slika, samo su neke od dobrih stvari koje pruža MED 500x2. Jedan od važnijih parametara koje treba uzeti u obzir prilikom kupnje multimedijskog playera je njegova podrška za novije inačice firmwarea od strane proizvođača. Mede8er za sad uredno nudi novije inačice fir-

mwarea, koje poboljšavaju njegove karakteristike, pa korisnik u budućnosti može očekivati samo pomak na bolje. Mede8er MED 500X2 Vrlo

dobra video kvaliteta slike na svim rezolucijama za sve AV popularne formate Reprodukcija TrueHD i DTS-HD zvuka Upravljanje ISO Blu-ray USB 3.0 priključak Podrška za 3TB HDD diskove Tih ventilator Nema nikakav pokazni displej na sebi Sporije učitavanje stranica preko Interneta nego na osobnom računalu Nije moguće putem mreže nadograditi uređaj novim upravljačkim programom (samo USB) Nedostaje prostorne definicije zvuka Podrška

hi-fimedia #88

TEST YAMAHA AVENTAGE RX-A1010

Ugodno surround iznenađenje iz Yamahe

PREPORUKA

vojim izgledom novi Yamahin receiver oznake Aventage RX-A1010 privući će ne samo starije korisnike Yamahinih receivera, nego i one koji tek trebaju biti u njihovom "klubu". Veliki središnji displej na kojem se bez problema mogu pročitati svi svjetlosni indi-

hi-fimedia #88

katori, i prednja ploča od aluminija, daje mu elegantan i čisti izgled. Funkcijskih tipki nema puno, jer su gotovo sve skrivene ispod poklopca, koji se nalaze ispod displeja. Od priključaka ispod poklopca se, osim uobičajenih AV priključaka, nalazi u zadnje vrijeme rijetko viđen S-Video, kao i 1

HDMI i USB. Kroz USB se, osim slušanja glazbe preko memorijskog stika, može priključiti i iPod / iPhone uređaj. Ako se malo bolje pogleda kućište receivera, on ne stoji na uobičajene četiri noge, nego je u samom središtu dodana i peta. Ovu "inovaciju" u Yamahi nazivaju A.R.T (Anti Resonance

Technology) tehnologijom, koja po njima osigurava da se smanje sve moguće vibracije ugrađenih elektroničkih komponenti, kao i od svih vanjskih utjecaja. Unutrašnjost receivera je također precizno isplanirana, pa su lijevi i desni kanal potpuno fizički i električki izolirani, što osigurava bolje

www.hifimedia.hr

TEST

Najveće iznenađenje Yamaha je priredila svojim odmjerenošću, čistoćom i skladnošću između prednjih i stražnjih surround kanala. Zvuk je jednostavno bio precizno usmjeren i reproduciran neovisno iz kojeg je kanala dolazio, a ukupni doživljaj je upravo ono što se očekuje od surrounda - slušatelj je uronjen u središte zvučnog zbivanja p i š e : D u b r a v k o To p l a k odvajanje kanala, te poboljšava omjer signala i šuma. U Yamahi ističu da se time poboljšava otvorenost i širina zvuka kod reprodukcije, što se stvarno moglo zamijetiti prilikom testiranja zvuka. Pogled na stražnju stranu otkriva da su u Yamahi mislili na sve, pa se i ovdje uz čak 8 HDMI ulaza i 2 izlaza, nalaze 4 ulazna i 2 izlazna S-Video ulaza i 1 gramofonski ulaz, što je većina proizvođača u ovoj klasi već odavno izbacila sa svojih receivera. Uključen je i ulaz za dodatnu univerzalnu priključnu stanicu (YSD-12), kao i za bežičnu jedinicu YID-W10, koja omogućuje priključak iPod / iPhone uređaja. Ne treba zaboraviti niti podršku za drugu sobu (Zona 2), koja daje video i audio podršku. Yamaha zapravo nudi tako zvanu "Inteligenti Amp" funkciju, koja raspoređuje koje će kanalno pojačalo biti uključeno na određeni zvučnik, zavisno od funkcije koje je korisnik odabrao. Tako će se na primjer, u 7.1-kanalnom sustavu svi 7.1-kanali koristiti u glavnoj sobi, kada je zona 2

isključena. U slučaju kada je zona 2 uključena, automatski će 2 stražnja surround kanala biti usmjerena na 2 zvučnika u zoni 2, a glavna soba će dobiti samo 5.1 kanalni sustav. Aventage RX-A1010 receiver ima sasvim novi grafički izgled izbornika. Yamaha je inače poznata po tome da korisnicima nudi zaista mnoštvo podešavanja, a sada to izgleda puno jednostavnije i preglednije za korištenje, nego što se to moglo vidjeti na prethodnim serijama receivera. Iako su gotovo u cijelosti novi izbornici i olakšavaju navigaciju, neke stvari se ipak nisu promijenile na "bolje". Tako i dalje kod podešavanja izlazne razine zvuka za svaki kanal, nije u isti podizbornik stavljen test ton zvuka, nego se za uključenje zvuka mora izlaziti i ulaziti u drugi podizbornik. Za sve one korisnike koji će koristiti Yamahinu automatsku kalibraciju zvuka YPAO, ovo neće stvarati neki problem, iako naknadna provjera i izlazne razine zvuka nije na odmet. Poslije kalibracije, morao sam naknadno malo pode-

siti izlaznu razinu zvuka za zadnje kanale (bili su za nijansu pretihi), ali svi ostali parametri zaista su jako dobro podešeni. Yamahina YPAO kalibracija surround sustava (moguća je kalibracija u 5 različitih mjesta u sobi), je i dalje jedna od najbržih, pa tako cijeli postupak traje svega minutu i 17 sekundi (samo za jedno mjesto u sobi), i svakom korisniku preporučam njezinu uporabu. Preporučam i nadogradnju zadnje verzije softvera preko Interneta, koja traje prilično dugo, ali će dodatno poboljšati ionako dobre performanse receivera. Za što jednostavnije i brže korištenje rada receivera i ovdje su u uporabi 4 već poznate SCENE PLUS tipke. SCENE PLUS tipke se nalazi na receiveru (skrivene poklopcem), kao i na daljinskom upravljaču. One su zamišljene da su jednim pritiskom na tipku odmah dostupni svi podešeni parametri nekoga ulaza, na primjer odgovarajući DSP programi na Blu-ray ulazu, u koju zonu se zvuk reproducira. Od ostalih mogućnosti za spomenuti je DAB radijski prijemnik, slušanje glazbe s Internetskih radijskih postaja, kompatibilnost s DLNA 1,5 i Windows 7 operativnim sustavom, koji omogućava nesmetanu komunikaciju između umreženih računala i receivera. Ne treba zaboraviti i poznate Yamahine DSP programe koji nude čak 17 različitih programa, a definitivno su još uvijek najkvalitetniji i najsofisticiraniji ugrađeni u neki receiver. Yamaha nudi i surround kroz slušalice, koji se pokazao kao vrlo primjerena zamjena za uobičajeni surround. Daljinski upravljač ima mnoštvo funkcijskih tipki, koje su logički i vrlo dobro raspoređene, s tim da su prilično malene. Šteta je što daljinski upravljač nema pozadinsko osvjet-

Izgled glavnog izbornika

Izgled parametara u surround dekoderu

Grafički prikaz parametričkog EQ

Razni parametri zvuka u DSP za SC-Fi zvuk

ljenje funkcijskih tipki, osim tipke za odabir izvora/receiver (svijetli zeleno/narančastom svjetlošću kada se pritisne). Daljinski upravljač omogućuje upravljanje i drugim AV uređajima koji nisu samo iz Yamahine proizvodnje, utipkavajući četveroznamenkaste tvorničke brojeve/kodove tih proizvođača. Yamaha također nudi "AV kontroler app" koji se može preuzeti s iTunes App Store za kontrolu receivera (uključivanje / isključivanje i izlaznu razinu zvuka, odabir ulaza, DSP način), pomoću iPhone / iPad uređaja, što bi moglo nekim korisnicima dodatno olakšati upravljanje receiverom. Uskoro bi trebala izaći i aplikacija za Android podršku, pa će svestranost kontrole ovog receivera biti zaista velike.

Slika i zvuk

Već na samom početku testiranja zvuka receivera, vidjelo se

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

TEST YAMAHA AVENTAGE RX-A1010 da su u Yamahi odlično izbalansirali zvuk. Stereo zvuk je nešto sasvim malo povučen u sredini zvučne slike, kako bi se stekao bolji dubinski prostor, dok je odnos lijevo/desno prilično bogat definicijom i vrlo jasno prezentiran. Srednjotonsko i visokotonsko područje je vrlo uravnoteženo i ne odskaču jedan od drugog. Najbolje je što se u svakome trenutku mogu razaznati i pronaći, najsitniji detalji u zvučnoj slici. Zvuk oba spektra je jasan i čist, bez bilo ikakvih "odskakanja" ili iritacije. Bas područje je nešto mekanijeg karaktera i u nekim trenutcima se čini da je ono nešto jače i naglašenije, nego srednjotonsko i visokotonsko područje. Na zahtjevnijim glazbenim materijalima mogao se samo ponekada primijetiti nedostatak definicije, ali u većini slučajeva kontrola basa je zaista odlična. Ono što se rijetko sreće čak i na receiverima više klase, je to što se na Yamahi može čuti i "visinska" širina zvučne slike u stereo modu. U svakom pogledu, Yamaha RX-A 1010 iznenađuje i oduševljava pitkim, jednostavnim i jasnim zvukom, koji se može slušati bez imalo napora i dulje vremensko razdoblje. Obično se zvučna slika iz stereo moda preslikava svojim dobrim i lošim karakteristikama i u surround mod, što je i na Yamahi bio slučaj, ali u ovome slučaju samo u pozitivnom smislu. Najveće iznenađenje Yamaha je priredila svojim odmjerenošću, čistoćom i skladnošću između prednjih i stražnjih surround kanala. Zvuk je jednostavno bio precizno usmjeren i reproduciran neovisno iz kojeg je kanala dolazio, a ukupni doživljaj je upravo ono što se očekuje od surrounda - slušatelj je uronjen u središte zvučnog zbivanja. Očigledno je Yamahina YPAO kalibracija imala prilično velik utjecaj na pravilan i ispravan raspored zvuka u pojedine kanale, uskladivši to u potpunosti s prostorom u kojem je bio smješten receiver. Bas frekvencije i ovdje su nešto meka-

hi-fimedia #88

nijeg karaktera, ali će bez imalo greške u svim zahtjevnim scenama, "otpuhati" slušatelja svojim atakom, brzinom i snagom. I u surroundu je srednjotonski i visokotonski dio zvučnog spektra jasan i čist, s puno detalja i dinamike. U svakom pogledu, već dugo vremena nisam čuo ovako dobar surround zvučni doživljaj na jednom receiveru. Na sreću, Yamaha se pobrinula da i slikovni dio nije zapostavljen. Tako je slika sa SD rezolucijom, podignuta na HD rezoluciju, dobila jedan novi izgled. Slika je bila čišća i jasnija, a kontrastni odnos između tamnih i svijetlih scena bio je puno tečniji i bolje raspoznatljiv. Naravno Blu-ray reprodukciji se nema što previše dodati, pa su poboljšanja jedva primjetna na slici.

Zaključak

Yamaha Aventage RX-A1010 je u svakom slučaju jedno veliko iznenađenje. Svojom ukupnom opremljenošću, a posebno zvučnim i slikovnim karakteristikama, receiver daje nevjerojatno puno. Yamaha je definitivno pravo osvježenje na tržištu surround receivera i svaki njegov korisnik biti će i više nego zadovoljan. Yamaha Aventage RX-A1010 Odličan stereo i surround zvuk Surround zvuk kroz slušalice Novi grafički izgled izbornika Svestranost i mnoštvo različitih

AV priključaka obrada slike SD rezolucije, te reproducirana na HD rezoluciji Ništa posebno Odlična

hifimedia

Yamaha RX-A1010

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

26 30

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

9 10

UKUPNO 0

100

Model Surround modovi THX Ultra 2/ THX Surround EX DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Audyssey DSX Circle Surround l/II Reprodukcija surrounda kroz slušalice Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio)/MP3 A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par)/B set A-BUS priključak A-BUS 24 V izlaz Daljinska kontrola ulazno/izlazna Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 DAB iPod (The Bridge) mrežni priključak USB RS-232 M-Xport Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala/zona 2/ svi kanali Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Težina (kg) INFO CIJENA

Yamaha RX-A 1010 - /•/•/•/• •/• •/•/•/•/• •/• • • •/• • • • • • • • • 4/2 4/2 4/1 7/2 8/1 3/3/1 • 2/1 7.1/7.1 9/• • •/-/•/-/• • • • • • • -/• -/-/-/192 kHz/24 bit • 40/60/80/90/100/110/12 0/160/200Hz 9/1/9 -/-/•/• -/• • • • 40 435 x 182 x 432 mm 15,1 www.bojezvuka.hr 7.690 kn

www.hifimedia.hr

DIGITAL I

Epson Stylus Photo R3000 Epsonov A3+ foto printer ovogodišnji je dobitnik EISA nagrade za najbolji Printer 2011-2012. Najzaslužniji za vrhunsku kvalitetu ispisa R3000 printera je njegova 8-kanalna „MicroPiezo“ AMC printerska glava koja može postići rezoluciju od 5760x1440 dpi uz varijabilnu veličinu kapi tinte kako bi se optimizirala kvaliteta printa i povećala sama brzina ispisa, a čiji je minimum 2 pikolitara. AMC tehnologija kontrolira oblik same kapi, a premaz otporan na tintu omogućuje da mlaznice što duže ostanu čiste. AccuPhoto HD2 tehnologija razvijena u suradnji s Rochesterovim institutom pruža precizni smještaj svake kapi tinte što za krajnji rezultat daje čistu sliku bez zrna. Osim toga, svaki printer je prošao proces kalibracije što osigurava da je ispis kod svih R3000 www.hifimedia.hr

printera istovjetan. R3000 koristi Epsonov UltraChrome K3 sustav tinte s 9 uložaka uključujući 4 crna uloška. Od kojih se tri uloška različitih nijansi crne istovremeno koriste kako bi se postiglo što više detalja u crnim nijansama i što veći dinamički raspon. Zahvaljujući ugrađenim ulošcima velikog kapaciteta (25,9 ml) autonomnost R3000 printera je velika. Za pomoć pri printanju tu je LCD ekran, a printer se može povezati sa računalom putem bežične mreže, USB 2.0 ili mrežnog priključka. Tri načina prihvata papira osigurava svestranost u mogućnosti odabira medija za printanje, osim printanja na CD/DVD, papire debljeg presjeka, Epson R3000 ima i prihvat za rolu papira, a printer može izraditi panoramu do 110cm (44 inča). INFO: www.recro.hr hi-fimedia #88

VIJESTI

Olympus XZ-1 Olympus je predstavio osvježenu verziju paletu boja u kojoj su dostupni XZ-1 modeli. Od sada je XZ-1 dostupan i u srebrnoj boji. Također sada je moguće dobiti opcionalni automatski poklopac objektiva, koji se otvara i zatvara zajedno sa paljenjem odnosno gašenjem aparata. Ostale tehničke karakteristike ostaju nepromijenjene. XZ-1 posjeduje svjetlosno vrlo jak objektiv maksimalnog otvora blende od 1.8 do 2.5 te vrlo osjetljivi 1/1.63“ senzor. Pozadinski ekran napravljen OLED tehnologijom dijagonale je 3“. XZ-1 sadrži standardne mogućnosti namijenjene i zahtjevnijim korisnicima ovog kompakta, poput kontrolnog prstena na objektivu, različite kreativne filtre, snimanje HD video zapisa i sl. XZ-1 je dostupan u prodaji po maloprodajnoj cijeni od 3.499,00 kn s PDV-om. INFO: www.olympus.hr

Sony NEX-7

Nakon što su napravili pravu pomutnju na tržištu predstavljanjem prvi modela NEX serije, Sony je otišao korak dalje i predstavio NEX-7 tijelo, model u ponudi. NEX-7 je zadnji krik tehnologije i nudi senzor koji se nalazi u A77 modelu samo u puno manjem kućištu. Senzor omogućava snimanje fotografija u rezoluciji od 24.3 megapiksela pri brzini okidanja od čak 10 slika u sekundi, ili snimanje HD video zapisa pri 50 ili 25 sličica u sekundi. Podržane ISO vrijednosti idu do 16000. Kako bi se maksimalno iskoristila rezolucija ovog tijela moguće je uz originalne NEX objektive spojiti i ostale objektive namijenjene Sony SLR/SLT tijelima, putem posebnog motoriziranog adaptera koji održava brzinu autofokusa jednaku onom na SLR/SLT tijelima. INFO: www.sony.hr

Nikon 1 Kultni proizvođač fotoaparata Nikon pridružio se tržišnoj utakmici malih fotoaparata s izmjenjivim objektivima bez ogledala. Nikon 1 serija proizvoda namjerava biti konkurencija Olympusovom PEN, Sonyevom NEX-u i drugim sličnim sustavima. Za sada su u ponudi dva tijela J1 i V1, sadrže senzor CX veličine koji nudi vrlo dobar omjer performansi i zahtjeva na veličinu i težinu ostatka sustava. A manje dimenzije čine ga lakšim za nošenje i korištenje. Tijelo je vrlo jednostavnog i elegantnog dizajna te sa stražnje strane sadrži gumbe osnovnih funkcija i veliki ekran dijagonale 7.5cm. Oba tijela nude rezoluciju od 10 megapiksela, a uz objektive namijenjene isključivo ovoj seriji, putem posebnog adaptera moguće je spojiti i objektive za Nikon SLR tijela. Kao i svaki moderni sustav Nikon 1 uz fotografije može snimati i HD video zapise. INFO: www.fototeh.hr

hi-fimedia #88

www.hifimedia.hr

TEST SAMSUNG NX200

Prvi Samsung s APS-C CMOS senzorom rezolucije 20,3 MP

PREPORUKA

hi-fimedia #88

www.hifimedia.hr

TEST

udeći prema broju novih modela digitalnih fotoaparata, svi veliki proizvođači ulažu velike nade u kompaktne fotoaparate s izmjenjivim objektivom. Izbacivanje zrcala omogućilo je smanjenje tijela fotoaparata. Samsung je tržištu ponudio svoju NX seriju čijeg smo posljednjeg predstavnika imali priliku isprobati. U odnosu na prethodnika (NX100), novi NX200 fotoaparat ostavlja elegantniji dojam uz pojačanu čvrstoću zahvaljujući metalnom tijelu. Ovo je Samsungov prvi fotoaparat koji koristi novi APS-C CMOS senzor razlučivosti 20,3 megapiksela, a ugrađen je i jači procesor zbog povećanja količine podataka koju mora obraditi. Tijelo fotoaparata, iako malenih dimenzija, dobro leži u ruci i tipke su lako dostupne. Na tijelu se nalaze dva kotačića koja omogućuje mijenjanje postavi i kretanje izbornikom (na gornjoj strani i oko četverosmjerne navigacijske tipke), a uz i-Function sustav za mijenjanje postavki može se koristiti i prsten fokusa na objektivu. Unaprijeđeni i-Function 2.0 sustav omogućuje ulazak u poseban izbornik pritiskom na iFn tipku koja se nalazi na objektivu, te mijenjanje vrijednosti pojedinih opcija sa prstenom za izoštravanje na objektivu. Ovo omogućuje brzo mijenjanje nekih postavki koje se mogu odabrati u izborniku fotoaparata, kao npr. ISO vrijednost, balans bijele boje, otvor blende, brzinu okidača, tip scene i uvećanje slike na ekranu. Navigacija i mijenjanje postavki na fotoaparatu je jednostavno i prilično brzo, a pritiskom na pozadinsku Fn tipku prikazuju se sve postavke na ekranu koje odabiremo navigacijskim tipkama i mijenjamo kotačićem na gornjoj strani fotoaparata. Za bljeskalicu nije bilo mjesta u fotoaparatu te se u paketu isporučuje mala vanjska bljeskalica koja se montira na postolje iznad objektiva. Potreba za dodatnom bljeskalicom loša je sa stajališta praktičnosti, ali u ovom slučaju Samsung je uspio dosta smanjiti njene dimenzije i omogućiti da se spusti kada se ne koristi. Bljeskalica je aktivna samo ako je u uzdignutom položaju. Pozadinski ekran dijagonale 7,6 cm daje dobru sliku, ali koja ponekad ne odražava pravo stanje, to jest, bolje izgleda na ekranu nego kod pregledavanja na računalu. Posebna tipka za snimanje video zapisa omogućuje trenutno pokrewww.hifimedia.hr

Samsung NX200 je maleni digitalni fotoaparat sa izmjenjivim objektivom koji pruža izrazito visoku rezoluciju snimanja i vrlo dobru kvalitetu slike. Uz to, jednostavan je za korištenje i ima odličan pozadinski AMOLED ekran piše: Igor Jadan tanje snimanja neovisno u kojem se modu nalazili. Video zapis može biti u fullHD rezoluciji sa brzinom od 30sl/s i stereo zvukom, a moguće je podesiti otvor blende i/ili brzinu okidača u posebnim modovima snimanja. Ukoliko ne isključimo automatsko fokusiranje, tijekom snimanja često se događa da fotoaparat traži fokus što se lagano čuje na snimci. Također, ukoliko se želimo igrati s mijenjanjem otvora blende za vrijeme snimanja, zvuk okretanja gornjeg kotačića je prisutan na snimci. Video zapis je u MP4 formatu (H.264) i moguće je koristiti neki od efekata koje fotoaparat podržava i pri snimanju fotografija. Snimati se može i ubrzano (do 20x) ili usporeno (minimalno 0,25x brzinom), ali uz ograničenje rezolucije kod snimanja usporenog videa. Panoramsko snimanje moguće je u horizontalnom ili vertikalnom smjeru, ali dosta često bi se snimanje prekinulo uz poruku da se fotoaparat pomicao prebrzo, u krivom smjeru ili da je objekt snimanja preblizu. Potrebno je samo pritisnuti okidač i pomicati fotoaparat u želje-

nom smjeru, ali ukoliko se snima iz ruke zahtijeva dosta prakse kako bi se pogodila prava brzina i snimila se panoramska slika maksimalne širine ili visine. Kod drugih fotoaparata takav način snimanja panoramskih fotografija nije bio toliko osjetljiv. Postoji i mogućnost snimanja 3D slike u Panorama modu. Brzina fokusiranja u većini svjetlosnih uvjetima je odlična za fotoaparate koji koriste kontrastni način automatskog fokusiranja. Pri mračnijim scenama u pomoć uskače posebna lampica za osvjetljenje kadra. Moguće je proizvoljno odrediti poziciju točke fokusiranja. Korištenjem maksimalne rezolucije od 5.472x3.648 piksela i najmanje kompresije, veličina JPEG datoteke se kreće oko 9MB ovisno o sceni. RAW zapis kreira datoteku veličine čak 50MB, te je očita potreba za korištenjem memorijskih kartica velikog kapaciteta i najveće brzine. Kod korištenja sporijih memorijskih kartica i slijednog snimanja, kada fotoaparat napuni memorijski međuspremnik na fotoaparatu se ne može ništa raditi 20-ak sekundi (ovisno o brzini memorijske kartice). Maksimalna brzina slijednog snimanja pri punoj rezoluciji je 7sl/s što je dobar rezultat, a pri razlučivosti od 5 megapiksela ta brzina se povećava na maksimalnih 30 sl/s (pritiskom na okidač snima se serija od 30 fotografija odabranom brzinom). Mala zamjerka ide na kapacitet baterije koja je na testu omogućila snimanje u prosjeku 230 fotografija uz 10-ak kraćih video zapisa. Na kvalitetu slike nema velikih zamjerki. Boje su naglašenije, a automatsko podešavanje balansa bijele boje odradilo je svoj posao korektno. Visoku razinu detalja NX200 može zahvaliti svom CMOS senzoru visoke razlučivosti. Povremeno su slike bile preeksponirane ukoliko se koristila bljeskalica kod snimanja bližih objekata, ali to se može lako korigirati. Razina šuma je niska do ISO 800 vrijednosti kada

se počinje primjećivati, a kod ISO 3.200 razine izražen je gubitak detalja. Korištenjem ugrađenih digitalnih filtera dobivaju se zanimljivi efekti na slici (npr. stari film), a zanimljive su i pozadine (okviri) koji se mogu ukomponirati u sliku. Objektiv koji dolazi u osnovnom pakiranju sa NX200 fotoaparatom tipičan je primjer kit objektiva po karakteristikama i kvaliteti. Pokriva žarišnu duljinu od 20-50mm (3075mm ekvivalentno 35mm formatu), uz maksimalan otvor blende od F3,5-F5,6. Na žalost ne dolazi sa optičkom stabilizacijom, ali nudi korektnu oštrinu i kvalitetu slike pri širem kutu snimanja. Za one koje ne zadovoljava ponuda Samsung objektiva, u ponudi je adapter koji omogućuje spajanje Pentax K objektiva uz neka ograničenja (npr. ne može se koristiti autofokusiranje). Samsung NX200 je maleni digitalni fotoaparat sa izmjenjivim objektivom koji pruža izrazito visoku rezoluciju snimanja i vrlo dobru kvalitetu slike. Uz to, jednostavan je za korištenje i ima odličan pozadinski AMOLED ekran. Najslabija točka kit paketa je nestabilizirani objektiv. Za malo zahtjevnije korisnike preporuka je da se uzme odvojeno tijelo fotoaparata i uz njega objektiv sa ugrađenom stabilizacijom i žarišnom duljinom prema osobnim preferencijama. Samsung NX200 Brzina fokusiranja Jednostavno upravljanje Kvaliteta slike Osjetljiv panorama mod snimanja Odvojena bljeskalica

20,3 MP APS-C CMOS

LIVE VIEW

LCD 7,6 cm

hifimedia

1.920x1.080 30sl/s

Samsung NX200

ERGONOMIJA 0

MOGUĆNOSTI 0

SLIKA 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

Karakteristike Stabilizacija slike u objektivu; ISO 100-12.800; Ekspozicija 1/4.000-30s; Zapis JPEG, RAW (SRW); Priključci USB/AV, HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom i SD karticom) 220g; Dimenzije 117x63x36 mm; Cijena tijela sa kit objektivom 6.299kn; INFO: www.samsung.hr

hi-fimedia #88

PRIKAZ

Zamjenski objektivi za DSLR fotoaparate - 2. dio U

prošlom broju predstavili smo nekoliko objektiva s većim rasponom žarišne duljine koje nude specijalizirani proizvođači objektiva. Zoom objektivi izuzetno su praktični za svakodnevnu upotrebu, ali ukoliko želimo izvući najbolje rezultate u pojedinim situacijama, tu se objektivi sa fiksnom žarišnom duljinom pokazuju nezamjenjivim. Konstrukcija objektiva s fiksnom žarišnom duljinom omogućuje da se izbjegnu neki kompromisi koji moraju postojati zbog pokrivanja većeg raspona žarišne duljine. To se najviše vidi na svjetlosnoj jakosti objektiva koje je u pravilu bolje kod objektiva s

Osim već poznatih i kod nas dobro zastupljenih Sigma i Tamron objektiva, novost na našem tržištu je korejski proizvođač Samyang koji je u ovom prikazu zastupljen sa jednim standardnim objektivom žarišne duljine 35mm

Samyang 35mm 1:1.4 AS UMC

Sigma 30mm F1.4 EX DC / HSM

Model Konstrukcija Kut Raspon žarišne duljine Otvor blende (max / min) Minimalna udaljenost fokusa Navoj filtera Podržani navoji objektiva Dodatne oznake Dimenzije Masa Info CIJENA

hi-fimedia #88

Piše: Igor Jadan

fiksnom žarišnom duljinom. Veći maksimalan otvor blende omogućuje snimanje u slabije osvijetljenim uvjetima i lakše dobivanje efekta zamućene pozadine pri snimanju portreta, to jest, manju dubinsku oštrinu. Objektivi sa žarišnom duljinom od otprilike 50mm (ekvivalentno 35mm formatu), spadaju u tako zvane standardne objektive jer pokrivaju kut gledanja najsličniji ljudskom oku. Osim već poznatih i kod nas dobro zastupljenih Sigma i Tamron objektiva, novost na našem tržištu je korejski proizvođač Samyang koji je u ovom prikazu zastupljen sa jednim standardnim objektivom žarišne duljine 35mm

(52,5mm kod APS-C senzora sa 1,5x crop faktorom). Uz njega na našem tržištu može se nabaviti i Sigma 30mm objektiv slične cijene. Osim standardnih objektiva, odabrali smo i dva makro objektiva koji imaju veću žarišnu duljinu i nešto manji maksimalni otvor blende, ali zato omogućuju snimanje s manje udaljenosti od objekta. U ovoj kategoriji odabrali smo jedan Sigma objektiv žarišne duljine 50mm i Tamron 60mm. Svi proizvođači nude svoje objektive za različite proizvođače tijela, a ovisno o crop faktoru na tim fotoaparatima dobiva se točna žarišna duljina koja će biti u pojedinoj kombinaciji. Navedene vrijednosti na objektivu se odnose na full-frame senzore, te je potrebno korigirati njihovu vrijednost ovisno o veličini senzora ugrađenog u tijelo fotoaparata. Za APS-C senzore proizvođača Nikon, Pentax, Sigma i Sony žarišna duljina se množi sa 1,5x, kod Canon-a sa 1,6x, a kod 4/3 formata sa 2x.

Sigma MACRO 50mm F2.8 EX DG

Tamron SP AF60mm F/2.0 Di II LD [IF] Macro 1:1

Samyang 35mm 1:1.4 AS UMC

Sigma 30mm F1.4 EX DC / HSM

Sigma MACRO 50mm F2.8 EX DG

Tamron SP AF60mm F/2.0 Di II LD [IF] Macro 1:1 14 elemenata u 10 grupa

12 elemenata u 10 grupa

7 elemenata u 7 grupa

10 elemenata u 9 grupa

63,1° (42,5°za APS-C senzore)

45°

46,8°

26°

35mm (52,5mm)

30mm (45mm)

50 mm (75mm)

60 mm (90mm)

F1,4 / F22

F1,4 / F16

F2,8 / F45

F2,0 / F22

30 cm

40 cm

18,8 cm

23 cm

77 mm

62 mm

55 mm

4/3, Canon, Nikon, Pentax, Samsung NX, Sony

4/3, Canon, Nikon, Pentax, Sigma, Sony

Canon, Nikon, Pentax, Sigma, Sony

Canon, Nikon, Sony

AS, UMC

EX, ASP, HSM, DC

EX, DG

SP, Di II, LD, IF

113x88 mm

76,6x59 mm

71,4x66,5 mm

73x80 mm

660g

400g

320g

400g

www.svijet-medija.hr

www.prizma-foto.hr

www.bratulic.hr

3.999 kn

4.109 kn

3.130 kn

4.660 kn

www.hifimedia.hr

iTEHNO

Yamaha Restio iPod dock glazbeni sustav

Dolazak četverojezgrenih tableta NVIDIA s tegrA 3 procesorom osVAjA tržIšte tAbletA

Google Ice Cream Sandwich

NoVI ANDroID operAtIVNI sustAV zA pAmetNe mobItele www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

iTEHNO

Monitor Audio i-Deck

Sennheiser HD 4x9 Serija Sennheiser je predstavio novu 4x9 seriju slušalica, koja se sastoji od četiri modela (419, 429, 439, 449. Svi modeli u potpunosti prekrivaju uši i zatvorenog su tipa, tako da nude dobru izolaciju od buke u okolini. Prema Sennheiserovim promotivnim materijalima sve modele krasi dubok i snažan bas te su tehničkim karakteristikama dobro prilagođeni raznim mobilnim uređajima poput iPhonea, iPoda i ostalih pametnih telefona. Svi modeli serije imaju deklariranu impedanciju od 32 ohma, a frekvencijski raspon, ovisno o modelu, se kreće od 16 do 24000 Hz. Cijene se kreću u rasponu od 499 kuna pa do 819 kuna. INFO: www.bojezvuka.hr

Slovo "i” u nazivu nepogrešivo karakterizira namjenu nova dva uređaja iz Monitor Audia. Riječ je o dockovima namijenjenih za reprodukciju, prije svega, s iPoda i iPhonea. Oba modela imaju ugrađene dvije C-CAM bas-srednjotonske jedinice (ceramic-coated aluminium magnesium) i pripadajuće C-CAM visokotonce, i svaki par zvučnika tjera par pojačala koja rade u D klasi. i-Deck 100 koristi dvije C-CAM bas jedinice od 7,5 cm i svaku tjera pojačalo od 30 W, te dva visokotonca od 19 mm s dva pojačala od 15 W. Kod većeg i-Deck 200 C-CAM bas jedinice su promjera 10 cm, visokotonci od 25 mm, a pojačala su od 50, odnosno 25W. Oba i-Decka primaju direktno digitalni signal iz iPoda/iPhonea i signal se procesira kroz 28/56-bit dual-precision DA konvertere. Oba uređaja imaju ekvilizaciju prostorije, tehnologiju pod nazivom Automatic Position Correction (APC), koja pomoću unutarnjeg mikrofona određuju najbolje parametre zvuka prema obliku prostorije. Kućište je napravljeno od polimera "punjenog” mineralima jakih dampinških karakteristika, a unutarnji ustroj je izveden zakrivljenim površinama kako bi se smanjile unutarnje audio refleksije. Osim docka za iPod, preko jacka od 3,5 mm mogu se spojiti i drugi audio uređaji. Monitor Audio i-deck 100 i i-deck 200 dostupni su u Hrvatskoj u prosincu u trgovinama novog ekskluzivnog uvoznika za Monitor Audio, MasterMedia. INFO: Master Media, Tel. 01/382 1043, www.mastermedia.hr

Project Stream Box SE i DS

Stream Box SE još je jedan streamer i mrežni audio player, koji omogućava reprodukciju glazbenih formata do rezolucije 24/192 kHz, i to bežično, ili putem Ethernet protokola, a ugrađeni su i USB i i Bluetooth konektori. Korištenjem UPnP/ DLNA servera uređaj čita i reproducira formate MP3, WMA, AAC FLAC i LPCM do 24-bit/192kHz. Project Stream Box DS jedan je od nekoliko proizvoda posvećenih obilježavanju 20. rođendana ProJecta. Riječ je o medijskom playeru s WiFi i Ethernet podrškom. Kao i Stream Box SE, koristi UPnP/DLNA serevere te je u mogućnosti reproducirati formate MP3, WMA, AAC FLAC i LPCM. Izlazni konektori podrazumijevaju RCA analogne i digitalne, a moguće je uređaj spojiti putem USB-a na iPod, iPhone ili iPad. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

hi-fimedia #88

www.hifimedia.hr

Tascam iM2 mikrofon za iPhone

Yamaha MCR-332 i 232 Yamaha je predstavila svoje MCR-332 i MCR 232 mikrokomponente sustave iz svoje PianoCraft serije. Uređaji su prilagođeni zahtjevima današnjih korisnika te ih je vrlo lagano spojiti iPod/ iPhone uređaje i uređaje s USB kompatibilnošću. Središte sustava je CRX-332, sve u jedan komponenta, CD/Radio s integriranim pojačalom u D klasi od 20W pri 6 oma (koliko i iznosi impedancija zvučnika). Na vrhu komponente nalazi se mjesto za spajanje iPhone i iPod uređaja. Zvučnici u sustavu su klasični dvostazni bas/refleks sa basom promjera 12,5 cm i visokotoncem od 25 mm. INFO: www.bojezvuka.hr

Alpha Design Labs Cruise

Do sada su jedino kompaktni audio snimači nudili odličnu kvalitetu snimljenog zvuka u malome pakiranju, ali sada je to moguće postići i s iPhoneom. Tascam iM2 stereo mikrofon pretvara iPhone ili neki drugi iOS uređaj u kompententni audio snimač. Kondenzatorske mikrofone, koji se ugrađuju i u DR seriju Tascamovih snimača, moguće je namještati da zatvaraju kut veći i od 180 stupnjeva za što bolje pokrivanje, a ugrađeno mikrofonsko pretpojačalo i niskošumni analogno-digitalni pretvarač pružaju kvalitetan lišenog distorzija i pri 125dB. Kako iPhone ne bi izdala baterija kod dugih perioda snimanja, iM2 je opremljen USB priključkom putem kojeg ga je moguće puniti. Cijena mu je 79 US dolara. INFO: www.tascam.com

Cruise je pojačalo za slušalice tvrtke Alpha Design Labs, u vlasništvu Furutecha. Osnovna je namjena korištenje s računalima i prijenosnim izvorima zvuka. Napaja se ugrađenom baterijom koja se puni kad je uređaj putem USB-a priključen na računalo. U kućište od karbona i poliranog inoxa, u dimenzijama manjima od dlana, smješten je 24/96 D/A pretvarač, kontrola glasnoće, 3,5-milimetarski i USB ulaz te 3,5-milimetarski izlaz za slušalice. INFO: www.dacco.hr

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

iTEHNO

Google Ice Cream Sandwich NOVI ANDROID OPERATIVNI SUSTAV ZA PAMETNE MOBITELE piše: Ivan Dobranović

oogle je 18. 11. 2011. predstavio novi "desert" u Android liniji, nazvan Ice Cream Sandwich namijenjen pametnim mobitelima. Ice Cream Sandwich ili službenije Android 4.0 donosi značajke Android 3.0 "Honeycomba" pametnim telefonima. Do sada, sučelje Androida 2.3 "Gingerbread" namijenjenog mobilnim telefonima razlikovalo se od "tablet" verzije Androida (verzija 3.0 "Honeycomb"). Kako bi unificirao Android izgled na svim platformama Google je predstavio Ice Cream Sandwich ili službenije Android 4.0 koji vizualno odgovara "Honeycombu" te donosi mobilnim telefonima mogućnosti tablet verzije, a i neke nove od kojih ćemo najzanimljivije istaknuti u sljedećim redovima: ROBOTO font - Prva uočljiva razlika u odnosu na prethodne operativne sustave je Roboto font koji Ice Cream Sandwich koristi. Roboto je namijenjen ekranima visoke rezolucija te bi trebao pridonijeti svježem, modernom izgledu cjelokupnog sustava. Face Unlock - Ukoliko je nekome dosadilo otključavanje mobitela pinom ili povezivanjem točaka na ekranu, Google je predstavio otključavanje putem identifikacije lica. Ali bolje se držati preostala dva načina otključavanja jer i sam Google tvrdi da je ovo najnesigurniji od triju spomenutih. Naime, mobitel se može lako otključati ukoliko netko ima sliku vlasnika ili liči na njega. Android Beam - Uz pomoć NFC (Near-field communication) tehnologije moguće je na jednostavan način dijeliti aplikacije, slike, video materijal i druge podatke između dva mobilna telefona opremljena Android 4.0 operativnim sustavom. Unaprjeđenja web preglednika - Mobiteli opremljeni Ice Cream Sandwichem moći će jednostavno sinkronizirati omiljene Internet stranice između Chrome web preglednika na računa-

hi-fimedia #88

lu i Chrome-a na mobitelu. Također, omogućeno je prebacivanje Internet stranice putem tipke iz "desktop" verzije u "mobilnu" te obrnuto, a novodizajnirani web preglednik može imati do 16 tabova uključujući i novi "incognito" tab. Upravljanje prijenosom podataka Android 4.0 dolazi sa preinstaliranom aplikacijom za kontrolu aktivnosti mreže i prikaz ostvarenog prijenosa podataka. Mogu se postaviti različita upozorenja kada se dostigne određena količina iskorištenih MB, a u svrhu kontrole troškova. Novi korisničko sučelje - Izgled korisničkog sučelja preuzet je od "Honeycomb" verzije. Tako su i tipke implementirane unutar korisničkog sučelja što čini prave, fizičke tipke nepotrebnima. Unaprjeđenja kamere - Osim novog izgleda aplikacije kamere, Google je implementirao mnoštvo bitnijih mogućnosti. Uz različite načine slikanja kao na primjer panorame, implementirana je i opcija za editiranje slika kao npr. rotacija, izoštravanje, redukcija crvenih očiju. Ukupno je na raspolaganju 16 stilskih efekata i dodatnih 4 vezanih za osvjetljenje slika. Za ljubitelje snimanja tu je mogućnost snimanja "time-laps" snimki. Kontrola glasom - Android 4.0 omogućuje stvaranje e-maila, SMS-a te kontrolu nad drugim funkcija pomoću glasa. Pitanje je hoće li kontrola glasom biti razrađena kao kod Sirija u Appleovom IOS 5 operativnom sustavu. Stvaranje slike ekrana - Istovremenim pritiskom na tipku za smanjenje glasnoće i paljenje/ gašenje uređaja generira se slika trenutnog prikaza ekrana bez potrebe za instalacijom namjenske aplikacije.

Samsung Galaxy Nexus – prvi "Ice cream sandwich" mobitel Prvi mobitel opremljen Androidom 4.0 dolazi iz Samsunga. Samsung Galaxy Nexus krasi ogromni HD AMOLED ekran dijagonale 11,8cm rezolucije 1280x720 piksela. 1.2Ghz dvojezgreni procesor uz pomoć 1GB RAM memorije zaslužan je za performanse uređaja, a osim prednje kamere rezolucije 1.3 MP tu je i glavna kamera sa LED osvjetljenjem zaslužna za 5MP fotografije i 1080p video materijal. Uz 3,5 mm priključak za slušalice, Galaxy Nexus ima i USB 2.0 priključak, a bežično povezivanje s drugim uređajima vrši se putem Blutootha 3.0, Wi-Fi-a 802.11a/b/g/n i NFC modula. Osim već uobičajenog acelerometra, kompasa, žiroskopa i senzora blizine, Samsung je u Galaxy Nexus implementirao i barometar. Interni kapacitet uređaja je 16 ili 32GB, dok je kapacitet baterije 1750mAh.

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

iTEHNO

Više od iPod docka U

šumi iPod dockova ima tek nekolicina "stabala" lako pamtljivog, zanimljivog izgleda koji će svakome ostati u sjećanju duže vrijeme. Sigurno su dizajneri za većinu iPod dockova proveli dane i dane kako bi proizvod doveli do željenog izgleda, ali je mali broj vizualno unikatnih primjeraka kao što su na primjer B&W Zeppelin, Parrot Zikmu ili Jarre AeroSystem One, a od nedavno i Yamaha ISX 800 Restio. Zahvaljujući svojoj vizualnoj jednostavnosti Yamaha Restio je veoma upečatljiv. Zbog debljine od 9 cm djeluje dvodimenzionalno, kao kvadratni okvir s velikim, mrežastim passpartoutom koji uokviruje vrlo jednostavan, veoma čitljiv ekran. Uz glazbeni okvir dolazi postolje kroz koje se može provući sve kabele kako se ne bi narušila vizualna čistoća sustava. Isto kao što bi bilo podcjenjivački nazvati Leathermanov alat klještima, bilo bi podcjenjivački nazvati i Restio iPod dockom. Restio je glazbeni sustav, a puštanje glazbe s iPoda je jedna od mogućnosti. Osim iPod docka tu je i CD reproduktor, USB utor za glazbu s USB memorijskih uređaja, analogni audio ulaz i radio. Uređaj ima i funkciju naziva IntelliAlarm koji omogućuje buđenja bez svakodnevnog infarkta. Naime, buđenje s IntelliAlarm je za

Isto kao što bi bilo podcjenjivački nazvati leathermanov alat klještima, bilo bi podcjenjivački nazvati i restio ipod dockom. Restio je glazbeni sustav, a puštanje glazbe s iPoda je jedna od mogućnosti. osim ipod docka tu je i cD reproduktor, usb utor za glazbu s usb memorijskih uređaja, analogni audio ulaz i radio piše: Ivan Dobranović Restio cijeli proces s ciljem da buđenje bude što prirodnije. Prvo Restio pusti glazbu iz odabranog izvora, ali lišenu niskih i visokih tonova kako bi bila što nježnija za uho. Zatim postepeno podiže razinu tih tonova što dovodi do buđenja. Ako do prelaska iz sna u javu ne dođe, Restio će odustati i uključiti normalni alarm.

Svi priključci i kontrole, osim analognog audio ulaza, nalaze se s gornje strane uređaja. Uređajem se može kontrolirati i putem priloženog daljinskog upravljača s kojim je jednostavno prolaziti kroz mape iPoda, USB memorijskog uređaja ili CD-a, ukoliko se umetne CD s MP3 datotekama. Navigacija uređajem je jednostavna i intuitivna zahvaljujući logički smještenim tipkama na daljinskom koje su dobro označene i jasno grupirane. Snalaženje kroz MP3 CD s mnoštvom mapa je otežano jer je na ekranu moguće vidjeti samo broj mape i broj pjesme koja se reproducira dok informacije o nazivu mape ili pjesme nisu vidljive. Passpartout koji dolazi u ljubičastoj, crnoj, bijeloj i zelenoj boji skriva četiri zvučnika, visokotonce od 3 cm i srednjotonce od 10 cm, po dva za svaki kanal. Zvučnici mogu postići odgovarajuću glasnoću i u većim prostorijama, ali Restio ne uspijeva ispuniti taj prostor zvukom. Zvuk nije "veći" od Restia, to jest ne prelazi njegove fizičke dimenzije. Restio ponekad zna izgubiti kontrolu nad niskim tonovima koji se tada izdvoje od ostatka spektra te izgube definiciju. Situacija s niskim tonovima je bolja ukoliko se uređaj smjesti blizu zida, a kako bi se sasvim eliminirala moguće je putem daljinskog upravljača smanjiti razinu niskih tonova. Moguće je namjestiti i razine srednjih

DOLAZAK ČETVEROJEZGRENIH TABLETA NVIDIA se predstavljanjem Tegra 3 četverojezgrenog procesora potrudila da tableti, a i pametni telefoni s dvije jezgre postanu stvar prošlosti. Nvidia tvrdi da novi čip nudi PC performanse te da je četiri puta brži od prethodnika pri pregledavanju weba, a tri puta brži kod prikaza grafike zahvaljujući njegovom 12-jezgrenom GeForce GPU dijelu koji podržava 3D prikaz. Kod zahtjevnih operacija za proce-

hi-fimedia #88

sor, Tegra 3 je dva puta brža od Tegra 2 procesora, a sve to uz manju potrošnju energije zahvaljujući petoj jezgri koja se uključuje za određene zadatke dok glavne četiri jezgre ostanu ugašene. Zahvaljujući Tegra 3 procesoru proizvođači igara i aplikacija moći će u svoje proizvode vizualno unaprijediti što se vidi na usporednim primjerima Tegre 2 i 3 kod igara Shadowgun i RipTide. www.hifimedia.hr

TEST YAMAHA RESTIO

i visokih tonova, ali to nije potrebno jer ugodnom srednjotonskom području ništa ne nedostaje, dok nenametljivim i ugodnim visokima nedostaje jedino doza definiranosti. Možda po apsolutnim mjerilima nije najbolje zvučeći uređaj ovog tipa, ali to nije spriječilo da ostavi duboko pozitivan dojam. Zahvaljujući izgledu na Restio se ne može gledati kao na još jedan komad elektroničke opreme u prostoriji, već kao na dobar komad dizajnerskog namještaja koji svojim izgledom oplemenjuje prostor u kojem se nalazi. Osim dizajna, pohvalna svestranost po pitanju mogućih izvora glazbe pokazuje kako je Restio pravi "lifestyle" uređaj koji zaslužuje dio životnog prostora te je tu da ispunjava svakodnevnicu glazbom iz mnoštva izvora.

Podržani iPhone modeli: iPhone, iPhone 3G, iPhone3GS, iPhone4; podržani iPod modeli: iPod classic, iPod nano (2G - 6G), iPod touch; CD: Audio CD, MP3, WMA; USB: MP3, WMA; Radio: FM, DAB, DAB+; analogni audio ulaz: 3.5mm stereo; zvučničke jedinice: dva 3cm visokotonca mekane kupole, dva 10cm niskotonca; dimenzije (Š x V x D) - s postoljem: 410 x 997 x 295mm; masa: 12 kg; boje: ljubičasta, crna, bijela i zelena; cijena: 4390kn; INFO: www.bojezvuka.hr

Lenovo Pretpostavlja se da bi Lenovo do kraja godine mogao predstaviti svoju viziju 10,1-inčnog (25,7 cm) tableta s četverojezgrenim Tegra 3 Procesorom i Android 4.0 Ice Cream Sandwich operativnim sustavom. Osim Tegre 3 tablet bi trebao imati 2GB DDR3 RAM-a, što je za 1GB više od Asus Transformer Primea te bi mogao biti opremljen skenerom prsta koji se može koristiti i za navigaciju.

HTC Po glasinama HTC bi trebao predstaviti svoj četverojezgreni tablet, kodnog imena Quattro, u ožujku sljedeće godine. Osim 10,1-inčnog (25,7 cm) ekrana i Tegra 3 procesora, Quattro bi trebao biti opremljen s 1 GB RAM-a, Bluetoothom, Wi-Fijem, internom memorijom od 16 GB, 1.3 Mpix prednjom i 2 Mpix stražnjom kamerom s mogućnošću snimanja 720p videa, a za kvalitetu zvuka je zadužena Beats tehnologija. www.hifimedia.hr

Asus Eee Pad Transformer Prime Asus je predstavio novu generaciju Transformer tableta koji će biti dostupna od ovog mjeseca. Prime je prvi tablet s integriranim NVIDIA Tegra 3 četverojezgrenim procesorom te će njegova cijena u Americi biti 499 dolara za 32GB verziju, dok će 64 GB model doći 100 dolara više. Osim navedenog procesora, Primea odlikuje Super IPS+ ekran od 25,7 cm rezolucije 1280x800 piksela i s kutom gledanja od 178 stupnjeva koji je zaštićen iza Gorilla Glass stakla. Kapacitet RAM memorije je 1GB, a u uređaj je ugrađen GPS, žiroskop, i SonicMaster audio, koji je ASUS osmislio u suradnji s Bang&Olufsenom. Osim 1.2 Mpix kamere na licu uređaja, Prime kao glavnu kameru koristi CMOS pozadinski osvijetljen 8 Mpix senzor s autofokusom i otvorom blende F2.4 te s mogućnošću snimanja 1080p videa. Od priključaka tu je mini-HDMI izlaz i microSD utor, a kao operativni sustav koristiti će se Android 3.2, dok će nadogradnja na Android 4 (Ice Cream Sandwich) biti vjerojatno dostupna do kraja godine. Asus tvrdi da će baterija trajati do 12 sati pri korištenju, a da će uz pomoć docka ta vrijednost porasti za dodatnih 6h. Osim dodatnih 6h korištenja, dock nudi i tipkovnicu, površinu osjetljivu na dodir, USB 2.0 priključak i utor za SD kartice. Aluminijsko kućište Primea biti će dostupno u dvije boje, dok će njegova masa biti 586 grama. hi-fimedia #88

AUDIO VIDEO INSTALACIJE TEST

Sonos predstavio aplikaciju za Android tablete i pokrenuo SonosLabs

AudioLux - spoj svjetla i zvuka "Made in Croatia" Već smo prije izvijestili o pojavi hrvatske tvrtke AudioLux, tvrtke čija filozofija počiva na ideji da je današnji život nezamisliv je bez glazbe i svjetlosti. AudioLux daje odgovor kako svjetlo i glazbu objediniti u jednu cjelinu. Važo je reći da su AudioLux proizvodi osmišljeni, dizajnirani i proizvedeni u Hrvatskoj. Naziv AudioLux inspiriran je pojmom gibanja čestica što je zajednički nazivnik zvuka i svjetlosti. AudioLux proizvodi upravo teže da vibraciju glazbe spoje sa gibanjem svjetlosnog toka i stvore ambijentalnu sliku u obliku zvuka i svjetlosti. Proizvodi AudioLuxa ističu se elegantnim osobinama i velikom disperzijom zvuka i svjetlosti. Proizvodnja se zasniva na ručnom radu tako da su maksimalno prilagodljivi klijentima u odabiru boja i vrsti dekora ovisno o njihovim željama i potrebama. Upotrebom LED tehnologije proizvodi su ekološki prihvatljivi po pitanju potrošnje električne energije, a i trajniji su i pouzdaniji. Zasad su u ponudi tri proizvoda. Starlight (1.560 kuna) je dizajnerska

hi-fimedia #88

zidna lampa s ugrađenim LED svjetlom jačine 3W te zvučnikom od 90W. Promjer membrane je 100 mm, osjetljivost 90dB, a frekvencijski raspon od 130 do 20.000 Hz. Starlight je težak 1,9 kg, a dimenzije su mu 180x185x160. Sunrise (1.870 kuna) dijeli iste specifikacije, no visina ove lampe je 400 mm, pa i isti zvučnik zbog većeg volumena ide nešto dublje, do 90 Hz. Sirius (2.670) u elegantnom dizajnu čine zapravo dvije Sunrise lampe, pa su u njega ugrađene dva LED svjetla i 2 zvučnika s membranom od 100 mm. U nekoliko fotografija ilustriramo primjenu AudioLux proizvoda u praksi, konkretno u središtu Zagreba, u klasično uređenom stanu čija estetika ne dopušta masu žica i upadljivih stereo sustava i uređaja. Rasvjetna tijela koji su ujedno zvučnici (u ovom slučaju je instaliran model Starlight), ili obrnuto izvanredno diskretno su se u ovom slučaju uklopili u dati interijer. INFO: Audiolux, Tel. 01/ 232 5130, www.audiolux.com.hr

Novi Sonos softver u verziji 3.6 donosi Sonos kontroler za Android aplikacije koje se koriste na Android tabletima. Prethodne verzije su podržavale samo Android pametne telefone, a sada radi sa svim Android tabletima koje pokreće OS 2.2 ili više. Ova verzija sistemskog softvera je besplatna i dostupna je svim korisnicima Sonos sustava za download preko vaše WiFi mreže. Android aplikacija sada također ima alarm, poboljšano je upravljanje glazbenom bibliotekom i integracija s socijalnom mrežom Twitter. Spotify sučelje je osvježenog izgleda s mogućnošću pristupa mapi pristigle pošte s pregledom novih izdanja i top pjesama. Sa SonosLabs sučeljem dobivate mogućnost pregleda nove glazbe u beta fazi prije nego što ona bude službeno objavljena na Sonosu. Predstavljen je i Sonos Music API koji pojednostavljuje integraciju Sonosa s drugim razvojnim programerima usluge striminga što će ubuduće omogućiti korisnicima veći izbor pristupa glazbenim servisima. INFO: www.sonos.com

www.hifimedia.hr

THE BLACK KEYS KUDA IDE SUVREMENA POP GLAZBA? The Beach Boys Amy Winehouse Tom Waits Razgovor: Michel Camilo

The Black keys

Sav taj

blues piše: Tihomir Ivka

Oni su jedan od najzanimljivijih američkih bendova. Utemeljeni na bluesu, stvaraju i snimaju brzo u studijima na tehnološkom minimumu i ne daju se iz malog Akrona u veliki grad. Prodat će pjesmu za reklamu, ali luksuz da glazbu stvaraju kako se njima prohtije nikada. Kažu de je za rockera ponekad važnije čitati knjige nego vježbati sviračku virtuoznost

ad je John Gillis - dečko iz detroitske katoličke obitelji s desetoro djece predodređen da postane svećenik i kasniji obrtnik za prepravljanje starog namještaja - shvatio da je njegova ljubav prema bluesu ipak jača od bilo kojeg ovozemaljskog posla, više se ništa nije događalo slučajno. Na putu glazbe, zaključivši da klasičnih blues kvarteta i kvinteta ima kao salate, vrlo je mlad oženio lokalnu pipničarku, uzeo njezino prezime, obučio je da lupa elementarne ritmove na bubnjevima, obukao ih u crveno-bijele kombinacije, i umjesto uobičajenog Gibsona ili Fendera, uzeo u ruke nekakvu staru plastificiranu talijansku gitaru…Dečko je Jack White, a bend The White Stripes koji će se od kraja 90-ih pokazati kao jedna od najboljih stvari koja se desila svjetskom rock’n’rollu. Istina je, Whiteova glazbena genijalnost ostala bi možda dobro čuvana tajna lokalne detroitske scene da White nije bio podjednako genijalan u svojim PR idejama. Dobro osmišljena marketinška priča, unikatnost u pojavi i dvosmislenost (tabloidi su se dugo bavili pričom jesu li Jack i Meg brat i sestra, muž i

hi-fimedia #88

žena ili sve to zajedno), osigurala im je ogromnu medijsku pozornost i prije negoli je većina čula ijednu njihovu pjesmu. Junake ove priče The Black Keys bi se dalo nazvati muškom kopijom White Stripesa prije svega zbog činjenica da su i oni duo koji na pozornici koristi samo bubanj i gitaru, i da je blues korijen njihovog zvuka. No The Black Keys, koje se danas često kiti epitetom najvećeg "malog" benda u Americi, nisu do svjetala velikih pozornica došli ni brzo, ni po osmišljenom marketinškom planu kao White Stripes, već prilično slučajno. Doduše, sa sličnim krajnjim rezultatom, pokazalo se da kvaliteta ipak izroni na površinu kad-tad. Naime, po ničemu posebni Dan Auerbach i Patrick Carney iz američke prijestolnice autoguma Akrona, znali su se od srednje škole, ponešto svirali, Carney je od mladih dana imao afinitet prema starim uređajima, posebno 4-kanalnim magnetofonima. Carney je imao i bubnjeve koje nije znao svirati, ali je počeo učiti na Auerbachov nagovor. Kad je Carney u svom podrumu uredio primitivni studio, pozvao je bend da probaju nešto snimiti. Igrom

slučaja, pojavio se samo Dan. Ne zbog recepta tada već proslavljenih White Stripesa, nego radi objektivnih okolnosti, sami su taj dan snimili demo od šest pjesama i dobili prvi diskografski ugovor. Gotovo desetljeće kasnije, na velikoj etiketi (žanrovski vrlo otvoreni Nonesuch pod kapom Warnera), The Black Keys su i dalje odani svojoj lo-fi filozofiji garažnog bluesa, ali je njihov napredak i proširivanje glazbenih horizonata bez pomodnih kompromisa vidljiv iz uratka u uradak. "Dan je odrastao uz blues, a ja uz klasični rock 70-ih godina. Ali

smo obojica vezani za sampleove Wu-Tang Clana i refrene starog Stax soula", objašanjava Patrick Carney neobičan raspon utjecaja na njihovu glazbu. Istini za volju, neki od spomenutih utjecaja, posebno onaj hiphopa Wu-Tanga teško je razaznati i danas kad su manje ortodoksni, odnosno mnogo više žanrovski otvoreniji. Prvijenac "The Big Come Up" iz 2002. je bio prilično pravocrtni garažni blues, ali s dovoljno potencijala da privuče zanimanje vrlo propulzivne blues diskografske kuće Fat Possum. Čulo www.hifimedia.hr

Izabrana diskografija:

Thickfreakness (Fat Possum), 2003.

Rubber Factory (Fat Possum), 2004.

Brothers (Nonesuch), 2010.

El Camino (Nonesuch), 2011.

se da je bend još uvijek sputan na neki način i da gradi samopouzdanje, što će se promijeniti već na "Thickfreakness" godinu kasnije, albumu punom prljavog zvuka s više dinamike u konstrukciji i izvedbi pjesama. Bend duboko ukopan u prošlosti, počeo je graditi most prema modernijoj indie glazbi, blues je bio temelj, ali dan je "pustio" ruku, rifovi su sad bili slobodniji, distorziraniji, nekonvencionalniji, baš kao u slučaju baratanja gitarom Jacka Whitea. Osim što je pustio ruku, još je možda važnije za uspjeh Black www.hifimedia.hr

Keysa bilo to što je Auerbach pustio glas. Ne u smislu tonalne impresije, tu su stvari genetski postavljene kako jesu, u okviru prosjeka, nego u pogledu emocija. Naime, ima u tom glasu, čak i kad Auerbach napinje glasnice do kraja, neke teške melankolije, da ne kažemo duboke tuge koja uvlači slušatelja duboko u glazbu koja u sebi također često nosi tmastu sjetu. Uglavnom, sve u skladu s vokacijom žanra na kojem su The Black Keys utemeljeni. Veseli blues jednostavno nije blues. I dok je Jack White kao po priručni-

ku iz marketinga osigurao svom bendu pozornost i diktirati uvjete od samog početka, dvojac iz Akrona, koji su vrijeme početaka bavljenja glazbom, prema vlastitim riječima "zarađivali 5 dolara na sat", a izgledalo je da će tako i duže ostati, nisu imali taj luksuz. Stoga se nisu dvoumili oko toga dozvoliti li komercijalizaciju već snimljenih pjesama putem reklama ili ne. Odbili su samo prvu ponudu, neke britanske tvrtke koja proizvodi majonezu, i to na nagovor managera koji je smatrao da bi od fanova to moglo biti proglašeno "rasprodajom" i da

bi im moglo zapečatiti karijeru i prije negoli je počela. "Cifra je za nas bila ogromna, otprilike kao godišnja plaća svih naših roditelja u to doba. Vozili smo se u raspadnutom kombiju, spavali u skromnim stanovima. Imali smo 23 godine i bili smo u strahu da ćemo učiniti krivi potez, pa smo ponudu odbili" – prisjeća se Carney. No kada je Nissan – kao firma s poviješću reklama u kojoj svira glazba "ozbiljnih" bendova ponudio novac za pjesmu "Set You Free", prodali su prava. Kažu kako im je to više pomoglo da dođu do hi-fimedia #88

The Black keys šire publike nego bilo što drugo. Do danas su mnoge odbili, ali uključujući, filmove, serije, igrice i reklame, prava na svoje pjesme su prodali u tridesetak navrata. Nije teško na internetu pronaći mišljenja dijela (bivših) obožavatelja koji ovu praksu vide kao nepotrebno prostituiranje. "Ono što ti ljudi ne vide da smo, recimo album Brothers snimali u trošnoj kući usred ničega u Alabami, s pet mikrofona, jednim pojačalom i bubnjevima. Potrošili smo malo novca, i mislimo da je to iskren pristup stvaranju glazbe. Ali, kad je jednom glazba vani, kad se prodaju ploče, i kad se prodaje ta glazba tako da ljudi rade što hoće s njom, nekako je teško i besmisleno odupirati se određenim mogućnostima" – branio se nedavno Carney, iako možda nije trebao. Činjenica jest da njihov osobni izbor što da rade sa svojom glazbom nije naudio njezinoj esenciji. Ovakve vrste bendova počnu se brzo vrtjeti u krug i često čine dvije vrste pogrešaka koje ih bace na smetlište rock prošlosti. Ili ne žele ili su nedovoljno talentirani da izađu iz žanrovske kutijice, ili u drugom slučaju očajnički žele do nove publike kompromisima, beskrajnim studijskim sessionima, peglanjem zvuka, ciljanim autorskim pomodarstvom. The Black Keys su se razvijali sporo, ali sigurno iz albuma u album, pomalo dodavali instrumente, postajali bliži staroj soul glazbi, više groovie, ali uvijek ostajali vjerni fundamentalnim postav-

hi-fimedia #88

kama s početka karijere. Dakle, snimati albume brzo, na bazičnoj opremi, u nerazvikanim studijima…, i ne seliti se u veliki grad nego ostati u "bazi". Auerbach često ponavlja kako je jednostavnost važan element njihove glazbe i kako se ponavljanjem

te jednostavnosti postiže hipnotički efekt. "Preferiramo biti ograničeni. Kad radimo na pjesmi, završimo je u nekoliko sati i kad je jednom snimimo više joj se ne vraćamo. Isto je i s tehnikom. Znam toliko glazbenika koji znaju sve o glazbi i postaju pravi virtuozi, ali to ne znači puno.

U jednom trenutku je za rock autora pametnije odložiti gitaru i početi čitati knjige, kako bi se za glazbu inspirirao s nečim izvan glazbe. Meni to pomaže, ja više ni ne vježbam sviranje gitare" – otkriva svoju filozofiju Dan Auerbach koji slovi kao jedan od najzanimljivijih rock autora današnjice. "Na kraju dana, moraš živjeti sa sobom. Pokušavam li samo zaraditi novac ili radim glazbu s kojom sam sretan i na koju sam ponosan? Pat i ja smo u ovoj drugoj skupini, sve smo napravili na svoj način i stvarno sam ponosan na to." Uz takav iskreni pristup s elementima intuitivnosti, spomenuto širenje utjecaja prodajom pjesama u reklamne svrhe moglo bi se tumačiti prije kao rock misionarstvo i prosvjetiteljstvo negoli kao smrtni grijeh. Filozofija minimalizma svakako utječe i na frekvenciju izdavanja novih albuma. The Black Keys su, uključujući upravo izašli "El Camino", u 11 godina objavili sedam albuma, dva EP-a, a Dan Auerbach je stigao prije dvije godine izdati i odlični solo album "Keep It Hid". U diskografiju treba ubrojiti i Blackroc, projekt u kojem su The Black Keys snimili 11 pjesama za 11 dana sa zvijezdama hiphop scene, uključujući Mos Defa, Q-Tip-a, Raekwona i Ludacrisa. U tom redovitom diskografskom javljanju nijedno se djelo ne može proglasiti promašajem, iako postoji određeni konsenzus da je Magic Potion iz 2006., kao prvo izdanje za veliku diskografsku kuću određena točka stagnacije. "Pravovjerni" fanovi će možda naći da je "Attack & Release" prenagli zaokret ka bogatijoj instrumentalizaciji i modernijoj produkciji koju potpisuje sveprisutni Danger Mouse. No sve je to logičan razvoj jednog dosljednog, ozbiljnog, autorski potentnog dua koji je svoj vrhunac dosegao na prošlogodišnjem "Brothers" albumu; najrazigranijem, žanrovski najšarenijem i najhitoidnijem do sada, a i dalje teksturiran bluesom i garažnom sirovošću. I te se stvari kod dvojca iz Ohioa neće mijenjati ma što oni sami rekli; za friško izašli "El Camino" kažu kako je inspiriran s The Clash, The Cramps, starim rockabilly i garažnim pločama. Prema preslušanom, to se čuje otprilike kao spomenuti utjecaj Wu-Tanga na starim pločama. Sve je to blues, na The Black Keys način. www.hifimedia.hr

kuda ide suvremena pop glazBa?

Život u prošlosti… ili kako je glazba zapela u evolucijskom glibu piše: Denis Leskovar

The Fleet Foxes

"Ž

ivimo u svijetu popularne glazbe koja sve više korača unatrag i koja je naprosto poludjela za vlastitim uspomenama. Bendovi se reformiraju i odlaze na povratničke turneje, snimaju se tribute-albumi i objavljuju box-setovi, održavaju obljetnički festivali, a na pozornici se u cijelosti izvode klasični albumi. Svaka sljedeća godina bolja je od one prethodne – ali za glazbu iz prošlosti. Je li moguće da najveću opasnost za budućnost današnje glazbene kulture predstavlja ... njena vlastita prošlost?" Tim apokaliptičnim riječima britanski novinar i analitičar popularne kulture Simon Raynolds započinje svoju jednako apokaliptičnu knjigu znakovito naslovljenu Retromania – Pop Culture’s Addiction To Its Own Past. Objavljena prije nekoliko mjeseci u Velikoj Britaniji, osnovna teza ove briljantne, elegantno napisane studije već je izazvala mnogo polemike u tamošnjim medijima, iako njen smisao zapravo ne donosi ništa nova. Naime, i danas se snima dobra glazba, a kvalitetni singlovi, pa i albumi još uvijek nisu nikakva rijetkost (iako albumska forma kao zao-

hi-fimedia #88

kružena cjelina polako ali sigurno gube svoj prvobitni smisao). No iskustvo slušanja suvremenog popa ili rocka doista ostavlja dojam jednak onome kada gledate History Channel. Proteklih desetak godina glazbi su donijele nova tehnološka čuda, ali niti jedan novi i značajan pravac, provokativnu uličnu subkulturu ili žanr. Drugim riječima, niti jedan ključni trend po kojemu ćemo ga pamtiti. Upravo suprot-

no: kao da su baš svi odlučili odjenuti neki kostim iz bolje prošlosti rock and rolla i zaigrati ulogu koju su odavno zaključili klasični izvođači, radilo se o Beatlesima ili Stonesima, Zeppelinima i Queen, Pistolsima ili The Clash, Eurythmicsima ili Depeche Mode. Svaki novi bend, pa čak i onaj koji u svojim redovima ima uistinu vrsne autore, kao da je dizajniran u skladu s nekim od svojih povijesnih uzora, ili su rezul-

tat čitavog kolaža doslovnih utjecaja. U ranoj fazi karijere Jack White je, primjerice, tvrdio kako "ne vjeruje nikome tko ne voli Led Zeppeline", ugrađujući u svoju estetiku elemente Zep-bluesa i garažnog punk-rocka na gotovo doslovan, iako iznimno uzbudljiv način. Dupkom puna zagrebačka Tvornica kulture u studenom 2011. mogla je svjedočiti kako klinci iz Fleet Foxesa – jednog od najcjenjenijih i komercijalno najuspješnijih indie-rock bendova današnjice – gotovo fotokopirnom preciznošću rekreiraju ugođaj i (još važnije) zvuk kalifornijskog kantautorskog rocka na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete: svatko od starijih slušatelja gotovo da se mogao zabavljati detektirajući koja od izvedenih pjesama više duguje harmonijskoj strukturi Beach Boysa, a koja vokalnom višeglasju grupi Crosby Stills & Nash (sa ili bez Younga) ili pak kantautorskom senzibilitetu Jamesa Taylora iz razdoblja albuma Sweet Baby James...a to su samo neki od primjera. Prerano preminula Amy Winehouse bila je sjajna pjevačica, vjerojatno najbolja u svojoj generaciji, no ono što je u stilskom smislu definiralo veliku divu bila je strastvena fiksacija Motown soulom šezdesetih, te neprežaljenom Dusty www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

Springfield. Slično vrijedi i za Duffy, kao i sve ostale iz vala recentne britanske neo-soul renesanse. Koliko su osamdesete u modi, nepotrebno je naglašavati: La Roux podsjećaju na kakav zaostali (i manje daroviti) relikt electro-popa iz 1982., a isti ili sličan zaključak nameće se i slušajući Cut Copy, Marina & The Diamonds i Ladyhawk. S druge strane, bendovi poput Interpol, Editors ili White Lies ne pokušavaju sakriti fascinaciju post-punkom dizajnom mančesterskih šampiona ledene mrzovolje, Joy Divisiona... Nabrajati ostale primjere značilo bi nabrajati unedogled. Kamo je nestala inovacija, nekad osnovni pokretač pop-scene? Prepustili smo to ljudima iz povijesti, mi ćemo samo preslikati njihove napore – kao da je to smisao onoga čemu svjedočimo još od kraja devedesetih naovamo. U sustavu ukupnog zamašnjaka koji pokreće popularnu kulturu nostalgija – iz koje se hrani svaka retro pomama - uvijek je činila jednu od njenih nezaobilaznih kotačića, ali u nekim boljim vremenima ona je imala sporednu ulogu i nikada nije bila dominantna: novo je uvijek imalo prednost pred starim. Dinamika razvoja popularne kulture u tim je vremenima davala zapanjujuće rezultate, uobličene u velikim progresivnim žanrovskim valovima, kako to naglašava Reynolds. Šezdesete su dale beateksploziju i psihodeliju, folk-rock i www.hifimedia.hr

Umjesto da se nastavi kretati prema naprijed, glazba je u dvijetisućitima počela ovisiti o vlastitoj prošlosti koja joj je preostala kao jedino pogonsko gorivo. Rock je zaboravio na svoju budućnost soul, Dylana, Beatlese i Stonese, i još stotinu drugih unikata; sedamdesetih smo dobili metal i glam, disco i punk, reggae i zametke dubprodukcije. Osamdesete su donijele rap i pop synthetiku, house i madchester, a devedesetih smo svjedočili sjevernoameričkoj rock eksploziji, alternativnom rocku, trip-hopu i poplavi rave-subkulture...A onda su stigle dvijetisućite, ili nulte, koje osim pojedinačnih bljeskova zapravo nisu donijele ništa...osim spoznaje da je glazba zapela u evolucijskom glibu. Umjesto da se nastavi kretati prema naprijed, počela je ovisiti o vlastitoj prošlosti koja joj je preostala kao jedino pogonsko gorivo. Rock je zaboravio na svoju budućnost. Proteklih mjeseci tržište su preplavila reizdanja klasičnih albuma i box-setova izvođača najrazličiti-

jih profila; jedino zajedničko im je činjenica da pripadaju dalekoj prošlosti. Deluxe izdanja klasika The Dark Side Of The Moon i Wish You Were Here novi su pokušaji iskorištavanja kontinuirane potražnje za Pink Floydima (čemu valja dodati srazmjerno recentnu rekonstrukciju albuma The Dark Side s potpisom Flaming Lipsa). Sličan tretman doživio je i album Some Girls (1978) iz kataloga Stonesa i Paul Simonov Graceland, a popis nastavljaju remasterirani Kinksi, opus Doorsa pospremljen u mini kutiju, uskrsnuće izgubljenog klasika Beach Boysa SMiLE, reizdanje rock opere Whoovaca (Quadrophenia), prošireni Nirvanin Nevermind, i – eto glavnog komercijalnog aduta - tisuću deluxe verzija albuma Achtung Baby iz vremena kad su U2 bili kritičarski relevantan, a ne samo megapopularan rock bend. Posebno zabrinjava praksa u kojoj glazbena sve više ignorira dosadašnje nepisano pravilo prema kojemu se reizdanja pojavljuju najmanje dvadeset godina nakon izlaska originalnog albuma. Razmak se dramatično smanjio, pa su pipci reizdavačke mašinerije koja melje sve pred sobom u očajničkom nastojanju da spasi vlastitu pohlepnu glavu, već dotaknuli kraja devedesetih. Dokaz? Na tržište se ponovo šalju čak i "najdosadniji albumi iz samostalne Morrisseyeve karijere!" (Raynolds). Naravno, šalju se zato jer su na sceni stvorene okolnosti u kojima čak i za njima postoji potražnja i interes. Albume u njihovu fizičkom obliku kupuju još samo konzumenti od trideset-plus i stariji; za mlađe oni će uskoro predstavljati tek muzejski artefakt prošlih vremena.

Odgovor na pitanje zašto je popularna glazba zastala u razvoju nije lako definirati. Jedan njegov dio svakako valja tražiti u sveopćoj digitalizaciji, u brzini protoka informacija i njihovoj (pre)lakoj dostupnosti koja ohrabruje površan, cut-andpaste pristup vlastitom autorstvu. Novinar utjecajnog online magazina Pitchfork, Eric Harvey, zapazio je da su dvijetisućite "prvo desetljeće koje će povijest pamtiti više po glazbenoj tehnologiji nego samoj glazbi." Napster, Soulseek, Limewire, iPod, Youtube, Last.fm, MySpace, Spotify, iTunes... ovi superbrandovi zamijenili su superbandove i izvođače kao što su Beatles, Stones, The Who, Dylan, Zeppelin, Bowie, Sex Pistols, Nirvana... Što je tehnološki naprednija i progresivnija, suvremena glazba više je okrenuta motivima iz daleke prošlosti, i u tome leži njen najtragičniji paradoks. Naravno, vrhunska pop glazba i dalje se snima, ali ona je (pogotovo u svom mainstream dijelu), sve više lišena stava karaktera: Coldplay, Snow Patrol, Liam ili Noel, teško je odgonetnuti koji je stanovnik britanskog Top 40 bezličniji u svojoj arogantnoj pozi. Nadalje, ona je i žanrovski rascjepkana, neinventivna i potpuno nezainteresirana za vlastitu budućnost. Koga to ne smeta, može se mirne duše prepustiti onome što – u svojoj temeljnoj razini – i jest njen smisao: čistom, neopterećenom užitku. Oni ostali nemaju mnogo razloga za optimizam. Naravno, ako se uskoro stvari ne počnu radikalno mijenjati.

hi-fimedia #88

ROCK PIŠU: Davor Hrvoj

(DH)

Tihomir Ivka

(TI)

Denis Leskovar

(DL)

Vera Lončar

(VL)

Kate Bush 50 Words For Snow Fish People/Dallas records

Dobra je vijest da je Kate Bush ostala na glazbenom kursu zacrtanom na izvrsnom posljednjem novom materijalu Aerial prije šest godina, i na ovogodišnjoj fascinantnoj reviziji vlastitih pjesama s albuma The Sensual World i Red Shoes pod nazivom Director’s Cut. 50 Words for Snow je neka vrsta konceptualnog djela kojim dominira glas smireni i ugodni glas gospođe u ranim pedesetim godinama, s klavirom u prvom planu i prigušenom ritam sekcijom s nepogrešivo jazzističkim prizvukom. Loša je vijest što je poimanje konceptualnog albuma dotjerala do granice pretjerane ambicioznosti ili, bolje rečeno, ušla u zonu koju prosječni pop konzument teško može razumjeti, a i najzahtjevniji bi mogli imati problema s načinom na koji je svoje (pre)zrele glazbene misli Bush pretočila u pjesme. Problem je dužina pjesama, samo prve tri traju nevjerojatnih 34 minute, ali i odsutnost dinamike. U krajnjem minimalizmu s klavirom koji prati izvanredan glas kroz duge minute, strofe će ostati nepamtljive, monotone, rastegnute za svakog tko smatra da se u modernoj glazbi sve može i (treba) reći u 3 i pol minute. Posebno ako su pjesme bez dinamičkih i melodijskih obrata kao što je to ovdje slučaj. Uglavnom, Kate Bush je ponudila više atmosfere, a mnogo manje istinski intrigantne glazbe. No, onog tko preživi prve 34 minute čeka lijepa nagrada.

hi-fimedia #88

"Wild Man" je izuzetna, za britansku umjetnicu uobičajeno iščašena jazz/pop pjesma jasne strukture i pravca, puna snažnih emocija. Traje "samo" sedam minuta kojih i za razliku od prvih beskrajnih 34 prođu u hipu. I naredna "Snowed in at Wheeler Street" strukturirana kao pjesma iz mjuzikla u kojem komuniciraju Bush i Elton John pruža mnogo emocija, uzvišene atmosfere i eksperimenta,a ipak se zadržava u okvirima pop glazbe. Slično je i u vrlo neobičnoj, narativnoj naslovnoj pjesmi gdje Kate Bush zaziva izmišljenog profesora Josepha Yupika (aluzija na sibirske urođenike) da nabroji 50 riječi za snijeg, što on kroz gostujući glas glumca Stephena Frya i čini. Ovo je zimski album, koncept je da se kroz zimsko, ledeno, snježno okruženje ispričaju teško dokučive metaforičke priče o izgubljenim ljubavima, životima, prirodi. Nema sumnje, 50 Words for Snow je svakako najneobičnije, najizazovnije i najambicioznije djelo u diskografiji Kate Bush. No to ne znači automatski da je i najbolje.

Sveti gral rock glazbe je napokon "otkriven" The Beach Boys SMiLE Capitol/Dallas

Noel Gallagher’s High Flying Birds Noel Gallagher’s High Flying Birds Sour Mash

Kad je najvećem otočkom bendu s kraja stoljeća došao kraj zbog nepremostivih razlika u karakteru braće Gallagher, već je prošlo skoro puno desetljeće kako su u glazbenom smislu bili nevažna pojava; narodni rock bend koji je punio stadione uglavnom na osnovu prva dva genijalna albuma i na osnovu punjenja žutih stranica novina ispadima, tučama, pijanstvima i adolescentskim, primitivnim verbalnim razračunavanjem sa svima na potezu od

"Nije to trebao biti album koji sliči bilo čemu što su The Beach Boys prije snimili. To je bilo važno. Svaki album Beatlesa je zvučao drugačije. Ja sam to tada vidio kao utrku, produkcijsku utrku. Htio sam stvoriti teenagersku simfoniju Bogu. Glazba je bilo vrlo ozbiljna. Stihovi su bili vrlo bitni. Zvukove koje smo sastavljali zajedno bili su tako drugačiji…Stvari su se odvijale brzo; skladanje snimanje, svijet u mojoj glavi, svijet oko moje kuće. Sve je bilo poput uragana…I onda kad smo pomislili da smo pri kraju, sve se počelo raspadati. Uvijek smo radili tako da su svi slijedili moje vizije, ali osjećao sam otpor i onda

se u mojoj glavi počela odvijat drama zbog izazova utrke s Beatlesima, pritiska iz diskografske kuće i u jednom trenutku više nisam mogao nastaviti. SMiLE me ubijao. da smo nastavili vjerojatno bi ubili i The Beach Boyse. Pa smo prekinuli, negdje u proljeće 1967. rekao sam svima da nećemo završiti SMiLE. Snimke su završile u bunkeru." Ovako je, skraćeno u pratećoj knjižici izdanja najmisterioznijeg i najslavnijeg neobjavljenog albuma u povijesti rocka jedne od najpopularnijih, pa jedne od najinventivnijih grupa šezdesetih godina, njihov vođa krhke psihe objasnio iz kojih je pobuda SMiLE nastajao i zašto smo 45 godina morali čekati na njegovo objavljivanje. Priča o natjecanju s Beatlesima je važna i izvan njihovog međusobnog odnosa; Brian Wilson je uvijek tvrdio da ga je za jedno od najvećih dosega rock glazbe uopće, njegov izvanvremenski i vizionarski album potpisan imenom Beach Boysa Pet Sounds iz 1966. godine direktno inspirirao, bolje rečeno pogodio poput munje, godinu prije izašli Rubber Soul Beatlesa. Pet Sounds je pak strašno utje-

www.hifimedia.hr

cao na Beatlese i pod njegovim su dojmom krenuli stvarati Sgt. Pepper’s Lonely Heart Club Band. Kad su ga zgotovili, Paul McCartney je Wilsonu u Los Angelesu u proljeće 1967. pustio jednu od najljepših pjesama s albuma, "A Day In Life". Pojednostavljenu Wilsonovu verziju oko odbacivanja projekta znamo, no zapisi govore da je pjesmom bio toliko dirnut da ga je u proklamiranom "natjecanju" dvaju bendova možda i uplašila. Bio je mentalno načet i ne bi bilo čudno da je SMiLE projekt odbacio jer je pomislio kako je inferioran novim pjesmama Beatlesa. Treba u tom kontekstu spomenuti i činjenicu da je u to doba Brian Wilson ostajao u studiju dok je ostatak benda bio na turneji i kad bi se vratili samo im je dao da nasnime vokale. Već im je PetSounds bio čudan što je razumljivo s obzirom da je zaokret od ljetnog popa u "California Girls" i sličnim poskočicama, bio radi-

www.hifimedia.hr

kalan. Kad su čuli snimke za SMiLE koje nisu razumjeli, otvoreno su se pobunili, posebno Brianov rođak Mike Love. Dok su oni bili na turneji, Wilson se zbližio s mladim, vrlo educiranim producentom i autorom Vanom Dykeom Parksom i zaljubio u njegove stihove pisane pod utjecajem amfetamina na kojima je i sam bio. Love se u jednom trenutku otvoreno posvađao s pridošlicom i tražio od njega da mu "prevede" značenje nekih od stihova koje je napisao. Animozitet je bio takav da je Dyke Parks radije otišao nego snosio krivicu za izgledni raspad benda. Pred snimanje SMiLE-a, Wilson je spiskao u to doba nevjerojatnih 50 tisuća dolara i šest mjeseci snimanja na samo jednu pjesmu. U diskografskoj kući Capitol su čupali kosu od očaja i sigurno bi The Beach Boys dobili nogu da ta pjesma, (o "Good Vibrations" je riječ), nije zasjela na prvo mjesto američke top liste i posta-

la jednim od najvećih hitova šezdeseti godina. Nakon toga morali su podržati Wilsonove vizije, ali kad su na kraju čuli ostatak pjesama dobili su slom živaca zbog njihove krajnje nekomercijalnosti. I tu treba tražiti razloge ovako dugog čekanja ovog bunkeriranog remekdjela. No prilika da se baš sada objave originalne snimke (godinama su u raznim verzijama na raznim albumima izlazile razne verzije pjesama s tih sessiona, a i sam je Wilson ponovno 2004. snimio koncizniju verziju albuma uz panegirike kritičara), je jedinstvena jer The Beach Boysi ove godine slave pola stoljeća osnivanja. I konačno, je li vrijedilo čekati? Definitivno, SMiLE je ilustracija jednog glazbenog genija koji je bio daleko ispred svoga vremena, njegove želje da pomakne granice i da ne priznaje ustaljene kanone pop glazbe koje je na početku karijere i sam poštivao. SMiLE je začud-

na pop simfonija, nevjerojatno inovativno, raskošno producirano djelo koje, izuzev uključenog hita "Good Vibrations", nema smisla slušati drugačije nego u komadu, kao cjelinu. Ima tu fragmenata od tridesetak sekundi, neobičnih ritmova, prijelaza, bogatih orkestriranih dijelova s puhaćim instrumentima, violina, čela, nezaobilaznih zvončića i, dakako, prepoznatljive vokalne ljepote Wilsonovog falseta i višeglasnog pjevanja njegove braće, rođaka Lovea i Ala Jardinea. Sve to skupa treba polako probavljati, na loš dan i za uho nenaviklo za iščašene stvari SMiLE može biti prilično nerazumljiv, ali poniranjem u glazbu počinje se hvatati njena divlja ljepota, unikatnost tog psihodeličnog popa kojem je teško naći pandan. Na kraju, svježini materijala koristi i izvanredna očuvanost snimke u tehničkom smislu. Kao da je sve snimljeno jučer, a ne prije dugih 45 godina. TI

hi-fimedia #88

ROCK The Black Keys El Camino Nonesuch

Bez dubljeg kontempliranja, na sedmom albumu dua iz Akrona najlakše je primijetiti brzinu. Oduvijek su se bavili teškim garažnim rockom, sirovim i prljavim u dobrom smislu te riječi, ali im se glazba uglavnom valjala u sporim, odrezanim ritmovima. Na prethodnom Brother čuje se i stari R&B i Stax soul, malo groovie glazbe, El Camino je jednostavno ubacivanje u brzinu više. Pjevač i gitarist Dan Auerbach skrušeno je priznao kako je poriv za tim manje artističke, a više praktične naravi. Brother se dobro prodao, sviraju pred sve više ljudi, osjećaju njihovu pažnju i to ga je prema vlastitim riječima počelo činiti tjeskobnim. Drugim riječima, htjeli su dodati nešto "mišića" i brzine novim pjesmama da se na koncertima ljudi bolje zabave. Čini se da će se i ljudi koji kupuju njihove CD-e bolje zabaviti jer je El Camino zaista mala adrenalinska bomba, najenergičniji album benda dosad. Dobra je vijest da se brzinom ne maskira autorska ispraznost, opet smo dobili tucet Georgea Harrisona do Jay-Z-a. S Oasis u tom smislu nikad nije bilo dosadno. S tako dugom pauzom od zadnjeg autorski intrigantnog glazbenog uratka, čak i prosječni album se na prvu čini kao veliko postignuće. Noel Gallagher’s High Flying Birds i istoimeni album izaziva baš takav efekt. Ali kad se usporedi s nekom višom referencom , jasno je da su dani autorske snage Oasisa daleko iza. Ne govorimo ovdje u smislu usporedbe s nedostižnim visinama Definitive Maybe ili (What’s The Story) Morning Glory?, već o kompilaciji B-strana singlova Oasis izdanoj pod imenom Masterplan 1998. godine. Niti jedna pjesma s prvog solo albuma Noela Gallaghera nije po originalnosti, nadahnuću, emotivnosti ravna bilo kojoj pjesmi s te kompilacije pjesma odbačenih s prva dva albuma Oasis. Možda je malo gruba ocjena da Gallagher nije ni na razini B-strana iz svojih najjačih dana, ali kretanje unutar davno zacrtanih glazbenih granica i manirizam umjesto pokušaja istraživanja novog, vidljiva tendencija da se bezidejnost kamuflira oponašanjem stila s mega-

hi-fimedia #88

idejno vrlo svježih pjesama. Još je bolja da ovdje nema "fillera", s neodoljivim gitarskim rifovima i "catchy" refrenima, teško se odlučiti koju bi od pjesama trebalo izabrati za slijedeći singl. Provjereni osjećaj za ritam producenta Danger Mousea (a i njegova kontribucija na klavijaturama), sigurno nije odmogao u postizanju takvog dojma. Dakako, The Black Keys ne žele pobjeći od osnovne ideje garažnog rocka, ali sad su, po drugi put poslije albuma Brother, pokazali novu dozu autorske samouvjerenosti. Poslovičnu sjetu zamijenili su gotovo sexy refrenima, čak i sa ženskim pratećim vokalima, obogaćujući zvučnu sliku udaraljkama, sočnim klavijaturama, pljeskanjem. Gitarski rifovi su razigraniji, ponekad bliski glam rocku kao u "Gold On The Ceiling" ponekad u hard-rocku na način da ni Led Zeppelin ne bi bilo pretjerano spomenuti u tom slučaju (Little Black Submarines), ponekad su samo lagana pratnja retro-soul refrenu kao u "Stop Stop"…Ali, dok je kod mnogo bendova današnjice eklekticizam zapravo eufemizam za kopiranje, u slučaju novog albuma The Black Keys spomenute usporedbe su tek labava ilustracija da se okvirno opiše o čemu je zapravo riječ. Istina je da su sa svojim sedmim albumom dosegnuli možda više unikatnosti i autorske distance od bilo čega što se moglo i može čuti, negoli je to bio slučaj kad su se kretali u strogo omeđenim granicama garažnog bluesa. TI

uspješnog Oasis albuma (What’s The Story) Morning Glory? ne daje mnogo prostora da se stekne pozitivniji dojam. Zanatska solidnost i nekoliko nadahnutih momenata kao u krešendu pjesme "Stop The Clocks" nude premalo iznenađenja za bilo kakvo oduševljenje. Na kraju, Gallagher više ne zna skladati hit, barem ga ovdje nema. S

Liamom ili bez njega, ovo je nastavak prosječnosti demonstrirane na zadnjih par Oasis albuma i vjerojatno tek popunjavanje vremena, intermeco do bratskog pomirenja i velike povratničke stadionske turneje Oasisa. Krv nije voda, a i zov milijuna zelenih novčanica je u pravilu neodoljiv. TI

The Roots Undun Def Jam

Nije teško proniknuti zašto su The Roots možda popularniji među indie publikom negoli među poklonicima hip-hopa. Njihov živi zvuk s klasičnim instrumentima i načinom snimanja albuma, poklanjanje pažnje glazbi u jednakoj mjeri kao i stihovima i MC sposobnostima, čini ih iznimkom u svijetu glazbe koja se stvara u kompjuterima i na gramofonima. Drugo, The Roots su od albuma The Tipping Point počeli prihvaćati i tradicionalni opseg albuma s desetak pjesama i pedesetak minuta glazbe na što je pop/rock/indie publika naviknuta, što je kod većine hip-hop izvođača nezamislivo. Nadalje, ima nešto u tome da se The Roots sve više klone agresivne glazbe u bilo kojem pogledu, a njihov "anti-gangsta" svjetonazor čini ih jednima od prvaka "savjesnog" hip-hopa, onog u kojem nema profanosti, veličanja nasilja, kriminala, trivijalnih priča o tome čiji je auto veći i čija je "kuja" bolja. The Roots su izabrali kritiku druš-

The Roots www.hifimedia.hr www.hifimedia.hr

tva koje je do takvih pojava dovelo. Trinaesti album u karijeri nije iznimka, dapače riječ je o prvom konceptualnom albumu u karijeri koji prati kratki život izmišljenog klinca Redforda Stephensa koji postaje kriminalac. "Ali on nije rođen kao kriminalac. On nije primitivac s pištoljem, zapravo puno razmišlja o stvarima oko sebe, nije ni heroj ni zločinac. Samo klinac koji se u životu pokušao snaći onako kako su mu okolnosti dopuštale." – kaže bubnjar Rootsa Questlove. Ako zanemarimo četiri kratka povezana instrumentalna "skita" koje bi se dalo opisati i kao odjavna mini-simfonija konceptualnog djela, i Undun je složen ekonomično od deset "pravih" pjesama, vrlo konciznih u neobično zgusnutoj cjelini za jedno rap djelo. Kratke uvodne "Dun" i "Sleep" poslužile su kao tihi uvod u priču, naredna "Make My" je lagana i topla soul melodija koju sa sadašnjim vremenom povezuje tek jednako smirujuće repanje. Puno klavijatura, neobičnih zvukova, sve to podsjeća ponajprije na psihodeličnu atmosferu laganih momenata Songs in the Key of Life, remekdjela Stevi Wondera iz sredine 70-ih godina. Očekivano dizanje ritma se kasnije ipak ne događa što Undun čini najmekšim i stilski najuravnoteženijim albumom sad već duge karijere. Jednostavni, ali nadahnuti soul i funky s jednim gotovo chillout ugođajem, povremeno skretanje ka rap glazbi Zapadne obale prevedenoj u jedan vintage zvuk, vrlo zarazni refreni uz tekstove s dubljom porukom, sve to čini istovremeno Undun i jednim od najboljih The Roots uradaka. Posebno za one kojima je većina današnje hip-hop produkcije neprobavljiva. TI

Deep Purple The BBC Sessions 1968/1970 EMI/Dallas

Samo dva mjeseca nakon što su kršteni imenom Deep Purple, skupina iz Hertforda po prvi put je dobila priliku da nastupi u programu BBC-a u ljeto 1968 godine. Odsvirali su pjesmu Joea Southa "Hush" i obukli je u žestoko blues ruho. "One More Rainy Day" je bio www.hifimedia.hr

dvostruki disk, iscrpan prikaz ranog razvoja jednog velikog hard rock benda. TI

Amy Winehouse Lioness: Hidden Treasures Universal Music

rhythm&blues skladba s ne puno odmaka od onog što su prije koju godinu radili Small Faces ili The Kinks. Prvi nastup na BBC-u zatvara obrada Beatlesa "Help", osebujna, ali djelo benda koji još nije niti potpuno usviran niti siguran u kojem pravcu krenuti. Ali već i u tim ranim gostovanjima na BBC programima tijekom 1968. i početkom 1969. dalo se nazrijeti koji bi elementi mogli preuzeti glavnu ulogu; dominantni pasaži Hammond klavijatura Jona Lorda i gitarsko umijeće Ritchieja Blackmorea, u početku demonstrirano uglavnom preko čvrstih wah-wah rifova. Već se tu čulo da je glas pjevača Roda Evansa, nježan s afektacijom koja vuče na Elvisa Presleya, u laganoj koliziji sa sve žešćim instrumentalnom pratnjom. Blackmore i Lord poslije tri brzo snimljena albuma nisu više htjeli biti progresivni rhythm&blues bend, već ih je interesirala žešća glazba. Evans je otpušten u ljeto 1969., a za mikrofon postavljen tada malo poznati Ian Gillan. Iako su na prvom BBC sessionu s njim u

kolovozu 1969. odsvirali samo dvije stvari, to je dovoljno da se shvati da je Gillan apsolutno kompatibilan s Blackmore/Lordovom vizijom; bend je mnogo čvršći i agresivniji, Gillanov glas pompozniji i ekspresivniji, čak je i posljednji objavljeni singl s Evansom "Bird Has Flown", odsviran na tom prvom BBC sessionu s Gillanom doživio divlju transformaciju. Pravi Deep Purple su tek sada počeli poprimati glazbene konture kojima su obilježili glazbenu povijest. Jednom riječju, u kratko su se vrijeme transformirali u proto metal bend. Na prvom disku je snimljeno 15 pjesama iz razdoblja s originalnim pjevačem. Osim informativne vrijednosti, u tih 15 pjesama teško je pronaći nešto više, ne samo što su Deep Purple tada bili bend u formiranju , već i zato što je tehnička razina snimaka prilično loša. Dvanaest pak pjesama na drugom disku s Gillanom su sasvim druga priča. Ne samo da sad imamo posla s samouvjerenim bendom, strašno usviranim i glazbeno za to doba inovativnim, već je i kvaliteta zvuka gotovo izvanredna s obzirom na uvjete i vrijeme snimanja. Zadnji session ovdje obuhvaćen snimljen je u rujnu 1970., u doba kad je bend dosegao slavu i osvajao top liste albumom "Deep Purple In Rock" i donosi izvrsnu, sirovu verziju jedne od najpoznatijih hard rock balada uopće – epski dugu "Child In Time". Samo zbog nje isplati se imati ovaj

Zanemarimo li ekscese iz njenog svakodnevnog života, ostaje nesretna djevojka fantastičnog vokala, jednog od najsugestivnijih u svojoj generaciji. No promatraju li se stvari u njihovoj cjelini, istina je (kao što je napisao jedan njujorški novinar i producent) sljedeća: "svatko tko svoj album započne s pjesmom "Rehab", a završi s "Addicted", svijetu itekako ima što za ispričati." Naravno, svaka od njenih priča bila je tragičnija od one prethodne, a ostavština od samo dva prava izdanja britansku je pjevačicu već sada učinila legendarnom. No priroda surove diskografske mašinerije nalaže i to da legende valja održavati na životu čak i kad jednostavno izgore u svojoj samoubilačkoj strasti. Pitanje je samo može li njen "novi" album, Lioness, izdržati težinu podnaslova: "Hidden Treasures". Očekivano, odgovor glasi: djelomično. Lioness su uobličila dvojica njenih ključnih suradnika, Salaam Remi i Mark Ronson, vodeći računa da se album ne pretvori u nekrofilijski poduhvat najniže kategorije, i u tome su uspjeli. Duet s Tonyjem Bennettom, cover jazz-pop standarda iz tridesetih, "Body & Soul", njen je posljednji snimak prije smrti, ali ostatak albuma seže sve do pjesama nastalih pred objavljivanje prvijenca Frank. Primjerice, njena (osrednja) verzija bossa nova klasika "Girl From Ipanema" datira iz svibnja 2002., baš kao i reggae čitanje doo-wop standarda "Our Day Will Come". Niti jedna od spomenutih izvedbi neće nadmašiti originale, no barem navješćuje ogroman talent 18-godišnjahi-fimedia #88

ROCK kinje koja će uskoro osvojiti svijet. Ostatak varira kvalitetom, ali mu ne manjka šarma: drugačija verzija hita "Valerie"i predivna "Half Time" još jednom otkrivaju njenu ljubav prema soulu, jazzu i popu šezdesetih, glazbi koju je za kratkog života uspjela približiti mladoj publici. Zapravo, uspjela je učiniti gotovo sve, osim sačuvati vlastitu glavu – a u tome leži sva njena tragedija. Ako su prva dva albuma obavezno štivo, Lioness je neobavezna i djelomice zanimljiva literatura. DL

Mayer Hawthorne How Do You Do Universal

Prvi tonovi evociraju delikatni soul iz "Walk On By" verzije Isaaca Heyesa, koji trenutak kasnije krhki falset htio bi zvučati kao Marvin Gaye, par minuta uvodne "Get To Know You" dovoljno je za zaključiti kako pred sobom imamo još jedno novo ime koje se želi ubaciti na vlak revivala klasičnog soul zvuka. Hawthorne doduše nije mlad sa svoje 32 godine, ali očito ima dovoljno autorskog potencijala i karizme iza prosječnog glasa koji pretendira evocirati na velikane žanra, da ga je veliki Universal uzeo pod svoje. Ili se stvar skriva u kuriozumu koji to u 21. stoljeću nije, da jedan bijeli dečko zvuči kao crni pjevač soula iz 60-ih? Došljak iz Michigana u Los Angeles ne skriva da su mu uzori imena poput Hayesa i Smokeya Robinsona, i da je direktno inspiriran načinom na koji je pjesme skladao legendarni Motown autorski trojac Holland - Dozier – Holland. I ne ide mu loše, pjesme su privlačne i pitke, a on se poput vokalnog kameleona pokušava uzorima približiti iz melodije u melodiju. To što izgleda kao najveća prednost ujedno je i najveća mana, ovdje se osjeća deficit inventivnosti, a i izostanak želje za odmakom od

hi-fimedia #88

Povratak "ludog" znanstvenika Thomas Dolby

A Map Of The Floathing City Venice In Peril

Uvijek u odijelu, s raščupanom plavom kosom i lenonicama na vrh nosa Thomas Dolby je izgledao kao ludi znanstvenik. Na neki način, u glazbenom smislu na početku osamdesetih to je i bio. Njegova je glazba, samo površno naslonjena na tada aktualni new-wave obilovala je neobičnim rješenjima, čudnim instrumentima, progresivnom elektronikom. Uostalom, pjevao je, između ostalog, o radio tehnologiji, o avionima i podmornicama, a prvi album iz 1982. u slobodnom prijevodu nosi tehnološki vrlo proročanski naziv "Zlatno bežično doba". Sjećamo ga se po hitovima "She Blinded Me With A Science", "Hyperactive" i "I Scare Myself". Izdao je tri albuma u osamdesetima, jedan u početkom 90-ih kad to više nikog nije zanimalo, i nestao. Glazbeni "ludi" znanstvenik, uskoro je stvarno postao poduzetnik-znanstvenik, točnije postao je milijunaš iz Silikonske doline jer je tamo osnovao tvrtku Headspace (danas se zove Beatnik Inc.). Bio je jedan od pionira komprimiranih formata digitalne glazbe, njegova tvrtka nije patentirala MP3 koji je tada bio u povojima, nego su razvili nešto slično, Rich Music Format (.rmf) za internetsku uporabu te besplatni Beatnik Player. Nije tu stao, nego je osnovao novu tvrtku za razvoj melodija za mobitele. Kasnije je kreirao stotine polifonih melodija koje se i danas koriste. Financijski osiguran, gotovo dvadeset godina od posljednjeg diskografskog istupa, Dolby se vratio prvoj ljubavi. Ovaj put bez kose, i dalje s naočalama na nosu, ali i s mnogo poduzetničkog duha. Naime, album A Map Of The Floathing City slijedi objavu istoimene internetske igre za više igrača koju je sam osmislio. Pobjednici su nagrađeni privatnim koncertom Thomasa Dolbya. Kakav god poriv buđenja iz duge glazbene hibernacije bio, odmah na početku treba reći da Dolbyev talent nije nestao. Pred nama je zanimljiva, šarena kolekcija ozbiljne pop glazbe. Uvodna "Nothing New Under The Sun" miriši na nešto što bi se moglo ugurati na top liste, podsjeća na stvari iz boljih dana Robbiea Williamsa. Pokušaj da zvuči radiofonično mora se sagledati u kontekstu kitica

koje ukazuju da je Dolby vrlo spretan i inteligentan tekstopisac. Pjesma ironizira glazbeni uspjeh i slavu s poantom "kako svaka budala može napisati hit". Naredna "Spice Train" je neobični spoj tipičnih dolbyevskih truba iz osamdesetih i ritma kao iz nekog soundtracka modernog bollywoodskog filma. U "Evil Twin Brother" čudna elektronska podloga i Dolbyeva naracija zajedno postižu noir atmosferu dok se pjesma ne izrodi u iščašeni house s pratećim vokalima Regine Spektor koja namjerno ili nenamjerno izvodi vokalne afektacije koje neodoljivo podsjećaju na Michaela Jacksona. "Jealous Thing Called Love" je nagli zaokret ka laid-back šansoni kojom dominiraju trube i posebno kontrabas pa se osjeća fini jazz štimung. "The Toad Lickers" je najneobičniji odmak od cjeline, vesela i neobavezna hillbilly poskočica, ali već u slijedećoj "17 Hills" Dolby demonstrira autorsku ozbiljnost koja podsjeća na jake dane Petera Gabriela, laganih dijelova albuma So. Iako žanrovski nekonzistentan, diskografski povratak Thomasa Dolbya je daleko od besmislenog, iako je upitno kome se u današnje vrijeme ima obratiti. Ima li njegova publika od prije 30-ak godina i dalje afinitet prema nekonvencionalnom popu kakav Dolby proizvodi pitanje je. I još veće može li se "primiti" za neke nove generacije? Kako god, ovaj iznenađujuće kvalitetan povratak nakon 20 godina odsutnosti iz glazbenog svijeta vrijedan je slušanja. TI

www.hifimedia.hr

davno utvrđenih i tisuću puta iskorištenih glazbenih šablona. Ima iznimki, "A Long Time" – bez obzira što Hawthorne pokušava pjevanjem skinuti Curtisa Mayfielda – barem instrumentalno liči na nešto drugo, u ovom slučaju na Steely Dan, a "Dreaming" ima nešto beatlesovsko u sebi. Dobro došli izuzeci, ali osim neobavezne zabave i ugode, Mayer Hawthorne ne nudi mnogo više u svom zanatskom blue-eyed soulu. TI

Gorillaz The Singles Collection 2001-2011 Parlophone

Važnije od činjenice da su se Gorillaz, nakon prodaje sedam milijuna svog debi albuma iz 2001. godine, upisali u Guinnesovu knjizi rekorda kao najuspješniji virtualni bend u povijesti je sama okolnost pojma "virtualno". Rock zvijezde obično mogu napraviti sve prije negoli suzbiju vlastiti ego, a da bend predvođen jednim od najpopularnijih likova britanske glazbe učini upravo to, pretvori se u nekakav crtani lik u stripovski razrađenom konceptu, samo po sebi je veliko postignuće. Tko je imao pogledati njihov koncert ili barem sjajni DVD "Demon Days Live" mogao se uvjeriti da su glavni protagonisti tek sjene na pozornici, a u prvom planu virtualni likovi, video projekcije, zborovi djece, gostujući pjevači i glazbenici. Nakon desetljeća predvođenja Blura, možda najboljeg engleskog benda iz britpop ere Damon Albarn se zaželio nečeg radikalnog drugačijeg i to tako da ne gura u prvi plan svoje lice već svoj višeslojni talent. Ne samo da su Gorillaz jedini pokušaj da jedan brit-pop prvak karijeru nastavi u bendu koji je bazično usmjeren ka hip-hopu, nego je uspio taj projekt prodati domoviwww.hifimedia.hr

ni hip-hopa u nezamislivim razmjerima. Blur su bili britansko rock narodno blago, općeprihvaćeni i omiljeni bend, ali s ograničenim uspjehom preko Velike bare, iz jednostavnog razloga što su bili jasno društveno-socijalno i svjetonazorski, da ne kažemo anglo-centrično determinirani. Planetarna slava Gorillaza daju za pravo (računajući i Albarnov izvrsni dub orijentirani projekt Good, Bad & The Queen, pa i zanimljiv world music iskorak Mali Music), da se Damona Albarna ne proglasi samo najprilagodljivijim, već i jednim od najvažnijih autorskih pojava u Velikoj Britaniji u posljednjih 20 godina. Gorillaz su od 2001. do danas izdali 4 albuma, s tim da je ovogodišnji The Fall prošao uz mnogo manje medijske pompe nego prethodnici i nije uopće uvršten na ovu kompilaciju. Singlovi pak s tri prva albuma govore o krajnje širokom Albarnovom polju interesa i glazbenoj imaginaciji s obzirom na ono što je radio s Blur. Teško je shvatiti da je isti čovjek napisao i uglazbio jednu "Country House" i laid back hip-hop hit kakav je bio "Clint Eastwood" s prvog albuma Gorillaza. Trebalo je tu i malo hrabrosti; mogao je biti ismijan jer je većina stvari s tog prvog albuma hodanje po tankoj žici između genijalnosti i trivijalnosti. Drugi album "Demon Days" već je bio trijumf samouvjerenog autora u novom području, s izvanrednim balansom neobičnih, avangardnih pjesama (ovdje zastupljene "Kids With Guns" i "El Manana") i hitova kao što je neodoljivi "Dare" s Shaunom Ryderom iz Happy Mondaysa u glavnoj ulozi. S Plastic Beach Albarn otišao je još dalje s ekološkim podkontekstom i jednom pop ekstravagancom koja se labavo oslanjala na elektro zvukove osamdesetih. Ovo izdanje ne donosi nikakve neobjavljene ekskluzive, jedino singl "Doncmatic" iz prošle godine koji je ovdje ujedno i najbezličnijih nekoliko minuta glazbe, nije objavljen ni na jednom od dosadašnjih albuma. Kolekcija singlova Gorillaza ilustrira sposobnost Damona Alborna da i izvan Blura sklada jake hitove, ali potpuno uživanje u Gorillaz glazbi garantiraju samo originalni albumi u punom opsegu, kao zaokružene koncepcijske cjeline. TI

Joss Stone The Best Of 2003 - 2009. Virgin/Dallas

Za početak, da razjasnimo povod zbog čega bi netko poslije samo četiri uspješna albuma izdanih u relativnom kratkom razdoblju od šest godina izdao kolekciju najvećih hitova u uobičajenom formatu albuma sa samo 13 pjesama. Nakon tri vrlo uspješna albuma, britansko je čudo od djeteta htjelo raskinuti album s EMIjem tamo negdje 2008. i bilo je spremno isplatiti naknadu od 2 milijuna funti da izađe iz ugovora koji ju je obavezivao na isporuku četiri albuma. Virgin, odnosno EMI nije htio pustiti koku koja nese multiplatinasta jaja i Stone je bila prisiljena odraditi stvar do kraja. Povukla se u svoj Devon, uz hrpu gostujućih autora i glazbenika na brzinu, u svega sedam dana napisala i snimila taj četvrti album Colour Me Free!, komercijalno daleko manje uspješan od prethodna tri, ali je riječ možda o najzrelijem djelu karijere. Joss je slobodna od ugovora osnovala vlastitu etiketu, ovo ljeto izdala neuspješni LP1 album, a EMI je čekao najpogodniji čas da još jednom naplati njezin katalog. Kad se nedavno digla prašina oko Superheavy, čiji je član osim legendi Micka Jeggera i Davea Stewarta (Eurythmics) i Joss Stone, prilika je bila barem logična. Stone je kao dijete s nevjerojatno izražajnim glasom krčila put ka slavi natjecanjem na engleskim "talent" natjecanjima dok se na preporuku nije našla u avionu za New York na privatnoj audiciji u redu Stevea Greenberga, čovjeka s poviješću otkrivanja čuda od djece, Hanson i Jonas Brothers između ostalih. Kad je čuo kako pjeva soul standard Arethe Franklin "(You Make Me Feel Like) A Natural Woman" odmah je s

tada 15-godišnjakinjom potpisao ugovor. Prvi album godinu kasnije "The Soul Session" je bio pametan izbor zaboravljenih soul bisera plus "Fell In Love With A Boy", garažni hit White Stripesa "preveden" na soul koji otvara ovu kompilaciju. Nakon velikog uspjeha prvog albuma, Joss Stone je bila spremna na autorski materijal u čijem je kreiranju i sam sudjelovala. Njen neo soul nije plesao jedno ljeto; hit "You Had Me" potvrdio je njen talent, kao i ovdje uključene "Right To Be Wrong", Don’t Cha Wanna Ride" i "Spoiled". Na trećem koraku diskografske karijere, Stone se udaljila od soul korijena i približila hip-hop ritmovima, snimila najmanje koherentno djelo s nekoliko pamtljivih momenata kao što su zastupljene "Tell Me ‘bout It" i "Baby, Baby, Baby". Tempo je malo viši, podsjeća na ženski funky s početka 70-ih pjevačica Betty Wright, Jean Knight ili Lynde Lydell. Uglavnom, 13 ujednačenih pjesama predstavljaju ono esencijalno iz dosadašnjeg opusa i prije svega podsjećaju na to kako jednostavna i oprobana glazbena formula uz glas zgodne pjevačice koji se proteže kroz tri oktave može biti efektna. TI

Ryan Adams Ashes&Fire Capitol records

Inspiracija nikad nije bila problem za jednog od najbitnijih alt. country kantautora u posljednjih 15 godina. Ashes&Fire mu je 13. album od 2000. godine i na neki način povratak korijenima nepatvorene americane, lišene utjecaja Rolling Stonesa, glazbe osamdesetih, hard rocka, indie glazbe i tko zna čega još što je vješto inkorporirao u svoju glazbu nakon što je napustio matičnu grupu Whiskeytown i krenuo u solo karijeru. Prije dvije godine bilo je neizvjesno hoće li Adams uopće hi-fimedia #88

ROCK nastaviti karijeru jer je raspustio svoj prateći bend The Cardinals zbog pogoršanja Meniereve bolesti koja za posljedicu ima snažni tinitus i vrtoglavice. Tada je rekao da je vrijeme za mirnija vremena i povlačenje. I stvarno, oženio je glumicu Mandy Moore, preselio se s Istočne obale u Los Angeles i nakon deset godina frenetičnog tempa, stao na loptu. Ali ne zadugo, uz pripreme neizdanih albuma, dvije knjige pjesama, počeo je ubrzo povremeno solo nastupati oko Los Angelesa, da bi sredinom godine otišao na solo turneju po Europu za koju je ustvrdio da je bila najbolja ikad. Dovoljno odmoren i napojen energijom publike, počeo je snimati novi album pod producentskom palicom veterana Glyna Johnsa koji je radio s nevjerojatnom niskom najvećih imena rock glazbe od Beatlesa i Dylana naovamo. Adams se svojim prvijencem Heartbreaker proslavio sposobnošću da unese cijelog sebe u izvođenje srceparajućih pjesama, da prezentira slušatelju tone emocija. I bez nekih inovacija u konstrukciji, bile su to gotovo konzervativne melodije oslonjene na country, ta emotivnost uvlačila je slušatelja u njegov svijet jer je ostavljala dojam krajnje iskrenosti. Ashes&Fire je po tom pitanju nastavio tamo gdje je Heartbreaker stao, samo prigušenije i zrelije, u skladu s Adamsovim godinama i novonastalim okolnostima mirnog obiteljskog života nasuprot uzavrele krvi i ljubavnih oluja opjevanih na solo debiju. Adams sklada uhu ugodne, akustične country rock melodije bez osobite sviračke ambicioznosti, ali ovdje upravo ta vrsta instrumentalne konzervativnosti i gotovo monotonije ističe ono u čemu je Ryan Adams uvijek bio jak… u iznimnoj vokalnoj ekspresivnosti. Pjeva melankolično o odlascima, toplo o obiteljskom životu, strasno o ljubavi. Album je snimljen uz, između ostalih, gostovanje klavijaturista Toma Pettya Benmonta Tencha i Norah Jones na klaviru i diskretnim dionicama pozadinskih vokala. Oni su uz numizmatički razrađene aranžmane gudaćih instrumenata rijetki raskošniji dodaci zvučnoj slici ovog vrlo – i po tempu i po nadahnuću – ujednačenog albuma kroz koji se, uz čvrste country temelje – provlači youngovska atmosfera

hi-fimedia #88

akustičnog rocka ranih sedamdesetih godina. TI

Justice Audio, Video, Disco Elektra

Sharon Jones & The Dap-Kings Soul Time! Daptone Records

The Dap Kings su oformljeni 1996. u njujorškom Brooklynu pod vodstvom pjevačice Sharon Jones u misiji rekreiranja klasične soul glazbe i starinskog funka po uzoru na ključne izvođače toga žanra iz razdoblja iz šezdesetih i prve polovine sedamdesetih: Jamesa Browna, Otisa Reddinga, Ikea & Tine Turner i drugih. Soul Time! je peto izdanje u karijeri, iako nije riječ o pravom studijskom albumu nego o zanimljivom kompilacijskom projektu ispunjenom snimkama koje se dosad nisu našle na regularnim diskografskim istupima benda. Primjerice, "Settling In" je bila B-strana 7-inčnog singla "100 Days, 100 Nights"; pjesma "I’m Not Gonna Cry" uključena je na kompilaciju etikete Daptone (Daptone Gold, 2009);

balada "Ain’t No Chimneys In The Projects" objavljena je na vinilnom božićnom singlu iz pretprošle godine, dok je odličan cover Shuggie Ottisove "Inspiration Information" prvi puta svjetlo dana ugledao na CD-u Dark Was The Night, izvrsnom dobrotvornom projektu antiAIDS organizacije Red Hot. Jedina nova pjesma je "New Shoes", ali i ona, kako s razlogom naglašava autor službenog pressa, zvuči poput kakvog "izgubljenog soul klasika", uostalom, kao i ostatak albuma, preporučljivog ne samo okorjelim soul-frikovima. Najvažnije od svega, u cijeloj toj retro-soul priči Jonesova i njeni Dap Kingsi rijetko zvuče kao robovi tradicije – prije kao njeni kreativni (iako vrlo izravni) nastavljači. DL

Francuski duo Justice prodrmao je plesnu scenu prije četiri godine svojim "†" albumom, ispunjenim grubom, distorziranom plesnom glazbom, uglavnom bez vokalnih dionica, naslonjenom na sedamdesete. Bombastični ritmovi, inteligentno inkorporirani sampleovi, dobar osjećaj za klimaks, za oduzimanje i dodavanje bas dionica, za spuštanje i dizanje u pravi čas, sve je to pomoglo da stvari kao što su "D.A,N.C.E." i "Phantom II" postanu vruća roba na plesnim podijima, a Justice svjetska koncertna atrakcija. Baš kao što je bio slučaj s Daft Punk i prilično sličnim, po atmosferi tamnim retro-futurističkim "Homework" albumom deset godina ranije. I baš kao Daft Punk, na drugom su albumu odlučili radikalizirati svoje glazbene i ideje i prilično hrabro u plesnu matricu uklopiti dva prilično problematična (i često prezrena) glazbena podžanra – disco i prog-rock. I dok su Daft Punk s "Discovery" albumom pogodili pravu mjeru i stvorili jedan od najzanimljivijih, ali i najboljih plesnih albuma ikad, "Audio, Video, Disco" se na prvo slušanje doimao toliko programirano pompoznim i bombastičnim, toliko pitkim da se činio trivijalnim. Više to nisu copy&paste fragmenti sastavljeni u plesne hitove, to su klasično strukturirane pjesme prosječne dužine, s puno najnormalnijih vokalnih dionica, to je sasvim drugačiji autorski pristup. Ali sa svakim novim ponavljanjem pjesme ne postaju trivijalnije, ima nešto originalno u njihovoj eklektičnosti, a samim tim i privlačno. Daft Punk su na Discoveryu spretno otpuhali prašinu s opskurnih ploča iz sedamdesetih godina i na taj kostur dodavali glazbene "mišiće" sub-basovima i elektronikom. Točnije, jako puno mišića. Justice su odabrali mukotrpniji put i kostur

i mišiće izgradili sami što govori o autorskoj ambicioznosti. Justice su dosad bili par DJ-eva, na ovom su bend u pravom smislu te riječi. A glazba? Kao što je spomenuto, besramno (u dobrom smislu riječi) i atraktivno miješanje disco glazbe i simfo-rocka. Ali disco napumpan masnim ritmovima i tutnjajućim sub-basovima do nezamislivih granica i simfo-rock u kojem osim teških gitara, zvuk podebljavaju sintesajzeri koji zvuče kao kroz efekte provučene gitare. Tu su i posebno privlačni tiši dijelovi u kojima se uvijek čuju prilično inovativni elektronski pasaži. Ili manje inovativni i uopće ne elektronski (kao flauta u izvrsnoj On’n’On), ali uvijek atraktivni. Tako klavijature u "New Lands" zvuče kao one grupe Supertramp, gitare u "Cannon" kako kakav hommage za Black Sabbath, ritam u "Parade" kao "We Will Rock You" grupe Queen, a u "On’n’On" poput "Kashmira" Led Zeppelina. Možda Audio, Video, Disco neće sjesti svim pravovjernim Justice fanovima jer je odmak ka vedrijoj, tehnički čišćoj, izravnije tradicionalnijoj plesnoj glazbi ovdje očit. Umjesto zaključka, najbolje je reći da debi i novi uradak zanimljivih Francuza nije za kvalitativno uspoređivanja. Ovo je jednostavno drugačija glazba. TI

Ben Howard Every Kingdom Island

Kad talentirani mladi glazbenik izabere diskografsku kuću samo zato jer su na njoj ploče izdavali neki od njegovih uzora, nema sumnje, riječ je o, u današnje doba, romantičnom idealizmu u odumiranju. Da iza takve odluke stoji romantičar od formata album Every Kingdom to u svakom pogledu dokazuje. Toliko emocija, sanjivosti, toliko mladenačke strasti ne čuje se svaki dan. Talentirani glazbenik je Ben www.hifimedia.hr

Howard, diskografska kuća Island, a veliki uzori, britanski folk velikani John Martyn i Nick Drake. Odmah je jasnije otkud vjetar puše, a kad se zna da su roditelji svoju snažnu inficiranost britanskom i američkom folk scenom 60-ih godina aktivno prenosili na dijete, onda je priča o čvrstim glazbenim temeljima ovog 23-godišnjeg debitanta iz Devona, jedne od siromašnijih pokrajina engleskog juga, zaokužena. U najavama albuma dalo se pročitati kako je Ben Howard engleski odgovor na američkog surfera s akustičnom gitarom Jacka Johnsona, što može biti poticajna usporedba u marketinškom smislu, no ova dva kantautora zapravo ne mogu biti udaljenija u svom izričaju. Johnson zna napisati zaraznu pjesmu, ali njegove proste harme na akustičnoj gitari i prosječna vokalna ekspresija je inferiorna naspram u svakom pogledu kompleksnijeg i emotivnijeg Howarda. Njegovo sviranje akustične gitare nije hvatanje tri akorda, "višeslojna" je to i kompleksna svirka s nepredvidivim zaokretima i s inovativnim melodijskim rješenjima koja zahtijeva imaginaciju i visoku tehničku potkovanost. Ukratko, podsjeća neodoljivo u tom dijelu na nesretnog genijalca Nicka Drakea. Njegov glas ima posebnu boju, njegova je dikcija neodoljiva, njegov osjećaj za ugodnu melankoliju savršen. On je jedan od pjevača koji znaju izraziti emocije do neslućenih razina. Zanimljivo, osjećaja za podizanje ritma, čime je većina folk kantautora deficitarna, Howard ima napretek. I kad se pomisli da pjesma kao što je krasna uvodna "Old Pine" ne može biti dramatičnija, Howard je u neobičnom preokretu ubrza, obogati ritam sekcijom. Ritam u ovom slučaju ne podrazumijeva da su pjesme vesele, strasne su, tu nema zbora, ali prije svega sjetne čemu doprinosi i prilično tamni ton Howardove lirike koja se kreće u okviru tema odrastanja, ljubavi, raskida, borbe s unutarnjim demonima. Ovo vrlo zrelo djelo za jednog debitanta strši atmosferom plemenite melankolije, precizno razrađenim melodijama, emotivnošću i vokalnom ekspresijom koja će na trenutke iz ladica sjećanja izvući jednog drugog trubadura u naponu snage, Davida Graya. Sjajan folk album, izvanvremenskih glazbenih odlika. www.hifimedia.hr

Tom Waits Bad As Me Anti/Dancing Bear

Malo je neobično da porciju bluesa za 21. stoljeće mora pripremiti i isporučiti 62-godišnji veteran, no slušajući Bad As Me, stječe se upravo takav dojam: od uvodne "Chicago" do "New Year’s Eve" Tom Waits zvuči poput čovjeka koji je odlučio promijeniti ustaljena pravila žanra, ostajući vjeran svojim korijenima. Pritom mu je pomogla ekipa uobičajeno vrhunskih suradnika jednako liberalnih uvjerenja. Dominantna figura i dalje je gitarist Marc Ribot, a sporadične multiinstrumentalističke asistencije Davida Hidalga (Los Lobos), sjajnog (usno)harmonikaša Charlieja Musselwhitea, te – uz ostale – Keitha Richardsa koji je šlampavo zablistao u duetu "Last Leaf", samo pojačavaju dojam. Po običaju, Waitsov vokal gurnut je u prvi plan. Pjevanje naizmjence evocira ostavljenog ljubav-

Ben Howard je ime o kojem bi se još mnogo moglo čuti. TI

Coldplay Mylo Xyloto Parlophone/Dallas

Diskografska statistika Coldplaya je gotovo perfektna; od pet dosad izdanih albuma loših nema, tri (Parachutes, A Rush Of Blood to the Head, Viva La Vida) pripadaju samom vrhu britanske indie glazbe od 2000. godine naovamo, dva su solidna. Album Mylo Xyloto, uz pompozni i pretenciozni X&Y pripada ovoj drugoj skupini. Ali ne iz istih razloga; ovdje su se Coldplay počeli vrtjeti u krug što je manji problem, veći je činjenica da i kad bi od sveukupno 14 stvari, odbili 3 ili 4 i dalje imaju pre-

nika i pijanca na ne osobito uspjelom tulumu, stilski vrludajući između iščašenog rhythm and bluesa Howlin’ Wolfa i Captaina Beefhearta, zakamufliranog rockabillyja i uspavanki gotovo mediteranskog ugođaja. Uz iznimku "Talking At The Same Time" otpjevane falsetom, njegova glazba teško da će ikoga uspavati - čak i u sporijim trenucima vokal zna poprimiti zastrašujuće nijanse, odbojne svakome tko nije posvećeni fan. U duši Waits je ostao stari bitnik, kao što je starim bitnikom htio postati još prvim taktovima uvodne pjesme "Ol’ 55" s odličnog prvijenca Closing Time. No tada su mu bile dvadeset i četiri. Prolazak vremena osigurao mu je obilježja autentičnosti kojom su zračili njegovi heroji, istovremeno se pretvarajući u eksperimentatora neusporedivog s bilo kojim kantautorom njegove generacije, posve nesklonog kompromisima. U cjelini, Bad As Me – njegov prvi pravi studijski album nakon sedam godina – prikazuje Waitsa u nešto konciznijem i manje mahnitom izdanju, no karizma, kao i čvrste granice posebnog, samo njegovog svijeta, ostale su netaknute. U tom smislu, i termin "blues za dvadeset prvo stoljeće" može se shvatiti u najslobodnijem značenju. DL

malo dovoljno kvalitetnih pjesma da bi ovo djelo mogli pozicionirati u kategoriju iznad zanatske solidnosti. No i s nekoliko ekstraordinarnih singlova Coldplay se upisao u anale diskografske povijesti Velike Britanije kao tek treći bend (poslije Beatlesa i Oasis), koji se sa svih pet prvih albuma uspio popeti na prvo mjesto britanske top liste. Viva La Vida (or Death and All his Friends) iz 2008. značio je prekretnicu jednog benda koji od čuda dva albuma treba postati svjetska rock atrakcija, baš kao što je za U2 s kojima ih se s pravom uspoređuje, značio album Unforgettable Fire. Zanimljivo, baš kao i u slučaju U2 i Coldplayu je u tome pripomogao isti čovjek, producentski mag i vizionar Brian Eno. Dodao je čistim, pamtljivim melodijama dozu elegancije i mistične atmosfere. Eno je sudjelovao i ovdje, ali očito s nešto manje utjecaja. Kao da su Coldplay samo htjeli utvrditi već naučeno gradivo, poraditi na masivnosti svoje popularnosti, poboldati" singlove i prošvercati se s par singlova prije nove prekretnice. U toj legitimnoj metodi proširivanja publike i izbjegavanja prijezira kritike, Coldplay ništa nisu prepuštali slučaju. Singl "Paradise" koji je trebao biti jaki mamac za publiku, zvuči kao da je na njega potrošeno najviše vreme-

na, numizmatički je konstruiran da postane hit. Eksperimentu nije bilo mjesta, zvuči kao stari Coldplay i podsjeća na najbolje dane uzora Chrisa Martina, grupe Verve, samo s više studijskih elektronskih ukrasa, s više bogatih aranžmana i killer refrenom koji se prema klimaksu penje tek s himničkim "o-o-o-o" dodatkom pogodnim za stadionsko pjevanje. U tom smislu treba promatrati i najproračunatiji trenutak Coldplay karijere dosad, singl "Princess Of China" strukturiranim tako da bude pogodan za gostovanje ženskog vokala. Nisu posegli za nekim cijenjenim imenom niže razine medijske atraktivnosti, pada na pamet PJ Harvey recimo, nego za valjda najkomercijalnijim imenom poslije Lady Gage, Rihannom. Ne samo to, nego se i žanrovski ovom stvari Coldplay približio konfekcijskom, pomodnom R&B-u više nego li bilo koji bend sličnog glazbenog backgrounda. Nema sumnje, Coldplay su izgubili nešto od svoje glazbene autentičnosti i svojim novo otkrivenim kameleonstvom otkrili kako su spremni na proračunate kompromise kako bi se održali na komercijalnom vrhu. U ime tri spomenuta genijalna albuma, nadamo se da se to kompromiserstvo neće pretvoriti u karikaturu. TI

hi-fimedia #88

razgovor: michel camilo

snimio: Davor Hrvoj

Bit jazza je neprekidna potraga

razgovarao: Davor Hrvoj

rammyjem nagrađivani pijanist i skladatelj Michel Camilo iz Dominikanske Republike na ovogodišnjem je festivalu Jazz.hr/jesen održao čak dva koncerta, solo u Maloj, i sa Zagrebačkom filharmonijom u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Na oba je nastupa izludio publiku virtuoznom svirkom, sjajnim feelingom i pozitivnim vibracijama, bez obzira bila riječ o jazzu, klasici ili latino glazbi. Svaki od tih stilova, ili njihov spoj, Camilo je svirao strastveno, sa žarom i iznimnom vještinom, uzbudljivo i dinamično, primivši ovacije za svoj istup, kao i 2007. na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je svirao u duu sa španjolskim flamenko gitaristom Tomatitom. HFM: Sjećate li se svog prvog posjeta Hrvatskoj kad ste svirali u Dubrovniku kao prvi umjetnik na tada novom Steinwayu?

hi-fimedia #88

MC: Bio je to doista krasan koncert u Kneževu dvoru. Malen prostor, vrlo intiman, poseban ambijent s prekrasnim stubištem i krasnom publikom. Sjećam se, bilo je stvarno divno. A i Jadransko more - cijelo okruženje je prelijepo. HFM: Zašto volite upravo Steinway glasovire? MC: Od glazbala zahtijevam jako mnogo. Potreban mi je čitav raspon, od najintimnijeg, gotovo poput šapta, do velikog, orkestralnog. Treba mi veličanstvenost glasovira. Zato volim Steinway. Omogućuje mi sve te nijanse i boje od najjarkije do gotovo prozirne. HFM: Ali to ipak nije najvažnije kako biste zvučali poput orkestra, čak i kad svirate solo? MC: Budući da sam od malih nogu skladao, uvijek sve čujem kao da svira orkestar. Katkad, kad sviram glasovir, možda ne čujem njega nego saksofone i trube i trombone i gudačka glazbala. Čujem cijeli orkestar oko sebe i pokušavam dočarati taj dojam. Zato moja svir-

ka zvuči poput orkestra. Također, katkad imam tri ili četiri dionice u isto vrijeme. Bas je na jednoj strani, melodija je u sredini..., četiri teksture u isto vrijeme. Uvijek za glasovirom skladam za orkestar. HFM: Kako pripremate program kad svirate solo koncerte? MC: Sve ostavljam vrlo otvorenim i slobodnim. Sastavim kratki popis koji zovem popisom za kupovinu namirnica. Kao da idem u supermarket. Okvirno znam koje bih pjesme htio odsvirati, ali ne nužno tim redoslijedom. Ondje su, preda mnom, i kažem si: "Ovo bi sad bilo zgodno odsvirati", pa odaberem tu i odsviram je. To ovisi o tome kako osjećam publiku, kako osjećam prostoriju a i glasovir, kako se glasovir drži. Trudim se odrediti dobar tempo. To ovisi o trenutku. Trenutak je uvijek poseban. Više se ne borim protiv toga, jednostavno pustim da teče, ma što da se u tom trenutku čini organski i što bi u glazbi trebalo teći. Jedan koncert ne čini samo jedna pjesma, već više njih te brojne teksture, boje i priče. Istovremeno želite i sami ostati zainwww.hifimedia.hr

teresirani, jer ako vi niste zainteresirani, neće biti ni publika. Zato je taj trenutak osjetljiv.

Blagoslov Oscara Petersona HFM: Kako ste i kad zavoljeli jazz? MC: U mojem slučaju bilo je to zato što sam svoju prvu pjesmu skladao kad mi je bilo pet godina. Otkrio sam da kad improviziram, zapravo skladam. Svaki je put drukčije. Mogu opet odsvirati potpuno iste pjesme, ali bit će sasvim drukčije od onih koje sam odsvirao večeras. To je za jazz glazbenika najveći izazov, moći stvarati pred svojom publikom. Upravo zbog toga žudimo za koncertima, želimo upoznavati novu publiku, doći u neku novu koncertnu dvoranu i krenuti ispočetka. Želimo vidjeti koje će nove ideje izaći iz nas, naše duše i srca, kako ćemo doslovno u nanosekundi pronaći nove osjećaje, istraživati istu pjesmu na nov način. To nikada ne prestaje i hvala Bogu na tome. Hvala Bogu na jazzu. To je bit svega. U pitanju je instant skladanje. HFM: Kako ste se odlučili upustiti u jazz avanturu? MC: Dok sam odrastao na Karibima, rekao sam nekim svojim prijateljima glazbenicima da želim svirati jazz. Na početku su mi govorili: "Ne razumiješ! Ti si Latinoamerikanac, a jazz je američka glazba." Ja sam rekao: "Ne, to nije tako! Jazz je glazba koja pripada svima, cijelome svijetu." Rekli su da odem u New York i pokušam, i da ću se sigurno vratiti za tri mjeseca. Još me čekaju. U tom sam smislu vrlo pozitivan. Treba slijediti svoj san i on će se ostvariti budete li naporno radili, vježbali i zadržali ravnotežu, fokus. Kad sam došao u New York, upoznao sam jako starog basista. Bio je crn, s dugom bradom, svirao je još s Countom Basiem. Rekao mi je nešto prekrasno. Rekao je: "Nikad nemoj zaboraviti pogledati se u ogledalo. Tako ćeš znati odakle dolaziš i kamo ideš. Ne možeš lagati samome sebi. Znaš na čemu trebaš raditi, što trebaš usavršiti, znaš u čemu se trebaš razvijati." Uvijek je dobro i zdravo gledati se u ogledalo, ja to još uvijek činim svako jutro. Kažem si: "U redu, ostvario sam postignuća dobio sve te nagrade, ali još ima toliko posla." Zato me uvijek vidite kako skladam nova djela, koncerte za glasovir, idem na turneje. Oscar Peterson mi je jednom rekao: "Ne znam kako to činiš, ali sada je pravo vrijeme." Stalno me ispitivao kamo idem. Rekao bih: "Idem tamo, zatim onamo." Rekao je: "Postupaš ispravno. To sam i ja činio kad sam bio tvojih godina. To trebaš upravo sada učiniti. Nastavi tako!" Dobio sam njegov blagoslov. O tome se radi. To je bit jazza. Nikad ne prekidaj potragu. HFM: Zašto je skladba "Why Not" iz ranog razdoblja vaše karijere, koju ste svirali i na zagrebačkom koncertu, tako važna za vas? MC: Vokalna skupina Manhattan Transfer ju je snimila i time sam doslovno postao ime u svijetu jazza, posvuda. U njihovoj je izvedbi ta pjesma postala veliki hit i s njom su 1983. osvowww.hifimedia.hr

Morate naučiti različite stvari i zatim ih spojiti. To je dio tradicije jazza. Želite li postati dobar jazz glazbenik, morate mnogo slušati, razumjeti i učiti. Samo tako se razvijate i pridonosite kolektivnom znanju koje se zove jazz jili nagradu Grammy za najbolju vokalnu jazz izvedbu. Vrlo je teško pjevati tu pjesmu. Paquito D’Rivera ju je poslije snimio sa mnom u duu klarinet i glasovir - za album "Why Not?". Ta pjesma ujedno predstavlja moju životnu filozofiju. Ne vjerujem u riječ ne. Pozitivna sam osoba, uvijek sam optimist.

Trokut koji mijenja položaj HFM: Zašto i kako kombinirate razne glazbene elemente, od bluesa i ragtimea, preko mainstream i free jazza do klasične i afro-kubanske glazbe? MC: Na početku svoje karijere, vrlo rano, kad sam otkrio jazz, stjecao sam klasičnu glazbenu naobrazbu. Učio sam glazbu od devete godine. Klasična glazba ima različita razdoblja: renesansu, barok, klasicizam, romantizam, impresionizam, modernizam, a razvija se i dalje. Isto vrijedi i za jazz, jedina je razlika što su se u klasičnoj glazbi ova razdoblja dogodila tijekom šest stotina, a u jazzu tijekom stotinu godina. No postoje različiti glazbeni pravci jazza. Chicago, New Orleans, Zapadna obala,

Istočna obala, Detroit... Svaki od njih ima svoje obilježje i svi su oni dobri. Želite li svirati jazz, ne možete naučiti samo jedan pravac. Morate poznavati sve pravce i stilove. Unutar svakog pravca postoje brojne varijacije. Ne možete uspoređivati Dextera Gordona s Johnom Coltraneom. Potpuno su različiti. Morate naučiti različite stvari i zatim ih spojiti. To je dio tradicije jazza. Želite li postati dobar jazz glazbenik, morate mnogo slušati, razumjeti i učiti. Samo tako se razvijate i pridonosite kolektivnom znanju koje se zove jazz. HFM: Što vam je kao glazbeniku najvažnije? MC: Najvažnije mi je da pred sebe i dalje postavljam izazove i da uvijek dajem najbolje od sebe. Tijekom karijere stekao sam klasično i jazz obrazovanje, Latinoamerikanac sam i imam latinoameričke korijene, a sviram jazz. Upravo sam zato snimio album "Triangulo" u kojem su sadržana moja tri elementa. U mojoj glazbi ćete usred koncerta čuti kako jedan od njih izbija u prvi plan. U sljedećoj će se pjesmi taj trokut možda pomaknuti poput snopa svjetla koje prolazi kroz prizmu ili dijamant. Dođe do pomaka i pjesma možda

zvuči više latino, više proizlazi iz mojih korijena. Druga dolazi s moje klasične strane jer ima više impresionističkih ili modernih boja ili je više barokna. Važno je da se ta tri elementa u mome životu uvijek izmjenjuju. Taj trokut mijenja položaj. Katkad je simetričan, a katkad asimetričan, jedna strana ima prevagu. To je moja bit - te tri strane. Ne negiram ni jednu od njih, naprotiv. Znam da su mi vrlo važne i to određuje moj zvuk, a to je najdragocjenije. John Coltrane je dao slavni intervju u Stockholmu o tome kako radi na svom zvuku. Meni je to bilo veliko nadahnuće. Rekao je da taj zadatak nikad ne završava. To je zadatak za cijeli život. Neprestano se trebate usavršavati i stvarati, tragati i razvijati se. To je ono čemu se nadam. hi-fimedia #88

JAZZ Charles Lloyd / Maria Farantouri Athens Concert ECM/Aquarius Records

"Charles Lloyd je šaman jazza koji dominira pozornicom snagom svoje mističnosti i nevinošću djeteta", rekla je grčka pjevačica, te politička i kulturna aktivistica Maria Farantouri. Njezin je glas, pak, Lloyda vratio u djetinjstvo i podsjetio na slavnu jazz pjevačicu koju obožava - Billie Holiday. Nakon mnogobrojnih susreta tijekom desetak godina odlučili su ostvariti zajednički projekt. Nakon što je u rani-

Maria Farantouri i Charles Lloyd

hi-fimedia #88

jem razdoblju karijere svirao s poznatim jazz glazbenicima, primjerice sa Chicom Hamiltonom i Cannonballom Adderleyem, ali i popularnim sastavima Beach Boys, Canned Heat i The Doors, Lloyd je poslije uglavnom vodio vlastite sastave te se u rijetkim prigodama udruživao s drugim glazbenicima s kojima je ostvarivao zajedničke projekte. Jedna od privilegiranih je Maria Farantouri. Na dvostruki su CD uvrštene izvedbe što su ih ostvarili lipnja 2010. u predivnom ambijentu drevne otvorene pozornice Herald Atticus Odeon u Ateni. Uz njih (Lloyd je na ovom koncertu svirao tenor saksofon, flautu i tarogato), nastupili su američki jazz glazbenici, stalni članovi njegova kvarteta: pijanist Jason Moran, kontrabasist Reuben Rogers i bubnjar Eric Harland, ali i dvojica grčkih glazbenika: svirač lyre Socratis Sinopoulos, te u nekim izvedbama pijanist Takis Farazis. Lloyd je oduvijek bio zainteresiran za duhovnu i mističnu stranu glazbe, nerijetko se udaljujući od jezika jazza, te ne čudi da se upu-

stio u novi način reinterpretacije djela grčke glazbene tradicije. Naime, na njihovu su repertoaru skladbe grčkih autora (skladatelja i tekstopisaca), između ostalih i slavnog Mikisa Theodorakisa, ali i tri suite u kojima objedinjuju djela nastala u razdoblju Bizanta, kao i glazbe nastale u područjima Epira, Crnog mora i Dodekaneskih otoka. Toplina i mističnost Farantourina glasa organski je stopljena sa suptilnošću Lloydova pristupa, kao da ne dolaze iz dva različita glazbena svijeta. Dojmljive su i izvedbe Lloydovih skladbi koje su se svojim karakterom sjajno sljubile sa spomenutim pristupom, primjerice "Prayer" originalno snimljena na njegovom albumu "The Water Is Wide" (ECM) iz 2000. i "Requiem" koju je snimio za albume "Notes From Big Sur" (ECM) iz 1992. i "Voice In The Night" (ECM) iz 1999., na ovom albumu obje s Mariom Farantouri, te posebna instrumentalna izvedba skladbe "Dream Weaver" kojom Lloyd podsjeća na početak svoje samostalne karijere i istoime-

ni album koji je snimio 1966. sa svojim stalnim sastavom, jednim od najcjenjenijih u tom desetljeću, u kojem su tada svirali mladi glazbenici, a poslije velike zvijezde jazza: pijanist Keith Jarrett, kontrabasist Cecil McBee i bubnjar Jack DeJohnette. DH

Chick Corea / Stefano Bollani Orvieto ECM/Aquarius Records

Jedan od najkreativnijih glazbenika na jazz sceni, Chick Corea je poznat kao instrumentalist koji voli svirati pijanističke duete. Svirao je i snimao u duu sa sebi ravnim jazzistima, primjerice s Herbiem Hancockom, s klasičarima poput Nicolasa Economoua i Friedricha Gulde, ali i s mladim pijanistima kojima je želio pomoći uvidjevši njihovu nadarenost: Gonzalom Rubalcabom i Hiromi Uehara. Novu suradnju ostvario je s talijanskim pijanistom Stefanom Bollanijem kojem je Corea, kao i većini drugih pijanista koji su stasali u posljednjih tridesetak godina, veliki uzor. Bollani je već snimao za izdavačku kuću ECM s kojom Coreau vežu četrdesetgodišnja suradnja i neka od kultnih ostvarenja jazz diskografije. No, ovo je njegov prvi CD za tog izdavača nakon četvrt stoljeća. Bollani je za ECM snimao kao član sastava Enrica Rave ili u duu s tim slavnim talijanskim jazz trubačem, ali i kao član drugih skupina, te sa svojim sastavom i solo. Na njegov prvi duo album s Coreaom uvrštena je snimka koncerta što su ga održali na festivalu Umbria Jazz Winter 2010. Zanimljivo je da njihovi glasoviri u snimci nisu raščlanjeni na lijevi i desni kanal kao što je u takvim situwww.hifimedia.hr

acijama uobičajeno, već zvučna slika dočarava onu u dvorani, s glazbalima jedan do drugog. Nastupili su bez prethodne probe, tek uz dogovor o programu, a on je šarolik. Osim posve spontanih improvizacija, te vlastitih skladbi, izvode i stilski raznolike standarde. Među ostalima to su djela Antonia Carlosa Jobima, Fatsa Wallera, Milesa Davisa i Jimmyja Van Heusena. Obojica poznati kao glazbenici koji vole istraživati i izvan jazz glazbe, u ovoj su se suradnji oslonili na tradiciju jazza s laganim prizvukom klasične glazbe. Corea i Bollani su zajednički jezik pronašli u improvizacijama koje odišu razigranošću i komunikacijom zasnovanom na slušanju onoga što u svakom trenutka svira drugi. Posebice je dojmljiva izvedba poznate i često svirane Coreaine skladbe "Armando’s Rumba" što ju je autor posvetio ocu i prvi put snimio za album "My Spanish Heart". Još jedan dokaz koliko je maštovit skladateljski rad važan za stvaralaštvo i imidž nekog glazbenika. Njegov je opus ogroman, a brojne su skladbe koje su ostavile trag u povijesti jazza i postale standardima. Ovo je tek jedna od njih. DH

Keith Jarrett Rio ECM/Aquarius Records

Albumima "Facing You" iz 1972., "Solo Concerts Bremen/ Lausanne" iz 1973., te posebice "The Köln Concert" iz 1975., pijanist Keith Jarrett je postignuo planetarnu slavu i ustoličio novi pristup jazzističkih solo recitala. Naslanjajući se na djelo slavnog Billa Evansa, ali otišavwww.hifimedia.hr

ši još dalje u traganjima za kontemplativnim iskazom, stvorio je poseban glazbeni svijet koji je prihvaćen kao zasebni podžanr pijanističkog jazza, a i danas je jedan od najutjecajnijih za nove naraštaje pijanista. Poslije je najčešće nanstupao i snimao sa svojim triom u kojem sviraju kontrabasist Gary Peacock i bubnjar Jack DeJohnette, no ponekad i solo, ali tada se njegov solo pristup postepeno mijenjao te je danas posve drukčiji od onoga iz sedamdesetih. Naime, stilski se vratio glazbi koju je krajem šezdesetih godina, na početku samostalne karijere, nakon što je postao poznat svirajući u legendarnom kvartetu Charlesa Lloyda. Tada je svirao free jazz sa svojim prvim triom u kojem su uz njega bili kontrabasist Charlie Haden i bubnjar Paul Motian. Slobodne su improvizacije uvijek bile predmet njegova djelovanja, posebice solo, ali zadnjih godina one su još nekonvencionalnije, neobuzdanije, "avangardne". To je novi Jarrett koji svjesno svira glazbu što će ga udaljiti od dijela njegove mnogobrojne publike, ali kojoj se predaje u potpunosti, bezrezervno, bez kalkulacija. Kako bi vjerodostojno dokumentirao trenutke glazbenog nadahnuća uvjetovanog reakcijama publike ili ambijentom, na mnoge od svojih albuma uvrstio je koncertne snimke, pa i one sa solo koncerata. Činjenica da su mnoge od tih snimaka još uvijek u njegovim ladicama i čekaju objavljivanje, potencira značaj novog albuma. Naime, samo nekoliko mjeseci nakon što je 9. travnja ove godine održao solo koncert u Teatru Municipal u Rio de Janeirou, tvrtka ECM, za koju objavljuje već gotovo četrdeset godina, objavila je snimku na dvostrukom CD izdanju. Za razliku od dugogodišnjeg trija s Paecockom i DeJohnetteom, takozvanog Standard Trija, s kojim izvodi uglavnom standarde i s kojim najviše snima, njegovi solo nastupi, pa i ovaj, sadrže izvedbe vlastitih skladbi, najčešće nastalih na licu mjesta, spontano, bez predumišljaja. Uz vrhunsku sviračku vještinu i strast, to su osnovne značajke ovog, još jednog izvrsnog Jarrettovog albuma. DH

Razni izvođači Putumayo Presents Putumayo World Music/Aquarius Records

Diskografska tvrtka Putumayo World Music prije osamnaest je godina mudro iskoristila pojavu world musica na svjetskoj glazbenoj sceni. Kroz niz edicija objavila je albume s vrijednim primjerima svjetske glazbe, pri- Putumayo Presents mjerice "Putumayo Groove", "Afrika", !Bossa Nova! "Lateinamerika, Brasilien, Karibik, Reggae", "Travel the World", "Europa", "Amerika", "Latin Party", "Afro-Latin Party", "Rumba Flamenco", "Latin Jazz", "Cafe Cubano", "Tango Around the World", "Acoustic Brazil"... Osim planetarno poznatih glazbenika i skupina, među kojima Cesarie Evore, Gal Costa, Chicoa Buarquea, Caetana Velosa, Taja Mahala, Monice Salmaso, Angelique Kidjo i Quarteta Putumayo Presents Jobim-Morelenbaum, na kompilacij- !Rumba, Mambo, ske su kompakt diskove uvršteni i Cha-Cha- Cha! globalno nepoznati glazbenici koji na nov i zanimljiv način predstavljaju tradicijsku glazbu svojih zemalja. Karakterističan su primjer CD-ovi "!Salsa!", "!Rumba, Mambo, Cha-ChaCha!" i "Bossa Nova". Svaki od njih donosi posebnu priču, ali svi imaju nekoliko zajeničkih točaka. Stilovi koje predstavljaju nastali su, kao i većina drugih izdanja istog izdavača, u Južnoj Americi, redovito zrače pozi- Putumayo Presents tivnim vibracijama, svi se zasnivaju !Salsa! na snažnio izraženom, ali i kompleksnim ritmovima, a sve izvedbe pokreću, izazivaju na ples. "!Salsa!" donosi izvedbe slavnih predstavnika stilova poput Eddiea Palmierija, Poncha Sancheza i ansambla Orquestra Aragon, ali i manje poznatih Chica Alvareza, Ricarda Lemvoa, Josea Condea... Slušajući CD "!Rumba, Mambo, ChaCha- Cha!" možemo zaplesati uz snimke sastava Salsa Celtica, Tradicuba, Orquestra La Moderna Tradicion, Internationales... CD "Bossa Nova" donosi izvedbe ostvarene u stilu koji je za Brazil ono što je tango za Argentinu, jazz za Sjevernu Ameriku, flamenko za Španjolsku ili šansona za Francusku. Koliko je taj stil postao planetarno popularnim, ali i predmetom stvaranja raznih inačica, dokaz je uvrštanje izvedbi glazbenika iz cijeloga svijeta, od Kanade, preko Meksika i Brazila do Njemačke, Francuske i Južne Koreje. Među njima su i jazzisti u čijem je programu zastupljena i bossa nova, primjerice Duško Gojković i Stacey Kent. Među ostalima na izdanja diskografske kuće Putumayo World Music uvrštene i izvedbe hrvatskih umjetnika, primjerice Tamare Obrovac i sastava Cubismo čije je stvaralaštvo u skladu s motom Putumayoa "garantiramo dobro raspoloženje". To je vidljivo i iz samih naziva CD-ova. Osim što predstavlja glazbu koja donosi spoj tradicije i suvremenog, Putumayo u je svojem inovativnom pristupu otišao korak dalje. Naime, ostvario je odmak od konvencionalnog načina razmišljanja o marketingu i distribuciji organiziravši razna glazbena događanja i osmislivši različite vrste distribucije proizvoda. DH hi-fimedia #88

KlAsiKA Pierre-Laurent Aimard The Liszt Project Deutsche Grammophon / Universal Music

Hélène Grimaud Mozart: Piano Concertos Mojca Erdmann, Komorni orkestar Bavarskoga radija Deutsche Grammophon/ Universal Music

Francuski avangardni pijanist Pierre-Laurent Aimard na sebi svojstven način obilježio je 200 godišnjicu rođenja jednog od najkontroverznijih umjetnika u povijesti glazbe Franza Liszta. Dvostruki CD "Liszt Project" snimka je recitala što ga je Aimard održao tijekom dvije večeri u Beču. Opsežan repertoar dvostrukog albuma ne čine samo skladbe mađarskog kompozitora, pijanista-virtuoza, već i skladbe kompozitora koje je Liszt inspirirao poput Richarda Wagnera, Albana Berga i Alexandera Skrjabina s jedne strane te, Bélu Bartóka, Mauricea Ravela i Oliviera Messiaena s druge. Koncept "Liszt Projecta" Aimard gradi uparivanjem Lisztovih kompozicija sa skladbama spomenutih kompozitora osvjetljavajući sličnosti, te veza izgrađenih na osnovu harmonijskih progresija, usvajanja Lisztovih inovativnih kompozitorskih metoda, ali i zvučnosti koju može razaznati i svaki prosječan ljubitelj glazbe. Tako na albumima redom nalazimo parove: "La Lugubre gondola S. 200" Franza Liszta i "Piano sonata u As duru WWV 85" Richarda Wagnera, Lisztovu "Nuages gris, S. 199" i "Piano sonatu, Op. 1" Albana Berga, "Unstern! Sinistre, S. 208" Franza Liszta i "Klavirska sonata br. 9 (Black Mass), Op. 68" Alexandera Scriabina, slijedi Lisztova vjerojatno najpoznatija klavirska sonata, ona u B molu, S 178. čijom interpretacijom Pierre-Laurent Aimard potvrđuje titulu avangardnog pijanista. Drugi CD otvara par koji čine Lisztova "Aux cyprès de la Villa d’Este 1 (Thrénodie)" i "Nénie" Béle Bartóka. Slijedi "Saint François d’Assise: La prédication aux oiseaux" Liszta i "Tangata manu" Marca Stroppe, Lisztova "Les Jeux d’eau à la Villa d’Este" i "Jeux d’eau" Mauricea Ravela, te "Le Traquet stapazin" Oliviera

hi-fimedia #88

Osmi album francuske pijanistice Hélène Grimaud ujedno je i njen prvi koncertni objavljen za Deutsche Grammophon. Pomalo neuobičajen repertoar čine Mozartovi klavirski koncerti: "Klavirski koncert br. 19 u F duru K.459" i "Klavirski koncert br.23 u A duru K. 488", između kojih su uvrštene arije: "Chi’io mi scordi di te?" – "Non temer, amato bene K.505", u kojima se Grimaud i Komornom orkestru Bavarskoga radija pridružila zvijezda u usponu, njemačka sopranistica Mojca Erdmann. Za one koje će na prvu začuditi uvrštavanje Mozartovih arija u repertoar, vjerujte, potrebno je tek jedno preslušavanje albuma kako Messiaena. Album zaključuje Lisztova "A. Vallée d’Obermann S 160/6". Edukativno i interpretacijski impresivno. VL

Anne-Sophie Mutter ASM 35 The Complete Musician Highlights Deutsche Grammophon/Universal Music

Karizmatična, omiljena, muza mnogih glazbenika i kompozitora njemačka violinistica Anne-Sophie Mutter već je 35 godina prisutna na svjetskoj glazbenoj sceni. Kao kod svih vrhunskih glazbenika teškoća nastupa kada za skučen prostor, pa makar on bio i dvostruki CD kao u ovom slučaju, treba odabrati "highlights". Kojim god putem krenuli ubrzo se nađete u bezizlaznoj situaciji, izabrati iz obilja vrhunskog materijala u kome Anne-Sophie Mutter gotovo u svim interpretacijama poznatih djela slavnih kompozitora donosi nešto samo njezino, jedinstveno i

bi upravo u međuigri soprana orkestra i klavira doživjeli zračnost Mozartove glazbe ili kako sama pijanistica kaže: "Ona (međuigra) je poput tekućeg zlata, klavirsko uplitanje polazi od nečeg vezenog u svili do nečeg vezenog u čipku." Doista, Hélène Grimaud je izuzetna pijanistica koja nošena trenutnim nadahnućem prenosi ozračje nevinosti ekspresije. Ona varljivu jednostavnost Mozartovih djela upliće u skladne ornamente slikajući silinu ljudskih emocija ne upadajući pri tom u zamku sentimentalnosti. I dok u brzim stavcima propituje svoju sumnju u varljivu stabilnost ljudskog uma preplavljenog emocijama - koje se kod Mozarta uobičajeno opisuju kao "pjenušavost" i vedrina dovodeći ih svojom interpretacijom na rub histerije, tako u "Adagiu (Klavirski concert br.23)", propituje perkusivne granice svog instrumenta usporavajući puls do krajnjih granica koje joj dopuštaju zakonitosti prostora u kome svira. Odsustvo dirigenta pojačava povezanost Hélène Grimaud s jednim od tri najkvalitetnija Europska komorna sastava, Komornim orkestrom Bavarskoga radija - oni sviraju povezani u dahu. VL

time novo. No, moguć je i drugačiji pristup, prepustiti samom umjetniku da odabere svoje, vlastite, omiljene snimke. Tako su se na prvom CD-u našle snimke skladbi počev s povijesnom iz 1974. godine na kojoj Anne-Sophie Mutter izvodi "Sonatu za solo violinu, Op.115 (Moderato)" Sergeija Prokofieva, a slijede: "Violinski koncert br.3 u G duru, K.216 (Allegro)" Wolfganga Amadeusa Mozarta, "Koncert za violinu i violončelo u A molu, Op.1022. (Andante)" Johannesa Brahmsa, "Violinski koncert br.1 u G molu, Op.26 Finale (Allegro energico)" Maxa Brucha, "Partita (za violinu i orkestar) Allegro giusto" Witolda Lutoslawskog, "Gudački trio u C molu Op.9, no.3 Scherzo (Allegro molto e vivace)" Ludwiga van Beethovena, "Sonata za violinu i klavir br.7 u C molu, Op.30 br .2 Scherzo (Allegro)", "Violinski koncert u D molu, Op.471 Allegro moderato" Jeana Sibeliusa, "Beau Soir (Arr. Heifetz)" Claudea Debussyja, "Zigeunerweisen, Op.20" Pabla de Sarasatea i "Violinski koncert u D duru, Op.77 Allegro giocoso, ma non troppo vivace - Poco più presto" Johannesa Brahmsa. Drugi CD bilježi: "Koncert za violinu i gudače u F molu, Op.8, No.4, R.297 L’inverno 1. Allegro non molto" Antonia Vivaldija, "Sonatu za violinu i klavir br.2 u D duru, Op.94 (Presto)" Sergeija Prokofieva, "It Ain’t Necessarily So" Georgea i Ire Gershwina (1896 1983), DuBose i Dorothy Heyward

- transkribiran za violinu i klavir (Jascha Heifetz), "Violinski koncert u D duru, Op. 61" Ludwiga van Beethovena (Cadenza: Fritz Kreisler), "Serenadu" (1954) prema Platnovom "Symposium" Leonarda Bernsteina, "Violinski koncert u D duru, Op.35 Finale (Allegro vivacissimo)" Petera Ilyicha Tchaikovskog, "Sonatu za violinu i Klavir br.1 u G duru, Op.78 (Allegro molto moderato)" Johannesa Brahmsa, "Violinski koncert br.1 u A molu, BWV 1041 (Andante)" Johanna Sebastiana Bacha, "Sonatu za klavir i violinu K.454 (Andante)" Wolfganga Amadeusa Mozarta i "Violinski koncert u E molu, Op.64 (Allegretto non troppo - Allegro molto vivace)" Felixa Mendelssohna. Snimke su ostvarene u suradnji s istaknutim solistima poput Trondheimskih solista, violončelista Mstislava Rostropovicha i Antónia Menesesa, pijanista Lamberta Orkisa i Phillipa Molla, violista Bruna Giuranna kao i orkestrima, počev od Berlinske filharmonije pod ravnanjem Herberta von Karajana, preko BBC Symphony Orchestra i Witolda Lutoslawskog, Staatskapelle iz Dresdena i Andréa Previna, Bečke filharmonije i Jamesa Levinea, Londonskog Simfonijskog Orkestra do njujorške Filharmonije pod ravnajem Kurta Masura. Užitak je neosporan, pred vama je mogućnost da opetovano slušate virtuoznost koja ostavlja bez daha, kako u djelima Bacha ili de Sarasatea sve do Gershwina. VL www.hifimedia.hr

FILM

SportSki filmovi www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

SPORT U TVORNICI SNOVA Kao prijelomnu godinu nakon koje je broj ekranizacija sportskih priča, fikcije i više onih utemeljenih na stvarnim događajima eksponencijalno narastao, može se označiti 1977. kad se pojavio "Rocky", ne samo kao sportski film s najvećom zaradom u povijesti, već i kao prva sportska drama u povijesti dodjele nagrade Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti koja je dobila Oscara za najbolji film

piše: Tihomir Ivka

hi-fimedia #88

"Igra pobjednika", 2011.

ko – kao što se voli reći – život piše najbolje drame, onda bi se u nekim slučajevima moglo ustvrditi da je sport veći od života. U Hollywoodu ponajprije, a manje u ostatku svjetske kinematografije, to najbolje znaju i nije čudo što je na temu sporta, prema popisu Wikipedije, snimljeno čak sedamstotinjak filmova koji na ovaj ili onaj način tematiziraju sport. Po zastupljenosti prednjače tipični američki sportovi, neprikosnoven je baseball s devedesetak naslova, oko šezdeset filmova snimljeno je na temu američkog nogometa i boksa, košarka i nogomet se kreću oko pedeset naslova i tako dalje.

Sportski filmovi stari su gotovo kao i sama kinematografija, već je 1894. godine snimljen dokumentarni film "Corbett and Courtney Before the Kinetograph", to jest boks meč bez ikakve druge radnje, ali ne pred publikom već upravo za potrebe kino prikazivanja, pod posebnim svjetlom. I kasniji nijemi igrani filmovi su se sportom bavili uglavnom kroz boks, da spomenemo samo Chaplinovu komediju "Šampion" iz 1915. godine. S obzirom da se i sam sport kao oblik masovnog obožavanja razvijao relativno polako, da je primjera izuzetnih dostignuća ipak bilo manje nego danas, sportski filmski podžanr se pojavljuje sporadično sve do šezdesetih godina.

www.hifimedia.hr

SportSki Filmovi

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #88

SportSki Filmovi Kao prijelomnu godinu nakon koje je broj ekranizacija sportskih priča, fikcije i više onih utemeljenih na stvarnim događajima eksponencijalno narastao, može se označiti 1977. kad se pojavio "Rocky", ne samo kao sportski film s najvećom zaradom u povijesti, već i kao prva sportska drama u povijesti dodjele nagrade Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti koja je dobila Oscara za najbolji film. Poslije će to za rukom poći samo još dva naslova koje bi mogle nazvati sportskim filmovima; ozbiljnoj britanskoj drami o dva atletičara iz sredine 20-ih godina "Vatrene kočije" (Chariots Of Fire) 1982. i sportskoj drami o starom treneru i mladoj boksačici "Djevojka od milijun dolara" (Million Dollar Baby) 2005. godine. U

ranim predviđanjima za Oscara 2012. godine još jedan film sa sportskom tematikom se pojavljuje kao ozbiljan pretendent da ponovi taj uspjeh. "Igra pobjednika" (Moneyball) koji upravo igra u hrvatskim kinima nije tipičan sportski film, ali uz minuciozno razrađene karaktere i pomno odabrana glumačka lica za glavne uloge baštini onaj dobar stereotip zbog kojeg je sport vrlo podatna tema za ekranizaciju. Ta šablona je zapravo preslika američkog sna u najčišćem obliku. Uključuje jednog ili više autsajdera, hendikepiranih u startu zbog socijalnog statusa, porijekla, rase ili nečeg što ga gura na marginu. U tipičnom američkom snu se može uspjeti preko noći, pomoću sreće ili čak prijevare, priče o sportskom uspjehu uvijek

imaju moralniju potku, jer su utemeljene na dugotrajnoj upornosti, čak i tvrdoglavosti, na muci koja se na kraju isplaćuje. Sve je čisto i u trenucima istine - kad je čovjeku protivnik štoperica ili ekipa s druge strane terena - dostiže se slava ili umire. Sredine u takvim filmovima obično nema. U "Igri pobjednika" pratimo sportskog direktora MLB baseball kluba Oakland Athleticsa Billya Beanea (Brad Pitt) koji u novu sezonu ulazi s bijednim budžetom i suočen s odlaskom najboljih igrača u druge klubove. Putuje po klubovima i pokušava nešto tržiti, ali mu baš ne uspijeva. No u Cleveland Indiansima primjećuje mladog skauta Petera Branda (uvjerljivi Jonah Hill), kojeg zbog njegovih opservacija na pregovorima i kasnijeg pojašnjenja

Ljubav Disneya i sportskih filmova D

isney je jedan od filmskih studija koji po svojoj reputaciji i svjetonazorskom opredjeljenju ima prirodnu sklonost ka sportskim temama. Oduvijek usmjeren djeci i obiteljima, taj je studio od vremena kad se bavio isključivo crtanim filmovima zadržao navadu da propagira filmsku zabavu koja nikad nije imala razloga dobivati restrikcijske oznake da određeni sadržaj nije primjeren za mlađe dobne skupine. U Disneyevim filmovima nema brutalnog nasilja, scena seksa, psovki niti bilo kakvog devijantnog ponašanja. Nema ni negativizma, već samo nada, optimizam, vjera u snagu ljudskog duha, u pozitivne ljudske vrijednosti općenito. U takvoj određenosti tipične priče o ustrajnosti i volji da se uspije na sportskom terenu kao da su izmišljene za Disneya. Disney je potpisao tek desetak sportskih igranih naslova do početka 90-ih godina, poslije uspjeha dječje sportske komedije The Mighty Ducks 1992., počeli su snimati u prosjeku tempom od dva godišnje do danas. Osim mnogo sportskih komedija i bezazlenih dječjih sportskih filmova, snimili su i tucet prilično ozbiljnih naslova na tu temu, uglavnom utemeljenih na istinitim pričama. Po uspješnosti i kvaliteti strši u tekstu spomenuti "Rememeber The Titans", ali uz bok mu stoji nekoliko izvrsnih, inspirirajućih naslova. Kao primjere izdvajamo "Miracle" (2004.), koji prati nastanak američkog olimpijskog hokejaškog tima sastavljenog od sveučilišnih igrača pred Zimske olimpijske igre u Lake Placidu 1980. Iako im u početku nitko nije davao nikakve šanse u srazu sa snažnijim momčadima iz Istočne Europe, posebno onom SSSR-a, Amerikanci su uz spartansku disciplinu, zajedništvo i inovativnu taktiku, napravili čudo i osvojili zlatnu medalju. "Glory Road" (2006.) je slična priča s još malo socijalno-moralnog podkonteksta, jer se bit filma sastoji u tome da je košarkaški trener Don Haskins (Josh Lucas), imao hrabrosti 1966. sa

hi-fimedia #88

"Miracle", 2004.

svojom sveučilišnom ekipom iz zapadnog Texasa napraviti tada nezamislivo; drugim momčadima prvi put u povijesti suprotstaviti petorku sačinjenu isključivo od crnaca i na kraju pobijediti na državnom prvenstvu. Prošlogodišnji "Secretariat" bavi se karijerom istoimenog legendarnog trkaćeg konja, a još više njegovom vlasnicom, kućanicom koja je nakon što joj otac više nije mogao voditi farmu, ušla hrabro u muški svijet konjskih utrka i svima održala lekciju iz upornosti i vjere u uspjeh. "Invincible" (2006.) je još jedan intrigantni naslov iz Disneyevog kataloga u kojem pratimo filadelfijskog konobara Vincea Papalea (Mark Whalberg), tridesetogodišnjaka koji nikad nije dobio priliku da zaigra ozbiljan američki nogomet. No kad trener Philadelphia Eaglesa koji su sredinom sedamdesetih bili tek sjena velike NFL momčadi, iz očaja napravi otvorenu audiciju među potpunim amaterima, otkrije se da su u susjedstvu imali strašno talentiranog igrača za kojeg nitko nije znao. Lista solidnih do izvrsnih sportskih filmova Disneya je duga i svima je svojstven terapeutski učinak na gledatelja – poslije njih čovjek se osjeća bolje.

zanimljive metode praćenja učinkovitosti igrača zapošljava ga kao svog pomoćnika. Stari skauti u klubu su rezonirali na stari način, jedan igrač im je ružno bacao, drugi nije znao hodati, treći nije izgledao atletski, četvrti nije imao zgodnu žensku što su smatrali znakom slabog samopouzdanja…Beane, i sam nekada veliki talent koji nikad nije napravio očekivanu karijeru, njihovim je predrasudama suprotstavio Brandovu sabermetriku, detaljnu statističku analizu koja kazuje na kojem mjestu u složenoj strukturi baseballa pojedini igrač daje najviše. Na užas starih klupskih skauta i javnosti Beane kupuje igrače koje su drugi klubovi odbacili i doživjeli podsmijeh i prije negoli je liga počela. Kad je počela, počela je loše, unatoč statistikama momčad je postala pobjednička tek kad je proradila snaga kolektivnog duha. Smijeh nevjernih Toma je nestao kad je momčad sastavljena od "škart" igrača dobila 20 utakmica zaredom što nije uspjelo niti jednom klubu u povijesti Major lige. Iako se zapravo manji dio filma zbiva na terenu, napetosti ne nedostaje, a scene s terena redatelj Bennett Miller (proslavio se s biografskim "Capoteom"), znalački je ubacivao kao određeni dramatski klimaks hodanja na tankoj žici između propasti i uspjeha sportskog direktora Athleticsa. Pun snažnih glumačkih rola, dinamičan i vrlo ozbiljan komad filmske umjetnosti, "Igra pobjednika" bi zaista u godini bez izrazitih favorita (zasad) i s dosad iskazanim oduševljenjem kritiwww.hifimedia.hr

"Djevojka od milijun dolara", 2004.

čara mogla ući u uski krug kandidata za najbolji film 2011. godine. Niz filmskih publikacija, filmskih web portala radilo je svoje, kraće ili iscrpnije liste najboljih sportskih filmova s mnogo naslova koji se ponavljaju, ali ne postoji konsenzus oko najboljeg. Izdvojit ćemo stoga ono što kaže struka. Američki filmski institut, neprofitna organizacija, čiji je ugledni konzervatorij pohađala prava vojska kasnije poznatih filmaša (Terrence Malick, Paul Schrader, David Lynch, John McTiernan, Edward Zwick, Spielbergov kamerman Janusz Kaminski, Mimi Leder…), napravio je listu od deset najboljih sportskih filmova i na prvo mjesto stavio Scorseseovog "Razjarenog bika", istinitu priču o burnom životu boksača Jakea LaMotte kojeg je izvanredno utjelovio Robert DeNiro. Kao pravi "method" glumac za ulogu se poistovjetio s glavnim likom što je uključivalo i nabacivanje 27 kilograma. Isplatilo se jer je na kraju osvojio svog drugog Oscara, prvog za glavnu rolu. "Razjareni bik" sa svojim tematiziranjem nasilja, obiteljskih problema, ljudske dekadencije nije klasični sportski film, ali ga se danas smatra jednim od najvećih dosega sedme umjetnosti uopće. Odmah iza smjestili su još jedan film o boksu, "Rocky" koji je pak tipičan predstavnik žanra o ograničenom, ali poštenom mladiću koji pokušava preživjeti na opasnim ulicama Philadelphije. Boksa, ali ga www.hifimedia.hr

se smatra nedovoljno talentiranim, no kad slučajno dobije šansu da boksa sa svjetskim prvakom, priliku ne ispušta. Slijedi "The Pride Of The Yankees" iz 1943., priča o legendarnom bejzbolašu Lou Gehrigu s Garyem Cooperom u glavnoj ulozi. Na listi su još inspirativna košarkaška drama "Hoosiers" o prosječnoj srednjoškolskoj ekipi iz malog grada koju trener (Gene Hackman) pretvara u šampionsku momčad, romantična drama o baseballu "Bull Durham" s Kevinom Costnerom, crno-bijeli "The Hustler" iz 1961. s Paulom Newmanom u jednoj od njegovih uloga u filmovima na temu biljara. Sedmi je urnebesna komedija o golfu "Caddyshack", pa jedan tipični sportski o besperspektivnim klincima iz gospodarski propalog grada, koji kao totalni autsajderi u biciklističkoj utrci pobijede bogate i uobražene frajere s koledža. Film se zove "Breaking Away", pokupio je pet nominacija za Oscara, od čega i onu za najbolji film te ucrtao mlade Dennisa Quaida i Daniela Sterna na filmsku kartu. Američki filmski institut među svoje favorite stavio je i "The National Velvet" iz davne 1945. s Mickeyem Rooneyem i Elizabeth Taylor koji za temu ima konjički sport. Listu zaključuje film Camerona Crowea "Jerry Maguire" gdje se oko američkog nogometa vrti i romansa i komedija i drama. Kao što smo spomenuli, poslije velikog uspjeha "Rockya" 1976. godine čiji je scenarij napisao i za glavnu ulogu se izborio i tadašnji filmski autsajder Sylvester Stallone, hollywoodska prva liga filmaša je češće snimala sportske filmove uvidjevši prije svega njihov komercijalni potencijal koji se skriva u činjenici da se ljudi lako poistovjećuju s malim ljudima koji upornošću postižu velike stvari. No od tog vremena je nominaciju za Oscara za najbolji film (uz spomenute "Vatrene kočije" i "Djevojku od milijun dolara" koji su ga i dobili), zaradilo samo sedam sportskih filmova. Redom, spomenuti "Breaking Away" (1980.), "Raging Bull" (1981.), "Field Of Dreams" (1990.), "Jerry Maguire" (1996.), "Seabiscuit" (2004.), "The Blind Side" (2010.) i na ovogodišnjoj dodjeli izvrsna "boksačka" drama "The Fighter". No sportski su filmovi zbog svoje naravi rijetko kad rizik za producente. U pravilu donose novac, ali samo rijetki jako puno profita. Tu je "Rocky" neprikosnoven, ako se računa inflacija, od pet sportskih filmova s najvećom zara-

Izbor 50 najboljih sportskih filmova u posljednjih 50 godina (po godini izlaska): The Hustler (1961.) - biljar R: Robert Rossen The Loneliness of the Long Distance Runner (1962.) - atletika R: Tony Richardson Downhill Racer (1969.) - alpsko skijanje R: Michael Ritchie Fat City (1972.) - boks R: John Houston Bang the Drum Slowly (1973.) - baseball R:John D. Hancock Enter the Dragon (1973.) - kung fu R: Robert Clouse The Longest Yard (1974.) - američki nogomet R:Robert Aldrich The Bad News Bears (1976.) - baseball R: Michael Ritchie Rocky (1976.) - boks R: John G. Avildsen Slap Shot (1977.) - hokej R: George Roy Hill Big Wednesday (1978.) - surfanje R: John Milius Breaking Away (1979.) - biciklizam R: Peter Yates Rocky II (1979.) - boks R: Sylvester Stallone The Black Stallion (1979.) - konjički sport R: Carroll Ballard Caddyshack (1980.) - golf R: Harold Ramis Ragging Bull (1980.) - boks R: Martin Scorsese Chariots of Fire (1981.) - atletika R: Hugh Hudson The Karate Kid (1984.) - karate R: John G. Avildsen The Natural (1984.) - baseball R: Barry Levinson Hoosiers (1986.) - košarka R: David Anspaugh The Color Of Money (1986.) - biljar R: Martin Scorsese Bull Durham (1988.) - baseball R: Ron Shelton Eight Men Out (1988.) - baseball R: John Sayles Field of Dreams (1989.) - baseball R: Phil Alden Robinson White Men Can't Jump (1992.) - košarka R: Ron Shelton

Rudy (1993.) - američki nogomet R: David Anspaugh Jerry Maguire (1996.) - američki nogomet R:Cameron Crowe He Got Game (1998.) - košarka R: Spike Lee Without Limits (1998.) - atletika R:Robert Towne The Hurricane (1999.) - boks R: Norman Jewison Remember the Titans (2000.) - američki nogomet R:Boaz Yakin The Legend of Bagger Vance (2000.) R: Robert Redford Ali (2001.) - boks R: Michael Mann Shaolin Soccer (2001.) - nogomet R: Stephen Chow Bend It Like Beckham (2002.) - nogomet R: Gurinder Chadha Seabiscuit (2003.) - konjički sport R: Gary Ross Friday Night Lights (2004.) - američki nogomet R: Peter Berg Million Dollar Baby (2004.) - boks R: Clint Eastwood Miracle (2004.) - hokej R: Gavin O'Connor Cinderella Man (2005.) - boks R: Ron Howard The Greatest Game Ever Played (2005.) R: Bill Paxton Glory Road (2006.) - košarka R: James Gartner Invincible (2006.) - američki nogomet R: Ericson Core Sugar (2008.) - baseball R: Anna Boden, Ryan Fleck Invictus (2009.) - ragbi R: Clint Eastwood The Blind Side (2009.) - američki nogomet R: John Lee Hancock The Damned United (2009.) - nogomet R: Tom Hooper Secretariat (2010.) - konjički sport R: Randall Wallace The Fighter (2010.) - boks R: David O. Russell Moneyball (2011.) - baseball R: Bennett Miller

dom, četiri mjesta pripadaju "Rocky" franšizi, s tim da je prvi zaradio gotovo 500 milijuna dolara. Jedino se na treće mjesto popela romantična drama "The Blind Side" sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi, o mladom crnom ragbijašu bez krova nad glavom kojeg u kuću prima bjelačka obitelj. Zaradio je 270 milijuna dolara. Prošlogodišnji "The Fighter" je na 25 uloženih milijuna dolara na blagajnama donio 130, hit je sa 152 zarađena milijuna bio i "Remember The Titans" o srednjoškolskoj ragbi momčadi s Juga SAD-a pod vodstvom Denzela Washingtona koja

se početkom sedamdesetih osim s protivnicima morala boriti i s predrasudama i rasizmom. Dirljivi film o konjičkom sportu "Seabiscuit" na blagajnama je utržio tek koji milijun manje. Nabrajati bi se dalo u nedogled. "Igra pobjednika" koja nas je i navela da rezimiramo svijet sportskog filma, još igra u kinima i zbraja rezultate, a već je prebacila utržak od sto milijuna dolara. Hollywood prodaje snove u mraku kino dvorana, a snovi se u stvarnost nigdje ne pretvaraju uvjerljivije nego u sportu. Tko ih ne bi volio, čak i kad znaju biti trivijalni i predvidljivi. hi-fimedia #88

DVD

Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone.

recenzije

Auti 2 (Cars 2) (DVD i Blu-ray izdanje) Pixar/Continental film, 2011. 106 min. Redatelji: John Lasseter i Brad Lewis Glasovi: Leon Lučev, Žarko Potočnjak, Zijad Gračić, Alma Prica Žanr: animirani, akcijski

U drugom dijelu Pixarovog uspješnog dugometražnog crtića "Auti", trkaći auto Munjeviti Jurić i njegov najbolji prijatelj, kamion za vuču Šlep, kreću u novu avanturu koja će ih odvesti u egzotične krajeve u raznim dijelovima svijeta. Dvojici prijatelja pridružuje se društvo iz Kurble Bistre i zajedno kreću pomoći Juriću da osvoji prvi Grand Prix Svijeta, utrku koja će dokazati koji je auto najbrži na svijetu. No put do cilja prepun je rupa, zavoja i iznenađenja jer Šlep greškom postaje dijelom urnebesne ludorije – svijeta međunarodne špijunaže. Šlep je rastrgan između pomaganja Juriću u važnoj utrci i "vuče" u super-tajnoj misiji kojom dirigiraju iskusni britanski špijun Flin McFin i špijunka-početnica Helena Hitrošift. Šlep se tako priključuje potjeri kroz ulice Japana, Italije, Francuske i Engleske. Nakon što je kratkim igranim filmom "Tin Toy" 1989. osvojio Oscara i udario temelje Pixarove kasnije dominacije u polju animiranog filma, pa "natjerao" američku filmsku Akademiju da mu dodijeli Oscara za posebne dosega za "Priču o igračkama", John Lasseter je 2006. sve svoje znanje, imaginaciju i CGI tehnologiju iskoristio u briljantnim "Autima". Otad se pozabavio produkcijom i važ-

hi-fimedia #88

nim izvršno- savjetničkim funkcijama u Pixaru i Disneyu. Izgledalo je kao da više nikad neće napraviti crtić. No ljubav prema autima bila je veća. "Moj je otac radio u Chevroletovoj trgovini auto-dijelova. Zbog toga "Aute" doživljavam vrlo osobno – gradić, likove, ljubav koji koju osjećaju jedni za druge i za svoj način života. Želio sam ih povesti na put oko svijeta. Zaključio sam da to mogu učiniti uz pomoć moje druge velike ljubavi – žanra špijunskih filmova. Ideju o spajanju dvaju dijametralno različitih svjetova – Kurble Bistre i internacionalne spletke – nisam mogao izbaciti iz glave. Ovo je rezultat." - objasnio je Lasseter. Rezultat je ipak da prvi put kritičari nisu bili jednoglasni i mnogi su zaključili kako filmu ne nedostaje samo originalnosti, već i uobičajenog Pixarovog šarma. No na blagajnama je žetva bila bogata, na velikih 200 uloženih milijuna dolara, na blagajnama se utržilo ogromnih 550. "Auti 2 izugleda fantastično, ali Pixar nikad nije publici pružio – posebno onoj starijoj od 10 godina – manje razloga da se emotivno vežu uz sjajne naprave koje lete ekranom." - Natahan Rabin, The A.V. Club

Orao

(The Eagle) Focus Features/Discovery film, 2011., 114 min. Redatelj: Kevin Macdonald Uloge: Channing Tatum, Donald Sutherland, Jamie Bell Žanr: povijesni, akcijski

Godina je 120. poslije Krista, rimska deveta legija s 5000 voj-

Napeti niskobudžetni neo-noir Otmica Alice Creed

Dva maskirana muškarca otmu mladu djevojku, zatvore je u sobu i traže otkupninu. Stvari se u međuvremenu gadno zakompliciraju i na kraju okrenu

u sasvim neočekivanom pravcu. Ideja nije originalna, u filmu vidimo samo tri lica i radnja se uglavnom odvija u četiri zida. Na papiru izgleda kao 100 minuta monotonije, no kad tri glumca pokažu sav talent, a redatelj (ujedno i scenarist) ima osjećaj za efektan dijalog, ritam i dramatiku, mogu se dobiti gotovo spektakularni rezultati. Film počinje od detalja, uz efektnu glazbu pratimo dva momka kako u praksu provode precizno isplaniranu akciju, kupuju potreban materijal, mijenjaju tablice na kombiju, zvučno izoliraju stan. Kad sve završe presvlače robu i bacaju je u plastičnu vreću; oni ne ostavljaju tragove, oni znaju što rade. Kad na brzinu ubace djevojku u kombi i stave joj lisice i gledatelji saznaju što rade. Poslije otmice djevojke pod imenom Alice Creed (sjajna Emma Arterton), otkrivaju i svoje motive, nemaju mazohističkih poriva, objašnjavaju joj kako joj ne žele nauditi, a kamoli je ubiti, ali ako će biti prisiljeni neće oklijevati. Vic (Eddie Marsan) je šef mlađem Dannyu (Martin Compston), a kasnije će se pokazati i ljubavnik iz zatvora u kojem su akciju isplanirali. Vic je hladan i proračunat, Dannya vrlo brzo nakon što otmu

nika maršira prema sjeveru britanskog otoka noseći sa sobom svoju ratnu amajliju – zlatnog orla. Nikad se nisu vratili, jednostavno su nestali u magli zajedno sa svojim zapovjednikom Flaviusom Aquilom. Dvadeset godina kasnije njegov sin Marcus Flavius Aquila (Channing Tatum) pokušava rehabilitirati slavu svog prezimena. Krene mu dobro, kao zapovjednik garnizona svojom hrabrošću vojnim vještinama odbija napad keltskog plemena, ali biva toliko jako ranjen da ga otpuštaju iz službe. Gorčina ostaje jer nije uspio sprati ljagu s očevog imena, no javlja mu se nova nada kad čuje glasinu o zlatnom orlu. Sa sobom vodi britanskog roba Escu (Jamie Bell) koji prezire Rimljane, ali je odan Marcusu jer mu je ovaj spasio život. Kad prijeđu Hadrijanov zid koji odvaja južnu od sjeverne Britanije, na području izvan rimske kontrole morat će se poslu-

žiti lukavstvom da dođu do orla. Marcus će glumiti roba, a Esca njegovog gazdu. The Eagle nije u rangu epske grandioznosti jednog "Gladijatora", no interesantno građenje zapleta, autentičnost krajolika i kostima, dobra fotografija, te prirodnost scena bitki pružit će prilično zadovoljstva, ne samo poklonicima podžanra povijesnog filma. Film je u prosjeku dobio prosječne ocjene. Kritičari su redatelju Kevinu Macdonaldu (Posljednji škotski kralj, State Of Play) zamjerili pretjeranu dužinu filma, slabo razrađen odnos između Marcusa i Esce te linearnost radnje. Oni naklonjeniji doživjeli su ga kao uzbudljivog i čak dirljivog na trenutke. "Iako film nije trijumf, ima u njemu mnogo toga privlačnog – uključujući tu i respektabilni nastup Channinga Tatuma kao tradiciji odanog rimskog vojnika." – Brian Lowry, Variety

(The Disappearance of Alice Creed) West End Films/VTI, 2009. 100 min. Redatelj: J. Blakeson Uloge: Gemma Arterton, Martin Compston, Eddie Marsan Žanr: triler

www.hifimedia.hr

DVD recenzije

djevojku u dugim satima čekanja na otkupninu uhvati grižnja savjesti. Kasnije će se pokazati i zašto. Danny je izabrao baš Alice Creed jer ju pozna od prije zavora, dapače, s njom je bio u vezi. Iako su pred djevojkom uvijek maskirani, igrom slučaja i Dannyeve nepažnje dok je Vic vani, Alice mu vidi lice. Zaprepaštena, ipak zadržava prisebnost i proradi joj instinkt za preživljavanje. Vidi u Dannyu slabu kariku cijele akcije i priliku da se oslobodi. To što film počinje sporo (prva rečenica je izgovorena u šestoj, a druga u 10. minuti) i predvidljivo, samo je očito namjerno zavaravanje gledatelja u filmu u kojem se tenzija diže naglo i ne spušta se do samog kraja. Na vrlo inte-

Mamurluk 2

(Hangover Part II) (DVD i Blu-ray izdanje) Warner Bros. /Continental film, Redatelj: Todd Phillips Uloge: Bradley Cooper, Ed Helms, Zach Galifianakis, Justin Bartha Žanr: komedija

www.hifimedia.hr

ligentan način tvorci ovog trilera su na prilično jednostavnoj ideji naznačenoj u prvih par rečenica razvili neočekivanu kompleksnost. Ona izvire iz činjenice da Vic i Eddy iz praktičnih razloga (odlazak po hranu, vršenje nužde, dogovaranje otkupnine), nisu mogli biti čitavo vrijeme zajedno u stanu s otetom djevojkom. Briljantnost scenarističkog predloška skriva se u dijalozima i događajima kad se prvo Danny, pa Vic, pa opet Danny i tako ukrug, nađu nasamo s Alice. Ti su trenuci i tragovi koji ostaju iza povod za rastuće nepovjerenje između dva partnera. Oni će izvesti akciju zajedno gotovo do kraja, ali s primislima kako da prijeđu jedan drugoga. Još kad

"Mamurluk" nije bio samo jedan od najsmješnijih filmova 2009., bio je s gotovo 600 milijuna utrška i jedan od najuspješnijih filmova te godine. Nije bio toliko originalan, ali odabir izvanrednih svježih glumačkih lica, spretna režija i niska izvanrednih gegova učinila je priču o jednoj ludoj momačkoj večeri u Las Vegasu jednom od boljih komedija zadnjih godina. Nastavak je bio izvjestan, kao što je bilo izvjesno da ponavljanje forme teško može nadmašiti original. Phil (Bradley Cooper), Stu (Ed Helms), Alan (Zach Galifianakis) i Doug (Justin Bartha) ovaj put putuju u egzotični Tajland na Stuovo vjenčanje. Počelo je idilično uz zdravicu i najbolje želje za Stua i izabranicu Lauren. Kasnije će se društvo, prošireno za Laureninog brata koji ne može smisliti Stua i Leslia Chowa gangstera s kojim su se sprijateljili za avanture u Las Vegasu, popiti par piva. No, slijedeća scena prekida idilu; jutro kasnije zatičemo ekipu kako se budi u

u svemu ima engleskog humora s dozom cinizma, nasilja koje povećava nelagodu, uz već od samog početka namjerno izazvanu klaustrofobičnost prostora u kojem se odvija većina radnje, pred nama je vrhunski konstruirani napeti minimalistički neo-noir. Nešto kao Tarantinov "Reservoir Dogs", samo snimljen s još manjim budžetom, s manje glumaca, manje krvi, ali s jednako intrigantnom i nepredvidljivom pričom. Jedino što ovdje ipak svi ne poginu na kraju. Iza filma kao scenarist i redatelj stoji debitant J. Blakeson (kao scenarist radio je prije na hororu Descent 2). O njemu kao i samom filmu nema mnogo podataka, ali je znakovito da ga je ugledni Variety stavio 2010. na listu redatelja koje treba pratiti. Dosad još nije imao priliku pokazati je li "Otmica Alice Creed" samo bljesak, no to bi se moglo brzo promijeniti. Naime, pregovara s Warnerom da u ruke uzme projekt "Hell And Gone" s temom katastrofalnog požara u Chicagu 1871. godine. Priča je navodno slična onoj "Titanica", samo umjesto tonućeg broda imamo grad kojeg proždire vatra. S obzirom kako je vješto režirao i inteligentno napisao zaplet za ovaj "mali" triler, njegove nove projekte čekamo s nestrpljenjem. TI

prljavom hotelu u Bankoku. Stu ima na licu tetovažu identičnu onoj Mike Tysona, Alanu je obrijana glava, a od Teddya je ostao samo odrezani prst…. Novo ludilo započinje. U principu, tajlandske dogodovštine smiješne četvorke nisu nastavak nego ponavljanje iste priče, samo u drugom ambijentu i to bi bio najveći prigovor. Ako se to apstrahira, četvorica prijatelja zadržali su dobru kemiju a dosjetke su i dalje efektne, iako ponekad tako grube da je film ponovno dobio "R" oznaku. Kritičari su ovaj put ostali mnogo rezerviraniji negoli u slučaju originala, no to publiku nije previše smelo. Film je zaradio 580 milijuna dolara, od toga gotovo polovicu izvan SAD-a i Kanade. "Je li ovo neki test? The Hangover, Part II se čini kao ispitivanje razine kapaciteta publike koliko profanosti može progutati. Izaziva smijeh u mnogo situacija, ali ponekad iz čiste nevjerice." - Roger Ebert, Chicago Sun-Times

Conviction

(Conviction) Fox Searchlight Pictures/ Discovery film, 2010., 107 min. Redatelj: Tony Goldwyn Uloge: Hilary Swank, Sam Rockwell, Minnie Driver, Juliette Lewis, Melissa Leo, Peter Gallagher Žanr: drama

1980. Katharina Brow iz Ayera Massachussettsa brutalno je ubijena, između ostalih kao sumnjivac ispitan je Kenny Waters (Sam Rockwell) i pušten. Tri godine kasnije, na osnovu dva nova svjedočenja, njegove bivše žene i bivše djevojke, Kenny je ipak uhapšen i osuđen na doživotni zatvor. Njegovoj sestri Betty Anne Waters cijeli se život vrtio oko brata; odrasli su u nesređenoj obitelji, brinula se za njega i znala je da Kenny nije anđeo, ali je duboko vjerovala i u to da nije ubojica. Tri godine nakon presude, Kenny iz zatvora zove sestru svaki dan i kad joj kaže da se pokušao ubiti, ona odlučuje vratiti se u školu i završiti pravni fakultet kako bi mogla osloboditi brata. Zbog njezine opsesije prvo odlazi muž, pa dvoje djece. No Betty Anne će uz moralnu podršku prijateljice Abre (Minnie Driver) učiti po noći, a po danu raditi u restoranu i ići u školu da bi došla do svog cilja da postane odvjetnik svoga brata i pokuša ponovno pokrenuti proces dokazivanja njegove nevinosti. "Conviction" je dirljiva, istinita priča o odanosti, upornosti i požrtvovnosti jedne žene, ali i drama koja otkriva mnogo anomalija američkog pravosudnog sustava. Glumci su izvrsni, Hilary Swank se uživjela u ulogu i vrlo uvjerljivo dočarala lik žene koja se mora boriti na svim životnim frontama najmanje misleći na sebe, Sam Rockwell je odlično odglumio maniju i depresiju nepravedno osuđenog hi-fimedia #88

DVD recenzije

čovjeka, Minnie Driver fino prikazala vedri i nepokolebljivi duh Bettyne prijateljice, dok Mellisi Leo sjajno stoji uloga pokvarene policajke, a i mala uloga Juliette Lewis je na razini ostatka sjajne glumačke postave. Film je prilično nezasluženo prošao neprimijećeno u kinima, no ovo je djelo koje će i na DVD-u zadovoljiti poklonike sudskih drama. "Film je napravljen u tradiciji priča borbe pojedinca protiv sustava utemeljenih u stvarnom životu kao što je to bio slučaj s "Erin Brokovich", i njegov snažna emocionalnost bi trebala zainteresirati ozbiljnu publiku." - Ray Bennett, The Hollywood Reporter

Ponoć u Parizu (Midnight In Paris) 2011., 100 min. Mediapro/Sony Pictures Classics/Blitz film i video Redatelj: Woody Allen Uloge: Owen Wilson, Rachel McAdams, Marion Cotillard, Kathy Bates, Carla Bruni, Adrien Brody, Michael Sheen Žanr: romantična komedija

Tamare Drewe

(Tamara Drewe) Momentum Pictures/VTI, 2010., 111 min. Redatelj: Stephen Frears Uloge: Gemma Arterton, Roger Allam, Dominic Cooper, Luke Evans, Bill Camp Žanr: romantična komedija 0

Woody Allen je mušićav filmaš koji voli pisati scenarije za svoje filmove, režira samo zato

Nakon ozbiljne i slojevite drame "Kraljica" i (neuspješnog) pokušaja da s Michelle Pfeifer u "Cheri" dostigne sjajne "Opasne veze" smještene u slični povijesni trenutak i dramatski kontekst, slavni engleski redatelj uhvatio se nečeg lakšeg i neobaveznijeg, stvaranja jedne romantične komedije. I da odmah na početku zaključimo; romantične komedije bolje od 90 posto takvih filmova po holivudskom receptu. Priča je smještena u ruralni dio Engleske, selo koje nekome služi za život, a drugima kao ladanje. Među onim prvima je Andy (Luke Evans), naočiti mladić kojem ne treba ništa više od seoskog života, među drugima je Nicholas (Roger Allam), slav-

hi-fimedia #88

ni pisac krimi-romana u kasnim srednjim godinama koji u svojoj kući drži kamp za mlade, ambiciozne pisce i sam koristi mir da stvara nove priče. Izvana uzoran obiteljski čovjek, zapravo serijski vara svoju vjernu suprugu koja se bavi imanjem dok njega nema. Idilu će prekinuti Tamara, djevojka koja je otišla u grad ganjati novinarsku karijeru. Majka joj je umrla pa se nakon nekoliko godina izbivanja vraća prodati svoje nasljedstvo. Pomutnju u muškom dijelu populacije će izazvati činjenica da je Tamara otišla u grad kao ružno pače kljukastog nosa, a vratila se kao labud, uz određene korekcije plastične kirurgije. Andyu se sviđala i prije, Nicholas će učiniti sve da je doda na svoju listu ljubavnica, a dodatnu zbrku će izazvati Ben, zvijezda iz boy-benda koji je na selo došao za Tamarom. Kad se u priču uključe dvije lokalne klinke lude za Benom, stvorit će se takvi ljubavni trokuti i nesporazumi, da će na kraju neki i doslovno izgubiti glavu. Možda najzabavniji Frearsov film u karijeri nema tendenciju biti dubokouman, ali fino ocrtava ljudske karaktere u stanju zaljubljenosti i prevare, u spletkama i izdajama. Usput Frears

Romantika, humor i grad svjetla da bi imao punu kontrolu nad svojim djelo, ali nije naivan kad osjeti bilo šire publike. Mjesto radnje, kao što naslov sugerira, je Pariz i Allenu je vrlo važno da gledatelje dovede u situaciju u kojoj se nađe glavni protagonist. Naoko pretjerano duge 3 i pol uvodne minute s isključivo motivima Pariza danju i noću na njegovim najpoznatijim lokacijama, snimljene u pojačanim toplim bojama, doimlju se kao turistička razglednica jednog magičnog grada, no Allen zna što radi. Baš kao i u remek-djelu "Manhattan" gdje kroz crno-bijele motive uvodi gledatelja u svojevrsni hommage New Yorku. Za njegovu priču nužno je da gledatelju da vremena da se zaljubi u Pariz, da ga opčini njegova ljepota, kako bi se lakše poistovjetio s Gilom Penderom (Owen Wilson), uspješnim holivudskim scenaristom koji

u Pariz dolazi sa zaručnicom i s idejom da završi svoj prvi roman. Njega Pariz, za razliku od njegove proračunate, neromantične i neintelektualne zaručnice Inez (Rachel McAdams), obara s nogu. Ona i njezini konzervativni roditelji, koji također odsjedaju u Parizu, počinju gledati na njega kao na luckastog sanjara i nikako im nije jasno zašto bi se odrekao lukrativne karijere scenarista u Hollywoodu i živio u Parizu "gdje je promet nesnosan i kiša stalno pada". Ipak, Gil se ne da smesti i prati svoj pariški san. Šetnjom zabačenim starim ulicama Pariza u ponoć njegove se fantazije ostvaruju, ulazi u noćni život 20-ih godina u kojem susreće književnu kremu toga doba, Hemingwaya, T.S. Eliota, Zeldu i F. Scotta Fitzgeralda, s kojima će obilaziti kultna mjesta. U tom svijetu srest će i Picasssa, Dalija,

jednu ljubavnu priču zamrsi na način napetog krimića, a usput uspijeva i najozbiljnije situacije "pobojati" jetkim i zdravim humorom. Toliko zdravim da, i kad se dogodi stampedo krava koji završi smrću jednog od glavnih protagonista, kontekst tjera na pucanje od smijeha. Vrlo zabavan i duhovit film koji podiže raspoloženje. "U odnosu na originalni striproman Posy Simmonds mračnije naravi, Frears je malo napumpao humor , ali priča je zgodna i događaji se lijepo razvijaju ka usijanju." J. Hoberman, The Village Voice

Direktori na cesti

(The Company Men) The Weinstein Company /VTI, 2010., 113 min. Redatelj: John Wells Uloge: Ben Affleck, Chris Cooper, Kevin Costner, Tommy Lee Jones, Maria Bello, Craig T. Nelson Žanr: drama Da su u liberalnom kapitalizmu, posebno u vrijeme krize, gotovo svi osim samih vlasnika tvrtki obespravljena radnička klasa, bili portiri ili izvršni direktori, lijepo pokazu-

je ova drama koja tematizira živote nekoliko zaposlenika bogatih korporacija u trenucima kad im se američki san pretvara u noćnu moru. Bobby Walker (Ben Affleck) je mladi i ambiciozni činovnik u usponu čija se godišnja plaća mjeri u šesteroznamenkastim dolarskim iznosima. Život mu je sređen, obiteljski je čovjek koji si može priuštiti skupa odijela, veliku kuću na periferiji grada, Porsche, članstvo u prestižnom golf klubu. www.hifimedia.hr

DVD recenzije

Toulouse-Lautreca i Matissea, flertovati s njihovim ljubavnicama i muzama. U jednom od tih susreta ohrabri se Hemingwayu spomenuti svoj roman i ovaj ga odvede kod spisateljice Gerthrude Stein da procijeni koliko vrijedi njegovo pisanje. S obzirom da je roman autobiografski, Gerthrude mu kroz njega otvori oči i zaključi da mu zaručnica nije vjerna. Na kraju, ovaj će mu fantastični svijet raskrčiti put da se oslobodi tereta nerazumijevanja svojih najbližih i nađe načina da ostane u svom gradu snova. U svom 42. filmu Woody Allen spretno koristi ljepotu i uzbudljivu povijest jednog grada da oko

nje izgradi romantičnu priču i to na način da najmanje romantike ima između dvoje glavnih protagonista. Bolje rečeno, Pariz je na neki način dobio ulogu onog tko iz plemenitih razloga otima Gila njegovoj zaručnici. Svaka nova minuta, svaki novi Gilov izlet u sentimentalnu noćnu fantaziju Pariza 20-ih godina, otkriva koliki je jaz između dvoje ljudi pred brakom; on je nepopravljivi romantik i sanjar, a ona ograničeni snob i materijalist. Dakako, priča je garnirana tipičnim Allenovim humorom, sitnim upadicama koji film čine smiješnim i zabavnim i u ozbiljnim situacijama. U umješnost redatelja i scenarista

Dakako, zatrpan je kreditima, ali mu to nije bitno dok novac prestiže. No zbog krize nađe se na listi suvišnih u tvrtki; otpremnina je mala, šok velik, ali siguran u svoje sposobnosti i reference Ben je uvjeren da će brzo naći posao. No u krizi otpuštaju i drugi tako da je do novog posla u struci gotovo nemoguće doći. U kapitalizmu nema milosti, bez novca pristup golf klubu je zatvoren, Porsche se nađe na bubnju, na kraju i kuća. Ali, Bobby je mlad i uporan, kad ne ide drugačije privremeno će kod svog šogora Jacka (Kevin Costner), građevinskog obrtnika koji prezire korporacijski biznis, raditi i na baušteli za život. Kod svog će šogora naučiti i neke velike životne istine; ne isplati se za nikakav novac propustiti da djeca odrastu dok se otac ubija u korporaciji koja će ga na kraju bešćutno šutnuti. Ima života i bez velikog novca, i ima nešto plemenito u skromnom životu. No za razliku od njega, kolega s posla Phil (Chris Cooper) koji je zagazio duboko u peto desetljeće života nakon otkaza, koliko god se trudio, prikrivao godine farbanjem kose i pokazivao poslovno iskustvo, je jed-

nostavno prestar da pronađe novi posao. Pritisnut financijskim obavezama pronašao je izlaz u najradikalnijem mogućem rješenju. Jedan od osnivača tvrtke Gene (Tommy Lee Jones), na jednoj od vodećih pozicija teško je gledao kako talentirani i vrijedni ljudi oko njega dobivaju otkaze, da bi na kraju i sam bio odbačen. No s ogromnom plaćom i dionicama koje je uspio unovčiti ne miri se s filozofijom da tvrtka nije pitanje milostinje, nego profita. Pokušava ispraviti grešku, osniva vlastitu tvrtku u kojoj mjesta nađe i Bobby. Nažalost, za Phila će biti prekasno. "Direktori na cesti" detaljan je insajderski pogled u svijet američkog kapitalizma u krizi. Opisuje svu njegovu bešćutnost i situacije gdje je solidarnost zabranjena riječ, a socijalna osjetljivost nepoželjno ponašanje. Govori o moralnim dvojbama, obiteljskim krizama, besperspektivnosti, ali i nadi. Uvjerljivu dramu s likovima s čijim se problemima u današnje vrijeme lako poistovjetiti, režirao je s puno osjećaja John Wells, poznat desetljećima kao izvršni producent TV serija. Da njegov afinitet prema ovakvim temama nije salonski, ukazuje i činje-

www.hifimedia.hr

Allena spada svakako i činjenica da tek naknadnom analizom filma gledatelju pada na pamet pitanje kako Gil prelazi iz sadašnjeg vremena u 20-e godine. Dok se film gleda, taj krupni tehnički detalj neobjašnjenog odlaska u daleku prošlost prolazi neprimjetno jer nije ni bitan. Fantazija može biti i metafora, ili i jedno i drugo. Owen Wilson se pokazao odličnim izborom za tumačenje glavnog lika; on je pomalo nespretan, napola zbunjen, ali vrlo pronicljiv i željan novih iskustava. Njegova gestikulacija, govor tijela počesto podsjećaju upravo na Woodya Allena iz mlađih dana. I ostatak glumačke postave se odlično uklopio, iako bi poslije Wilsona na odjavnoj špici zapravo umjesto imena nekog glumca trebalo pisati jednostavno "Pariz"; ovo je oda njemu i o njemu. U tom smislu velike zasluge za cjelokupan dojam jedne odlične romantične komedije idu direktoru fotografije Dariusu Kondjiu. Iako film nije napadno komercijalan, dapače, elementi fantazije daju mu dozu iščašenosti, "Ponoć u Parizu" daleko je najuspješniji Allenov film sa zaradom od preko 150 milijuna dolara na kino blagajnama širom svijeta. TI nica da se osim filmskog bavi i sindikalnim radom, predsjednik je ceha američkih scenarista i ima puno praktičnog iskustava. U svakom slučaju, napravio je vrlo emotivnu i poučnu dramu, prošaranu društvenom kritikom podvaljenom na način da ne izgleda kao ideološka prodika. "Wells zna što s glumcima Cooper i Jones zaslužuju najviše pohvala - ali je i filmaš s instinktom za emocije koje cure između redaka. Ovaj film što okupira misli udara jako i to tamo gdje se svi nalazimo, udara u naše živote." – Peter Travers, Rolling Stone

Kagemusha: ratnik sjene

(Kagemusha) (Blu-ray) 20th Century Fox/Continental film, 1980., 179 min. Redatelj: Akira Kurosawa Uloge: Tatsuya Nakadai, Tsutomu Yamazaki, Kenichi Hagiwara Žanr: povijesna drama Shingen, moćni vojni zapovjednik, postaje legendaran baš kao i parola na njegovim ratnim zasta-

vama: "Brz poput vjetra, tih poput šume, žestok poput vatre, nepokretan kao planina." Dok leži, umirući od rana zadobivenih u bitkama, Shingen naredi svojem klanu da pronađu dvojnika koji će ga zamijeniti – kako bi na taj način zadržao tajnu o svojoj smrti da neprijatelji ne počnu napadati. Kagemusha (sjena ratnika) je sitan kriminalac koji se mora nekako transformirati u velikog vođu i zapovijedati vjernoj vojsci od 25 tisuća samuraja. Epska drama o feudalnom sukobu u 16. stoljeću u Japanu, Kagemusha je podijelio Zlatnu palmu za najbolji film na filmskom festivalu u Cannesu 1980. godine s filmom All That Jazz i pretposljednji je značajan film u dugoj karijeri najvećeg japanskog režisera Kurosawe. Kurosawa je bio perfekcionist i producenti nisu zbog prevelikih zahtjeva voljeli raditi s njim. Zbog toga se početkom 70-ih pokušao ubiti, 1976. je za Rusiju osvojio Osacara za film "Dersu Uzala", no ni to mu nije pomoglo da nađe financijere u Japanu za naredne projekte. Sva sreća, tada mladi holivudski režiseri F.F.Copolla, Spielberg i Lucas bili su poklonici njegova opusa i pomogli mu da financira film. Kagemusha, trosatni povijesni film epske dužine od tri sata danas se smatra remekdjelom kasne Kurosawine karijere. U Hrvatskoj je sad nabavljivo u HD rezoluciji, to jest na Blu-ray disku. "Film koji je na kraju uspio napraviti je jednostavan, izražajan i živopisan na površini, ali i vrlo misaon. Kurosawa kao da sugerira da velika ljudska postignuća ovise isključivo o velikom broju ljudi koji vjeruju u istu stvar. I uopće nije bitno je li to vjerovanje bazirano u objektivnoj stvarnosti." – Roger Ebert, Chicago Sun-Times. hi-fimedia #88

NOVO! PONUDA 102cm

94cm

➔ SAMSUNG UE40D7000 / UE46D7000*  LCD LED 3D TV

➔ SAMSUNG AMSUNG UE37D5520 UE 37D5520  LCD LED TV

Rezolucija: 1920x1080p, Samsung Smart TV (Smart Hub, AllShare, Samsung Apps, Social TV, Search All, web browser), Smart 3D (3D zvuk, 3D konverter), One design, MPEG4, Mega kontrast, kvalitete slike (Micro dimming, Ultra clear panel, Wide color enhancer plus, FHD1080), povezivost (WI-FI built in, Connect share movie), slika u slici pomoću jednog tunera, Anynet+ (HDMI-CEC), USB 2.0 x3 (JPEG, MP3, Movie), HDMI x4 (1.4), komponentni priključak (Y/Pb/Pr), PC ulaz, CI+, kompozitni priključak, digitalni (optički) izlaz

Rezolucija: 1920x1080p, Samsung Smart TV (Smart Hub, AllShare, Samsung Apps, Social TV, Search All), Smart 3D zvuk, MPEG4, Mega kontrast, kvalitete slike (Wide color enhancer plus, FHD1080), povezivost (Connect share movie), slika u slici pomoću jednog tunera, Anynet+ (HDMI-CEC), USB 2.0 x3 (JPEG, MP3, Movie), HDMI x4 (1.4), komponentni priključak (Y/Pb/Pr), PC ulaz, CI+, kompozitni priključak, digitalni (optički) izlaz

15.6“

➔ DELL INSPIRON SPIRON N5110 271970376  PRIJENOSNO RAČUNALO Rezolucija: 1366 x 768p, Core i5 Mobile 2430M, DDR3 4GB, 640GB HDD, GeForce GT 525M 1GB, DVD/RW DL, LAN, Wi-Fi, Bluetooth, 3 x USB, kamera, HDMI, Diamond Black Switch, izmjenjive maske se kupuju odvojeno

➔ DENON DHT1312XPBKE2  A /V RECEIVER + 5.1 ZVUČNICI Snaga 110 W x 5 ch (6 ohm), reprodukcija 3D sadržaja, FM/AM digitalni radio, HDMIx4, S- video, kompozitni priključak, digitalni optički ulaz, iPod ready

➔ TOSHIBA QOSMIO F750122  PRIJENOSNO RAČUNALO Rezolucija: 1920x1080p, Intel Core I7 Mobile 2670QM, RAM 8GB, HDD 640GB, NVIDIA Geforve GT 540M 2GB, BD super multi blue, LAN, Wi-Fi, bluetooth, USB, HDMI, Windows 7 Home Premium 64-bit

➔ MARANTZ ST6003  FM TUNER

➔ BOSTON ACOUSTICS SOUNDWARE XS 5  ZVUČNICI

FM i MW tuner s Radio Data System (RDS) funkcijom, 50 memorijskih mjesta, Pregledni display, Triple IR code (via D-Bus), Sleep timer funkcija

Set zvučnika za kućno kino, Sub/Sat:100W, 8 ohms

➔ MARANTZ MCR603  CD RECEIVER Kompaktan all-in-one glazbeni CD Receiver sa DAB prijemnikom i Network Audio, Snaga: 2 x 60W, RMS 6 Ohma, Stereo FM / AM s RDS-om, vTuner internet radio, podržava Napster, streaming glazbe s računala, iPod / iPhone kompatibilan USB ulaz, reprodukcija CD, CD-R/RW, MP3, WMA, AUX-ulaz, izlaz za slušalice, DL

DUBROVNIK | KARLOVAC | KAŠTEL SUĆURAC | OSIJEK | RIJEKA

VRHUNSKIH HI-FI UREĐAJA! NOVO! AKTUALNE CIJENE NA:

www.technomarket.hr

107cm 107cm

➔ LG G 42LW659  LCD 3D LED TV

➔ PANASONIC TXP42UT30E  3D PLAZMA TV

Rezolucija: 1920x1080p, 200 Hz, dinamički omjer kontrasta: 9.000.000:1, MPEG 4, DVB-S, odziv slike: 2 ms, čarobnjak za sliku, XD engine, DLNA, Wi-Fi READY, magic motion daljinski upravljač,net cast, Smart TV, 2xUSB 2.0 ( JPEG, MP3, MPEG 4 / DivX HD), 4xHDMI, scart, CI+, AV ulaz, digitalni audio izlaz

Rezolucija: 1920x1080p, 600 hz, Mpeg 4, dinamički omjer kontrasta: 2.000.000:1, pretvorba slike 2d u 3d, Vreal pro 5 3d, V-audio surround, Eco mode, Viera link, Wi-Fi ready, USBx2 (mass storage/keyboard/wifi/), HDMIx2, ci - common interface, 5 godina jamstva

15.6“

➔ LENOVO THINKPAD EDGE E520 NZ3C3SC  PRIJENOSNO RAČUNALO

➔ SONY ONY PS3 160GB + 2 PLATINUM IGR IGRE + KONTROLER  IGRAČA KONZOLA

Rezolucija: 1366x768p, CORE I5 MOBILE 2430M, RAM 4 GB, HDD 500GB, AMD RADEON HD 6630M 1GB, DVD±RW, LAN, Wi-Fi, bluetooth, USB, HDMI, Windows 7 Home Premium 64-bit

Komplet sadrži: 1 konzola 160GB, HDD 160 gb, 2 x USB2.0 ports, Ethernet (10base-T, 100base-Tx, 1000base-T) × 1 Bluetooth® 2.0 (Edr), Wireless Dualshock 3 Controller, Bluetooth®, Hdmi Output X 1, Blu Ray čitač

➔ YAMAHA MCR040  MIKRO LINIJA Snaga 2 x 15W, FM radio sa RDS-om, iPod postolje na vrhu, USB port za direktan ulaz MP3 i WMA sadržaja, Reprodukcija: AUDIO CD, MP3, CD, WMA CD, VCCS tehnologija izolacije vibracija, digitalno pojačalo i napredna YST tehnologija

➔ CANON POWERSHOT SX220 HS  DIGITALNI FOTOAPARAT

➔ SONY DSCW520  DIGITALNI KOMPAKTNI FOTOAPARAT

12,1 megapiksela, 14xzoom, optički stabilizator slike, Full HD s optičkim zumiranjem. Dinamički stabilizator slike, široki PureColor II G LCD zaslon dijagonale 3’’, DIGIC 4 procesor s tehnologijom iSAPS, Smart Auto (32 scene), HS sustav, uzastopno snimanje velikom brzinom i vrlo usporeno snimanje videozapisa, Movie Digest i iFrame videozapis, ručna kontrola, vodonepropusno kućište

5x Zoom, 16,1MP, 5x optički zoom Carl Zeiss®, širokokutni objektiv 25 mm, snimanje HD videozapisa, Veličina LCD ekrana 6,7 cm, značajke Sweep Panorama i i AUTO, Kompaktan Cyber-shot™

VINKOVCI | SPLIT | ZADAR | ZAGREB | ZAPREŠIĆ

NAGRADNA IGRA

OSVOJITE

Samsung LCD LED TV vrijedan 3.499 kn

Povodom petnaestogodišnjeg izlaženja magazina hifimedia redakcija je u suradnji s predstavništvom tvrtke Samsung u Republici Hrvatskoj priredila nagradnu igru u kojoj poklanjamo jedan Samsung televizor oznake UE-32D4010 u vrijednosti od 3.499 kuna. Osim Samsung televizora osigurali smo i četiri utješne nagrade.

1. nagrada: Samsung LCD LED TV, model UE-32D4010, ima dijagonalu ekrana 82 cm. Riječ je o HD ready TV-u s rezolucijom 1366x768, ima ugrađen DVB-T/C prijemnik. Od priključaka za izdvojiti je USB, 4xHDMI, SCART, kompozitni ulaz, komponentni ulaz (Y/Pb/Pr), digitalni audio izlaz, PC ulaz, RF ulaz. Dimenzije televizora su (ŠxVxD) MM: 763.6 x 463.1 x 29,9, a težina7 kg. Više o Samsung proizvodima potražite na stranicama predstavništva za Hrvatsku www.samsung.hr

2. nagrada: BUILT zaštitne navlake za prijenosne gadgete u vrijednosti od 1.357 kuna. BUILT dizajnira i proizvodi moderne i funkcionalne dodatke za uređaje kao što su; torbe, navlake, etuie i drugu opremu koja čini sastavan dio današnjeg života u svijetu sve većeg broja prijenosnih uređaja. Korijene ima u tradicionalnoj američkoj dizajn industriji a vodilja je praktičnost

i spoj modernog stila života pod motom „Grad koji nikad ne spava" čije su boje pretočene na cjelokupnu paletu proizvoda BUILT NY. BUILT se prodaje u preko 60 zemalja u cijelom svijetu a za dodatne informacije i pitanja, posjetite stranice tvrtke www.builtny.com ili stranice uvoznika za Hrvatsku www.built.com.hr

3. nagrada: Grado slušalice, model iGrado, vrijednost 300 kuna. Najbolje ocijenjene slušalice za prijenosne uređaje u ovom cjenovnom razredu! Više o proizvodima Grado potražite na stranicama uvoznika za Hrvatsku www.audiocentar.hr

Dobitnici nagrada iz broja 87:

Denon DNP-720AE Rudolf Lovnički, Trnsko 21, Zagreb

Pravila nagradne igre:

Knjiga Jazz vibrations

Da bi sudjelovali u ovoj nagradnoj igri potrebno je fotografirati broj 88 našeg magazina na mjestu gdje bi, u slučaju osvajanje nagrade, postavili Samsung UE-32D4010 televizor. Fotografija ne treba biti vrhunske kvalitete, možete fotografirati i mobitelom. Nakon što napravite fotografiju, potrebno ju je poslati/uploadati na "zid" naše Facebook stranice. Čitatelji koji nemaju svoju Facebook stranicu, mogu fotografiju poslati u redakciju na e-mail adresu nagradna@hifimedia.hr pa ćemo ju mi postaviti. Fotografije na kojima nema našeg magazina neće biti uzete u obzir. Ova nagradna igra trajati će samo 15 dana od dana izlaska magazina u prodaju, odnosno od dana objavljivanja na našoj službenoj WEB i Facebook stranici.

Ante Juranović, Kranjčevićeva 20, Split Krunoslav Stojanovski, Vukovićeva 6, Zagreb Andrej Bojanić, Supilova 12, Varaždin

hi-fimedia #88

www.hifimedia.hr

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 . info@mediaaudio.hr . www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

BDS 870. Elegantni uređaj skromnih dimenzija podržava reprodukciju Blu-ray 3D™ i Blu-ray Disc™ zapisa, DVD-a i CD-a u 5.1 surround formatu. Središnja komponenta kućnog sustava s višestrukim HDMI® v.1.4a ulazima. Otkrijte ljepotu koja govori sama za sebe na stranicama harmankardon.com © 2011 HARMAN International Industries, Incorporated. Blu-ray 3D i Blu-ray Disc su zaštićeni znakovi Blu-ray Disc Association. HDMI je zaštićeni znak HDMI Licensing LLC. Značajke, specifikacije i izgled podložni su izmjenama bez prethodne najave.