hifimedia • 89 by hifimedia

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #89 / 2012.

NA TESTU

ATC SIA2-150, Hegel H100, Epos Epic 2, Olive 3HD, Musical Fidelity M1Click, Denon AVR 2312, Yamaha BD-S671, LG HX906PX, Nikon J1, Olympus E-PL3, Monitor Audio i-Deck 100

GLAZBA

FILM Nedodirljivi, Muškarci koji mrze žene, Dečko, dama, kralj, špijun, Tramvaj zvan čežnja Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

ISSN 1331-1735 06012

Miles Davis - autobiografija, Arctic Monkeys, Bruce Springsteen, Razgovor: Esperanza Spalding, MIDEM 2012. 9 771331 173008

Reinkarnacija UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Zbog ovako dugog "ne postojanja" na policama tiskovina, želio bih se odmah na početku uvodnika ispričati svim čitateljima koji nas prate i podržavaju, bez obzira je li to od prošlog ili od prvog broja, otisnutog prije 16 godina. Na žalost, okruženje u kojem živimo ostavilo je proteklih mjeseci utjecaja i na naše poslovanje. Ne treba biti previše pametan da bi se shvatilo kako će smanjena posjeta kupaca prodavaonicama tehničke robe uvjetovati smanjivanje mogućnosti tih istih distributera održavanja kontinuiranih promotivnih aktivnosti, među kojima je i suradnja s hifimedia magazinom. S druge strane, te iste tvrtke nastavljaju slati press informacije o svojim novim proizvodima sa zamolbom za njihovim objavljivanjem u našim medijima (tiskano i digitalno izdanje), kao da je sve u redu! Nadam se da ćete razumjeti našu odluku, nakon nekoliko mjeseci ovakvog odnosa prema redakciji, da drastično smanjimo publiciranje press informacija. Izdanje magazina koje sada čitate, rezultat je, toplo se nadam, njihovog boljeg razumijevanja i tretmana specijaliziranih medija koji publiciraju informacije o proizvodima koji su njihov osnovni izvor prihoda. Na žalost, primjetna je i devijacija "čitatelja" koji, za naše razumijevanje najblaže rečeno, neobično reagiraju. Naime, što se to događa u osobi koja, ne osvojivši nagradu, reagira tako da redakciju prijavljuje ministarstvu financija zbog sumnje u namještanje naše nagradne igre iz prošlog broja u kojoj smo dodijelili Samsung LCD televizor? Ovim putem bih zamolio takve "profesionalne igrače na sreću" da nas poštede svoje prisutnosti jer mi ne namjeravamo od magazina raditi informativno-nagradni letak za uveseljavanje puka. Proteklih godina sam u par navrata bio motiviran za pojašnjenje koje i sada ponovo iznosim; kolege u redakciji, i ja osobno ne "igramo kolektivnu igru" u kojoj je sve potkupljivo, jeftino i moguće, nego ovaj magazin radimo maksimalno pošteno, profesionalno i iskreno. Sve pojedince koji ne mogu podnijeti ovakav kodeks ponašanja bih zamolio da nas prestanu čitati. Ako ništa drugo, bar će uštedjeti novac kojeg su izdvojili za ovaj magazin. Unatoč navedenim poteškoćama mi smo i dalje odlučni poboljšavati magazin kao što možete vidjeti prilikom čitanja ovog broja. Osim grafičkih promjena, od ovog broja imamo i četiri nova suradnika: Josip Crnički (gadgeti i web), Sven Popović (glazba), Dalibor Jakuš i Mladen Šagovac (film). Nakon dugog niza godina, redakciju je napustio Tihomir Ivka kojemu želimo sve najbolje na novom radnom mjestu. Želim vam ugodno čitanje. Andrija Ćurković Urednik

hifimedia #89

SADRŽAJ 60 Miles Davis

YAMAHA BD-S671

Dobar ulazak Yamahe na tržište Blu-ray uređaja

LG HX906PX

Iznenađujuće dobar sustav kućnog kina

NIKON J1

Brzina, brzina i još jednom brzina

OLYMPUS E-PL3

Pristupačnija verzija kultnog E-P3

MONITOR AUDIO i-DECK 100

Elegantan i profinjen i-dock zvučnički sustav

MusicStyle Miles Davis autobiografija Arctic Monkeys

Novosti iTechno Foto Video Audio

12 16 18 22

Cloud Nothings Little Willies

Bruce Springsteen Razgovor: Esperanza Spalding MIDEM 2012.

60 72 68 69 70 74 78

Film Nedodirljivi

Muškarci koji mrze žene

Dečko, dama, kralj, špijun

Tramvaj zvan čežnja

Ostalo Kolumna: Danko Šuvar, NY

Reportaža: Panasonic Convention 2012.

Reportaža: Samsung Forum 2012.

Reportaža: LG pametni televizori

Reportaža: Grundig "Sportline" serija LED televizora

Reportaža: High End Show München 2012.

Reportaža: 3. Triode Festival Bjelovar 2012.

Testovi ATC SIA2-150

Suptilni snagator

HEGEL H100

Norveški integrirano pojačalo s USB DAC opcijom

EPOS EPIC 2

Prvoklasni zvučnik klasičnog izgleda

OLIVE 3HD

42 87

CD arhiva na dodir prsta

MUSICAL FIDELITY M1CLICK

Mrežni univerzalni glazbeni kontrolni centar

DENON AVR 2312

Vrlo konkurentan AV receiver

hi-fimedia #89

REPORTAŽA / RETROsPEkTivA

Početkom svake godine uobičajene su press konferencije vodećih proizvođača potrošačke elektronike na kojima se predstavljaju novi proizvodi. Iako smo o njima pravovremeno izvještavali na našoj web stranici (www.hifimedia.hr), nije na odmet da vas podsjetimo na njihove najatraktivnije proizvode. Bogate galerije slika s ovih događanja možete pogledati na našem webu u rubrikama "reportaže" i "sajmovi". Izvještava: Andrija Ćurković

Panasonic Convention 2012.

a ovogodišnjoj Panasonic press konferenciji, koja je održana 20. 21. veljače u Hamburgu, tvrtka je predstavila nove proizvode među kojima je svakako najinteresantnija bila ovogodišnja linija LED/LCD i plazma Smart Viera televizora i njihov prvi pametni telefon oznake "Eluga". U godini kada Panasonic slavi svojih 50. godina prisutnosti na europskom tržištu, Laurent Abadie, CEO i predsjednik tvrtke Panasonic Europe najavio je širenje ponude izvan potrošačke elektronike te početak prodaje LED rasvjete, eco klima uređaja i solarnih panela. Ove godine se u Londonu održavaju ljetne Olimpijske igre, gdje je Panasonic jedan od ključnih partnera, te je to dodatni razlog za fokusiranje na njihovom TV programu. Spomenuta Smart VIERA tehnologija temelji se na pet stupova: kvaliteti slike, umrežavanju, jednostavnom upravljanju, dizajnu i eko značajkama. Cilj je pružiti visoku kvalitetu slike i zvuka, kako bi se doista moglo uživati u jednostavnom upravljanju. Funkcije koje omogućuju interakciju s tabletom ili pametnim telefonom označavaju početak "multiscreen" ere. Koncept Smart VIERA je dostupan u proširenoj liniji LED televizora, uključujući i do sad najveći Panasonicov 55-inčni LED televizor serije WT50, a ova tehnologija je također uključena i u većinu Panasonicovih serija plazma televizora. Najnoviji VIERA NeoPlasma televizori imaju do 2500Hz FFD (Focussed Field Drive), svi modeli će imati mogućnost prikaza 3D sadržaja s aktivnom tehnologijom, u kombinaciji s najdubljim nijansama crne boje i proširenje boja gradacije na 24.576 linija (prošlogodišnji modeli su imali 6.144 linija) – dok su novi VIERA IPS LED tele-

hi-fimedia #89

vizori visoko učinkoviti u glatkom prikazu kretanja te nude široki kuti gledanja. VIERA Connect omogućuje jednostavan pristup internetskom sadržaju, aplikacijama i ugrađenom internetskom pregledniku. Mogućnost za Wi-Fi i DLNA jednostavno povezuje modele Smart VIERA u kućnu mrežu: VIERA TV može komunicirati s drugim uređajima u vašem domu – sadržaje možete prenositi na ili sa svog pametnog telefona ili tableta. Svi modeli također imaju HDMI i USB ulaze. Novi daljinski upravljač na dodir za serije WT50 i VT50 (3D NeoPlazma, na slici) omogućuje još jednostavniji pristup. S aplikacijom VIERA Remote može se koristiti pametni telefon ili tablet za igranje ili kao daljinski upravljač na dodir. Sadržaj se može jednostavno prebaciti s pametnog telefona ili tableta na VIERA TV. Multitasking nikad nije bio jednostavniji, a Skype se može koristiti i dok se gleda TV. Koncept stakla i metala ostavlja stilski, elegantan dojam, dok televizori ostaju tanki i lagani. Novi VIERA televizori sadrže štedne funkcije pa IPS LED modeli postižu visoku energetsku učinkovitost, označenu klasom A+ za većinu modela prema službenim oznakama Europske unije za energetsku učinkovitost. Plazme VIERA diče se iznimno dugačkim životnim vijekom, do 100.000 sati, a TV zasloni ne sadrže olovo, kako bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš. Druga atrakcija ove press konferencije bila je predstavljanje prvog Panasonic "pametnog telefona" koji nosi oznaku Eluga. Telefon koristi dvojezgreni 1GHz processor, OLED qHD ekran na dodir dijagonale 4,3" i Android Ice Cream Sandwich kao operativni sustav. Eluga je otporna na prašinu i vodu do dubine od 1 m, ima

kameru od 8 MP, a teži samo 103 grama. Panasonic namjerava u poslovnoj godini 2012/2013 prodati oko 1,5 milijuna primjeraka ovog mobilnog telefona. Iako je za vrijeme konferencije najavljeno da će se pojaviti u prodaji u drugoj polovici godine, Eluga je ipak krajem travnja krenula u prodaju na odabranim tržištima u Europi po cijeni od 585 eura. Panasonic je u Hamburgu predstavio i nove modela linija HD video kamera, digitalnih fotoaparata, AV sustava kućnog kina, DVD/Blu-ray playera, o kojima ćemo više pisati u nadolazećim testovima i na našoj web stranici. Asortiman Panasonic proizvoda koji je namijenjen za hrvatsko tržište prikazan je novinarima i poslovnim parterima na prezentaciji "Panasonic Product Seminar 2012.", održanog 26. travnja u Zagrebu. Tom prilikom je predstavljen i novi glavni direktor Panasonic Marketing Europe za jugoistočnu Europu – Jiri Opletal.

Samsung Forumu 2012.

a europskom Samsung Forumu 2012. održanom u Pragu od 13.-17. veljače, korejska tvrtka je predstavila smjernice daljnjeg razvoja i nove linije proizvoda koje dolaze na tržište tijekom ove godine. Forum je uvodnim govorom otvorio predsjedavajući i glavni izvršni direktor Samsung Electronics Europe Seokpil Kim i osvrnuo se na rezultate poslovanja kompanije u prošloj godini. Samsung je u 2011. postigao rekordne rezultate prodaje s ostvarenih 143 milijarde američkih dolara, dok je na ključnim europskim tržištima postao vodeća marka potrošačke elektronike u gotovo u svim kategorijama. Ovaj trend tvrtka namjerava zadržati i tijekom ove godine s jasnim ciljem da u 2013. bude vodeća kompanija u svim proizvodnim kategorijama. "To ćemo postići putem neprestanih inovacija proizvoda, kontinuiranog investiranja u istraživanje i razvoj te potičući programe društveno odgovornog poslovanja diljem Europe", istaknuo je Seokpil Kim predstavljajući ovogodišnji pokretački slogan tvrtke "Pushing Boundaries" (Pomicanje granica). Samsung sa svojom novom generacijom proizvoda pruža korisnicima mogućnost povezivanja i razmjenjivanja sadržaja na raznim uređajima - od televizora do mobilnih telefona, od tableta do prijenosnika te od kamera do bijele tehnike. Svakako najatraktivniji uređaji u toj ponudi su bili njihovi novi modeli televizora među kojima se ističu ES8000 i Super OLED. Michael Zoelller, direktor marketinga za TV i AV segment proizvoda u Samsung Electronics Europe, je rekao da oni prvi predstavljaju budućnost Samsung televizora jer sadrže njihove tri tehnologije koji će ubuduće obilježavati pametne televizore – Smart Interaction, Smart Content i Smart Evolution. Ove tehnologije će omogućiti svojim vlasni-

cima da komuniciraju s njima (Pametna interakcija) putem kontrole glasa, pokreta rukom i prepoznavanjem lica, uključuje razvoj robusnijih i osobnijih sadržaja (Pametan sadržaj) putem Smart TV aplikacija, kao i AllShare Play, koji omogućuje korisnicima jednostavan pristup osobnom sadržaju na raznim uređajima sa zaslonom – bilo gdje i bilo kada, te mogućnost nadogradnje hardvera i softvera po potrebi (Pametna evolucija) koristeći vlastitu tehnologiju pohranjenu samo na jednom čipu koji će se ugrađivati u poseban utor na poleđini televizora (za sada samo odabrani modeli u 2012. godini). Samsung ES8000 LED TV odlikuje se tankim okvirom kojeg je tvrtka predstavila 2011. godine, a ove ga je godine nadogradio novim postoljem u obliku luka te povećao dijagonalu zaslona na 75 inča. ES8000 pokreće dvojezgreni procesor, koji korisnicima pruža mogućnost da rade više svari istovremeno, npr. pretraživanja interneta uz istovremeno korištenje ili preuzimanje raznih aplikacija. Televizor posjeduje ugrađenu kameru i mikrofon za kontrolu pokretom, kontrolu glasom i prepoznavanje lica. Drugi koncept razvoja Smart televizora je predstavljen s 55 inčnim Super OLED televizorom, tehnologijom koja bi trebala u dogledno vrijeme preuzeti primat u "premium" kategoriji njihove ponude. Druga kategorija proizvoda na koju se Samsung izuzetno oslanja su tableti. Na ovom događanju prikazali su svoj prvi tablet koji kao operativni sustav koristi Android 4.0 IceCream Sandwich i 1GHz procesor s dvostrukom jezgrom - Galaxy Tab 2.7 (7.0). Rezolucija ekrana je 1024x600, posjeduje kameru rezolucije 3MP, 3G i WiFi. Galaxy Tab 2 (7.0) može također pristupiti sadržaju u oblaku putem AllShare Play, koji dopušta da sadržaj bude prenesen između tableta i drugih uređaja, kao i bilješke i uređivanje u stvarnom vremenu. U prodaji je od ožujka 2012. godine. Hrvatsko predstavljanje Samsung pametnih televizora (SmartTV) održano je 10. svibnja u Zagrebu na konferenciji za medije. Tom prigodom su Dal Jae Kim, predsjednik Samsung Electronics Adriatic i Dražen Čučković, voditelj odjela smeđe tehnike za Samsung Electronics Adriatic, objasnili sve prednosti i mogućnosti koje modernom konzumentu pruža najnovija generacija Samsung televizora sa SmartTV funkcijom i mogućnosti tehnološke nadogradnje (Evolution Kit). Po predviđanju Samsunga, televizor bi trebao postati centralno mjesto oko kojeg se okuplja obitelj i pomoću kojega će se vršiti komunikacija. Dali će taj pristup dodatno udaljiti ljude ili će ih početi zbližavati, pokazati će bliska budućnost.

hifimedia #89

REPORTAŽA / RETROsPEkTivA

Pametni televizori iz LG-ija

vrtka LG Electronics (LG) je 12. travnja predstavila najnoviju liniju CINEMA 3D pametnih televizora za 2012. godinu koja dolazi na naše tržište, a uključuju modele iz serija LM660, LM670,

LM760, LM860 i LM960. Svi predstavljeni modeli koriste LED LCD tehnologiju, unaprijeđenu pasivnu 3D tehnologiju (FPR – Film Pattern Retarder) bez titranja slike, unaprijeđena je SmartTV platforma, pobolj-

šan daljinski upravljač (Magic Remote) te sve "upakirano" u inovativan dizajn kod kojeg gotovo i da nema vidljivog okvira ekrana. Također, ovi modeli dolaze s novim značajkama kao što su Smart Share i Dual Play (dva igrača vide različite slike uz korištenje specijalnih 3D naočala), pretvaranje 2D u 3D sliku i mogućnost kontrole prikaza 3D slike od strane korisnika (podešavanje dubine i udaljenosti između objekata). Poboljšana je i SmartTV platforma koja sada nudi više od 1.500 aplikacija unutar "LG Smart Worlda", pristup društvenim mrežama poput Facebooka ili Twettera, internet pretraživaču, zbirci 3D filmova i televizijskih emisija, premium sadržaju i mogućnosti upravljanja televizorom putem mobilnog telefona. Ovogodišnje generacija televizora dolazi i s poboljšanim daljinskim upravljačem sa senzorom pokreta (Magic Remote). Novost je da sada uključuje i funkciju prepoznavanja glasa (Voice Recognition) uz koju korisnici mogu izgovoriti naredbu televizoru koju će on izvršiti bez da se pritišću tipke daljinskog. Ovom serijom televizora moguće je upravljati i gestama, pokretima (Magic Gesture), pomoću funkcije pokazivanja (Pointing) odabire se komanda bez uporabe više tipki. Osim navedenog, daljinski upravljač Magic Remote nudi i 3D tipku koja 2D prikaz pretvara u 3D jednim klikom.

Grundig povećava svoj udio na tržištu televizora

ovodom drugog "Balkans Grundig Dealer Meetinga", predstavništvo tvrtke za Hrvatsku i Sloveniju organizirala je 24. travnja i konferenciju za novinare na kojoj je predstavila svoje nove proizvode za 2012. godinu. Ova tradicionalna njemačka marka od 2007. godine je u sustavu moćne Koc grupe iz Istanbula (najveći industrijski konglomerat u Turskoj), od kada kontinuirano bilježi rast na europskom i mediteranskom tržištu. Prezentirani poslovni podaci pokazuju da je Grundig u prvom kvartalu 2012. godine ostvario na njemačkom tržištu rast prodaje od 80% dok je u skandinavskim zemljama taj porast iznosio 40%. Pozitivni rast je ostvaren i na domaćem tržištu gdje je Grundig dosegao 14% udjela na tržištu u usporedbi na primjer s 2009. godinom kada je držao 9% tržišta, od čega i danas je najveći udio LCD i LED televizora (veličine ekrana do 42"). "Naš je cilj osigurati čvrstu poziciju među tri najjače robne marke u sektoru" – rekao je Marijan Haramija, direktor Grundig Predstavništva u Hrvatskoj. Ovaj uspjeh prati i zapaženi marketinški potezi, pogotovo u Njemačkoj gdje je Grundig od svibnja prošle godine i službeni tehnološki partner Bundeslige. Potvrđujući svoju privrženost sportu, ovogodišnja linija televizora je nazvana "Sportline" i nju čine LED LCD televizori u veličinama ekrana 32", 40" i 46". Svi imaju Full HD sliku, trostruki HD tuner, 400Hz osvježavanje slike, USB snimanje TV programa, DLNA i sve ostale ulaze i specifikacije koje danas

hi-fimedia #89

jedan HDTV mora imati. Posebno su istaknuta i dva pristupačnija modela sportskih televizora (32" i 40", 100Hz, Full HD, USB snimanje,..), čijom kupnjom ljubitelji nogometa mogu osvojiti put na prvu utakmicu Bayerna iz Munchena na početku nove sezone u kolovozu 2012.

REPORTAŽA / RETROsPEkTivA

High End Show - Munchen 2012.

Izvještava: Gordan Gaži

prije početka sajma nešto manja nego proteklih godina, no probijajući se kroz prepune hodnike prema izložbenim prostorima taj dojam je brzo okopnio. Dapače, poznata lica iz high-end svijeta kao što su Dan D'Agostino, Tim de Paravicini, Marco Manunta, Jeff Joseph, Franc Kuzma i Flemming Rasmussen, da nabrojim samo one s kojima sam imao vremena i porazgovarati, samim svojim dolaskom jasno govore o važnosti i ugledu ovog sajma. Prvi dan sajma je namijenjen samo za novinar i distribute. Nekoliko riječi i o sustavima koji su ostavili kod mene najbolji sonični dojam. U potpuno neadekvatnim uvjetima "Jeseph" audio sa svojim "Perspective" zvučnikom uz analogni izvor uz A/D konverziju pružio je izvanredno prirodnu reprodukciju. U sličnim uvjetima briljirala je tvrtka "Onda Ligera" s modelom zvučnika "168D" uz vlastitu amplifikaciju i "Esoteric" digitalni reproduktor. U znatno boljim uvjetima iskazala se kombinacija "Trigon" elektronike s fascinantno preciznim "Isophon Berlina RC11" zvučnicima. Nešto drugačija vizija vodila je konstruktore zvučničkog sustava "Acsendo C6" u kombinaci-

ji s standardno raspoloženom "Audionet" elektronikom. Impresivnog izgleda i ništa manje zanimljivog soničnog dojma "Anima" horne uz "Aries Cerat" elektroniku bili su razlog još jedan povratak u sasvim posebno okruženje. Dinamika, snaga i kontrola sinonimi su za kombinaciju "Sonus Faber Aida" zvučnika s D'Agostinovim "Momentum" monoblokovima. Gotovo da nema atributa kojim se mogu opisati dojmovi iz sobe sa "Silbatone" elektronikom i "Western Electric 15A" hornama, te "G.I.P. Coil" sustavom. Spominjanje zaslužuju i "ADAM Tensor MkII" zvučnici koji su ove godine ostavili izvanredan dojam, "Raidho Acustic" s "Jeff Rowland" amplifikacijom, "Lanche Audio", "Margueles" elektonika, "Lawrence" zvučnici dizajnirani prema formi gudačkih instrumenata, te "Vandersteen Model 7" uz izvanrednu "Brinkmann" elektroniku. U ovom malom pregledu završimo nabrajanje najraspoloženijih sa znalcima iz tvrtke "ATC", odlični "Progressive Audio", "TAD" te uvijek nadahnuti "Tidal". Na našoj web stranici možete pogledati galeriju izložaka koji su meni i našem uredniku bili posebno zanimljivi.

bavarskoj prijestolnici ljubitelji vrhunskih audio uređaja već godinama imaju prigodu uživati u najvećem sajmu audio elektronike u Europi. Tom događaju prijetilo je, unatrag nekoliko godina, kratkotrajno povećanje interesa za kućna kina, sve brži ritam života koji lagano potkrada slobodno vrijeme za slušanje glazbe i višegodišnja recesija od koje se i najodvažnijima manje poteže u lisni-

cu. Manifestacija je sve te neugodne okolnosti potisnula i zadnjih nekoliko godina njen značaj konstantno raste. Na samom ulazu u centar učinilo mi se da je živost

3. Triode Festival - Bjelovar 2012.

eposredno nakon HighEnd sajma u Munchenu, otisnuli smo se u sličnu, ali i potpuno drugačiju avanturu. Naime, Dražen Markešić (poznatiji na DIY forumima pod imenom Harkonen) i domaća DIY zajednica organizirali su 3. okupljanje audio samograditelja "Triode Festival 2012.", od 11. do 13. svibnja u dvorani Bjelovarskog hotela Central. Ove godine je priredba poprimila i međunarodni karakter jer su u posjet pristigli i audio "fanatici" iz susjednih zemalja. Podsjećamo čitatelje da su mogli već nešto vidjeti od ovih izložaka, ako su bili na našem audio/video sajmu u Sheraton hotelu u protekle dvije godine gdje su izlagali samograditelji koji čine osnovicu ove zajednice. Pružila nam se prigoda prisustvovati druženju čiji je nukleus i dalje audio tehnika i glazba, no ipak se dijametralno razlikuje od komercijal-

hi-fimedia #89

nih priredaba sličnog karaktera. U prvom redu cijene komercijalnih audio uradaka više klase gotovo su neuhvatljive za većinu beskompromisnih ljubitelja dobrog zvuka, dok većina samograditelja s pomalo zadrške uopće želi razgovarati o cijeni njihovog rada i znanja. Samo ta činjenica dovoljna je da ukloni barijeru uživanja u vrhun-

skom zvuku bez dojma nemogućnosti posjedovanja sličnog uređaja u vlastitom kućom okruženju. Osim ugodnog druženja želim dodati i iznenađenje s brojem izložaka, ali i razinom njihove završne obrade. Uvjerili su me hrvatski samograditelji da su njihove konstrukcije vrijedne pažnje i da postoji izvanredan potencijal koji može i mora biti prepoznat i šire. Dojam da su neke od geografski bližih zemalja u DIY segmentu otišle dalje kopnjela je sa svakim sljedećim sustavom koji smo imali prigode doživjeti. Započeti gradnju sustava s cijevnom amplifikacijom koja u kit varijanti stoji manje od 2.000 kuna vrijedna je preporuka, ali i iskustvo. Prije pisanja ovih nekoliko redaka obećao sam samom sebi da neću izdvojiti niti jedan sustav ili izložak, no DHT triodno 2A3 pojačalo iz "HAD Audio", s vrhunski izrađe-

nim gramofonom kojeg potpisuje "D.O.Audio" i već poznatim hornama iz radionice gosp. Ivaneka ipak traže spominjanje. Mnogo drugih sustava na festivalu također traže pažljiviji opis, no sinergija i prekrasno pogođen timbar spomenutog sustava, te projekcija prostora u pomalo neobičnom okruženju (prostorije Bjelovarske glazbene škole), uvjerili su me da se radi o najprominentnijem sustavu na manifestaciji. Teško je procijeniti koliko soničnih potencijala nosi pojedina konstrukcija u uvjetima koji su daleko od idealnih za prezentaciju vrhunskih audio uradaka, no atmosfera koja nas je dočekala i pratila kroz cijeli posjet bila je jedinstvena i pružila je mnogo argumenta koji govore da uz pravu organizaciju i samo malo više samopoštovanja posjedujemo nevjerojatno živahan i kvalitetan audiosamograditeljski potencijal.

VIJESTI

14 15

23 26

17 22

Samsung Galaxy S III Samsung Electronics ovih bi dana u prodaju trebao pustiti Galaxy S III. Ovaj elegantni i inovativni pametni telefon ima HD Super AMOLED zaslon rezolucije 1.280 x 720 piksela i veličine 4,8 inča, 8 MP kameru i 1.9 MP prednju kameru. Pokreće ga Android 4.0 Ice Cream Sandwich s uvelike poboljšanom upotrebljivosti i praktičnosti. S inovativnom "Smart stay" značajkom, Galaxy S III prepoznaje kako koristite svoj telefon, primjerice čitate li e-knjigu ili pretražujete internet, prednja kamera identificira vaše oči i prilagođava osvjetljenje ekrana. Najzanimljivija značajka korisnicima će sigurno biti napredno sučelje "S Voice" koje omogućuje glasovnu komunikaciju između uređaja i korisnika. S novim "S Beam", Galaxy S III je unaprijedio Android™ Beam, omogućujući da se 1 GB video datoteka podijeli unutar tri minute i 10 MB glazbenih datoteka za dvije sekunde jednostavnim dodirivanjem drugog Galaxy S III

telefona, čak i bez WiFi ili mobilnog signala. Uređaj će biti ponuđen u verzijama od 16, 32 i 64 GB interne memorije s dodatnim utorom za microSD kartice do 64 GB. Od ostalih bitnijih karakteristika tu su "Direct call", "Smart alert", "Buddy photo share", "AllShare Cast", "All Share Play". Mobilno plaćanje također je dostupno na uređaju putem napredne Near Field Communication (NFC) tehnologije. Iskustvo igranja poboljšano je putem "Game Hub-a" koji omogućuje pristup brojnim društvenim igrama, dok Video Hub korisnicima donosi visoku kvalitetu televizijskih emisija i filmova. Nadalje, Samsung "Music Hub" će ponuditi osobnu glazbenu streaming uslugu. Game Hub, Video Hub i Music Hub u početku će biti predstavljeni u odabranim zemljama, no uskoro će biti dostupni i u ostatku svijeta. Kako bi se osiguralo brže dijeljenje sadržaja i povezivanje, Galaxy S III nudi WiFi Channel Bonding koji udvostručuje propusnost WiFi-a. Dimenzije uređaja su 136.6 x 70.6 x 8.6 mm, a masa 133 grama. INFO: www.samsung.hr

B&O BeoPlay A3 Danski B&O je predstavio iPad zvučnik kao dio BeoPlay serije proizvoda. Kao i kod ostalih proizvoda B&O-a na dizajniranje BeoPlay A3 uloženo je mnogo vremena što se i isplatilo. Jedinstveni dizajn uređaja, iako vrlo jednostavan veoma je elegantan, a i praktičan. Naime, zvučnik je moguće položiti tako da iPad stoji horizontalno, vertikalno ili ga se može držati i u krilu. Zahvaljujući senzoru pomaka BeoPlay A3 je svjestan orijentacije iPada na temelju čega prilagođava svoj zvuk. Za zvuk uređaja je zaslužno pojačalo D klase te tri srednje/visokotonske jedinice (promjera 1.3 cm) i jedan bas zvučnik (promjera 5.1cm), dok je njegov frekvencijski raspon 60-15.000Hz. Baterija uređaja pružati će autonomiju od 5 sati, a kada se spoji na strujnu mrežu A3 će osim svoje puniti i bateriju

hi-fimedia #89

iPada. BeoPlay A3 biti će dostupan samo u crnoj boji, težiti će 1.25 kg te će se za njega u Americi morati izdvojiti $549. INFO: Bang & Olufsen Croatia, tel. 01/487 2978

VIJESTI Olympus DS-7000 / DS-3500 Ako ste se počeli gubiti u vlastitim razmišljanjima ili želite biti profesionalni novinar svakako vam mogu pomoći diktafoni iz Olympusove proizvodnje. Oba nova modela koriste DSS Pro audio kodek koji je namijenjen posebno za snimanje ljudskog glasa i osigurava najvišu kvalitetu snimanja govora te nudi sve potrebne funkcije za obrađivanje. Za snimanje konferencija i intervjua, DS-3500 ima i podršku za PCM/WAV i MP3 stereo format kada koristite vanjski stereo mikrofon. Brojne karakteristike uključujući VCVA snimanje i podesivu osjetljivost mikrofona

osiguravaju svestranost snimanja. Datoteke se mogu rasporediti u sedam mapa i pohraniti na isporučenoj 2GB microSD kartici ili na opcijskoj SD kartici. Uređaji koriste veliki TFT zaslon dijagonale 5cm (2") s 65.000 boja i LED pozadinskim osvjetljenjem. Unutar otpornog metalnog kućišta nalazi se Li-Ion baterija koja s jednim punjenjem omogućuje snimanja u trajanju od 21 sat. 256-bitna enkripcija u realnom vremenu i zaključavanje uređaja PINom, daje vašim snimkama sigurnost i kad je diktafon u rukama osoba od povjerenja. INFO: www.olympus.hr, Tel: 01/ 4899-035

ARCAM rLink DAC Ukoliko želite poboljšati zvuk svojeg starog CD playera, digitalnog prijemnika, streamer uređaja, konzole za igru ili računala onda bi za vas moglo biti pravo rješenje Arcam rLink DAC. Korištenjem vrhunskih komponenti audiofilske klase i na temelju više od 25 godina iskustva na području digitalnog audio zvuka, Arcam je osmislio rLink kao jednostavan "plug and play" uređaj. Jednostavno povežite optički ili koaksijalni kabel iz digitalnog izlaza vašeg uređaja i par analognih kabela od rLink-a na Hi-Fi sustav, uključite uređaje i uživajte! U kompaktno aluminijsko kućište (75 x 100 x 26mm) ugrađen je audiofilski digitalno-analogni pretvarač (PCM 5102/24bit), optički i koaksijalni digitalni ulazi te vrlo kvalitetne audio komponente. Masa uređaja je samo 350 grama, a cijena 1.480 kuna. INFO: www.mediaaudio.hr

Nove slušalice iz Sennheisera Austrijski proizvođač Sennheiser, predstavio je nekoliko novih in-ear modela slušalica koje su optimizirane za upotrebu s MP3, iPad, iPod, iPhone i drugim prijenosnim media reproduktorima. Zahvaljujući njihovim izuzetno snažnim zvučničkim jedinicama, proizvođač navodi da slušalice pružaju izvrsnu audio kvalitetu. Također, pomoću nastavaka za uho u različitim veličinama, slušalice se optimalno mogu smjestiti u ušni kanal što omogućuje dugotrajno i komforno slušanje bez utjecaja vanjske buke. Većina modela imaju integriranu kontrolu glasnoće i jamstvo od 2 godine. Cijene nekih od modela su: 249 kn (CX 175), 249 (OMX 185) i 129 kn (MX 375). INFO: www.bojezvuka.hr

hifimedia #89

VIJESTI Epson Moverio BT-100 Iako su u Japanu u prodaji od studenog prošle godine, Epson America je za američko tržište tek nedavno predstavila Moverio BT-100 naočale bazirane na Androidu. Takozvane naglavne display naočale, omogućuju korisnicima gledanje različitih multimedijalnih sadržaja kroz transparentne leće pomoću ugrađena dva minijaturna projektora. Tako se istovremeno mogu gledati multimedijski sadržaj i pratiti što se događa u neposrednoj okolini. Ovim dolaskom na američko tržište Epson namjerava osvojiti dio tržišta prije nego što Google predstavi svoju sličnu verziju naočale, vjerojatno do kraja ove godine. Razlučivost displaya je četvrtina HD zaslona (QHD, 960 x 540 piksela), može prikazati 3D sliku, a u stvarnosti to

izgleda jednako slici kakvu možete vidjeti na zaslonu dijagonale 80 inča (203cm), gledanom s 5 metra udaljenosti. Kao i svaki Android uređaj na svijetu, Moverio BT-100 ima WiFi za spajanje s drugim uređajima. Prijenosni kontroler i slušalice dolaze zajedno s "head-mount" Android naočalama kako bi omogućile korisnicima lakšu kontrolu nad video zaslonom i virtualnim Dolby surround zvukom. Sam kontroler sadrži 1GB interne memorije i utor za microSDHC kartice do maksimalno 32GB memorije. Sa softverske strane, radi se od Androidu 2.2 s Adobe Flash 11 podrškom. Ugrađena baterija traje 6 sati, a cijena na američkom tržištu je 699 dolara. INFO: www.epson.com.hr

LG Optimus L7 Novi član LG obitelji uređaja s dizajnom L-Style, Optimus L7, stigao je na europska tržišta. Uz primamljiv dizajn i zaslon od 4,3 inča (WVGA rezolucija), Optimus L7 dolazi

hi-fimedia #89

s najnovijim Googleovim operacijskim sustavom Android 4.0 Ice Cream Sandwich. Tanko i uglađeno kućište od 8,7 mm s naglašenim metalnim rubovima, skriva MSM 7227A čipset (Cortex A5 1GHz), 2,7 GB internu memoriju (proširiva do 32GB s microSD karticom) i naprednom kamerom od 5MP s autofokusom i brzinom okidanja od 6 desetinki sekunde. LG Optimus L7 na hrvatsko tržište dolazi u crnoj i bijeloj boji kroz ponudu Tele2 operatera. INFO: www.lg.com/hr

Philips Fidelio M1 Ljubiteljima glazbe u pokretu Philips je ponudio nove slušalice oznake Fidelio M1. Odlikuje ih posebno dizajnirano, akustički zatvoreno, kućište koje jamči bolju izolaciju od vanjskih zvukova. Slušalice koriste "memory" pjenu koja se prilagođava obliku svačijeg uha, smanjuje bol u ušima nakon duže uporabe i omogućava bolje disanje kože. Uobičajeni plastični dijelovi na ovom modelu su zamijenjeni s aluminijem od kojeg je cijelo kućište čime se znatno smanjuju vibracije i rezonancije. Zvučnička jedinica je promjera 40mm, koristi neodimijski magnet, a svaki je par uparen kako bi se postigla maksimalna

ujednačenost zvuka. Ljubitelje vrhunskog basa obradovat će to da su slušalice opremljene Bass Reflex Systemom (BRS) koji osigurava vrlo preciznu i dinamičnu reprodukciju basa. Nagib zvučnika u slušalicama odgovara prirodnom položaju u ušima, a ujedno služi kako bi se izbjeglo "dupliranje zvuka" te postigla jasnija zvučna slika. Uz slušalice dolazi i torbica, daljinski upravljač i mikrofon za iPhone, HTC, Blackberry i ostale smartphone uređaje. Također su dostupne i u verziji koja podržava glasovno biranje. Philips M1 slušalice teže samo 166 grama, a dostupne su po cijeni od 1.599 kuna. INFO: www.philips.hr

Furutech za iPod/iPhone

Padcaster iPad kućište Padcaster nije uobičajeno iPad kućište čiji je glavni razlog postojanja zaštita ovog popularnog tableta već je namijenjen onima koji žele ozbiljnije koristiti i što više izvući iz iPadovih video mogućnosti. Za one koji nisu znali, treća generacija iPad uređaja može snimati video materijal u 1080p/30fps rezoluciji. Po cijeloj dužini aluminijskog okvira kućišta urezani su navoji

Sve češće vidimo kako su iPod/iPhone uređaji centar multimedijalno sustava u skladu s tim trendom Furutech je predstavio i tri kabela za njihovo spajanje na audio sustav. Kabeli su dostupni u tri verzije, dvije sa 3.5mm stereo bananom ili klasičnim USB konektorom. Furutech se ponosi svojom Pure Transmission tehnologijom za jako dobru vodljivost i izoliranost pomoću dva sloja izolacije te posebni dodatni sloj fizičke zaštite. Svi vodiči su tretirani posebnim procesom pomoću kojeg ih se demagnetizira na izrazito niskim temperaturama. Kabeli su dostupni u dužinama od 10 cm do 1 m. INFO: Dacco, www.dacco.hr

na koje se može montirati video rasvjeta, stativ ili adapter za objektive pomoću kojih će se postići filmski štih videa. Unutar aluminijskog okvira ulazi plastična podloga za iPad. Proizvođač tvrdi da će u budućnosti biti dostupni i plastične podloge za iPhone te druge popularne tablete. Cijena kućišta je $199, dok Lenscaster - adapter za DSLR objektive dođe $79.99. INFO: www.padcaster.com hifimedia #89

VIJESTI Olympus TG-1 iHS Olympus je predstavio novog člana njegove TOUGH serije kompaktnih digitalnih fotoaparata otpornih na padove (sa visine do 2m), terete (do 100kg), vodu (do dubine od 12m), niske temperature (do -10ºC) i prašinu. Olympus TG-1 iHS je prvi predstavnik svoje kategorije sa svjetlosnom jakim objektivom maksimalnog otvora blende od f2,0 uz mogućnost spajanja konvertera. Širokokutni objektiv raspona žarišne duljine od 25-100mm (ekvivalentno 35mm formatu) zaštićen je posebnim premazom koji sprječava kreiranje kapljica na objektivu. 12 megapiskelni pozadinski osvijetljeni CMOS senzor uparen je sa TruePic VI procesorom za obradu slike i omogućuje brže fokusiranje, napredni iAuto mod snimanja i super razlučivi zoom. Pozadinski OLED ekran dijagonale 7,6cm (610.000 piksela) osjetljiv je na dodir i presvučen je zaštitnim slojevima koji sprječavaju ogrebotine i smanjuju odsjaj. Pomoću ugrađenog GPS senzora, elektroničkog kompasa i manometra,

moguće je kasnije pratiti put za vrijeme snimanja uz pomoć Google Earth-a i Picasa aplikacija. Manometar bilježi i na kojoj dubini ili visini su snimljene fotografije, a upozorava korisnika i kada se približi dubini od 12m do koje je fotoaparat vodootporan. Za veće dubine (do 45m) potrebno je koristiti Olympus PT-053 podvodno kućište. Osim podvodnog kućišta, Olympus je ponudio još nekoliko dodataka od kojih je najzanimljivija vodootporna "fisheye" predleća koja omogućuje panoramske snimke ispod površine vode. Ugrađena je nova Li-ion LI-90 baterija jačeg kapaciteta, a LED lampica brine se o osvjetljenju kadra pri fokusiranju i snimanju pod vodom gdje pri većim dubinama uvijek nedostaje svjetlosti. INFO: www.olympus.hr

Leica proširuje ponudu Leica Camera AG je predstavila tri nova digitalna fotoaparata (X2, V-Lux 40 i M Monochrom), pet objektiva S serije (Elmarit-S 30mm f/2.8 ASPH, Summarit-S 35mm f/2.5 ASPH, Summarit-S 70 mm f/2.5 ASPH, APO-Macro-Summarit-S 120 mm f/2.5 tele-macro i APO-Tele-Elmar-S 180mm f/3.5 telephoto objektiv) i adapter koji omogućuje S seriji fotoaparata da prihvate Hasselblad H objektive. Novi X2 kompaktni fotoaparat dolazi s 16,2 megapikselnim APS-C CMOS senzorom i Elmarit 24 mm f/2.8 ASPH objektivom (36 mm ekvivalentno 35 mm formatu). U srebrno ili crno metalno

hi-fimedia #89

tijelo, smještena je bljeskalica koja iskače, a u priključak za dodatke moguće je spojiti Lica SF 24D ili SF 58 vanjsku bljeskalicu. Uz fotoaparat dobiva se odlična Adobe Photoshop Lightroom aplikacija za obradu fotografija. Na američkom tržištu cijena će biti 1.995 dolara. Leica V-Lux 40 ultrazom model nudi 15,3 megapikselni CMOS senzor, DC Vario-Elmar 4,3-86 mm f/3.3-6.4 ASPH objektiv 20x zooma (24-480 mm ekvivalentno 35 mm formatu), pozadinski ekran dijagonale 7,6cm osjetljiv na dodir, integrirani GPS modul i snimanje video zapisa MP4 formata u FullHD 1080 rezoluciji. Brzina slijednog snimanja u punoj rezoluciji je maksimalnih 10 sl/s, najveća osjetljivost ISO 3.200 razine, a brzina fokusiranja deklarirana je na 0,1s. Za obradu fotografija priložen je Adobe Photoshop Elements 10, a za video Adobe Premiere Elements 10. Leica M Monochrome je najavljen kao prvi digitalni fotoaparat namijenjen isključivo za full-frame, 35mm crno-bijelu fotografiju. Za bolju kontrolu prikazuje se RAW histogram koji prikazuje ne procesirano stanje s 18 megapikselnog senzora. Oštrina crno-bijele slike je puno veća nego kao kod klasičnog senzora u boji zbog činjenice da svaki piksel bilježi stvarnu razinu osvjetljenja. Snimku je moguće konvertirati u JPEG format uz karakteristično sepia, hladno i selenia toniranje. Osim Adobe Photoshop Lightroom aplikacije, uz fotoaparat dolazi puna verzija Silver Efex 2 Pro programa za obradu crno-bijelih fotografija. Cijena za sada nije utvrđena, ali se očekuje da će biti između 7.000 – 8.000 američkih dolara. INFO: www.leica-camera.com

Sony NEX-F3 Sony je predstavio novog člana NEX porodice digitalnih fotoaparata bez zrcala s izmjenjivim objektivima. 16,1 megapikselni Exmor HD CMOS senzor APS-C formata srce je uređaja i uz Boinz procesor pruža osjetljivost od ISO 100 – 1.600. Snimanje video zapisa moguće je u Full HD rezoluciji 1080 60i/24p. Pozadinski ekran visoke rezolucije (921.000 piksela) je pomičan što omogućuje lakše kadriranje. Auto Portrait Framing funkcija automatski reže sliku kako bi se postigao kadar prema pravilu

trećina. Nakon toga se izrezanom dijelu slike povećava rezolucija uz pomoć Sony By Pixel Super Resolution tehnologije. NEX-F3 će biti dostupan u 3 boje (srebrna, bijela i crna) i u osnovnom paketu dolazit će sa SEL1855 objektivom (18-55 mm) po cijeni od 600 dolara na američkom tržištu. Uz novo tijelo, u ponudi je i novi objektiv većeg raspona žarišne duljine 18-200 mm (DEL18-200LE F3,5-6,3 OSS LE) koji će biti dostupan na tržištu tijekom srpnja kao i NEX-F3. INFO: www.sony.hr

Nikon WU-1a

Pentax K-30 Svoju ponudu modela u srednjem rangu Pentax je proširio s novim digitalnim SLR fotoaparatom oznake K-30. Ovaj aparat ima sve značajke kompaktnog DSLR-a smještenog u lagano kućište koje je otporno na sve vremenske uvjete, kao što je već viđeno na modelima K-5 i K-7. Kućište aparata koristi 81 brtvu što ga čini otpornim na prašinu i hladnoću do -10 stupnjeva Celzijusa. Koristi CMOS sensor od 16 megapiksela (23.7 x 15.7 mm, APS-C format), ima brzi okidač najveće brzine 1/6000 sekunde što mu omogućuje snimanje do 6 slika po sekundi. Pomoću Prime M procesorom, K-30 minimizira šum te nudi širok raspon osjetljivosti senzora od ISO 100 do ISO 12800 (proširivo

do ISO 25600). Moguće je snimati video u Full HD rezoluciji (1920 x 1080 piksela, 30 slika u sekundi). Koristi tražilo sa staklenom prizmom koja mu omogućuje vidno polje od gotovo 100%, unaprijeđeni autofokus koristi 11 senzornih točaka od kojih 9 imaju križne senzore, širokokutni 3.0 inčni LCD monitor s približno 921.000 točaka. Dizajn je vrlo sportski, a veliki grip osigurava čvrsto držanje aparata pri zahtjevnim snimanjima na terenu. Pentax K-30 možete birati između tri boje tijela: kristalno bijela, kristalno plava te crna. Maloprodajne cijene na našem tržištu su: 5.699 kn (tijelo), 5.999 kn (K-30 + DA L 18-55 objektiv) i 6.399 kn (K-30 + DA 18-55WR objektiv). INFO: www.pentax.hr

Uz novo tijelo DSLR fotoaparata D3200, Nikon je predstavio i pripadajuću dodatnu opremu. Među njima je i WU-1a. Iza imena koje ne otkriva mnogo nalazi se bežični adapter koji omogućava korisniku kontroliranje fotoaparata putem uređaja pogonjenih Androidom. Protok podataka je dvosmjeran, tako da se mogu prenositi netom uslikane fotografije i dijeliti ih na socijalnim mrežama i slati ih elektroničkom poštom. Također moguće je gledati LiveView na Android uređaju u realnom vremenu, što uvelike olakšava autoportrete i druge slične akcije. Ukoliko nemate potrebe za ovim dodatnim funkcijama uređaj je moguće koristiti jednostavno za prijenos podataka kako bi oslobodili prostor na kartici kada se ona zapuni. Za razliku od rješenja drugih proizvođača, Nikonovo rješenje se napaja baterijom i samog fotoaparata te utoliko ga je i jednostavnije koristiti. Android aplikacija će biti besplatna i dostupna na Google Play servisu (nekadašnji Android Market). INFO: www.nikon.hr

hifimedia #89

VIJESTI

Ultra-HDTV standard dobiva krajnje obrise Iako se tek privikavamo na visoku rezoluciju HDTV slike (1080 x 1920), u Ženevi je međunarodna telekomunikacijska unija (ITU-R), u suradnji s televizijskim stručnjacima iz TV industrije, organizacija za radiodifuziju i regulatornih agencija, objavila je prijedlog standardizacije tehničkih detalja oko razvoja nove Ultra High Definition televizije (UHDTV). Definirana su dvije razine UHDTV standarda, 4K i 8K, kao višekratnika postojećeg Full HD formata (ITU-R Rec. 709 standard). Postojeći HD standard prikazuje sliku u rezoluciju od 1920x1080

piksela, u progresivnom načinu prikaza, što odgovara širokom (widescreen) omjeru stranica ekrana od 16:9. Današnja HDTV slika ima ekvivalent od 1 megapiksela i 2 megapiksela, a podržane su brzine prikaza od 24, 50 i 60 sličica u sekundi. 4K se definira kao jednostavno udvostručavanje 1080 x 1920 rezolucije u svakom smjeru na prinos slike, te se tako dobiva rezolucija od 3840 po širini i 2160 po visini ekrana, što je 8 megapiksela. 8K standard pomiče tu granicu na još veću rezoluciju od 7680 x 4320 ili 32 megapiksela. Također je dana podrška za veće osvježavanje slike od 120

slika u sekundi, jer su eksperimenti s ovom rezolucijom pokazali da je ona neophodna za točan prikaz brzih kretnji na ekranu. Propusnost prikaza ovih novih standarda će sigurno predstavljati veliki problem mnogim operaterima ili TV kućama koji će ih željeti prikazivati, jer je potrebno čak 320 puta veća brzina prijenosa podataka nego što je kod sadašnjeg HD prijenosa. Iako su svi stručnjaci koji su radili na novom UHDTV standardu, vrlo zadovoljni i optimistični, ipak će trebati proći dosta godina prije nego što se ovakva rezolucija počne komercijalno eksploatirati. INFO: www.itu.int

Philips BDP 5500 Svoju ponudu Blu-ray plejera Philips je osnažio s najnovijim modelom oznake BDP 5500. Moderni dizajn nije jedino što će ovaj Blu-ray ponuditi korisnicima. Prije svega što BDP 5500 omogućuje reprodukciju 3D sadržaja, a svi koji imaju kolekciju filmova na DVD formatu, bez problema će ih, s funkcijom "Instant 3D", moći pretvoriti u gledanje 3D verzije. Također je podržan DivX Plus HD i MKV standard, a Smart TV Plus funkcija uključuje Net TV. Ona donosi širok raspon online informacija i zabave na TV-u za usluge kao što su video na zahtjev. Uz SimplyShare, može se pristupiti fotografijama, glazbi i filmovima pohranjenih na računalu bez da napuštate udobnost svog trosjeda. Philips MyRemote aplikacija omogućuje upravljanje

hi-fimedia #89

uređajem pomoću pametnog telefona ili tableta. Kako i dolikuje svakom novom uređaju, BDP 5500 se spaja na Internet koristeći WiFi, a preko USB utora se može spojiti bilo koja QWERTY bežična tipkovnica, za jednostavno pregledavanje Interneta. BDP 5500 podržava sve relevantne 7.1 audio formate uključujući Dolby TrueHD i DTS HD Master Audio. INFO: www.philips.com

LG ima svoj odgovor za OLED televizor Nedugo nakon predstavljanja Samsungovog modela OLED televizora, korejski LG Electronics (LG) je u Salle des Etoilesu u Monaku predstavio europskoj publici svoju verziju OLED televizora – model 55EM9600. Predstavljajući 55-inčni OLED televizor pred uzvanicima i novinarima, LG-evi predstavnici su izjavili da su razvili najnapredniji komercijalni OLED televizor na tržištu te da će LG biti prva kompanija koja će ove televizore ponuditi potrošačima na europskom tržištu u drugoj polovici godine. Kompanija navodi da je njihova tehnologija WRGB OLED televizora rezultat godina istraživanja i razvoja u LG-u, kompaniji koja je 2009. stvorila prvi komercijalni 15-inčni OLED televizor na svijetu. Njihova tehnologija "4 Color Pixel", koristeći bijele potpiksele, osigurava savršen prikaz boja, a "Color Refiner" poboljšava prikaz što rezultira živopisnom i prirodnom slikom, ugodnom za gledanje, ističu dalje u LG-iju. Zaslon je napravljen tako da osigurava gledanje bez distorzije ili gubitka kontrasta, neovisno o osvjetljenju prostora ili kutu gledanja. Za razliku od LCD ili LED zaslona koji zahtijevaju pozadinsko osvjetljenje, OLED televizori generiraju svoju vlastitu svjetlost, eliminirajući potrebu za pozadinskim osvjetljenjem što im omogućava da budu nevjerojatno tanki. koristeći za izradu vanjskog dijela kućišta plastiku ojačanu karbonskim vlaknima (CFRP), LG je uspio stvoriti proizvod debljine svega 4 mm i težine 10 kg. Kako bi bili potpuno u trendu i ovaj OLED televizor objedinjava tvrtkinu tehnologiju CINEMA 3D i funkcije Smart TV-a. INFO: www.lge.com

Samsung kreće u masovnu proizvodnju 55" OLED TV Nakon vrlo uspješne prezentacije svojeg OLED TV na ovogodišnjem CES-u (osvojio je i nagradu "Best of Innovation" za 2012. godinu), tvrtka Samsung je najavila da će uskoro (drugom kvartalu 2012. godine) prva na svijetu na tržište pustiti masovno proizveden 55 inch (140 cm) OLED televizor. Model će imati oznaku ES9500. Njegovi budući vlasnici će moći upravljati televizorom putem govora ili gestikulacijama (Smart Interaction), istovremeno gledati dva različita 2D programa preko cijelog TV ekrana za dva korisnika (uz upotrebu 3D naočala). Podrazumijeva se da je podržan i uobičajeni 3D prikaz. Da bi sve radnje odvijale glatko i bez trzanja, u TV će biti ugrađen dvojezgreni procesor. Treba podsjetiti da OLED tehnologija izravno emitira svjetlo iz diode i ne zahtijeva prisustvo plazme, tekućih kristala ili pozadinskog osvjetljenja, što omogućuje super-tanku ploču panela, gotovo beskonačni prikaz crne boje, brzo vrijeme odziva i ogroman kontrast. Prema tvrdnjama iz Samsunga, ES9500 ima čak 20% poboljšanje u točnosti prikaza boja od postojećih LCD HDTV ekrana s LED pozadinskim osvjetljenjem. Sve navedeno buduće vlasnike ovog televizora neće malo koštati. Najavljena mu je maloprodajna cijena od $9.000. Samsung planira investirati čak 6.2 milijarde dolara u OLED tehnologiju u 2012. godini, što je najveći godišnji iznos u povijesti kompanije uloženog u jedan projekt. Osim ove dimenzije ekrana, Samsung najavljuje i OLED modele s veličinama ekrana od 60 i 75 inča u vrlo skoro vrijeme. Agencija za istraživanje tržišta, iSuppli, predviđa da će ove godine Samsung isporučiti 34.000 OLED televizora dok će se do 2015. godine taj broj popeti do 2.1 milijun komada. INFO: www.samsung.hr

hifimedia #89

VIJESTI Bang & Olufsen BeoVision 12-65

Dva nova receivera iz Yamahe Uskoro će se na tržištu pojaviti dva nova i snažna receivera iz Yamahine RX-V serije oznaka RX-V673 i RX-V773WA. Oba nude prolazni HDMI izlaz iz receivera za reprodukciju 3D videa i funkciju ARC (Audio Return Chanel), podržan je i prolazni tzv. 4K video (četiri puta veća rezolucija slike od 1080 linija). Receiveri su kompatibilni s novim i poboljšanim Yamaha AV kontroler app, koja ima izvornu iPad i tablet verziju za iOS i Android uređaje. Kroz USB priključak na prednjoj strani receivera izravno je omogućeno povezivanje na iPad, iPhone i iPod uređaje. Za umrežavanje koristi DLNA 1.5 protokol, ima Windows 7 podršku, kao i sposobnost za slušanja radijskih postaja preko Interneta preko vTuner funkcije. S modelom RX-V773WA dolazi WiFi adapter s kojim će umrežavanje biti još jednostavnije. Yamahin YPAO surround sustav automatske kalibracije zvuka (YPAO R.S.C. - Reflected Sound Control), je dodatno poboljšan u mjerenju potrebnih parametara. Kod modela RX-V773WA YPAO RSC koristi mjerenje u više točaka u prostoru, dok model RX-V673 ima automatsko mjerenje u samo jednoj točci u prostoru. Oba receivera osiguravaju 7.2 kanalni surround, sa snagom od 105W (RX-V673) i 110W (RX-V773WA).

hi-fimedia #89

Od ostalih značajki treba spomenuti "Inteligentni Amp" koji automatski raspodjeljuje određene kanale pojačala određenim zvučnicima zavisno od surround postavaka (zona 1/zona 2), brzo HDMI prebacivanje funkcija koja pamti postavke svih povezanih izvora, podešavanje razina glasnoće subwoofera bez ometanja sustava podešavanja bas frekvencije, "Silent Cinema" pruža slušanje surrounda kroz slušalice, Yamahina "Music Enhancer" tehnologija vraća izgubljene detalje iz komprimiranih glazbenih datoteka, itd.. Preporučena cijena za model RX-V673 je 4.290 Kn, za model RX-V773 je 5.190 kuna, a na domaćem tržištu biti će dostupni u mjesecu srpnju. INFO: www.bojezvuka.hr

Predstavljanjem novog televizora BeoVision 12-65, Bang & Olufsen ulazi u svjetski vrh ponude 3D televizora bar kad je riječ o cijeni. Da nisu samo po tome poznati pokazuju i tehnički podaci o ovom modelu; koristi se najnovija generacija Panasonic NeoPDP plazma ekrana dijagonale 165 cm s integriranim centralnim kanalom i 7.1 surround zvukom. Samo kućište televizora je načinjeno od aluminija u prirodnoj boji poliranog do visokog sjaja. Integrirani centralni zvučnik smješten je ispod ekrana te se sastoji od pet, posebno za tu svrhu izrađenih zvučničkih jedinica, koje su skrivene iza blago zaobljene aluminijske mrežice. BeoVision 12 koristi Bang & Olufsen ICEpower tehnologiju za izradu pojačala, a u televizor su ugrađena četiri snage 80 W za srednjetonsko područje, te jedno pojačalo snage 40 W za visoke tonove. Primjenom ove tehnologije omogućen je 7.1 surround zvuk spajanjem bilo koje konfiguracije zvučnika na TV. Procesiranje slike 2D u 3D također omogućena uz dodatak senzora koji mjeri razinu svjetla u prostoriji i po tome prilagođava i svjetlinu samog plazma ekrana. Ovaj televizor je moguće kupiti samo kod ovlaštenih B&O zastupnika po maloprodajnoj cijeni od 151.000 kuna. INFO: Bang & Olufsen Croatia, tel. 01/487 2978

PODIJELITE SVOJE DOŽIVLJAJE POKRETOM RUKE

Novi Smart VIERA televizor. Pokretom ruke preko pametnog telefona ili tableta podijelite svoje slike, video zapise i omiljene internetske stranice na velikom zaslonu u zadivljujućoj kvaliteti slike. Neka vaši doživljaji budu nezaboravni uz pomoć novog Smart VIERA televizora. Preuzmite aplikaciju VIERA Remote iz App Store-a* i jednostavno zamahnite i prenesite slike, video zapise i internetski sadržaj sa svog pametnog telefona na veliki zaslon u zadivljujućoj kvaliteti slike. Odaberite Panasonic Smart VIERA TV i doživite posve novu razinu zabave. An idea by Panasonic. www.panasonic.hr facebook.com/panasonichrvatska

Potrebno je preuzeti Aurasma Lite iz app store-a. Potražite ovaj oglas na svom pametnom telefonu/mobilnom uređaju i pristupite posebnom dodatnom sadržaju.

*Aplikacija Viera Remote može se preuzeti na stranicama Android Market i Apple App Store.

hifimedia #89

VIJESTI Audia Flight

Nightingale Armonia Talijanski High-End proizvođač brenda Nightingale je tvrtka Simentel Corp., koja djeluje na području profesionalne i vojne telekomunikacije od svog osnutka 1959 godine. Ljubav prema glazbi male grupe inženjera i tehničara 1995., navela je upravu tvrtke da pokrene proizvodnju uređaja za visokovjernu reprodukciju zvuka, prije svega cijevnih pojačala i pretpojačala.Tako je rođen brend Nightingale koji je od samog početka postigao velik uspjeh u Italiji, te ubrzo i u Europi i diljem svijeta. Nightingale je od svibnja ove godine dostupan i u Hrvatskoj. Njihov najprodavaniji uređaj je integrirano pojačalo Armonia. Uređaj ćemo po dizajnu lako prepoznati kao talijanski, s kombinacijom talijanskog oraha i metalnim pokrovom šampanj boje. Pojačalo je temeljeno na EL84 elektronskim cijevima (8 ruskih Sovtek), poznatima po svojoj muzikalnosti, ukupne izlazne snage 20W u

hi-fimedia #89

A klasi kroz cijelo frekvencijsko područje. U pretpojačalu nalazimo po dvije E88CC i dvije E82CC u funkciji drivera i faznog invertera. Pojačalo koristi automatski bias. Kako bi bilo "uvijek spremno" postoji i „stand by“ način rada koji održava uređaj spremnim za akciju uz minimalno trošenje cijevi. Armonia ima četiri linijska ulaza, MM i MC phono sekciju. Zvučnički terminali pružaju mogućnost odabira impedancije od 4 ili 8 Ohma. Od neuobičajenosti izdvajamo fiksni kabel za napajanje koji se nalazi na donjoj strani uređaja kako bi bio što dalje od osjetljivih konektora za ulazne signale. Prema tvrdnjama konstruktora time se znatno poboljšava odnos signal/šum. Nightingale Armonia nema daljinski upravljač, niti ulaz za slušalice. Dobili smo uređaj na test pa ćete u narednom broju moći pročitati i našu recenziju. Cijena: 23.300,00 kn INFO: www.alter-audio.hr

Talijanski high-end proizvođač Audia Flight na ovogodišnjim svjetskim izložbama u Minhenu i Las Vegasu predstavio pretpojačalo i izlazno pojačalo linije Strumento, pripadnike najvišeg high -enda. Filozofija ovih uređaja svodi se na beskompromisni spoj brzine, snage, kontrole. Izlazno pojačalo Srumento N°4 je potpuno balansiranog ustroja, s 48 visoko selektiranih izlaznih tranzistora, 320 tisuća mikrofarada u napajanju, 12 odvojenih napajanja za pojedine sklopove uređaja koji se napajaju iz odvojenih transformatora ukupne snage 3kW. Dovoljno za 200W izlazne snage pri 8 ohma i frekvencijski opseg do nepreglednih radijskih 1,3MHz. Podaci o masi od 90kg govori o ozbiljnosti uređaja. Oko izbora pretpojačala trebat će pripaziti radi ulazne impedancije (balansirano i single-ended) od 7,5kHz. Zato je tu pripadajuće pretpojačalo Strumento N°1, također vrhunskog ustroja – potpuno balansirano. Posebnost je njegova kontrola glasnoće, ujedno regulira i balans, u kojemu se nalaze ultraprecizni, niskošumni metal film otpornici tolerancije 0,1%. Pretpojačalo je modularno, što znači da ga je moguće proširivati sistemskim karticama – fono pretpojačalom, SPDIF-USB DAC-om s prihvatom 192/32 digitalnih signala. Sposobnost pokretanja zahtjevnih izlaznih pojačala osigurano je niskom izlaznom impedancijom od svega 5 Ohma. Pretpojačalo ima 5 balansiranih ulaza (od kojih dva RCA), dva balansirana izlaza i jedan RCA izlaz. Ulazna impedancija je 15kOhm. Masa pretpojačala je 28kHz. INFO: www.hd-multimedia.com

DALI Epicon 6 Novi referentni model danskog DALI-a (Danish Audiophile Loudspeaker Industries) nosi naziv Epicon 6. Kao i kod ostalih modela, većina je upotrijebljenih dijelova i tehnologije izrađena u kući. Posebno su u DALI-u ponosni na drivere, koji svoje porijeklo vuku iz njihovog super zvučnika Euphonia, ali su i dodatno unaprijeđeni za ovu priliku. Novi je magnet na bas jedinici, naziva Linear Magnet Driver System i koji predstavlja dovoljno inovativni pristup da su DALI-u za njega zatražili i patent. Iako su membrane zvučničkih jedinica načinjene od drvenih vlakana slične onima iz Euphonie i tu je učinjen dodatni pomak novim premazima i novim ovjesom čime je dodatno poboljšana dinamika, preciznost i detaljnost. Bas driveri ručno se izrađuju u Danskoj, čime se nastoji osigurati visoka razina i kontrola kvalitete. I hibridni visokotonac je unaprijeđen te sada ima veću komoru, bolje prigušenje i prirodniji odaziv u najvišim frekvencijama. Osim drivera, impresivan je i finiš same kutije – ona je višeslojna, zaobljena, čvrsta i obložena visokokvalitetnim furnirom. Frekvencijski raspon je od 35Hz do 30kHz, osjetljivost 88dB, može postići maksimalni SPL od 110dB, preporučuje se upotreba pojačala od 50-300W, a dimenzije su mu 1059x232x441mm. Cijena zvučnika iznosi 9.000 eura/par, a domaći zastupnik najavljuje prvi primjerak i njegovo službeno predstavljanje na našem jesenskom Audio/Video sajmu. INFO: www.bojezvuka.hr

Exposure 2010s2 DAC Britanski Exposure predstavio je svoj prvi samostalni digitalno analogni pretvarač, 2010s2 DAC. Za razliku od većine konkurenata odlučili su se za Hi-Fi komponentu standardne širine s mnoštvom priključaka poput; tri koaksijalna, dva optička i USB digitalni ulaz. Proizvođač tvrdi kako su posebnu pozornost obratili na uklanjanje vremenske nepostojanosti signala (eng. jitter) te za svaki tip ulaza ugrađeni su sklopovi za

uklanjanje tog problema. Ugrađeni Wolfson digitalno analogni pretvarač može obrađivati signal frekvencije do 192kHz i rezolucije do 24bita po uzorku. Obrada signala I izlazni, analogni stupanj je napravljen bez korištenja operacionih pojačala, a ulazna USB informacija se može pretvoriti u izlazni SPDIF signal. Uz standardne mogućnosti pretvaranja signala, 2010s2 DAC ima ugrađeno pretpojačalo za slušalice i regulator glasnoće. Cijena ovog uređaja je 800 funti, a na našem tržištu će biti dostupan polovicom mjeseca lipnja. INFO: www.audiocentar.hr

hifimedia #89

VIJESTI Calyx Femto DAC

Tvrtka Calyx je na High End sajmu u Munchenu predstavio svoj novi High End DAC koji nosi ime Femto. Novi Femto pretvara digitalne uzorke u analogni signal s greškom u vremenskoj domeni (jitter) koja je manja od 500 femtosekundi. Calyx se kod Femto-a

nije usredotočio samo na smanjenje jitter-a, nego na ukupnu preciznost formiranja analognog izlaznog signala. Osim preciznog sata, za kompletan DAC uređaj potreban je precizan analogni izlazni sklop. U tom cilju Calyx je u Femto ugradio vrhunske 32 bitne konvertere Sabre Reference ES9018 tvrtke ESS. Svaki kanal sadrži po jedan Sabre chip, što znači ukupno osam paralelno spojenih DAC-ova na svakom kanalu. Femtov izlazni analogni stupanj sadrži pretpojačalo, upravljanje s razinom izlaza, izbor tri različita izlazna filtra i mogućnost okretanja faze signala. Analogni izlazi završavaju s parom balansiranih i parom single ended izlaza. Analogna i digitalna sekcija imaju potpuno razdvojene sklopove za napajanje. Digitalni dio čini veliki broj digitalnih ulaza, po dva koaksijalna, dva optička, dva AES-EBU, jedan BNC i jedan USB 2.0 asinkroni ulaz s poznatim XMOS prijemnikom. SPDIF ulazi primaju 32 bitne uzorke, dok USB prihvaća uzorke do 24 bita za sve audio frekvencije od 44.1 do 192kHz. Femto kućište izvedeno je potpuno iz aluminija impresivnog je izgleda i težine (više od 16 kg). S Femto ulazima i izlazima upravlja se pomoću ugrađenog zaslona i konzole i pomoću daljinskog upravljača koji je također potpuno izrađenog od aluminija. INFO: www.hd-multimedia.com

Martin Logan MOTION 20/40

Najavljeni na ovogodišnjem CES-u, novi samostojeći zvučnici iz Martin Logana Motion 20 i Motion 40 od sljedećeg mjeseca biti će dostupni i na našem tržištu. Za početak će biti dostupni samo crni modeli visokog sjaja, dok će isporuka modela u Gloss White finišu započeti vjerojatno početkom ljeta. Bookshelf model iz iste serije (Motion 15) i centralni kanal (Motion 30) u prodaju dolaze sredinom ljeta. Motion 20 i Motion 40 osmišljeni su kao zamjena za hvaljene modele Motion 10, odnosno 12. Oba zvučnika su samostojeći modeli, a iz tvrtke poručuju kako je u

hi-fimedia #89

odnosu na stare modele izvršen niz poboljšanja u konstrukciji i tehnološkim performansama, uključujući tu bitno povećanje volumena što rezultira većom ekstenzijom basa i zaobljene rubove kutije. Iz Martin Logana tvrde da s novom Motion serijom dolazi izvanredni dinamički raspon i čistoća zvuka. Ključ dobrog zvuka Motion zvučnika je unikatni Folded Motion visokotonac rebraste, ultra lake površine koja svojim skupljanjem (po principu harmonike, kako opisuju u tvrtki) isijava zvuk, a prednosti se pored brzine i rezolucije zvuka uzrokovane lakoćom i ustrojem

materijala, očituju i u većoj površini emisije zvuka negoli u standardnim visokotoncima od 2,5 cm. U zvučnike su ugrađene high-end Vojtko skretnice i snažne bas jedinice s aluminijskim membranama od 14, odnosno 16,5 cm. Oba su zvučnika bi-wiring izvedbe, imaju bas refleks otvor na zadnjoj strani. Zvučnici su finiširani u piano laku visokog sjaja. Više o tehničkim detaljima zvučnika možete potražiti na adresi uvoznika, a očekivana cijena na našem tržištu je 11.600 kn/par (Motion 20) i 14.800 kn/par (Motion 40). INFO: www.mediaaudio.hr

Micromega MyDac Micromega je predstavila novi DA pretvarač na High End Showu 2012. u Munchenu. Novi proizvod nazvali su MyDAC i bit će dostupan kroz nekoliko mjeseci po očekivanoj cijeni od 299 eura. MyDac će biti opremljen jezgrom koja može pretvarati 192kHz/24bit signal i primati ga preko optičkog, koaksijalnog i asinkronog USB konektora. Kako bi ostvarili što manju vremensku varijaciju signala (eng. jitter) MyDac koristi dva različita sata jedan za 44.1kHz, a drugi za 48kHz signale. Svaki sat ima svoje vlastito napajanje. Zanimljivo je kako je se Micromega odlučila za ugrađeno napajanje koje ima posebne sekcije za digitalne, odnosno analogne komponente. MyDac je kompletno dizajniran i proizveden u Francuskoj. INFO: www.micromega-hifi.com

Alpha Design Labs Esprit Furutech je predstavio svoj novi digitalno analogni pretvarač Alpha Design Labs Esprit. Radi se o poboljšanoj verziji modela GT-40 za kojeg smo imali sve pohvale nakon test u prošlom broju magazina. Ovaj mali uređaj ima u sebi digitalno analogno pretvarač, analogno digitalni pretvarač, linijsko pretpojačalo i pretpojačalo za slušalice. Srce uređaja čini 24-bit/192kHz Wolfson WM8716 DAC i Cirrus Logic CS5361 24-bit/192kHz ADC. Povećane su mogućnosti spajanja u odnosu na jeftiniji model, tako sa stražnje strane sada uz USB ulaz nalazimo digitalni koaksijalni i optički ulaz. Digitalni izlaz je izveden kao S/PDIF. I sve to je stavljeno u maleno kućište dimenzija 150 x 141 x 57 (švd) mm i težine 900g. INFO: www.dacco.hr

www.audiocentar.hr • www.wireworldcable.com hifimedia #89

VIJESTI Davone Mojo Početkom svibnja na hrvatskom tržištu pojavio se novi distributer / zastupnik high-end audio komponenti, tvrtka ALTER AUDIO. Tvrtka za sada zastupa brendove April Music, Davone, Hoyt-Bedford, Nightingale, Harmonic Technology, Tektron, Sota, Voodoo Cable, te najavljuje još neka iznenađenja u skoroj budućnosti. Ovom prilikom predstavljamo vam Dansku tvrtku DAVONE koja osmišljava i proizvodi high-end zvučnike vrlo zanimljivog izgleda, odnosno, gledano iz drugog kuta, riječ je o objektima produkt dizajna koji su ujedno i zvučnici.

Umjesto dodavanja višestrukih zvučničkih drivera svakom sljedećem proizvodu u gami, svaki proizvod se osmišljava prema

potpuno novom zasebnom konceptu. Njihov najmanji zvučnik simpatično su nazvali MOJO. Iako malen, namijenjen je za smještaj na policu, ovaj dvosistemski zvučnik proizvodi nevjerojatno velik, snažan i precizan zvuk koji se pomoću akustične leće raspršuje u polju od 360° kroz cijelo frekvencijsko područje. A ono se proteže u rasponu od 40 - 20.000 Hz. Impedancija sustava je 4 ohma nominalno, s minimumom od 2,6 Ohma pri 55Hz i osjetljivost od 86dB. Zvučničke jedinice 3-inčni visokotonac i 5,25 inčni dugohodni subwoofer: Dimenzije pojedine kutije su 257x257x304mm. Cijena: 13.200 kuna. INFO: www.alter-audio.hr

Audioquest Dragonfly Poznati proizvođač kabela, Audioquest, predstavio je svoj novi proizvod Dragonfly. Audiquest se priključio trenutno najbrže rastučem segmentu audia, USB digitalno analognim pretvaračima. Njihova vizija je bitno drugačija od ostalih proizvoda, radi se o malenom uređaju dugačkom 5cm. Za Audioquest ga je dizajnirao Wavelength Audio i zajedno s pripadajućim softverom tvori punokrvni asinkroni DA pretvarač sposoban pretvarati signal frekvencije do 96kHz. Uređaj se napaja iz USB sabirnice i na sebi sadrži izlaz sa slušalice s konektorom od 3.5mm. Od kontrola na njemu nalazimo analogni potenciometar glasnoće s 64 položaja i LED diodu koja svijetli različitim bojama ovisno o frekvenciji koju trenutno pretvara. Očekivana maloprodajna cijena je oko 1.800kn. INFO: www.mediaaudio.hr

Definitive Technology StudioMonitors Nove modele studijskih monitora (SM 45, 55 i 65) predstavlja američki Definitive Technology. Posebno zanimljiv model je SM55, koji za očekivanih 300injak dolara po komadu pruža mnogo: s BDSS bas/ srednjetonskom jedinicom i Linear Response Waveguide tehnologijom za ravan odaziv u bas području, SM55 se hvali frekvencijskom odazivom koji se rasprostire od 30Hz do 32 kHz, čemu pridonosi i pasivni bas radijator, smješten na gornju stranu kutije. Za više frekvencije brine 1-inčni aluminijski visokotonac, a cijeli sklop ima visoku osjetljivost od 90 dB i impedanciju od 8 Ohma, što ga čini zahvalnim partnerom mnogim pojačalima. Za bolji zvuk pribjeglo se i još ponekom triku kao što su zaobljeni rubovi kutija u piano laku, impedancijski optimizirane bi-wiring skretnice s kvalitetnim dijelovima, itd. Dimenzije kutije modela SM55 su 33x20x32 cm. INFO: www.audiocentar.hr

hi-fimedia #89

TESTOVI

42 28

TEST ATC SIA2-150

Suptilni snagator Istinu govoreći, i da je riječ o uređaju koji košta 30-ak posto više zvuk ovog pojačala smatrali bismo iznimnim dosegom u kategorji cijene u kojoj se nalazi piše: Neven Kos

hi-fimedia #89

ječnu dilemu oko izbora odvojenih ili integriranih pojačala, ATC SIA2150 sigurno neće riješiti. Može ga samo još više zakomplicirati. Samo pojačalo temeljeno je na prethodnom modelu identičnog naziva SIA2-150. Pošten kupac može sumnjati jesu li promjene samo one okom vidljive u vanjštini ili su konstruktori nešto promijenili i u unutrašnjosti. Vanjština je uređaja pak dijeli publikuoštricom mača izgled ovog pojačala ili volite ili mrzite. Meni se osobno sviđa i predstavlja mi jedno od ljepših integriraca koje sam vidio. U stvari, izgled pojačala i ne bi trebao provocirati duboka razmišljanja. Ipak, s naznakama art

décoa u dizajnu i da ga uočite kao dio scenografije u seriji Poirot, sasvim bi se lijepo uklopilo. Prednja ploča je jednostavna: dva velika okretna gumba na prednjoj ploči za odabir ulaza i glasnoću i još dva sitnija za paljenje i odabir tape monitora. Dovoljno! Stražnja strana je također skromna – obični činč konektori za linijske i tape ulaze, pre izlaz i izvrsni zvučnički terminali. Zgodno i korisno: na stražnjoj strani nalazi se i 6,3mm konektor za slušalice. Ispod aluminija, koji zahvaljujući svojoj debljini vrlo vjerojatno značajno utječe na ukupnu masu od dvadesetak kilograma, nalazimo lijep komad audio inženjeringa spremnog u vaše zvučnike

sustava, sobi i cijeni. A upravo je cijena na ATC-ovoj strani.

Zaključak

spreman isporučiti 150w čiste snage. Pitanje je kakve? Spoj FET izlaznog pojačala u A/B klasi, preuzetog iz ATCovih aktivnih monitora i jednostavnog sklopa pretpojačala, sličnog onome u njihovim linijskim pretpojačalima , čine ovaj uređaj jednim od najmuzikalnijih i najuravnoteženijih koje smo imalu priliku slušati. Iako s obiljem snage, ATC se snagom ne razmeće. Važnija mu je suptilnost od demonstracije sile, ali kontrole se ne odriče. Ono što kod ATC-a neće proći nezapaženo jest njegov smisao da se prilagodi glazbi i da istu, bez obzira na žanr, vrstu, podvrstu, snimku, okruženje, manje ili više uspješnog ton-majstora, i ostalo, neviđeno primamljivo komunicira slušatelju. Pritom zaista nije važno koju i kakvu glazbu slušate, jer ATC se fantastično snalazi sa svakom od njih. Da ne seciramo, smisao za ritam, uravnoteženost, muzikalnost, one su karakteristike koje SIA2-150 “nalijepi” na reprodukciju ama baš svakog sadržaja kojeg reporducira. Upravo ta svestranost, ali i konzistentnost vlasniku pojačala koji je iskeširao nemale novce za milimetarsku prednju aluminjsku ploču i imaginarne vate u izlaznom stupnju, mame osmijeh – osim što uživa u glazbi, kupac ima dojam kako je svoj novac uložio dobro i zauzvrat dobio izvrsnu

vrijednost. A to je za mir audiofila, složit ćete se, vrlo, vrlo važno. I kad taj naš audiofil, mijenjajući žanrove i nosače zvuka, shvati kako se na svakome od njih nalazi bolja i vjernije zapisana informacija nego je do sada mislio, gornji će se dojam tiejkom korištenja ovog pojačala pojačavati. Pojačavati će se i njegova sreća radi izvrsne rekreacije prostora, s lijepom širinom i još boljom dubinom te posljedično lijepim razmještajem izvođača po pozornici. A cijenit će i naznake zraka oko instrumenata kao jedne od karakteristika koje najviše pridonose osjećaju “kao da ste tamo”. Osim ovih suptilnosti, pojačalo nije beskrvno kada dođe do toga da se bas dionice drznu zatražiti još struje iz napajačkog sklopa. Bas je dubok, kontroliran, trodimenzionalan i lako raspoznatljiv i čitak. Masivne dionice ne prestavljaju problem, kao ni međusobno nadmetanje kontrabasa na albumu Superbass (1&2). Ipak, uspoređujući ga s čvrstim i stegnutim basom npr. Exposure 3010s kombinacije pretpojačala i i izlaznih monoblokova, ATCov bas lakše ćemo nazvati opuštenim, toplijim ili mekim, iako se na prvi pogled takvim neće činiti. S duge strane, bas je ritmička vodilja u razumijevanju ostatka glazbenog dijele – to je uloga u kojoj se ATC, upravo zahvaljujući smi-

slu za ritam i prirodnosti odlično snalazi. Nije sve u čvrstoći i zategnutosti. Ne manjka pojačalu niti rafiniranosti u srednjetonskom području. Doduše, ovdje je je već, kao i kod visootonskog područja trebalo malo eksperimentirati sa zvučničkim kabelima, e ne bi li se dobio onaj konačni usuglašeni stav među bitnim komponentama zvuka. Tu je folijski Dayens odlično odigrao svoju ulogu. Jednako kao i kod usmjeravanja visokotonskog područja prema detaljnom, smirenom, muzikalnom informativnom, koje je lijepo zaokružilo priču o uravnoteženom zvuku ovog pojačala. Ako želimo ATC ipak staviti u kontekst, lako ga zvukom i zvučnim dometima možemo usporediti s PASS INT-150 integriranim pojačalom, ili pak EAR 834T integrircem, ili Audio research dsi 200 skupim integrircem u klasi D. Usporedbom s ovom teškom kategorijom ATC s epokazuje kao dostojan i u svemu ravnopravan igrač i nema se čega sramiti. Istina, skuplja pojačala u nekim segmentima podižu letvicu još više, te je kod nekih visokotonsko područje još čišće (Pass), neka imaju još više snage (ARC), a neka su mrvicu muzikalnija u srednjetonskom području (EAR), ali riječ je o nijansama u zvuku, a konačan odabir ionako ovisi o nizu faktora – ukusu kupca, ostatku

U svemu u životu, a u audiu pogotovo, navikli smo da više novca kupuje bolji zvuk. To je pravilo, čak i neprikosnoveno, a sitni pomaci u zvuku nabolje zahtijevaju neproporcionalno veća financijska i druga ulaganja u uređaje i zvuk. ATC SIA2-150 fantastičan je primjer iznimke. Istinu govoreći, i da je riječ o uređaju koji košta 30-ak posto više zvuk ovog pojačala smatrali bismo iznimnim dosegom u kategorji cijene u kojoj se nalazi. Uz cijenu koju je za njega potrebno platiti, koliko god se to može činiti licemjernim u ovo doba gladi, recesije, nezaposlenosti, niskih primanja, bez grižnje savjesti ovo pojačalo mogu proglasiti aposlutnim best-buyem! ATC SIA2-150 iznimno je uravnoteženo, muzikalno i lijepo zvučeće pojačalo. ATC SIA2-150 Snaga 150w po kanalu Ulazna osjetljivost 350mV/22kOhma Dimenzije 135x435x325 mm Masa 20kg Cijena 3.590 EUR INFO Intek, tel.: +386 1 2322 000 www.intek.si

Korištena glazba Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO1256302; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO1046802 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Wynton Marsalis Septet, Live at the Village Vanguard, 1999, Columbia, CXK6986 • Patricia Barber, Fortnight in France (Blue Note 7243578214) • Baroque Trumpet Concertos, 1997. godina, Seraphim Classics 73423 • Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12 String Concerto, Op. 7, No.4, 1995. godina,Naxos 8.553035 • Eva Cassidy Live at the Blues Alley, 1998. godina, G2-10046

Sustav Izvori zvuka: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, EAR 834T i Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Dayens InVivo; Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak.

hifimedia #89

TEST HEGEL H100

Hogar, Helga, Hegel Novo ime na hrvatskom tržištu, norveški Hegel ponudio je integrirano pojačalo s USB DAC opcijom koje radi u AB klasi i pruža 2x120 W snage na 8 oma. piše: Gordan Gaži

egel je na tržište audio uređaja stigao osamdesetih godina prošlog stoljeća, no globalnu afirmaciju i tržišnu prepoznatljivost stjecao je poprilično dugo. Danas je ta razmjerno malena norveška tvrtka nezaobilazan dio najvažnijih sajmova, čest gost u audio publikacijama i od nedavno dio ponude na hrvatskom audio tržištu. Ipak, ponuditi klasično integrirano pojačalo standardnog ustrojstva poprilično je zahtjevan zadatak posebno proizvođačima čiji utjecaj na tržište nije toliko snažan da bi im jamčio momentalan i snažan interes publike za svaki novi produkt, a u svojim redovima ne posjeduju nekog od legendarnih audio majstora za čiji potez lemilicom vlada zanimanje ravno zvijezdama drugih, mnogo popularnijih kultura. Tu zapravo i počinje najzanimljiviji dio priče o uspjehu malo poznate norveške tvrtke čiji je najveći potencijal ležao u osnivaču i glavnom inženjeru/konstruktoru Benu Holteru i nekolicini njegovih suradnika koji su bili zaduženi za proboj branda na globalno tržište. Za taj cilj Holter nije krenuo redefinirati već znane i pro-

hi-fimedia #89

vjerene audio postulate, eksperimentirati sa rješenjima koja se tek mogu prometnuti u one koje imaju potencijala, niti je pokušao osmisliti potpuno nove konstrukcijske ideje. Njegov plan je bio pronaći nekoliko tehnologija koje razmjerno jednostavno i kvalitetno može ponuditi kupcima svojih proizvoda, a koje je patentirao na ime tvrtke, te osmisliti dovoljno zanimljivu ponudu koja može biti primamljiva i američkim kupcima. Uz to je trebalo formirati i konkurentne cijene i u takvu mješavinu dodati malo skandinavskog dizajnerskog minimalizma i kvalitete. Na papiru zadatak i ne izgleda posebno zahtjevnim, no treba imati na umu da su uređaji proizvedeni u zemlji u kojoj se ljudski rad vrednuje drugačijim mjerilima, no onaj u ponekim drugačije strukturiranim ekonomijama. Ponuditi stoga snažno, komforno pojačalo jasnih high-end aspiracija, po cijeni po kojoj se prodaje H100 demonstrira nepretencioznu, hrabru, realnu i simpatičnu politiku tvrtke koja za razliku od mnogih posjeduje viziju i cilj na razini mogućnosti svoje ciljane klijentele. U konačnici takva poli-

tika se isplatila i Hegel korak po korak postaje jedan od sinonima za skandinavsku viziju audio uređaja adresiranu prema zahtjevnijim audio konzumentima koji svoje uređaje primarno lociraju u segmentima ponude koja jamči naglašen odnos uloženog i dobivenog.

Tehnički opis

H100 izvana pruža dojam jednostavnosti, ali i solidne izrade. Kućište pojačala izrađeno je od aluminija. Za prednju ploču odabran je aluminij debljine 22 mm obrađen procesom pjeskarenja staklenim česticama. Za bočnice, gornju ploču i gumbe Hegel se odlučio koristiti anodizirani aluminij. Recimo odmah da je aluminij i materijal od kojeg je izrađen i pripadajući univerzalni daljinski upravljač. Na prednjoj strani uređaja nalaze se tipka za paljenje, selektor ulaza, potenciometar za određivanje glasnoće, te predočnik koji pokazuje osnovne informacije o aktivnom ulazu i glasnoći. Pomalo je skromnih dimenzija, no za bazičnu funkciju koju obavlja dovoljno je čitljiv i informativan. Sa stražnje strane se nalazi 6

pozlaćenih nebalansiranih analognih ulaza, te po jedan balansirani i USB kao i 3 izlaza (1 rec-out i 2x pre-out,). Tu su i zvučnički terminali i konačno, IEC priključak za strujni kabel. Dakle razmjerno standardno , no ipak dovoljno komforno i funkcionalno za potrebe većine korisnika. DAC opcija i veliki broj ulaza i izlaza plediraju zadovoljiti i audiofile s većim brojem komponenata u sustavu, pa i one koje žele koristi H100 isključivo kao pretpojačalo. U unutrašnjosti uređaja prema očekivanju dominira snažan toroidni transformator uz obilnu sekciju napajačkih kondenzatora. Hegel se odlučio za korištenje po dva para tranzistora na izlazu (Toshiba SC 5200), visokokvalitetne releje pozlaćenih kontakata za prebacivanje aktivnih ulaza, te nekoliko inženjerskih rješenja koja sklop čine pomalo drugačijim od sličnih konstrukcija. Tehnologija "Dual Power" eliminira problem koji se javlja u konstrukcijama koje koriste isto napajanje za uvijek kritične ulazne sklopove, naponske stupnjeve kao i za izlazni stupanj pojačala. Izbjegavanjem njihove interakcije na toj razini uz pomoć

zasebnih izlaza na transformatoru inženjeri tvrtke smatraju da pojačalo može profitirati manjim THD-om, te dobicima u dinamičkom opsegu. Kako bi rezultati bili još izrazitiji pomaže i "Dual Amp" tehnologija koja fizički razdvaja naponski od strujnog dijela amplifikacije čim se izbjegava feedback prema primarnom stupnju pojačanja. No, tu još nije kraj nastojanjima da se iz sklopova izvuče maksimum. "Sound Engine" tehnologija brine se za protok signala preko tranzistora. Kako pojačalo operira u "AB" klasi, pokušalo se doskočiti preslušavanju i distorzijama uzrokovanima standardnim radom tranzistora u odabranoj klasi. Ukratko, nastojalo se maksimalno iskoristi sve prednosti rada u "AB" klasi kao što su manja potrošnja i zagrijavanje, a zvukom se približiti kvalitetama "A" klase. Za taj cilj bilo je potrebno eliminirati distorzije i sve neželjene harmonike osim drugog i trećeg za što su zaduženi posebni sklopovi za korekciju. Unutar tehnologije Hegel ne koristi globalni negativni feedback, već "feed forward" tehnologiju za redukciju intermodularne distorzije koju smatraju jednim od krucijalnih problema u konstrukciji pojačala, no zadržavajući damping faktor na željenoj razini. Uključivanjem pojačala glasnoća se penje na trećinu kako bi se zaštitili zvučnici, a primarni ulaz je balansirani što H100 detektira automatski. Za kraj ovog malog tehničkog krokija testiranog pojačala recimo da ga s njegovih petnaestak kilograma težine, vrlo umjerenim grijanjem i potpuno neutralnim dizajnom nije problem odgovarajuće smjestiti, no spomenimo da H100 mnogo

bolje reagira na drvenu, no na mramornu podlogu i mnogo mu znači kvalitetan strujni kabel. U toku testiranja CD/SACD reproduktor bio je istim tipom interkonekcijskog kabela u balansiranoj, te RCA varijanti spojen na pojačalo. XLR opcija dala je ukupno bolje rezultate pa je slušni test koji slijedi u cijelosti obavljen pri takvoj konekciji.

Slušni test

Prije ovog testa imao sam prigodu poslušati nekoliko Hegel komponenta izvan okruženja vlastite slušaonice i bez pomoći komponenta koje već duže vrijeme čine sustav za test. Rezultati tih površnih preslušavanja bili su pomalo različiti ovisno od pratećeg sustava, no osjećaj neutralnosti, prozračnosti i zanimljive prostorne projekcije bio je gotovo obligatan dojam koji me otpraćao s gotovo svakog druženja s uređajima (pojačalima) tvrtke. Jedva sam stoga dočekao prigodu da u poznatom okruženju isprobam pojačalo, odmah po uključenju pristupio testiranju i nisam se dobro proveo. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika nije bio na razini koju sam očekivao i tek nakon sat vremena po uključivanju u struju, sustav je počeo dobivati očekivane konture. Zanimljivo je da nakon tog inicijalnog perioda više nije bilo potrebno koristiti duže periode pripreme nakon paljenja pojačala. Slijedećih dana bilo je dovoljno slušati uređaj nekoliko minuta kako bi počeo otkrivati pun potencijal. Za početak recimo da se H100 nametnuo u sustavu i pokazao da posjeduje dovoljno snage za kontro-

lu zvučnika i na većim glasnoćama. Slušajući zanimljiv komorni sastav Chrisa Brubecka (Concord Chamber Music Society/RR 122) na površinu su počele lagano prominirati krucijalne kvalitete amplifikacije u koje se u prvom redu moraju ubrojiti naglašena neutralnost, fina gradacija mikrodinamičkih detalja po cijelom spektru, te prvorazredna dubinska prostorna perspektiva. Uz to treba spomenuti da je pojačalo je i vrlo brzo, tranzijentno i izvanredno fluidno što je jasno vidljivo u međuigri violine sa ostalim instrumentima. Timbar instrumenta bio je iznenađujuće precizan, a kroz cijeli predložak sustav je pokazivao i prirodno istitravanje. Instrumenti glazbenika u većim sastavima (Scottish Chamber Orchestra/Mozart/Requiem/Linn Recordongs), demonstrirali su vrlo preciznu separaciju i bili projicirani u realnom volumenu, no u zahtjevnijim trenucima njihove konture su se pomalo otapale, gubile oštre i potpuno jasne rubove, te posljedično postajali znatno manje vidljivijeg tijela

unutar grupe glazbenika. Timbar instrumenata, prostorna projekcija i uniformnost zvučne slike u takvim trenucima nisu bili znatnije narušeni. Amplifikacija je pokazala dovoljan elasticitet i sposobnost baratanja i kompenzacije pritiska koji ima kapacitet ukrotiti dinamičke skokove tako da isti nisu znatnije poremetili ukupni sonični ili emocionalni dojam reproducirane glazbe. Pojačalo je moguće odvesti i dalje pa tako na slušaču iritantnim glasnoćama s dinamički zahtjevnim glazbenim materijalom uređaj dolazi na rub snage gdje se znatnije redefiniraju njegove krucijalne sonične odrednice. No, u praksi potvrđenoj kroz nekoliko tjedana testiranja pokazalo se da je H100 dovoljno snažan i s dovoljnim rezervama struje koje osiguravaju besprijekornu suradnju sa zvučnicima osrednje osjetljivosti, te njihovu kvalitetnu kontrolu. Korištena snimka odlična je osnova i za nekoliko riječi o rekreaciji prostora koju je sustav ponudio s novom amplifikacijom. Dubinska perspektiva je najsnažniji adut pojačala u tom segmentu i u svojoj cjenovnoj klasi predstavlja referencu. Nedostajalo je samo još nekoliko finih prijelaza prema zatvaranju u dubinu prostora i mogli bismo govoriti o apsolutnoj kvaliteti. Visinska perspektiva je također vidljiva i kod boljih snimaka i naglašena dok je prostor u širinu na prvo slušanje nešto malo sužen. Njegovi rubovi dodiruju vanjsku stranu zvučničkih kutija,

hifimedia #89

TEST HEGEL H100 no prilikom slušanja većih sastava isti se širi prema dubini pozornice uz samo malo nejasne rubove, tako da rubni glazbenici ponekad ostaju uskraćeni za vlasti prostor i potpuno jasnu perspektivu koju posjeduju njihovi susjedni kolege. Saksofonski virtuoz Colin Stetson (Judges/Constellation), na čiju glazbu treba ukazati gotovo svakom ljubitelju malo slobodnijeg jazz muziciranja zazvučao je svježe, snažno i angažirano i na ovom mjestu H100 je u prvi plan isturio svoju sposobnost da glazbu amplificira na način da do zvučnika dolazi u svom integralnom obliku bez natruha sjeckanja ili drugih mehaničkih opstrukcija koje bi znatnije utjecale na njezinu prirodnu protočnost ili fluidnost. Na ovom mjestu Hegelu i njihovom inženjerskom teamu pišem najviše ocjene i polako razumijem gotovo unisone pohvale njihovim uređajima. Henry Grimes Trio (The Call/ESP Disk), trebao je služiti za maleni odmor od kritičkog dijela testiranja. Radi se o izvanrednoj glazbi, no sam snimak nisam smatrao reprezentativnim za daljnju opservaciju testiranog pojačala. No, ipak i takve snimke H100 je upozorio na još najmanje dvije karakteristike koje zainteresiranima mogu biti od značaja prilikom izbora nove amplifikacije. Već smo na početku slušnog testa ukazali na neutralnost kao na jednu velikih kvaliteta pojačala. U ovom dijelu taj termin ipak treba malo pojasniti , ali i proširiti njegovo značenje. H100 doista nema neki dio spektra na koji prilikom reprodukcije izrazitije naglašava. No unutar srednjotonskog dijela spektra ipak se nalazi malo topline i eufonije koja se obično snažnije osjeća prilikom slušanja manje kvalitetnih snima-

ka. Ta mrvica ugode pomaže starijim snimkama da malo snažnije privuku slušača, ali i ne ometaju u reprodukciji glazbe. U univerzalnom pojačalu koje ima za ulogu povezati cijeli glazbeni sustav i reproducirati razne vrste glazbe u svakom pogledu odlična karakteristike zbog koje će mnogi posegnuti slušanjem modela H100. Slične snimke jazz i rock glazbe kao ona John Coltranea (Coltrane and Ecric Dolphy/The unissued German Concert), bez obzira na upitnost njihove kvalitete bile su reproducirane mirno, prirodno i s mrvicom ugode. Čak i na većim glasnoćama slika je osta-

Riječ je o dinamičnom, neutralnom, brzom i dovoljno autoritativnom pojačalu koje će odgovarati širem spektru priključenih zvučnika, odnosno izvora zvuka jala koherentna s fino oslikanim prostorom i položajem glazbenika. Bas područje je unutar spektra bilo odlično uklopljeno, živahno i vrlo solidne dubine. Unutar tog segmenta zvučne slike jano su se razabirali detalji, a njegova brzina i fokusiranost pružala je odličnu dozu uvjerljivosti i zanimljivosti u trenucima kad se fokus događaja preselio u donji dio spektra. Nasuprot njemu, visokotonski spektar se može opisati tranzijentnim, bogatim, a od vrhunskih uređaja dijeli ga samo lagana zaobljenosti rubova najviših

detalja i njihovo skromnije sjenčanje. Jasno je to vidljivo na već pomalo uobičajenoj snimci violine (Salvatore Accardo/ Le quattro stagioni), gdje jasno vidljivi detalji ponekad ostaju pomalo blijedi i bez krajnje eksplozivnosti i lagano zatvoreni pri samom kraju istitravanja. Naravno da se u ovakvim trenucima treba vratiti u stvarnost i ponovno pogledati u koju kategoriju cijene spada H100, no s druge strane kvalitetnu amplifikaciju kakva je ova na testu i nije bez rezona podvrgnuti znatno višem kriteriju i ustanoviti što zapravo moramo nadoplatiti u višoj klasi. Zbog toga nisam bio milosrdan prema Hegelu, jer se njegov potencijal, promatrajući ga samo kroz kriterije klase i ne može potpuno realno opisati. Mislim da se isplatilo. Za kraj treba ponešto reći i o ugrađenoj USB DAC opciji. Njezin limit u smislu prihvaćanja isključivo 16 bitnih snimaka i nije poseban problem. Većina snimaka koju sam isprobao pokazala je da ugrađena kartica uopće nije značajnije inferiorna vanjskom DAC-u. Naravno u direktnom sučeljavanju moglo bi joj se pronaći nedostataka, no njezina prisutnost u klasičnom integriranom pojačalu toliko mi je simpatičan, ali i praktičan dodatak osnovnom uređaju da gotovo i nema potrebe za detaljnom analizom njezinih mogućnosti. Recimo da je sonično dovoljno sposobna da slušaču koji nije primarno vezan za PC kao izvor zvuka može biti i trajno rješenje. Za one drugačijih preferencija tu su uvijek druge opcije u smislu samostalnih vanjskih konvertera.

Zaključak

Integrirana pojačala, iako uvijek donekle u sjeni kombinacija prepojačala i izlaza već mnogo godina

predstavljaju primarni izbor amplifikacije u sustavima mnogih audiofila. Istina je da se osnovni koncept u konstruiranju takvih sklopova i nije znatno mijenjao tokom prošlih godina, no proizvođači ipak pronalaze načine kako osvježiti ili poboljšati svoje konstrukcije. H100 je primjer pojačala koje integracijom sa DAC karticom, ali i nizom tehničkih rješenja predstavlja moderan i komforan odgovor na gotovo svako pitanje koje sa tehničke strane može postaviti zahtjevniji audiofil. Sa druge strane Hegel se potrudio izgraditi dinamično, neutralno, brzo i dovoljno autoritativno pojačalo koje će vjerujem odgovarati širem spektru priključenih zvučnika, odnosno izvora zvuka. U tom smislu, ali zaslužuje vrlo ozbiljnu preporuku. Hegel H100 Izlazna snaga 2x120W/8 ohma, 2x220/4 ohma Minimalni otpor Zvučnici do 2 ohma Frekvencijski raspon 20 Hz-20kHz (manje od +/- 0,1 % devijacije) Signal/Šum više od 100dB Preslušavanje manje od -100dB Distorzija mane od 0,007% pri 50W 8ohma, 1kHz Intermodulacija manje od 0,01% (19 kHz + 20 kHz) Damping više od 100 Daljinski upravljač Aluminij (Philips RC-5 kompatibilan) Dimenzije VxŠxD 10x33x40 cm Masa 16 kg zapakiran Cijena 19.370 kn INFO HD-INFO d.o.o., tel. 091 2333 686

Korištena glazba Concord Chamber Music Society, Brubeck, Gandolfi, Foss (Reference Recordings) CD • Scottish Chamber Orchestra, Mozart-Requiem (Linn Records) CD/SACD • Henry Grimes Trio, The Call (ESP Disk) CD • Colin Stetson, New History Warfare Vol. 2: Judges (Constellation Records) CD • Salvatore Accardo,Le Quattro Stagioni (Philips XRCD) CD • Chamber Trio, O Leary,Maneri,Shipp (Leo Records) 16/44 CD Rip

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16; Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L, TVC Sowter; Power: Pass Os, EAR 890, ASV Šebart 300B; Zvučnici: Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora, Wire World Electra 5-2, LAT AC2, Wire World, Electra Gold 5-2, USB samogradnja; Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja

hi-fimedia #89

nova Xs serija

pass pass

Više informacija o proizvodima potražite na www.audiocentar.hr ili www.passlabs.com

TEST EpoS Epic 2

Novi zvuk u starom ruhu Dinamički prijelazi su reproducirani čvrsto i definirano, bez urušavanja dimenzija pozornice piše: Jagor Čakmak

PREPORUKA

hi-fimedia #89

a ovaj broj smo vam pripremili svojevrsnu audiofilsku poslasticu, po prvi puta imamo priliku testirati proizvod tvrtke Epos. Novija i aktualna povijest Eposa počinje 1999 godine kada je tvrtka prodana Michaelu Creeku. Gospodin Creek je jedan od vlasnika istoimene tvrtke, Creek koja proizvodi audio elektroniku. Novi vlasnici su odlučili zadržati prepoznatljiv smjer dizajna zvučnika koji bi se mogao opisati uglavnom kao pomalo arhaičan. Trenutni modeli u ponudi Eposa, kao i gotovo svi konkurenti, dizajnirani su u Velikoj Britaniji, a proizvedeni u njihovim pogonima u Kini. Epos trenutno ima pet linija proizvoda, a testirana serija Epic je donedavno tvorila najjeftiniju liniju ponude. Unutar Epic linije se nalazi tri proizvoda, dva namijenjena smještaju na stalke i jedan samostojeći. Epos voli naglasiti kako je zvučnik u potpunosti njihov proizvod, uključujući i zvučničke jedinice te da im takav pristup omogućava puno lakši i jednostavniji dizajn skretnice koju pokušava-

ju svesti na minimalni broj ugrađenih komponenata. Naravno takva skretnica može biti puno bolje prilagođena svakom modelu zvučnika. Izgled zvučnika daje dojam kao da je izašao iz tvornice prije kojih dvadesetak godina, ali nemojte to shvatiti kao loše, sama izrada je vrhunska i materijali su moderni, ali ono što daje taj dojam je oblik. Oblik koji se danas rijetko viđa, za početak Epic 2 je relativno velik za zvučnik namijenjen smještaju na stalke. Visina je solidnih 41,5 cm, a širina 21 cm. Dubina je relativno mala naspram ostalih dimenzija i iznosi 28 cm. Prednja ploča neovisno o finišu ostatka zvučnika može biti u dvije varijante. Prva je "audiofilska", kako navodi proizvođač i ima prednju ploču sa otvorenim jedinicama, nju se može skinuti pomoću priloženog alata i rupe na stražnjoj strani zvučnika te staviti pomalo starinski izgledajući zaštitnu mrežicu. Sa mrežicom gore zvučnik neodoljivo podsjeća na neke slavne mini monitore iz BBC ere. Bas srednjotonska jedinica je polipropilena i ima promjer od 18cm, dok je visokotonac meke kupole i standardnog promjera od 25mm. Sama skretnica je vrlo jednostavna i radi se o filteru drugog reda. Svi otpornici su napravljeni metal oksida, dok su kondenzatori polipropilenski. U kombinaciji sa njihovim zvučničkim jedinicama dobiva se impresivna osjetljivost od 92dB pri impedanciji od samo 4Ohma . Maksimalna snaga koju zvučnik može podnijeti je 120W. Sa stražnje stran zvučnika nalazimo bas refleks otvor i pozlaćene bi-wiring priključke. Kombinacija osjetljivosti i impedancije nam govori kako bi zvučnik vrlo dobro trebao raditi i sa slabim pojačalima od kojih dvadesetak watta pri 8 Ohma.

Zvuk

Epose Epic 2 imao sam čast udomiti na par tjedana i kroz to vrijeme su služili kao primarni izvor zvuka. Test sam započeo zanimljivim albumom mladog pijaniste Samuel Yirge, Habasha Sessions. Ovaj vrlo dobro snimljen i vrlo ritmičan jazz otkrio je prve karakterne crte zvučni-

ka. Glazba je u potpunosti ispunila prostoriju solidnog volumena. Kada zatvorite oči, slušač bi prije rekao da je ispred njega kakav samostojeći zvučnik, u svakom slučaju većeg volumena nego što je to Epic 2. Epos gura pozornicu prema slušaču i stavlja ga u prvi red pozornice. Timbar klavira je prirodan, a svaki udarac tipke vrlo detaljno reproduciran. Najniže oktave klavira su reproducirane vrlo čvrsto, duboko i definirano, van očekivanja za jedan zvučnik na stalcima. Detalja ima puno i ujednačeno su raspoređeni kroz cijeli spektar. U visokom dijelu spektra u niti jednom slučaju nije bilo natruhe zrnatosti ili gubitka kontrole čak i pri većim glasnoćama. Sljedeći materijal koji je došao na red bio je album Julianne Raye, Julianna Ray. Pri slušanju ovog uratka pokazuje se kako pozornica zvučnika ne ide toliko u širinu ali ima vrlo impresivnu dubinu za svoju cijenu. Svi izvođači su jasno raspoređeni po pozornici bez preklapanja. Općenito Epic 2 daje dojam lakoće reprodukcije, za izvrsnim mikrodinamičkim prijelazima koji su vrlo dobro prikazani. Orkestralna klasika potvrdila je do sada skupljene dojmove samo u nekim slučajevima puno naglašenije. Dojam lakoće reprodukcije se pokazao iznimno bitan, jednako kao i vrhunska dinamika. Dinamički prijelazi su reproducirani čvrsto i definirano, bez urušavanja dimenzija pozornice. Detalji kroz cijeli spektar su pri slušanju orkestra također došli do izražaja. Jedini stvarni prigovor, kada se uzme cijena u obzir, bi išao na manju širinu pozornice nego kod nekih konkurenata. Sve pojedine navedene dobre karakteristike zvuka

kada se stave na papir djeluju prilično impresivno, no Epic 2 ih također izvrsno povezuje u jedinstvenu i cjelokupnu zvučnu sliku. Nema elementa koji jako iskače naspram ostalih niti u dobrom, a niti u lošem smjeru. Pri slušanju ponešto modernije glazbe i ne nužno dobro producirane Epos se pokazao vrlo zahvalan, čak i na višesatnim seansama. Njegovo visokotonac u niti jednom trenutku nije postao naporan, a odličan osjećaj za ritam i dobro definiran bas činili su rock glazbu vrlo uvjerljivu.

Zaključak

Epos Epic 2 je rijedak proizvod na tržištu, već dugo nismo imali priliku testirati ovako kvalitetno zaokružen proizvod. Dojam lakoće reprodukcije, količine detalja kroz cijeli spektar, definiranosti prostora je odličan. Pitanje samo ostaje da li potencijalni kupac voli zvučnike koji imaju tendenciju pozornicu gurnuti prema slušaču. Epic 2 je većinu vremena radio sa cijevnim integriranom pojačalom od 40W,

Prima Luna Prologue Two, što se pokazalo kao jako dobra kombinacija. 40W je više nego dovoljno snage za Epic2, čak i pri velikim glasnoćama, a cijevni karakter zvuka je dodao malo volumena u zvuk, u tom smjeru ide i preporuka za ostatak elektronike u sustavu. Loša strana zvučnika? Pa, nema ih baš, osim možda izgleda budući da će se malo teže uklopiti u neki stan koji je prepun boja. Ali koga briga za to kada tako dobro radi zar ne? EPOS EPIC 2 Snaga: 120W Impedancija: 4Ohma Osjetljivost: 92dB Dimenzije: 41,5x21x28 cm (všd) Masa: 8.6kg Cijena 450 GBP INFO Intek, tel.: +386 1 2322 000 www.intek.si

Korištena glazba Tschaikowsky - Klavierkonzert NO1, London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelic, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon) - 1986. • Gustav Mahler - Symphony No. 4, Lieder Eines Fahrenden Gesellen, Smithsonian Chamber Players, (Dorian Recordings), 2003. • Patricia Barber – Verse (Blue Note), 2002. • The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Columbia Records), 1997.

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Wharfedale 7.2 Anniversary; Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box; Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, Nu-Force IA-7 V3, Predpojačalo samogradnja, NAD C320; Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB.

hifimedia #89

TEST OLIVE 3HD

CD arhiva na do U

audio svijetu viđamo sve više uređaja koji pokušavaju spojiti svijet računala sa klasičnim audio sistemima. Kako bi to rješenje bilo dobro izvedeno potrebno je dobro promotriti nekoliko ključnih pitanja koji nisu direktno vezana uz svijet audio tehnike. Koje audio formate treba podržati? Gdje će glazba biti spremljena? Koji sve uređaji su potrebni kako bi se u konačnici glazba mogla reproducirati? Na tržištu trenutno promatramo pravu revoluciju u polju digitalne reprodukcije. Samostalni DA pretvarači su tokom prošle godine poharali tržište. Pri korištenju takvih uređaja ostaje još nekoliko stvari, nakon kupnje DA pretvarača, koje treba riješiti prije nego sustav postane kompletan i ugodan za korištenje. Današnji pretvarači imaju više različitih digitalnih ulaza kako bi postali centralno mjesto stvaranja analognog signala. Prvi problem koji se javlja je smještaj datoteka. One u formatu poput FLAC-a, pogotovo ukoliko su visoke rezolucije, mogu biti prilično velike, ako imate veliku kolekciju glazbe za očekivati je da će vam biti potreban zaseban tvrdi

hi-fimedia #89

Olive 3HD daje jedinstven pristup problemu reprodukciji glazbe s digitalnih izvora, vrlo lijepo i jednostavno rješenje koje još k tome dobro zvuči piše: Jagor Čakmak

disk za njezin smještaj što tvori prvi trošak u tom sustavu. Drugo pitanje je kako dovesti te podatke do digitalno analognog pretvarača? Za to vam je potrebno računalo, a pitanje je da li je poželjno da je vaše radno računalo konstantno upaljeno. Naravno to računalo se koristi i za druge svrhe osim slušanje glazbe. Tada dolazimo do ideje bi bilo prikladno imati jedno računalo koje će služiti samo za slušanje glazbe, a zajedno s tvrdim diskom to postaje već nezanemariva investicija. Potpuno drugačiji pristup je odlučio dati Olive. Odgovor na sva postavljena pitanja daje u obliku samostalnog uređaja, čijeg

većeg i skupljeg brata uređaja na testu smo vam već imali priliku prikazati prije. Olive 3HD je medijski centar sposoban reproducirati manje-više sve popularne muzičke zapise i pohraniti ih na svom nemalom disku od 500 GB i uz to ima mogućnost reprodukcije CD-a. Sam uređaj spada u kategoriju ljepših audio uređaja kojeg se nitko ne bi sramio imati na dizajnerskoj polici ili nekom drugom namještaju visoke estetske vrijednosti. Prednja ploča je nagnuta prema natrag kako bi bio lakši pristup velikom kapacitivnom ekranu osjetljivom na dodir. Uređajem se upravlja slično kao i bilo kojim pametnim telefonom ili

tabletom. S prednje strane također nalazimo nekoliko osnovnih tipaka za brzu navigaciju, primarno kada slušamo CD-e te utor za slot-in CD transport, čiji je otvor u zelenoj boji. Gornja ploča uređaja je ispisana laserskim jetkanjem ili nekim drugim sličnim postupkom, a tekst sadrži imena raznih stilova i žanrova glazbe. Sve u svemu jedan iznimno dizajnerski zaokružen paket. Unutrašnjost ovog uređaja bi se mogla opisati kao prilično visoko tehnološka. Upravljanje se vrši preko već spomenutog displaya rezolucije 480x270 piksela. Srce uređaja je Cirrus Logic DA pretvarač sposoban pretvarati signal rezolucije do 24bita pri frekvenciji od 192kHz. CD transport je TEACov, a kapacitet diska je 500 GB. 3HD za razliku od većeg brata ima nešto manju spojivost ali u praksi se pokazalo više nego dovoljnu. Od priključnica sa stražnje strane nalazimo jedan USB priključak, mrežni RJ-45 i analogni audio izlaz. Kako bi prebacili muziku s računala na Olive najjednostavnije mu je pristupiti putem mreže na dijeljenu mapi i jednim klikom misa prekopirati podatke. Ukoliko

dir prsta se radi o FLAC datotekama onda brzina prijenosa žičane mreže dolazi do izražaja naspram bežične koja je dostupna u jačem modelu, stoga sam prijenos traje nekoliko puta kraće.

Slušni test

Kod novih tvrtki poput Olivea, nažalost se često neosnovano sumnja u zvukovne mogućnosti koji su dostupne ispod vrlo lijepe vanjštine u koju je uloženo mnogo truda. Treba odmah reći kako je 3HD dobro zvučeći uređaj bez obzira o kojem muzičkom formatu ili izvoru zvuka se radi. Test sam započeo s nekoliko snimaka visoke rezolucije, prvi album je bio Habasha Sessions, mladog pijaniste Samuel Yirge iz Addis Ababe. Zvuk klavira je reproduciran s dovoljnim volumenom da ispuni cijelu prostoriju zvukom.

Boja je prilično dobro pogođenom pogotovo u srednjem dijelu spektra. Pri uključivanju ostatka sastava pozornica je vrlo jasno ocrtana u sve tri dimenzije, s dobrom širinom i dubinom. Ukupno gledano zvuk je bio naglašene ritmičnosti i brzine, s dovoljno detalja u srednjem dijelu spektra, no nešto manje u ekstremima istoga. Bas područje je reproducirano vrlo brzo, dovoljno čvrsto i duboko. Prelaskom na vokalni jazz sastav Jualinne Raye kvaliteta srednjetonskog područja dolazi do izražaja sa odličnom dozom topline, koja čini vokale vrlo ugodnim i privlačnim za slušanje, ali ne previše kako ne bi došlo do narušavanja reprodukcije ostalih instrumenata. Volumen reproduciranog vokala je vrlo prirodan, bez neprirodnih naglašavanja. Kompleksniji materijal poput simfonijskog orkestra Olive

je reproducirao vrlo dobro. Dobro se držeći pri uzletima bez posebno zamjetnog narušavanja dimenzija pozornice. Prigovor bi išao na mogućnost separacije pojedinih skupina instrumenata i dovoljno preciznog izdvajanja detalja u visokom dijelu spektra. 3HD se vrlo dobro snašao s Massive Attackom gdje je njegovo toplo i ugodno srednjetonsko područje došlo do izražaja s dubokim i dobro kontroliranim basom, a u nekim slučajevima manjak detalja u visokom dijelu spektra je dobro došao kako bi umirio lošije snimke. Slušanjem materijala CD kvalitete dolazi se do gotovo istih zaključaka samo u kvaliteti umanjenih za slabije mogućnosti samog izvora zvuka.

Zaključak

Olive 3HD daje jedinstven pristup problemu reprodukciji glazbe

s digitalnih izvora, vrlo lijepo i jednostavno rješenje koje još k tome dobro zvuči. Ako 3HD usporedite s decidiranim reproduktorima slične cijene njegove zvukovne mogućnosti jesu manje, ali ako uzmete u obzir koliko bi vas došao jedan USB ili mrežni tvrdi disk od 500 GB, posebno računalo za upravljanje glazbenom kolekcijom i na kraju posebni DA pretvarač, slika se počinje mijenjati. Uz tri zasebna uređaja dobit ćete tri kutije i hrpu kablova koja vjerojatno niti jedna ne izgleda dobro i elegantno kao Olive 3HD. OLIVE 3HD Digitalni priključci USB, RJ-45 Analogni priključci 1xRCA izlaz Kapacitet diska 500GB DA pretvarač 24bit/192kHz Dimenzije 44 x 7 x 31 cm (švd) Masa (puno pakiranje) 4.8Kg Cijena 7.980 kn INFO Media Audio, Tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

hifimedia #89

TesT Musical FideliTy M1click

Mrežni audiofil Zvuk uređaja dovoljno je uvjerljiv i promišljeno finiširan da niti u okruženju višestruko skupljih komponenata nije bio usko grlo piše: Gordan Gaži

ređaj koji je pristigao na test poprilično je teško definirati jednim pojmom. Njegove brojne funkcije definiraju ga kao pretpojačalo, media server, DAC, internetski radio prijemnik ili jednostavnije rečeno univerzalni glazbeni kontrolni centar. Razina jednostavnosti na koju nailazimo prigodom podešavanja i korištenja uređaja nije slučajna i plod je odlične strategije koju su

hi-fimedia #89

Antony Michaelson i njegov team razradili osmišljavajući "M1Click". Svjesni da u kući već imaju vrlo kvalitetan i popularan digitalni pretvarač "M1" nije bilo razloga ne iskoristiti isti kao osnovicu za platformu na kojoj se gradio novi uređaj. Trebalo je dakle dodati audio streaming, modul za internetski radio, cijelu gamu analognih i digitalnih ulaza i izlaza, napisati softver koji bi sve to kon-

trolirao i na kraju ponuditi sučelje koje mora biti fleksibilno, jasno, čitljivo i intuitivno. Sve to je u paketu već posjedovala tvrtka "Stream Unlimited" iz Austrije, koja je nastala kao dio Philipsa i čiji je zadatak bio koristiti potpuno nova rješenja iz faze razvoja i implementirati ih u uređaje koji su tek u planu. Zanimljivo je da je baš "Stream Unlimited" bio centar koji je za

korporaciju implementirao prva streaming rješenja prije skoro 10 godina. Za testirani uređaj ponudili su opciju u vidu modula pod nazivom "BridgeCode DM860", koji je uz ostale kvalitete posjeduje kompatibilnost s velikim brojem formata. Kombinacija dva provjerena segmenta riješila je tvrtku najvećeg dijela brige i ostavila mogućnost inženjerima da se posvete detaljima i posve zao-

kruže proizvod. Vratimo se samo na trenutak prema "DAC" sekciji i prisjetimo se najvažnijih tehničkih činjenica. Radi se o 24 bitnom upsampling pretvaraču koji prihvaća signale do 192kHz, a temelji se na već mnogo puta opisanim "TI Burr Brown" delta-sigma čipovima "PCM 1796" u dual-diferencijalnoj konfiguraciji uz 8x oversampling. Uređajem se upravlja isključivo preko daljinskog upravljača, a uz pomoć velikog i dobro čitljivog zaslona u bolji. Navigacija je ugodno brza, a ponuđene opcije logično grupirane tako da prva interakcija s korisnikom ostavlja odličan dojam. Oni koji žele ekran osjetljiv na dodir neće doći na svoje, no u toku testiranja doista nisam osjetio potrebu za istim. Prije početka samog testiranja trebalo se odlučiti na koji od ulaza primarno dovesti signal. Pogledom prema tehničkim karakteristikama uređaja vidljivo je da su u najboljem položaju oni koji namjeravaju koristiti žičanu Ethernet konekciju koja osigurava pun potencijal u smislu prihvata signala u rezoluciji od 24bit/192kHz uz komfor upravljanja preko predočnika. Od isprobanih rješenja na strani računala najzgodniji su mi se učinili "JRiver Media Jukebox" i "Twonky Media" koji svojom jednostavnošću predstavlja odlično rješenje. U slučaju da korisnik ima potrebu koristiti bežičnu mrežu konfiguracija je nešto zahtjevnija, te treba računati na ograničenje u prihvatu signala do 24bit/96 kHz. Na raspolaganju nam stoje i S/PDIF ulazi (24bit/192kHz), optički, dva USB ulaza od kojih je stražnji limitiran na signale do 48 kHz, te iPod dock. Svi ulazi su provjereni na funkcionalnoj razini, dok je slušni test obavljen korištenjem mrežnih, USB i S/PDIF ulaza. Treba spomenuti da uređaj nudi i 3 analogna RCA ulaza, te dva analogna izlaza od kojih je jedan varijabilni i nudi regulaciju glasnoće preko daljinskog upravljača. Softverska podrška za "M1Click" se stalno ažurira pa se novim nadogradnjama neki od podataka navedenih u tehničkom opisu može i redefinirati. To se uglavnom doti-

če mogućnosti prihvata nekih formata datoteka u većoj rezoluciji, ali i sposobnosti njihovog procesiranja što u konačnici može utjecati i na sonične rezultate. Zbog toga je potrebno redovito pratiti eventualne nadogradnje i obaviti ažuriranje softvera. Društvo u kojem se našao testirani uređaj na testu bilo je pomalo iznad njegove cjenovne kategorije, no ideja je bila doživjeti zvuk sustava uz nešto jeftinije pretpojačalo i na taj način ocijeniti razlike, ali i pružiti uređaju okruženje koje mu može pružiti maksimalne mogućnosti da pokaže svoje kvalitete. U toku testiranja promijenjeno je i nekoliko analognih interkonekcijskih i naponskih kabela, te se poka-

Detalji unutar bas područja uz malo su topline bili isporučeni u pravoj mjeri sa prekrasnom definicijom zalo da pretpojačalo zna iskoristiti bolje kabele obje namjene. "M1Click" izvanredno je reagirao na kvalitetnije strujaše pa je preporuka budućim vlasnicima pokušati eksperimentirati s nekoliko različitih kabela i na taj način odmah unaprijediti zvuk. U tehničkom opisu nisu detaljnije elaborirane opcije koje nude raznovrsni meniji zbog njihove opsež-

nosti, no oni koji žele dublje zaviriti u poneku opciju prije odluke o kupovini to mogu učiniti u uputama za rukovanje koje zorno prikazuju i objašnjavaju opcije, a koje su dostupne na stranicama proizvođača. Na kraju ovog dijela teksta recimo i da je pomalo šteta što uređaj nema integrirani izlaz za slušalice. Taj dodatak bi svakako dobro došao na centralnom mjestu kućnog audio sustava, pa će korisnici koje takav način uživanja u glazbi zanima morati posegnuti za vanjskim rješenjem. Nepostojanje digitalnog izlaza se s druge strane nije pokazalo kao nedostatak zbog odličnih rezultata koje je "DAC" postigao na slušnom testu. Ostalo je dakle dovesti mrežni kabel do uređaja, spojiti kvalitetan strujni kabel (Wireworld Electra), te povezati "M1Click" s izlaznim pojačalom. U toku testiranja korištena su oba izlaza (EAR 890 i Pass 0s) dok je interkonekt bio "Nordost QuattroFil" spojen na varijabilni izlaz. Nakon jednog dana laganog usviravanja krenuo sam na najzanimljiviji dio druženja s uređajem.

Slušni test

Kako je već rečeno "M1Click" posjeduje cijelu baražu ulaza i izlaza koji se donekle razlikuju po svojim soničnim dometima, no svi oni dijele jednu globalnu viziju zvuka koju je razmjerno lako opisati. Radi se o pitkom, no bogatom zvuku koji uzevši u obzir cijenu uređaja nudi uvid duboko u glazbeno tkivo, razaznaje i

prezentira mnogo finesa i detalja uz sposobnost da sve sonične elemente odlično su uklopi u jednu koherentnu, čvrstu, i dinamičnu sliku. Slušajući solo piano (Ganelin/On Stage, Backstage/ Leo Records) oduševio je izvanredan timbar instrumenta, te živosti koju je snimka posjedovala. Umjesto jednog glazbenog fragmenta kojim sam želio otvoriti testiranje preslušao sam više od pola materijala. S punim pravom mnogi će upitati čemu onda znatno skuplje pretpojačalo u sustavu i neće biti daleko od pitanja koje sam i sam razmatrao. Treba zbog toga biti jasan i kazati da spajanjem testiranog uređaja nimalo nije kompromitirana ugoda i zanimljivost reprodukcije, no krajnja prisutnost instrumenta u prostoru, razina detalja, njihova definicija, te gustoća harmoničke strukture ipak pripada višoj klasi. Prostor koji je u sustavu definirao uređaj na testu spada u njegove snažnije adute. U širinu se doticao samih rubova slušaonice, dok je dubina bila naglašena uz dojam da pred sam kraj lagano gubi dojam mikrodinamike i zatvara se nešto oštrije. Prelaskom na veće sastave dojam se nije osobito promijenio, no u dubini prostora počelo je nedostajati malo zraka. Instrumenti glazbenika bili su ocrtani oštro uz odličnu definiciju, separaciju i timbar. Zvuk je kroz cijelo to vrijeme posjedovao zavidnu brzinu i elasticitet kojim su dinamički skokovi bili bezbolno savlada-

hifimedia #89

TesT Musical FideliTy M1click ni, ali i dozu dopadljivosti koja se kroz duže slušanje može doživjeti kao sasvim lagani dojam topline kroz cijeli spektar. Bas područje se u takvoj strukturi posebno isticalo kvalitetom, ali i dopadljivošću. Brzo, snažno sa solidnom ekstenzijom, ritmom i fokusom pružalo je naglašeni dojam ataka, ali uvijek u granicama koje nisu remetile urednost i uniformnost zvučne slike. Detalji unutar bas područja uz malo su topline bili isporučeni u pravoj mjeri sa prekrasnom definicijom. Isto vrijedi i za srednjetonsko, te visokotonsko područje uz opasku da su ti fragilni ukrasi ponekad lagano rezervirani i nešto povučeniji u strukturu, te razinu finesa bas područja dostižu na nešto većoj glasnoći kada visokotonski tranzijenti imaju tendenciju biti sasvim malo iskričavi. U okruženju u kojem se uređaj nalazi ta karakteristika je uglavnom bila pozitivna, no ističem je zbog eventualne inkompatibilnosti s drugačije ustrojenim sustavima. Treba prizna-

u takvim trenucima odlično profitira od mirne podloge oslikane tamnijim nijansama pa se u konačnici cijela izvedba doima odmjerenom i vrlo prirodnom. "M1Click" voli i rock glazbu i ne libi se pokazati da zna zazvučati i mrvicu sirovije i oštrije u trenucima u kojima snimka traži takav angažman. Presjek soničnih oso-

te prednji USB ulaz svakako je superioran drugim opcijama spajanja. Wireless konekcija tendira malo kompromitirati dinamiku, a cijela slika postaje sasvim malo uža. Stražnji USB port znatnije je reducirao dinamiku, te u inače vrlo glatku prezentaciju vokala donio malo oštrime i zrnatosti. Doista je velika šteta što i stražnji USB port ne prihvaća 24bit/192kHz signale. Opcija je naravno prednji "USB", no njegova je funkcija rad s vanjskim hard diskovima ili memorijskim stikovima.

Zaključak

ti da sam se i sam nekoliko puta iznenadio kvalitetom reprodukcije testiranog uređaja posebno s akustičnim instrumentima koji posjeduju onu finu aureolu laganih vibracija tijela instrumenta, ali i u trenucima u kojima sustav potpuno jasno slika prostor oko orkestra sa svim finesama kojima obiluje pozornica prepuna glazbenika. Vokalne izvedbe spadaju u omiljenu razonodu uređaja koji je zbog svojih osobina u stanju formirati zanimljivu izvedbu bez tragova zrnatosti ili neprirodne nazalnosti. Reprodukcija

hi-fimedia #89

bina uređaja dobiven je slušanjem s različitih digitalnih ulaza, no činilo mi se da je ovakav općeniti dojam znatno korektniji i informativniji, te znatno bolje zrcali kvalitete samog uređaja od pomalo konfuznog uspoređivanja zvuka korištenjem različitih digitalnih ulaza. Manje razlike naravno egzistiraju, ali treba uzeti u obzir i čimbenik najrazličitijih formata i rezolucija samih snimaka. Opcija koja mi se najviše svidjela je žičana mrežna konekcija. Zvuk koji uređaj formira takvom vrstom spajanja je uz S/PDIF,

U svakom segmentu kojeg prigodom valorizacije polivalentnog uređaja valja uzeti u ozbiljno razmatranje "M1Clic" je pokazao i više od očekivanog. Bez obzira na ogroman broj opcija i mogućnosti njegovo namještanje moguće je obaviti i bez potrebe za detaljnim proučavanjem priručnika. Zvuk uređaja dovoljno je uvjerljiv i promišljeno finiširan da niti u okruženju višestruko skupljih komponenata nije bio usko grlo. Na kraju treba apostrofirati i ogroman broj formata koje podržava kao i stalno nadograđivanje internog softwarea koje osigurava i buduću kompatibilnost. Sumirajući sve navedeno postaje sasvim jasno da u svojoj kategoriji gotovo da i nema ozbiljnih takmaca koji bi nudili mrežnu opciju, ali i zvuk koji s pravom svoje partnere može tražiti i u višoj klasi. Pravi mrežni audiofil.

Musical Fidelity M1Click Podržani formati: FLAC (do 24bit 192 kHz žičani LAN i do 24bit 96 kHz wireless LAN) WMA/9 (do 16bit 48 kHz) AAC, HE-AAC (do 24bit 96 kHz) LPCM (do 24bit 192 kHz žičani LAN i do 24bit 96 kHz wireless LAN) Ogg vorbis 1.0 (do to 16bit 32 kHz) MP3 (do 16bit 48 kHz) Frekvencijski raspom 10Hz to 20 kHz -0.1dB max. Separacija kanala >105dB 20 Hz - 20 kHz Signal/Šum >119dB "A"- wtd THD <0.0025% 10Hz - 20 kHz Potrošnja 25 watta minimum Display Color QVGA 320x240 Masa 3,3 kg Dimenzije 220x100x300 mm (švd) Cijena 9990 kn INFO Nove Boje Zvuka, 01/233 76 19 www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Dean Peer,Airborne (Cardas Music), 24/96 FLAC • Charles Mingus, Mingus plays piano (Impulse) 24/96FLAC • Fletwood Mac,Tusk(WEA Reprise) 24/192 FLAC • 2L Sampler disk 24/192 LPCM • Stuttgarter Kammerorcherster (Tacet) 16/44 CD Rip

Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J. River Media Centar 16; Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli: Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, USB samogradnja; Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

Dynaudio Wireless High-End

Xeo je novost, Xeo je jednostavan, Xeo je lukav, Xeo mijenja pravila. Xeo je zaista prvi bežični i daljinski upravljiv High-End zvučnički sustav. Recite zbogom kablovima, D/A konverterima, pojačalima i specijalnom softveru. Iskopčajte ih sve, a onda jednostavno ukopčajte Xeo zvučne kutije i Xeo Transmitter. Unplug and play! www.xeo.dynaudio.com Xeo zvučne kutije potražite u dućanima iStyle u Zagrebu, Ekran - Audio video centar u Osijeku, Ronis u Čakovcu, Rijeci, Varaždinu i Zagrebu. Tvtrka hd-info je distributer proizvoda Dynaudio za Republiku Hrvatsku, više informacija potražite na www.hd-multimedia.com

All there is.

TEST DENON AVR 2312

Vrlo konkurentan

DenonoV receiVer Uvjerljiv surround zvuk, odlična opremljenost brojnim priključcima, posebno 8 HDMI-a, Internet radio, dojmljiv grafički prikaz izbornika, dobra automatska kalibracija, samo su neke od značajki koje ostavljaju pozitivne impresije u slučaju Denon AVR 2312 receivera p i š e : D u b r a v k o To p l a k

hi-fimedia #89

izajn novog Denonovog receivera AVR 2312 je u skladu s prijašnjom serijom receivera, gdje dominiraju jednostavnost i preglednost na prednjoj ploči. Displej u sredini receivera je dobro čitljiv, a mnogi svjetlosni pokazatelji će korisniku dati jasnu sliku što je trenutačno u funkciji. Osim prednjeg USB priključka (može poslužiti za izravno priključivanje iPod/ iPhone uređaja), na desnoj strani ispod poklopca su skriveni i prednji AV priključci, koji uključuju i 1 HDMI ulazni priključak. Na zadnjoj strani nalazimo čak 6 HDMI priključaka/1 HDMI izlaz, kao i starije video priključke (dva S-Video priključka). S-Video priključak je prije svega ovdje postav-

ljen zato što Denon ima iPod priključnu stanicu (ASD-11R) koja koristi ovaj priključak. Svi HDMI ulazi su u 1.4 verziji (omogućava reprodukciju 3D videa), a jedan izlazni HDMI priključak podržava ARC (Audio Return Chanel) funkciju i omogućava da se sadržaji iz TV-a mogu reproducirati kroz AVR 2312, preko jednog HDMI kabela, koji ide iz receivera u TV. Time se u potpunosti eliminira potreba za zasebnim audio/video kabelom, koji bi spajao TV i receiver. Tu je još dvostruki predizlaz za subwoofer, dok je bilo koji višekanalni analogni ulaz i izlaz iz surround dekodera u potpunosti izostavljen. U Denonu su očigledno zaključili da su analogni surround ulazi i izlazi u ovom cje-

novnom razredu suvišni, jer ih većina korisnika gotovo nikada neće niti upotrijebiti. Zvučnički priključci omogućavaju priključivanje 5.1 i 7.1 surrounda, kao i priključak prednjih visinskih kanala ili stereo priključak u sobi 2, ali u određenim kombinacijama, npr. priključivanje zvučnika u sobi 2, korisnik gubi stražnje centralne surround zvučnike, itd.. U svakom slučaju, sve ovisi o sklonosti samog korisnika, kakav doživljaj i postavku zvuka želi u svome domu. Kao i svaki moderan surround receiver, Denon je opremljen najnovijim HD surrround dekoderima Dolby True HD i DTS-HD, kao i Dolby Pro Logic IIZ, koji omogućava reprodukciju zvuka kroz dodatne visinske prednje zvučnike. Višekanalno

pojačalo od 7 x 105 W na 8 oma pokazalo se i više nego dovoljno jakim tijekom cijelog testa, pa niti oni korisnici s većim zvučnicima ne bi trebali imati nikakvog problema s eventualnim manjkom snage iz pojačala. On screen grafički izgled izbornika je lijepo i moderno napravljen, s mnoštvom izbornika. Onima koji se ne snalaze baš najbolje u svim podešavanjima, najbolje je sve prepustiti automatici receivera, odnosno tzv. "čarobnjaku" (Setup Wizard) i dobri rezultati neće izostati. Tako će kod automatske kalibracije zvuka koja mjeri akustiku prostora u kojoj se nalazi recever, pomoću dobivenog mikrofona, Audysssey algoritam (uključuje Audyssey Dynamic Volumen, Audyssey Dynamic EQ i Audyssey MultEQ XT), podesiti sve parametre surround zvuka receivera (prilično brza kalibracija zvuka od minute i 43 sekunde). Uvijek je dobro na kraju pogledati tako dobivene rezultate i eventualne greške osobno podesiti. Denon AVR 2312 nije puno odstupao od uobičajenih rezultata dobivenih na receiverima u ovoj klasi, pa je trebala samo mala korekcija nekih parametara. Dobro je što kod osobnog podešavanja korisnik ima mogućnost fino podesiti sve parametre, pa je tako npr. za udaljenost zvučnika od slušatelja podešavanje napravljeno na najbolji način u koracima po 1 cm. Receiver također podržava priključivanje na kućnu mrežu, pa korisnici mogu slušati glazbene materijale pohranjene na svojem osobnom računalu ili preko NAS uređaja koji podržavaju DLNA standard. Denon ističe kako je ovaj receiver u potpunosti kompatibilan s Windows 7 operativnim sustavom, pa će i oni s najnovijim PC-ima od toga

imati koristi . Za korištenje prednjeg USB priključka za gledanje JPEG slikovnih datoteka ili slušanje glazbe s nekog memorijskog sticka, potrebno je sadržaj formatirani u FAT 32, a ne u NTFS format, jer ga receiver inače neće prepoznati. Dok su glazbeni materijali bili reproducirani bez ikakve greške, prikaz slikovnih JPEG materijala je pokazao jednu "manu" jer slika nije bila prikazana u originalnom formatu, nego je bila rastegnuta i izdužena i okomito i vodoravno. Nisam uspio dokučiti iz kojeg se razloga javljao navedeni problem. Mrežni priključak također omogućava Denonovom receiveru da se priključi na Internet i tako nesmetano reproducira glazbu s bilo koje internetske radijske postaje, a trenutačno ih ima više od 12.000. Za spomenuti je podrška za AirPlay koji omogućava pregledavanje i slušanje glazbenih datoteka vlasnicima iPhone/ iPad uređaja. Daljinski upravljač ima zaista mnoštvo funkcijskih tipki (68) i zbog toga je većina njih prilično malena. Bez obzira na to, njihov raspored je jako dobro napravljen. Najvažnije

Izgled glavnog izbornika

Podešavanja u surround dekoderu

Internet radijska postaja

Odabir DVD koda pojedinog AV proizvođača za upravljanje Denonovim daljinskim upravljačem

i najčešće korištene funkcijske tipke su flourescentne, pa su vidljive i u potpunom mraku. Na nekim funkcijskim tipkama je crtežom otisnuta njihova namjena, tako da je odmah jasno čemu koja tipka služi (npr. na tipki odabira ulaza za Bluray je utisnuta oznaka okruglog diska). Daljinskim upravljačem je moguće upravljati i drugim uređajima koji nisu iz Denonove porodice i to na jedan vrlo inovantan način. Korisnik mora ući u izbornik receivera i potražiti izbornik Option Setup/Remote Setup Guide, te u njemu odabrati kojim tip uređaja želi upravlja-

ti (npr. DVD, satelit,TV), odabrati ime jednog od mnoštvo ponuđenih proizvođača uređaja (poredanih abecednim redom), pročitati kod i otipkati ga u daljinski upravljač. Time je proces završio i uređaj se može kontrolirati preko Denonovog daljinskog upravljača. Za kontrolu sobe 2 sada više nema drugog daljinskog upravljača, kao što je to bila praksa na starijim serijama receivera, jer je sada sve objedinjeno u ovom novom daljinskom upravljaču, što je dodani plus. Oni koji vole koristiti svoje smartphone, mogu također kontrolirati AV prijemnik preko apli-

Podrška za AirPlay koji omogućavaupravljanje, pregledavanje i slušanje glazbenih datoteka vlasnicima Apple uređaja

hifimedia #89

TEST DENON AVR 2312 Model Surround modovi THX Ultra 2/ THX Surround EX Neural THX 5.1 DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Audyssey DSX Logic 7 / VMAx Circle Surround l/II Reprodukcija surrounda kroz slušalice Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio)/MP3 A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par)/B set Vrsta zvučničkih priključaka Boja zvučničkih priključnica AC strujni priključak Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2 DAB iPod (kontrola priključne stanice)) mrežni priključak USB RS-232 M-Xport 12 V okidač Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala/zona 2/ svi kanali Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ / Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet Video čip Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Info CIJENA

hi-fimedia #89

Denon AVR 2312 - /•/•/•/• •/• •/•/•/•/• •/• • • •/• • • • • • • 3/2 2/2/1 6/1 6/2 2/2/2/-/7/crna/crvena 7 •/-/-/-/•/• • • • • -/• -/-/-/• 192 kHz/24 bit • 40/60/80/90/100/110/120/150 /200/250Hz 7/-/•/•/-/? • -/• • • • 56 434 x 167 x 382 mm 11 www.mastermedia.hr 6.499,99 kn

kacije (Denon Remote App) za iPod Touch i iPhone uređaj, pa je i ovdje došla do izražaja sva modernost Denonovog receivera.

Zvuk i slika

Denon AVR 2312 je od samog početka zvučnog testa dao vrlo jasnu naznaku kojom su se vodili njegovi konstruktori. Zvuk koji svojom stabilnošću i nenametljivošću želi uvesti njegovog korisnika u svijet surrounda. Naravno da stereo zvuk nije zapostavljen, ali sve prednosti receivera definitivno su došle do punog izražaja u suround zvuku. Kod stereo materijala, visoki tonovi su pomalo zatvorenog karaktera, dok je srednjotonski dio spektra jasan, čist i najbolje zvučno prezentiran. Bas zvuk je mekanijeg karaktera i nešto jače razine nego što bi trebalo biti, ali to u ukupnoj zvučnoj slici nije igralo negativnu ulogu. Stereo baza je dobro reprezentirana lijevo/ desno, a dubinska perspektiva zvuka daje skučeniji dojam prostora, dok je dinamika i brzina zvuka bila sasvim dobra. Ono što treba posebno istaknuti je vrlo dobra kontrola zvuka neovisno o kojem se zvučnom spektru riječ. Kod surround zvuka posebno su se isticali zadnji kanali, koje je trebalo malo utišati poslije automatske kalibracija, jer su bili malo preglasni. Čistoća i finoća zvuka bila je zaista odlična u tim kanalima, a sjedinjenje zvukova s prednjim kanalima, bilo je jako dobro. Ono što se i ovdje osjećalo je nešto uži dubinski prostor, ali bez obzira na to, surround zvuk je bio zaista dobro reprezentiran. Iako su i ovdje bas frekvencije nešto jačeg intenziteta, nisu nimalo naškodile "čujnosti" ostalih spektara zvuka. Odlična

kontrola basa, koji nije niti u jednome trenutku "pokleknuo" čak i u teškim zvučnim naletima, dala je jedan poseban ugođaj cijelom surround zvuku, koje se vrlo rijetko sreće na receiverima. U svakom pogledu, surrround zvuk je uvijek bio strogo fokusiran na samu radnju, koja se odigravala na TV ekranu, bez imalo uzmicanja ili krive reprezentacije zvučnog prostora naprijed/ nazad.

Zaključak

Stabilan i uvjerljiv surround zvuk, odlična opremljenost brojnim priključcima, posebno 8 HDMI-a, Internet radio, dojmljiv grafički prikaz izbornika, dobra automatska kalibracija, samo su neke od značajki koje ostavljaju pozitivne impresije u slučaju Denon AVR 2312 receivera. Denon je ponovno pokazao da je vrlo konkurentan na tržištu i ostavlja snažan dojam dobro osmišljenog i tehnološki dorađenog surround uređaja. Denon AVR 2312 Vrlo dobar surround zvuk Odlična stabilnost zvučne

slike u stereo i surround modu Opremljenost HDMI priključcima Preslušavanje Internetskih radijskih postaja Prilično komplicirani izbornici JPEG slike kroz USB priključak su neprirodno razvučene okomito i vodoravno na TV ekranu

hifimedia

Denon AVR 2312

ZVUK 0

OPREMLJENOST 24

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

100

UKUPNO 0

TEST Yamaha BD-S671

Dobar ulazak Yamahe na tržište Blu-ray uređaja Prikaz slike s DVD-a bio je izuzetno dobar, s odličnim zaglađivanjem rubova predmeta, pa je stepeničasti prikaz rubova predmeta u potpunosti izostao p i š e : D u b r a v k o To p l a k

hi-fimedia #89

amahini surround receiveri već su godinama vrlo dobro prihvaćeni od korisnika kućnih kina, ali njihovi Blu-ray reproduktori nekako su ostali po strani. Yamaha se sa svojim modelima nije dovoljno „agresivno“ predstavljala na tržištu Blu-ray uređaja i u tome vjerojatno leži razlog što uglavnom nisu, kad se odlučuje o kupovini, na prvom mjestu izbora domaćih kupaca. Što se uistinu krije iza novih Yamahinih Blu-ray reproduktora, pokušati ćemo otkriti testirajući njihov model oznake BD-S671.

Izgledom BD-S671 ne odskače puno od prijašnjih serija, koje je uvijek ocrtavao njihov, pomalo spartanski izgled. Crni finiš, centralno smješten mehanizam Bluraya, iznad kojeg je smješten displej i samo najpotrebnije funkcijske tipke, već je njihova uhodana praksa. Na prednjoj se strani nalazi jedan USB priključak što omogućava korisniku da preko njega pregledava AV materijale s memorijskog sticka ili vanjskog HDD diska. Od video formata podržani su DivX Plus HD, AVCHD, WMV, MOV, MP4, MPG, a od audio formata moguće je slušati

MP3, WMA, WAV, AAC datoteke. Za one koji žele veći dio vremena imati priključen vanjski HDD disk na Blu-ray, dobro će doći i dodatni stražnji USB priključak. Stražnja strana je dobro opskrbljena raznim AV priključcima, a obzirom da Blu-ray može reproducirati 3D snimke, šteta što umjesto jednoga HDMI priključka nema dva. Ovime bi se u potpunosti mogli razdvojiti audio (priključivanjem jednog HDMI kabela na receiver) i video signal (priključivanjem drugog HDMI-a direktno na TV) čime bi se postigla optimalna kvaliteta reprodukcija.

Iako Blu-ray nema vlastiti surround dekoder, preko HDMI kabela se u surround receiver može direktno poslati DTS HD Master Audio i DolbyTrueHD audio signal za postizanje maksimalne kvalitete zvuka. Od ostalih značajki treba istaknuti 1080p/24 Hz-kompatibilnost kroz HDMI video izlaz, xvColor i DeepColor kompatibilnost, podizanje reprodukcije DVD video materijala na rezoluciju od 1080p, DLNA certifikat, itd.. Zahvaljujući BD-Live funkciji, korisnik može koristiti bonus sadržaje s interneta, a podržava i BonusView funkciju. Obzirom na DLNA kompatibilnost, moguće je umrežiti Bluray plejer te pregledavati razne sadržaje iz osobnog računala i pregledavati internetske usluge na YouTube servisu. Yamaha najavljuje da će se broj internetskih usluga u budućnosti povećati. Osim gledanje YouTubea, preko interneta je moguće i nadograditi Blu-ray novim softwareom što smo i mi učinili tijekom testiranja. Stara verzija softwarea (v.1.105) zamijenjena je s novom (v.1.2505), a cijeli postupak nadogradnje trajao je 3,44 minute. Yamahin On screen grafički prikaz izbornika vrlo je temeljito i intuitivno napravljen, pa korisnik ne bi trebao imati nikakvih problema sa svim podešavanjima uređaja. Istaknuti treba odličan izbornik za slikovni dio „Video Process“. U njemu korisnik, osim već tvorničkih postavki, može sam birati i mijenjati neke parametre slike, kojih ima dosta, a podijeljeni su u četiri grupe: Video Mode, ColorAdjust, Auto Contrast, Noise Reduction i De-interlacing Mode. Moram priznati da me posebno oduševila Noise Reduction funkcija, koja u tri različita moda može više ili manje smanjiti šum u slici (odnosno, zrnatost u slici). Iako gotovo svaki Blu-ray na tržištu ima Noise Reduction funkciju, Yamahina implementacija je zaista uspješno primijenjena, jer se pokazala da radi odlično. Malu zamjerka bi se mogla dati brzini učitavanja video materijala s YouTubea, kao i kretanju po

Izgled osnovnog izbornika

Dodatna podešavanja za sliku

Izgled YouTube stranice

Informativni izbornik za vrijemeanja filma

izbornicima, koji prilično sporo reagiraju na naredbe s daljinskog upravljača.

Daljinski upravljač

Daljinski upravljač je po dimenzijama širok i tanak. Njegova širina u kombinaciji s malenim funkcijskim tipkama ostavlja dovoljno razmaka između pojedinih funkcijskih tipki, što sprječava slučajno pritiskanje neželjene tipke. Raspored i logika tipki je jako dobra, pa upravljanje svim funkcijama Blu-rayem neće predstavljati nikakav problem. Bilo koji vid pozadinskog osvjetljenja tipki je ovdje izostavljen, ali su zato pojedine funkcijske tipke u različitim bojama, što vizual-

no doprinosi boljoj preglednosti. Za sve korisnike koji eventualno neće biti zadovoljni originalnim daljinskim upravljačem, postoji mogućnost korištenja iPod touch, iPhone ili Android uređaj kao daljinskog upravljača.

Slika i zvuk

Prilikom prvog učitavanja nekog medija ili samog uključenja uređaja Yamahin Blu-ray mehanizam zna biti bučan, ali to traje vrlo kratko. U tijeku reprodukcije nisam primijetio da bi me to ometalo kod slušanja glazbe ili gledanja video materijala.

Već od samog početka testa Blu-ray BD-S671 pokazivao je vrlo dobre slikovne rezultate. Prikaz slike s DVD-a bio je izuzetno dobar, s odličnim zaglađivanjem rubova predmeta, pa je stepeničasti prikaz rubova predmeta u potpunosti izostao. Međutim, boje su trebale malo pojačati u dodatnim podešavanjima za sliku, kako bi se dobio ispravan prikaz, dok je kontrasni odnos između svijetlih i tamnih područja vrlo dobro prikazan. Slika „podignuta“ na punu HD rezoluciju od 1080p dala je dodatni sjaj i finoću prikaza i Yamahi treba priznati da su u ovome segmentu u potpunosti uspjeli. Blu-ray materijali bili su još jasniji i prirodniji, iako je i ovdje trebalo malo pojačati boje kako bi se postigao prirodni prikaz. Već prije spome-

hifimedia #89

TEST Yamaha BD-S671 Yamaha BD-S671 Dodatne kontrole za sliku odlična slika podignuta s DVD

na potpunu HD rezoluciju analitičan i precizan zvuk u stereu i surroundu korištenje smartphone uređaja kao daljinskog upravljača za Blu-ray Sporo

učitavanje materijala s YouTubea i kretanje po njegovim izbornicima

nuta Noise Reduction funkcija, i na Blu-ray materijalima je odigrala veliku ulogu, pogotovo na starijim filmskim materijalima, u postizanju jasnije slike bez uočljive zrnatosti (npr. film Top Gun). Na "jaggies" testu, Yamaha BD-S671 se nije baš pokazala u vrhunskom svjetlu

Oni koji vole slušati stereo zvuk biti će vrlo zadovoljni širinom stereo slike jer se kod brzih scena primijetila zamućenost na rubovima objekta. U biti, ovo je i jedini ozbiljniji nedostatak ovog uređaja, koji je primjetan samo kod brzih akcijskih scena, pa ga većina nezahtjevnih korisnika neće niti primijetiti. Na reprodukciju DivX Plus HD, AVCHD, WMV, MOV datoteka nema nekih prigovora, sve je bilo dobro i jasno prikazano, bez ikakvih trzanja ili zastajkivanja. Yamaha je ponudila i vrlo stabilnu zvučnu sliku. Za razliku od ostalih proizvođača Bluraya u ovom cjenovnom razredu, Yamahin Blu-ray ne daje prenaglašeni dubokotonski spektar. Moglo bi se reći da ga u surround reprodukciji ponekada čak i malo nedostaje pa

će se zbog toga vrlo dobro uklopiti u neki surround zvučnički sustav s nešto naglašenijim bas područjem. Srednji i visokotonski spektar je izuzetno jasan i čist što ne nudi niti jedan Blu-ray na tržištu u ovoj klasi. Dubinska perspektiva zvuka je prisutna i solidna, ali ne u mjeri kao kod CD playera slične cijene. Oni koji vole slušati stereo zvuk biti će vrlo zadovoljni širinom stereo slike, koja dodatno dolazi do izražaja zbog njegove velike preciznosti u reprodukciji zvuka. I u surround modu slušanja ta preciznost i jasnoća potpuno dominira odličnim raspoređivanjem i ocrtavanjem najtiših zvukova u svakom pojedinačnom kanalu. Bas područje je jasno i solidno dimenzionirano, ali u nekim slučajevima nedostaje malo eksplozivnosti i brzine.

Zaključak

Yamaha se modelom BD-S671 zaista nema razloga „skrivati“. Iako kao i većina Blu-ray reproduktora ima svojih dobrih i loših strana, ona nudi vrlo dobru kvalitetu za novac. Prije svega to se odnosi na DVD i Blu-ray sliku, a zvukovni dio je daleko kvalitetniji nego što nude jeftiniji Blu-ray modeli na tržištu. Mrežna povezanost, čitanje i reprodukcija različitih video materijala, 3D reprodukcija, itd., samo naglašava činjenicu da je Yamaha BD-S671 u

Model A/V priključci Optički digitalni izlaz (TosLink) Koaksijalni digitalni izlaz Stereo audio izlaz Kompozitni video izlaz Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) S-Video izlaz HDMI RSC 232C Daljinska kontrola Audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) Mrežni priključak USB Utor za memorijske kartice Posebnosti A/V kabel Video digitalno/analogni pretvarač Audio digitalno/analogni pretvarač Progressivan scan Video scaler Mogućnost podešavanje slike Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start BD disk DVD CD Ostalo Dimenzije (Š x V x D) Masa (kg) Info CIJENA

svakom pogledu moderan i svestran Blu-ray reproduktor koji bi se svakako trebao naći na užem popisu uređaja u ovoj cjenovnoj klasi.

Yamaha BD-S 671 • • • • • 1 (verzija 1.4) • -/• 2 • ? 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) • • 21 sekundi/ 1 21 sekundi 12 sekundi 9 sekundi 435 x 86 x 257 mm 3 www.bojezvuka.hr 1.999 kn

hifimedia

Yamaha BD-S 671

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

hi-fimedia #89

100

TEST LG HX906PX

Svestrani LG surround sustav HX906PX ima određenih nedostataka, ali su oni zanemarivi u odnosu na tehnološke prednosti i praktičnost koje ovaj "sve u jednom" Blu-ray sustav nosi. Između ostalog, tu je 3D Sound, tehnologija izrade surround zvučnika koja daje novu dimenziju zvuka pri gledanju filmova p i š e : D u b r a v k o To p l a k

I PREPORUKA

hi-fimedia #89

ako su Blu-ray uređaji/mediji, već dugo na tržištu, njihova primjena u kućnim "sve u jednom" AV surround sustavima, još je uvijek prilično rijetka. LG sustav oznake HX906PX sadrži 5.1 zvučni sustav, radijski prijamnik, višekanalno pojačalo, zvučničke kabele, surround dekodere i Blu-ray player. Središnji sustav čine prilično tanki linijski uređaj (435,5 x 57 x 281 cm), koji svojim dizajnom prati moderan trend prednje ploče, s crnim zrcalnim reflektirajućim pokrovom. Na desnoj je strani smješten displej i okretni gumb izlazne kontrole zvuka, a uobičajenih funkcijskih tipka nema, nego postoje samo oznake iza kojih su smještene tipke osjetljive na dodir. Na lijevoj strani ispod poklopca koji se otvara prema dolje, skriva se

Blu-ray mehanizam, prednji USB priključak i ulazni stereo priključak od 3,5 mm za MP3 player. Poklopac se može i ručno spustiti kada je potrebno upotrijebiti neki od prednjih priključaka. Zadnja je strana dobro opskrbljena AV priključcima, uključujući 2 HDMI ulaza. Za priključak zvučničkih kabela koriste se posebne priključnice koje svojim konstrukcijom pomalo sliče mrežnom priključku, ali su drugačijih dimenzija. Svaki zvučnički priključak je obilježen svojom bojom, što krajnjem korisniku olakšava njihovo priključivanje. Kada se već spominju zvučnički priključci, treba pohvaliti LG jer je u kompletu ponudio čak 15 m kabela za stražnje zvučnike, što bi trebalo biti dovoljno za sve moguće kombinacije, odnosno udaljenosti stražnjih zvučnika od središnjeg sustava. Zvučnički kabeli i za druge zvučnike u sustavu su dovoljno dugački - prednji zvučnici 5 m, centralni zvučnik 3 m, a 5 m kabela je predviđeno za subwoofer. Cijeli zvučnički sustav je također napravljen u crnom reflektirajućem pokrovu, u skladu s centralnom jedinicom. Njihova konstrukcija je vrlo interesantna, osim samog subwoofera, koji ničim ne odskače od uobičajenih subwoofera na tržištu (ugrađena 1 zvučnička jedinica, s bas refleksnim otvo-

rom na prednjoj strani). Svi zvučnici (osim subwoofera) su u potpunosti izgrađeni od plastike, što mi u prvi tren nije ulijevalo neku sigurnost isporuke dobrog zvuka, ali se na testu to pokazalo neosnovanim. Prednji zvučnici stoje na čvrstom i teškom podnožju, a sastoje se od tri djela: podnožje, potpuno plastični stup na kojem je postavljen gornji dio zvučnika. Visinom od čak 1330 mm, čine se prilično visokima u odnosu na uobičajene zvučnike. Konstrukcija zvučničkih jedinica je neobična, jer ima ugrađene 2 srednjotonske jedinice i jedan visokotonac, a na samom vrhu zvučnike kutije dodan je još jedan zvučnik okrenut prema stropu. Odozgo je pokriven dodatno pločom (ploča je rupičasta), a s donje strane ima malenu ljevkastu izbočinu, te tako zvuk širi u prostor pod 360 stupnjeva (LG 3D zvuk). Stražnji surround zvučnici su napravljeni na istom principu kao i prednji, samo što nemaju svoj stalak, pa su dimenzijama manji. Oni su u potpunosti pripremljeni za postavku na zid (postoji rupa za prihvat vijaka). Središnji zvučnik koristi iste bas/srednjotonske zvučnike jedinice, kao i prednji lijevi i desni zvučnik, ali je princip raspršivanja zvuka 360 stupnjeva u prostor izostavljen. Bez obzira što glavna LG

Izgled glavnog izbornika

Dodatni parametri za podešavanje slike

7-struki parametrički EQ

Izgled LG Apps

jedinica ima vrlo tanko kućište, u sebi objedinjuje mnoštvo naprednih i korisnih značajki. Prije svega tu je ugrađeni Blu-ray player koji može reproducirati i 3D materijale s Blu-ray diska (Profil 5.0), višekanalno digitalno pojačalo od 5 x 135 W (4 Ohm) za sve zvučnike i 180W za subwoofer, najnovije HD surround dekodere Dolby TrueHD i DTS HD Master, integrirani Wi-Fi, DLNA sučelje, 3D Sound. Uz sve to može reproducirati DivX, MKV, WMV i MPEG-4 video materijale, te učitavati i prikazivati podatke o glazbenim naslovima iz Gracenote Media

Database. Kao šlag na kraju, u kompletu s LG surround sustavom dolazi i vanjska iPod priključna stanica. LG se zaista dobro potrudio s grafičkim izgledom On screena. Svi izbornici su jasni, razumljivi i dobro grafički prezentirani, pa će čak i manje iskusni korisnici bez ikakvog problema razumjeti i podesiti određenu funkciju. Podešavanje surround dekodera također je grafički dobro riješeno, a prava je šteta što LG nema neki vid automatske kalibracije zvuka pomoću mikrofona. Za one koji vole pregledavati Internet postoji dva načina pregledavanja: Premium i LG Apps. Premium daje korisniku mogućnost pregledavanja npr. osnovnih web stranice YouTube, Picasa, Port. hr, itd., a LG Apps daje širu mogućnost pregleda aplikacija npr. pisanim informacijama (knjige) ili video materijalima (npr. preuzimanje video igri na LG surround sustav). Naravno da sve aplikacije koje se nude u LG Apps nisu besplatne, nego se korisnik mora učlaniti i platiti članarinu, kako bi mogao pristupiti određenom sadržaju. Na moju veliku radost, LG surround sustav nudi veliku kompatibilnost preko USB ulaza, te tako može reproducirati vanjske HDD diskove ili USB memorije, formatirane u bilo kojem datotečnom sustavu FAT16, FAT32 i NTFS. Uz reprodukciju JPEG i MP3 datoteka, tu je podrška za DivX, MKV, WMV i MPEG-4 video, s kojima će korisnici moći nesmetano i bez problema pregledavati takve materijale. Na testu nije bilo

hifimedia #89

TEST LG HX906PX baš nikakvih problema s pregledavanjem takvih materijala. Dobivena vanjska iPod priključna stanica (u kompletu sa surround sustavom) dodatno podiže veliku LG svestranost, omogućavajući priključivanje iPoda, te pregledavanje i slušanje slikovnih, video i glazbenih materijala pohranjenih u njemu. Daljinski upravljač je svojom ergonomijom dobro prilagođen šaci. Mnoštvo funkcijskih tipki ima logičan raspored (tipke izlazne kontrole zvuka i kontrole Blu-ray su jedine bijele boje), ali obzirom na njegovu veliku visinu, korisniku nije moguće bez pomicanja daljinskoga upravljača u ruci dosegnuti krajnje gornje i donje funkcijske tipke. Osim toga, nema niti jedan vidi pozadinskog osvjetljenja tipki, pa će upravljanje glavnom jedinicom u potpunom mraku predstavljati mali problem. Postoji i podrška za upravljanje najosnovnijim funkcijama TV-a koji nisu iz LG porodice, ali samo za 5 tvrtki (Zenith, GoldStar, Samsung, Sony i Hitachi). Vlasnici smartphonea mogu pretvoriti svoj smartphone u daljinski upravljač uz preuzimanje aplikaciju s Interneta ("Apple iTunes" ili "Google Apps Marketplace"), te tako dodatno pojednostavniti upravljanje LG surround sustavom.

Zvuk i slika

Zbog velike visini prednjih zvučnika, korisnik će imati dojam da zvuk ne dolazi pravocrtno i ravno do njega, nego da dolazi odozgora. Srednjotonski i visokotonski dio zvuka je prilično čist i razgovijetan. Na velikoj glasnoći takav "čisti" zvuk ponekad zna biti napadan. Subwoofer ima prilično veliku skalu podešavanja izlazne jačine zvuka (-40/0 dB), pa se zvuk basa može fino uskladiti s ostatkom spektra, ne stvarajući tako gotovo uobičajenu neugodnu i "napuhanu" bas negativnu zvučnu sliku. Bas ima nešto tvrđi karakter i moram priznati prilično dobru kontrolu, iako je u zahtjevnim zvučnim materijalima (klasična i jazz glazba) ponekada gubio definiciju. Dubinska perspektiva zvuka je malena kako po širini tako i po dubini, ali stereo baza lijevo/desno prikazana je sasvim dobro. Vjerujem da će LG zvukom u stereo modu biti prilično zadovoljni svi korisnici koji pretežno slu-

šaju pop i rock glazbu. Iako LG ima nekoliko simulacija efekata zvuka, najveći dobitak je s LG 3D zvučnim efektom. Kada se uključi 3D zvuk (filmski i glazbeni mod), tada na scenu stupa ugrađeni zvučnik na vrhu prednjih i stražnjih zvučnika, koji je okrenut prema stropu. U tome slučaju (3D mod) izlazna jačina zvuka se dodatno malo pojačava, a cijela zvučna slika postaje daleko šira. Ovakav zvuk puno je korisniji na filmskim materijalima nego na glazbenim, gdje se stvara zaista impresivna širina zvučne slike. Kod surround materijala u 3D modu događa se jedan negativni efekt, a to je da stražnji surrround kanali svojim intenzitetom zvuka postaju prejaki (nije ih moguće dovesti na ispravnu izlaznu razinu zvuka) i igraju dominatnu ulogu u odnosu na prednje zvučnike. Samo oni korisnici kojima su stražnji suround zvučnici dovoljno udaljeni od centralne pozicije slušatelja, neće imati problema s ovime. Surround zvuk ukupno je dobro izbalansiran i korisnici će uživati u prilično jasnim zvukovima, vrlo dobrim basom i dobrim prezentiranjem zvuka naprijed/nazad. I ovdje je dubinska perspektiva zvuka bila primjetno malena (bez uključenja 3D zvuka), ali ipak sa vrlo dojmljivom surround zvučnom scenom. Slikovni dio je u nekim segmentima bio vrlo dobar. Blu-ray je jako dobro obradio Jaggies test. Iako su boje malo bile "ugašene" i neprirodne, dodatnim kontrolama za sliku to je bilo moguće popraviti te dati slici prirodniji prikaz boja. Ono što nisam uspio popraviti bez obzira na uključeni filtar šuma (Noise reduction), je vidljiv šum u slici na svim video materijalima. Ovo je stara boljka svih LG Blu-ray playera. Bez obzira na to, većina korisnika će biti vrlo zadovoljna i uživati će, ne samo u Blu-ray slici, nego i slikovnom prikazu MKV ili DivX datoteka.

Zaključak

LG je svojim HX906 PX surround kompletom napravio vrlo svestrani AV sustav. Bez obzira na neke male nedostatke, svi oni koji žele kompletan surround zvuk, Blu-ray kvalitetu slike i odličnu opremljenost raznim priključcima i dodatcima, u LG HX906 PX naći će pravog i dosljednog partnera.

Model

LG HX906PX

Surround modovi DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx Dolby Digital Plus/Dolby TruHD Reprodukcija surrounda kroz slušalice A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz S-Video ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz Ulaz za slušalice

hi-fimedia #89

•/•/•/• -

• (mini 3,5 mm priključnica - port In) • -

Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Ulaz za memorijske kartice Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz S-Video ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Ostali priključci radijski antenski priključak

-/• -/-/• 2/1 • /• /-/• posebna četvrtasta 4 pinska priključnica 6 • • •

Vrsta zvučničkih priključaka Boja zvučničkih priključnica iPod (The Bridge) mrežni priključak USB Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti EQ Memorija radijskog prijamnika dodatni pribor Blu-ray video digitalno/analogni pretvarač audio digitalno/analogni pretvarač progressivan scan video scaler mogućnost podešavanje slike Ostalo Dimenzije (Š x V x D) Masa (kg) Info CIJENA

- /• -/-/• 50 iPod postelje nepoznato 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) • • 433,5 57 x 281 mm 3,9 www.technomarket.hr 4.599 kn

hifimedia

LG HX906PX On screen grafički izgled izbornika 2 HDMI ulazna priključka iPod priključna stanica Integrirani Wi-Fi Reprodukcije DivX, MKV, WMV i MPEG-4 video

ZVUK SURROUND

Izlazna razina zvuka u stražnjim kanalima u 3D modu je prevelika Primjetan šum u slici

CIJENA/KVALITETA

LG HX906PX

ZVUK STEREO 0

OPREMLJENOST 0

UKUPNO 0

•/•/-/•/•

100

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr

TEST NIKON J1

Brzina, brzina i još jednom brzina Nikon J1 namijenjen je prije svega korisnicima koji su zbog njegove brzine spremni na određene kompromise. Oni će zanemariti slabiju bateriju, podešavanje naprednijih opcija i mijenjanje naprednih modova snimanja kroz izbornike i relativno malu ponudu Nikon 1 objektiva. Na sreću, nema kompromisa kod kvalitete slike piše: Igor Jadan

hi-fimedia #89

današnje vrijeme, niti jedan ozbiljan proizvođač digitalnih fotoaparata ne može u svojoj ponudi izostaviti kompaktne digitalne modele s izmjenjivim objektivom. Oni u pravilu pružaju bolju kvalitetu slike prije svega zbog zamjetno veće površine senzora i mogućnosti korištenja kvalitetnijih objektiva primjerenih za situaciju snimanja. Nikon je sa serijom 1 popunio rupu u svojoj ponudi, ali za razliku od drugih, koristi senzor manje dijagonale (13,2 x 8.8 mm). Time se smanjuje mogućnost smještanja većeg broja piksela bez kompromisa u kvaliteti slike, ali omogućeno je smanjenje veličine objektiva zbog velikog faktora isjecanja (crop faktor) od 2,7. Manje dimenzije senzora objašnjavaju razlučivost od, za današnje pojmove malih 10,1 megapiksela, ali i dalje dovoljnih za normalnu uporabu. U Nikon seriji 1 predstavljena su do sada dva modela: jači V1 i slabiji J1 koji smo imali priliku isprobati. Nikon J1 je dimenzijama među manjim kompaktnim digitalnim fotoaparatima s izmjenjivim objektivom i namijenjen je prije svega korisnicima koji žele kvalitetniju sliku uz brzo fokusira-

nje i slijedno snimanje. Tijelo fotoaparata je čvrsto, bez izbočenja koje bi olakšalo držanje fotoaparata i s minimalnim brojem tipki. Najzanimljiviji detalj je bljeskalica koja iskače iz kućišta kao periskop povlačenjem tipke na stražnjoj strani fotoaparata. Nedostatak direktnog pristupa većem broju često korištenih opcija podešavanja snimanja, znak je da je fotoaparat namijenjen korisnicima koji će se najviše oslanjati na automatski mod snimanja. Takvi korisnici proći će kroz dugački izbornik jednom, a kasnije će mijenjati samo najosnovnije postavke. Napredniji korisnici koji žele koristiti A/S/M modove snimanja, biti će razočarani jer je za njihov odabir potrebno ulaziti u izbornik. To može biti prilično frustrirajuće, pogotovo kada se pogleda kotačić za odabir moda snimanja koji sadrži samo četiri opcije uz više od polovice slobodnog prostora koji se je mogao pametno iskoristiti. Putem kotačića moguće je osim klasičnog načina snimanja slika, odabrati mod snimanja videa, Smart Photo Selector ili Motion Snapshot način snimanja. Iako postoji posebna tipka za snimanje videa, ona funkcionira samo u modu snimanja videa, ali je prilikom snimanja video zapisa (standardnom brzinom) moguće pritiskom na okidač snimiti fotografiju bez prekidanja snimanja videa (rezolucije 3.840x2.160 – 16:9 format). Smart Photo Selector je zanimljiv način snimanja koji polupritiskom na okidač počinje snimati seriju fotografija, a punim pritiskom na okidač bilježi se pet fotografija od njih dvadeset koje su sni-

mljene neposredno prije i poslije pritiska okidača. Tih pet fotografija odabiru se prema kriteriju izraza lica, kompozicije i fokusa te se jedna od njih može ručno odabrati kao najbolja. Motion Snapshot uz snimljenu fotografiju, automatski stvara kratke video zapise uz pozadinsku muziku (bira se jedna od četiri teme). Najvažnija značajka ovog fotoaparata je brzina. U ovom slučaju radi se o brzini fokusiranja, slijednog snimanja i broju sličica pri snimanju video zapisa. Njegov hibridni sustav automatskog fokusiranja kod normalnog osvjetljenja koristi AF s otkrivanjem faze, a u slabo osvijetljenim uvjetima prebacuje se na AF s otkrivanjem kontrasta. AF s otkrivanjem faze značajka je DSLR fotoaparata i vidljivo je brži od svih kontrastnih sustava fokusiranja koje koriste drugi fotoaparati u njegovoj kategoriji. Zahvaljujući brzom sustavu fokusiranja, moguće je slijedno snimanje brzinom do 10 sl/s uz fokusiranje središnje točke između svake snimke. Slijedno snimanje moguće je i većom brzinom (30 ili 60 sl/s)

ukoliko se fokusira samo prilikom prvog okidanja uz zaključavanje ekspozicije i fokusa. Pri slabom osvjetljenju koristi se kontrastni način fokusiranja i J1 se ponaša u skladu sa očekivanjima i ne odskače od konkurencije. Snimanje video zapisa moguće je maksimalnom brzinom od 1.200sl/s, ali uz malu rezoluciju i čudan omjer stranica (8:3 tj. 640x240 piksela). Na taj način možemo uhvatiti usporeno neke događaje i dobiti zanimljive snimke, ali treba uzeti u obzir da zbog brzog okidanja scena ne smije biti slabo osvijetljena. Bolju kvalitetu daje snimanje brzinom od 400 sl/s, a u punoj HD rezoluciji snima se brzinom od 60 sl/s (1080i) što se reproducira kao 1080p slika sa 30 sl/s. Kvaliteta slike je na razini koja se očekuje od kompaktnih fotoaparata s izmjenjivim objektivom, ali pomalo zaostaje za konkurencijom ako se gleda razina šuma pri višim ISO vrijednostima. S mjerenjem balansa bijele boje i ekspozicije nije bilo problema. Iako ugrađena bljeskalica iskače visoko iznad fotoaparata, nije u potpunosti izbjegnuta pojava efekta crvenih očiju. Testirani paket imao je jedan objektiv fiksne žarišne duljine od 10mm (27mm ekvivalentno 35mm formatu) i maksimalnog otvora blende od F2,8. Nažalost, na objektivu ne postoji prsten za ručno fokusiranje (nazubljeni prsten na njemu je radi estetike) i ono se vrši putem pozadinskih navigacijskih tipki. Pomoću adaptera, na J1 moguće je spojiti i neke druge Nikon objekti-

ve i tada se zbog velikog crop faktora dobivaju objektivi velike žarišne duljine (npr. 50mm objektiv pruža 135mm žarišnu duljinu ekvivalentno 35mm formatu). Ta mogućnost će se rijetko koristiti zbog malog tijela fotoaparata i ciljane publike za ovaj model. U ponudi su i bolje opremljeni paketi, te je svakako preporuka da se odabere neki svestraniji paket sa osnovnim optički stabiliziranim 10-30mm objektivom. Nikon J1 namijenjen je prije svega korisnicima koji su zbog njegove brzine spremni na određene kompromise. Oni će zanemariti slabiju bateriju, podešavanje naprednijih opcija i mijenjanje naprednih modova snimanja kroz izbornike i relativno malu ponudu Nikon 1 objektiva. Na sreću, nema kompromisa kod kvalitete slike koja je na razini klase uz nešto nižu razlučivost. Nikon je s ovim modelom pokrio rupu u svojoj ponudi i ponudio nešto novo (brzinu fokusiranja), ali nedostaje nekoliko važnih detalja kako bi to bilo kompletno rješenje za veći broj potencijalnih kupaca. Nikon J1 Brzina fokusiranja Kvaliteta slike Video mogućnosti Šum na višim ISO vrijednostima Slaba baterija P/A/S/M mod snimanja bira se kroz izbornik

hifimedia

Nikon J1

ERGONOMIJA 0

MOGUĆNOSTI 0

SLIKA 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

10,1 MEGA PIKSELA

LIVE VIEW

100

LCD 7,5 cm

1.920x1.080 60sl/s

Karakteristike Stabilizacija slike NE; ISO 100-3.200; Ekspozicija 1/16.000-30s; Zapis JPEG, RAW; Priključci USB/AV, HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom i SD karticom) 277g; Dimenzije 106x61x29,8 mm; Cijena tijela sa kit objektivima 4.500 kn, INFO: www.fototeh.hr

hifimedia #89

TEST OLYMPUS E-PL3

LITE VERZIJA

FOTOAPARATA Kvaliteta slike je na visokom nivou, a trajanje baterije je iznadprosječno za svoju klasu. Nažalost, u odnosu na prethodnika izbačena je ugrađena bljeskalica i promjene u dizajnu uzrokovale da fotoaparat ne sjedi dobro u ruci, ali nagibnim pozadinskim ekranom omogućeno je lakše kadriranje i snimanje piše: Igor Jadan

lympus kao začetnik micro 4/3 standarda, sa svojim prvim PEN E-P1 modelom pokrenuo je revoluciju i uz Panasonic glavni je pokretač trenda kompaktnih digitalnih aparata bez zrcala s izmjenjivim objektivom. Danas se na tržištu nalazi velik broj modela te kate-

hi-fimedia #89

gorije od svih najvažnijih proizvođača. Olympus u svojoj ponudi ima tri modela posljednje generacije: E-PM1 (PEN MINI), E-P3 i E-PL3 koji smo imali priliku testirati. E-PL3 može se svrstati u sredinu prema cijeni i mogućnostima. E-P3 je najjači model, a slovo L (Lite) u oznaci E-PL3 mode-

la govori da je riječ o nešto slabijem, a time i cjenovno povoljnijem modelu. Glavne karakteristike su 4/3“ LiveMOS 12,3 MP senzor uparen s TruePic VI procesorom koji pružaju brzo fokusiranje i slijedno snimanje. Iako će nekima razlučivost od 12,3 megapiksela izgledati malo u odnosu na današnje stanje na tržištu, ta rezolucija je više nego dovoljna za svakog neprofesionalnog korisnika. Veći broj piksela na istoj površini senzora najčešće uzrokuje povećanu razinu šuma, a ne zaboravimo i automatsko povećanje veličine datoteka koje treba brže obraditi i spremiti na memorijske kartice. E-PL3 je fotoaparat privlačno dizajniranog, kompaktnog i čvrstog metalnog kućišta. Kako to najčešće i biva, zbog dizajna žrtvovana je izbočina na prednjoj

strani te zbog toga fotoaparat ne sjeda dobro u ruci. Broj tipki nije velik i oni koji vole direktan pristup svim opcijama neće biti potpuno zadovoljni, ali moguće je dodijeliti pojedine funkcije određenim tipkama kroz izbornik. Kotačić za biranje moda snimanja nije idealno pozicioniran i nizak je te ga je teško okrenuti samo s palcem desne ruke. Napredak u odnosu na sve dosadašnje PEN modele je veliki nagibni pozadinski ekran koji omogućava snimanje iz nezgodnih kuteva (npr. slikanje u razini tla ili iznad glave), ali njegov 16:9 format nije idealan za gledanje snimljenih fotografija (4:3 format) jer se ne iskorištava njegova cijela površina. Nagibni ekran nema čak niti jači E-P3 model te uz dosta nižu cijenu i činjenicu da sadrže iste senzore i procesor, E-PL3 postaje

zanimljiv većem broju korisnika. Nedostatak ugrađene bljeskalice u tijelo fotoaparata bila je jedna od glavnih zamjerki kod pojave PEN modela koja je ispravljena u Lite verzijama 1 i 2. Neobično je to da novi model E-P3 konačno ima ugrađenu bljeskalicu, a kod najnovijeg predstavnika Lite verzije E-PL3 ona je izbačena. Još jedan korak natrag zbog dizajna, ali korisnici kojima ne smeta korištenje vanjske bljeskalice (FL-LM1 model dolazi u paketu) mogu zanemariti ovu primjedbu.

Performanse

Korištenje fotoaparata je jednostavno i prilagođeno početnicima, ali i naprednim korisnicima koji mogu podesiti veliki raspon postavki i prilagoditi ih da dobiju željeni rezultat. iAUTO je najjednostavniji način snimanja koji sam prepoznaje scenu i prilagođava postavke, ali i on nudi dodatne mogućnosti podešavanja otvora blende, brzine zatvarača i drugih postavki. Kako početnici, koji najviše i koriste automatski mod snimanja, u pravilu ne znaju ništa o rezultatima koji se postižu mijenjanjem otvora blende ili brzine zatvarača, Olympus je pojednostavljeno ponudio njihovu izmjenu kroz opcije „zamućenje pozadine“ i „ulovite pokret“. Kroz njih se grafički bira razina tog efekta koji kontrolira otvor blende i brzinu zatvarača. Osim toga, pritiskom na tipku info dobiju se objašnjenja i savjeti za snimanje pojedinih situacija na hrvatskom jeziku što će posebno cijeniti korisnici koji ne znaju najbolje strane jezike. Kroz izbornik dolazi se do iscrpnog korisničkog izbornika gdje se mogu podešavati svi detalji rada fotoaparata. Osim dodijeljivanja funkcija nekim tipkama, moguće je kontrolirati raspon automatskog odabira ISO vrijednosti i odrediti za koje modove snimanja on vrijedi (P/A/S ili u svim modovima), precizno podesiti balans bijele boje, razinu korekcije šuma, brzine slijednog snimanja i mnoge druge opcije. Maksimalna brzina slijednog snimanja je vrlo dobrih 5 sl/s, a moguće ju je podesiti i na 1,2,3 ili

4 sl/s. Memorijski međuspremnik nije velik te nakon desetak snimaka dolazi do usporenja brzine slijednog snimanja (korištena Panasonic 66x SD memorijska kartica). Brzina automatskog fokusiranja značajno je napredovala u odnosu na prvu generaciju PEN fotoaparata. Pri danjem svjetlu E-PL3 je brzo i precizno izoštravao sliku. Pri slabom osvi-

Automatski balans bijele boje i mjerenje ekspozicije odrađuju posao bez zamjerke jetljenju nije bio više tako brz niti precizan iako u pomoć uskače lampica za pomoć pri fokusiranju. Zbog svoje pozicije, često se događalo da sam prekrio lampicu sa prstom koji se nalazio na objektivu. U večernjim satima pri slabom osvjetljenju u sobi i nekontrastnim objektom snimanja bilo je problema sa fokusiranjem, ali ti problemi su riješeni zahvaljujući ručnom fokusiranju koje može raditi u paru sa automatskim. Osim klasičnog automatskog fokusiranja polupritiskom na okidač, nudi se konstantno fokusiranje i praćenje točke fokusa u kadru. Ugrađena stabilizacija senzora pomaže snimanju oštrijih fotografija i sada više nije potrebno kupovati posebne objektive sa ugrađenom stabilizacijom. Stabilizacija radi vrlo dobro, ali nije dostu-

pna kod snimanja video zapisa kod kojeg se koristi digitalna stabilizacija slike. Usprkos tome, video zapisi u Full HD rezoluciji 1.920x1.080 60i su dobri i snimaju se uz stereo zvuk u AVCHD formatu. Posebnom tipkom može se pokrenuti snimanje videa bez potrebe za ulaskom u videomod (ako tipki nije pridodijeljena druga funkcija), ali nezgodno je to što trenutni prikaz na ekranu za vrijeme kadriranja ne odražava stvarni kadar koji će se snimiti. Pokretanjem snimanja kadar se smanjuje, to jest sa svake strane odreže se dio slike koji je bio prikazan na ekranu prije početka snimanja. Ovo vrijedi samo kada se ne nalazimo u modu snimanja video zapisa. Kvaliteta slike je na visokoj razini i pruža fotografije s minimalnom pojavom šuma do ISO800 razine. Automatski balans bijele boje i mjerenje ekspozicije odrađuju posao bez zamjerke, a boje su toplije i malo zasićenije. Pojava crvenih očiju na fotografijama je učestala, ali moguće je sliku korigirati jednostavnom opcijom prilikom pregledavanja slike na fotoaparatu ili u bilo kojem programu za obradu/pregledavanje slika.

paketu. Nisu optički stabilizirani, ali zahvaljujući ugrađenoj stabilizaciji u tijelo to više nije potrebno. Oba objektiva pružili su oštru sliku uz minimalnu pojavu kromatskih aberacija tijekom testiranja.

Zaključak

Olympus E-PL3 je vrlo dobar predstavnik PEN serije fotoaparata i nudi dobar omjer cijene, kvalitete i mogućnosti. Kvaliteta slike je na visokom nivou, a trajanje baterije je iznadprosječno za svoju klasu (tijekom testa prosječno trajanje baterije je bilo oko 350 fotografija). Nažalost, u odnosu na prethodnika izbačena je ugrađena bljeskalica i promjene u dizajnu uzrokovale da fotoaparat ne sjedi dobro u ruci, ali nagibnim pozadinskim ekranom omogućeno je lakše kadriranje i snimanje. Jači model E-P3 nudi neke prednosti, ali razlika u cijeni od 2.300kn može prevagnuti na stranu jeftinijeg E-PL3 modela koji ima neke slabije karakteristike, ali posjeduje praktičan nagibni LCD ekran i baziran je na istom senzoru i procesoru. Olympus E-PL3 Brzina fokusiranja Jednostavno upravljanje Kvaliteta slike Stabilizacija slike

Objektivi

Na testu je bio najveći kit paket s dva objektiva M.ZUIKO DIGITAL 14-42mm 1:3.5-5.6 II R (24-48mm ekvivalentno 35mm formatu) i M.ZUIKO DIGITAL ED 40-150mm 1:4.0-5.6 R (80300mm ekvivalentno 35mm formatu). Oba objektiva su prosječne svjetlosne jakosti i dolaze u srebrnoj ili crnoj boji ovisno o

Odvojena bljeskalica E rgonomski nedostaci tijela F okusiranje u mračnim uvjetima

hifimedia

Olympus E-PL3

ERGONOMIJA 0

MOGUĆNOSTI 0

SLIKA 0

CIJENA/KVALITETA 0

100

UKUPNO 0

12,3 LIVE LCD MEGA PIKSELA

VIEW

7,6 cm

1.920x1.080 60sl/s

Karakteristike Stabilizacija slike u tijelu; ISO 200-12.800; Ekspozicija 1/4.000-60s; Zapis JPEG, RAW, MPO (3D); Priključci USB/AV, HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom i SD karticom) 313g; Dimenzije 109,5x63,7x37,3 mm; Cijena tijela sa kit objektivima 5.800 kn, INFO: www.olympus.hr

hifimedia #89

TEST MONITOR AUDIO I-DECK 100

Elegantan i profinjen S

vakim danom sve je veći broj proizvođača koji nude premium iPod dokove, trend koji je započeo B&W svojim prvim dokom, Zeppelinom. Ideju o premium iPod dokovima prigrlio i Monitor Audio te smo tako dobili još jednog renomiranog engleskog proizvođača koji je iskustvo u izradi zvučničkih kutija pretočio u ovu vrstu iPod doka. I-Deck 100, a i model 200 nisu prvi predstavnici i-Deck obiteMonitor Audio i-Deck 100 Opis: Aktivni dvosistemski iPod zvučnik sa integiranim digitalno-analognim konverterom i digitalnim signalnim procesorom Zvučničke jedinice: 2x 7.5cm metalni niskotonci/srednjetonci 2x 1.9cm visokotonci metalne kupole Frekvencijski raspon: 80Hz do 25kHz Snaga pojačala: 2x30W za niskotonce (digitalno pojačalo) 2x15W za visokotonce (digitalno pojačalo) Ulazni priključci: 3.5mm ulaz Dimenzije (VxŠxD): 32x21x24cm Masa: 2.86kg Cijena: 2.599 kn INFO: Carpe media, Tel. 01/3821 043 www.mastermedia.hr

hi-fimedia #89

lji iz Monitor Audio. Prvi predstavnik je bio predstavljen 2006. te je izgledao kao 2.1 zvučnički sustav za računalo gdje je "sub-woofer" igrao ulogu priključka za iPod. Predstavnici novog vala i-Deck obitelji zahvaljujući svojim lijepo dizajniranim istegnutim stožastim tijelima i kromiranim detaljima izgledaju mnogo elegantnije i profinjenije od originala. Iako i-Decku 100 nedostaje naprednih mogućnosti kao npr. Apple Airplay bežična tehnologija ili neka drugo tehnološko rješenje, ne znači da je Monitor Audio nije posve ogolio "stotku". Tehnološka rješenja su ovdje, ali u službi napretka zvuka. Tako se u ovome doku nalaze C-CAM zvučničke jedinice napravljene od legure aluminija i magnezija, tehnologijom izrade zvučničkih jedinica koju proizvođač koristi i kod svojih zvučničkih kutija. Monitor Audio je zaključio da zvuk iz digitalnog-analognog konvertera iPod/iPhona nije na razini pojačala i zvučnika i-Decka 100 te su ga stoga odlučili u potpunosti preskočiti, a zadatak DA konverzije prepustiti kvalitetnijem konverteru ugrađenom u sam

Ovaj dok predstavlja odličan odabir za ljubitelje glazbe koja se ne oslanja previše na bas dionice već svoju poruku prenosi ostatkom spektra piše: Ivan Dobranović

uređaj. Tehnološki najzanimljivija je činjenica da i-Deck 100 osim što priča/svira/pjeva zna i slušati. Zahvaljujući APC tehnologiji prilikom prvog pokretanja uređaja nakon spajanja na strujnu mrežu, i-Deck reproducira 3 tona i tako osluškuje odziv u prostoru pomoću mikrofona koji se nalazi na poleđini uređaja. Na temelju informacija primljenih putem mikrofona digitalni signalni procesor optimizira zvučni odziv uređaja u ovisnosti o njegovom položaju u prostoru i naravno, o akustičnim osobinama same prostorije. Gdje god ga smjestili karakter srednjetonskog i visokotonskog odziva se neće značajnije mijenjati, ali ukoliko se udalji od zida

niskotonski odziv će se bolje uklopiti s ostatkom spektra, te će uređaj zvučati uglađenije. Iz i-Decka 100 zvuk trube u Waitsovom Midnight Lullabyu je čist, otvoren i detaljn dok je Waitsov glas prirodan, te se lako mogu čuti naznake utjecaja litara alkohola te šteka i šteka cigareta na njega. Vrline srednjetonskog područja sežu i kod visokih tonova koji su detaljni i precizni, što se lako može osjetiti kod činela čiji se zvuk vrlo vjerno prenosi slušatelju. Nažalost, niskotonsko područje odaje da se radi o uređaju manjih dimenzija koji je namijenjen i takvim prostorima. I-Deck 100 ne zazire duboko u niske tonove, iako ono što reproducira djeluje vrlo čvrsto. Manji problem predstavljaju veće glasnoće kod kojih čvrstoća u reprodukciji niskih tonova prerasta u neželjenu tvrdoću. I-Deck 100 ne briljira toliko u reprodukciji niskotonskog dijela spektra, ali njegov ostatak je veoma realno i dobro reproduciran zbog čega ovaj dok predstavlja odličan odabir za ljubitelje glazbe koja se ne oslanja previše na bas dionice već svoju poruku prenosi ostatkom spektra.

MILES DAVIS I ARCTIC MONKEYS I BRUCE SPRINGSTEEN hifimedia #89 59

MILES DAVIS / AUTOBIOGRAFIJA

Glazbenik, ekscentrik i genij Milesa mnogi i danas smatraju najvećim jazz-glazbenikom svih vremena, prvenstveno zbog inovativnosti, improvizacije, introspektivnosti, impresionizma, minimalizma, rušenja barijera piše: Aleksandar Dragaš

glazbeni kritičar Jutarnjeg lista

MILES DAVIS / QUINCY TROUPE Miles: Autobiografija

DD Produkcija • 441 stranica • 159 kuna

riginalno objavljena 1989. godine, autobiografija Milesa Davisa, u suradnji s Quincyjem Troupeom, jedno je od kapitalnih djela žanra. Ne samo zbog osobne Milesove ispovijesti, bez trunke zadrške ili prikrivanja čak i vrlo gadnih trenutaka kroz koje je prošao te, posve očito, još gadnije naravi ekscentrika za kojeg je teško reći je li prešao tanku granicu koja dijeli genijalnost od ludila ili nije. To je prva kvaliteta ove briljantne knjige u kojoj ima više psovki, droge i vulgarnosti nego u bilo kojoj rock (auto)biografiji, uključivši i nedavno objavljen "Život" Keitha Richardsa. Ona druga, ne manje važna kvaliteta ove epohalne knjige, otkrivanje je cijelog spektra utjecaja na Milesovo stvaralaštvo te niza događaja iz Milesove karijere otkako je počeo stasati uz Charlieja Parkera pa do konca 80-ih. U tom smislu, ovu autobiografiju moguće je čitati i kao

hi-fimedia #89

komprimiranu povijest jazza i njegovih mijena od II Svjetskog rata do pada Berlinskog zida, kroz prizmu Milesa i glazbenika s kojima je surađivao, kojih se dotakao (praktički svih koji su u jazzu stasali nakon njega) i koji su njega dotakli (u rasponu od Armstronga do Hendrixa).

Miles Davis: prošlost i budućnost jazza

Realno rečeno, Miles nije bio najbolji ili tehnički najpotkovaniji jazz glazbenik, ne samo u cjelokupnoj povijesti tog žanra, nego čak ni u vrijeme kad je stvorio "Kind Of Blue" - najprodavaniji jazz album svih vremena kojeg se na gotovo svim listama najznačajnijih i najboljih jazz albuma pozicionira na sam vrh. Miles čak nije bio ni najbolji trubač s najraskošnijim i najljepšim tonom - abažurom, kako to vole reći džezeri. Neki su mu spočitavali što ne

može dosegnuti visine kakve su dosezali Dizzy i Satchmo. Neki su mu prigovarali da nije dovoljno brz, što je bilo posebno važno za bop i hard bop jazz koji počiva na brzoj izmjeni akorda. No, zato je Miles imao niz drugih kvaliteta koje su se pokazale presudnima da ga se pozicionira kao pivotalnu figuru jazza od konca 50-ih do konca 80-ih, a neki će reći kako je baš on - unatoč svim zaslugama Louisa Armstronga ili Charlieja Parkera - najveći i najznačajniji jazz glazbenik svih vremena. Primjerice, više od bilo kojeg drugog muzičara Miles je otvarao prostor za širenje jazza, ne libeći se eksperimenata i koketiranja s raznim drugim žanrovima, od klasične glazbe do rocka. Nadalje, u vrlo dugoj i bogatoj karijeri bio je vjerojatno najsposobniji lider sastava u povijesti jazza s nepogrešivim njuhom za otkrivanje novih talenata i suradnju s posve raznorodnim glazbenicima.

Iako je, naravno, bio sasvim solidno tehnički potkovan i u odnosu na niz jazz glazbenika 50-ih, posebice u muzikološkom smislu, obrazovan glazbenik, Miles je u svojoj svirci najviše pažnje pridavao osjećajima. Njegova svirka bila je izrazito emotivna, intimna, introspektivna, lirična, melodična, logična i naizgled jednostavna, čak i za slušatelje koji inače nisu pokazivali mnogo sklonosti za jazz. S druge strane, bila je strašno "cool", a doimala se i vrlo intelektualnom "robom" za "šmekere". Sve pobrojano posljedica je Milesove odluke da ne žuri i ne "gužva" što više nota i akorda u što manji prostor, da ne igra na snagu i brzinu, nego da notama i melodijama ostavi što je moguće više prostora. Treba li tražiti jednu, najbitniju odrednicu Milesova poimanja i sviranja glazbe, onda je to prostornost. Njegova svirka doima se kao da s trubom stoji i, onako, sam za sebe, u ponoć pod zvijezda-

ma svira u Sahari u kojoj čak ni vrag ne može naći ono raskršće na kojem je Robertu Johnsonu uzeo dušu za znanje sviranja gitare. Druga bitna odrednica je bogatstvo, bolje rečeno ljepota tonaliteta, harmonija i timbra. Treća je elegancija, suptilnost i profinjenost.

Miles Davis: Portret

S "Kind Of Blue" (1959) Miles je ponovo izmijenio tok povijesti jazza, ali i popularne glazbe uopće. Prvi put to je učinio 1949. sa sessionom za "Birth Of The Cool", a veliku ulogu u transformacijama jazza odigrali su i drugi njegovi albumi poput "'Round About Midnight" (1957) kao majstorstvo hard bopa, "Sketches Of Spain" (1960) na kojem se na fascinantno i dramatično poigrao klasičnom španjolskom glazbom, "In A Silent Way" (1969) i "Bitches Brew" (1970) s kojima je vizionarski proveo fuziju jazza i rocka. Ipak,

kad god se izbor mora svesti na samo jedan, najznačajniji Milesov album, uglavnom se na tom mjestu uvijek nađe "Kind Of Blue", remek-djelo improvizacije i modalnog jazza kao glazbe koja nije zasnovana na uobičajenom slijedu akorda. Istodobno, posrijedi je izuzetno emotivna, elegantna, sjetna, kulerska, ugodna, lako slušljiva, opuštajuća i naizgled jednostavna i logična glazba zbog čega je "Kind Of Blue" do sada prodan u više od pet milijuna primjeraka čime će još dugo držati titulu najprodavanijeg jazz albuma svih vremena. Na spomenutim i nizu drugih albuma Miles je oko sebe okupljao fascinantnu galeriju jazz-glazbenika poput Johna Coltranea, Billa Evansa, Gerryja Mulligana, Maxa Roacha, Roya Hainesa, Sonnyja Rollinsa, Waynea Shortera, Gila Evansa, Juliana "Cannoballa" Adderleya, Tonyja Williamsa, Paula Chambersa, Keitha

hifimedia #89

MILES DAVIS / AUTOBIOGRAFIJA "Od 1975. do 1980. nisam u ruke uzeo trubu. Bavio sam se drugim stvarima. Stvarima koje nisu bile dobre za mene"

John Coltrane, Cannonball Adderley, Miles Davis i Bill Evans stvarajući "Kind Of Blue"

Jarretta, Chicka Coree, Joea Zawinula, Herbieja Hancocka, Rona Cartera, Davea Hollanda i mnogih, mnogih drugih. No, da bi stigao do "Kind Of Blue" i statusa lidera, Miles je u New Yorku morao proći školu kod svog uzora, legendarnog saksofonista i začetnika bebopa Charlieja "Birda" Parkera, školu kakvu ne možete platiti ni na Juilliardu s kojeg se Miles ispisao malo nakon upisa na taj prestižni koledž glazbe, drame i plesa gdje je kao mladi trubač dospio zahvaljujući svom talentu, ali i novcu dobrostojećeg oca, zubara iz St. Louisa. Naime, za razliku od mnogih jazz i blues glazbenika, Miles (r. 26.5.1926.) je došao iz bogate obitelji, kako ističe u svojoj "Autobiografiji", "umjet-

naučio jahati konja. No, glazba će uskoro postati najveća Milesova ljubav. S osam godina počeo je opsesivno slušati radijsku emisiju "Harlemski ritmovi" zbog čega je često kasnio u školu. "Bio sam očaran pločama Louisa Armstronga, Lionela Hamptona, Counta Basieja, Bessie Smith, Dukea Ellingtona i cijelog niza drugih pizduna iz te emisije. S devet ili deset godina počeo sam odlaziti na poduku iz glazbe. No, prije toga sjećam se kakva je bila glazba u Arkansasu, pogotovo na subotnjoj misi. Dečko, to sranje je bila prava pizdarija. Ta vrsta glazbe, blues, crkvena, puna duše, taj južnjački i srednjezapadni seoski zvuk i ritam; mislim da je počela prodirati u moju krv na tim jezovitim, pustim arkan-

"Najljepši osjećaj kojeg sam u životu imao - s odjećom na sebi bio je kad sam u St. Louisu prvi put čuo Diza i Birda. Ta glazba me potpuno preuzela i samo takvu sam glazbu želio slušati..." nika, poslovnih ljudi, stručnjaka i glazbenika". Njegov djed Miles Dewey Davis I bio je knjigovođa koji je zaradom od vođenja knjiga kupio ranč od 200 hektara u Arkansasu. Jalni bijelci Milesovog djeda su protjerali s ranča, a njegov otac Miles Dewey Davis II po diplomiranju na Arkansaškom baptističkom koledžu odlazi u Alton, Illinois. Oženio je blues klaviristicu i violinisticu Cleotu Mae Henry i preselio s familijom u istočni St. Louis gdje je otvorio ljekarnu i zubarsku ordinaciju. Miles, mlađi brat Vernona i Dorothy Davis, kao klinac rado je boksao i plivao. Pošto je bio sitan, suhonjav i crn zvali su ga Mrvica, pa se zbog toga znao potući na ulici, no nikada nije volio bande iz istočnog St. Louisa jer je "bio iz obitelji koja je postigla nešto". Rado je odlazio u Arkansas i na ranču kojeg je djed uspio vratiti

hi-fimedia #89

saškim putevima, kad se smračilo i kad su počele hukati sove. Kad sam počeo pohađati glazbenu poduku, imao sam već kakvu-takvu predodžbu o tome kako bi trebala zvučati moja glazba. U dvanaestoj godini glazba je postala najvažnija stvar u mom životu. Još uvijek sam igrao bejzbol i nogomet i lunjao s prijateljima, no uredno sam pohađao satove glazbe i obožavao svoju trubu." Kao glazbenik počeo je napredovati na Lincolnovoj gimnaziji gdje je sa šesnaest upoznao svoju prvu suprugu Irene Birth koja ga je spojila s Eddiejem Randleom, liderom orkestra Blue Devils. Uz sviranje, učio je pisati aranžmane, upoznavao druge glazbenike poput Sonnyja Stitta. U tom orkestru ostao je do 1943. godine, Irene je zatrudnjela, a Miles u jesen 1944. otišao u New York na audiciju za upis na Juilliard. Odmah po dolasku počeo je tražiti Charlieja

Parkera i Dizzyja Gillespieja koji su ga tog ljeta potpuno osvojili na koncertu u St. Louisu. "Najljepši osjećaj kojeg sam u životu imao s odjećom na sebi - bio je kad sam u St. Louisu prvi put čuo Diza i Birda. Ta glazba me potpuno preuzela i samo takvu sam glazbu želio slušati. Bilo je zastrašujuće". Na istom koncertu u klubu Riviera Miles je zahvaljujući Dizzyjevoj susretljivosti i bolesti trećega trubača u tom orkestru Billyja Eckstina napravio i veliki korak dalje. Uspio je zasvirati s Gillespiejem i Parkerom. Kad je nakon dva tjedna muvanja po New Yorku napokon dobio Dizzyjev telefonski broj, ubrzo je postao njegov česti gost. Ni Dizzy nije znao gdje je Parker, pa je Miles obilazio jazz-klubove dok ga napokon nije našao u Heatwaveu. Ubrzo su počeli svirati, a Bird je počeo čak i živjeti s Milesom, dok u New York nije stigla Irene. Ispočetka, Miles je teško podnosio Parkerov neuredni životni stil, opijanja, prežderavanja i drogiranja, ali je bio svjestan da je to cijena koju mora platiti da bi o jazzu i glazbi u jednu noć naučio više nego što bi to uspio na Juilliardu u dvije godine. Miles je oduvijek slabo podnosio bjelačke predrasude o crncima pa je

i to bio dodatan razlog za sukobe na Juilliardu. "Bio sam na predavanju iz povijesti glazbe, učiteljica je bila bjelkinja. Stala je pred cijelim razredom i pričala kako su crnci počeli svirati blues jer su bili siromašni i morali brati pamuk. Zato su bili žalosni i iz toga je nastao blues. Ruka mi je poletjela u zrak, ustao sam i rekao: Ja sam iz istočnog St- Louisa, moj otac je bogati zubar, pa sviram blues. Moj otac nikada nije brao pamuk, ja se jutros nisam probudio žalostan, ali sam ipak zasvirao blues. Posrijedi je nešto drugo. Ta glupača je problijedila i nije rekla ni riječ. Dečko, poučavala je to sranje, pokupljeno iz neke knjige koju je napisao netko tko nije imao pojma i toga mi je bilo preko glave". S druge strane, Miles je vrlo brzo postao svjestan kako crni jazz-glazbenici nemaju pojma o glazbenoj teoriji te kako tek pokoji od njih zna čitati note, sve iz straha da zbog glazbene naobrazbe ne postanu poput bijelih glazbenika. Nije mogao vjerovati da ni Parker ne odlazi u knjižnice posuđivati glazbene partiture, barem provjeriti što se događa u drugim stilovima glazbe. Za razliku od njih, Miles je počeo proučavati partiture Stravinskog, Prokofjeva, Berga i drugih. Vjerovao je da je znanje sloboda, a da njegovi kolege radije razmišljaju kao da su i dalje u getu. No, od Dizzieja i kolega poput Theloniusa Monka učio je svirati klavir, a on ih je zauzvrat učio ljestvicama poput egipatske molske. Miles smatra da je o glazbi više naučio od Dizzyja, Colemana Hawkinsa, Theloniusa Monka, Freddieja Webstera i Clarka Terryja nego od Parkera. Na Milesov način sviranja, prema njegovim riječima, uvelike su utjecali i pjevači poput Sinatre i Nata "Kinga" Colea. "Bird je bio pravi glazbeni genij, prokleto zabavan, pogotovo kad je govorio s britanskim naglaskom. No, s njim je znalo biti i teško jer te pokušavao obrlatiti kako god je znao, samo da bi zadovoljio svoju ovisnost o heroinu. Stalno je od mene posuđivao novac kojeg je trošio na heroin i viski. Bio je lakomi pizdun, kao i većina genija. Kad je očajnički želio dozu heroina, bio je spreman na sve. No, nikada nisam shvatio zašto je bio toliko samodestruktivan. Bio je intelektualac, čitao romane, poeziju, povijesne knjige. Lako je razgovarao s bilo kime. Nije bio glup ili nepismen". Zbog Birda koji je Milesa stalno muljao za lovu, Irene se vratila u St. Louis, 1945. Miles je po prvi put ušao u studio kao član grupe Herbieja Fieldsa, a u jesen iste godine napustio Juilliard s čime se složio čak i njegov otac, davši mu savjet da nikoga ne imitira, da ne bude poput kosa koji sjajno pjeva, ali nema svoju melodiju. Njujorška 52. ulica s klubovima poput Three Deuces, Spotlite, Onyx, Famous Door i drugima ubrzo je postala Milesov dom. "Od 1945. do 1949. godine 52. ulica bila je poput čitanja udžbenika o budućnosti glazbe", kaže Miles, a uskoro je zbog sviranja s Parkerom, dobio šansu za Savoy Records snimiti prvu ploču

hifimedia #89

MILES DAVIS / AUTOBIOGRAFIJA pod svojim imenom. 1947. Irene se vratila u New York, iznajmili su stan u Queensu, a Miles je već počeo koketirati s kokainom, alkoholom i cigaretama. Koncem 40-ih počeo se sve više odvajati od Parkera, zamoren od njegove ovisnosti i ispada, 1949. pod utjecajem Dukea Ellingtona i s aranžmanima Gila Evansa snimio je "Birth Of The Cool", a malo prije toga se u Parizu zaljubio u Juliette Greco i upoznao Picassa i Sartrea. "Nikada se u životu nisam tako osjećao, radi slobode koju sam osjetio u Francuskoj, radi toga jer su sa mnom postupali kao s čovjekom, kao s nekim važnim. Čak i glazba koju smo svirali tamo je zvučala bolje. Čak su i mirisi bili drukčiji. S Juliette sam se šetao uzduž Seine, držali smo se za ruke i ljubili se. Bilo je čarobno. Uvijek me zanimala glazba i nisam imao vremena za romantiku, sve dok nisam upoznao Juliette, ona me naučila što znači ljubiti nekoga osim glazbe". Povratak u Ameriku bio je šok. Rasističke predrasude i dalje su mučile Milesa koji je počeo lumpati po Harlemu. Ubrzo se zakačio za heroin i kokain, a potraga za drogom po predgrađu sve ga je više odvajala od Irene i djece. "Još se nisam fiksao u žile, ali sam ga snifao koliko god sam ga mogao nabaviti. Jednog dana na uglu u Queensu mi je stalno curilo iz nosa i bilo mi je zima. Tip s nadimkom Matineja mi je rekao da sam zakačen, vraški zakačen crnac". U početku se fiksao sam, a potom s društvom, četiri-pet doza na dan. "Da bih zadovoljio svoju ovisnost, počeo sam od prostitutki posuđivati novac. Prije negoli sam toga postao svjestan, postao sam njihov svodnik. Bio sam profesionalni džanki. Samo za to sam živio. Čak sam i nastupe birao po tome gdje mi je lakše doći do droge". Novac za heroin krao je i od prijatelja poput Clarka Terryja, 52. ulica se raspala i Miles se s Irene i djecom vratio u St. Louis. Irene je u međuvremenu ponovo zatrudnjela, ali ne s Milesom. Tu, 1950. godinu Miles smatra najgorom u svom životu. Bio je na dnu. Vratio se u New York, nastavio nastupati, ali i drogirati, često sa Sonnyjem Rollinsom dok je na ulici za njega radilo "krdo kurvi". 1952. vratio se u St. Louis kako bi se na očevoj farmi pokušao očistiti od droge. Otac ga je neslužbeno uspio ubaciti u kliniku za odvikavanje, ali ni to nije pomoglo. Potraga za heroinom i naganjanje žena po New Yorku, kamo se neizliječen vratio, ostale su Milesova svakodnevica sve do 1954. U međuvremenu Milesov "Birth Of The Cool" postala je kultna ploča, a "hladni", komorni jazz Modern Jazz Quarteta, Cheta Bakera i Georgea Shearinga "tema dana". Miles je potpisao ugovore za Blue Note i Prestige, a Capitol je na LP ploči reizdao snimke s "Birth Of The Cool" . Miles je postajao sve samosvjesniji, počeo se družiti s boksačem Sugarom Rayom Robinsonom od kojeg je preuzeo kulersko držanje i disciplinu. Počeo je vježbati, a u New York je na snimanje filma "Sunce izlazi i zalazi" došla Juliette Greco. 1955. umro je Charlie Parker, a Miles je dobio ugovor s

hi-fimedia #89

Kenny Clarke i Miles Davis u Saint-Germainu

Columbia Records, Sonny Rollins je nestao (vjerojatno u Chicago, liječiti se od ovisnosti), ali je Miles upoznao Johna Coltranea, novu saksofonističku zvijezdu u usponu. "Skupina koju sam imao s Coltraneom obojicu nas je učinila legendama. Gdje god da smo

nastupali, klubovi su bili puni, ljudi su čekali u redovima po kiši, snijegu, zimi i vrućini, samo da bi nas vidjeli. Svaku večer su nas dolazili slušati slavni ljudi poput Sinatre, Tonyja Bennetta, Ave Gardner, Lene Horne, Elizabeth Taylor, Marlona Branda, Jamesa Deana, Richarda Burtona, Sugara Raya Robinsona i drugih. Kako smo dobivali nevjerojatne kritičarske pohvale, činilo se da se i u Americi mijenja raspoloženje među bijelcima i crncima koji su se počeli družiti i u glazbenom svijetu iz kojeg su nestajali likovi skovani po uzoru na čiču Toma. U modi je bio buntovnik, a kako sam i sam bio takav, to me učinilo zvijezdom. Bio sam mlad, zgodan i lijepo odjeven. Biti buntovnik i crnac, nonkonformist, hladan, frajer, ljut, fin i skockan - bio sam to i mnogo više. Prokleto sam dobro svirao na trubi i vodio najmoćniju jazz-grupu". Columbia mu je ponudila 300 000 dolara za svaku godinu ugovora, dokle ostane s tom diskografskom kućom. 1956. objavio je "'Round About Midnight", cool je počeo vladati jazzom, Miles se u Parizu ponovo spleo s Juliette Greco. Albumi "Miles Ahead", "Milestones" i "Porgy And Bess"

za Columbiju te "Cookin'" i "Relaxin'" za Prestige donijeli su nove uspjehe Milesu koji postaje najvećom zvijezdom jazza, kicoš koji mijenja žene i vozi skupe brze automobile zbog čega sve češće dolazi u sukob s rasističkim murjacima, čak i kad nije prekoračio dozvoljenu brzinu.

da taj osjećaj imam u svojoj krvi. Pokušao sam načiniti jedno, a ispalo je nešto posve drugo". Miles je na umu imao album koji bi bio u dosluhu s Afrikom, no klavirist Bill Evans u sve je unio duh Ravela i Rahmanjinova. Na koncu su svi zaključili da je posrijedi remek-djelo. Osim, Milesa. No, Birdland i drugi klubovi bili su puni k'o šipak, Miles je s bendom nastupao na velikim festivalima, ali sastav je ubrzo napustio saksofonist Julian "Cannonball" Adderley. Nekako u isto vrijeme Miles je kod prijatelja u Los Angelesu čuo "Concert de Aranjuez" španjolskog skladatelja Joaquina Rodriga i tako se rodio još jedan njegov vrhunac u karijeri, "Sketches Of Spain", možda najkontemplativniji Milesov album. "Kad smo završili "Sketches Of Spain" u sebi nisam imao ništa. Emotivno sam bio prazan, nisam čak htio ni preslušati snimke. Želio sam ići k nečem novom. Joaquin Rodrigo je rekao da mu se ploča ne sviđa iako su on i njegova skladba jedini razlog zašto sam uopće snimio taj album. No, jedan toreador je jednoj mojoj prijateljici rekao kako ne može vjerovati da je jedan američki crnac uopće snimio takvu ploču jer je tako nešto jako zavisno od poznavanja španjolske kulture i flamenca. Kad je preslušao album, ustao je i po prvi put nakom umirovljennja otišao boriti se s jednim od svojih bikova i ubio ga. Kad ga je moja prijateljica pitala zašto je to učinio, rekao je kako ga je glazba toliko potresla da se morao ići boriti s bikom. Ne vjerujem u tu priču, ali ta mi se prijateljica klela da je istinita". Milesov sastav ubrzo je napustio i John Coltrane kako bi i sam postao velika jazz zvijezda i jedan od najlegendarnijih saksofonista u povijesti. U bend je ušao Wayne Shorter, Miles je u Europi bio i veća zvijezda nego u Americi, a gdje god se pojavio izazivao je pažnju javnosti, zahvaljujući i urnebesno zgodnoj novoj djevojci Frances Taylor. Iste godine zbog Ornettea Colemana počelo se govoriti o free jazzu, no taj mu se kurs nikada nije previše dopao. U svojoj autobiografiji nije našao mnogo lijepih riječi za Ornettea. Smatrao ga je ljubomornim i ograničenim, pa čak i neukim. Iako su mu se čak i dopali kao ljudi,

Vratio se u New York, nastavio nastupati, ali i drogirati, često sa Sonnyjem Rollinsom dok je na ulici za njega radilo "krdo kurvi" Za "Kind Of Blue" session Miles nije donio gotove skladbe, nego tek ideje, odnosno osnove pjesama jer je želio zabilježiti glazbeničku spontanost. Bio je to veliki pokus s modalnom glazbom i improvizacijom na skice skladbi, a ne već zadata rješenja dok je u podlozi svega bio blues. "Skladao sam blues kojim sam se pokušao vratiti osjećaju dok sam s bratićem tumarao mračnom cestom u Arkansasu, nakon odlaska iz crkve u kojoj su svirali te moćne gospele. Zaboravio sam

glazbeno se s Ornetteom Colemanom i Donom Cherryjem nije "našao", a oni su Milesa smatrali "staromodnim". Kasnije je priznao kako je Ornette Coleman sredinom 60-ih postao "veliki frajer". Nekako u isto vrijeme Miles je upoznao mladog pijanistu Herbieja Hancocka i počeo surađivati s njim. Ipak, nakon albuma "Seven Steps To heaven" počele su krize u Milesovom sastavu, a i on je postao užasno ljubomoran na Frances, često bez povoda. S djecom nikada nije bio zadovoljan,

Miles Davis najznačajniji albumi Birth of the Cool

(Capitol/Dallas Records)

nimljen 1949. i 1950. ovaj album mnogi smatraju početkom cool jazza. Bio je to početak Davisove kretivne suradnje s pijanistom, skladateljem i aranžerom Gilom Evansom.

Kind of Blue

(Columbia/ Menart)

nimljen 1959. ovaj je album postao remek djelom jazz diskografije. Nakon ploče "Milestones" Miles Davis je tim albumom potvrdio svoj zaokret u glazbi, usmjeren prema modalnom jazzu.

Bitches Brew

(Columbia/ Menart)

nimljen 1969. ovaj dvostruki album odraz je Davisovog definitivnog zaokreta prema električnom zvuku i spajanju jazza s funkom i rockom. Ploča je postala simbolom fusion glazbe.

Tutu

(Warner Bros./ Dancing Bear)

nimljen 1986. ovo je najznačaniji album iz zadnjeg razdoblja karijere Milesa Davisa i sjajan primjer suradnje s multiinstrumentalistom i producentom Marcusom Millerom.

hifimedia #89

MILES DAVIS / AUTOBIOGRAFIJA smatrao ih je izgubljenim slučajevima, a posebice sinove Erina i Gregoryja. Kćer Cheryl diplomirala je na unvierzitetu Columbia i o njoj je imao nešto bolje mišljenje. Jednako je samokritičan i prema sebi. U autobiografiji otvoreno priznaje da je ženskar, ovisnik i gadan karakter. Iako je u pravu kad su posrijedi rasističke predrasude bijelaca, neki njegovi stavovi gotovo da su na rubu crnačkog rasizma. Bjelačkoj glazbi gotovo uopće ne priznaje vrijednost i smatra ju niževrijednom, razvodnjenom i slabo prikirivenom krađom crnačke glazbe. Bijelim kritičarima zamjera što su prigrlili free jazz, jer su se uplašili popularnosti koju je stekao s "Kind Of Blue. Sredinom 60-ih ljutilo ga je što klinci slušaju rock'n'roll jer ga je smatrao lošom kopijom crnačkog rhythm & bluesa. Albume poput "Miles Smiles" ili "Nefertiti" i dalje su hvalili, no ništa od toga nije se primalo kao njegove ploče s konca 50-ih. 1967. umro je John Coltrane i to ga je šokiralo, kao i svojedobno smrt Charlieja Parkera. Shvatio je da stari, ali još nije bio spreman baciti koplje u trnje. Coltraneovom smrću činilo se da i free jazz odlazi u ropotarnicu povijesti. Miles je ponovo iskoristio trenutak. Izlaz je pronašao u fuziji jazza i rocka, zahvaljujući Joeu Zawinulu, Johnu McLaughlinu, Herbieju Hancocku, Chicku Corea, Tonyju Williamsu, Daveu Holandu, Ronu Carteru i Wayneu Shorteru. Nakon kratke veze s glumicom Cicely Tyson, rastaje se od Frances Taylor da bi se 1968. zaručio sa skladateljicom Betty Marbre. Imala je 23 godine, bila lijepa i pametna, živo zainteresirana za avangardnu glazbu. Milesa je upoznala s Hendrixom i tako se u njegovoj glavi počela rađati fuzija jazza i rocka, crnačkog naravno, iako i sam priznaje kako crnci nisu slušali Hendrixa jer im je zvučao previše bjelački. Brak s Bett nije opstao, ali Miles joj je ostao zahvalan jer mu je otvorila nove vidike, kako u glazbi, tako i u - odijevanju. Konačni rezultat bila je niska albuma iz tzv. "električna faze" na kojima je Miles sa suradnicima fuzionirao jazz, rock i funk. "In A Silent Way"

Miles je vrlo brzo postao svjestan kako crni jazz-glazbenici nemaju pojma o glazbenoj teoriji

veću zaradu. Miles se ubrzo sprijateljio s cijelim nizom slobodoumnih rock glazbenika na čelu s Jerryjem Garcijom iz Grateful Deada, a u život su mu ušle nove žene, Margeurite Eskridge i Jackie Battle. "Ako je ženska samo lijepa, to mi ne znači ništa. Uvijek sam imao lijepe žene. Ako se doista želim splesti s nekim, onda ona mora imati mozga s kojim razmišlja i o nečem drugom osim o tome kako je lijepa". Betty je u međuvremenu spavala s Hendrixom, a Miles je 1969. u Brooklynu preživio atentat. U njegov Ferrari ispaljeno je pet hitaca, a preživio je zahvaljujući oplati automobila i kožnoj jakni koji su ublažili silinu metaka. Povod je bio taj što je neki crnački organizator koncerata bio bijesan jer sve njegove velike nastupe organiziraju bijelci. Policajci su uhapsili Milesa jer im je bilo sumnjivo da crnac vozi Ferrari. Slično je

"Kad smo završili "Sketches Of Spain" u sebi nisam imao ništa. Emotivno sam bio prazan, nisam čak htio ni preslušati snimke. Želio sam ići k nečem novom (1969), "A Tribute To Jack Johnson" (1970), "On The Corner" (1972), "Big Fun" (1974), "Get Up With It" (1974) i, posebice, "Bitches Brew" (1970) posljednja su velika djela velikog inovatora jazza koji je koncem 60-ih i ranih 70-ih našao način da za svoju glazbu zainteresira mladu i masovnu, bijelu i crnu, rock i funk publiku. U preobrazbi mu je uvelike pomogao diskografski mogul Clive Davis, a nastupi u rock-dvoranama poput Fillmorea i Fillmore Easta donosili su mu i sve

hi-fimedia #89

prošao i kad je čekao Margueritu ispred hotela Plaza na Manhattanu. Murjacima je bilo sumnjivo što to ispred elitnog hotela radi crnac u Ferrariju, odjeven u hlače s kobrinom kožom i turbanom na glavi. Zbog takvih "pizdarija", Miles je sve teže podnosio bijelce, odnosno bjelački rasizam. Ponovo je počeo s kokainom, kroz njegov sastav prošla je sva sila glazbenika, ali mira nije nalazio ni u čemu, pa ni u djeci. "Moji su sinovi za mene veliko razočaranje. Vjerojatno sam i ja za to kriv

zbog mojih sranja s Frances koje su morali gledati, ali moraju si srediti svoje živote". Nažalost, ni ocu to nije polazilo za rukom. Uprkos nagradama, slavi, novcu (godišnje je zarađivao oko pola milijuna dolara), popularnosti i priznanjima cijele svjetske javnosti, Miles je 1972. drogiran zaspao za volanom Lamborghinija i zaletivši se u ogradu slomio oba gležnja. 1974. počeo je razmišljati o povlačenju iz glazbe. "Bio sam u Sao Paolu, popio sam more votke i popušio nešto marihuane, pa uzeo nešto Percodana i "posnifao" brdo kokaina. Po povratku u hotel mislio sam da imam srčani napad. Odvezli su me u bolnicu, zabili cjevčice u nos, dali mi infuziju. Bend je mislio da ću umrijeti. I ja sam mislio da je to kraj". No, u pitanju su bile samo palpitacije. Idući dan Miles ih je prenerazio fenomenalnom svirkom. Ipak, 1975. odlučio je povući se, prvenstveno iz zdravstvenih razloga, ali i zbog umora i zasićenosti. Osjećao je da nema ništa nova za ponuditi. Plan je bio da se odmori šest mjeseci. Umjesto toga, zapao je u gotovo šest godina dug tunel, "mračan kao onaj u kojem je bio džanki ranih 50-ih". "Od 1975. do 1980. nisam u ruke uzeo trubu. Bavio sam se drugim stvarima. Stvarima koje nisu bile dobre za mene. S glazbom sam se bavio od

dvanaeste godine. To je bilo sve o čemu sam razmišljao i za što sam živio, jedino što sam istinski ljubio. 37 godina sam bio opsjednut glazbom i u svojoj 49. godini trebao sam predah, drukčiji pogled na sve, kako bih začeo iznova i ponovo uveo red u svoj život. Želio sam svirati, ali drukčije, htio sam nastupati samo po velikim dvoranama, a ne po malim jazz klubovima. To sam nadrastao. A, i zdravlje mi je bilo narušeno i bilo mi je sve teže svirati jer me je kuk sve više mučio. Mrzio sam šepanje po pozornici, sve me jako boljelo i uzimao sam sve više droge. Jako sam ponosan na svoj izgled i nije mi se sviđalo da me ljudi gledaju sa sažaljenjem. Previše sam pio, snifao, jebao. Ne možeš činiti sve to i još stvarati glazbu. Na koncu se sve svelo na guzice, sise i pičke. Na koncu u svemu tome nisam nalazio zadovoljstva". Ubijala ga je i rasistička strana glazbene industrije. Smetalo ga je što diskografi, vlasnici klubova i organizatori koncerata s umjetnicima ravnaju kao s robljem, pogotovo ako si crnac. S bijelcima, smatra, bilo je drukčije. Imao je osjećaj da njih tretiraju kao zvijezde. Industriju je zanimao samo novac, ali kako je i on imao novca od tantijema i ulaganja u dionice, nije mu bilo potrebno više raditi i nastupati, pa se u tih pet godi-

na uglavnom seksao sa svakom ženskom koju je navabio u kuću. Uzimao je i tablete, pio pivo i konjak, koliko god je mogao. Počeo je u nogu ubrizgavati kokain i heroin i opijao se po noćnim barovima Harlema. Živio je u rasulu i neredu, kuća mu je postala razvalina, postao je pustinjak u New Yorku. Čak su mu i prijatelji, a i njih je sve manje viđao, bili šokirani njegovim načinom života. Većine žena koje je tada imao u 80-ima se

ma i nastupao po velikim dvoranama i festivalima. Tražio je nove puteve u glazbi, s manjim ili većim uspjehom, ali nikada više nije dosegnuo kreativne vrhunce s konca 50-ih ili konca 60-ih godina. Načela ga je šećerna bolest, 1982. preživio je blaži moždani udar, a 28. rujna 1991. umro od posljedica moždane kapi i zatajenja pluća. Pokopan je na groblju Woodlawn u Bronxu. Iako neki na tom tronu vide Armstronga, Parkera,

"Jako sam ponosan na svoj izgled i nije mi se sviđalo da me ljudi gledaju sa sažaljenjem. Previše sam pio, snifao, jebao. Ne možeš činiti sve to i još stvarati glazbu..." više nije sjećao ni po imenu, ni po izgledu. Kad nije imao kokaina, bio je strašno živčan, a 1978. je završio u zatvoru jer nije platio ratu alimentacije za sina Erina. Jednom je iz Ferrarija pobjegao jer je mislio da je sa sobom ponio kokain, no to su bile tek pahuljice snijega na komandnoj tabli. Ipak, 1980. mu je dojadio takav život i počeo je ponovo svirati, za sebe, sve dok nije osjetio da je spreman za povratak na scenu. Okupio je novi sastav i tijekom 80-ih snimio još nekoliko albu-

Coltranea, Monka ili Mingusa, iako je u formalnom smislu bio manje talentiran i tehnički slabiji trubač od Gillespieja ili Armstronga, Milesa mnogi i danas smatraju najvećim jazz-glazbenikom svih vremena, prvenstveno zbog inovativnosti, improvizacije, introspektivnosti, impresionizma, minimalizma, rušenja barijera, usvajanja i inauguriranja stilova te suradnje s drugim velikanima svog vremena i mladim glazbenicima koje je promovirao u velike zvijezde jazza.

hifimedia #89

ROCK Michael Kiwanuka Home Again

Polydor / Universal Music

Za sva 'gunđala' čije se pritužbe na suvremenu glazbu svode na tvrdnje kako je ona izgubila svoj organski okus, Michael Kiwanuka zvuči kao melem na otvorenu ranu. Kada je koncem prošle godine BBC objavio popis debitanata s najvećim izgledima za prestižno priznanje 'the sound of 2012', nagradu je (u konkurenciji imena poput Azaelia Banks i Franka Oceana, a po odluci 180 glazbenih kritičara, radijskih urednika i ostalih opinionmakera) odnio povučeni, tamnoputi kantautor koji izgleda i zvuči kao da je u pitanju izbor za 'sound of 1972.' No, u slučaju Kiwanuke, 25-godišnjeg londonskog singer-songwritera podrijetlom iz Ugande, retro-dizajn očito nije pitanje trenutačne poze nego autentičnog životnog i profesionalnog uvjerenja. Najavljivan kao "Bill Withers za 2012-u", Michael - uz produkcijsku asistenciju Paula Butlera iz pomalo zaboravljenog sastava The Bees - izvodi mješavinu akustičnog popa, folka i soula stare škole koja se u najboljim pjesmama poput, "I'm Getting Ready" ili pak naslovnoj, "Home Again" prirodno naslanja na ne samo na opus i tradiciju Withersa, nego i Otisa Reddinga, grupe The Band, Traffic iz razdoblja albuma Low Spark Of The High Heeled Boys, ili Marvina Gayea iz ere remek-djela What's Going On. Naslov najbolje kompozicije na albumu ipak odnosi najavni singl "Tell Me A Tale" - sofisticira-

na kombinacija folka, jazza i soula, obogaćena potezima flaute i ugođajem posuđenim s ranih klasika Vana Morrisona poput "Moondance" ili "Saint Dominic's Preview". Iako zvuči introspektivno i na trenutke previše ležerno - nećete ovdje naći broj čiji tempo prelazi razinu srednjeg - i ne pretjerano revolucionarno, Kiwanukina jednostavna, ali iskreno primijenjena formula za sve veći dio publike predstavlja važnu protutežu synth-konfekciji koja dominira suvremenom pop pozornicom. U ne osobito jakoj konkurenciji, Home Again lako odnosi titulu jednog od autorski najprofinjenijih i najtiših prvijenaca godine. denis leskovar

Cloud Nothings Attack on Memory Carpark Records

Scena kojoj se često prišiva etiketa 'lo-fi' indie rocka već neko vrijeme cvate. To su redom mladi bendovi poput Mazesa, Yucka, Male Bondinga i Beach Fossilsa koji unatrag nekoliko godina izdaju i više nego solidne ploče u kojima se osjete primjese noise popa, garažnog rocka i živahnog, lepršavog punka. Cloud Nothings su dio te scene i već su se u siječnju pobrinuli da njihov novi album postane kandidat za najbolji album 2012. Otvarajuća "No Future/No Past" svojim klavirskim uvodom, hrapavim vokalima i teškim, olovnim ritmom najavljuje odmak od prijašnjeg zaigranog pop punka i samim time daje do znanja s čime imamo posla na ovom

albumu. Devetominutna "Wasted Days" počinje kao himnična pankerska rasturačina i prerasta u noisersko ludilo s vrištećim vokalima i divljačkim bubnjevima, dok se pjesme poput "Fall in" i "Stay Useless" na prvo slušanje čine nešto umjerenijima, no nude zanimljiva poigravanja ritmom i dinamikom prilikom prelaska u refren. Središnja točka albuma je pjesma "No Sentiment" gdje vođa grupe Dylan Baldi urlajući objavljuje rat nostalgiji i pamćenju. Moto albuma bi se lako dao svesti na sexpistolovske fraze poput: no future, no past, no nostalgia, no sentiment. To ne znači da su Cloud Nothings banaliziraju cijelu priču. Dapače, teško je u zadnje vrijeme naći mladu grupu koja inteligentno spaja pop senzibilitet s pankerskom energijom. Album zrači neobuzdanim mladenačkim elanom, a nekonvencionalniji aranžmani, zanimljive promjene ritma i dinamike i surova energija koja pršti iz njihovih pjesama osigurali su ovom bendu da izbjegnu banalnost i ne zapnu u srednjostrujaškim, generičnim vodama koje prijete većini bendova sličnog senzibiliteta. sven popović

Apparat The Devil's Walk

Mute Records / Dallas Records

Prvo je preslušavanje albuma The Devil's Walk prošlo neprimjećeno. Razlog nipošto nije neupečatljivost. Stvar je u suptilnosti i nježnosti koju ploča posjeduje, pa stoga ostaje dojam kao da se cijeli album sastoji od jedne duge kompozicije, a zapravo se sastoji od jedanaest vokalno-elektornskih pjesama pomalo epskog karaktera koje nerijetko upadaju u melankoliju i pretjeranu sentimentalnost. No to nekako ne smeta, dapače, teško bi ploču bilo zamisliti drugačije. Početna pjesma uljuljka, a druga, "Song of Los" će vas jednostavno polako gurnuti niz struju. I tako polako klizite kroz melodije, kroz "Black Water" koja se postepeno diže da bi se na kraju bez ikakve najave i praska spustila. Isto tako, gotovo neprimjetno počinje i "Goodbye", stapajući se sa završetkom prethodne pjesme. Tek "Candi de la Calle" nudi nešto brži tempo, ali i to je jedva primjetno zbog vokala. Zbog svoje prirode "The Devil's Walk" postaje idealan za filmski soundtrack, kišne dane ili vožnju autom, no upravo njegova nenametljivost dovodi do toga da ga se nećete često sjetiiti. Nekoliko ćete ga puta preslušati, a onda? Nestat će sa zadnjim tonovima "The World Doesn't Spin". sven popović

hi-fimedia #89

Pet Shop Boys Format

EMI Records / Dallas Records

Pet Shop Boys su nešto više od 30 godina jedno od najznačajnijih imena u electro i pop svijetu. Zadnji su album objavili 2009. godine kad su u sklopu turneje posjetili i Zagreb. Njihovo novo izdanje, Format, predstavlja presjek njihovih B-sideova i bonus pjesma u razmaku od 1996. do 2009. Godine (podijeljeno na dva CD-a). Bitno je napomenuti kako pjesme poput "Delusions of Grandeur", "Up and Down" i "Always" bez problema mogu proći i kao "standardne pjesme" na albumu, ako ne i singlovi. U konačnici nema ste što previše reći. Format nudi zanimljiv presjek njihovih manje poznatih pjesama i najbolje je što pjesme koje se nalaze na dva CD-a ne moraju biti zanimljive samo zagriženom obožavatelju i kolekcionaru, nego i prosječnom konzumentu muzike. Ne postoji mnogo bendova koji se mogu pohvaliti da im kvaliteta B-sideova ne zaostaje za drugim pjesmama. Pet Shop Boys su jedan od tih bendova. sven popović

little Willies For The Good Times Milking Bull / Dallas Records

Postoje "glavni poslovi" i postoje hobiji. Hiperaktivna Norah Jones od ostalih se kolega glazbenika razlikuje po tome što je svoje brojne hobije - one izvan strogih okvira samostalne karijere - sposobna pretočiti u sasvim ozbiljnu stvar. Popis njenih gostovanja na raznim naoko raznorodnim projektima (od albuma Foo Fightersa, do jazziranim posvetama Stonesima i Joni Mitchell) iziskuje čitavu stranicu, no najvažniji od njih - Little Willies - upravo je dokumentiran drugim studijskim izdanjem. Riječ je o njezinom "country and western" sastavu začetom gotovo nehotice 2003. godine nakon 'slučajnog' nastupa u njujorškom klubu The Living Room. 'Mali Willieji' (Nelsoni?) su oformljeni iz ljubavi prema country standardima, a postava osim Jonesove još uvijek uključuje bas gitarista Leeja Alexandera, Dana Reisera na

bubnjevima, odličnog gitarističkog 'pickera' Jima Campilongoa, te solidnog kantautora Richarda Juliana.

Pink Floyd

Naslovljen prema izvrsnoj istoimenoj breakup baladi Krisa Kristoffersona, njihov drugi album For The Good Times zvuči opušteno

ko su sve do The Dark Side Of The Moon radili kao kolektiv, The Wall je po prvi puta u karijeri Floyda obilježio prekretnicu: već je na potcijenjenom albumu Animals Roger Waters preuzeo korEMI / Dallas Records milo benda, no The Wall je bio gotovo u potpunosti njegovo dijete. Rezultat? Provokativna rock-opera objavljena potkraj studenog 1979. u formi dvostrukog konceptualnog albuma možda nije bila vrhunac karijere Pink Floyda kao uigrane kreativne ekipe, ali je usred postpunk pustoši svejedno odjeknula poput bombe: taj komad "kičastog minimalnog maksimalizma" (kako ga je u svojevremeno opisao njujorški kritičar Robert Christgau) samo u Americi dosegnuo je nakladu od dvadesetak milijuna primjeraka i postao prog-rock klasik koji stimulira um i osjećaje, audio i vizualna osjetila. Je li to bio zasluženi uspjeh, druga je priča, no još jedno njegovo reizdanje sugerira neugaslu žeđ publike za uglazbljenom genezom Watersovih frustracija, strahova i ledene otuđenosti. Uz remasterirana dva regularna The Doors diska, Experience edicija proširena je dodatnim CD-om podnaslovljeL.A. Woman nim 'Work In Progress'. Zbirka demo snimaka - lišenih finalnih kitElektra / Dancing Bear njastih aranžmana - namijenjena je prvenstveno okorjelim fanovima i rock povjesničarima, no svejedno je zanimljiva pri razotkivanju nastanka pojedinih kompozicija. Katkad u formi običnih skica, drugdje u obliku poludovršenih embrionalnih verzija gotovih proizvoda, te snimke poput kakvih dnevničkih zapisa svjedoče o ambicioznosti, discipliniranosti, ali i o zadnjim kreativnim danima jednog velikog benda. Osam godina ranije, The Doors su albumom L.A.Woman označili kraj (vlastite) utakmice, a da su toga jedva bili svjesni; na simboličkoj razini Morrisonova smrt bila je još jedna potvrda odumirućih ideala šezdesetih - desetljeća u kojima se, uz ostalo, blues afirmirao kao ravnopravna kockica u ondašnjem šarenom žanrovskom kolažu. I doista, L.A.Woman je senzualna mješavina rocka i bluesa, otpjevana grubim, promuklim vokalom koji se tek na raskošnoj baladi "Riders On The Storm" primiruje na razinu malo divljije i nediscipliniranije verzije Franka Sinatre. Album uključuje i savršenu pop/rock pjesmu "Love Her Madly" koja se, poput još šest drugih, u neuglađenijoj i manje dorađenoj verziji pojavljuje na bonus disku. Jedini pravi mamac za Doors-kolekcionare je "She Smells So Nice", sasvim prosječna, ali dosad neobjavljena vježba iz sviranja rhythm and bluesa. denis leskovar

The Wall, Experience Edition

hifimedia #89

ROCK kao i prvijenac, ali iza njegove prividne ležernosti krije se dubinsko poznavanje žanra; primjerice, klasik Dolly Parton "Jolene" u zadnja tri desetljeća doživio je desetke verzija, ali izvedba Norah Jones, Richarda Juliana i ekipe pokazuje da i 'izmrcvareni' standardi ostavljaju prostor za nova tumačenja. Ostatak je skoro jednako impresivan, a probran je iz opusa velikana u rasponu od Hanka Williamsa i Leftyja Frizzella do Johnnyja Casha i Lorette Lynn čija je "Fist City" reinterpretirana dostojno autoričine reputacije: s respektom prema izvorniku i osobnom emotivnom nadgradnjom koja svjedoči da su 'mali Willieji' odavno prerasli razinu obične razbibrige. denis leskovar

sms deutsch Ludwig Kaoss

Ova bi kompilacija odlično legla na tulumu u zagrebačkoj staroj klaonici. Po mogućnosti na tulumu studenata dizajna: Danu D. Ljudi možda ne bi mahnito plesali, ali nitko ne bi mogao reći da je muzika bila loša. Kompilacija pretencioznog imena Ludwig Kaoss podijelenja je na dva CD-a. Ludwig i (iznenađenje) Kaoss. Kompilaciju nam predstavlja Emil Tedeschi pod jednako pretencioznim pseudonimom: sms deutsch. Raspon pjesama ove limitirane kompilacije (223 primjerka koji se neće moći nabaviti u slobodnoj prodaji) kreće se od Gang of Four i New Ordera do the xx (ove godine na Terraneu) i Crystal Castles (prošle godine na Terraneu). Tu su i zanimljivie remixirane verzije pjesama Radioheada i Kraftwerka. Sve to ukazuje na činjenicu da je osoba koja je slagala kompilaciju poprilično dobro upućena u glazbena događanja i da nije zapela na mrtvoj točki. Da posegnemo za klišejem: kuži se u muziku. S obzirom na liniju kojom se pjesme kreću (electro i sl.) na momente se osjeti nedostatak energije, no to je možda pitanje glazbenog senzibiliteta jer neće svima smetati odsustvo električnih gitara i distorzije. Sve u svemu, uz ovu se kompilaciju može ugodno zabaviti i plesati i možda se ljudi neće razbacati kao na Strokese, no Ludwig Kaoss je odlična setlista za tulume zbog svoje kombinacije nenametljivosti i plesnih hitova iz nekoliko različitih desetljeća. Glazbeni senzibilitet i povremena anemičnost pjesama na stranu, ovoj se kompilaciji ne može ništa zamjeriti. Ona

hi-fimedia #89

Bruce Springsteen Wrecking Ball Columbia/Menart

edan od razloga kontinuirane Springsteenove privlačnosti leži u njegovu instinktivnom izmicanju svakom pokušaju pospremanja u neku od žanrovskih i političkih ladica. Kada su ga na početku karijere nazivali 'novim Dylanom', polje djelovanja proširio je vokabularom soula. Taman kad bi dohvatio i učvrstio status velikog rock mesije, povukao bi se u osamu i snimio intimistički akustičarski album progovorivši o vlastitim unutarnjim dvojbama. Njegovi klevetnici (čiji se broj umnožio u vrijeme krivo shvaćenog albuma Born In The U.S.A.) smatrali su ga idealnim simbolom bezrezervnog američkog patriotizma, no u zadnjih desetak godina Springsteen se na više frontova i izravnije no ikad dokazao kao autentični rock and

predstavlja inteligentan izbor dobre muzike koja pokazuje odlično poznavanje 'starije' i 'novije' muzike. sven popović

Die Antwoord Ten$ion

Zef Records / Universal Music

Ovu ploču treba zaobilaziti. U širokom luku. Hip-hop grupa Die Antwoord je na svom prvom albumu $o$ demonstrirala svoju sposobnost da šokira i kapacitet za bizarno. To nije bila ploča za svakoga, no njihovi trenuci duhovitosti i ludila znali su nasmijati i oduševiti. Sve u svemu, trebalo je biti u posebnom stanju uma kako bi se to odslušalo u jednom šusu. Na Ten$ionu nisu uspijeli stvoriti takve trenutke. Već otvarajuća "Never le Nkmemise pt. 1" tjera na bacanje CD-a što dalje i korištenja ga kao sprave za plašenje golubova s balkona. Epski uvod, bass drop i ponavljanje otrcanih hip-hop fraza popraćenih iritantnim sampleovima dovode do agresije prema okolini. No ni to nije toliko loše u usporebi s dubstep dionicom koja zvuči kao strastveni klinč Megatrona i Optimus Primea. "I Fink U Freeky" je definitivno najveći pro-

Od simbola američkog patriotizma do heroja radničke klase roll liberal. Gotovo svi Springsteenovi albumi od Nebraske naovamo - uz izuzetak krajnje osobnih iskaza poput Tunnel Of Love barem su djelomice nadahnuti gorkim iskustvima američke svakodnevice. No poruke iz njegovih stihova, koji neumorno istražuju 'odstupanja između zacrtanih snova i

mašaj albuma i zvuči kao Mortal Kombat tema u izvedbi MTV RnB-a proizvoda 90ih. Jedina što jedva iskupi album je pjesma "So What?". Tečan ritam i zanimljivi aranžmani čine je jedinom svijetlom točkom albuma koji ne uspijeva biti niti zanimljiv niti smiješan, nego jednostavno zamoran i nemaštovit. Die Antwoord kao da su upili sve utjecaje komercijalnih i bezličnih izvođača i sve to zdrobili u jednu ploču. Rezultat je ploča koja mrvicu bolja od imena poput Nicki Minaj ili Pitbulla (feat. bilo tko). S imalo sreće album će izaći iz opticaja brže od nepodnošljivog eurotechno ritma kojim počinje završna "Never le Nkemise pt. 2". S još malo sreće hip-hop se neće kombinirati s dubstep dionicama kojima je eurotechno ritam završne pjesme isprepleten. sven popović

Esperanza Spalding Radio Music Society Heads Up / Universal Music

Pretprošle godine, u vrijeme albuma Chamber Music Society, pjevačica i kontrabasistkinja Esperanza Spalding bila je dočekana kao 'sljedeća velika stvar u jazzu', novo ime koje će jazz približiti nado-

surove realnosti', primjenjive su u univerzalnom smislu; valjda je zato jednako omiljen u rodnom Jerseyu kao u Skandinaviji, Italiji, Španjolskoj ili, primjerice Irskoj, čijom su glazbom inficirani dijelovi novog albuma. Unatoč tome što njegova društvena agilnost nikada nije dolazila u pitanje, Springsteen

lazećoj generaciji pop konzumenata. Svirala je za predsjednika Obamu, Oprah ju je uvrstila na popis deset najvećih 'mladih žena u usponu', a lani je priredila malu senzaciju preotevši Grammy za najveću nadu ozloglašenom Justinu Bieberu. Doda li se tome urođeni šarm, diploma uglednog bostonskog Berklee College of Music i stilizirani retro imidž koji podsjeća na privlačniju varziju Roberte Flack iz 1971. godine, stvoreni su gotovo savršeni temelji za uspjeh.

sve do sada nije snimio album koji je u tolikoj mjeri nadahnut trenutkom vremena: Wrecking Ball naciji je serviran u izbornoj godini, a njegov je politički manifest upakiran u šezdesetak minuta očekivano himnične glazbe pune sitnih stilskih obrata. No možda je riječ prije o ekonomskom negoli političkom trenutku - uz izuzetak pokoje ljubavne pjesme (izvrsna "You've Got It"), svaka od ovih priča ljutita je reakcija na krizu neimaštine i posljedičnoj krizi duha. "Da sam imao pištolj, pronašao bih gadove i ustrijelio ih na licu mjesta", poručuje rezignirani gubitnik iz sumornog folk valcera "Jack Of All Trades". Naoko ništa nova: Bruce je uvijek pjevao o ljudima gurnutim na rub društva, no ovdje to čini s više pokretačkog elana no ikad. Poruke bankarskoj eliti i korumpiranoj političkoj kremi nedvosmislene su poput same glazbe u kojoj klasični rock, keltski folk, gospel, elektronski loopovi, protestna akustika pa čak i hip-hop (varljivo opuštena "Rocky Ground") igraju podjednaku ulogu. Nakon optimizma prosječnog, 'osunčanog' pop albuma Working On A Dream, Springsteena je ponovo zahvatio pravednički gnjev i ta uloga rijetko kome pristaje bolje nego njemu - nije

Nema sumnje da će četvrti studijski album Radio Music Society ponijeti epitet 'najvećeg jazz albuma u 2012. godini', no 'najveći' (kako to naglašava jedan sarkastični američki kritičar) ne znači i najbolji. Iako posjeduje neizmjernu muzikalnost, pjevački instinkt i okretnost na kontrabasu, njezini su vokali 'tanki', a produkcija ispolirana do granice kiča, računajući više na efekt (i radijsku eksploataciju) nego na umjetnički dojam za koji je ova darovita glazbenica dokaza-

čudno da je u goste pozvan i Tom Morello iz sastava Rage Against The Machine, čovjek koji na podjednako strastven, katkada i radikalan način isprepliće politički realizam i rock and roll. Iako je vrijedan svakog proučavanja, Wrecking Ball nije remek-djelo: singl "We Take Care Of Our Own" najbezličniji je primjer stadionskog rocka koji se može zamisliti, no ta je pjesma usamljeni slučaj u nizu mnogo zanimljivijih autorskih pokušaja. Slušano u cjelini, album sasvim pouzdano funkcionira kao još jedan Bossov odgovor na trenutno stanje duha (ne samo) američke nacije. U antiherojskim storijama iz njegovih pjesama svatko se katkada može prepoznati, a njihova zvučna pozadina još uvijek većim dijelom zvuči nadahnuto. Wrecking Ball uključuje i studijski remake teme "Land Of Hope And Dreams" koja se odavno ustalila u njegovu koncertnom repertoaru (i koja uključuje posljednju saksofonsku dionicu preminulog Clarencea Clemonsa), no nikoga ne treba zavarati njezin optimistični bljesak. Situacija je ozbiljna, a ozbiljna situacija iziskuje ozbiljne albume, baš poput ovoga. denis leskovar

no sposobna. Koristeći jazz kao polazište dodajući mu elemente suvremenog soula i funka - Esperanza je očito programirana za internacionalnu pop slavu. U tu svrhu uvrštena je dobro naciljana obrada "I Can't Help It" Stevieja Wondera, s asistencijom starog suradnika, tenor saksofonista Joea Lovana. Mjereno kriterijima jazza album je prohodan i ugodan, ali bi zahtjevniji pop konzumenti mogli ostati zatečeni nedostatkom maštovito napisanih originalnih skladbi. Uz izuzetak singla "Black Gold" i tradicionalno skrojene "Hold On Me", njih jednostavno nema; umjesto toga, Radio Music Society zakrčen je fusion improvizacijama koje zvuče poput matematički pripremljenih i savršeno izvedenih stilskih vježbi. Šteta što vizualni i svirački karakter mlade umjetnice nadmašuje onaj autorski. denis leskovar

Hunger Games OST

Universal Republic Records / Universal Music

Hunger Games trilogija nova su senzacija među tinejđerskom publikom koja stidljivo ulazi u svijet književnosti i muzike. Po knjigama se

hifimedia #89

rade filmovi, i prvi je dio već neko vrijeme u opticaju. Ukratko, film je projekcije distopijske budućnosti gdje su u sklopu Hunger Games klinci prisiljeni boriti se do smrti. Nešto kao kombinacija Goldingove knjige Gospodar Muha i Battle Royalea od Koushuna Takamija. Soundtrack je izabran shodno s ciljanom publikom , tako da se tu nalaze Arcade Fire, Kid Cudi, Maroon 5 i pseudo-country senzacija Taylor Swift. Soundtrack je u konačnici potpuno nezamjetan, i ne postoji nijedan pamtljiv trenutak u filmu (niti je jako zastupljen u filmu) čime se i smisao soundtracka gubi. Ljudi rado pamte Tiny Dancer Eltona Johna u filmu Korak do slave, ili da se prisjetimo klasika, As time goes by u Casablanci. Najbliže tome što film dolazi je kad prilikom odjavne špice svira Abraham's daughter od Arcade Firea. Sve u svemu, ovaj sondtrack neće ostati upamćen kao soundtrack Pulp Fictiona, Snatcha ili High Fidelityja. sven popović

Morning Parade Morning Parade Parlophone

Svako toliko pojavi se bend koji teži U2-ovskoj himničnosti i punim stadionima. Morning Parade najnoviji je bend tog karaktera i lako bi ih se dalo opisati kao iznimno nenadahnute i mlađe Simple Minds ili U2. Pjesme priželjkuju da su stadionskog karaktera, da ih tisuće i tisuće ljudi pjeva, no to se neće dogoditi. One su neinventivne, dosadnjikave i sve zvuče kao da ste ih negdje prije već čuli. Uostalom, što očekivati od benda čije se pjesme zovu "Under The Stars" ili "Close To Your Heart" čiji tekstovi zvuče kao engleski prijevod suradnje Adastre i Gibonnija? Gitarističke dionice očajnički žele zvučati kao dionice the Edgea, no sterilna produkcija i potpuna nemaštovitost ih u tome spriječavaju. Vokal se pak trudi zvučati nadahnuto, no ostavlja vam u glavi sliku momka koji je na zadnjem U2-ovom nastupu pravio bilješke o tome kako se Bono kretao i kako je pjevao. Sve u svemu, krvna je slika prilično otužna, Morning Parade su jedan u nizu anemičnih topshop indie bendova koje će nasilno pokušati progurati u eter. Momci imaju pravo sanjati, no najbliže što će doći stadionima je kao predgrupa U2-u ili Killersima gdje će nekoliko tisuća ljudi s pivama u rukama nestrpljivo čekati da se što prije pokupe. Dobit će aplauz iz pristojnosti. Kao, uostalom, i ovaj album. sven popović

hi-fimedia #89

"We're Arctic Monkeys and this is 'I Bet That You Look Good on the Dancefloor'" piše: Sven Popović

akon slušanja nove pjesme Arctic Monkeysa naziva "R U Mine?" teško bi ih se povezalo s post-pubertetskim dječarcima iz Sheffielda od prije nekoliko godina. Teški riff, masivni bubnjevi i visoki prateći vokali nemaju mnogo toga zajedničkog s plesnim ritmovima i oštrim riffovima njihovog prvog albuma. Ne samo da su i glazbeno miljama daleko od svog izvora, nego i vizualno. Alex Turner više nije smiješni, sramežljivi momak sa slatkim šefildskim naglaskom, nego izgleda (ili pokušava izgledati) kao prava rock & roll zvijezda koja koketira s rockabilly stilom. Ta se promjena nije svakome dopala. Ni muzička ni vizualna. No jedno je sigurno, nestrpljivost kojom kritika i publi-

ka iščekuju nove pjesme Turnera i drugih 'majmuna' raste iz albuma u album, iako ništa ne može zamijeniti osjećaj prvog preslušavanja Monkeysa sredinom 00-ih. Sredinom prošlog desetljeća je krvna slika indie rock & rolla bila poprilično zdrava unatoč činjenici što je val entuzijazma oko r'n'r renesanse koju su predvodili Strokesi i Libertinesisplasnuo. Libertinesi su se raspali, Strokesi nisu (do dana današnjeg) uspjeli nadmašiti svoj prvi album, no njihova muzika poslužila je nadolazećoj generaciji, kao da je govorila: ''Okej, nastavite u tom smjeru". 'Bio je kraj 2005. kad se u noćnim klubovima diljem svijeta sve češće počela vrtiti "I Bet That You Look Good on the Dancefloor", sin-

ARCTIC MOnKEYS gle golobrade šefildske četvorke zanimljivog imena Arctic Monkeys koji su već neko vrijeme bili MySpace senzacija. Ne samo da je to pjesma koja inteligentno kombinira plesne ritmove i pop senzibilitet s mladenačkom punk energijom, nego je i naslov uvjerljivo jedan od najboljih mogućih uleta djevojkama. Sve to upakirano s autentičnim naglaskom i pametnim, poetičnim i često duhovitim tekstovima doprinijelo je njihovom strelovitom proboju na svjetsku scenu. Već iduće godine izdaju album prvijenac "Whatever People Say I am, That's What I'm Not" koji se nerijetko spominje na popisu najboljih albuma ne samo te godine, već i desetljeća. To ja album gdje svaka pjesma bila potencijalni single i gdje je svaka pjesma doživjela nenormalnu rotaciju na radio postajama i tulumima. Pjesme s prvog albuma su i dalje neizbježan dio setliste bilo kojeg tuluma gdje se pušta indie rock. Nije stvar samo u inteligentnoj kombinaciji pop senzibiliteta, plesnih ritmova i dobrih riffova. Tekstovi pjesama bavili su se adolescentskim životom: noćnim klubovima, problemima s policijom, djevojkama, eksperimentiranjem s drogama itd. Bilo tko čije su formativne godine bile u 00-im godinama mogao se povezati s pjesmama. U "Riot Van", predivnoj laganici, Turner se dotiče policajaca koji gnjave mlade ljude bez razloga. Mladi ih ljudi pitaju zašto ne hvataju prave kriminalce, zauzvrat ih policija maltretira i zapisuje. Monkeysi su udarili zlatnu žilu, karijera im sezavrtjela nenormalnom brzinom. EP zanimljivog naziva "Who the Fuck are Arctic Monkeys?" izlazi već u prvoj polovici 2006. godine i doživljava manje rotacije na radio postajama nego prvi album. No ono što slijedi je poprilično hrabar potez mlade četvorke. I dok bi većina bendova nastavila raditi po špranci i prodavati jedno te iste fore, Turner i momci su odlučili na drugom albumu ("Favourite Worst Nightmare") malo promijeniti stvari, i tu su filozofiju zadržali do danas. Sudeći po njihovom trenutnom položaju jednog od najupečatljivijih bendova unazad 15 godina, bio je to mudar potez. Singlovi "Brainstorm" i "Fluorescent Adolescent" nose tragove prvog albuma, no album je u cijelosti bio podosta mračniji, žešći i nešto ambiciozniji od prvijenac "Whatever People Say I am, That's What I'm Not". Ruku na srce, nisu uspjeliponoviti uspjeh prvog albuma, no za razliku od Strokesa i mnoštva drugih bendova ranih 00-ih su uspjeli ostati kulturno relevantni, a "Fluorescent Adolescent" je svakako jedna od njihovih najboljih pjesama čiji tekst spada u najzabavnije trenutke Arctic Monkeysa. Filozofiju konstantne glazbene evolucije zadržali su i na sljedeća dva uratka "Humbug" i '"Suck It and See". Postepeno su

Monkeysi postajala sve mračniji, sve otkačeniji i sve žešći, kao što pokazuju singlovi "Crying Lightning" ("Humbug") i "Don't Sit Down 'Cause I've Moved Your Chair" ("Suck It and See"). Iz albuma u album Monkeysi

stovima Libertinesa. Riječi su lako pamtljive, klize s jezika, no nisu banalne. I to je tajna Turnerovog talenta: u stanju je složiti tekst i melodiju koji su istovremeno zabavni i inteligentni. Ne trudi se biti dubok i

sve više i više gube svoj prepoznatljivi štih i preuzimaju sve više i više utjecaja od preko Atlantika. Turner je u međuvremenu i proširio svoj krug djelovanja, pa je tako osnovao bend Last Shadow Puppets s Milesom Kaneom iz Rascalsa i pokrenuo solo karijeru u sklopu koje je komponirao i soundtrack za film "Submarine". Album Puppetsa, "The Age of the Understatement" njihao se u elegantnom retro štihu i predivan single "My mistakes Were Made for You" zvuči kao da je skladan za James Bond film. Prašnjavi retro štih osjeća se i na savršeno pogođenom soundtracku "Submarinea" koji podsjeća na malo melankoličniju verziju knjige/ filma "About a Boy".

misaon, ne bavi se smislom ljudske egzistencije, no uspijeva savršeno komunicirati s publikom. I to ne moraju biti samo mladi ljudi. Zlostavljanje od strane policije, avanture i noćne odiseje, suočavanje s odrastanjem, to su kvintesencijalna ljudska iskustva. Zapravo je nevjerojatna priča kako su momci od jedva dvadeset godina snimili jednu od najboljih ploča u povijesti britanskog rock & rolla. Možda Monkeysi više nikad neće ponoviti uspjeh svog prvog albuma, no opet, to je bend koji je nosio (zapravo i dalje nosi) jedan snažan generacijski štih i u čijim su se pjesmama pronalazile horde mladih koji su izgubljeni i pripiti u noćnim klubovima. Monkeysi su nadišli

Ono što je spasilo Monkeyse od toga da utonu u more osrednjosti i da postanu još jedan propali hypeani NME bend je Turnerova kreativnost i želja za konstantnom evolucijom Ono što je spasilo Monkeyse od toga da utonu u more osrednjosti i da postanu još jedan propali hypeani NME bend (takva je sudbina snašla Kaiser Chiefse, Riflese i mnoge druge) je Turnerova kreativnost i želja za konstantnom evolucijom. Njegova perceptivnost u analizi mladenačkog života, međuljudskih odnosa i mentaliteta noćnih klubova zajedno sa smislom za igru riječima i rimu osigurala mu je velik broj poklonika i oponašatelja. Njegovi su tekstovi po duhovitosti, inteligenciji i poetičnosti odmah uz bok tek-

nacionalne okvire po pitanju muzike, glazbeno ih više ništa ne veže s brit-indie zvukom njihovih prvih albuma. Što god ljudi rekli, zvuče moćno, stadionski. Rani jadi su iza njih, nisu više glasnici stidljivih, mršavih indie-momaka u polo majicama i uskim trapericama, niti to žele biti. U krajnjoj liniji, to više ne trebaju biti. Doći će novi klinci koji će uhvatiti duh vremena na način na koji je to Turneru pošlo za rukom. Arctic Monkeys se sad spremaju za lansiranje među zvijezde, a pompoznost i snaga "R U Mine?" je dobar početak za tako što.

hifimedia #89

Moje se srce u potpunosti predaje glazbi

Esperanza Spalding, snimio: Davor Hrvoj

razgovarao: Davor Hrvoj

hi-fimedia #89

itatelji uglednog glazbenog časopisa Down Beat u prosinačkom su broju 2011. najboljim svjetskim jazz glazbenikom proglasili američku kontrabasisticu i pjevačicu Esperanzu Spalding. Na toj se listi našla ispred najvećih zvijezda jazza poput Keitha Jarretta, Pata Methenyja, Sonnyja Rollinsa, Herbiea Hancocka, Wyntona Marsalisa, Davea Brubecka... Kakvo priznanje za ovu dvadesetsedmogodišnju koju je zagrebačka publika upoznala 2007. kad je, u usponu karijere, nastupila na festivalu Jazzarella u Zagrebačkom kazalištu mladih! Prigodom tog posjeta Zagrebu sudjelovala je na otvorenju Jazz kutka u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. Esperanza Spalding se glazbom odlučila baviti kao četverogodišnjakinja, nakon što je slušala violončelista Yo Yo Ma. Kao petnaestogodišnjakinja počela je nastupati sa starijim glazbenicima u Portlandskom blues klubu, a potom i s raznim lokalnim jazz skupinama. Nakon završena studija na Berkleeju postala je najmlađa profesorica u povijesti te najpoznatije svjetske jazz škole. Kreirala je osebujan glazbeni pristup koji uključuje istodobno sviranje kontrabasa i pjevanje, što je rijetkost na jazz sceni. Tijekom kratke karijere nastupala je s poznatim glazbenicima raznih stilova poput Joea Lovana, Stanleya Clarkea, Pata Methenyja, Donalda Harrisona, Regine Carter i Patti Austin. HIFI: Kako ste otkrili jazz glazbu? ES: Oduvijek sam bila uz glazbu. Mnoge osobe uz koje sam odrastala bile su posvećene glazbi. Jazz sam otkrila jer sam svirala kontrabas koji se ne koristi u mnogo različitih glazbenih stilova. Kad sam ga počela svirati, bilo je prirodno da me podučavaju jazzu. Mnogi kontrabas povezuju s jazzom ili klasičnom glazbom. Klasičnu sam glazbu učila svirati sve dok me mentor nije upoznao s jazzom. HIFI: Rijetkost je i da žene sviraju kontrabas. Kako ste odlučili svirati to glazbalo? ES: Bila sam u pravo vrijeme na pravom mjestu. Nisam tragala za njim. Na mojoj je školi bio jazz program na koji su dolazili učenici iz drugih škola. Tamo je bio i jedan kontrabas. Jednom sam ga ugledala u sobi, podigla ga i počela svirati. Doimao mi se poput velike violine. Pomislila sam: "Kakav užas. Kako se svira ta stvar?" Profesor je došao u prostoriju i rekao: "Dozvoli da ti pokažem kako se svira blues." Tako je prvo što sam naučila bio blues. Nisam imala pojma o čemu govori, ali strpljivo sam slušala. Tada sam počela učiti svirati kontrabas, a u moj su život postupno ulazile osobe koje su mi željele pomoći da naučim jazz. Imala sam priliku svirati jazz što je iznimno značajno. Mnogo je glazbenika koji žele učiti jazz, ali nemaju mogućnosti nastupati, a to je najvažnije u procesu učenja bilo koje vrste glazbe, bilo koje umjetnosti.

RAZGOVOR / ESPERAnZA SPALDInG HIFI: Kako ste dobili stipendiju za najpoznatiju svjetsku jazz školu, Berklee College of Music? ES: Na sveučilištu Portland pohađala sam predavanja iako nisam bila redovita studentica na toj školi. Profesor je uočio da sam nadarena i savjetovao mi je da se prijavim za upis na Berklee. Nisam vjerovala u sebe, a nisam ni bila svjesna što znači školovati se na Berkleeju. Znala sam da je u Bostonu, ali nikad prije nisam čula za tu školu. Tek toliko da se zna kako nisam bila upućena u što se upuštam. Nisam se čak niti prijavila, već sam nazvala školu, odjel za školarine, i pitala mogu li doći na audiciju za školarinu. Rekli su da je prošao rok za prijavu, ali naravno da mogu. Pripremila sam djela iz klasične i jazz glazbe, odvezla sam se u Seattle, koji je udaljen četiri sata vožnje od moga grada, i pobijedila na audiciji. HIFI: Danas ste uspješna mlada žena, ali u to doba niste imali dovoljno novaca kako bi otputovali u Boston. Kako ste uspjeli? ES: Usprkos slike koju stvaraju televizija i filmovi, mnogi u Sjedinjenim Državama su jako siromašni. Vrlo je malo ljudi koji imaju mnogo novca, kao i u svakoj drugoj državi na svijetu. Veći je dio stanovništva siromašan, ali to ne znači da oni ne mogu uspjeti. To ne znači da se moramo predati. Naporno sam radila da bih postigla uspjeh. Srećom još uvijek postoje ustanove koje pomažu siromašnijima kako bi imali mogućnost ostvariti isti uspjeh. Svijet se ne zasniva na tome što imaš u džepu, već na tome što možeš učiniti i što nosiš u srcu. Srećom, Berklee mi je omogućio školarinu, mogućnost da se krećem u okružju s mojim uzorima, osobama koje me fasciniraju glazbeno. HIFI: Nisu li vaši prijatelji organizirali koncert kako bi prikupili novac za vaše putovanje u Boston? ES: To je savršen primjer. U Portlandu je mnogo sredstava, ali ja im nisam imala pristup. Glazbenici su se dogovorili da će organizirati dobrotvorni koncert i prikupiti novac za zrakoplovne karte kako bih mogla otputovati u Boston. Kada imamo dovoljno novaca i uspješni smo lako možemo zaboraviti kako je većini osoba teško ostvariti najosnovnije. U mladosti mi je zamisao o kupovanju zrakoplovne karte kako bih otputovala na drugi kraj države izgledala posve luđački, kao da si to nikad neću moći priuštiti. Danas, želim li otići kući jednostavno kupim karte i odletim. Zahvalna sam osobama u Portlandu koje su mi toliko pomogle. Mnogi od mojih studenata dolaze iz imućnih obitelji. No, ja sam tu kako bih podržala glazbenike koji dolaze iz situacije u kakvoj sam se ja nalazila. Mnogi su na Berkleeju zato što si to mogu priuštiti. Znam da na svakog studenta na Berkleeju ima vjerojatno deset onih koji su doista nadareni, doista obećavaju, ali nemaju pristup istim mogućnostima. Možda mora biti tako jer nema mogućnosti za toliko nastupa na svi-

jetu, ali ipak bi barem trebali dobiti priliku da pokušaju dostići isti cilj. To će se u budućnosti zasigurno promijeniti. HIFI: Kako ste razvili osebujan pristup istodobnog sviranja kontrabasa i pjevanja? ES: Postupno sam ga razvijala. Počela sam slušati na taj način. Pitala sam se kako ću čuti svoj glas. Slušala sam puhače i shvatila da bih, ako bih vježbala, mogla tako pjevati na taj način. S vremenom sam razvila način pjevanja svega što čujem, a pjevam i ono što skladam. Za skladanje koristim glasovir. Ponekad nemam u planu pjevanje, ali dok pišem glazbu, pjevam melodiju da čujem kako zvuči. Sada je to način mog izražavanja, zasnovan na proučavanju raznih glazbenih stilova. Sve više pjevam jer mi to pruža dobar osjećaj i dobro zvuči uz glazbu. Sada želim stalno pjevati. Glazba zove na pjevanje. Glas je odraz sviranja glazbala. Danas na njih gledam kao na jedno. HIFI: Kako ste dobili angažman s Patty Austin? ES: Patty Austin željela je okupiti veći sastav. Audiciju je održala na Berkleeju, gdje sam tek bila počela studirati. Znala sam njezine pjesme jer sam ih slušala na radiju, ali nisam znala kako ih svirati. Zato sam bila živčana. Nisam znala što će se dogoditi. Tada sam saznala da će izvoditi jazz i pomislila sam da to mogu svirati. Kad sam odsvirala ono što je od mene tražila, htje-

budem na visokoj razini. U stanju je izraziti sve što osjeća. On je glazbenik s neprekidnim, snažnim tijekom izražavanja osjećaja. Utiskuje ih u glazbu koja se odlikuje intenzitetom, muzikalnošću, izražajnošću. Kad god sviram s njim, dogodi se snažna erupcija energije. To nastojim postići i sa svojom skupinom. Nadahnjuje me i potiče da se dajem sto posto. Muzikalan je i majstor svog glazbala. Kapa dolje. Najbolji je tenorist, ako ne i saksofonist uopće. Slušati nekog poput njega i biti u njegovu društvu potiče me na svakodnevno vježbanje kako bih dostigla tu razinu tehničke potkovanosti i glazbenog savršenstva. HIFI: Zašto svirate glazbu Egberta Gismontija, čija djela drugi glazbenici rijetko izvode? ES: Zato što je čudesan skladatelj. Genij. Jedan od razloga što sviram Gismontija jest što sam mnogo slušala straight-ahead jazz, koji nije bio pomaknut, eksperimentalan, avangardan. Mnogo sam slušala Milesa Davisa, Joea Hendersona i druge glazbenike koje ljudi ubrajaju u mainstream jazz. Gismonti je bio prva osoba koju sam čula, a koja je udaljena od mainstreama. Potaknuo me je na odmak. Nikad prije nisam čula nešto slično. Pronašla sam se u njegovoj glazbi. Fenomenalan je. HIFI: Koliko vam je važna komunikacija s glazbenicima u sastavu, ali i s publikom? ES: Unutar skupine ostvarili smo snaž-

Razgovor s američkom kontrabasisticom i pjevačicom Esperanzaom Spalding, proglašenom najboljim svjetskim jazz glazbenikom la sam otići, ali ona je rekla da ostanem. Tako sam ostala, odsvirala još jednu skladbu, pa još jednu, još jednu... Do kraja audicije svirala sam šest ili sedam puta i imala sam osjećaj da ću dobiti posao. HIFI: Kako ste se osjećali produbljujući spoznaje o Elli Fitzgerald, kojoj je bio posvećen repertoar? ES: Patty Austin je zadivljujuće pripremila program. Nisam znala da je i sjajna jazz pjevačica. Dok sam bila mala, prije nego sam počela svirati kontrabas, prije nego sam uopće znala što je to jazz, teta mi je darovala kolekciju ploča Elle Fitzgerald i Louisa Armstronga, pa i onu na kojoj su izvodili "Porgy & Bess" i druge poznate skladbe. Bila je to čudesna glazba. Ploču sam slušala svaku večer prije počinka. S tom su me glazbom uspavljivali. Bilo je čudesno što sam tu glazbu svirala uz takvu glazbenicu kao što je Patty Austin. HIFI: Kako se suradnja s Joeom Lovanom odrazila na vašu karijeru? ES: Bilo je to vraško iskustvo. Kad god zajedno sviramo, shvatim koliko je glazba povezana s ljudskošću i srce mi se ispuni. Osjećam sve što želi izraziti. Nadahnjuje me i pomaže da uvijek

nu povezanost - glazbenu i osobnu. Skrbimo o glazbi i jedan o drugome. Komuniciramo jednostavno, a s publikom - već što se dogodi. Ljudi osjećaju to što radimo. Ponekad u klubovima ljudi pričaju ili čitaju magazine, ali kad mi počnemo svirati, odmah obrate pozornost, počinju gledati i slušati nas. Isijavamo magnetizam. HIFI: Kako vam prakticiranje joge pomaže u životu i bavljenju glazbom? ES: Dok sam bila mlada moj je brat vježbao kung fu i tai chi chuan, što zvuči smiješno, no imao je knjige o zen meditaciji, različitim vrstama vježbi istezanja, u cilju pročišćenja uma i održanja zdravlja. Susretala sam se s time u mladosti, ali nisam posvećivala mnogo vremena tome. No, nedugo sam shvatila kakve prednosti to donosi. Kad vježbam jogu i meditiram prije nastupa ili toga dana, to me oslobodi opterećenosti problema s kojima se ljudi svakodnevno suočavaju poput ega ili sebičnosti. Kad dođem na koncert manje je toga, a kroz moju svirku izlazi više srca i glazbe. Tome težim. Ne znam koliko sam u tome uspješna, ali osjećam da zbog toga bolje sviram. Sve sam više usredotočena na glazbu. Moje se srce u potpunosti predaje glazbi.

hifimedia #89

JAZZ James Carter Organ Trio At The Crossroads EmArcy / Universal Music

James Carter, snimio: Davor Hrvoj

Iako sa svojim Organ Triom, u kojem sviraju orguljaš Gerard Gibbs i bubnjar Leonard King mlađi, djeluje od 2001., multiinstrumentalist James Carter je s njim prošle godine snimio tek drugi CD, zanemarimo li album "Live at Baker's Keyboard Lounge" objavljen 2003., na kojem je Trio tek jezgra CD-a. Prvi "pravi" album Tria bio je "Out of Nowhere" iz 2005. Isti godine Trio je "rasturio" na koncertu održanom u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, na Međunarodnim danima jazza. "Kad govorimo o orguljama, posebice u afro-američkoj tradiciji, misli se na sve, od gospela do jazza, na ksenoorguljaška trija iz kasnih četrdesetih i ranih pedesetih, neofunk, obični funk i sve drugo što se do sada događalo", rekao je Carter u razgovoru nakon tog koncerta. "Sve to i dalje prožima duše i moderne žanrove koje svakako želimo zadržati. Morate se udružiti s glazbenicima koji dijele iste zamisli, te ljubav prema glazbi i svom glazbalu. U ovom sastavu svi poznajemo povijest svoga glazbala, njegovu mehaniku i način na koji funkcionira. Svako od nas može sa svojim glazbalom napraviti nešto iz ničega. Kad okupite glazbenike koji su blisko povezani sa svojim glazbalom, koji su ga temeljito proučili, a ne tek njegove osnove, to jednostavno donosi nevjerojatne rezultate. Iako ponekad izvodimo isti repertoar, svaki novi nastup je drukčiji i suvremen. Za mene je to uvijek bio holistički pristup - sposobnost uključivanja i proširenja nečeg već obrađenog." Osim briljantne tehnike Carter, koji svira sopran, alt, tenor i bariton saksofon te flautu, iskazao

hi-fimedia #89

je poznavanje tradicije, ali i zanesenost suvremenim jazzom. Za album je odabrao po jednu Gibsovu i Kingovu skladbu, traditionale, blues standarde, skladbe poznatih jazz orguljaša, ali i uglednih glazbenika suvremenog jazza poput Ronalda Shannona Jacksona i Juliusa Hemphila. Mnoge su upravo u formi bluesa. Izvode ih predano, srčano, angažirano, sa zanosom, feelingom, energijom i strašnim intenzitetom te sjajnom komunikacijom. U nekim izvedbama kao gosti doprinos su dali gitaristi Bruce Edwards ili Brandon Ross, pjevačica Miche Braden, trubač Keyon Harrold i trombonist Vincent Chandler. davor hrvoj

Charlie Haden/Hank Jones Come Sunday

Emarcy / Universal Music

Prije nešto manje od dva desetljeća dvojica velikana udružili su snage i snimili album "Steal Away" koji je vrlo brzo stekao popularnost i daleko izvan dometa standardnih jazz uradaka. Radilo se o interpretacijama duhovnih i tradicionalnih američkih skladbi koje su Haden i Jones obradili u mirnom, svečanom i na momente mističnom ugođaju. Glazba je unatoč laganijem tempu i temama koje se često dotiču vrlo intimnih i osobnih razmišljanja o vjeri, pravednosti, jednakosti i drugim vrijednostima sa sobom nosila i znatnu količinu optimizma i mnogo interne snage i vedrine. Kako je Hadenu vrlo teško umjetnički živjeti bez borbe za pravdu i svaku vrstu slobode nakon mnogo sasvim drugačije strukturiranih projekata osjetio je potrebu ponovno glazbeno porazgovarati s velikim virtuozom Hank Jonesom čiji je kla-

vir svojom suptilnošću, lirizmom i snagom gotovo nezaobilazan partner za nove glazbene ideje koje su začete na spomenutom projektu. Tako je začeta ideja o snimanju novog albuma koji je izašao pod imenom "Come Sunday" i koji se glazbeno nastavlja bez znatnijih promjena na prvu suradnju. Unutar glazbenih nota ubrizgano je još ponešto svježine i zanimljivih malih bravura, inspirativnih dijaloga koje se uglavnom odnose na Jonesovu svirku koja je krajnje suptilna, uklopljena u temu, no neprestano intrigantna i na momente protkana neočekivanim rješenjima. Rijetki bi susrevši se s fantastičnom lakoćom prelazaka preko tipki i samo malo intenzivnijom uporabom pedale pogodili da se radi o umjetniku koji je lagano prešao devetu deceniju života. Recimo da je nekoliko mjeseci nakon snimanja materijala Hank Jones preminuo tako da je "Come Sunday" možda i jedan od posljednjih diskografskih zapisa umijeća jednog od dugovječnijih jazz virtuoza. Slučajno ili ne baš je Hank Jones u svoju glazbenu karijeru krenuo inspiriran sličnom glazbom koju je uz svojeg oca svećenika i glazbeno orijentiranu obitelj poznavao u dušu. S druge strane Haden je nakon nekoliko kvalitetnih, no ipak malo monotonijih suradnji dočekao partnera s kojim se razumije instinktivno i s kojim dijeli mnoge sličnosti u razumijevanju i interpretaciji glazbenih ideja. Album je lagan za slušanje, no glazba ipak traži sasvim malo samoće i opuštenosti za potpuno razumijevanje glazbenog vokabulara dvojice velikana. goran gaži

The Dave Brubeck Quartet Their Last Time Out Columbia / Sony Music / Menart

Na dvostrukom CD izdanju objavljena je snimka zadnjeg koncerta legendarnog kvarteta pijanista Davea Brubecka, održanog 26. prosinca 1967. u Pittsburghu. Uz Brubecka su svirali alt saksofonist Paul Desmond, kontrabasist Eugene Wright i bubnjar Joe Morello. Desmond je s Brubeckom svirao još od četrdesetih, a u ovoj su postavi zajedno djelovali nepunih deset godina. Uz sastave Milesa Davisa, Cannonballa Adderleya i Johna Coltranea te Modern Jazz Quartet, bio je to jedan od najznačajnijih bandova šezdesetih godina prošloga stoljeća koji je iza sebe ostavio neka od kultnih ostvarenja jazz diskografije. Iako do sad nije bila objavljena, a preuzeta je iz Brubeckove osobne arhive i nije snimana tadašnjom najboljom mogućom opremom, radi se o mono, ali tonski i svirački iznimno kvalitetnoj snimci koja će zauzeti značajno mjesto u boga-

toj Brubeckovoj diskografiji. Od najvećih hitova kvarteta izveli su samo Brubeckovu "Three To Get Ready" i legendarnu Desmondovu "Take Five" koja je na ovom koncertu potrajala više od osam minuta (zanimljivo, bez bubnjarskog sola iako ju je autor pisao upravo za Morella koji u izvornoj izvedbi lijepo improvizira), po jednu Wrightovu i Morellovu, te desetak jazz standarda, među ostalima "St. Louis Blues", "Take The A Ttain", "Someday My Prince Will Come", "You Go To My Head", "Swanee River" i "These Foolish Things (Remind Me On You)". Upravo takav izbor repertoara ukazuje na neopterećenu, nepretencioznu, ležernu svirku s izmjenama nadahnutih sola, uz, naravno, savršenu uigranost glazbenika koji se poznaju u dušu. Posebice su uzbudljiva sola Paula Desmonda koji u nekim izvedbama domišljato priziva orijentalne glazbene figure. davor hrvoj

Joshua Redman, Aaron Parks, Matt Penman, Eric Harland James Farm

Nonesuch / Dancing Bear

Zanimljivo je da saksofonist Joshua Redman, koji je zagrebačku publiku oduševio nastupivši 3. studenog 2007. na Zagreb Jazz Festivalu u Hypo Centru, svoj novi album nije objavio kao vođa sastava, već su, iako je on najveća "njuška" među njima, ravnopravno potpisani svi članovi kvarteta. Ipak, u ovom slučaju radi se o četvorici glazbenika koji ravnopravno sudjeluju u kreiranju glazbe. Uz njega u snimanju CD-a "James Farm" (producent albuma je James Farm, a to je i naziv ovog, od kritičara iznimno cijenjenog banda) sudjelovali su klavirist i orguljaš Aaron Parks, kontrabasist Matt Penman i bubnjar Eric Harland. Nakon velikog uspjeha na Montreal Jazz Festivalu 2009. sastav je odlučio nastaviti djelovanje, a nakon još dvadesetak održanih koncerata nedugo je objavio i svoj prvi album koji sačinjavaju isključivo izvedbe autorskih skladbi raznih tempa i ugođaja - potpisuju ih svi članovi kvarteta. Svoj akustični postbop jazz iskaz, zasnovan na improvizacijama, diskretno, doista vrlo diskretno, obogaćuju elektronskim zvukovima i elementima rocka, soula, folka (ne samo američkog nego i istočnoeuropskog), klasične glazbe. Na njihovu glazbu možemo gledati kao na nastavak djelovanja SF Jazz Collective, sastava u kojem su zajedno svirali Redman, Penman i Harland. Od tog su all star banda preuzeli formulu po kojoj novi pristup jazzu leži u uvažavanju i prihvaćanju raznolikosti, spajanjem različitih glazbenih idioma u kreiranju glazbe. Rezultat je nekon-

Stacey Kent Dreamer in Concert Blue Note / Dallas Records

ovi album američke pjevačice nastanjene u Londonu, Stacey Kent, koju je zagrebačka publika pozdravila na koncertu održanom 3. travnja 2009. na Jezzarelli u ZKM-u, donosi snimku koncerta što ga je ostvarila 30. i 31. svibnja 2011. u teatru La Cigale u Parizu. Kao i prethodne, ostvarila ga je u suradnji sa svojim suprugom, saksofonistom Jimom Tomlinsonom, koji je i producent albuma, te klaviristom Grahamom Harveyem, kontrabasistom Jeremyjem Brownom i bubnjarom Mattom Skeltonom. Svojevrsni je to best off njezine diskografske karijere, iako osim već snimljenih pjesama izvodi i tri posve nove. Mudro odabran program savršeno prianja uz njezin glazbeni image koji je zasniva na nježnim, logičnim i opuštenim izvedbama te stilski raznolikim pjesmama. Naime, osim američkih evergreena poput "It Might As Well Be Spring", "The Best Is Yet To Come" i "If I Were The Bell", pjeva bossa nove Antonia Carlosa Jobima, primjerice "Corcovado", "Dreamer" i "Waters Of March", ali i drugih brazilskih autora, kao i skladbe koje je za nju napisao Tomlinson, neke u suradnji s njihovim starim suradnikom, tekstopiscem Kazuom Ishigurom. Na tom koncertu nije propustila priliku pokazati da svoje emocije može uvjerljivo prenijeti i na drugim jezicima osim engleskofg, ali i raznim glazbenim idiomima. Primjerice "Ces Petits Riens" Sergea Gainsbourga pjeva na francuskom, a "O Combio" Jima Tomlinsona, na tekst portugalskog pjesnika Antonia Ladeire, na portugalskom. U njezinom se glasu osjeća radost, a u izvedbama gotovo dječji nagon za pjevanjem, nasušna potreba. Doima se kao malena djevojčica koja svoju novu dogodovštinu želi ispričati svima oko sebe i to čini neposredno, zaigrano, bezbrižno, strastveno. davor hrvoj

vencionalni, suvremeni jazz koji ne puca na prvu loptu, zahtijeva pažljivo, višestruko preslušavanje i slušateljevo iskustvo na području suvremenog jazza kako bi proniknuo u dubinu njihove glazbe. davor hrvoj

Chick Corea The Continents: Concerto for Jazz Quintet & Chamber Orchestra Deutsche Grammophon / Universal Music

Suradnja jazz sastava sa orkestrom podrazumijeva gotovo beskrajne mogućnosti kombinacija, slaganja i istraživanja granica zajedničkog muziciranja. S te strane Chick Corea koji se i prije upuštao u izlete prema klasičnoj glazbi mogao je u takvom okruženju svoj beskrajni talent i želju za stvaranjem uvijek svježih glazbenih oblika potpuno osloboditi i podrediti isključivo vlastitim umjetničkim vizijama. Naravno, sraz dva sastava različitih sviračkih navika u sebi nosi i nekoliko elemenata koji traže i poneki kompromis. Jazz sastav je za ovu prigodu sastavljen od glazbenika koji i inače muziciraju s Coreom i koji su mu unutar takve suradnje bili jedan od oslonaca. Veličina pripreme projekta i njegovog pokre-

tača bila je u vlastitoj spoznaji da ipak puno skromnije poznaje onu drugu, orkestralnu stranu. Stoga je u projekt uključen i Fred Sherry koji je strukturirao orkestar na način da zadovolji sve specifičnosti glazbene interakcije dvaju sastava. Njegov je posao odrađen savršeno i već površnim slušanjem da se osjetiti potrebni balans i živost glazbenika uz potpuno odsustvo ukočenosti ili nesnalaženja u pomalo drugačijoj ulozi. Izvanredan posao su uz Coreu napravili Bernie Kirsh i Todd Whitelock koji su bili zaduženi za snimanje i miks. Zvuk orkestra je odlično zabilježen zajedno s finom prostornom projekcijom što snažno naglašava tonsku ujednačenost i koheziju glazbenika. Za materijal na disku koji je podijeljen na 6 segmenta koji oslikavaju sve kontinente zaslužan je Corea. Slojevit i zahtijevan materijal daje prigodu svim glazbenicima za isticanje, provocira oba sastava, no nakon slušanja ipak se može prepoznati sasvim mala naklonost kvintetu koji posjeduje nešto više prostora. Tako stvorena glazba teško se može katalogizirati ili jednostavno žanrovski odrediti, no svakako predstavlja jedinstven spoj raznorodnih tradicija, zvukova i boja. Nakon slušanja materijala može se s mnogo argumenata govoriti o vrhuncu umjetničke karijere Chica Coreae koji ne samo da može uspješno osmisliti i ostvariti najrazličitije projekte već sudeći po broju diskografskih izdanja samo ove godine živi trenutke najveće radosti glazbenog stvaralaštva. Drugi disk u kutijici spoj je solo piano glazbe uz nekoliko skladbi zabilježenih u istom sessionu s

hifimedia #89

MIDEM / 2012. kvintetom. Svakako lijep dodatak koji nema izravne veze s prvim diskom, no sadržava nekoliko odličnih skladbi i cijelo izdanje znatnije nijansira u jazzerskom tonu. goran gaži

Charles Aznavour Toujours

EMI / Dallas Records

Aznavour je glumac, skladatelj, pjevač, aktivist, diplomat i jedna od posljednjih figura koja snažno personalizira francusku pop glazbu i šansonu. Iako je već nekoliko puta najavljivao prestanak karijere pjevača, Aznavour će sasvim sigurno pjevati do samog kraja. Samo mali pogled prema samim počecima karijere koja dugo nije imala pravu uzlaznu putanju i njegova upornost na putu do konačnog uspjeha toj tezi daju čvrsto uporište. Pokušaji da kao Armenac useljenik prepun želje i angažmana uspije na sceni nisu davali rezultate i kao mlad umjetnik zaljubljen u glazbu, kazalište i film prešao je popriličan put do statusa zvijezde. Za glazbu ga je zainteresirao otac koji je i sam pjevao, a Charles je već kao dječak pokušavao živjeti od nastupa. No, njegova sudbina je odlučila da ono što je Aznavour zamislio mora malo sačekati. Album "Tuojours" otvara prekrasna skladba "Va" koja uz nježno muziciranje orkestra i klasičan, no moderan aranžman provocira pjevača na angažman koji pokazuje da njegov legendarni glas još uvijek posjeduje sve kvalitete koje su ga učinile planetarno poznatim. Specifična kombinacija tenora i baritona uz malu koloraciju koja njegov vokal čini drugačijim još uvijek posjeduje dovoljno snage, poletnosti, svježine i finoće. Zanimljivo je da nakon brojnih albuma prepunih gostiju, suradnje s jazz orkestrima, najrazličitijim duet projektima koji su značajnije obilježili recentniju diskografsku aktivnost, na albumu "Toujour" mikrofon dijeli samo na skladbi "Elle" s francuskim tekstopiscem/skladateljem Thomasom Dutroncem. Skladba je dopadljiva kao i ostatak materijala, no pomalo i iskače iz ukupne atmosfere albuma. Raspoložen je Aznavour i na bržoj bossa skladbi "Viens m emporter, kao i na gipsyjazz pjesmi "J ai connu". Izdvojiti treba i "L instinct du chasseur" koja zatvara album i na kojoj Aznavour ponovno pokazuje kvalitete i specifičnost svog volaka. Sumirajući "Toujours" možemo reći da se umjetnik vratio na teritorij francuske šansone s utjecajima jazza, i popularne francuske glazbe. To je područje koje Aznavour i najbolje poznaje i koje samom atmosferom pruža dopadljiv i zanimljiv okvir za ljubavne teme koje će zasigurno biti njegova snažna inspiracija do posljednje pjesme. goran gaži

hi-fimedia #89

HRT-ova prezentacija nije zaostajala za BBC-om D

ana 31. siječnja završio je 46. četverodnevni najveći svjetski glazbeni sajam digitalne multimedije MIDEM 2.012., koji se već tradicionalno održava u Cannesu na francuskoj rivijeri. Ovogodišnji MIDEM svečano je otvorio francuski ministar kulture i komunikacija Frederic Mitterand, naznačivši probleme i napore koje je Francuska poduzela kako bi se prebrodila opća kriza glazbene industrije i zaštita autora i izvođača ulaskom novih tehnologija koje su omogućile masovnost korištenja glazbenih djela bez adekvatne zaštite i naplate, što je izazvalo pad standarda upravo onih koji glazbu stvaraju i izvode. Od hrvatskih institucija i izdavača koji se bave glazbom

Midemu su prisustvovali Hrvatska radiotelevizija, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Hrvatsko društvo skladatelja- ZAMP, IDM MUSIC, MENART, OKTAVA i HIFIMEDIA. Hrvatska radiotelevizija vrlo je uspješno putem urednice Ivane Kocelj prezentirala svoju glazbenu video produkciju projekcijama iz programa u kojima su sudjelovali Max Emanuel Cenčić, Renata Pokupić, Martina Filjak, Tamara Obrovac te Zagrebačka i Slovenska filharmonija u velebnoj izvedbi Mahlerove 8. simfonije uz sudjelovanje nekoliko za tu svrhu odabranih zborova. Ta prezentacija nimalo nije zaostajala za uglednim svjetskim produkcijama kao BBC, UNITEL, ZDF i drugi. U ponudi hrvatskih skladate-

Hrvatska radiotelevizija vrlo je uspješno putem urednice Ivane Kocelj prezentirala svoju glazbenu video produkciju projekcijama iz programa u kojima su sudjelovali Max Emanuel Cenčić, Renata Pokupić, Martina Filjak, Tamara Obrovac te Zagrebačka i Slovenska filharmonija

lja vrlo je uspješan bio Krešimir Herceg čiji je projekt "Ples leptira" kupio u nakladu engleski izdavač Ellis Rich. Ovogodišnji MIDEM je poput dva prethodna u potpunosti promijenio onaj tradicijski model skupa tvorničara gramofonskih ploča, producenata i distributera. Prema riječima novog direktora Midema Bruna Crolota " novi glazbeni eko sistem širi je nego sama glazbena industrija, što znači zadržati glazbu kao pokretačku silu a istovremeno širiti nove brendove neglazbenih tehnologija koji služe kao alati i omogućuju bolju povezanost izvođača i autora s publikom ". Unatoč svim promjenama živa glazba je prioritet Midema, te je organiziran velik broj koncerata i događanja izvan festivalske palače ( MIDEM FESTIVAL, MIDEM OFF i mnogi drugi), na kojima su nastupili uglavnom mlađi nepoznati umjetnici kojima je Midem trebao biti početak prodora u svijet glazbe. Tih je programa bilo toliko, da je teško odabrati one najznačajnije koji bi se izdvajali. Od pop glazbe najveći je bio u velikoj festivalskoj dvorani organiziran televizijski spektakl NRJ MUSIC AWARDS uz izravan prijenos 1. programa Francuske nacionalne televizije. Na toj su priredbi nagrađeni nominirani izvođači koji su protekle godine najviše internetski birani i slušani. Nastupili su Justin Bieber, David Guetta, Shakira i još mnogi drugi u nas manje poznati pretežito francuski i frankofonski izvođači. Midem Classic , koji je već prošle godine ukinut kao zasebni sajam, nije nažalost obnovljen kao ni dodjela nagrada za najbolje produkcije godine "Midem Clasical Award". Unatoč tome, s područja ozbiljne glazbe organiziran je ove godine svega jedan "gala koncert" i to koncert koji će

se godinama pamtiti. U koncertnoj dvorani stare festivalske palače (danas Hotel Marriot) održan je gala koncert na kojem su uz Simfonijski orkestar pod vodstvom Philippea Bendera nastupili mladi umjetnici koji će postati svjetske zvijezde. Bili su to engleska trubačica Alison Balsom proglašena "glazbenicom godine" u Velikoj Britaniji, mladi pijanist iz Uzbekistana Behzod Abduraimov , te brat i sestra iz Norveške Mary (violina) i Hakom (violončelo) Samuelsen. Izvedena su slijedeća djela: "Hafner simfonija" Wolfganga Amadeusa Mizarta, "Koncert za trubu i orkestar" Josepha Haydna, "Koncert za kavir i orkestar" Camillea Saint-Saensa, "Koncert za violinu i cello" Johanesa Brahmsa i "Libertango" Astora Piazzolle. Od svih do sada izvedenih klasičnih koncerata u tijeku proteklih deset godina ovo je bio jedan od najboljih. Francuski ministar kulture Frederic Mitterand dodijelio je najviša francuska odlikovanja za kulturu glazbenoj producentici Francoise Canetti, pjevačici Shakiri i šansonjerki Patriciji Kaas za zasluge u popularizaciji francuske glazbe u svijetu. Za Patriciju Kaas organizirana je posebna tiskovna konferencija s najavom snimanja njene najnovije ploče "Kaas chante Piaf" posvećene 50. obljetnici smrti Edith Piaf u produkciji i aranžmanima Oscarom nagrađenog filmskog skladatelja Abela Krzeniovskog. Ploča izlazi u studenom ove godine i s tim će projektom Patricia Kaas održati koncerte u njujorškom Carnegie Hallu, Parizu, Londonu, Moskvi, Tokiju i Seulu. Mnoge su zemlje zastupale autorska društva i nacionalni štandovi od kojih su se posebno isticali Francuska, Italija, Njemačka, Japan, Engleska i skandinavske zemlje. Po broju štandova i prostoru održavanja Midem je bio mnogo manji od prethodnih, čemu je uvjetovala kriza glazbene industrije. Preko 800 tvrtki bilo je smješteno po zemljama i kontinentima i gotovo sve informacije bile su prisutne u "on line" formatu. Onih fascinantnih izložbi omotnica novih vinilskih ploča i ostalih nosača zvuka i slike iz ranijih godina Midema možemo se samo sjećati. Na Midemu je u zadnjih nekoliko godina došlo do zamjene teza pa su sastanci i konferencije koji su nekad bili sporedan i popratni program postali najveći dio programa koji poprima gotovo kongresni status za sastajanje menađera, pravnika, autorskih društava i svih vrsta glazbene logistike. Uz konferencije nacionalnih autorskih društava obrađeno je preko 200 tema koje zadiru u sve probleme koji se javljaju pojavom novih tehnologija. U temama koje su obrađivane naznačeni su već godinama prisutni problemi zaštite autora, intelektualnog vlasništva i izvođača umjetničkih djela u novoj multimedijskoj tehnologiji. Bez obzira na sve, uključujući globalnu recesiju i krizu glazbene industrije Midem u Cannesu je postao i ostao ugodno sastajalište i tradicionalno godišnje okupljalište glazbenika, autora, producenata i svih onih mnogobrojnih logističara koji bi trebali biti u službi glazbe.

hifimedia #89

KLASIKA Johann Wenzel Tomaschek: Goethe Lieder

diviti istim interpretacijama duboko promišljenih riječi tekstova koje je pjevala. Kako su u izvedbama solo pjesama solist i pratnja ravnopravni tako na ovom CD-u izražajnu kvalitetu donosi pijanist Leopold Hager.

Ildiko Raimondi i Leopold Hager Paladino Music / Aquarius Records

vera lončar

Ildiko Raimondi, rođenjem rumunjka, danas hvaljena sopranistica, članica ansambla Bečke državne opere, snimila je u suradnji s Leopoldom Hagerom, austrijskim dirigentom koji u djelima bečke klasike pripada u sam vrh svjetske reproduktive, a koji je poznat zagrebačkoj publici kao redovit gost dirigent koji ravna Zagrebačkom filharmonijom u "Velikom Lisinskom". On se na ovom se CD-u pojavljuje u ulozi pijanista u 24 pjesme; "An Linna", "Wanderers Nachtlied", "An den Mond", "Auf dem See", "Erlkoni", "Der Konig in Thule", "Der Fischer", "Heidenroslein An die Entfernt", "Nahe des Geliebten", "Die Sprode", "Die Bekehrte", "Vorschlag zur Gute", "Die Spinnerin", "Das Veilchen", "Erster Verlust", "Schafers Klagelied", "Sorge", "Fruhzeitiger Fruhling", "Mignons Sehnsucht", "Das Geheimnis", "Rastlose Liebe". Odabravši Goetheove stihove koje je uglazbio češki skladatelj Václav Jan Krstitel Tomášek, Raimondi i Hager našli su se pred ne tako jednostavnim zadatkom. Naime, Tomášek je

Roberto Alagna Pasión

Deutsche Grammophon / Universal Music

Goetheovom poetskom sadržaju pridružio jednostavne i ljupke melodije, koje su kako doznajemo iz sačuvane korespondencije dvaju umjetnika oduševile i samog velikog pjesnika no, Raimondi pre često "sklizne" te umjesto da gradi svoju interpretaciju na suptilnom dinamičkom nijansiranju, intimistička crta stradava na račun pretjerane uživljenosti, sugestivnosti prilikom oslikavanja zasebnog svijeta svake od odabranih solo popijevki na programu. A opet, ljubitelji njezina zvučnog timbara zasigurno će se

Müller / Schubert Winterreise

Xaver Hutter, Martin Rummel, Norman Schelter / Aquarius Records

ustrijski skladatelj koji je stvarao na prijelazu iz klasike u romantiku, Franz Schubert (1797-1828), većinom je poznat po svojim pjesmama za glas i klavir. Među osamstotinjak ovih dijela najpoznatiji su mu ciklusi "Lijepa mlinarica" i "Zimsko putovanje". Potonji, u 24 solo pjesme koje je Schubert skladao na stihove Wilhelma Müllera opjevava tugu napuštenog ljubavnika koji tražeći lijek za svoju ljubavnu bol odlazi u drugi grad. Ciklus završava u duhu vremena - tragično pjesmom "Der Leiermann" ("Verglaš") u kojoj promrznut naslovni lik ponavlja pjesmu koja ne daje nadu u budućnost. Austrijski violončelist Martin Rummel napisao je aranžman kojim Schubertov original za tenor i glasovir postaje verzija za naratora, violončelo i glasovir. Pretpostavljam kako je Rummel prepoznavši potencijal monodrame u Müllerovim stihovima povjerio njihovu interpretaciju glumcu Xaveru Hutteru. Hutterov je glas rezak, a interpretacija naglašeno senzibilizirana kako kod nijansiranja karaktera tako i kod prenošenja značenja samih tekstova pjesme. Ovakva, glumačka interpretacija lišena pjevačkog umijeća koja u originalu vrhunskom interpretu omogućuje sugestivnost glazbenog iskaza u skladu s karakterom popijevke i ne donosi očekivano već samo lakše razumijevanje teksta. Pa ipak, kako je Rummel vrhunski violončelist on glasom vlastitog instrumenta donosi smisao za oblikovanje dramatičnog ili lirskog iskaza točnije nijansirajući široku paletu romantičarske osjećajnosti dok snagu i uvjerljivost cjelovitom luku violinističke interpretacije daje pijanist Norman Shetler dijeleći dah s Rummelom i njegovim instrumentom. "Winterrreise" čine: "Gute Nacht", "Die Wetterfahne", "Gefror'ne Tränen", "Erstarrung", "Der Lindenbaum", "Wasserflut", "Auf dem Flusse", "Rückblick", "Irrlicht", "Rast", "Frühlingstraum", "Einsamkei" prvi dio te, "Die Post", "Der greise Kopf, Die Krähe", "Letzte Hoffnung", "Im Dorfe", "Der stürmische", "Morgen Täuschung", "Der Wegweiser", "Das Wirtshaus", "Mut", "Die Nebensonnen", "Der Leiermann" drugi dio. vera lončar

hi-fimedia #89

Proslavljeni francusko talijanski tenor Roberto Alagna objavio je CD s uspješnicama uglavnom tradicionalnog latino repertoara koji datira s početka pa do sredine prošlog stoljeća. Oslanjajući se jednim dijelom na svoje višegodišnje Kabaretsko iskustvo koje je prethodilo njegovoj opernoj karijeri, drugim na prednosti školovanog glasa, a trećim na svoje korijene koji sežu do Latinske Amerike stvorio je album u kojem će ljubitelji ovog žanra zasigurno uživati poput njega samoga. Jer to, da tenor izuzetna glasa uživa, čujemo u svakoj skladbi. On prilagođava boju svog glasa kako bi mogao oslikati atmosferu u aranžmanima Yvana Cassara koji podcrtavaju stilske odrednice žanra. Njegov glas izlazi izvan opernih tenorskih okvira u novoj paleti boja te zvuči slomljeno, intimno, hrapavo…, a s mješavinom različitih dinamika nosi se jednako uspješno urođenim osjećajem za swing. Repertoar čine: "Piensa en mi" (Tuvim Abe - Agustín Lara, Aguirre del Pino), "Quizás, quizás, quizás" (Osvaldo Farrés), "Historia de un amor" (Carlos Eleta Almarán) - ostvarena u duetu s meksičkom pjevačicom Lilom Downs, "La Cumparsita" (Gerardo Hernán Matos Rodriguez), "Dos cruces, Cielito lindo" (Quirino Mendoza y Cortez), "La Llorona" (Meksička tradicionalna), "Besame mucho" (Consuelo Velázquez), "Ella" (José Alfredo Jiménez), "Esperanza" (Ramón Cabrera Argote), "Paloma negra" (Tomás Méndez), "El día que me quieras" (Alfredo Le Pera, Carlos Gardel), "Por una cabeza" (Carlos Gardel), "Siboney" (Theodora Morse, Ernesto Lecuona) "Cu ti lu dissi" (Etta Scollo). Ne treba izostaviti doprinos prateće grupe u postavi: kontrabasist Laurent Vernerey, trubač Nicolas Giraud, trombonist Philippe Georges, perkusionist Nicolas Montazaud, flamenco gitaru svira Pedro Javier González dok Robert Legall svira Venezuelanski cuatro, Pierre-François Dufour metlice, flautu i saksofon Stéphane Chausse te već spomenuti pijanist Yvan Cassar koji potpisuje i produkciju albuma te se pojavljuje u ulozi dirigenta pod čijom palicom sviraju članovi Pariškog Simfonijskog Orkestra kao i njegova gudačka sekcija. vera lončar

FILM 82

87 88 88

86 hifimedia #89

Nedodirljiva lakoća postojanja piše: Dalibor Jakuš

a adresu redakcije stigao je mail distributera s informacijama o novom francuskom kino filmu. Kako je to već ustaljena praksa, mail je sadržavao press fotografije, biografiju glavnih glumaca, redatelja, popis nagrada i kritika, te sinopsis filma. Nakon što sam pročitao ovu jednostavnu radnju filma, odlučio sam je prenijeti u cijelosti: "Nakon nesreće na paraglidingu bogati aristokrat Philippe unajmi mladića imenom Driss kao njegovatelja. Budući da je Driss iz radničke obitelji i nedavno pušten iz zatvora, on je, ukratko, najmanje odgovarajući kandidat za taj posao. Njih dvojica spojit će Vivaldija i Earth, Wind and Fire, elegantnu dikciju i ulični jive, odijela i trenirke… Dva će se svijeta sukobiti i pomiriti, iz čega će se izroditi prijateljstvo koje je suludo, komično i snažno jednako koliko i neočekivano, jedinstvena veza koja će iskriti i učiniti ih…Nedodirljivim." Nakon enormnog uspjeha u matičnoj državi, u hrvatskim kinima je do kraja travnja ovaj film pogledalo preko 23.000 gledatelja. Postoji niz razloga zbog kojih postoji opravdanje uložiti novac u kino kartu i pogledati ovaj film. Ovo se neka od njih:

hi-fimedia #89

Opravdanje prvo: socijalna pravednost

François Hollande je, tako se pokazalo, najbolji učenik Mitterandove škole. Njegova pobjeda na nedavno održanim francuskim predsjedničkim izborima je i pobjeda opcije socijalista koji su na vlast došli nakon trideset godina apstinencije. U svojoj retorici Hollande se prikazao odmjerenim; izgleda pomalo obično ili toliko obično da su ga mediji nazvali gospodin Normalni; u ljubavnoj vezi je s novinarkom koja zagovara partnerski odnosno ravnopravni odnos između muškarca i žene. Ono što je Hollande naučio u svom političkom odgoju i obrazovanju su tendencije ukupnosti bavljenja pitanjem Europe i socijalne pravednosti. Iz tog rakursa već se na sam dan pobjede pojavio na ulicama Pariza gdje je među inima bio okružen brojnim pariškim imigrantima. Među njima, za pretpostaviti je ima na tisuće sudbina sličnih Drissovoj, junaku filma Nedodirljivi. Mladi, nezaposleni muškarci, bez ekonomske perspektive, žive od socijalne pomoći ili spoznaje da hipokrizija ili točnije rečeno kriza bez definiranog prefiksa,

Nedodirljivi (Intouchables)

Režija: Olivier Nakache, Eric Toledano Uloge: François Cluzet (Philippe), Omar Sy (Driss)

FILM / NEDODIRLJIVI

hifimedia #89

FILM / NEDODIRLJIVI vidno utječe na njihov položaj u društvu. Teško je vjerovati da će u tako kratkom vremenskom roku Hollande uspjeti riješiti to pitanje. Za razliku od svog prethodnika Sarkozyija, javnostima je daleko prihvatljiviji po pitanju francuske imigracijske politike. Hollande smatra da je to isključivo ekonomsko, a ne socijalno pitanje te daje naznake kako se francusko društvo s tim problemom treba znati nositi. Driss je, rekao bih, oko toga skeptičan. U filmu, koji se temelji na stvarnom događaju, Driss je jasno dao naslutiti da slanjem zamolbi za poslove za koje nije kvalificiran može upotpuniti broj odbijenica na svoj račun kako bi s dozom opravdanja mogao primiti socijalnu naknadu. Tu ne postoji obostrana simpatija društva i pojedinca. Društvu nije potreban pojedinac sumnjivog etičkog i radnog habitusa, kulturalnog i socijalnog koda nedovoljno testiranog na zapadnoj panel ploči. Šansa takvima poput Driss leži u niskoj cijeni rada. Driss to zna i stoga koristi samo onu liniju povezanu s dijelom društva od kojeg može nešto zaraditi. Susret s Philippeom, svojim budućim poslodavcem, može se opisati kao početak nekog novog francuskog vala. Bogati aristokrat, teško bi ga se moglo opisati socijalistom, više ubogim elitistom, u bijegu je pred vlastitom okolinom za koju je slučaj oko kojeg je potrebna adekvatna skrb. A bijeg je nemoguć. No, za Philippea novac nije problem. Upravo zato i ima potpunu njegu, zdravstvenu mašineriju koja reagira isključivo na naredbe ali se ne ustručava ponuditi neku smjernicu onoga što pronalaze u najnovijim medicinskim istraživanjima. Ali, za Philippea, kao i većinu njegovih dosadašnjih njegovatelja medicinska čuda nisu moguća. Brinu se o njemu isključivo tjelesno, iako tjelesno Philippe nikada neće biti zdrav, ali ne i duševno. Prkoseći toj okolini i svjesno ulazeći u hazarderstvo, Philippe unajmljuje mladog i snažnog Drissa za svog njegovatelja, ali i za svog glasnogovornika koji će njegovoj društvenoj eliti pokazati srednji prst i usput, slobodnim rječnikom preneseno, recitirati stih Nedodirljivih splitske grupe TBF:

"Gazim i gnječim, sve šta hoću mogu. U stvari zalažem se za jedinstvo i slogu." Međutim taj isti srednji prst, gotovo katarzično, Driss prihvativši posao Philippeovog njegovatelja mora gurnuti u Philippeov analni otvor. Iako svoj život doživljava teškim sranjem, isprva odbija prihvatiti tuđa. Čisteći Philippeov anus Driss simbolično čisti društvo. Za Drissa ne postoji neka veća filozofija života; život je jednostavan i treba njime znati rukovati. Ljudima pristupa brutalno otvoreno, fizički i emocionalno, ne dopuštajući da njegov život vrijedi išta manje od bilo kojeg drugog.

"A mistika je čudan predmet istraživanja, Za mene bez znanja, su obična sranja."

hi-fimedia #89

Driss inače potječe iz radničke obitelji Senegalaca koja su u francuskom društvu mnogobrojna. Brine se o svojoj teti, koja je ujedno njegova udomiteljica i zelena karta u društvu. Njegov odnos s članovima obitelji je na granici odgovornosti s kojom se nosi podvojeno istodobno nedovoljno zrelo jer ne zna kako biti odgovoran i silovito zaštitnički jer mora. No, te pore obiteljske disfunkcionalnosti su vidljive i u Philippeovoj obitelji. Maloljetnički problemi, odnos poštovanja prema starijima ili neizrečene emocije, tako prikazane, pokazuju da to nije moguće riješiti novcem. U tome se podjednako ne snalaze - Driss u odnosu sa svojom braćom, a Philippe sa svojom kćeri. No, ukazujući Philippeu da bi trebao biti stroži ali pravedniji prema svojoj kćeri polako uviđa da na njemu leži odgovornost da bude isti takav prema svojoj obitelji. Iako podijeljeni u svojoj klasama, obojica polako razumijevaju da se pojedinac treba brinuti o drugome upravo onako kako bi se društvo trebalo brinuti o pojedincu. Jedino po načelu - pravednosti.

Opravdanje drugo: Boogie Wonderland Francusko društvo izrazito cijeni obrazovanje i kulturu. U kulturu se uvijek ulagalo daleko više nego u neke druge sektore, iako je ekonomska kriza učinila svoje. Na francuskim sveučilištima obrazovale su se generacije mladih sa svih strana svijeta. Cijena u tom slučaju nije bila upitna, jer društvo pomaže obrazovanju. U Nedodirljivima jasno su pak istaknuta dva potpuna različita svijeta jednog grada: Drissov, stvoren na ulici, prepun mladića odjevenih u kožne jakne i trenirke koji slušaju hiphop, vole grafite, demonstriraju silu kad im se taj minimum ugrozi, te Philippeov buržujski vidokrug u kojem se poštuje klasična glazba, apstraktno slikarstvo i pisanje u stihovima. Taj stereotipan prikaz različitosti filmskih likova uvjetovan je prije svega njihovom različitom socijalnom pozadinom, ali je namjerno i režijom doveden do krajnosti. Tako u jednoj sceni Driss, nakon što se vrati iz Galerije moderne umjetnosti, uzme kist u ruke te odluči napraviti svoje

prvo umjetničko djelo. Philippe koji ima jake veze s kupcima umjetnina naknadno prodaje tu sliku za veliki iznos, podsmjehujući se preprodavaču uvjerivši ga da je slika rad vrlo talentiranog umjetnika. Philippeov potez je gledatelju karikaturalan, urnebesno smiješan, ali Philippe duboko poštuje obrazovanje i kulturu. No, u svijetu u kojem se kulturom isključivo trguje, a sve manje ju se razumije i prožimlje ovakav briljantni "štos" predstavlja Philippeov otpor prema mešetarenju i opreci da kultura (po)ostane samo rezervirana za bogate elite. Istodobno, Driss se ne ulizuje Philippeu u nakani da pokušava dokučiti "čudnu" umjetnost na pravi način. On ne razlikuje Wagnera, od Vivaldija, Mozarta od Bacha, ali zato u svakoj skladbi pronalazi neki smisao, životni moto. Daje Philippeu iskren, zafrkantski stimulans koji Philippe do tada još nije osjetio. Driss pri tome nije patetičan, nije niti dramatičan. On, za razliku od klasične glazbe, voli disco glazbu. Glazbu nastalu u newyorškim klubovima, ali korijene vuče iz četrdesetih godina u Francuskoj. U jed-

noj od najzabavnijih scena filma, Driss plesnom točkom "Boogie Wonderland" Philippea uvodi u potpuno drukčiji svijet. Svijet pokreta, koliko god to za Philippea ironično bilo.

nja čovjeku u invalidskim kolicima je kao oduzeti mu zrak. Možemo li zaista razumjeti čovjeka kada uslijed nesreće doživi takav tjelesni hendikep da se ne može hraniti, hodati, trčati, odjenuti ili plesati? Osobno, ne mogu zamisliti, niti približno. Nedodirljivi se po meni ne bave pitanjem razumijevanja pojedinca, jer pojedinac bez ljubavi i prijateljstva, solidarnosti i napredka nije potpun, bez obzira koliko bio tjelesno zdrav. Baš zato polako bivamo uvučeni u emotivne i seksualne želje tetraplegičara Philippea. On je u svojim nastojanjima delikatan, senzitivan, u sramu održava virtualnu vezu s ženom koja živi daleko na sjeveru Francuske. Ona nije poluga na toj vagi, nego je to snažna i aktivna, prijateljska Drissova potpora koja na Philippea djeluje terapeutski. Driss metafizički postaje implantat - Philippeove čvrste noge, lukav um koji

Društvu nije potreban pojedinac sumnjivog etičkog i radnog habitusa, kulturalnog i socijalnog koda nedovoljno testiranog na zapadnoj panel ploči Opravdanje treće: lakoća postojanja

"Nedodirljivi" su komedija. Bez patetike i podilaženja. Čitao sam na Internetu kako je američka publika ovaj film doživjela doslovno, s okrutnim režijskim premisama koje po njima vode do toga da se publika ismijava jednom invalidu. Philippeova nesreća je za takvu publiku, zaključujem, kolektivna fobija od drukčijeg, jer oduzeti mogućnost sreće ili lakoće postoja-

mu pomaže da upozna ženu za koju osjeća emocionalnu povezanost. "Nedodirljivi" je film o ljubavi i prijateljstvu, jednostavnosti davanja i primanja, o tome koliko učimo jedan od drugoga, ma koliko se različitim činili jedan drugome. Različitost je zato bogatstvo.

Opravdanje četvrto: život na filmu Film je snimljen prema istinitom događaju. Philippe i Driss su i danas prijatelji.

hifimedia #89

FILM / REcENzIJE Planet majmuna: Postanak (Rise of the Planet of the Apes) 20th Century Fox, Dune Entertainment, 2011., 105 min. Režija: Rupert Wyatt Igraju: James Franco, Freida Pinto, John Lithgow, Andy Serkis, Brian Cox Žanr: SF, tehno triler, drama

8,3/10 Will (James Franco) je farmaceutski znanstvenik čije otkriće bi moglo zauvijek izliječiti Alzheimerovu bolest. Najnovija verzija njegovog eksperimentalnog lijeka je dala iznimno povoljne rezulultate na čimpanzi. Na njegovu žalost, čimpanza podivlja istog dana kad je predstavljao rezultate investitorima, zbog čega su je morali zauvijek uspavati. Will tek kasnije shvaća da je čimpanza nedavno rodila i da je podivljala kako bi zaštitila svoje novorođenče. On uzima novorođenče čimpanze pod svoje okrilje, vodi ga doma kao svog ljubimca i daje mu ime Cesar (Andy Serkis). Ubrzo uočava da je Cezar iznimno inteligentan u odnosu na ostale čimpanze što je zapravo prouzrokovano onim eksperimentalnim lijekom kojeg je davao njegovoj majci dok je bio u utrobi. Cezarovo odrastanje uz Willa i nje-

hi-fimedia #89

govog oca Charlesa (John Lithgow) dovodi do toga da ih životinja shvaća kao svoj čopor a kada su životinje dio čopora onda čine sve da zaštite pojedince unutar istog. Da stvari krenu na gore, biti će potreban incident sa susjedom koji će se izderavati na Willovog oca Cezar će zatući nasilnika zbog čega će morati u skrovište za podivljale primate. Tamo će nadprosječno inteligentna čimpanza povesti životinjski revolt protiv svojih ljudskih zatvorskih čuvala i protiv ljudske vrste uopće. Iako su osnovni elementi filma slični četvrtom filmu iz franšize “Planet majmuna - Osvajanje planeta majmuna”, ovaj ponovljeni imaginarij začetka cijele priče zapravo ima pojednostavljenu naraciju i publici je lak za prihvatiti jer, eksperimenti na životinjama u medicinske svrhe su stvarnost. Planet majmuna: Postanak je u jednakoj mjeri obiteljska drama, SF akcija ili tehnološki triller. Priča ima klasičnu američku rapsodiju o odnosima na relaciji otac-sin s dvostrukim dnom zbog Willovog odnosa s njegovim ocem, te konačno zbog njihovog odnosa sa Cesarom, koji je pak u nekoliko scena pravi provokator suza. Pedigre punokrvne drame ovaj film u potpunosti dobiva zaslužujući trojcu Franco, Litghow i Sekris, koji je zaslužio nagradu Akademije za svoju izvedbu primata. Posebno bi trebalo spomenuti i izvedbu glavnih negativaca u filmu, čuvara (Tom Felton) i upravitelja (Brian Cox) skloništa za primate koji uspješno provociraju negativne osjećaje gledatelja. Grafika filma je solidna, na trenutke malo previše pretenciozna, ali u velikim scenama ipak fluidna. Najbolje kod ovog filma je što je, za razliku od mnogih drugih filmskih prednastavaka, potpun. Kraj filma donosi kompletnu predstavku gledatelju kako je sve to s Planetom majmuna moglo započeti i što je moglo biti uzrok propasti čovječanstva i uspona nama najbližih primata. “Hvale vrijedan, uzbudljiv, emotivan dodatak prečasnom filmskom maratonu o maj-

PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC

munima. Čimpanze će se još uzdizati. Nastavci su izgledni...” - Kim Newman Empire Magazine

Muškarci koji mrze žene (The Girl With the Dragon Tatto) Columbia Pictures, 2011., 158 min. Režija: David Fincher Igraju: Daniel Craig, Rooney Mara, Christopher Plummer, Steven Berkoff, Stellan Skarsgård Žanr: drama, triler

8,7/10 Dok istražuju misteriozni nestanak ili moguće ubojstvo staro 40 godina, diskreditirani novinar Mikael Blomkvist (Daniel Craig) i misteriozna te problematična hakerica Lisabeth Salander (Rooney Mara) otkrivaju da i najbogatije obitelji po ormarima skrivaju razne kosture. Muškarci koji mrze žene dinamično prati pomalo neuobičajen dvojac glavnih protagonista dok istražuje nestanak Harriet Vagner, čiji ujak Henrik Vanger (Christopher Plummer) sumnja da ju je ubio netko iz obitelji. Što dublje kopaju, na vidjelo izlazi niz misterioznih zločina zbog čega su i oni izloženi većoj opasnosti. Dok se Blomkvist na malom otoku muči s izolacijom i članovima obitelji koji međusobno ne komuniciraju, Lisabeth zadesi novi socijalni radnik, sadistička svinja koja će ju silovati. Nacisti, šovinizam, tradicionalizam, senzacionalizam, istraživačko novinarstvo, sveopće narušeni obiteljski odnosi kao i nasilje prisutni u romanu švedskog pisca Stiega Larrsona bili su dovoljni da uhvate pažnju Davida Finchera čija hladna i precizna kinematografija zna kako dodatno provocirati dok se promatra ravno u mračan i krvavi ponor neočekivanog. Ponešto brža, osjetljivo tmurnija od pan-skandinavske snimljene prije nekoliko godina, Fincherova verzija gledatelju nudi drugačiji pogled na avanture novinara Blomkvista i hakerice Salander. Svaki komad uzbuđenja, ovdje je prekriven nekim mutnim ili trulim detaljem, što će se sigurno moći prepoznati na HD ekranu. ”Ovo nikad nije film u kojem se njih dvoje zaljube. I to što se samo nasmijala je već nešto novo...” - Roger Ebert, Chicago SunTimes

Besmrtnici (Immortals) Relativity Media, 2011., 110 min. Režija: Tarsem Singh Igraju: Henry Cavill, Mickey Rourke, Freida Pinto, Stephen Dorff, Kellan Lutz Žanr: epska drama, akcija

Dečko, dama, kralj, špijun (Tinker, Tailor, Soldier, Spy) Focus Features, 2011., 127 min. Režija: Thomas Alferson Uloge: Gary Oldman, Colin Firth, Tom Hardy, Mark Strong, Ciarán Hinds Žanr: krimi-misterija, drama, triler

8,3/10

liži se sredina sedamdesetih godina 20. stoljeća, a hladnoratovska politika uvelike šteti međunarodnim odnosima. Britanska tajna služba (SIS), popularno znana i kao MI6 sa svojim podružnicom Circus, ulaže sve napore kako držali korak sa obavještajnim službama drugih zemalja, te kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo ostalo sigurno. Glavešina Circusa, poznat kao Kontrola (John Hurt), osobno šalje predanog operativca Jima Prideauxa (Mark Strong) u Mađarsku. Jimova misija se krvavo izjalovi i Kontrola je prisiljen izaći iz Circusa kao i njegov najbolji čovjek, prekaljeni obavještajac nepogrješivih osjetila George Smiley (Garly Oldman). Otuđen od svoje odsutne supruge Ann, Smiley ubrzo biva pozvan da se vidi s podtajnikom Oliverom Laconom (Simon McBurney); potonji će po Vladinom nalo-

4,6/10 gu, u tajnosti biti nanovo angažiran, a zbog straha da je Circus već duže vrijeme kompromitiran dvostrukim agentom ili krticom koji radi za Sovjete, a čime su, naravno, ugroženi Engleski interesi. Uz pomoć mlađeg agenta Petera Guillama (Benedict Cumberbatch), Smiley prekopava prošle i sadašnje aktivnosti Circusa. U pokušaju da uđe u trag i otkrije krticu, Smileya proganja sjećanje na nekoliko desetljeća staru interakciju koju je imao s tajanstvenom ruskom obavještajkom Karlom. Trag krtice ostaje neotkriven sve dok terenski agent Ricki Tarr (Tom Hardy) neočekivano ne kontaktira Lacona. Dok pod krinkom obavlja posao u Turskoj, Ricki se zaljubljuje u udanu Irinu (Svetlana Khodchenkova), koja pak tvrdi da posjeduje ključna obavještajna saznanja. Istovremeno, Smiley otkriva da je Control suzio popis potencijalnih krtica na pet osumnjičenih. Oni su ambiciozni Percy Alleline (Toby Jones), samouvjereni Bill Haydon (Colin Firth), krepki Roy Bland (Ciaran Hinds), uslužni Toby Esterhase (David Denick) i - Smiley. Čak i prije nego zapanjujuća istina izađe na vidjelo, emocionalni i psihološki teret igrača pomiješanih u smrtonosnoj igri međunarodne špijunaže će eksplodirati... Šteta je što publika nije prepoznala potencijal ovog filma, a koji se prepoznaje i po vrsnoj glumačkoj ekipi od koje se vidljivo izdvojio Gary Odlman koji je ulogom u ovoj filmskoj adaptaciji zaradio i nominaciju za Oscar. “Inovativna, mesnata destilacija Le Carreovog romana. Bogat jekom vremena i elegijskom melankolijom, film pretvara Smileyev lov na krticu unutar MI6 u oštro preispitivanje hladnoratovske etike.” - Leslike Felperin, Varitey

Brutalni i krvoločni Kralj Hyperion (Mickey Rourke) i njegova moćna vojska Heraklionaca širi kaos diljem Grčke u potrazi za davno izgubljenim Epirusovim lukom. Uz pomoć tako moćnog oružja, Hyperion bi bio u mogućnosti zbaciti bogove Olimpa i postati neupitnim gospodarom svijeta. Nemilosrdni Hiperion i njegove legije uništavaju i ubijaju sve što im se nađe na putu, i čini se kao da nitko i ništa ne može zaustaviti zlog kralja u njegovom naumu. Selo za selom biva uništeno, a klesar Tezej (Henry Cavill) se zaklinje osvetiti smrt svoje majke. Kad dolazi u Sibilino proročište, Fedu (Freida Pinto) vizije uvjere da je Tezej ključ koji će zaustaviti razarajuću silu koja prijeti ljudima i bogovima. Tezej će uz njenu pomoć okupiti malu grupu i prihvatiti namijenjenu mu sudbinu da sudjeluje u borbi koja će odlučiti o budućnosti čovječanstva. Bez obzira na impresivnu vizualnost ovog filma, Besmrtnici kao barbarsko/gladijatorska kvazi epovska priča nemaju smislenu svrhu ni poantu. Plošni dijalozi, “drvena” gluma, ukočeni likovi u ovom slučaju ne mogu biti zanimljivi čak ni gamerskoj generaciji koja je zakovana za računalne igrice odrasla uz takav oblik fikcijske zabave. Tarsem Singh (The Cell - 2000, The Fall 2006) se vratio režiranju filmova, i dalje vizualno ekstreman; preuveličana kompjuterski generirana scenografija, bizarni kostimi, konačno i potpuno izokrenute činjenice vezane uz antičke legende, a bez ikakvog smislenog razloga za tako nešto. Čemu? Čak i kad krene punokrvna akcija priča postaje ispraznija i dosadnija... “Tarsem Singh vjerojatno je dobar umjetnički vizionar. Na žalost, njegov osjećaj za pripovijedanje ovdje je bez jasne vizije.” - Nel Smith, Total Film

hifimedia #89

Koža u kojoj živim (La piel que habito) Sony Pictures Classics, 2011., 117 min. Režija: Pedro Almodovar Igraju: Antonio Banderas, Elena Anaya, Marisa Paredes, Jan Cornet, Roberto Alamo Žanr: Drama, triler

8,1/10 Nakon gotovo dvadeset godina, koliko je prošlo filma “Veži me”, Pedro Almodovar i Antonio Banderas opet zajedničkim snagama provociraju na filmu. Banderas igra plastičnog kirurga Roberta Ledgarda koji otkriva neku vrstu umjetne kože koja je otpornija i bolja od prave. Ovo će postići uz pomoć Vere (Elena Anaya), mlade žene koju drži zatočenu na svom imanju. Jedina osoba koja je upoznata s ovim neobičnim “dogovorom” je njego-

va služavka Marilia (Marisa Paredes). Sve tajne bivaju otkrivene, prije ili kasnije. Ovdje nastaje problem kada nenadanom pojavom Marilijinog problematičnog sina, koji će silovati Veru, uz Ledgardovu tajnu na vidjelo izlaze još neki grijesi ekscentričnog kirurga. Film je adaptacija knjiškog predloška Mygale, pisca Thierryja Jongueta, a kao teme iskazuje osvetoljubivost, spolnost, seksualno nasilje i zloporabu moći. Dakle, Almodovar publiku opetovano suočava s uznemirujućim nasiljem, propitkivanjem seksualnosti, pravom na osobnu slobodu i propitkivanjem vlastite biti. Ovo je šesti puta da Banderas igra u filmu španjolskog oskarovca Alomodovara, koji je stekao toliku slavu da filmove može, poput Felinija prije njega, najavljivati svoje filmove samim prezimenom. Baš kao i Fellini, Alomodovar je odmicanjem karijere, biranjem priča s bizarnijim subjektima, postao perverzniji i odvažniji. I dalje je to strogi redatelj koji puno pažnje daje prostoru, slici i tonalitetu priče. Otvoreno kritizira svijet koji u žudnji za vječnom mladošću ne preza od medicinskog zadiranja u prirodu postojanja pojedinca onakvim kakav je rođen, ali istovremeno dobrodušno naglašava da bez obzira koliko mijenjali vanjštinu, ono najbitnije, ono što smo iznutra se ne može kirurški odstraniti. “Samo netko poput Almodovara je kadar izmiješati toliko elemenata bez da upropasti cijeli film” - Kirk Honeycutt, Hollywood Reporter

Tramvaj zvan čežnja (A Streetcar Named Desire) Warrner Home Video, 1951., 122 min. Igraju: Karl Malden, Kim Hunter, Marlon Brando, Vivien Leigh Režija: Elia Kazan Žanr: Drama

9,8/10

scarom nagrađena adaptacija istoimene kazališne drame Tennesseeja Williamsa iz 1951. Film je režirao Elia Kazan, poznat po režiji izvorne kazališne predstave. U glavnim ulogama igraju gotovo svi koji su nastupali u istimenoj predstavi, Marlon Brando (Stanley Kowalski), Kim Hunter, Karl Malden, izuzev Vivien Leigh (Blanche Dubois). Film je producirao talentirani agent-odvjetnik Charles K. Feldman. Iza scenarija koji je zbog brojnih homoseksualnih referenci morao biti dorađivan više puta stoji Oscar Saul. Film je na više načina utjecao na daljnji razvoj filmske industrije. Ponajviše na vizualnu prezentaciju likova te na filmsku glazbu. Glavni filmski likovi vremena su do pojave Stanelya uglavnom bivali manekeni presvu-

Tajni život kućnih pomoćnica (The Help) DreamWorks, 2011., 137 min. Režija: Tate Taylor Igraju: Viola Davis, Bryce Dallas Howard, Octavia Spencer, Emma Stone, Jessica Chastain Žanr: Drama

7,6/10 88

hi-fimedia #89

FILM / REcENzIJE čeni ulickanom pristojnošću. Uloga Stanelyja kao potpune suprotnosti svega do tad viđenog na filmskom platnu skrenula je pažnju publike i kritike na tada mladog glumca Marlona Brandoa kojem je ovo bila druga filmska uloga. Razmažena i neurotična, južnjakinja Blanche DuBois, pokušavajući pobjeći od svoje prošlosti koja uključuje tešku ovisnost o alkoholu, gubitak naslijeđene plantaže, zavođenje maloljetnika, odlazi svojoj sestri Stelli Kowalski. Ubrzo će se naći u sukobu s Stellinim mužem, Stanleyem Kowalskim, vulgarnim i prljavim pripadnikom nove industrijsko - imigrantske generacije. Drugim riječima, sirovim čovjekom koji neumjereno pije i puši, te se ponaša kao gospodar kuće. Stanely, koji je u svojoj nutrini zapravo senzualan, na nasilan će način suočiti Blanche s njenim problemima iz prošlosti, što će rezultirati njenim živčanim slomom. Tramvaj zvan čežnja je filmski klasik o zlostavljanju i duševnim čežnjama (i bolestima), a ispunjen epigramima poput; “Namjerna okrutnost se ne oprašta...”, - “Neću stvarnost. Hoću čaroliju!” i - “Hej, STELLA!” Drugi element koji u ovom filmu predstavlja promjenu tijeka razvoja kinematografije je glazba. Umjesto do tad uvriježenog skladanja influentne/sugestivne filmske glazbe temeljene na akcijskim prizorima, Alex North je skladao odlomke koji su se odnosili na trenutno raspoloženje likova što mu je donijelo nominaciju za Oscara. 1993. objavljena je redateljeva verzija filma. Originalna obnovljena verzija je film koji je publika mogla vidjeti da, na inzistiranje skupina kao što je Katolička lika ćudoređa, Američki institut za cenzuru nije u posljednji čas intervenirao. Vraćene scene produžile su film za neke tri minute te se ne čine nepri-

Temeljen na senzacionalnom bestselleru “Sluškinje” autorice Kathryn Stockett, ovo je priča o Skeeter - djevojci s juga koja se vraća s fakulteta odlučna da postane pisac. Okreće živote svojih prijatelja i mali Mississippi naopačke kada odluči intervjuirati crnkinje koje su provele svoje živote brinući za istaknute južnjačke obitelji. Aibileen je Skeeterina najbolja prijateljica, domaćica, koja se na užas njenih prijatelja u usko povezanoj crnačkoj zajednici usudila progovoriti prva. Unatoč tome što njihovo dugotrajno poznanstvo visi u zraku, ona i Aibileen nastavljaju suradnju, a uskoro dolaze i druge sumještanke koje žele ispričati svoju priču... Površinski izgleda kao još-jedna-priča o ljudskim pravima s gledišta liberalne bijelkinje koja služi kao katalizator promjena. Redatelj

lične za današnje standarde. Sada ju napokon možete pogledati u njezinom debiju na Bluray formatu (BD), fantastično obnovljenoj i digitalno remasteriranoj verziji dovedenoj do briljantne 1080p čistoće slike. Nominiran u čak 12 kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, uključujući i onu za najbolji film

te dobitnik četiri nagrade njegov doprinos sedmoj umjetnosti i dalje je izrazito značajan, a s pravom se nalazi i na listi 100 najboljih filmova svih vremena Američkog filmskog instituta. “Epski nastupi u filmu s kipućom atmosferom” - Kim Newman, Empire

Tate Taylor je vidljivo pazio da ne stavi preveliki naglasak na Skeeter, a o trošak Aibileen koja

je zapravo prepričava ovu dramu, ili pak na štetu Minny. Čak s, od kritike, podcijenjenom izvedbom, mlada Stone ovim filmom kao ambiciozna, ali mrvu promašena spisateljica, nastavlja inkasirati svoju novostečeni zvjezdani status. Ipak, dragulji ove priče ostaju Davis, koja je sa svojim pogledom kojim para dušu kadra izazvati tsunami emocija i filmska novo-pridošlica Spencer ne igra Minny nego ju čak i inspirira kao bliska prijateljica redatelja Taylora i spisateljice Kathryn Stockett po čijem je romanu film sniman. Duboko osjetilan, ispunjen malim pikanterijama, humorom i nadom “Tajni život kućnih pomoćnica” je praktički bezvremenska, zapravo univerzalna priča o sposobnosti stvaranja promijena. “Tajni život kućnih pomoćnica je oduševljavajući poklon, duboko topla i ljudska priča ispunjena humorom, tugom i uzvišenim izvedbama Viole Davic, Octavie Spencer i Emme Stone.” - Peter Travers, Rolling Stone

hifimedia #89

KOLUMNA: NEW YORK

Kaleidescape Story - DVD nije vaš iako ste ga legalno kupili

omalo neprimjetno za većinu američke publike koja voli gledati holivudske filmove, osmogodišnji sudski spor u Kaliforniji došao je (skoro) do kraja, a s njim i svaka iluzija kako je DVD ili Blu-ray koji ste upravo kupili postao vaše trajno vlasništvo i možete ga koristiti kako god hoćete. Kaleidescape, kalifornijska tvrtka koja proizvodi vrhunske video servere za kućnu upotrebu, izgubila je sudski postupak protiv udruženja šest najvećih holivudskih studija i grupacije elektronskih proizvođača udruženih u DVD konzorcij, DVD CCA (DVD Copy Control Association). Ideja tvrtke Kaleidescape bila je vrlo jednostavna, napraviti vrhunski video server za kućnu upotrebu, gdje bi vlasnici učitali DVD-ove (i kasnije Blu-ray diskove) koje legalno posjeduju na njegov hard drive, i imali svoju kolekciju lijepo organiziranu na jednom mjestu, zaštićenu od trošenja i oštećenja (jer reprodukcija više ne ide sa diskova već sa servera) i spremnu za trenutni pristup i gledanje na nekom od televizora ili displeja u kući. Moguće je pristupiti direktno određenim scenama na filmu, preskakati brzo s filma na film, a sve reklame i najave uvijek prisutne na DVD-ovima mogu se automatski preskočiti i projekcija filma počinje trenutno. Znajući s kim imaju posla, tvorci Kaleidescape sistema učinili su od početka sve moguće i nemoguće da bi zadovoljili drakonske zahtjeve Hollywooda u vezi zaštite DVD-a od nelegalnog korištenja. Svi DVD-ovi se učitavaju na hard drive servera s netaknutom CSS enkripcijom (DVD zaštita od kopiranja), i još su dodatno enkodirani Kaleidescape enkripcijom. Sa servera je nemoguće presnimiti DVD, ne mogu se unijeti filmovi s interneta (potreban je fizički disk) i čak server pokušava provjeriti je li disk koji se učitava označen kao posuđeni disk i u tom slučaju odbija učitavanje. Ali, da bi se disk učitao u server, potrebno je bar jednom dešifrirati CSS DVD-a, i zbog toga je Kaleidescape morao potpisati ugovor (licencu) s DVD CAA, kao i svi ostali proizvođači DVD plejera, kako bi stekli pravo legalno koristiti CSS dešifriranje, dio DVD standarda. I tu su si potpisali smrtnu presudu, jer je američki kongres 1998. izglasao DMCA (Digital Millenium Copyright Act), u kojem se nalazi i pravilo da nije dozvoljeno zaobilaženje bilo kakve postavljene digitalne zaštite, bez obzira koliko slaba ili formalna ta zaštita bila, ili ako je svrha takvog zaobilaženja legalna. To u praksi (prijevodu) Hollywooda znači da oni

hi-fimedia #89

imaju pravo veta na bilo koju novu ili inovativnu tehnologiju koja im se ne sviđa. Samo trebaju ugraditi neki digitalni ključ u svoj autorski sadržaj (filmove), i bilo koja nova platforma ili plejer prvo moraju njima platiti licencu da bi mogli reproducirati njihov sadržaj, bez obzira je li korisnik već jednom platio za taj sadržaj ili ne. Kad je Kaleidescape potpisivao ugovor s DVD CAA, nisu se još znale sve odredbe DVD standarda, posebno pravila upotrebe CSS šifriranja, tako da nisu znali da će jedan od uvjeta korištenja CSS koda biti taj da DVD disk mora biti fizički prisutan u uređaju, da bi taj uređaj imao pravo koristiti ključ za dešifriranje DVDa. Drugim riječima, server nema pravo koristiti CSS i reproducirati film ako disk nije u uređaju. Tvrtka Kaleidescape osnovana je 2001. godine. Trebalo je proći tri godine, valjda dok

piše: Danko Šuvar

nisu postali popularni, da se DVD CAA (u stvari Hollywood) sjeti tužiti ih za svjesnu povredu DVD standarda, točnije pravila korištenja CSS dešifriranja prema kojem disk uvijek mora biti u reproduktoru. Na prvom suđenju 2007. godine, Kaleidescape je pobijedio i tužba DVD CAA je odbačena s obrazloženjem da Kaleidescape nije povrijedio generalne odredbe CSS sistema zaštite DVD-a zato što one nisu jasno bile određene u ugovoru u trenutku potpisivanja. Predmet tužbe bilo je u stvari pitanje formalnog kršenje ugovora, a ne bitka oko ugrožavanja autorskih prava Hollywooda (iako je pozadina vjerojatno bila baš to). Istog časa Hollywood se žalio na presudu, i žalbeni sud 2009. donosi odluku da poništi presudu i vraća slučaj na ponovno suđenje. Na ponovljenom suđenju u svibnju ove godine Kaleidescape je izgubio, sud je utvrdio da su ipak prekršili ugovor o pravilima korištenja CSS-a, da su samim potpisom pristali i na kasnije očekivane revizije i pojašnjenja standarda. Iako je u obrazlože-

nju sud priznao da namjera Kaleidescape uređaja nije povreda autorskih prava, niti nelegalno kopiranje, ili je Hollywoodu nanesena bilo kakva šteta, ipak je presudu potrebno donijeti da bi se spriječio presedan formalnog kršenja pravila CSS-a (a time i DMCA, što je veliko ne-ne), i eventualna lavina sličnih prekršaja u budućnosti. Iako je obrana Kaleidescape bila vrlo uvjerljiva (od početka DVD-a, Amerikanci su kupili 13 milijardi diskova, ili 110 po obitelji, dok je prosječna obitelj s Kaleidescape-om kupila 508 Blu-ray ili DVD diskova), ništa nije pomoglo, kao ni činjenica da se Hollywood ovih dana sprema sprovesti u djelo svoju UltraViolet inicijativu, sistem virtualnog video servera gdje bi korisnici kupovali i spremali filmove u digitalnom obliku na "cloud" serverima administriranim od samih studija, nešto kao Kaleidescape, ali ne u stanu već negdje daleko na velikim serverima i dostavljeno do korisnika putem brzog interneta. Hollywood je u očajničkoj potrebi promijeniti nešto u sistemu distribucije filmova, prodaja diskova pada, a manje profitno rentiranje i Netflix streaming raste, uglavnom i zbog nepraktičnosti gomilanja DVD-a ili Blu-ray diskova na polici u kući u odnosu na video server ili streaming. U svjetlu tih novih događaja u Hollywoodu, bez obzira koliko je to još nerealno ili daleko od ostvarenja, ova presuda protiv Kaleidescape izgleda kao interesantna koincidencija i zgodno otklanjanje praktičnijeg konkurenta. Ako netko i primijeti, to ujedno znači da Hollywood ne da vlasnicima kupljenih diskova pravo njihovog korištenja u video serveru, iako se sad uz malo znanja može kod kuće napraviti kompjuterska verzija video servera, što Hollywood ipak ne može spriječiti. Kaleidescape se odmah žalio na presudu (i privremenu mjeru zabrane prodaje uređaja), postupak odlazi na drugostupanjski žalbeni sud, koji je donio privremenu mjeru obustave privremene mjere zabrane prodaje, dok se ne završi žalbeni postupak. U praksi to znači da Kaleidescape može poslovati još godinu ili dvije do konačne odluke. Da je drakonski DMCA zakon postojao 1998. godine, kad je glazbena industrija pokušala spriječiti pojavu MP3 plejera (Diamond Rio PMP300), i da je slučajno CD bio zaštićen kao DVD, ne bi možda bilo ni Apple iPod-a, ni iPhone-a kakve ih danas znamo, a svaka glazba u digitalnom obliku na kompjuteru imala bi neki vid zaštite. Sva sreća da je Digital Millenium Copyright Act malo zakasnio.

KONCERTNI ZVUK U VAŠOJ DNEVNOJ SOBI. JBL® Studio 5 zvučnici u vaš dom donose live koncertne izvedbe.

Snagu i uzbuđenje glazbene izvedbe uživo u vaš dom donose JBL® Studio 5 zvučnici. Nova serija zvučnika putem kombinacije visokofrekvencijskih kompresijskih drivera i klasične JBL niskotonske jedinice vjerno reproducira glazbeni materijal baš onako kako je i snimljen. Osjetit ćete realističan i neposredan zvuk, dok za zvučnike ne morate izdvojiti bogatstvo. Elegantni i sofisticirani modeli postavljaju novi standard za sve ljubitelje filma i glazbe. Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o. Gundulićeva 26a Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr • www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8 Zagreb, tel. 01/485 4297. DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a Split, tel. 021/380 117 www.facebook.com/mediaaudio © 2012 HARMAN International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. JBL je zaštićeni znak HARMAN International znak HARMAN International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. „Hear the truth“ i „Hear the truth“ logotip su zaštićeni znakovi HARMAN International Industries, Incorporated. Značajke, specifikacije i izgled su podložni izmjenama.