hifimedia • 92 by hifimedia

#92

Minimum prostora Maksimum kvalitete

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #92 / 2013.

Savršena Harmonija

Grupni test

5 LED LCD

televizora LG PANASONIC PHILIPS SAMSUNG SONY

P1 Kompaktni Audio Sustav Stereo Prijamnik, CD reproduktor, Zvučnici Ukoliko ste hifi entuzijast s ograničenim prostorom, kompaktne P1 komponente su baš ono što ste oduvijek željeli. Sustav vrhunske kvalitete. Stereo prijamnik i CD reproduktor spremni su za otkrivanje baš svake glazbene nijanse. Neovisno o izvoru, slušajući preko zvučnika P1 sustava osjetit ćete svu punoću glazbe kao da ste uvijek u prvom redu nekog koncerta.

www.helikop.hr www.pioneer.eu

WADIA INTUITION 01

Oznaka Made for iPod/iPhone označava elektroničku dodatnu opremu dizajniranu za spajanje specifično s iPod/iPhone-om i certificirana je od proizvođača da je sukladna sa Apple standardima. Apple nije odgovoran za fukncionalnost ovog uređaja i njegovu sukladnost s regulatornim i sigurnosnim standardima.

maloprodaja: Martićeva 71, 10000 Zagreb, tel/fax: +385 1 4650 870 Masarykova 18, 10000 Zagreb, tel: +385 1 4876 053, 4876 054, fax: 4876 056

kredit 2 - 60 rata 2 - 24 rate bez naknade

MC Zagrebačke banke kredit 2 - 36 rata 2 - 12 rata bez naknade

NA TESTU: Panasonic DMC-TZ40, Philips BDP 9700, Marantz UD7007, Harman

kredit 2 - 36 rata 2-12 rata bez naknade

Kardon AVR 270, AKG K551, Pro-Ject DAC Box S USB, Sennheiser HD 558, Musical Fidelity V-90 DAC, Definitive Technology Studio Monitor 55, ProAc Studio 140MK2, Hegel H300, Primare R32 i Musical Fidelity M1 ViNL GLAZBA: Grunge nekad i sad, Pearl Jam, Nirvana i neugašeni Teen spirit, Postoji li val nakon Novog vala?, Vijay Iyer Jazz razgovor FILM: Filmska pretskazanja, Mad Max cestovni ratnik, DVD recenzije

Digitalno integrirano pojačalo Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

www.technomarket.hr

Suradnja UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta  210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Čitatelji koji prate naše izdanje i na digitalnim platformama (Internet i Facebook stranica), upoznati su već da smo ovo ljeto ostvarili suradnju s cijenjenim američkim high-end internet portalom "Enjoy the Music" koji se smatra jednim od 10 najcjenjenijih globalnih odredišta koje čitatelji posjećuju radi dobivanja relevantnih informacija. Ako se uzme u obzir da smo ovu suradnju započeli na njihovu inicijativu, onda cijela priča dobiva dodatno na težini. Ponosni smo što je dugogodišnji rad ove redakcije prepoznat na drugom kontinentu i na drugom govornom području. Ovo je nagrada svim kolegama i suradnicima koji iz broja u broj podižu kvalitetu magazina na zadovoljstvo naših dugogodišnjih, ali i budućih čitatelja. U narednom periodu namjeravamo proširiti suradnju i s drugim relevantnim medijima i autorima kako bi održali kontinuitet podizanja naše kvalitete. Pozitivan kontinuitet vidi se i u suradnji magazina s većinom domaćih distributera audio/video proizvoda kroz njihovo sudjelovanje na zagrebačkom Audio/video sajmu, koji se ove godine održava po 19. put u Sheraton Zagreb hotelu (18-20.10.2013.). S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju na domaćem tržištu, vjerujem kako je prva i prava prilika za iskazivanje vaše podrške njihovom trudu i dugogodišnjem radu na omogućavanju dostupnosti najnovijih AV proizvoda iz vrlo velike palete ponuđenih proizvođača potrošačke elektronike, posjet nadolazećem AV sajmu. U ovom izdanju magazina donosimo grupni test pet LED televizora koji je pokazao da povoljna cijena uređaja ne bi trebala biti najvažnija stavka kod odabira, već kvalitetna analiza kako bi se uočile sve prednosti i nedostaci koje pojedini model posjeduje, a s obzirom na vaše potrebe pri njegovom korištenju. Nadamo se da smo vam ovim člankom u tome i pomogli. Od ostalih testova koje bih ovdje istaknuo je Wadia Intuition 1 koji, nakon velikog uspjeha francuske tvrtke Devialet, prati trend nove kategorije digitalnih integriranih audio pojačala. U glazbenom dijelu magazina donosimo veliku priču o "Grunge" glazbenom pravcu, koji je iznjedrio grupe Pearl Jam, Nirvana, Alice In The Chains, Screaming Trees… Nakon objave da se snima četvrti nastavak kultnog filmskog serijala "Mad Max", naš filmski kritičar napravio je mali osvrt na njegov početak te što je film predstavljao u vremenu kada je nastajao.

Želim vam ugodno čitanje. Andrija Ćurković Urednik

hifimedia •#92 Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr www.mediaaudio.hr 3 Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

SADRŽAJ SENNHEISER HD 558

Ulaznica za svijet ozbiljnog zvuka

MUSICAL FIDELITY V-90 DAC

MusicStyle Grunge nekad i sad Pearl Jam, Nirvana i neugašeni Teen spirit

Minijaturni V-90 opravdava svoje postojanje

Postoji li val nakon Novog vala?

DEFINITIVE TECHNOLOGY STUDIO MONITOR 55

Razgovor: Vijay Iyer

Drugačija rješenja za bolji zvuk

Film

PROAC STUDIO 140MK2

Britanski klasik

HEGEL H300 Klasični idealizam

PRIMARE R32 i MUSICAL FIDELITY M1 VINL

Vijesti

8 Video 12 Audio 16 iTechno

Testovi PANASONIC DMC-TZ40

Nove dimenzije korištenja fotoaparata

Sadašnjost reflektirana kroz futurističke filmove

Mad Max cestovni ratnik

Ostalo

Primare R32 i Musical Fidelity M1 ViNL − srednja klasa u najboljem izdanju

Reportaža: Panasonic na sajmu IFA 2013.

WADIA INTUITION 01

Kolumna: Danko Šuvar, NY

6 90

Wadijin poučak

PHILIPS BDP 9700 BLU-RAY PLAYER

Najbolji Philips BD player

GRUPNI TEST

5 LED LCD televizora

MARANTZ UD7007 Player s karakterom

HARMAN KARDON AVR 270

Prepoznatljiv Harman zvuk

AKG K551

Odličan partner vašem pametnom telefonu

PRO-JECT DAC BOX S USB

Neuništivi Box Design

hi-fimedia #92

32 35

Tehnološki spremni za nove izazove piše: Andrija Ćurković

vogodišnji Berlinski sajam IFA je iza nas. Proizvođači potrošačke elektronike, njihovi distributeri i poslovni analitičari razmatraju prve pokazatelje koji bi trebali pokazati razinu uspješnosti izlaganja na sajmu kao i kalkuliranje moguće dobiti u nadolazećem periodu. Taj posao će im biti vrlo teško kvalitetno odraditi i predvidjeti jer na europskom tržištu sve regije i države nemaju istu "krvnu" sliku niti stabilnu prodaju, što znači da će biti mnogo pokušaja i promašaja dok se ne postavi prava trenutna slika stanja na terenu. Početkom godine već smo razgovarali s prvim čovjekom tvrtke Panasonic u Europi, gospodinom Laurentom Abadiem, predsjednikom i izvršnim direktorom kompanije. No, ako imate zanimljivog sugovornika nije na odmet ponoviti gradivo kad se je već ukazala prilika. HFM: Od našeg posljednjeg razgovora prošlo je šest mjeseci. S obzirom na prodaju vaših proizvoda iz segmenta potrošačke elektronike, kakva je trenutna situacija na europskom tržištu?

hi-fimedia #92

Abadie: U navedenom periodu tvrtka Panasonic je povećala svoj udio na tržištu, imamo drugu poziciju, no s druge strane i dalje je evidentan pad prodaje. Trenutno on iznosi 23% u odnosu na proteklo razdoblje. Vidljivo je iz rezultata prodaje da interes kupaca postoji za početne i za najbolje modele u ponudi. Sredina praktično ne postoji, a ona je uvijek prije donosila najbolje rezultate. HFM: Što je po vama razlog za takvo stanje na tržištu? Abadie: Svjedoci smo da se dugo, u tehnološkom smislu, nije pojavilo ništa revolucionarno što bi privuklo kupce na obnavljanje svojih postojećih TV uređaja. Očekivao se puno bolji rezultat prodaje nakon uvođenja 3D tehnike, ali vidite i sami kakav je krajnji interes potrošača. Drugi segment proizvoda koji je također dosta opao u udjelu na tržištu su ulazni modeli fotoaparata i kamkordera. Kao glavni razlog takvom padu vidimo u velikoj ekspanziji i popularnosti pametnih telefona kod istih kupaca. Da sva tržišta u Europi nisu ista pokazuje nam i podatak o prodaji naših proizvoda u zemljama Balkana i bivše Jugoslavije gdje smo u kolovozu imali porast od 50% u odnosu na isti period u

Laurent Abadie, Predsjednik i izvršni direktor tvrtke Panasonic Europe

2012. godini. Mi u ovoj regiji vidimo i dalje veliki potencijal za daljnji rast. HFM: Koliko vam u tom održavanju visokog udjela na tržištu potrošačke elektronike u Europi pomažu vaša tehnološka rješenja i u koje od njih namjeravate i dalje ulagati? Abadie: Naša tehnološka rješenja su svakako vrlo bitna stavka u ostvarivanju spomenutih poslovnih rezultata i vidljivo je da su naši top proizvodi u segmentu kamera i televizora odlično prihvaćeni kod kupaca. U tom smjeru namjeravamo i dalje ulagati, kao i u razvoj novih tehnologija i inovativnih proizvoda. Kod cjenovno niže kategorije istih proizvoda uočava se stagnacija ili pad na čemu

PANASONIC & IFA 2013 moramo dalje poraditi kako bi zadržali trenutne pozicije na tržištu. Neke od tehnologija će, na žalost, morati biti odstranjene iz naše ponude. Među njima je i plazma koja je došla do svojeg eksploatacijskog kraja pogotovo nakon pojave 4K UHD televizora gdje se s njom ne može postići dovoljna gustoća piksela da bi se takav sadržaj mogao prikazati. Da podsjetim, ova tehnologija je bila prva koja je omogućila nastanak komercijalnih televizora s ravnim ekranom i dugo je bila standard među zahtjevnijim kupcima koji su tražili najkvalitetniju reprodukciju video materijala. Pojavom OLED tehnologije, došlo je vrijeme da se krene dalje prema tehnološki još vjernijoj reprodukciji slike nego što je to bio slučaj s plazmom. Vjerojatno vam je poznato, Panasonic u svojem razvoju OLED panela koristi jedinstvenu tehnologiju printanja čime postižemo bržu proizvodnju i pristupačniju cijenu samih panela. Osim toga, naša OLED tehnologija ima daleko bolju stabilnost i dugotrajnost reprodukcije boja nego što je to slučaj kod konkurentskih proizvoda. Namjera nam je da u četvrtom kvartalu (op.ur. - kalendarski, prvo tromjesečje 2014.) predstavimo i prve komercijalne proizvode na svjetskom tržištu. Nakon toga bi uslijedila i migracija proizvodnje s plazma na OLED televizore koji bi se odmah proizvodili u 4K UHD rezoluciji. Sama tehnologija proizvodnje naših OLED panela daje nam i dodatne mogućnosti kao što je printanje na foliju čime dobivamo fleksibilni ekran koji je primjenjiv u raznim primjenama B2B segmenta (oglasni paneli, inženjerski display za nacrte i slično). U vrlo skoroj budućnosti očekujemo da će naš današnji 4K tablet, koji je prvenstveno namijenjen inženjerskoj, dizajnerskoj i arhitektonskoj klijenteli, biti zamijenjen s puno fleksibilnijom verzijom. Želio bih napomenuti da je naš B2B segment poslovanja i dalje u konstantnom rastu što nam daje stabilnost kompanije i onda kad neki dijelovi dođu u poteškoće kao što je sada slučaj sa segmentom potrošačke elektronike. HFM: Obilazeći vaš izložbeni paviljon zamijetio sam slušalice koje na sebi nose vašu ugaslu audio marku – Technics. Jeste li razmišljali u kompaniji da ponovno na tržište vratite ovaj brand koji je, u ne tako davna vremena, bio pojam za solidne audio proizvode. Ovo vas pitam i zbog toga što je kod potrošača vidljiv velik povratak prema stereo zvuku? Abadie: Zahvaljujem vam se na ovom pitanju jer sam osobno sentimentalno vezan za ovu tvrtku i već neko vrijeme razmišljam o tomeda joj vratimo nekadašnji sjaj. Po meni Technics je još uvijek vrlo jak brend i smatram da bi takav potez bio pozitivan za nas. Mi imamo vrlo razvijenu i sofisticiranu audio tehnologiju unutar kompanije tako da nam ne

Yoshiyuki Miyabe, predsjednik AVC Networks Company i Markus Wagenseil, direktor, Product Marketing, TV Group Panasonic Consumers Marketing Europe

bi predstavljao problem izraditi i vrlo kvalitetne proizvode za tržište. No, ako se na kraju i odlučimo za ovaj korak, ponuda audio uređaja će biti ponešto drugačija nego što je to bilo u prijašnjim vremenima jer bi svakako uvažili želje i potrebe današnjih kupaca koji inzistiraju na mogućnosti umrežavanja, dijeljenja datoteka između uređaja i korisnika, neovisnu reprodukciju u više različitih prostorija i slično. Kao što sam i maloprije naveo, Panasonic će se i u buduće oslanjati na svoja tehnološka rješenja kako bi proizveo zanimljive i sofisticirane proizvode s kojima će se pokušati razlikovati od ponude drugih proizvođača.

Panasonic 65" Ultra HD TV

Glavni događaj berlinskog sajma, bar što se tiče tvrtke Panasonic, bilo je predstavljanje njihovog najboljeg televizora u ovogodišnjoj ponudi - Smart VIERA TX-L65WT600. Osim atraktivnog i minimalističkog dizajna kojeg karakterizira korištenje stakla i metala, ovo je ujedno i prvi Ultra HD televizor na svijetu opremljen s najnovijim ulazom 4K 50/60p na temelju specifikacija HDMI 2.0 i DisplayPortom 1.2a. WT600 je dizajniran tako da se dopadne tehnološki zahtjevnom korisniku, ali i onima koji prihvaćaju tehničku stranu uređaja samo ako ona nije u suprotnostima s modernim viđenjem uređenja interijera pa makar se to odnosilo i na sustav kućnog kina. Da je Panasonic na dobrom putu da ispuni gore navedene uvjete govore i njegove karakteristike: nova generacija 4K UHD panela (rezolucije 3840x2160) i ulaz zasnovan na HDMI 2.0 i DisplayPortu 1.2a, omogućit će korištenje televizora s budućim 4K-kompatibilnim uređajima i igraćim konzolama. Kako bi povećao oštrinu slike u pokre-

tu, Panasonic je upotrijebio "Back Light Scanning" (BLS) tehnologiju od 2000 Hz. Sve ovo je rezultiralo i priznanjem od strane tvrtke THX koja je modelu WT600 dodijelila certifikat "THX 4K Display" što ga čini prvim takvim televizorom na europskom tržištu. Za dodatno poboljšanje slike ovaj televizor koristi i napredne tehnologije: Local Dimming Pro, Gamma Area Control i novi 4K Hexa-Processing Engine. Panasonic WT600 ima ugrađen 4K H.264 (MPEG4) dekoder koji, osim reprodukcije 4K video zapisa s USB-a i SD kartica, omogućava reprodukciju video zapisa s interneta, a također ima ugrađen HTML5 internet preglednik za prikaz svih internet stranica u 4K razlučivosti. Foto-entuzijasti mogu pregledavati svoje fotografije bilo putem SD kartice s 4K Photo Viewerom SD, bilo korištenjem 4K Swipe & Sharea, bežičnim prebacivanjem fotografija s mobitela ili tableta u Ultra HD rezoluciji. Osim samog televizora, Panasonic je unaprijedio i My Home Screen sučelje, koje odsad nudi brz pristup sadržajima poput Eurosporta ili YouTubea. Upravljanje je, osim daljinskim upravljačem, moguće i glasovnom naredbom govoreći u mikrofon daljinskog upravljača ili korištenjem Panasonic TV Remote 2 App za pametne telefone. Povezivanje WT600 televizora na internet moguće je putem bežične mreže, a tu je i DLNA za brže dijeljenje ili streaming sadržaja s pametnih telefona ili tableta. Na kraju i jedna zanimljivost s predstavljanja njihovog top modela Viera Smart televizora u Berlinu: kroz cijelu prezentaciju niti jednom nije spomenuta tehnologija koja stoji iza upotrijebljenog panela! Vjerojatno vam je jasno da ona nije plazma. Za nju su "karmine" već održane početkom godine na CES-u. Ovogodišnja IFA je samo to potvrdila.

hifimedia #92

VIJESTI Yamaha NX-B55 aktivni zvučnici Nakon što su predstavljeni na IFA 2013 sajmu u Berlinu, Yamaha NX-B55, aktivni zvučnici modernog dizajna, dostupni su i u Hrvatskoj. Zvučnici imaju ukupnu snagu od 14W, a namijenjeni su korištenju s računalom ili televizorom manjih dimenzija. Osim žičnog, imaju i mogućnost bežičnog povezivanja putem Bluetootha. Dimenzije su im 83x184x184 mm po zvučniku, a masa im je 1,1 kg (desni zvučnik) i 1 kg (lijevi zvučnik). Dostupni su po cijeni od 1.190 kuna u crnoj boji s prednjim detaljom u zlatnoj ili u boji titana. INFO: www.bojezvuka.hr

Novi Toshiba prijenosnici Toshiba je predstavila novu Z seriju, najnoviju obitelj prijenosnih računala osmišljenih za posao, a serija uključuje modele Portégé Z30, Tecra Z40 i Tecra Z50. Sva tri prijenosnika iz Z serije pokreće 4. generacija Intel Core procesora, do 16 GB RAM-a, Intel HD 4400 grafički čip i predinstaliran Windows 8.1 Pro ili Windows 7 Pro operativni sustav. Portégé Z30 je najmanji model i dolazi s dijagonalom zaslona od 13.3 inča koji opcijski može biti osjetljiv na dodir. Najvažnije značajke su mu ugrađen SSD do 512 GB, debljina od 17,9 mm i masa od 1,2 Kg. Tecra Z40 nudi 14.1 inčni HD ili HD+ zaslon i mogućnost odabira između standardnog HDD-a, hibridnog HDD-a i SSD-a. Debljina Tecra Z40 prijenosnika je 20,4 mm, a masa 1,47 Kg. Tecra Z50 je najveći model u Z seriji, a dolazi s 15.6 inčnim Full HD ili HD zaslonom. Kao i kod Tecra Z40 modela, moguć je odabir između HDD-a i SSD-a. Ovaj model sadrži i numeričku tipkovnicu, debljine je 20,4 mm, a masa iznosi 1,79 Kg. Na svim modelima povezivanje je moguće putem 3 x USB 3.0 priključka, 1 x HDMI priključka, 1 x RGB, utora za SD karticu, gigabitnog LAN-a, Wi-Fi (802.11 ac/a/b/g/n) bežični LAN-a, opcijski ugrađenog mobilnog širokopojasnog priključka, Bluetootha 4.0 i Intel WiDi. Također, svi modeli dolaze s Full HD web kamerom sa stereo mikrofonom, te stereo zvučnicima s poboljšanjem zvuka DTS Studio Sound. Svaki prijenosnik testiran je na pad do visine od 76 cm, a svaka tipkovnica na prolijevanje tekućine do 30 ml, kako bi se računalo zaštitilo od slučajnih udaraca i prolijevanja tekućine. Nova Z serija prijenosnika u Europi će biti dostupna tijekom četvrtog tromjesečja 2013. INFO: www.toshiba.com.hr

hi-fimedia #92

Philips Fidelio DTM5096 zvučnički sustav

Započela prodaja novog LG flagship pametnog telefona

Philips je predstavio zvučni sustav s dockom za Apple iOS uređaje oznake DTM5096.Ovaj zvučnički sustav ima ugrađen CD player, a osim s iOS uređaja, MP3/ WMA formate mogu reproducirati i putem USB Directa. Philips Fidelio DTM5096 dolazi s 30 pinskim Apple dock konektorom, kao i novim, Lightning konektorom, a ima i mogućnost streaming putem Bluetootha. Koristi Philipsovu LivingSound tehnologiju za optimalan stereo zvuk na širem području i Philipsovu PureDigital tehnologiju za obradu zvuka koja smanjuje omjer signala i šuma. Ukupna snaga DTM5096 sustava je 200 W RMS. Okvirna maloprodajna cijena za Philips DTM5096 iznosi 3.899 kuna. INFO: www.philips.hr

Novi LG G2 prvi je pametni telefon bez tipki na bočnim stranama kućišta, a sve tipke smještene su na poleđini, odnosno na mjesto gdje se pri držanju mobitela u ruci prirodno nalazi kažiprst. Zaslon je 5,2 inčni Full HD IPS gustoće 423 ppi, a G2 pokreće četverojezgreni Qualcomm Snapdragon 800 procesor takta 2,3 GHz, Adreno 330 grafički procesor, 2 GB RAM-a i Android 4.2.2 (Jelly Bean) operativni sustav. Stražnja kamera ima razlučivost od 13 megapiksela s optičkim stabilizatorom slike, a prednja kamera ima razlučivost od 2.1 megapiksela. G2 također dolazi s 24bit / 192 kHz reprodukcijom zvuka, QuickRemoteom koji G2 pretvara u daljinski upravljač i Guest Mode značajkom koja štiti privatnost vlasnika u slučaju da netko drugi koristi uređaj. LG G2 dolazi s 32 GB memorije, baterija ima kapacitet 3000 mAh, a dimenzije uređaja su 138,5x70,9x8,9 mm. Uređaj je raspoloživ u bijeloj i crnoj boji, a dostupan je u Vip ponudi po cijeni od 599 kuna u tarifi Tango 5, odnosno 5.299 kuna u slobodnoj prodaji. INFO: www.vipnet.hr

Samsung HomeSync napokon u prodaji Samsung HomeSync Android TV set-top box, predstavljen ranije ove godine na Mobile World Congress 2013, napokon se našao u prodaji. HomeSync je praktički Apple TV za vlasnike Samsung Galaxy uređaja, a korisnicima omogućava da sadržaj pohranjen na pametnim telefonima ili tabletima reproduciraju na televizoru. Na televizor se spaja putem HDMI-a, pokreće ga dvojezgreni Cortex A15 procesor takta 1.7 GHz, 2 GB RAM-a i Android 4.2 (Jelly Bean) operativni sustav, a dolazi s 1 TB memorije. Upravljanje Homesyncom moguće je putem Samsung Galaxy uređaja s ugrađenim Samsung Linkom ili koristeći tipkovnicu i miš. Samsung HomeSync je u prodaji od 6. listopada po cijeni od $299, a moguće ga je kupiti putem Newegg, Best Buy i Amazon web stranica.

hifimedia #92

VIJESTI Nove pogodnosti Vip TV-a

Pet godina jamstva na Philips Ambilight televizore

Nakon unaprjeđivanja svoje Vip TV platforme, Vipnet svim korisnicima pruža pogodnost od 12 mjeseci besplatnog TV programa i fiksnog telefoniranja. Vip TV je putem Vip SAT TV i Vip TV za van usluga dostupan diljem cijelog teritorija Hrvatske, a odsad ima i novo, inovativno sučelje koje omogućava jednostavnije i preglednije korištenje te niz novih funkcionalnosti, 5 igara za opuštanje i pristup Facebooku. Vip TV odsad nudi unaprijeđenu Videoteku koja je od sada dostupna jednim klikom na daljinskom upravljaču, kao i user-friendly Snimalica koja nudi jednostavno gledanje snimljenog sadržaja ne samo na tv prijamniku, već i na mobilnim uređajima. Tu je i najnovija usluga, Video učilica s video lekcijama namijenjena učenicima srednjih škola. INFO: www.vipnet.hr

TP Vision je objavio da će od 1. listopada ove godine svi Ambilight modeli iz 2013. bit osigurani s pet godina jamstva, odnosno, na standardno dvogodišnje jamstvo TP Vision poklanja još tri godine jamstva. Petogodišnje jamstvo odnosi se na sve modele za 2013. godinu s logotipom Ambilight, kupljene između 1. listopada i 31. prosinca 2013. Među odabranim modelima nalaze se ovogodišnji top modeli LED televizora serije DesignLine i 8000, kao i modeli nižih serija 7000, 6000 te 5000. Za jamstvo je potrebno posjetiti www.tv-ecp.eu i ispuniti registraciju u četiri koraka, te pohraniti i ispisati dobivenu potvrdu o petogodišnjem jamstvu. Kao i kod standardnog dvogodišnjeg jamstva, usluga produljenog jamstva vrijedi samo uz predočenje originalnog dokaza o kupnji, a kako bi jamstvo bilo valjano potrebno je registrirati uređaj u razdoblju između 1. listopada i 31. ožujka 2014. godine. INFO: www.philips.hr

Yamaha CX-A5000 AV pretpojačalo i MX-A5000 pojačalo Proizvodi iz Yamahine Aventage serije surround receivera stekli su veliku popularnost na tržištu, a nedavno su predstavili i svoje najbolje i najkompleksnije proizvode za reprodukciju slike i zvuka u kućnom kinu. Sustav se sastoji od dvije odvojene AV komponente CX-A5000 (AV pretpojačalo, 435 x 192 x 448 mm /13.6 kg) i MX-A5000 (višekanalno pojačalo snage, 435 x 210 x 463.5 mm 25.4 kg). Obje komponente dolaze u obliku 11.2 kanalnog surrounda. Osim vrhunskog izgleda, kućišta obje komponente imaju unaprijeđeni H oblik okvira, koji potiče mehaničku čvrstoću, a aluminijski prednji panel povećavaju krutost. CX-A5000 AV pretpojačalo nudi niz različitih surround

hi-fimedia #92

programa (čak 33 DSP programa), podršku za Dolby TrueHD i DTS-HD surround format. Mrežne funkcije omogućavaju pristup više izvora. Podržava AirPlay, što znači da može prihvatiti bežični streaming glazbe s iPod-a Touch, iPhone-a ili iPad-a, kao i s iTunes-a na Mac ili PC. Preko HDMI ulaz/izlaz-a podržava 4K video signal te može poboljšati nižu rezoluciju slike na 4K (upscaling). Ugrađena MHL tehnologija omogućuje jednostavnu, izravnu vezu kompatibilnih mobilnih telefona i AV prijemnika uz podržanu reprodukcija video formata do 1080p i višekanalni zvuk iz mobitela. YPAO mikrofon za kalibraciju, analizira akustiku sobe i obavlja mjerenja zvučnika, kut, a zatim kalibrira audio parametre kako bi se postigla optimalna zvučna slika na bilo kojoj slušnoj poziciji. Osim Yamahine ART (Anti-Resonance Technology) tehnologije, MX-A5000 ima dvostruko dno kućišta, koja se sastoji od kontrolnih ploča od crnog čelika debljine 1.6 mm. Tako je smanjen prijenos vibracija koje proizvodi veliki transformator, a veliki i teške noge na kojima stoji višekanalno pojačalo blokiraju sve vanjske vibracije. Unutrašnjost pojačala je vrlo precizno planirano, a svi kanali su fizički i električki izolirani, što uvelike poboljšava omjer signala i šuma. MX-A5000 ima 150 W po kanalu u surroundu ili 170 W u stereo modu, nudeći i 5-kanalni Bi-amping. Yamaha CX-A5000 AV pretpojačalo ima cijenu od 18.290 kuna, a MX-A5000 višekanalno pojačalo snage 20.490 kuna. INFO: www.bojezvuka.hr

Serija L7 40”, 50”, 58”

OŽIVITE FILMOVE UZ FULL HD 3D Zakoračite u uzbudljiv svijet Full HD 3D prikaza uz novu Toshibinu seriju L7 i upotrijebite inovativnu tehnologiju Toshiba Cloud TV-a kako biste dobili najviše od širokog raspona pametne zabave dostupne putem internetskih i emitiranih izvora. Toshiba Cloud TV pomaže vam da obavite inteligentno pretraživanje sadržaja, preporučite zabavne sadržaje prema vašim sklonostima te podijelite ono što gledate s prijateljima. Full HD razlučivost od 1080p, LED osvjetljenje uz rubove i tehnologija 200 AMR (Active Motion & Resolution) jamče živopisnu i oštru sliku koja omogućuje uživanje u najbržim akcijskim scenama i najemocionalnijim krupnim planovima, a također imate i sve mogućnosti povezivanja koje možete poželjeti. Bez obzira na odabranu veličinu zaslona, završnu obradu ili oblik postolja, sofisticiran dizajn serije L7 obogatit će vaš dom i doživljaj gledanja.

Prepustite se 3D doživljaju kao u kinu zahvaljujući izuzetno realističnoj Full HD 3D tehnologiji.

Toshiba Cloud TV spaja svijet emitiranih programa s internetskom zabavom.

Full HD razlučivost od 1080p, LED osvjetljenje uz rubove i tehnologija 200 AMR (Active Motion & Resolution) jamče živopisnu i oštru sliku koja omogućuje uživanje u najbržim akcijskim scenama i najemocionalnijim krupnim planovima, a također imate i sve mogućnosti povezivanja koje možete poželjeti. Bez obzira na odabranu veličinu zaslona, završnu obradu ili oblik postolja, sofisticiran dizajn serije L7 obogatit će vaš dom i doživljaj gledanja.

Neprekidna obrada slike AMR 50 zaslonu omogućuje držanje koraka s brzim sportovima i filmovima.

Pripremite se za mogućnost Wi-Fi® veze i praktično bežično povezivanje s kućnom mrežom.

Podrška za MHL omogućuje prikaz sadržaja s mobilnih uređaja na televizoru uz istodobno punjenje uređaja.

VIJESTI Predstavljena Marantz 6005 serija stereo komponenti

Novi distributer za tvrtke NAD, PSB i Harman Luxury Audio Group Sigma Audio Koncept širi svoje područje djelovanja te je od nedavno službeni distributer za tvrtke NAD, PSB i Harman Luxury Audio Group proizvoda. Najinteresantnija tvrtka širem krugu potrošača je svakako NAD. Iako je ona poznata po svojim pristupačnim audiofilskim audio pojačalima, predstavila je tri nova modela za digitalnu reprodukciju glazbe. To su DAC/pojačalo D 3020, USB DAC D 1050 i digitalni mrežni receiver D 7050. D 3020 je redizajnirani sljedbenik originalnog 3020 pojačala iz 70-tih godina, a kao i original, D 3020 također je dizajnirao Bjorn Erik Edvardsen. Novi D 3020 dolazi s 3 digitalna ulaza (koaksijalni, optički i asinkroni USB za Hi-Res zapise do 96 kHz/24 bit formata), analogni RCA linijski i 3,5 mm, te mini izlaz za slušalice. Uz par terminala za zvučnike ugrađen je i linijski izlaz za subwoofer. Snaga pojačala je 2x35 W (na 8 Ohma), a po potrebi u vršnim opterećenjima posjeduje rezervu da isporuči 2x65 W (na 8 Ohma). Ugrađen je i aptX Bluetooth za bežični streaming audio zapisa. D 1050 je DAC s preciznim generatorom takta i podrškom za HD standarde do 192 kHz/24 bit formata, a uz USB tu su još i 2 koaksijalna te 2 optička digitalna ulaza. Uređaj posjeduje i ugrađeno iznimno kvalitetno pojačalo za slušalice. NAD D 7050 je Plug’n’Play mrežni digitalni glazbeni sustav, a baziran je na digitalnoj platformi kakva se koristi u NAD M2 pojačalu iz Masters serije. Dolazi samo s digitalnim ulazima, 2 koaksijalna i 2 optička, te USB, LAN i AirPlay Wi-Fi i podrškom za UPnP. Sva tri modela u Hrvatskoj su dostupna kod domaćeg distributera. INFO: www.sigma-audiokoncept.hr

hi-fimedia #92

Marantz je zamjenio neke neke od svojih najpopularnijih stereo modela – popularnu „staru“ 6004 seriju zamijenili su novi CD6005 CD player i PM6005 integrirano pojačalo. Novi CD player, ima i nešto nižu cijenu od svog prethodnika, a dolazi „pojačan“ s prednjim USB portom, koji omogućuje reprodukciju WAV audio datoteka te puniti vaše Apple uređaje. Dodatno mu je ojačano dno kućišta a dodan je i centralizirano postavljen CD mehanizam, što je smanjilo vibracije na minimum. Integrirano pojačalo Marantz PM6005 dobilo je optičke i digitalne ulaze, što omogućuje spajanje ovog pojačala na neki od kompatibilnih digitalnih izvora. Oba uređaja koriste vrhunski 24 bit/192kHz CS4398 DAC. Pojačalo je zadržalo toroidalne transformatore koji osiguravaju niski otpor, kao i svih 6 analognih ulaza (uključujući phono ulaz), te 2 para zvučničkih konektora koji omogućuju biwiring. Cijena novog CD playera je 3.420 kn, a pojačala 4.180 kn. Oba uređaja su raspoloživa kod domaćeg distributera. INFO: www.sonusart.hr

Hegel H80 integrirano pojačalo Norveški Hegel ponovo je pokazao svoju odrješitost da tržištu ponudi integrirani audio uređaj po izvrsnom omjeru cijena/ performanse. Novo H80 integrirano pojačalo nasljeđuje sve napredne konstrukcije ugrađene u novije i skuplje Hegel uređaje. Značajno poboljšanje u odnosu na postojeći model je novi DAC koji konkurira kvaliteti vanjskih, zasebnih DAC jedinica. Osim novog DAC-a nudi se i široki spektar ulaza: 3 analogna (1 balansirani i 2 nebalansirana) i 5 digitalnih ulaza (2 koaksijalna, 2 optička i USB) što predstavlja novu dimenziju integriranog pojačala u ovoj klasi. H80 također nasljeđuje predpojačalo iz uspješnog modela H300 kao i tehnologiju proizvodnje u kojoj se uparivanjem i selekcijom tranzistora znatno smanjuje šum i izobličenja u pojačanju signala. Uređaj će biti dostupan u HR početkom studenog, a svijetsku premijeru je imao početkom listopada na sajmu Rocky Mountains Show u Americi. Maloprodajna cijena na domaćem tržištu biti će oko 1.600 EUR. INFO: www.HD-multimedia.com

VIJESTI Novi CD i integrirano pojačalo iz Rotela Iz Rotela je stiglo osvježenje unutar serije 15, integrirano pojačalo RA-1570 i CD player RCD-1570. Veliko i teško novo integrirano pojačalo A/B klase, RA-1570 je dobar primjer sinergije klasičnog analognog dizajna u kombinaciji sa svim poznatim digitalnim sklopovima. Kao izravni nasljednik RA-1520 modela, Rotel RA-1570 može se pohvaliti visokom fleksibilnošću - ima čak 2 USB ulaza (1 sprijeda i 1 straga) za spajanje Apple i Android uređaja, a nudi i 2 koaksijalna (RCA) i optička (Toslink) digitalna ulaza. Za digitalnoanalognu konverziju brine se pouzdani Wolfson WM8740 DAC,

koji omogućuje konveziju većine poznatih audio formata u 24 bitnoj rezoluciji. Pojačalo koristi toroidalni transformator u sekciji napajanja i isporučuje 120 W snage po kanalu (na 8 ohma). Rotel RCD-1570 je novi CD player iz ove serije i posjeduje isti DAC kao i RA-1570 pojačalo pa može reproducirati 24 bit/192 kHz audio zapise. Uređaj pored RCA konektora nudi i mogućnost spajanja preko balansiranih (XLR) konektora što pridonosi dodatnom podizanju kvalitete reprodukcije. Dodatni pomak u kvaliteti Rotel RCD-1570 CD playera riješen je korištenjem slot-loading transportnog mehanizma koji izolira CD od svih nepoželjnih vibracija koje mogu utjecati na glazbenu reprodukciju. Oba modela su dostupna kod domaćeg distributera po cijeni od 6.840 kn (RCD-1570) odnosno 11.400 kn (RA-1570). INFO: www.sonusart.hr

Novi Devialet trio Ohrabreni uspjehom modela D-Premier, kojm su pomeli svjetski audio tisak, a vjerojatno i činjenicom kako su ih i drugi, barem konceptualno, počeli kopirati u Devialetu su odlučili proširiti raspon naoružanja i predstavili su tri nova proizvoda druge generacije - pojačala Devialet 110, 170 i 240. Potonji će također poslužiti i kao zamjena za D-Premier, dok druga dva modela znače širenje u pristupačniju klasu uređaja. Svaki uređaj u sebi objedinjuje D/A pretvarač, pretpojačalo i stereo pojačalo, a njihove komercijalne oznake, korespondiraju njihovoj izlaznoj snazi. Kao i do sada, Devialet se oslanja na vanjski dizajn, ali nije zanemarena niti tehnologija, kao niti lakoća upravljanja. Kako bi nabrajanje i detaljiziranej mogućnosti i opremljenosti ovih uređaja premašilo okvire ove rubrike, spomenut ćemo samo kako svaki Devialet ima ugrađen Wi-Fi te dolazi s aplikacijom za iOS i Android, uz mnoge mogućnosti prilaogađavanja, programiranja i usklađivanja s potrebama korisnika. Cijene uređaja su 4.990 EUR za model 110, 6.990 EUR za model 170 i 12.900 EUR za model 240. INFO: www.devialet.com

hi-fimedia #92

Mark Levinson No. 52 Novost u ponudi američke tvrtke Mark Levinson je pretpojačalo oznake No. 52. Za njega u tvrtki Mark Levinson tvrde da je najbolje pretpojačalo koje su ikada konstruirali. Riječ je o analognome linijskom pretpojačalu, prave dual-mono konfiguracije s dva kućišta koja fizički razdvajaju kritične analogne sklopove od upravljačke sekcije. Ima 3 balansirana XLR i 4 RCA linijska ulaza, gramofonski ulaz (MM i MC), po dva seta XLR i RCA linijskih izlaza, dodatni AUX par XLR i RCA izlaz, poseban SSP (Surround Sound Procesor) izlaz (mogućnost integracije s npr. višekanalnim sustavom kućnog kina), povezivanje putem Etherneta i USB utor za buduće programske nadogradnje. Kontrolna sekcija posjeduje simetrično DC napajanje i AC regeneracijske krugove za maksimalan i stabilan rad uređaja, a s njim dolazi i prikladno dizajnirani daljinski upravljač. Mark Levinson No.52 imat ćete mogućnost poslušati na ovogodišnjem Zagreb AV Showu u hotelu Sheraton u postavi tvrtke Sigma Audio Koncept, koja je ujedno i domaći distributer. INFO: www.sigma-audiokoncept.hr

SVE ŠTO VOLITE NA JEDNOM MJESTU

NOVI SMART VIERA S OSOBNIM POČETNIM ZASLONOM Novi televizor Panasonic Smart VIERA na jednom mjestu udružuje najbolje što nude TV i internet te vam omogućuje da se izrazite na svom osobnom početnom zaslonu, gdje možete postaviti omiljene aplikacije, postavke i usluge. Pametan i jednostavan dizajn omogućuje vam da svojim televizorom upravljate koristeći glasovne komande i jednostavno prebacujete sadržaje između svog pametnog uređaja i pametnog televizora VIERA koristeći funkciju Swipe & Share. www.panasonic.hr

hifimedia #92

VIJESTI Copland CTA405

B&W predstavio novi model zvučnika iz CM serije Najnoviji model zvučnika koji stiže iz tvrtke Bowers & Wilkins nosi oznaku CM10, a ujedno je i najbolji proizvod u njihovoj CM seriji. U ovom modelu su unaprijeđene sve zvučničke jedinice u odnosu na postojeći model CM9. Prva novost u tehnološkom smislu je smještaj visokotonca u zasebno kućište, što je obilježje njihove najjače B&W 800 Diamond serije, čime se postiže kvalitetnija reprodukcija i kreiranje šire glazbene slike. Kupola je tehnološki uzor našla u karbonskim visokotoncima koji se nalaze u B&W PM1 zvučnicima, no

u novom CM10 modelu baza je pojačana s dva sloja aluminija. To rezultira ojačanjem cijele strukture te najboljim performansama u CM seriji do sad. Osim toga, novi CM10 ima 50 % veći volumen bas kabineta nego CM9, te sadrži 3 bas jedinice umjesto dvije. Također, bas je povećane osjetljivosti i sposoban je reproducirati niže frekvencije nego model CM9. Kako navodi proizvođač, FST srednjetonska jedinica je po prvi puta u CM seriji izdvojena iz ostatka kabineta, a njegovim pomakom bliže vrhu povećava se disperzija zvuka i osjećaj prozračnosti. Frekvencijski raspon mu je od 28Hz do 50kHz, osjetljivost 90dB, a preporučaju se pojačala u rasponu od 30W do 300W. Novi B&W CM10 zvučnik dostupan je u Black Gloss i Satin White verzijama kod domaćeg distributera po cijeni od 13.680 kn. INFO: www.sonusart.hr

Kako priznaju u Coplandu, minijaturizacija im nikad nije išla od ruke. To se i vidi kod integriranog pojačala CTA405. Sasvim drugačiji pristup nego npr. onaj Devialeta, u Coplandu temelje na cijevnim sklopovima. Pretpojačivački dio, preuzet iz poretpojačala CTA305, ima i zasebni napajački dio. Izlazni dio izgrađen je na 6550 izlaznim cijevima, u ultralinearnom načinu rada, kao najboljem kompromisu triodnog zvuka i snage tetroda. Izlazni stupanj radi u AB klasi, a do nekih 25W radi u A-klasi. Posebna pažnja je posvećena izlaznim transformatorima kao najkritičnijim dijelovima cijevnog pojačala te su njihove karakteristike podešene i za dvostruko veće snage od potrebne. Kvaliteta izlaznih transformatora, kao i cijelog sklopa ogleda se u širokom frekvencijskom rasponu 5-100.000 Hz (-3dB), kao i u masi od 24kg. Kod cijevnih uređaja, masa znači dosta željeza, a dosta željeza znači i kvalitetan zvuk. CTA405 opremljen je i daljinskim upravljačem, kao i s 5 linijskih i jednim fono ulazom (MM i MC). INFO: www.copland.dk

Audio Research SP 20 Novo pretpojačalo tvrtke Audio Research, model SP20, predstavlja potpuno opremljeno cijevno pretpojačalo nastojeći osigurati kvalitetu zvuka LS-modela po “SP” cijeni. Ističe se moderan LCD dijagonale 4,3“ osjetljiv na dodir, a potpuna novost ovog pretpojačala je izlaz za slušalice (6,3 mm) na prednjoj ploči. Putem ekrana moguće je birati ulaze, stereo ili mono način rada, birati fazu i odabrati karakteristike fono stupnja. Softver omogućava i potpuno prilagodbu uređaja korisniku kroz izmjenu naziva ulaza, podešavanje ulazne osjetljivosti i razine glasnoće za pojedini ulaz. Audio Research SP20 potpuno je balansiranog ustroja, u čistoj A-klasi bez povratne veze. Sedam je razina regulacije napona, a linijski i fono stupanj su hibridni i koriste JFET u ulazu i po dvije 6H30 cijevi u izlazu. Korišteni su najkvalitetniji audiofilski kondenzatori, koji ne narušavaju frekvencijski opseg -3dB 0,8Hz – 220kHz. Pojačanje linijske sekcije je 13,5dB, a fono dijela 58dB. ARC SP20 dolazi u srebrnom finišu (natural) i u crnom finišu (black). Njegova cijena kod domaćeg distributera iznosi 71.800 kuna. INFO: www.mediaaudio.hr

hi-fimedia #92

* Abbey Road Studios, Air Studios, The BBC, Paragon Studios i 10.000 profesionalnih studija širom svijeta imaju povjerenje u Dynaudio i samo Dynaudio.

VIJESTI Uspostavljena suradnja s američkim web portalom Enjoy the Music Jedini hrvatski magazin za potrošačku elektroniku HiFi Media i vodeći američki high-end audio Internet portal Enjoy the Music. com dogovorili su partnerski odnos i suradnju, čime HiFi Media postaje sedma ukupno i prva tiskana publikacija izvan engleskog govornog područja koja je postala partner s Enjoy the Music.com portalom. Ovaj novi savez unaprijedit će dostupnost oba medija svjetskoj čitateljskoj publici. S dugogodišnjem iskustvom, HiFi Media je vrlo utjecajan magazin među svojim čitateljima i izvan granica Republike Hrvatske, a pokrovitelj je i najvećeg audio/video sajma u regiji - “Zagreb AV Show”. “Raduje me što se je HiFi Media priključila kao sedma tiskana publikacija i postala partner Enjoy the Music.com,” rekao je Steven R. Rochlin, urednik i kreativni direktor portala Enjoy the Music. com. “Iako je ovo prvi magazin izvan engleskog govornog područja, sigurno neće biti i posljednji. Želimo dobrodošlicu magazinu HiFi Media i pozdravljamo njegovu značajnu prisutnost u tom dijelu Europe. Ovaj novi savez nastavlja naše širenje u namjeri da dosegnemo što veću svjetsku publiku.”

Nova Dynaudio Excite serija zvučnih kutija Danski Dynaudio je svoju novu Excite seriju zvučnih kutija predstavio još početkom svibnja na sajmu u Munchenu, od početka rujna službeno je dostupna kod prodavača u svijetu i Hrvatskoj. Nova Excite linija pripada kategoriji cijenovno pristupačnih zvučnih kutija koje čvrsto stoje u „high end“ klasi proizvoda. Isto tako novu Excite seriju Dynaudio još uvijek proizvodi u Europi, a dizajn i kvaliteta izrade značajno su iznad prethodne. Nova serija Excite sastoji se od četiri osnovna modela, X14 za smještaj na policu, dva samostojeća modela X34 i X38 i središnji zvučnik X24C. Dynaudio Excite X14 je dvostazni dizajn relativno malih dimenzija i može se lako uklopiti u bilo koji prostor, X34 je samostojeći 2,5 stazni model vitke linije, dok je X38 trostazni dizajn sa zasebnom srednjetonskom jedinicom i dvije bas jedinice. Srednjetonska i bas zvučničke jedinice su nove konstrukcije i omogućuju dugi pomak membrane, dok visokotonac daje točniji odziv zahvaljujući svojoj preciznije oblikovanoj membrani. Novi Excite X14 i X34 imaju impedanciju od 8 ohma, a X38 od 4 ohma. Sve kutije dizajnirane su tako da imaju relativno male varijacije u impedanciji, što ih čini lakim teretima za većinu današnjih pojačala. U ponudi je nekoliko završnih obrada; orah i ružino drvo ili mat bijela i crna. Što mogu Dynaudio Excite provjerite na prezentaciji hd-multimedije na Zagreb Audio Video Show-u od 18. do 20. listopada u Sheraton Hotelu Zagreb! INFO: www.HD-multimedia.com

hi-fimedia #92

“Vrlo smo zadovoljni započetom suradnjom s tako respektabilnim Internet audio izvorom kao što je Enjoy the Music.com,” izjavio je Andrija Ćurković, izdavač i urednik magazina HiFi Media. “Vjerujemo da će ova suradnja rezultirati, za obje strane, s mnogo novih ideja za buduću nadogradnju i poboljšanja naših medija. U posljednja dva desetljeća tržište potrošačke elektronike doživljava velike promjene i postaje je dijelom našeg svakodnevnog života. Naš zadatak, kao medija, također bi trebao postati dio svakodnevnog života, kako bismo bili dostupniji i razumljiviji potrošačima, privukli nove čitatelje i spriječili, na žalost primjetnu, marginalizaciju highend audio zajednice na globalnom tržištu. Ova suradnja trebala bi biti prvi korak na putu do tog cilja.” Poveznice na službenu objavu: www.enjoythemusic.com/pressreleases O stranici Enjoy the Music.com Enjoy the Music.com je vodeća Internet stranica za potrošačku elektroniku iz područja high-end audia, mobilnih audio uređaja i digitalnog skidanja (download) glazbe, a osnovana je 1995. godine. Stranica je dobila pohvale kritičara širom svijeta, web surfera, istomišljenika u drugim audio publikacijama te predsjednika američke udruge potrošačke elektronike (CEA – Consumer Electronics Association). Povezana je sa sedam istaknutih tiskanih izdanja, uz dodatnu podršku vlastitog izdanja Review Magazine i s više od 135 izvješća uživo, Enjoy the Music je vodeći internet autoritet za različite informacije audiofilima i ljubiteljima glazbe u čitavom svijetu. Enjoy the Music je i medijski pokrovitelj sajmovima AXPONA, The NY Show, T.H.E. Show Newport Beach i R.M.A.F. događanjima. Enjoy the Music je službeni Internet partner s magazinima The Absolute Sound, hi-fi+, Hi-Fi Media, Hi-Fi World, HIFICRITIC, Sound Practices i VALVE. www.enjoythemusic.com

Što je zvuk? Što on znači Vama? I kakvu ulogu ima u Vašem životu? Yamaha predstavlja S3000 seriju i iznova odgovara na ta pitanja. Ona ima prva i jedina na svijetu promjenjivo i balansirano pojačalo snage. Na laganoj snazi zvuk je raskošne teksture. Na normalnoj glasnoći izuzetno animira. A na visokoj glasnoći nastavlja rasti do vrhunaca. Izuzetni, ultra precizni mjerači razine rad su pedantnih Japanskih majstora-zrače neospornom prisutnošću. Izgrađen kao vrhunski glazbeni instrument bez vidljivih vijaka. Uistinu vjerodostojan i nadmoćan. Za najzahtjevnije slušatelje, nudi nepromjenjivu vrijednost koja nadilazi epohe i modu. Ultimativni audio doživljaj - od Yamahe za Vas.

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr hifimedia #92 FB: fb.me/novebojezvuka

TEST PANASONIC DMC-TZ40

Nove dimenzije korištenja fotoaparata piše: Igor Jadan

anasonic DMC-TZ serija odlično je prihvaćena na tržištu i za nju se može reći da je začetnik svoje kategorije digitalnih fotoaparata. Kategorija kompaktnih fotoaparata s velikim rasponom žarišne duljine najčešći je izbor za imalo zahtjevnije korisnike koji vole biti fleksibilni prilikom kadriranja, a veličina fotoaparata ne predstavlja problem na bilo kojem putovanju. Svaki proizvođač digitalnih fotoaparata ima svoje predstavnike u ovoj kategoriji i međusobno ne odskaču previše s mogućnostima. U odnosu na prethodnika, Panasonic DMC-TZ40 model ne donosi velike novosti u dizajnu, objektivu i procesoru. Maleni senzor veće je razlučivosti ali moglo bi se reći da je to povećanje razlučivosti na 18

hi-fimedia #92

Implementacija bežične mreže omogućuje nekoliko opcija prebacivanja snimaka na razne uređaje od PC računala, NAS diskova, pametnih telefona, pregledavanja na televizoru i direktnog prebacivanja na Internet megapiksela mali korak natrag zbog povećanja šuma na slici. Glavne razlike su u funkcionalnosti jer uz poboljšani GPS sustav (GLONASS), ugrađena je podrška za bežične mreže i NFC (Near Field Communications) komunikaciju. U odnosu na svog prethodnika (TZ-30), na prvi pogled teško se pronalaze razlike. Tijelo fotoaparata je iste veličine i oblika, a glavne promjene su u novoj tipki WiFi, umjesto kliznih prekidača

postavljene su tipke za uključivanje/isključivanje uređaja i prelazak u mod za pregledavanje snimaka. Posebno veseli zamjena kliznog preklopnika za ulazak u mod pregledavanja snimaka s jednom tipkom. Sada je moguće pregledavati snimke bez klasičnog uključivanja fotoaparata, te se više ne može dogoditi frustrirajući trenutak kada brzo želite nešto snimiti a nakon uključivanja shvatite da je klizna tipka ostalu na poziciji pregledavanja.

Pozadinski ekran dimenzije 7,5cm osjetljiv je na dodir i povećana mu je razlučivost na 920.000 piksela. Na njemu se može upravljati zoomom, pregledavati snimke kao na današnjim mobitelima, birati točka fokusiranja, a moguće je i uključiti opciju da se snimi fotografija nakon izoštravanja pritisnute točke fokusiranja. U izbornicima moguće je upravljati dodirom na ekran samo prilikom prve razine izbornika kada se bira određena grupa opcija. Nakon toga moraju se koristiti navigacijske tipke za podešavanje. Upravljanje i podešavanje bi bilo jednostavnije da se iskoriste sve mogućnosti ekrana osjetljivog na dodir pošto su današnji korisnici mobitela naviknuti na takav način rada. Nakon pritiska na tipku za uključivanje fotoaparata, objektiv brzo izlazi iz tijela i fotoaparat je odmah spreman za snimanje. Odličan raspon zooma

od širokokutnih 24mm (ekvivalentno 35mm formatu) do 480mm pokriva sve uobičajene situacije snimanja u zatvorenom prostoru i prirodi kada se snimaju udaljeni objekti. Slijedno snimanje nudi mnoštvo opcija od 2/5 sl/s s kontinuiranim automatskim fokusiranjem, 10sl/s bez fokusiranja između snimaka, 40/60 sl/s sa smanjenom rezolucijom i slijedno snimanje s uključenom bljeskalicom. Implementacija bežične mreže omogućuje nekoliko opcija prebacivanja snimaka na razne uređaje od PC računala, NAS diskova, pametnih telefona, pregledavanja na televizoru i direktnog prebacivanja na Internet (Cloud servisi). WiFi tipka nam omogućuje da brzo uključimo bežično povezivanje i odaberemo željenu opciju. Spajanje na dijeljeni direktori na računalu omogućuje prebacivanje snimaka s memorijske kartice ili direktno prebacivanje svake sljedeće snimke na odabrano mjesto. Direktno prebacivanje snimaka na računalo ili NAS disk bežičnom mrežom pokazalo se kao korisnom opcijom jer nije bilo potrebe za naknadnim prebacivanjem snimaka i one su bile dostupne svim umreženim korisnicima. Ograničavajući faktor je pokrivenost bežičnim signalom u stanu ili oko kuće i potrošnja baterije koja je značajno narasla. Zanimljiva opcija je kontrola fotoaparata putem aplikacije na računalu ili pametnom telefonu. Pomoću Panasonic Image App na iPhone-u (postoji verzija i za Android platformu) moguće je preuzeti kontrolu nad aparatom te podešavati sve glavne opcije snimanja (osim ISO vrijednosti), upravljati zoomom, fokusirati određenu točku, snimati fotografije i video zapise, pregledavati snimke, prebacivati ih na uređaj ili društvene mreže, te pregledavati GPS log lokacija. Jedna od zamjerki na način povezivanja na bežičnu mrežu je upisivanje lozinke uz pomoć navigacijskih tipki, a nije moguće putem ekrana osjetljivog na dodir. Ako koristite sigurnu lozinku s velikim i malim slovima, specijalnim znakovima i broje-

P mod snimanja, ISO 100, 1/40s, F5,7, 250mm

vima, njeno upisivanje je poprilično mukotrpan posao. Kada se povežete na određeni način i na željeno mjesto, moguće je snimiti tu vezu u favorite i pojavljuje se na povijesnoj (history) listi spajanja. Ali ako ste zaboravili podesiti dijeljenje mreže na računalu, ili niste pokrenuli aplikaciju na pametnom telefonu, ta veza se neće zabilježiti u povijesnu listu spajanja i potrebno je ponovo upisivati lozinku. Idealno bi bilo kada bi fotoaparat zapamtio lozinku za svaku bežičnu mrežu na koju se uspije spojiti i automatski se povezati kada se odabere željena mreža. Ako se fotoaparat povezuje s uređajima koji imaju podršku za NFC komunikaciju, tada nema potrebe za ručnim upisivanjem lozinke već se uređaji mogu sami dogovoriti oko komunikacijskih postavki. Trenutno mali broj pametnih telefona ima podršku za NFC komunikaciju , ali u bliskoj budućnosti većina uređaja će ju podržavati. Na priloženom CD-u, osim priručnika i PHOTOfunSTUDIO 9.1 PE aplikacije za pregled i uređivanje snimaka, nalaze se

karte koje je moguće prebaciti na memorijsku karticu. Kada se karta nalazi na memorijskoj kartici, prilikom pregledavanja snimaka na karti se prikazuju lokacije na kojima su snimljene fotografije, a uvećanjem vidimo i razne znamenitosti u blizini što može biti korisno prilikom razgledavanja nepoznatog grada. Ako želite koristiti tu mogućnost, potrebno je naglasiti da će karta zapadne Europe zauzet otprilike 1,9 GB na memorijskoj kartici. Velik broj piksela na malenom senzoru uzeo je danak u pojavi šuma na višim ISO vrijednostima. Do ISO 400 osjetljivosti šum je na normalnoj razini, ali na ISO 800 se počinje sve više primjećivati. Kod pregledavanja slike na TV uređaju ili računalu, kao i kod ispisa fotografija standardne veličine to se ne primijeti, ali uvećanjem slike na 100% primjećuje se veća pojava šuma od željene. Na automatski balans bijele boje i automatski način rada nema zamjerki. Slike su oštre i pri manjim brzinama okidača zahvaljujući odličnoj Hybrid O.I.S. + stabilizaciji, a prikaz horizontalnog i vertikalnog nagiba kamere pruža pomoć

pri kadriranju slike i izbjegavanju nakošenih fotografija. Panasonic TZ40 nije fotoaparat s najboljom slikom u svojoj kategoriji, ali je nakrcan raznim mogućnostima i tehnologijama koje mu daju dodatnu vrijednost u odnosu na druge modele. Video snimke i fotografije su vrlo dobre, a pruža i razne napredne mogućnosti snimanja od specijalnih filtera do klasičnih HDR, PASM modova snimanja. Zahvaljujući malim dimenzijama i mogućnostima, TZ40 zadovoljava potrebe većine korisnika i može se preporučiti kao odličan izbor i pratitelj na putovanjima. Panasonic DMC-TZ40 Bežično povezivanje Stabilizacija slike Širokokutni 20x zoom objektiv Brzina slijednog snimanja Šum na slici Unos lozinke nije moguć putem pozadinskog ekrana osjetljivog na dodir

hifimedia

Panasonic DMC-TZ40

ERGONOMIJA 0

MOGUĆNOSTI 19

SLIKA 0

100

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

18,1 MP 1/2,3” MOS

Micro SD/ SDHC/ SDXC

ZOOM

LCD

20x

7,1cm

1.920x1.080 50 sl/s

GPS WiFi

Karakteristike Stabilizacija slike DA; ISO 100-3.200; Ekspozicija 1/2.000-4s; Zapis JPEG, MPO, AVCHD, MP4; Priključci AV/USB, mini HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/USB adapter; Masa (sa baterijom i SD karticom) 198g; Dimenzije 108.3 x 58.9 x 27.7mm; Cijena: 2.900 kn; INFO: www.panasonic.hr

hifimedia #92

TEST PHILIPS BDP 9700 BLU-RAY PLAYER

Najbolji Philips BD player p i š e : D u b r a v k o To p l a k

hilips već niz godina pokušava proizvesti prestižni Blu-Ray player, ali mu je uvijek nedostajalo "nešto" što bi ga izbacilo u prvi plan u odnosu na druge proizvođače. U Hi-FI Media broj 81 (BDP 9500) i broj 85 (BDP 9600) testirane su prijašnje inačice, a sada je Philips tržištu ponudio najnoviju verziju Blu-Ray playera oznake Fidelio BDP 9700. Kao i na prošlim serijama, Philipsovi dizajneri su uložili puno truda i napravili prekrasan izgled Blu-Raya. Prednja ploča od crnog brušenog aluminija (debljine 3 mm) i zaobljeni rubovi kućišta daju mu elegan-

hi-fimedia #92

ciju i dojam vrlo visoke kvalitete izrade. Na prednjoj ploči su vidljive samo osnovne kontrole upravljanja Blu-Rayem u srebrnoj boji, koja se odlično uklopila u cijeli dizajn, a prednji USB ulaz skriven je malim pokretnim vratašcima. Veliki i čitljivi displej doprinosi vrlo dobroj čitljivosti svih natpisa i funkcija na njemu. Kvaliteta je vidljiva i na zadnjoj strani Blu-Raya jer su svi AV priključci pozlaćeni. Izdvojio bi dvostruki HDMI izlaz (jedan za prijenos digitalnog zvuka i slike, a jedan isključivo za zvuk) i analogne RCA izlaze iz ugrađenog 7.1 kanalnog surround dekodera. Unutrašnjost je također vrlo pomno i precizno napravljena s kvalitetnim elektroničkim komponentama koje uključuju: linearni toroidni transformator - osigurava stabilan izvor napajanja bez buke namijenjen analognim audio signalima (digitalni moduli imaju svoje zasebno napajanje, izbjegavajući tako međusobne smetnje s analognim dijelom), TI Burr-Brown 192/24 bitni digitalno analogni pretvarač, kvalitetne Hi-Fi elektroničke komponente za analognu reprodukciju, Qdeo video procesor koji daje najbolje video rezultate, itd.. On screen prikaz izbornika je grafički potpuno redizajniran, ali je logika upravljanja ostala kao i na starijem mode-

lu, što je dobro. Osim što su svi izbornici u potpunosti prevedeni na hrvatski jezik, odlično je to što se kod svake funkcije dodatno na ekranu ispisuje čemu ona služi i što će se njome promijeniti, što korisniku pojednostavnjuje podešavanje. Ono što će odmah upasti u oči korisnika je HDMI izbornik za podešavanje izlazne rezolucije. Osim uobičajenih rezolucija, tu se nalazi i Quad HD rezolucija, što znači da je Blu-Ray spreman za prikaz ne samo 2K nego i 4K rezolucije od 3840 x 2160 linija. Iako se ova mogućnost nije mogla isprobati (zbog nedostatka materijala i TV ekrana s tom rezolucijom na našem tržištu), odlično je što je to Philips implementirao na ovom modelu, jer predstavlja dobar zalog za budućnost. Podešavanje izlazne razine zvuka iz surround dekodera malo je nespretno napravljeno. Iako je izbornik vrlo pregledan (mnoštvo okomitih linija označava veću ili manju jačinu zvuka), kontrolni test zvuk pojavit će se tek kada se pomoću daljinskog upravljača krene u pojačavanje ili smanjenje intenziteta zvuka. Zvuk bi se trebao čuti odmah kod odabira pojedinog surround kanala. Obvezna je nadogradnja novijom verzijom softvera (starija verzija 3.78 nadograđena je na noviju 3.85.10) jer je BluRay sa starijom verzijom poka-

zivao povremene greške, odnosno Blu-Ray se znao blokirati na nekim funkcijama, te se jedino u ponovni rad mogao dovesti isključivanjem iz električne mreže. Ažuriranja se mogu obavljati preko Wi-Fi, putem mreže ili izravno putem USB-a. Pristup Internetu je dobra stvar te je pomoću Smart TV moguće pristupiti uobičajenim stranicama: Youtube, Facebooku, Picasu, CNBC Real-Time, Skype itd. Možda je od svega najvažnije da je ugrađen potpuni Web pretraživač, pa nema nikakve ograničenosti na Internetu, te se korisnik osjeća kao i na svom osobnom računalu. Philipsov Blu-Ray Fidelio BDP 9700 u potpunosti zadovoljava karakteristike multimedijalnog playera jer podržava mnoštvo različitih AV formata: FLAC, AAC, WMA Pro, OGG Vorbis, WAV, LPCM, MP3, WAV, DTS, HD WMV, DivX Plus HD, MKV, TS, m2ts, XviD, VC-1, H.264FLV, MOV (nije podržan ISO Blu-Ray), te podršku za 2D/3D konverziju, DVD, CD i Super Audio CD reprodukciju (DVD-Audio nije podržan). BluRay 9700 ima i DLNA 1.5 certifikat, što mu omogućava da putem mreže može reproducirati multimedijske datoteke te ih dijeliti na lokalnoj mreži, bilo da su pohranjeni na računalu ili na NAS. Daljinski upravljač više nije isti kao na prethodnom mode-

lu (BDP 9600 – koji je izgledom bio vrlo luksuzan), već je izgledom sasvim uobičajen, s rasporedom funkcijskih tipki koje su sada puno bolje za upravljanje samim Blu-Rayem. S obzirom na klasu Blu-Raya očekivao se bilo koji vid pozadinskog osvjetljenja tipki, ali na žalost od toga nema ništa. U Philipsu su u skladu s današnjim trendom, korisniku ponudili preuzimanje besplatnog MyRemote programa s Interneta dostupan za iOS (iPhone) i Android platformu, te se njime osobni smartphone telefon može pretvoriti u daljinski upravljač s ekranom osjetljivim na dodir i time riješiti bilo koji prigovor na klasičan daljinski upravljač.

Slika i zvuk

Qdeo procesuiranje slike dalo je na Philipsovom Fidelio BDP 9700 očekivano dobre rezultate kod reprodukcije bilo kojeg materijala. Jaggies test s HQW testnog Blu-Raya dao je odličan prikaz rubova predmeta u pokretu, gdje su sve linije bile gotovo savršeno čiste bez naboranosti ili nazubljenosti. Šum u slici bio je jedva vidljiv, a reprodukcija boja bila je vrlo prirodna i jasna. Kod prikaza DVD reprodukcije, Qdeo procesuiranje je ponovno pokazalo koliku kontrolu i poboljšanje na slici može dati i na nižim rezolucijama. Zaglađivanje rubova je bilo savršeno, bez nazubljenosti i s odličnom jasnoćom. Cijela slika je bila jasna s preciznim tonskim prikazom boja, gotovo bez artefakata, a jedino je kontrastni odnos davao nešto tamnije i manje jasnije crno područje, koje će tek iskusni korisnik primijetiti. Ukupno gledajući, Blu-Ray playeri koji imaju ugrađeni Qdeo video čip, ne moraju brinuti oko kvalitete slike, jer je ona uvijek prikazana na TV-u u najboljoj kvaliteti, neovisno o rezoluciji i kvaliteti materijala, pa i Philipsov Fidelio BDP 9700 nije bio iznimka u tome. 3D slika također daje odličan prikaz, iako bi moglo prigovoriti nedostatku funkcija u 3D izbornicima, koji osim "Auto" ili isključeno,

Philips BD 9700 Upscaling

reprodukcije na 4K rezoluciju od 3840 x 2160 piksela Odlična 2D slika sa DVD i Blu-ray 3D slika Odlična kvaliteta izrade Izgled Veliki i čitljivi LCD ekran na Blu-rayu Tihi mehanizam Blu-ray ladice Qdeo video procesor Pozlaćeni stražnji priključci Reprodukcija SACD Ugrađeni kvalitetan 7/.1 surround dekoder Dobra podrška formata za multimedijalni player Prikazuje hrvatske dijalektičke znakove u titlovima Povremeno blokiranje softwera Nema Quick Start funkcija Zvuk kroz HDMI izlaz

hifimedia

Philips BD 9700

SLIKA 0

28 30

ZVUK 0

OPREMLEJNOST 0

9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

Model optički digitalni izlaz (TosLink) koaksijalni digitalni izlaz stereo audio izlaz kompozitni video izlaz komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) S-Video izlaz HDMI RSC 232C Daljinska kontrola audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) mrežni priključak USB Utor za memorijske kartice dodatni pribor video digitalno/analogni pretvarač audio digitalno/analogni pretvarač progressivan scan video scaler mogućnost podešavanje slike Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start BD disk DVD CD Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Info CIJENA

Philips BD 9700 • • • • 2 (verzije 1.4) •/• • 2 150MHz / 12-bit 192 kHz/24 bit • (PAL/NTSC) • (Qdeo) • 18 sekundi / 20 sekundi 15 sekundi 13 sekundi 435 x 90 x 268 3,98 www.philips.hr 3.999 kn

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

te 2D u 3D, ne nude ništa više (npr. nedostaje podešavanje dubine prostora). Pretvorba 2D slike u 3 D sliku kao i kod većine uređaja ne uspijeva dočarati pravi dojam dubine slike, pa bi jednostavna preporuka bila da ju korisnici ne koriste, osim ako baš žele isprobati "2D u 3D efekt", ali ubrzo će uvidjeti zašto je preporučeno da se ovo ne koristi. Zvukovne karakteristike Philipsovog Fidelio BDP 9700 su stvarno specifične. Iako se uvijek daje ukupni dojam za zvuk neovisno o kojem se izlazu radi (analognom ili digitalnom), ovoga puta je napravljen mali izuzetak pa je dan dojam posebno za analogni, a posebno za digitalni izlaz. Analogna sekcija je definitivno bolja za slušanje stereo materijala, gdje je prostor dobro naznačen i nema tolike zbijenosti izvođača, kao što to daju digitalni izvori. Najčišće je odsviran srednjetonski spektar, dok se kod visokotonskog spek-

Smart TV izbornik

Odabir izlazne rezolucije sa 4K

tra na nekim materijalima činilo kao da je ono pomalo zatvoreno. Bas je mekšeg karaktera i pomalo mu nedostaje tvrdoće, iako nema nekih većih prigovora na njegovu kontrolu u zahtjevnim zvukovnim materijalima. Ukupno gledajući, zvučna slika je prilično smirena i kontrolirana, ali analogni stereo izlazi su bolji za reprodukciju stereo zvuka. Kod reprodukcije zvuka kroz ugrađeni surround dekoder zvuk je bio jasan i čist, puno topliji i prirodniji nego kroz HDMI izlaz. Fokusiranost zvukova u pojedinom surround kanalima je jako dobra, bas je tada nešto većeg intenziteta, a srednje i visokotonsko područje vrlo čisto. Definitivno HDMI izlaz nema onu jasnoću, čistoću u zvuku kao analogna sekcija. Oni korisnici koji će priključivati Philipsov Fidelio BDP 9700 na cjenovno jači recei-

ver pomoću HDMI priključka, te slušati HD kvalitetu zvuka, neće osjetiti neke veće nedostatke u zvuku.

Zaključak

Philips Fidelio BDP 9700 Blu-Ray player je definitivno nadogradnja na starije modele iz ove serije ali neke će parametre trebati još dodatno "ispolirati" (digitalni zvuk, poboljšati postojeći softver novijom inačicom, brže čitanje medija, itd.) kako bi ovaj Blu-Ray zasjao punim sjajem. Mogućnost reprodukcije različitih audio/video formata i codeca kroz USB ulaz, reprodukcija 3D Blu-Ray i SACD daju ovom Blu-Ray veliku svestranost. Tu je i mnoštvo priključaka, Smart TV, Qdeo video procesor, elegantan izgled, itd., što bi trebalo zadovoljiti i zahtjevnije korisnike.

hifimedia #92

TEST 5 LED LCD TELEVIZORA

LED

televizori u akciji p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ve veća ponuda LCD televizora različitih proizvođača na našem tržištu predstavlja većini kupaca veliki problem kako među njima odabrati «onaj pravi.» Znali smo da volite čitati grupne testove uređaja pa smo ovo ljeto krenuli u potragu za modelima koji bi mogli biti zanimljivi širem krugu čitatelja. Odlučili smo se na dimenziju ekrana dijagonale 40-42

hi-fimedia #92

inča i cijena u rasponu od 5.000 do 6.000 kuna. Nakon dulje potrage za «kandidatima» koje možemo dobiti na testiranje, u redakciju su pristigli sljedeći uređaji: LG 42LA690S, Panasonic TX-L42ET60, Philips 42 PFL5008K, Samsung UE 40F6100AW i Sony KDL42W650A. Testiranje uređaja obavljeno je u isto vrijeme, svi su bili optimalno podešeni pomoću CalMAN softvera za kalibraciju, a izvor slike bio je Philips BD 9700 Blu-ray

player koji je preko Inakustik HDMI razdjelnika slao sliku u sve televizore istovremeno. Na taj naći smo mogli puno lakše uvidjeti nedostatke i kvalitete svakog televizora u usporedbi s konkurentnim modelima. Za HDMI kabele smo koristili osnovni model njemačkog proizvođača Inakustik (zahvaljujemo se domaćem uvozniku na posudbi – www. ekran-

avc.hr) i kvalitetniju produkciju HDMI kabela iz ponude američkog proizvođača Wireworld. Opremljenost raznim priključcima, mogućnostima i kvalitetom slike vrlo je raznolika od modela do modela, što je bilo i za očekivati, no više o tome pročitajte u testu. Napominjemo da su cijene u ovom tekstu orijentacijske i da se već neki televizori (Philips, Samsung i Sony) mogu naći i po još nižoj cijeni nego što je bila naša donja granica kad smo počeli raditi ovaj test.

LG 42LA690S

G TV ima vrlo tanak metalni okvir u kombinaciji srebrne i tamno srebrne boje. Dok većina TV-a na zadnjoj strani ima plastičan pokrov, LG koristi metalni pokrov, što je dobro jer se tako bolje odvodi toplina iz unutrašnjosti kućišta TV-a. Stalak na kojem stoji TV nema mogućnost zakretanja ekrana lijevo/desno, na uobičajen način da baza stalka ostaje ravna, a da se na njoj TV zakreće lijevo/desno, nego se cijeli stalak zakreće zajedno s TV-om (s donje strane stalka su kotačići), što nije baš praktično. Bočno vodoravno priključivanje na lijevoj strani rezervirano je za HDMI i USB priključke dok su svi ostali okrenuti prema zidu, što smanjuje fleksibilnost priključivanja, kao i nemogućnost postavljanja TV-a vrlo blizu zida ako se koristi zidni nosač za TV. Iscrpni On screen grafički prikaz izbornika jedan je od najboljih na testu. Mnoštvo opcija s jasnim i jednostavnim funkcijama podešavanja raznih parametara TV-a, omogućit će svakom njegovom korisniku veliku fleksibilnost. Od mnoštva značajki LG TV-a, najinteresantnije su: podrška za Miracast

(bežičnim putem omogućava reprodukciju sadržaja svih vanjskih uređaja koji imaju Miracast podršku), LG Cloud (vlastito rješenje za pohranu 5 GB podataka i pristup različitim vanjskim uređajima, npr. tabletima, računalima, itd.), Internet pretraživač (pristup bilo kojem web sadrža-

Ugrađeni mikrofon u daljinski upravljač omogućuje korisniku da, izgovorom jedne riječi (mora biti na engleskom), potraži na Internetu sve sadržaje koje sadrže tu riječ ju kao i na osobnom računalu), Smart TV platforma (jednostavni pristup svim funkcijama i aplikacijama na TV-u), itd.. Na ovom modelu LCD-a, LG je odlučio koristiti novi Magic Motion daljinski upravljač (u potpunosti izostavljen klasičan daljinski upravljač), koji

donosi niz poboljšanja upravljanju svim sadržajima na TV-u, ali ima i svoje mane. Daljinski, zbog malih dimenzija i dobre ergonomije, vrlo dobro pristaje u ruci, a uklanjanjem većine uobičajenih funkcijskih tipki, te korištenje tzv. čarobnog kotačića (slično kao i na računalnom mišu), unapređuje i pojednostavnjuje upravljanje TV-om. Daljinski koristi jedinstveni pristup i kontrolu svih funkcija pomoću pokretne strelice na TV ekranu (kretanjem daljinskog upravljača kroz prostor lijev-desno-gore-dolje pokreće se i strelica na TV ekranu – identično računalnom kursoru) što doprinosi još jednostavnijoj kontroli i brzini odabira pojedine funkcije. Ponekad se znalo dogoditi da "strelica" nestane, a velika osjetljivost i brzina kretanja "strelice" na ekranu moglo bi prouzročiti kod nekih korisnika "problem" (pogotovo starije populacije), pa ne bi bilo loše da se u budućnosti uz priložen Magic Motion tu nađe i uobičajeni standardni daljinski upravljač. Ugrađeni mikrofon u daljinski upravljač omogućuje korisniku da, izgovorom jedne riječi (mora biti na engleskom), potraži na Internetu sve sadržaje koje sadrže tu riječ. Kada izgovorena riječ nije sasvim jasna ili razumljiva, pojavljuje se izbornik na TV-u koji nudi mnoštvo sličnih riječi, pa je na korisniku samo da izabere ispravnu riječ, te pokrene postupak traženja na Internetu, što je odlična stvar. Od svih testiranih modela TV, LG 42LA690S LCD dao je odlične slikovne rezultate kod prikazivanja TV programa. Zaglađivanje slike niske rezolucije na TV programima, dalo je finu i mekanu sliku koja jednostavno odgovara ljudskom oku, bez nekih većih vidljivih nuspojava. Kontrastni odnos između tamnih i svijetlih područja, također je bio najbolji od svih na testu i tu je LG definitivno pobjednik. Ono što je iznenađenje je pokretna rezolucija slike, koja je uzrokovala prilično mutnu i "trzavu" sliku

LG 42LA690S Magic daljinski upravljač 6 komada pasivnih 3D naočala MHL (Mobile HD Link) IPS LCD panel Smart Home glavni izbornik Miracast Web pretraživač Smart TV Glasovni odabir nekih funkcija na TV-u Satelitski priključak 3 HDM priključka Ugrađeni bežični Wi-Fi

Preklapanje slike u 3D modu Neznatno vidljivi pomaci na slici u pretvorbi slike iz 2D u 3D

Izgled Smart TV

Izbornik osnovnih podešavanja slike

kod brzih filmskih scena. LG koristi pasivan način reprodukcije 3D slike, pa pretvorba 2D slike u 3D nije davala neki vjeran 3D "efekt". Osim toga, na testnim uzorcima s Blu-Raya bilo je jako vidljivo preklapanje slike između lijevog i desnog oka na 3D reprodukciji, pa se može zaključiti da LG LCD TV nije dobar izbor za korisnike koji žele uživati u 3D reprodukciji slike.

hifimedia #92

TEST 5 LED LCD TELEVIZORA

Panasonic TX-L42ET60

izajn Panasonic TX-L42ET60 izgleda zaista moderno i lijepo. Tanki metalni okvir LCD ekrana, upotpunjen je na donjem rubu prozirnim plastičnim ispupčenjem koje viri van ruba okvira. U njemu su smještene tri svjetlosne diode, pa na prvi pogled izgleda kao da one lebde u zraku, što ostavlja poseban dojam na korisnika. Baza stalka je u srebrnoj boji i izgledom je vrlo dobro ukomponirana s TV-om. Stalak vrlo stabilno drži TV na mjestu, a moguće je TV zakretati lijevo/desno za 15 stupnjeva. Stražnji AV priključci su dobro raspoređeni. Na lijevom boku su grupirani HDMI i USB priključci, te ulaz za SD kartice, a ostali priključci na zadnjoj ploči smješteni su tako da gledaju u pod, pa neće biti nikakvih problema s priključivanjem kabela čak i kod smještaja TV-a na zid. Panasonic na ovom modelu LCD koristi već prepoznatljivi On screen grafički prikaz izbornika. Dobro koncipirani i jasni izbornici, neće predstavljati neki problem korisniku kod podešavanja parametara. U izbornicima za slikovno podešavanje, uz uobičajene postavke, nalaze se i napredne postavke (mora biti odabra-

hi-fimedia #92

na funkcija True Cinema) koje uključuju podešavanje balansa bijelog i podešavanje "game" za svaku boju posebno (RGB). Za one koji će znati ispravno podesiti sve ove postavke, mogu se dobiti vrlo dobri slikovni rezultati. Ostale zanimljive karakteristike Panasonic TX-L42ET60 su 600 Hz osvježa-

Swipe & Share 2.0 funkcija omogućuje jednostavan prijenos AV sadržaja s pametnog telefona na TV ili obrnuto, a sve što je potrebno je instalirati besplatnu Viera Remont APP2 aplikaciju na mobilni uređaj vanje ekrana unutar procesora, A+ klasa energetske učinkovitosti, Swipe &amp; Share 2.0, USB snimanje, potpuni Web pretraživač, itd.. Panasonic je poboljšao izgled i rukovođenje Viera Connect TV sustavom koji je u svakom pogledu unaprije-

đen, zabavan, brz i jednostavan za korištenje, što je plus za Panasonicov TV. Jedna od najinteresantnijih mogućnosti je kreiranje pet različitih izgleda početnog izgleda pomoću izbornika "Moj početni zaslon", pa će korisnici na ekranu uvijek imati one ikone i sadržaje koje prema osobnom interesu najviše gledaju. Swipe & Share 2.0 funkcija omogućuje jednostavan prijenos AV sadržaja s pametnog telefona na TV ili obrnuto, a sve što je potrebno je instalirati besplatnu Viera Remont APP2 aplikaciju na mobilni uređaj. Daljinski upravljač koristi već prepoznatljivi Panasonicov raspored funkcijskih tipki, koji neće predstavljati nikakav problem prilikom upravljanja TV-om. Sve funkcijske tipke su gumirane i dobro prenose naredbe u TV prilikom njihovog pritiskanja. Za sve one, koji ne znaju podesiti i doći do neke funkcije TV-a, odlično će poslužiti tipka eHelp. Pritiskom na nju, na TV ekranu se pojavljuje elektronski vodič, koji objašnjava kako podesiti bilo koju funkciju TV i to na hrvatskom. Pokretna rezolucija je predstavljala pravi izazov za sve TV-e i jedino je Panasonic TX-L42ET60 to reproducirao kako treba. Bez obzira na brzinu pokreta na ekranu, Panasonic je uvijek imao glatku i jasnu sliku, što drugi LCD-i jednostavno nisu bili u mogućnosti prikazati. Vidljivi kut je odličan, kao i procesuiranje slike koje je osiguralo da je vidljivi "šum" u reprodukciji neznatan. Iako prikazu kontrasta i boja ne pripada najbolja ocjena, Panasonic se pokazao kao sasvim dobar izvođač. Prikaz slike s TV postaja dobro je zaglađen, bez nazubljenosti i korisnici neće imati neke prigovore na to. Od svih Panasonicovih slikovnih karakteristika, prigovor bi se jedino mogao uputiti na neznatno mutniju sliku koja je bila vidljiva na nekim testnim uzorcima s Blu-raya. Jedan par 3D naočala koje dolaze s TV-om su dosta "plastične" i izgledaju pomalo "jeftino", ali nisu pred-

Panasonic TX-L42ET60 Izgled IPS LCD panel Napredne postavke za sliku Novi izgled i rukovođenje Viera

Conect Smart TV Web pretraživač 1 par pasivnih 3D naočala 3 HDM priključka Ugrađeni bežični Wi-Fi SD ulaz za kartice Odlična multimedijalna podrška nema nekih većih primjedbi

Novi izgled Panasonicovog Smart Viera izbornika

Izbornik naprednog podešavanja balansa bijelog

stavljale nikakav problem prilikom duljeg nošenja ili gledanja kroz njih. Od svih pasivnih 3D prikaza, Panasonic je imao najbolju sliku, gotovo bez preklapanja slike između lijevog i desnog oka, a jedino je ukupni prikaz slike kroz naočale bio nešto tamniji nego bez njih. Pretvorba iz 2D u 3D sliku, kao i kod ostalih modela LCDa, nije dao neke vjerne pozitivne 3D rezultate.

Philips 42PFL5008K

hilips 42PFL5008K ima tanak okvir oko LCD ekrana, koji je cijeli u crnoj boji, a jedino je prednja donja strana srebrne boje. Stalak je također u srebrnoj boji, malih dimenzija, napravljen od metalnih profila te je prilično težak, što osigurava stabilnu potporu TV-u. Na žalost, stalak nema nikakve mogućnosti zakretanja TV-a lijevo/desno. Na zadnjoj strani TV-a ugrađena je poznata Philipsova Ambilight tehnologija (koristi LED diode potpunog spektra svjetlosti), koja zid iza TV-a osvjetljava svjetlošću u skladu s događajima na ekranu, te tako dodatno naglašava slikovni doživljaj onoga što se trenutno događa na TV ekranu. Kao i na LG-u, neki od AV priključaka postavljeni su bočno lijevo, dok su drugi postavljeni tako da gledaju prema zidu, što može predstavljati "problem" ako se TV postavlja na zid, jer je pristup stražnjim priključcima nezgodan, a TV ne može stajati baš sasvim blizu zida. On screen grafički prikaz izbornika nije tako grafički raskošan, kao na nekim drugim modelima na testu. Philips se odlučio na vrlo jednostavan pristup izbornicima, kako bi korisnicima bilo što lakše podesiti osnov-

ne parametre slike, što sigurno nije nimalo loše. Neki će možda biti razočarani izostankom nekih naprednih postavki za sliku, ali Philips je u sva-

Philips se pokazao kao najbolji u prikazu boja od svih testiranih LCD-a. Boje su uvijek bile prikazane vrlo vjerno i prirodno, a kod reprodukcije bilo kojeg popularnog AV materijala ili codeca, nije imao nikakvih problema kom slučaju ponudio mnoštvo već tvornički dobro izbalansiranih "modova" slike, koji će zadovoljiti većinu uobičajenih korisnika. Od mogućnosti izdvojiti treba istovremeni prikaz slike preko cijelog ekrana za dva igrača kada je uključena neka igraća konzola s upora-

bom 3D naočala, potpuni web pretraživač, ugrađeni bežični Wi-Fi, MyRemote app (kontrola TV pomoću telefona ili tableta), Smart TV, Skype (uz kupnju dodatne kamere), itd.. Daljinski upravljač je duguljastog oblika, s funkcijskim tipkama koji su gumirane. Iako na prvi pogled izgleda da većina funkcijskih tipka nije razdvojena jedna od druge, to naravno nije tako. One samo optički dijele istu gumiranu podlogu, ali su potpuno razdvojene ispupčenjima na gumiranoj podlozi, kao bi se pod prstom osjetilo gdje počinje, a gdje završava određena funkcijska tipka. Raspored funkcijskih tipki je dobar i ne bi trebalo predstavljati nikakav problem korisniku kod njegovog korištenja. Philips 42PFL5008K se pokazao kao najbolji u prikazu boja od svih testiranih LCD-a. Boje su uvijek bile prikazane vrlo vjerno i prirodno. Iako je kontrastni odnos između tamnih i svijetlih područja, kao i jasnoća prikaza bila među lošijima na testu, to nije puno zasmetalo Philipsu da kod filmske rezolucije daje iznimno dobru sliku. Kod testa pokretne rezolucije, vidljivo je bilo malo razmazivanje kontura predmeta i jedino je Panasonic bio bolji od njega. Kod standardnog TV prikaza bili su vidljivi manji nedostatci rubova predmeta (primjetan stepeničasti i valoviti prikaz rubova predmeta, a ne potpuno ravan), a kod lošijih TV programa mogu se pojaviti sitni artefakti na slici. Kod reprodukcije bilo kojeg popularnog AV materijala ili codeca, Philips nije imao nikakvih problema. 3D naočale su vrlo "plastične", mehanizam otvaranja naočala je krut, te naočale vrše mali bočni pritisak na lijevu i desnu stranu glave. Kod 3D reprodukcije vidljivo je preklapanje slike s lijeve i desne strane, a pretvaranje 2D u 3D dalo je neke neuvjerljive slikovne rezultate. Niti Philips 42PFL5008K s pasivnim 3D sustavom prikaza 3D slike

Philips 42PFL5008K Ambilight

stražnje osvjetljenje s potpunim spektrom svjetlosti Web pretraživač Istovremeni prikaz slike preko cijelog ekrana za dva igrača na igraćoj konzoli 1 par pasivnih 3D naočala Vrlo dobra reprodukcija boja Nemogućnost zakretanja TV na stalku lijevo/desno Preklapanje slike u 3D modu

Izgled Philips SmartTV izbornika

Izbornik brzoga podešavanje osnovnih parametara

nije dao neke respektabilne slikovne rezultate, pa Philipsov TV nije za one korisnike koji žele više vremena provoditi u reprodukciji 3D slike.

hifimedia #92

TEST 5 LED LCD TELEVIZORA

Samsung UE40F6100AW

amsung UE40F6100AW LCD TV koristi već prepoznatljiv Samsungov dizajn iz svojih prošlih serija TV-a. Crni okvir LCD-a presvučen je prozirnom plastikom, koja na rubovima strši van okvira LCD, što daje dojam lebdenja TV u zraku. Četverokraki sjajni crni stalak na kojem stoji LCD također je jedna od prepoznatljivosti Samsungovih TV-a i drži čvrsto LCD na mjestu, te ima mogućnost zakretanja TV-a lijevo/ desno. Na desnom boku su smješteni neki AV ulazi (USB, HDMI, itd.) koji imaju nesmetani pristup priključivanja osim USB priključka, jer su antenski i USB priključak preblizu jedan drugome, pa je priključivanje USB memorijskog sticka prilično otežano. Stražnji priključci okrenuti su prema stražnjem zidu pa će se i ovdje pojaviti problem priključivanja priključaka ako je TV postavljen na zid. Iznenađujuće je bilo nepostojanje mrežnog priključka, pa je ovaj TV jedini na testu koji nema mogućnosti priključivanja na Internet. Stoga je eventualna nadogradnja novim softverom moguća jedino putem USB priključka. U tome slučaju, korisnik mora koristi-

hi-fimedia #92

ti PC računalo priključeno na Internet za prebacivanje novog softvera na USB memorijski stick i tada stick priključiti u USB ulaz TV-a, te nadograditi TV novijom verzijom softvera. On screen grafički prikaz izbornika je preuzet iz prošlih

Samsung je jedini na testu koristio aktivni 3D prikaz slike, koji je pokazao svu svoju superiornost nad pasivnom tehnologijom. Čista i jasna slika, s odličnim prikazom dubinske perspektive serija TV-a, što u praksi znači da će korisnik imati vrlo dobru kontrolu nad svim parametrima TV-a. Svaki izbornik ili pojedinačna funkcija dodatno su tekstualno objašnjeni i prikazani na TV ekranu, pa zabune kod

podešavanja jednostavno ne može biti. U izborniku za sliku postoje i napredne postavke koje uključuju 10 različitih postavki (10p balansa bijelog, podešavanje prema boji kože, itd.) čime se slika može maksimalno kvalitetno podesiti na ispravne postavke. Od mogućnosti treba spomenuti aktivni 3D prikaz ( jedini TV na testu koji ima aktivan 3D), Wide Color Enhancer Plus (poboljšava kvalitetu boja na slici), CleanView (daje čišći TV prikaz na ekranu), itd.. Samsung na UE40F6100 koristi daljinski upravljač koji je u uporabi na mnogim modelima ovogodišnje i prošlogodišnje serije TV-a. Logika rasporeda funkcijskih tipki dobro je napravljena, ali njegova mala dimenzija neće biti privlačna korisnicima s nešto debljim i većim prstima. Samsung UE40F6100AW je na svim video materijalima pokazao najbolju jasnoću i čistinu slike od svih testiranih LCD-a, ali pomalo "sterilna", pa su gotovo svi materijali izgledali kao da su snimljeni u studijskom okružju. Time će posebno biti zadovoljni igrači igraćih konzola kod igranja video igara, koji će uživati u pomalo "nestvarnoj" jasnoći slike. Pokretna rezolucija je bila vrlo dobra i bila je odmah iza Panasonicovog LCD-a. Boja, kontrast i reprodukcija filmskog materijala koje je prikazivao Samsung, bila je sasvim dobra, čime je zauzeo nekakvo središnje mjesto između svih TV modela na testu. Samsung je jedini na testu koristio aktivni 3D prikaz slike, koji je pokazao svu svoju superiornost nad pasivnom tehnologijom. Čista i jasna slika, s odličnim prikazom dubinske perspektive, te tek povremenim primjetnim preklapanjem slike, dalo je Samsungu veliku prednost u odnosu na ostale LCD-e. Pretvorba 2D slike u 3D sliku konačno je pokazivala pravi 3D efekt, čime se drugi LCD na testu nisu niti približili. Naravno, niti ova slika nije bila

Samsung UE40F6100AW Odlična 3D slika Lagane 3D naočale 1 par aktivnih 3D naočala Jasnoća slike Satelitski priključak Napredne postavke za sliku

Nema mrežni priključak niti bežični priključak za priključivanje na Internet Ne čita AVCHD

Izgled izbornika za podešavanje naprednih funkcija TV

Podešavanje peterostrukog equalizera

usporediva s pravom 3D reprodukcijom, ali 3D "efekt" na slici je bio vidljiv. Oni korisnici koje žele pravi 3D prikaz na TV-u, Samsung UE40F6100AW LCD je jedini pravi izbor od svih LCD na testu. S reprodukcijom različitih AV formata nije bilo nekih problema, jedino što Samsung nije uspio reproducirati je AVCHD materijal.

Sony KDL 42W650A

ony KDL 42W650A se na prvi pogled čini nešto tanjim nego svi ostali TV-i na testu, ali to ipak nije slučaj. Iako je sprijeda okvir u kojem je smješten LCD panel vrlo tanak, odostraga je nešto drugačija "priča". U donjem stražnjem dijelu, TV ima debelo ispupčenje u kojemu su smješteni AV priključci, pa se tu ne može nikako govoriti o tankoći LCD-a. Priključci su smješteni na tri različita mjesta. Jedni su smješteni bočno desno, drugi bočno lijevo, a treći u središtu stražnjeg ispupčenja (gledaju u stražnji zid). U praksi, takav način priključivanja nije baš najbolje rješenje, a pogotovo ne oni priključci koje gledaju u stražnji zid. Iznenađenje je svakako bio nepostojanje unutarnjeg sklopa za električnu mrežu (transformatora), jer je ono smješteno u zasebnu vanjsku kutiju (tzv. kocka). Zaista neobičan potez za Sony, a opravdanje za to sigurno leži u tome da se isti model LCD-a izrađuje za bilo koji dio svijeta, skupa sa unutarnjom elektronikom na ploči, a zavisno od električne mreže (ovisno u kojem se dijelu svijeta prodaje), mijenja se samo vanjska jedinica, što sigurno pojeftinjuje proizvodnju. Tanki kromirani sjajni stalak ima dvostruku funkci-

ju. Može se iskoristiti kao stalak za LCD kada stoji na nekoj komodi ili se može iskoristiti za montažu na zid, što niti jedan drugi TV na testu nema, a što je vrlo zgodna mogućnost. Vanjsko električno napajanje također ima posebni montažni željezni prihvatnik, pa se ono može staviti u njega i montirati sa stražnje strane TV-a, kako bi bilo skriveno od pogle-

Prilikom podešavanja slikovnih parametara, On screen izbornici ne zauzimaju veliki dio na ekranu, te su preinake na slici odmah vidljive, ovisno o pojedinoj funkciji da ili da svojim dimenzija ne smeta na podu. Još jedan logičan i dobar potez. Sony kod On screen grafičkog prikaz izbornika, koristi uz tekstualni i slikovni prikaz pojedinih izbornika, što korisniku znatno olakšava pregled različitih funkcija TV-a. Funkcija koje treba pode-

siti ima dosta, a zgodno je što prilikom podešavanja slikovnih parametara, On screen izbornici ne zauzimaju veliki dio na ekranu, te su preinake na slici odmah vidljive, ovisno o pojedinoj funkciji. Kod čitanja različitih multimedijalnih materijala, bilo je problema jedino pronaći titl na hrvatskom. Razlog tome je što je Sony primijenio "neobičan" sustav odabira šifri za pojedine zemlje, a od mnoštva ponuđenih treba izabrati CP1250 šifru, kako bi ispravno bili prikazani svi hrvatski znakovi. Od mogućnosti treba spomenuti Screen mirroring (isti prikaz s pametnog telefona može biti bežično prebačen na TV ekran), X Reality Pro (poboljšava prikaz svih nijansi na slici), TV SideView (omogućava upotrebu pametnog telefona ili tableta kao daljinski upravljač), bežični Wi-Fi, Sony Entertainment Network (pristup Internetskim videozapisima i aplikacijama), itd.. Daljinski upravljač dobro leži u ruci, a ne bi bilo na odmet da su gumirane funkcijske tipke većih dimenzija. Raspored funkcijskih tipki je u nekim segmentima je dobro raspoređen. Jedini prigovor bi se mogao uputiti funkcijskim tipkama koje se najčešće koriste (promjena TV kanala i promjena izlazne razine zvuka), koje se nalaze na samom dnu daljinskog upravljača, pa su malo "teže" dohvatljive, a da se daljinski ne pomiče u ruci. Onima kojima će to predstavljati problem mogu uporabom TV SideView funkcije upravljati TV-om pomoću pametnog telefona ili tableta. Sony KDL 42W650A očigledno koristi neki jeftiniji panel za ovaj LCD, što je rezultiralo da se nije mogao potpuno "nositi" s ostalim LCD TV-ima na testu u slikovnim mogućnostima. Kod pokretne rezolucije slike je bila stabilna, ali vrlo mutna. Boje su pomalo izblijedjele, a kontrastni odnos između svijetlih i tamnih tonova na slici nije pokazivao veliki raspon nijansi. Šuma u slici je vrlo malo jer se Sony očigledno potrudio da sliku dobro zagladi, bez obzi-

Sony KDL 42W650A Gotovo

trenutačni prikaz slike kod uključenja TV-a MHL (Mobile HD Link) Ugrađeni bežični Wi-Fi TV stalak se može koristiti i za montažu na zid Napajanje električnom strujom TV-a izvedeno je vanjskim transformatorom Nema 3D prikaz Teško vađenje USB priključka na zadnjoj strani Stražnji AV priključci raspoređeni na tri strane Nemogućnost zakretanja TV na stalku lijevo/desno

Izbornik Sonyevih aplikacija za spajanje na Internet

Izbornik osnovnih podešavanja za sliku

ra na kvalitetu video materijala. Međutim, to se ipak pokazalo kao "dvosjekli mač", jer je time svaka reproducirana slika dobila mutniji prikaz, bez neke velike jasnoće. Sony KDL 42W650A jedini od svih modela nije imao 3D prikaz, što je sigurno rezultiralo smanjenjem troškova, pa i ne čudi njegova najniža cijena od svih testiranih LCD TV.

hifimedia #92

TEST 5 LED LCD TELEVIZORA A

ORUK

PREP

Proizvođač / Tip

A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Kompozitni video Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Utor za memorijske kartice (SD) Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Audio izlaz -DVI Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Vidljivi kut vertikalno/horizontalno 200/300/400/600 Hz Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik PIP/PAP/PAT Bežićni LAN LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Bez stalka Sa stalkom Masa (kg) TV/sa stalkom Info CIJENA

Zaključak

Ovaj grupni test je dobro pokazao što se sve može očekivati u ovome cjenovnom rangu od modernih LCD TV-a. Puno opcija, velike razlike u opremlje-

hi-fimedia #92

LG 42 LA 690S

Panasonic TX-L42ET60

Philips 42 PFL5008K

Samsung UE 40F 6100 AW

Sony 42W650A

1 3 1 1 -/• • 3 •/• • • •

1 3 1 (pomoću adaptera) 1 -/• • 2 • •/• • • -

1 2 1 1 -/• • 2 •/• • • • •

1 2 1 -/• • 1 -/• • • -

1 2 1 1 -/• • 1 • • • -

•/• 106 LED LCD 16:9 1920 x 1080 1080p/24/50Hz 176/176 -/-/•/• 2 x 12 W analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit -/-/• •

•/• 106 LED LCD 16:9 1920 x 1080 1080p/24/50Hz 176/176 -/-/-/• • 18 W (4W + 4W + 10 W) analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4 -/-/• •

•/• 106 LED LCD 16:9 1920 x 1080 1080p/24/50Hz 176/176 -/•/-/• 10 + 10 W analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit -/-/• •

•/• 102 LED LCD 16:9 1920 x 1080 1080p/24/50Hz 176/176 •/-/-/• 10 + 10 W analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4 •/-/-

-/106 LED LCD 16:9 1920 x 1080 1080p/24/50Hz 176/176 •/-/-/• 8+8W analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4 •/•/• •

951 x 564 x 345 951 x 634 x 269 12,2/14,3 www.lge.hr 5,599 kn

956 x 620 x 227 956 x 564 x 350 12,5/14,5 www.panasonic.hr 5,999 kn

958 x 577 x 34,4 958 x 646 x 205 13,6/15,5 www.tpv.hr 4,299 kn

934 x 548 x 49,6 934 x 620 x 264 9,1/10,10 www.semark.hr 5,499 kn

954 × 568 × 69 954 × 595 × 197 9,9/11 www.svijet-medija.hr 4.499 kn

nosti, te različiti slikovni rezultati, koji nisu u svim parametrima jednaki (npr. jedni imaju bolju 3D sliku, drugi najbolju sliku s televizijskih programa, itd.), samo su neki od parametara koje smo

uzeli u obzir kod ocjenjivanja. Kod zvučnih rezultata nije bilo neke pretjerane razlike od modela do modela (neki modeli su imali više istaknute visoke frekvencija, drugi su imali mutnije

bas područje itd.) i svi su zadovoljili reprodukcijom zvuka kod normalnih TV programa, dok je za neki ozbiljniji zvuk kino ugođaja potrebno potražiti "pomoć" nekog surround receivera.

Akcijska ponuda vrijedi vrijedi na na svim svim Se-Mark Se-Mark prodajnim prodajnim mjestima mjestima do do 31. 15.10. 08.2013. 2013.iliilido doisteka istekazaliha zaliha

www.se-mark.hr

SLUŠALICE PANASONIC RP-HXD3WE

Vodootporne Za dizajnersku generaciju Mekana i udobna naglavna traka od silikona M3 utikač Zvučnik promjera 30mm

TABLET SAMSUNG ATIV TAB 3

199 kn

XE300TZC-KO1HS Windows 8 10,1" dodirni LCD ekran, 1366x768 px Procesor Intel ATOM Z2760 1,8 GHz 64GB interne memorije RAM 2 GB Utor za microSD kartice Kamera 2 Mpix HD Video snimanje Prednja kamera za video pozive Wi-Fi, Bluetooth Stereo zvučnici

5499 kn

SAMSUNG i9505 GALAXY S4 TABLET SAMSUNG GALAXY TAB 3 T210 WI-FI

7" dodirni LCD ekran, 1024x600 px Android OS 4.0.3 16GB interne memorije Utor za microSD kartice Fotoaparat 3,15 Mpix HD Video snimanje Prednja kamera za video pozive Wi-Fi, Bluetooth Stereo zvučnici

1699 kn

TABLET SAMSUNG GALAXY TAB 3 P5210 WI-FI

10" dodirni LCD ekran, 1280x800 px Ostalo kao kod Galaxy Tab 3 T210

2999 kn

Quad-core 1.6 GHz i Quad-Core 1.2 5" Super AMOLED dodirni LCD ekran Android OS v4.2.2 16 GB memorije Utor za microSD kartice Fotoaparat 13 MPix s LED bljeskalicom Full HD video snimanje HSDPA, Wi-Fi, Bluetooth, GPS

+ POK LON DIGI TALN I FOTOAPAR AT

5399 kn

ES95

TEST MARANTZ UD7007

Player s karakterom piše: Neven Kos

arantz UD7007 dobro je prihvaćen i kod publike i kod audio kritike. Ne samo radi svoje univerzalnosti, koja se ogleda u tome da čita i reproducira BluRay 3D, DVD-A, DVD-V, SACD, CD, AVCHD i druge HD video zapise. Zanimljiv je i zbog kvalitete reprodukcije svih navedenih formata te mogućnosti povezivanja. Stražnja strana tako sadrži i dva HDMI izlaza (od čega jedan namijenjen prijenosu digitalnog audia) i digitalni koaksijalni izlaz kojega je moguće programirati (PCM ili Bitstream) i podešavati downsampling izvornog signala sve do 48kHz, čime je omogućena i kompatibilnost sa starijim vanjskim DAC-ovima. Aspiracije uređaja višoj klasi pokazuju i dva balansirana izlaza. Svestranost potvrđuje i prisutnost LAN mrežnog priključka, nažalost bez mogućnosti bežičnog spajanja, ali zato DLNA 1.5-certificiran i s reprodukci-

hi-fimedia #92

jom MP3 / WMA / AAC / FLAC / WAV datoteka. Dodatni sadržaji dostupni su preko ugrađenih Netflix, YouTube i Vudu servisa. Tehnička izvedba uređaja je izvrsna - napravljen je poput tenka, sve su komande ugodne na dodir, a ladica za umetanje diska je tiha i dodatno dampirana. Doduše, UD7007 nije imun na neke nelogičnosti, kao što je npr. potreba da se sloj diska kojeg želimo reproducirati (SACD ili CD, ili pak stereo ili višekanalni zapis) odabire prije nego disk umetnemo u ladicu. Osim toga, upravljanje putem daljinskog bi također moglo biti brže, kako smo i navikli kod većine uređaja na tržištu. Iako točnih podataka o ugrađenom D/A pretvaraču nema, znamo samo da je sposoban dešifrirati 32-bitne signale s frekvencijom uzorkovanja od 192kHz. Iz D/A pretvarača signal se dalje u analognoj domeni "obrađuje" u HDAM modulima. U ovom prikazu, koncentrirali smo se samo na audio sekciju, odnosno zvučne mogućnosti i dosege Marantza UD7007.

Marantz zvuči moderno i detaljno, snažno u eksplikaciji detalja te demonstrira zavidne mogućnosti gradnje pozornice CD reprodukcija

Poslušao sam nekoliko diskova kao bih saznao kakav je CD plejer UD7007. Iznenadio me napredak u odnosu na posljednji univerzalni plejer povoljne cijene kojega sam imao prilike slušati. UD7007 zvuči po prilici kao CD plejer u klasi cijene kojoj pripada. Univerzalni plejeri sve su do nedavno reproducirajući sve formate zvučali medi-

okritetski. Sve su oni reproducirali dobro, ali niti jedan segment reprodukcije nije bio ništa posebno.UD7007 unosi promjene, i to pozitivne te se izdiže iz mediokritetskog sivila i pokazuje kako moderan i osmišljen plejer može ponuditi dosta zvuka u "univerzalnom" odijelu. Kratko seciranje pokazuje kako je bas područje čvrsto i duboko, iako mu u odnosu na DSD zapis fali snage i definicije. Srednjetonsko područje, kao i visokotonsko, bolje je nego očekujemo od univerzalnog uređaja ove klase pa tako možemo uživati u slojevitosti i detaljima, iako ultimativne definicije i čistoće, poput one u skup(lj)im plejerima ipak nedostaje.

SACD reprodukcija

Iako imam vrlo mali broj diskova s DSD zapisom, ipak je Marantz i u takvim ograničenim uvjetima u mogućnosti pokazati što SACD može. DSD zapis s diska Keiko Lee zvučao je prezentnije, uvjerljivije i energičnije od CD zapisa. Snaga kojom je dinamika bila prenesena u prostor najbolje se očitovala u bas području koje je bilo veliko, kontrolirano, voluminozno i autoritativno. Razlika u odnosu na CD zapis u ovom je segmentu bila lako čujna. Soba se napunila zvukom punim deta-

lja iako srednjetonsko područje u apsolutnim razmjerima i dalje zvuči pomalo grubo i nedorečeno. Također, visokotonsko područje sa SACD diska manje je iskričavo od onog na CD zapisu, što može biti i posljedica dodatnih izobličenja uzrokovanih ograničenjem formata, iako je bilo i mrvicu protočnije. I dok je kod CD zapisa razlika među pojedinim interkonekcijskim kabelima nedovoljno razgovijetna da bi bila odmah i lako čujna, pri reprodukciji SACD-a morao sam intervenirati zamjenom kabela. Nakon Cardas Crosslinka, Wirewold Equinox 6 i Atlas "The Conductor" interkonekata, izbor je ipak pao na fenomenalnu pletenicu ispletenu od Mundorf Silver/gold žice na srebrnim Audio Note konektorima. Pojavili su se detalji, a cjelokupni zvuk je dobio na protočnosti i finoći. Potencijali Marantzovog univerzalnog plejera prisutni su i oko njih se isplati potruditi. Na sreću, čak i s kabelom skromnije cijene, ali dokazano odličnim poput Kimber PBJ-a, potencijali Marantza dolaze do izražaja. Međutim, najimpresivnija je bila lakoća komunikacije s glazbom i njen prijenos putem sustava do slušatelja. Ova neposrednost zvuka, spojena s demonskom snagom, čvrstom pozornicom jasnih gabarita i sasvim uvjerljive dubine, konačna su potvrda supremacije SACD jednobitnog zapisa nad tehnički osakaćenim CD formatom. Kako sam već naveo, dovoljno je poslušati razliku u reprodukciji bas područja između CD i SACD zapisa i stvari postaju jasnije: SACD nudi obilat, jasan, prirodniji i ugodniji bas, a nadogradnja u višim registrima potvrđuje navedeno. Bolji SACD plejeri (pa i napredniji 16/44 DAC-ovi, vidi u nastavku) još ljepše i detaljnije reproduciraju visokotonsko područje, s jasnijom definicijom i boljim odjekom, ali ovdje je riječ o univerzalnom plejeru, koji ne bi "smio" ništa raditi izvanredno! No, je li UD7007 dovoljan razlog za ozbiljno razmišljanje o promjeni

Kvalitetan i brz, oklopljeni transport, čita sve:Blu-Ray, DVD, DVD_a, SACD, CD...

Audio pločica s BB PCM 1795 32bit/192kHz D/A pretvaračem i diskretnim analognim HDAM audio izlazima. PCM 1795 podržava i autohtoni DSD zapis

uređaja i ulazak u SACD svijet? O ovom pitanju vrijedi razmisliti, jer kvalitetan vanjski D/A pretvarač ili pak dobro ugođen CD plejer još mogu održavati CD na životu. Ne samo zbog kvalitetne reprodukcije, već i zbog obilja dostupnog softvera.

Glazba s USB-a

Postojanje USB ulaza je, ako mene pitate, najvažnija značajka ovog plejera. Zašto? Praktičan je jer omogućava beskonačnu reprodukciju komprimirane glazbe. Ali čitatelje ovog časopisa to ne zanima. Važnije je da putem USB ulaza (koji ne omogućava spajanje računala), možete reproducirati i zapise visoke rezolucije, npr. U FLAC formatu. Skinuvši ponešto digitalne glazbe u 24/96 i 24/192 formatu s već poznatih web adresa kuća koje su "ogrezle" u audio viso-

ke rezolucije stekao sam uvid u hi-res mogućnosti UD7007. Ali USB ulaz ne mora biti zanimljiv samo radi mogućnosti reprodukcije visoke rezolucije. Naime, već sam prilikom proučavanja mogućnosti DAC-a u integriranom pojačalu Hegel H300 ustanovio kao se putem jeftinog media plejera može uživati u kvalitetnoj digitalnoj reprodukciji, ako se i glazba s CD ripa na USB stik. Utoliko me mogućnost da se uvjerim u stečeno iskustvo, ovog puta na Marantzu, dodatno zaokupila. Da skratim priču, USB reprodukcija glazbe, u najmanju je ruku na razini reprodukcije sa srebrnog diska, u većini slučajeva i za koplje i pol bolja! Usporedio sam, npr.kako zvuči disk Patricie Barber Forthnight in Paris u CD izdanju i verziju ripanu u FLAC 16/44 formatu, reproduciranu putem USB

hifimedia #92

TEST MARANTZ UD7007 ulaza. Reproducirana s USB-a, glazba je zvučala smirenije, opuštenije, s boljim odjekom pozornice i osjećajem prisutnosti događaju. Visokotonsko područje se pročistilo, ali i postalo finije, nježnije s više detalja te uvjerljivijim odjekom. Cjelokupni dojam je bio kao da smo u sustav spojili kvalitetniji transport ili pak bolje i transparentnije pretpojačalo. Karakteristike prisutne i kod reprodukcije SACD-a - neposrednost te čvrsto pozicionirana, nametljiva i isturena zvučna pozornica nije se micala niti pri reprodukciji s USB-a. Ako mene pitate, isplati se uložiti u nekoliko USB stikova većeg kapaciteta i barem one diskove koje slušate češće, pohraniti na USB i glazbu reproducirati s njih. Iskoristivši priliku, radi vlastite znatiželje, s nekoliko sam glazbenih koncertnih DVD-ova ekstrahirao zvuči zapis u FLAC 16/48 formatu i poslušao putem USB-a i ponovo se uvjerio u superiornost reprodukcije s "nepokretnog transporta". Kao što sam već napomenuo, s USB-a sam poslušao i nekoliko kompozicija u 24/96 ili 24/192 rezoluciji i ostao - hladan. Možda je Marantz smanjio čujnu razliku u reprodukciji CD i hi-res glazbe, ali ono što sam čuo nije bio dovoljan razlog da se vraćam hi-res snimkama. Istina, razlike su u pojedinim segmentima znale biti i vrlo čujne, ali cjelokupni dojam bio je kao da je svaka kompozicija previše procesuirana i jednostavno je nedostajalo onog nečeg u glazbi što vas drži ispred zvučnika. Tome je vjerojatno doprinijela i činjenica

hi-fimedia #92

kako većinu besplatne dostupne glazbe u visokoj rezoluciji slušamo radi rezolucije, a ne kvalitete same glazbe.

UD7007 kao Digitalni Transport

Za kraj sam ostavio kratku usporedbu mogućnosti analognih izlaza UD7007 i kućnog DAC-a izgrađenog oko AD1865 pretvarača u non-os načinu rada i s cijevnim izlazom (diyhifisupply UTS). Kao rezidentni transport služi Exposure CD 3010s, posebno prepravljen u tu svrhu. Za početak, Marantz odlično radi kao transport, iako Exposureu ne može parirati u pogledu detalja, smirenosti i lakoće reprodukcije. Međutim, uzmite u obzir kako uspoređujemo značajo jeftiniji univerzalni uređaj s transportom koji ne zna raditi ništa drugo nego vrtjeti disk samo jedne vrste. Impresivno. U usporedbi s vremešnim Sony CDP 740XB kao transportom, Marantz iz snimke izvlači koji detalj više i za Sonya predstavlja ono što je Exposure kao transport Marantzu. Stvari postaju zanimljive kada Marantz koristimo kao USB transport. Sve već rečeno vrijedi i ovdje ali na treću potenciju - vanjski odli-

čan DAC iz USB-a izvlači još više - reprodukcija je još opuštenija, pozornica se pomiče unatrag za dobru dužinu, a digitalnih nepodopština još je manje. Doduše, vanjski DAC je toliko smiren i opušten da se zasigurno njegov zvuk u usporedbi s pomalo rabijatnim, ali srčanim i snažnim Marantzom ne bi dopao svakome. Marantz naravno zvuči moderno i detaljno, snažno u eksplikaciji detalja te demonstrira zavidne mogućnosti gradnje pozornice, ali pozornicu zadržava u ravnini ili malo ispred zvučnika, nažalost ne i dovoljno duboko iza njih. U kratkoj usporedbi. Marantz bi vjerojatno izašao kao pobjednik zbog svog glasnog, udarničkog pristupa glazbi, koncentriranog na izvlačenje što veće količine podataka s diska. U svakom slučaju, Marantz ima karakter.

Zaključak

Da zaključim:ovaj Marantz predstavlja odličan izbor svima koji imaju kolekciju SACD-ova ili glazbe ripane na hard diskove, u bilo kojem formatu i bilo koje razlučivosti, a ne žele se zamarati i trošiti novac na skupe vanjske DAC-ove ili mrežne plejere. Što se zvuka tiče, skuplji, bolje elaborira-

ni ili pak jednoj funkciji posvećeni uređaji donose više zvuka, ali Marantz UD7007 može im sasvim dobro parirati, i to u više disciplina. Pravi višebojac. Marantz UD7007 Dimenzije 440 x 308 x 108 (šxdxv) Masa 6,5 kg Cijena: 8.250 kn INFO: www. www.sonusart.hr

Korištena glazba Besplatni download demo hi-res glazbe s: www.hdtracks. com • www.2l.no/hires/ • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2

Sustav Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 265622 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

TEST HARMAN KARDON AVR 270

Prepoznatljiv Harman zvuk p i š e : D u b r a v k o To p l a k

estirajući receivere tvrtke Harman Kardon u prošlosti, može se ustvrditi da se njihovo viđenje surround receivera za kućno kino koncepcijski razlikuje od drugih proizvođača receivera. Prije svega, to se odnosi na dizajn koji je gotovo "bezvremenski", što znači da receiveri koji su kupljeni prije nekoliko godina još uvijek izgledaju moderno, atraktivno, svježe i prepoznatljivo. Drugi segment je kva-

Receiver nudi i prolaz 4K video signala kroz HDMI izlaz, kao i podizanje standardne HDTV rezolucije (1920 x 1080) na 4K rezoluciju (3840 x 2160) liteta stereo zvuka koja nikada nije podbacila i ostala je potpuno "hifistička", bez obzira na to što je to surround receiver. Ove dvije bitne značajke privlače kupce, a oni koji u svojem vlasništvu imaju neki stariji Harman Kardon receiver, nikada nisu požalili zbog toga

što su ga kupili. Njihov novi receiver oznake AVR 270 sadrži upravo te dvije značajke, koje su dodatno upotpunjene novim mogućnostima. AVR 270 sadrži svu prepoznatljivost Harman Kardon dizajna - zaobljeni rubovi stranica, prednja ploča podijelje-

na u dvije boje (crna/grafit), veliki display, dizajnerske male i malobrojne funkcijske tipke, itd., a posebno je dojmljiv izgled okruglog gumba izlazne kontrole zvuka, koji je sada gotovo potpuno stopljen s prednjom pločom, a rubovi su mu osvijetljeni bijelom pozadinskom svjetlošću. U donjem lijevom kutu, poklopcem su skriveni prednji priključci 1 HDMI, 1 USB i dvostruki funkcijski 3,5 mm ulaz za slušalice (mogućnost slušanja surrounda kroz slušalice) i priključivanje mikrofona za kalibraciju surround zvuka. Zadnja

hifimedia #92

TEST HARMAN KARDON AVR 270 Model Surround modovi THX Select 2 Plus/ THX Surround EX DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio/Neo: X Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz Automatska kalibracija surround zvuka – Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet/ MCACC Reprodukcija surrounda kroz slušalice WMA (Windows Media Audio)/MP3 A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz Digitalni optički Toslink ulaz Digitalni koaksijalni ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Slušalice Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz HDMI ulaz / izlaz S-Video Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz Gramofonski ulaz Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz Višekanalni ulaz/izlaz Zvučnički priključci (par) Vrsta zvučničkih priključaka AC strujni priključak Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 IR ulaz/izlaz Zvučnički priključak za sobu 2/3 DAB iPod (kontrola priključne stanice) mrežni priključak USB RS-232 12 V okidač Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran LCD / osvjetljenje/EL Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) Makro programiranje Posebnosti D/A pretvarač DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice Broj ugrađenih pojačala Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Info CIJENA

hi-fimedia #92

Harman Kardon AVR 270 -/-/•/•/• •/•/•/•/•/•/• -/-/-/•/• •/•

• • • • 2/1 1 7/1 2/2 2/1/1/-/7 crno/crvena/roza/smeđa/svjetlo plava/plava/ zelena •/-/-/-/2/2 • - zavisno od kombinacije • • • •/• •/-/-/• 192 kHz/32 bit • 40/60/80/100/120/150/200 Hz 7 • •/• 30 440 X 165 X 382 7,7 www.mediaaudio.hr 6.382 kn

strana receivera ima sasvim pristojan broj različitih AV priključaka, a naglasak je stavljen na HDMI izlaze, kojih je ukupno 8 (7 ulaza i 1 izlaz) i podržavaju reprodukciju 3D slike. AVR 270 nudi i prolaz 4K video signala kroz HDMI izlaz, kao i podizanje standardne HDTV rezolucije (1920 x 1080) na 4K rezoluciju (3840 x 2160). Zvučničkih priključaka je 7 pari, od kojih dva para mogu služiti kao prednji visinski kanali u surroundu ili biti iskorišteni za spajanje dodatnih stereo zvučnika u drugoj prostoriji (zona 2). Nekih vidljivih promjena nema ni na On screen grafičkom prikazu izbornika, u odnosu na prošlogodišnje modele. Navigacija kroz izbornike i dalje je prilično jednostavna,

Mrežni priključak na zadnjoj strani receivera omogućuje da se AVR 270 priključi na Internet i tako na jednostavan iako s nekim izbornicima treba biti vrlo "pažljiv" i "snalažljiv". Ovo je namjerno istaknuto, jer se kod automatske kalibracije zvuka događa jedan nepotreban "problem", koji naravno može biti riješen, ali korisnik treba znati što učiniti. Postupak automatske kalibracije nije moguće završiti ako je korisnikov sustav u 6.1 surround konfiguraciji. Znači postoji samo 5.1 i 7.1 konfiguracija surrounda i ako u postupku kalibracije nije prepoznat (uključen) jedan od zvučnika, sustav više ne nudi nastavak mogućnost automatske kalibracije do kraja, nego je prekida. Kod većine ostalih proizvođača, u ovakvom slučaju, automatska kalibracija sama odabire konfiguraciju npr. sa 7.1 na 6.1 i nastavlja postupak dalje. Rješenje za ovaj "problem" je vrlo jednostavno. Prvo treba pokrenuti 5.1 automatsku kalibraciju, a zatim u ručnim postavkama dodatno uklju-

Izgled glavnog izbornika

Podešavanje bas frekvencija za centralni zvučnik

Video podešavanja

Izgled vTunera

čiti zadnji centralni zvučnik i podesiti izlaznu kontrolu zvuka za taj kanal. Nadamo se da će u skorijoj budućnosti, Harman Kardonu ovaj mali "nedostatak" ispraviti. Dobro je što ovaj model nudi dodatna video podešavanja, koja mogu doprinijeti poboljšanju slike na TV-u. Tu su 3 tvorničke programirane postavke slike: sport, prirodno i film, plus osobno podešavanje. Ono korisniku nudi 4 različite i osnovne opcije podešavanja (svjetlina, kontrast, boja i oštrina), a tu je i opcija "Noise reduction" (smanjenje ukupnog "šuma" na slici), "Film mode direct" (2:2,3:2, Auto), MPEG redukcija smetnji i Cross Color "Suppressor". Mrežni priključak na zadnjoj strani receivera omogućuje da se AVR 270 priključi na Internet i tako na jednostavan

i brz način reproducira glazbu s bilo koje Internetske radijske postaje pomoću vTuner programa, a trenutačno se nudi preko 12.000 radijskih postaja! Ovakva mogućnost je uvijek dobrodošla i treba je istaknuti. Tu je i DLNA 1.5 certifikat koji će omogućiti svakom korisniku da bez nekih problema nesmetano sluša glazbu s računala, tableta ili mobilnog uređaja. Sve se to naravno može slušati i u surroundu zvuku, a najbolji surround zvučni rezultati su bili uporabom Logic 7 obrade zvuka. Za sve korisnike iPhone/iPad uređaja tu je i AirPlay funkcija, koja omogućava nesmetano pregledavanje i slušanje glazbenih datoteka s njih na receiveru.

ti pogrešnu funkcijsku tipku. Daljinski ima veliku bazu uprogramiranih kodova drugih proizvođača AV opreme, pa neće biti problema s upravljanjem bilo kojim AV uređajem pomoću daljinskog upravljača receivera. Oni korisnici koji neće biti zadovoljni ovim načinom upravljanja receiverom, Harman Kardon nudi HK Remote Control App za Apple i Android proizvode. To je gotovo već postala praksa za sve proizvođače receivera, pa to ne treba posebno čuditi. Definitivno je puno jednostavnije upravljati receiverom preko smartphonea ili tableta, jer su grafičke ikone i izbornici na Remote Control App vrlo jednostavni i dobro napravljeni.

Daljinski upravljač

Zvuk i slika

Daljinski upravljač je gotovo istovjetan kao i kod modela AVR 460 testiranog u Hi-Fi Media broj 85. Na ovome upravljaču jedino nedostaje pozadinsko osvjetljenje tipki, ali ostale funkcijske tipke su istovjetne. Najveći "problem" mogle bi predstavljati vrlo velike dimenzije daljinskog upravljača, iako se zbog dovoljno razmaka između njih, korisnik niti u jednom trenutku ne treba brinuti da će slučajno pritisnu-

Već kod prvih testnih glazbenih materijala Harman Kardonov AVR 270 receiver je potvrdio da u stereo modu radi jako dobro. Jasno i čisto visokotonsko područje bez imalo iritiranja, čak i na većim snagama, odlično je ukomponirano na srednjetonski spektar, koji daje vrlo prirodan i puni zvuk. Bas frekvencije dodatno upotpunjuju ukupnu zvučnu sliku, s nešto mekanijim karakterom. Stereo odnos lijevo/desno

dobro je naznačen i raspoređen, a jedino je dubinska perspektiva zvuka nešto manja. S obzirom na vrlo ravnomjerni cijeli tonski spektar i prirodnost zvuka, dubinska perspektiva zvuka sigurno neće predstavljati nikakav problem njegovim korisnicima. Kod surround zvuka, visoko i srednjotonsko područje ostalo je istovjetno stereo zvuku, a posebno bih pohvalio zadnje surround kanale, koji su čisti i jasni, što se rijetko sreće u ovom cjenovnom razredu. Bas područje je ipak dobilo malo nedorečenosti u zvuku, a u zahtjevnim bas zvučnim scenama, nedostajalo je i malo dinamike. Ovaj receiver će svojim zvučnim sposobnostima biti jako dobar za stereo i surround sustave u kojemu su zvučnici nešto zatvorenijeg karaktera, zbog iznimno čistog i jasnog zvuka. Gore spomenute video kontrole, imaju velik i fini raspon podešavanja osnovnih parametara slike, što će se svidjeti svim korisnicima koji žele podesiti sliku na TV ekranu prema osobnim željama. 4K prolaz i podizanje video signala niže rezolucije na 4K, sigurno je dobra mogućnost za budućnost, ali svoj puni potencijal moći će iskoristiti tek na 4K TV-u.

Harman Kardon AVR 270 Dizajn Stereo zvuk Surround kroz slušalice 7 HDMI priključaka 4K prolaz i podizanje video

signala niže rezolucije na 4k vTuner AirPlay Dodatne video postavke Podešavanje 6.1 surround zvuka Mala nedorečenost bas frekvencija u surroundu

hifimedia

Harman Kardon AVR 270

ZVUK 0

OPREMLJENOST 24

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

Zaključak

Harman Kardon je svojim modelom receivera AVR 270 ostao dosljedan svojoj dosadašnjoj praksi koja se temeljila na prepoznatljivom dizajnu, vrlo kvalitetnoj reprodukciji stereo zvuka, a tome je dodao i mnoštvo novih i korisnih "dodataka". vTuner, 4K prolaz i upscaling video signala i AirPlay samo su neka poboljšanja koja će uz kvalitetan zvuk, obradovati sve njegove korisnike.

hifimedia #92

TEST AKG K551

Odličan partner vašem pametnom telefonu piše: Jagor Čakmak

KG je ljubiteljima dobrog zvuka poznat kao proizvođač vrlo kvalitetnih slušalica, a profesionalcima u audio industriji poznat je i po kvalitetnim mikrofonima. AKG je osnovan davne 1947. godine i od tada prilično uspješno posluje i razvija nove modele slušalica i mikrofona. Današnja ponuda slušalica je iznimno široka i po cijeni i po namjeni, od malih slušalica namijenjenih spajanju na mobilne izvore zvuka do velikih studijskih slušalica za koje je potrebno posebno pretpojačalo za slušalice. Za ovaj broj smo testirali model K551, koji se nalazi na pola puta između te dvije kategorije. K551 su relativno velike slušalice iznimno kvalitetne izrade. Nosač i kućište jedinica napravljeni su od metala, a spužve su presvučene mekanom kožom. Premda su slušalice velike, nisu teške (305g), a pokazalo se kako su iznimno udobne za nošenje čak i osam sati bez skidanja. Zbog svoje veličine slušalice u potpunosti preklapaju uši

hi-fimedia #92

što u kombinaciji sa zatvorenim dizajnom kućišta odlično izolira vanjsku buku. Ugrađene zvučne jedinice su očekivano velike i promjera su 50mm, a pokazalo se da slušalice nisu veliko opterećenje za pretpojačalo zbog impedancije od 32 Ohma i osjetljivosti od 114 dB. Najuočljivija razlika u odnosnu na stariju, k550, verziju ovih slušalica je u tome što su na kabel dodali mikrofon i daljinski upravljač za pametne telefone. Daljinski u potpunosti funkcionira s Apple uređajima, a djelomično s Android uređa-

jima. Dobiveni kabel nije dugačak (1,1m), što ovisno o primarnom izvoru zvuka i mjestu korištenja može biti dobro ili loše. S obzirom na kvalitetu izrade i pozornost koja je dana detaljima šteta je što kabel nije izmjenjiv kao što je slučaj kod nekih drugih AKG modela.

Zvuk

Za početak testa korišten je posljednji album Diane Krall. K551 već pri prvi taktovima otkriva kako se radi o slušalicama nešto svjetlijeg karaktera koji pružaju vrlo brzu i preciznu zvučnu sliku s mnoštvom detalja. Prostor koje su slušalice reproducirale vrlo je velik i jasno definiran te postoji osjećaj odmaka od prve crte pozornice. Visoki i srednji dio spektra je timbralno vrlo korektno reproduciran s minimalnim utjecajem samih slušalica u materijal koji se sluša. Vokal ima sasvim dovoljno volumena i jasno je pozicioniran u prostoru. Pri prelasku na kompleksniji simfonijski materijal AKG pokazuje koliko je detalja zapravo sposoban prenijeti. Bas područje pri udarcima timpana, s obzirom na samo veličinu slušalica i

ne ide toliko duboko, ali je zato usklađeno sa ostatkom spektra i iznimno je brzo i čvrsto. Sličan dojam se pokazao slušajući trip-hop album Trickya, gdje su neki konkurenti reproducirali dublji bas, ali sa druge strane puno manje definiran i nisu mogli parirati po pitanju preciznosti, detalja i brzine.

Zaključak

AKG k551 su slušalice koje bi se moglo opisati kao nježni divovi. Lagane su i udobne za nošenje na glavi, zvuk je iznimno brz, detaljan i precizan te nisu težak teret za izvor zvuka. Premda je na kabel ugrađen daljinski za pametne telefone, oni nikad neće uspjeti iskoristiti sve potencijale ovih slušalice jer one svojim zvukovnim mogućnostima daleko iznad takvih uređaja. Već mali DAC sa ugrađenim pretpojačalom za slušalice čini čuda u zvuku i daje pravi dojam koliko su ove slušalice sposobne. AKG k551 je svakako zanimljiv izbor ako tražite slušalice ove klase, pogotovo ako vam je bitna izolacija od okoline. AKG K551 Masa: 305g; Impedancija: 32 Ohma; Osjetljivost: 114dB; Cijena: 1.860 kn; INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

www.sigma-audiokoncept.hr Showroom: Jačkovina 37 Zagreb 10090, Croatia Tel: +385 1 3832814 Maloprodajni partneri: Audio dream Nova ves 54, 10 000 Zagreb T: +385 (0)1 48 33 046 Cadoro-Rijeka S. Frankovića 9, 51000 Rijeka T: +385 (0)51 541 103

M51 – Direct Digital Hi-Res DAC & M50 – Digital Music Player

Imagine T2

hifimedia #92

TEST PRO-JECT DAC BOX S USB

Neuništivi Box Design Zanimljivo je da je jedan od prvih USB digitalno analogni pretvarača po razumnoj cijeni na našem tržištu bio upravo Pro Ject USB Box

piše: Jagor Čakmak

ro Ject je domaćoj publici na početku bio poznat prvenstveno po kvalitetnim gramofonima za umjerenu cijenu. Kasnije su pokrenuli svoju liniju proizvoda Box Design, koja se sastoji od niza različitih komponenti smještenih u minijaturna kućišta. U ponudi se nalaze svi elementi audio sustava: pojačala, digitalni izvori zvuka, FM tuneri, pretpojačala za slušalice, itd. Neke od njih smo već imali priliku testirati. Za ovaj broj testiramo digitalno analogni pretvarač s mogućnošću spajanja više različitih digitalnih izvora signala. Zanimljivo je da je jedan od prvih USB digitalno analogni pretvarača po razumnoj cijeni na našem tržištu bio upravo Pro Ject USB Box. Uređaj koji

se pojavio davno prije masovne popularizacije prijenosa signala preko USB-a. Od tada se pojavilo već nekoliko poboljšanih i moderniziranih verzija ovog uređaja. Premda je DAC Box S USB minijaturnih dimenzija, svojom tehnologijom spada u današnje standarde. Prednja strana uređaja je minimalistička i na njoj se nalazi logo tvrtke i dva gumba. Jedan za paljenje odnosno gašenje uređaja, drugi za izbor jedan od tri digitalna ulaza. Sa stražnje strane nalazi se koaksijalni, optički i MiniUSB digitalni ulaz te konektori za analogni izlaz. Budući da je uređaj tako malen strujni ispravljač se nalazi na strujnom kabelu. Dimenzije uređaja su 103x36x115mm (švd), a masa je 680g bez napajanja. Unutrašnjost uređaja također ništa ne zaostaje za velikim braćom koja se trenutno nalazi na tržištu. Ugrađeni čip je Texas Instrumentov i sposoban je baratati signalom rezolucije do 24 bita i frekvencije do 96 kHz.

Zvuk

Zvuk ovog malog uređaja je jako daleko napredovao od prve verzije USB Boxa, toliko da je očito da više ne postoje nikakve veze osim sličnog kućišta. Zvuk koji je dopirao iz

hi-fimedia #92

zvučnika preko ovog uređaja je bio vrlo ugodnog karaktera, s malo izdignutim srednjim dijelom spektra, što je činilo glas Diane Krall vrlo lijepo naglašenim i prisutnim u prostoriji. Prateći bubnjevi i bas su reproducirani s vrlo dobrom dubinom i volumenom. Prostor koji je ovaj uređaj producirao nije toliko velik kao kod nekih konkurenata ali je jako dobro definiran i svaki izvođač je vrlo jasno ocrtan. Količina detalja je vrlo dobra kroz srednji dio spektra s vrlo laganim opadanjem prema višem dijelu. Pri prelasku na simfonijski orkestar, pokazalo se kako je DAC Box S sposoban se nositi s velikim orkestrima te dobro prenosi osjećaj veličine i ispunjava prostoriju zvukom. Premda pozornica nije toliko velika, ipak daje dobar dojam trodimenzionalnosti zato što dimenzije pravilnih odnosa. Pri slušanju rock i elektronske glazbe mali Pro Ject se vrlo dobro snašao. Duboki bas davao je na težini, a malo naglašeniji srednji dio spektra se odlično složio s nekim materijalima koji su producirani s oštrijim visokim dijelom spektra.

Zaključak

Pro-Ject DAC Box S USB je mali uređaj koji se pokazao kao vrlo dobra osnova za digitalnu pretvorbu u manjim sustavima, gdje će znatno unaprijediti zvuk s računala, DVD odnosno CD playera. Njegov vrlo ugodan karakter zvuka čini ga jako dobrim suputnikom na dugim slušanjima glazbe, također u kombinaciji s drugim Box Design uređajima može tvoriti malen sustav solidnog zvuka onima kojima je prostor na polici bitan za nešto drugo. Pro-Ject DAC Box S USB DAC: 24bit/96kHz Dimenzije: 103x436x115 (švd) Masa: 680g Digitalni ulazi: 1x Koaksijalni, 1x Optički, 1x USB Cijena: 1.280 kn INFO: www.mediaaudio.hr

TEST SENNHEISER HD 558

Ulaznica za svijet ozbiljnog zvuka Otvoreni tip slušalica često ima prednosti u reprodukciji prostora naspram zatvorenog tipa

piše: Jagor Čakmak

ennheiser nije potrebno posebno predstavljati, radi se o jednom od najvećih i najutjecajnijih proizvođača slušalica već više od pola stoljeća. Njihov spektar proizvoda je iznimno širok po tipovima proizvoda tako i cijenama. Većina ljubitelja dobrog zvuka se u nekom trenutku susrela s njihovim slušalicama. Model HD 588 pripada višem cjenovnom razredu Sennheiser slušalica u koje je ugrađeno mnoštvo patentiranih tehnologija koje Sennheiser čine ono što je. Unutar njihove podjele proizvoda HD 588 spada u audiofilske slušalice za korištenje doma. Slušalice su velike i prekrivaju u potpunosti uho te vrlo udobno sjedaju na glavu. Spužve iznad jedinica su presvučene vrlo mekanom tkaninom koja ne smeta i nakon višesatnog slušanja. Slušalice su napravljene od tvrde plastike te svojim izgledom zapravo baš i ne odaju dojam o kojoj kategoriji proizvoda se radi. Otvorenog tipa su što znači da ne izoliraju zvuk okoline, zato i njihova namjena je slušanju doma, a ne u javnom prijevozu. Otvoreni tip slušalica često ima prednosti u reprodukciji prostora naspram zatvorenog tipa. U slušalice su ugrađene jedinice impedancije od 50Ohma i osjetljivosti od 112dB što je nešto više od uobičajenog tako da su veće opterećenje za prosječni mp3 player. Masa slušalica je ugodnih 294g, dovoljno nisko za duga ugodna slušanja. Ugrađeni kabl je prilično dugačak (3.2m) i dolazi sa 6.3mm stereo bananom, ali u paketu dolazi i adapter na 3.5mm.

Zvuk

Prva stvar koja je došla do izražaja na slušnom testu je velika pozornica koju reproduciraju ove slušalice. HD558 osim što reproduciraju veli-

ku pozornicu odaju dojam da je ona udaljena od slušača te tako povećavaju koncertni ugođaj. Pri slušanju jazz pijanistice i vokalistice, Diane Krall, zvuk je bio nešto tamnijeg karaktera s naglašenijim srednjim dijelom spektra što je činilo da glas zvuči punije i nešto većeg volumena. Informacija ima nešto više u srednjem dijelu spektra nego u visokom naspram nekih konkurentskih slušalica. Na sljedećem testnom materijalu, Trickyevom albumu False Idols, došlo je do izražaja duboko bas područ-

U slušalice su ugrađene jedinice impedancije od 50Ohma i osjetljivosti od 112dB što je nešto više od uobičajenog je koje je karakterno usklađeno s ostatkom spektra. Beatovi su reproducirani toplo i vrlo duboko. Za kraj testa poslužila je snimka simfonijskog orkestra. Sennheiser HD 558 se snašao jako dobro s tim materijalom prvenstveno radi velike pozornice koje su ove slušalice sposobne reproducirati. Količina detalja u srednjem dijelu spektra je odlična, a visokom dijelu spektra dobra. Pri reprodukciji udaraca timpana dubina je dolična, ali bi dobro došlo malo više čvrstoće.

Zaključak

Sennheiser HD 558 su slušalice koji pružaju ulazak u svijet ozbiljnog zvuka za razumnu cijenu. Ako ih se upari s malo snažnijim izvorom zvuka, a to bi bio bilo kakav uređaj koji ima vlastito napajanje iz njih se može dobiti jako puno. Također njihov karakter zvuka, a i fizička izrada čini ih ugodnim za slušanje na duge staze. Njihova kvaliteta izrade daje dojam kako bi mogle služiti godinama. Sennheiser HD 558 Masa: 294g; Impedancija: 5Ohma; Osjetljivost: 112dB; Cijena: 1.489,00 kn; INFO: www.bojezvuka.hr

hifimedia #92

TEST MUSICAL FIDELITY V-90 DAC

Minijaturni V-90 opravdava svoje postojanje piše: Jagor Čakmak

ijekom zadnjih godinu ili dvije imali smo priliku testirati nekoliko kvalitetnih digitalno analognih pretvarača iz Musical Fidelitya. Tvrtke koja se vrlo dobro snašla u tržišnom pomaku prema računalu kao izvoru digitalnog signala. Nakon nekoliko skupljih uređaja testirali smo jeftiniji proizvod iz nove V-90 serije. U seriji se trenutno nalaze pretpojačalo za slušalice, pretpojačalo za gramofon i digitalno analogni pretvarač. Kućište je bitno jednostavnijeg dizajna nego što je to primjerice M1 serija, ali i dalje je prepoznatljivo za Musical Fidelity. U ovo maleno kućište proizvođač je uspio smjestiti funkcionalnost koja se nalazi i u skupljim uređajima ovog i drugih proizvođača. S prednje strane nalazimo dva jednostavna preklopnika. Prvi za paljenje i gašenje uređaja, a drugi za odabir digitalnog ulaza. Sa

U ovo maleno kućište proizvođač je uspio smjestiti funkcionalnost koja se nalazi i u skupljim uređajima ovog i drugih proizvođača stražnje strane nalazimo dva optička, jedan koaksijalni te USB ulaz te naravno dva RCA konektora za analogni izlaz. Unutrašnjost ovog malenog uređaja je zapravo tehnološki vrlo napredna. V-90 je sposoban primiti signal rezolucije do 32 bita po uzorku s frekvencijom do 192kHz, a ako je signal slabijih karakteristika vrši se pretvorba na višu rezoluciju i uzorkovanje kako bi se moglo bolje izvršiti pretvorba u analognu domenu.

Zvuk

Slušni test je započet s albumom Verse, Patricie

Barber. Pozornica koju je ovaj digitalno analogni pretvarač reproducirao je vrlo široko s dovoljno preciznim pozicioniranjem izvođača. Glas je reproduciran iznimno čisto i bez koloracija s pravilnim volumenom. Udarci bubnja odrađeni su s jako dobrom kontrolom i brzinom, uz nešto slabiju dubinu. Prelaskom na simfonijski orkestar koji izvodi Isle Of Dead, Sergeia Rachmaninova širina pozornica je došla do izražaja. Preciznost s kojom su izvođači smješteni po širini je stvarno iznimna za ovu klasu uređaja, nažalost dubina ponešto kaska za širinom. Količina

detalja koju je ovaj uređaj sposoban prenijeti je izvrsna kroz cijeli spektar. U velikim dinamičkim prijelazima njegova već spomenuta brzina je također dodatno naglašena. Pri slušanju rock glazbe brzina i čvrstoća je vrlo dobro prenosila koncertnu atmosferu, no nedostajalo je malo topline što je direktno povezano s nešto plićim basom.

Zaključak

Ovaj mali uređaj se pokazao kao jako dobar odnos uloženog i dobivenog. Treba svakako pohvaliti njegovu sposobnost prenošenja velike količine informacija uz minimalni upliv u sam materijal te jako veliku pozornicu koju je sposoban producirati. Za najbolji rezultat bilo bi ga dobro upariti s ostatkom sustava koji je nešto toplijeg karaktera. Kada se uzme da neki proizvođači za ovu cijenu nude samo USB ulaz i izlaz za slušalice, a dok kod V-90 DAC-a dobijete potpuno rješenje za digitalno analognu pretvorbu u sustavu uz zvuk sličnih karakteristika. V-90 DAC je svakako nešto što treba uzeti u obzir pri kupnji u danoj cjenovnoj kategoriji. Musical Fidelity V-90 DAC DAC: 32bit/192kHz Digitalni ulazi: 1x Koaksijalni, 2x Optički, 1x USB Dimenzije: 170x47x102 (švd) Masa: 600g Cijena: 1.690 kn INFO: www.bojezvuka.hr

hi-fimedia #92

tel. 098 / 232465 • Zagreb, Zvonimirova 13

BERGMANN AIR TIGHT

JADIS

WAVAC

CHORD ACCUPHASE

LUXMAN

MICHELL

SHINDO

M2TECH

TANNOY

WHT DYNAVECTOR

CONRAD-JOHNSON

DUEVEL

DA LI STE SPREMNI ZA NA JBOL JE? ACCUPHASE • AIR TIGHT • ASCENDO • ASI • AUDIENCE • AURENDER • BERGMANN • CHORD • CONRAD JOHNSON • DUEVEL • DYNAVECTOR JADIS • KHARMA • LAMM • LUXMAN • M2TECH • MICHELL • SME • SHINDO • TANNOY • VIBRAPOD • WAVAC • WHT

JBL Synthesis Everest DD67000

www.sigma-audiokoncept.hr Showroom: Jačkovina 37 Zagreb 10090, Croatia Tel: +385 1 3832814

Mark Levinson No.52 – Reference Preamplifier

Revel Ultima Series

hifimedia #92

TEST DEFINITIVE TECHNOLOGY STUDIO MONITOR 55

Drugačija rješenja za bolji zvuk piše: Jagor Čakmak

roizvodi Definitive Technologyja na našem tržištu nalaze se neko vrijeme, a imali smo priliku vidjeti i testirati nekoliko njihovih zanimljivih proizvoda. U odnosu na ostale audio proizvođače, Definitive Technology konstantno nudi malo drugačija rješenja, poput dipol konstrukcija, aktivne bas jedinice te još nekoliko rješenja koje rijetko koji proizvođači nude. Ponuda ovog proizvođača je izrazito široka kako u cijeni tako i u namjeni. Od zvučnika visoke klase, preko ugradbenih

hi-fimedia #92

kućnih kina do soundbarova za tablete. Za ovaj broj smo pripremili test zvučnika namijenjenog smještaju na stalke Studio Monitor 55. Kako većina zvučnika Definitive Technologyja ima nešto u sebi što ih izdvaja od većine tako i Studio Monitor 55. Naizgled se radi o klasičnoj konstrukciji malih zvučnika. Ako pogledamo testove zvučnika unazad zadnjih desetak godina, jako mali broj njih nije bas refleks konstrukcije, a pogotovo ako pogledamo male zvučnike onda se tek tu i tamo pojavi nešto što odskače od standarda. Studio Monitor 55 je vrlo kvalitetno i dobro dizaj-

Zvučnike nije teško smjestiti u prostoru, što dobrim dijelom možemo zahvaliti izostanku bas refleks otvora, tako da bi se dobro snašli u manjim prostorima

niram zvučnik dostupan samo u crnom finišu. Prednja ploča je lak crna dok su bočne stranice u matiranom crnom finišu. S prednje strane nalazimo bas/srednjetonac vrlo specifičnog dizajna sa velikim faznim nastavkom za bolju disperziju zvuka promjera 16.51cm. Visokotonac je aluminijski, presvučen sa slojem keramike i promjera 25.4mm. Ono što čini ovaj zvučnik različitim od ostalih na tržištu je to što kutija nije bas refleks konstrukcije. S gornje strane nalazi se velika ovalna membrana visine 25.40cm i širine 15.24cm. Naoko, izgledom vrlo podsjeća na poznate stare KEF-ove ovalne mem-

brane. Ova membrana je pasivna, što znači da nema zavojnicu i magnet koji ju pogone nego je njeno kretanje povezano sa kretanjem bas jedinice. Kutija zvučnika je također hermetički zatvorena tako da kretanje bas jedinice uvjetuje kretanje pasivne jedinice. Kada se bas/srednjetonac uvlači, pasivni radijator se izdiže i obrnuto. Ovakva konstrukcija nije novost i kroz povijest smo već vidjeli zvučnike ovog dizajna, ali u današnje doba to je rijetkost, a pogotovo u danom cjenovnom rangu. Primjer jednog takvog vrhunskog dizajna zvučnika, ali po višestruko većoj cijeni bio je Sonus Faber Electa Amator 2. U teoriji ovaj pristup ima prednosti po pitanju kontrole, čvrstoće i efikasnosti bas područja, no naravno to uvelike ovisi o konkretnoj izvedbi pojedinog zvučnika. Od ostalih tehničkih karakteristika treba napomenuti kako se radi o dosta osjetljivom zvučniku, čija je deklarirana osjetljivost 90 dB pri impedanciji od 8 Ohma. Maksimalna snaga koju ovaj zvučnik može primiti je 225W. Visina same kutije je 33.02 cm, širina 20 cm, dubina 31.43 cm, dok masa jednog zvučnika iznosi 6.8 kg.

Zvuk

Studio Monitor 55 je proveo duže vrijeme u slušaonici. Nakon početnog usviravanja koje je trajalo dulje nego uobičajeno, što je čest slučaj sa zvučnicima koji imaju aluminijski visokotonac, započet je test. Pokazalo se kako zvučnike nije teško smjestiti u prostoru, što dobrim dijelom možemo zahvaliti izostanku bas refleks otvora, tako da bi se dobro snašli u manjim prostorima ili u slučajevima gdje ih vlasnik ne može idealno odmaknuti od stražnjeg i bočnih zidova. Prvi slušni materijal bio jeb Kind of Blue, Miles Davisa. Zvuk njegove trube zvučao je resko i vrlo dobro definirano s odličnim odjekom.

u potpunosti uspio ispuniti zvukom i pružiti dovoljno basa. Pri slušanju amplificirane i računalno producirane glazbe SM55 je pokazao kako se bez problema može nositi s takvim tipom materijala. Njegova velika brzina i jako dobra definicija činile su ovaj materijal zabavnim za slušanje. No pri slušanju ovog često loše produciranog materijala pokazalo se kako aluminijski visokotonac ponekad zna zazvučati tvrdo.

Zaključak

Studio Monitor 55 je iznimno zanimljiv zvučnik iz nekoliko razloga. Prvo, njegova konstrukcija je različita od ostatka konkurencije. Zbog te konstrukcije je sposoban isporučiti zvuk koji je nešto novo u ovoj cjenovnoj klasi. Uz odgovarajuću elektroniku, za koju je samo bitno da nije pretjerano svijetlog karaktera, može pružiti mnogo u vrlo različitim uvjetima slušanja i ispuniti veće prostorije zvukom. A zbog svojeg živahnog karaktera prilično se dobro snalazi sa svim vrstama glazbe, pa čak i filmovima. Membrana bas/srednjetonske jedinice spojena je na košaru zvučnika po vanjskom rubu, ali i po unutarnjem, što mu daje linearniji rad pri velikom opterećenju

Aluminijski visokotonac sposoban je prenijeti mnoštvo detalja jasno raspoređenih u prostoru. Srednjetonsko područje jako je dobro definirano te svaki izvođač ima svoje jasno mjesto na pozornici. Minimalna prisutnost koloracija kroz cijeli spektar jedan je od jačih aduta ovog zvučnika. Pri slušanju simfonijskih orkestracija

SM55 pokazao je koliko zapravo detalja može isporučiti i koliko precizno. Veličina pozornice je jako dobra u svim dimenzijama, a pogotovo u dubini naspram ostalih konkurenata slične cijene. Udarce timpana ovaj zvučnik reproducira s iznimnom čvrstoćom i brzinom, a ni dubina nije daleko iza. Čak i veću prostoriju ovaj je zvučnik

Definitive Technology Studio Monitor 55 Frekvencijski odziv: 32 Hz – 30 kHz Osjetljivost: 90 dB Impedancija: 8 Ohm Tip konstrukcije: Pasivni radijator Dimenzije: 330 x 200 x 314 mm (všd) Masa: 6.8 kg Cijena: 4.400 kn INFO: www.audiocentar.hr

Korištena glazba Velika pasivna membrana

Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon • Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve • Tricky - False Idols, 2013, !K7 • Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc • Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon • Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records • Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records • Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, pretpojačalo samogradnja, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld Ultraviolet USB, Wirewold Nova 5

hifimedia #92

TEST PROAC STUDIO 140MK2

Britanski klasik piše: Jagor Čakmak

roAc svakako spada u onu kratku listu proizvođača s Otoka koji su stvarali ono što danas zovemo britanska škola zvuka. U ovoj tiskovini tijekom godina smo imali priliku testirati mnoge od njih. Među njima su bile razne verzije poznatog

hi-fimedia #92

modela Tablette, zatim modeli serije Response itd. Sada nakon duže pauze imamo priliku prikazati trenutni model iz ponude, Studio 140MK2. Studio serija predstavlja ulaz u svijet ProAca i sastoji se od dva manja modela namijenjena smještaju na stalke, jednog centralnog zvučnika te samostojećeg modela koji je predmet ovog testa. Studio 140Mk2 je zvučnik kla-

sične vanjštine i odlične izrade. Zvučnik djeluje vrlo elegantno u prostoru zbog svojih proporcija. Prilično je visok (104cm), a male prednje plohe (19cm širine i 28cm dubine). S prednje strane zvučnika nalazimo visokotonac klasičnog dizajna, 25mm promjera sa kupolom od svile. Za bas i srednjetonsko područje zadužene su dvije jedinice promjera 165mm napravljene od posebno tretiranog polipropilena. Sve zvučničke jedinice su dizajnProAca. Princip rada, kao i većine današnjih zvučnika, je basrefleks no ProAc se odlučio smjestiti otvor na dno zvučnika. O ovoj odluci sa stajališta zvuka može se raspravljati no sa stajališta dizajna pomogla je elegantnom i monolitnom izgledu zvučnika. Ovo je druga verzija ovog zvučnika koji je u originalnoj inkarnaciji postojao dugo na tržištu. Promjena u odnosu na stari model se nalazi u novim zvučničkim jedinicama, a samim time i u novoj skretnici koja je bolje prilagođena novim jedinicama. Premda su zvučnici veliki, zapravo ih nije teško pogoniti, osjetljivost od 91db s deklariranom impedancijom od 4Ohma uvelike olakšava posao pojačalu. Nakon početnog razmještaja ovih velikih i teških kutija (20kg) u prostoru uslijedio je slušni test.

Slušni test

Slušni test je, sasvim slučajno, započet s albumom FalseIdols, novim izdanjem Trickya. Odmah nakon prvih par taktova u testnoj prostoriji pokazalo se da će biti potrebno ponešto igranja sa smještajem. U osnovi zvučnici nisu zahtjevni za smještaj, no treba uzeti u obzir njihovu veličinu. Što se tiče odmaka od stražnjeg zida nisu zahtjevni, vjerojatno zbog smještaja bas refleks otvora, standardnih pedesetak centimetara je bilo sasvim dovoljno. S druge strane pozicija slušača je trebala biti nešto udaljenija nego kod ostalih posje-

tioca slušaonice, oko dva i pol metra bi dobro došlo. Za kraj treba napomenuti kako zbog smještaja bas refleks otvora u danom prostoru ponašanje niskim frekvencija je bilo znatno bolje ako se zvučnik nalazio na tepihu, a ne direktno na parketu. Nakon adekvatnog smještaja zvučnik je počeo otkrivati svoj karakter. Uvodna skladba na albumu je reproducirana s vrlo uvjerljivim i dubokim basom koji je sposoban ispuniti i prilično veliki dnevni boravak zvukom. Srednji i visoki dio spektra na ovom materijalu su se pokazali iznimno čistim i ugodnim za slušanje, čak i slučajevima kada je produkcija skladbi namjerno gruba, zvuk koji je ovaj veliki ProAc kreirao bio je iznimno ugodan za slušanje i vrlo dobro povezan kroz cijeli spektar. Album Glad RagDoll,

Lakoća reprodukcije je odlična, a zvučna slika je zadržavala svoje odnose čak i na većim glasnoćama Diane Krall pokazao je kako ovaj veliki zvučnik vrlo dobro barata i s mirnijim materijalom. Glas poznate pjevačice je vrlo dobro i timbralno korektno reproduciran s uvjerljivim volumenom. Pozornica koju ovi zvučnici reproduciraju je vrlo velika, pogotovo u širinu. Reprodukcija bubnjeva je iznimno čvrsta i brza, a pozicija klavira je vrlo jasno ocrtana u prostoru. Ukupno gledano visoki i srednji dio spektra su jako dobro usklađeni te pružaju jednako puno informacija na vrlo nenametljiv način. Za kraj ovog službenog dijela testa iskorištena je simfonijska izvedba TheIsleof Dead, Sergeia Rachmaninoffa, vrlo dobar test mikrodinamičkih mogućnosti kojega je Studio 140Mk2 prošao izvrsno. Lakoća reprodukcije je odlična, a zvučna slika je

Zaključak

ProAc Studio 140Mk2 je jedan od onih rijetko muzikalnih zvučnika kojeg možete slušati cijeli dan bez zamora, a pruža sve informacije koje tamo trebaju biti. Zvuk je iznimno povezan i brz te nije potrebno mnogo snage za njega. Također zvučnik je sposoban ispuniti veliku prostoriju zvukom, što je nekima velika prednost dok drugima mogući problem po pitanju smještaja ovog velikog zvučnika. Ako tražite veliki zvučnik koji će godinama služiti i pru-

žiti mnoge sate ugodnog slušanja bez puno razmišljanja i seciranja slušnog materijala Proac Studio 140Mk2 treba poslušati.

16-Conductor Design Silver+Gold Contacts Composilex® 2 Insulation Technology

Platinum Starlight® Solid Silver & Silver-Clad

Ultraviolet™ Silver-Plated Oxygen-Free Copper

Silver Starlight® Silver-Clad Oxygen-Free Copper

Chroma™ Oxygen-Free Copper

Starlight® Silver-Plated Oxygen-Free Copper

Island™ Copper

ProAc Studio 140mk2 Osjetljivost (dB/w/m): 91 Impedanca : 40hm Snaga: 250W Biwiring: Da Dimenzije (všd): 104x19x28cm Masa: 20kg Cijena: 17.700 kn INFO: www.hd-multimedia.com

Korištena glazba Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon • Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve • Tricky - False Idols, 2013, !K7 • Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc • Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon • Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records • Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records • Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records

www.wireworldcable.com

zadržavala svoje odnose čak i na većim glasnoćama. Kao što je bilo i za pretpostaviti iz tehničkih podataka za pogonjene ovih zvučnika dovoljno je i 40W iz kvalitetnog izvora. Treba napomenuti kako pri slušanju ove simfonijske izvedbe još više je došla do izvedbe povezanost cijelog slušnog spektra, ali jednako tako da i postoji konkurenti koji neke zasebne elemente poput preciznosti rasporeda izvođača na pozornici rade možda bolje.

24-Conductor Design Silver+Gold Contacts Composilex® 2 Insulation Technology

hifimedia #92

TEST HEGEL H300

Klasični idealizam pojačalo obiluje snagom. I onom sirovom koja pod kontrolom drži membrane zvučnika, ali i onom drugom, finom i zauzdanom, koja toj kontroli daje smisao u vidu reproducirane glazbe piše: Neven Kos

ko se pitate otkud ime Hegel, vjerojatno ste i pogodili, norveški (ne njemački) audio uređaji, naziv Hegel nose upravo po njemu - Georgu Wilhelu Friedrichu Hegelu (1770 - 1831.), ocu kla-

hi-fimedia #92

sičnog njemačkog idealizma. Tko želi znati više, udžbenik iz filozofije iz srednje škole u ruke i podsjetite se. Zašto Hegel? Kao posljedica velike ljubavi osnivača i glavnog konstruktora Benta Holtera prema Hegelu (filozofu) i njegovoj filozofskoj misli. Mogu samo reći da mi je drago da Holter nije

npr. obožavatelj misli i doktrine njemačkog carskog generala Ericha Friedricha Wilhelma Ludendorffa, jer nekako mi se čini da audio uređaji imena Ludendorff ne bi imali baš dobro mjesto na audio tržištu. Kako bilo, pred sobom imamo uređaj oznake H300, koji predstavlja njihovo najbolje i najjače integrirano pojačalo. U stvari, predstavlja i više od toga jer ima krasnu dodatnu osobinu ugrađeni hi-res D/A pretvarač s 5 digitalnih ulaza. A taj DAC baziran je na AK 4399 čipu, rezolucije 32 bita, koji se nalazi i u njihovom najboljem samostalnom pretvaraču HD25. Ovih pet ulaza predstavlja odličnu osnovu za grad-

nju digitalnog sustava oko jedne jedine komponente. Kako navode u Hegelu, digitalni dio H300 je nadogradiv i omogućava spajanje vanjskog, naprednijeg DAC-a putem DAC-loop funkcije, pomoću koje u vanjski DAC šalje obrađeni i pročišćeni digitalni signal. Aduta u rukavu H300 ima još. Nije riječ samo o snazi od 250W po kanalu (te više od 400W pri 4 Ohma), već i o tzv. Hegel 2 platformi, tj. DNK kojeg ovo pojačalo dijeli sa skupljim i naprednijim pretpojačalom P30 i izlaznim pojačalom H30. Kompromis između skupe i rastrošne A-klase i "zelenije", ali ipak lošije zvučeće B-klase rada, Hegel pomiruje SoundEngine tehnologijom

koja, pojednostavnjeno, smanjuje prijelazna izobličenja na najmanju moguću mjeru, simulirajući tako ponašanje poluvodiča navijenih u A-klasu, zadržavajući ekonomičnost i upotrebljivost B-klase. U pojačalu su korišteni ručno birani i upareni FET-ovi (cca 1 par upotrebljivih na 100 tranzistora) te 20 bipolarnih tranzistora u izlaznom stupnju, a najzaslužnijim za konačni zvuk H300 u Hegelu smatraju pretpojačivački stupanj ovog uređaja, dvostruku mono konfiguraciju temeljenu na modelu P30. Završnom zvuku uređaja svakako doprinosi i ogroman trafo snage 1000VA i kapaciteta 90 000uF.

Zvuk

Posljednjih godina povelik je broj integriranih pojačala raznih cjenovnih kategorija prošao kroz moju slušaonicu. Neka su ostavile više, neka manje traga, neka su imala odličan, neka malo manje izražen pozitivan omjer uloženo-dobiveno. Hegel se uklapa u nekakvu cjenovnu sredinu, ali od svih razlikuje se po D/A pretvaraču koji mu, barem na papiru daje i dodatnu vrijednost. Stoga me zanimalo kako se ovo integrirano pojačalo snalazi u cjenovnoj kategoriji kojoj pripada. U uobičajenom okruženju, spojivši ga na Meggije, odmah je bilo jasno kako pojačalo obiluje snagom. I onom sirovom koja pod kontrolom drži membrane zvučnika, ali i onom drugom, finom i zauzdanom, koja toj kontroli daje smisao u vidu reproducirane glazbe. Hegel krasi jedna važna osobina: pojačalo istovremeno zvuči i autoritativno i muzikalno, kontrolirano i detaljno. Kako se to manifestira? Poslušajte npr. Belu Flecka i njegov Flight of the Cosmic Hippo: dubok, kontroliran bas izvrsnog o osebujnog Victora Lemontea Wootena, koji ponire u najtamnije sonične dubine s jedne strane i fino Belino prebiranje po žicama bendža s druge strane odlično prikazuju sposobnost pojačala da istovremeno nosi svilenu i želje-

znu rukavicu. Kontrola u nižim oktavama nije slučajnost u sveukupnom nastojanju pojačala da ovlada glazbenim materijalom: visokotonsko područje ima izvrsnu ekstenziju, odjek i trajanje. Eventualni ekscesi, u vidu možebitne naglašenosti ovog područja, kao i kod mnogih ostalih uređaja, lako se korigiraju interkonekcijskim ili zvučničkim kabelima. Na sreću, visokotonsko područje uvijek ostaje detaljno i informativno, s ekstenzijom do kraja, te harmonički odlično oslikava boju pojedinog instrumenta. Slično je i sa srednjetonskim područjem. Zanimljivo je kako pojačalo, istovremeno snažno i nemilosrdno u smislu neprikosnovene kontrole (ali nikad nasilno), lako ovladava i prepušta se slojevitosti i rafiniranosti srednjetonskog područja, ako je to potrebno. Srednjetonsko područje predstavljalo je odličan balans između preciznog seciranja glazbenog sadržaja do detalja te gustoće i muzikalnosti. Zato je bilo i zadovoljstvo slušati ženske vokale ili pak solo akustične gitare. Zrak oko instrumenata lijepo je čujan, da ne kažem vidljiv, što daje uvjerljivost cjelokupnoj zvučnoj slici i karakteru ovog pojačala. Tek usporedba s pojačalom slične cijene - EAR 834T, SS hibridnim dizajnom s MOSFET-ima i transformatorima u izlaznom stupnju - pokazuje kako Hegelu nedostaje još malo rafiniranosti i slojevitosti u srednjetonskom području kao i mrvica boje, kako bi ovaj dio spektra mogli proglasiti izvrsnim. Stoga je H300 pokazao EAR-u što zna o ekstenziji gore i dolje, kao i o informativnosti visokotonskog područja koje, o odnosu na Paravicinija donosi još više detalja, iskričavosti i prezentnosti te posljedično, atraktivnosti. U bas području razlike su manje nego što bi se očekivalo s obzirom na snagu i ustroj ovih pojačala. Hegel s 400w/4 Ohma i EAR sa 100W/4 Ohma manje se razlikuju po kvaliteti i količini isporučenog basa, a više po karakteru i pristupu obradi i prezentiranju

Srednjetonsko područje predstavljalo je odličan balans između preciznog seciranja glazbenog sadržaja do detalja te gustoće i muzikalnosti

lica diskova. Za kompjutersku reprodukciju korišten je laptop s WinXP, Foobar s ASIO driverima i ponešto glazbenog materijala u visokoj rezoluciji. Za direktnu usporedbu poslužio je vlastiti non-os DAC s AD1865 i cijevnim izlaznim stupnjem (diyhifisupply UTS). Rezultati usporedbe zanimljivi su i kratka verzija kaže da je ugrađeni DAC - izvrstan! Duža verzija ove ocjene govori o CD zvuku kao detaljnom, slojevitom i punom iskričavosti, ali i čvrstine, koji se savršen o dopunjuje sa zvukom pojačivačke sekcije ovog uređaja. Usporedba s cijevnim non-os DAC-om kaže kako H300 pogađa pri izvlačenju onog najboljeg iz srebrnog diska, iako mu nedostaje sloj ili dva u nanosima srednjetosnkog područja, dok je pak ljudski glas u usporedbi doduše u minimalnoj mjeri lišen toliko potrebne ljudskosti i palpabilnosti. Ako želite voljeti zvuk ovog DAC-a, nemojte slušati non-os cijevni DAC. I bit ćete sretni. U toj usporedbi, cjelo-

ne, ako je na sličnoj razini kao i zvuk pojačala putem analognih ulaza, tada pred sobom imamo nešto posebno, nešto čemu je potrebno posvetiti dužnu pažnju. Krenimo redom: koristio sam Exposure CD3010s, prepravljen isključivo kao transport: isključeni su svi sklopovi zaduženi za D/A pretvorbu, zajedno s njihovim napajanjem te uređaj funkcionira isključivo kao (izvrsna) vrti-

kupna zvučna slika ponešto je siromašnija u smislu dodatnog daha, topline, humaniziranosti i zraka oko pojedinog tona ili instrumenta. Zanimljivo je međutim, kako je reprodukcija akustične gitare, posebice udara akorda, putem Hegelovog ugrađenog DAC-a suverenija, smislenija, čvršća, posebice zbog zadržane razgovijetnosti i čitljivosti pojedinog odsviranog tona. Kod akor-

basa: Hegel je odlučniji, pomalo čvršći i lišen, oslobođen onog nevidljivog sastojka koji glazbu, čini bliskim ljudskom uhu. EAR, nasuprot tome basu, ali i glazbi općenito pristupa opuštenije, s nakrivljenim šeširom i prekriženim nogama na stolu. Njegov bas je pomalo slobodan, zaobljen, možda manje točan, ali slojevitiji i ugodniji za slušanje. Nakon ovakve usporedbe još više me zanima kakav je ugrađeni DAC. Je li on u ovom slučaju nužno zlo, marketinški štos, smetalo namijenjeno dobivanju dodatnih bodova pri papirnatoj usporedbi s konkurentima..? S druge stra-

hifimedia #92

TEST HEGEL H300 da skoro da možete prebrojati svaku od šest žica ponaosob, dok DAC u usporedbi ove akorde pretvara u slatku i lako probavljivu melasu. DAC sekcija usporediva je s onim što nude CD plejera klase do 10000 kuna i smatram da, u okviru zadanog, predstavlja odlično postignuće. Zvuk donekle podsjeća na ono što sam imao priliku čuti od Exposure 2010s DAC-a, samostalnog uređaja cijene cca 1000 EUR, što dovoljno govori u prilog H300. Hegelov DAC izvrsno se nosi i s masivnim dinamičkim udarima čemu svakako pridonosi i mogućnost izlaznog stupnja pojačala da munjevito reagira, pritom zatomivši eventualne probleme i izobličenja koja bi negativno utjecala na percepciju zvuka. Zato je i jedna od dominantnih karakteristika pojačala, bez obzira na izvor zvuka, beskrajna čistoća i transparentnost kroz snimku. Iako nisam nešto "nakačen" na hi-res, općenito mislim kako jedino glazba u visokoj rezoluciji, dostupna putem interneta, može održavati high-end na životu. Možda griješim, ali pogledajte samo poplavu novih, relativno dostupnih, ali i vrlo skupih USB high-res konvertera koji su preplavili sve segmente tržišta u posljednje vrijeme. A i dostupnost glazbe u visokoj rezoluciji sve je veća. Kako inače kod kuće slušam nešto sasvim suprotno modernim digitalnim trendovima - non-os DAC namijenjen reprodukciji 16/44 formata s cijevnim izlazom - bilo mi je vrlo zanimljivo poslušati kako preko USB ulaza zvuče "normalni" i formati visoke rezolucije. U tu svrhu poslušao sam one besplatne "skinute" s weba (vidi npr. www.hdtracks.com, http://www.2l.no/hires/, itd.), ali i neke vlastite diskove koje sam u svrhu preispitivanja DAC-a ugrađenog u pojačalo pretvorio u FLAC 16/44. Nakon ponešto prtljanja i podešavanja svih postavki na računalu (ipak mi se čini kako je lakše ubaciti disk u ladicu nego prebacivati i slušati glazbu preko računa-

hi-fimedia #92

la), zvuk koji je dopirao iz zvučnika bio je, ovisno o snimci, pun detalja, široke zvučne slike i naglašenih detalja u ekstremima. Priznajem da nisam bio oboren s nogu, ali dozvoljavam da mi ograničeno iskustvo u reprodukciji glazbe s računala nije omogućilo da ovaj aspekt ugrađenog DAC-a u potpunosti doživim i iz njega izvučem ono najbolje. Potencijal se svakako naslućivao, ali dobre snimke s rotirajućeg diska i dalje su zvučale uvjerljivo. Zanimalo me također i u kojoj je mjeri moguće iskoristiti ugrađeni DAC kao unaprjeđenje kućnih uređaja kojima prva namjena nije glazbena reprodukcija. U tu svrhu sam multimedijalni strimer WD TV Live, putem optičkog kabela spojio na jedan od dva optička ulaza H300. Na žalost, WDTVL putem digitalnog optičkog izlaza ne propušta signal rezolucije veće od 24/48 KHz. Stoga sam imao sljedeći izbor: poslušati osakaćene visokorezolutne materijale ili ripati CD-ove u FLAC formatu i poslušati ih u nativnoj rezoluciji. Nisam izabrao niti jedno, već sam se odlučio za svojevrsni treći put, u kojega se mnoga politička čeljad u posljednje vrijeme kune. Odlučio sam ripane diskove prebaciti u FLAC formatu na USB stick i tim ih putem poslušati na WDLTV-u, preko optičkog digitalnog izlaza. Tako sam iz jednadžbe izbacio hard disk servera, ruter i bežični prijenos glazbe do WDTVL-a. Ako niste probali, nećete vjerovati, ali ova kombinacija zvučala je izuzetno uvjerljivo, smireno i detaljno, u pot-

punom neskladu s cijenom (oko 800 kn) i namjenom (multimedijalni kućni uređaj). Kao svojevrsni "transport", ova se kombinacija može nositi i sa zasebnim CD playerima. Izgleda kako izostanak bilo kakvih pokretnih dijelova u ovom "transportu", u odnosu na klasični CD player, uvelike pridonosi kvaliteti reprodukcije, jer količina muzikalnosti, detalja i definicije koja je izašla iz ove kombinacije, naravno potpomognute kvalitetnim DAC-om ugrađenim u H300, prelazi granice na koje smo navikli. Kratka usporedba s reprodukcijom istog materijala bežično streamanog sa servera potvrđuje prethodne dojmove. Da se razumijemo, nije riječ o ozbiljnoj konkurenciji zasebnim kvalitetnim plejerima, ali razmak se smanjuje. Ako i dalje mislite kako je ovaj Hegel skupo pojačalo, pogledajte stvari iz ovog kuta: čak i kao nemate odmah novac za cjelokupni sustav, uz ovo pojačalo dovoljan vam je i media player, optički kabel i USB stick (na 32 GB stane cca 40 albuma). Za ozbiljnije sustave pak, potreban vam je samo kvalitetan CD transport. Uštede ćete ostvariti na analognom interkonektu, a pojačalo nudi i mogućnost da postane digitalni centar cjelokupnog sustava, pomoću kojega možete unaprijediti i zvuk ostalih digitalnih uređaja. Ugrađeni DAC nije samo bonus ili ukras, već ozbiljan D/A pretvarač koji može, po slobodnoj procjeni, konkurirati i zasebnim uređajima od kojih 10000 kn, dok hi-res USB DAC ne samo da daje dodatnu vrijednost cje-

lokupnom uređaju, već predstavlja svojevrsni osigurač za budućnost i sasvim lijepo prikazuje mogućnost glazbe zapisane u visokoj rezoluciji.

Zaključak

Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti. Hegel H300 bi se i bez digitalne desne ruke u vidu ugrađenog DAC-a, sasvim lijepo snalazio u klasi integriranih pojačala kojoj pripada. Za razliku od velike većine njih, ima ugrađen DAC koji nije priručno već izrazito upotrebljivo sredstvo za seciranje audio materijala u formatima koji vam padnu na pamet. I bez dodatka DAC-a, za traženu cijenu bio bi dobra kupovina, jer se zvukom ravnopravno bori s konkurencijom, snagom ih uglavnom nadmašuje, izvedba i izgled su izvrsni, upravljivost također. Pojačalo vjerojatno zvukom, a ni izgledom neće zatitrati srca samo najzagriženijih ljubitelja cijevnih pojačala i onih koji u džepu nose sliku svoje omiljene 300B. Ostalima napomena: vrlo, vrlo preporučljivo. Hegel 3000 Izlazna snaga 250W + 250W / 8 ohm, 430W + 430W / 4 ohm Ulazna impedancija Balansirano 10kohm, nebalansirano 10kohm Frekvencijski opseg 5Hz-180kHz (+/- 3dB) Izoblićenja < 0,005% @ 100W 8 ohm 1kHz Dimenzije 12cm x 43cm x 38cm (vxšxd) Masa 25 kg Cijena: 30.410 kn INFO: www.hd-multimedia.com

Korištena glazba Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Re cords, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 265622 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC AD1865 nonos, WDTV LIVE, Tuner NAD C422, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Anticable, Dayens InVivo; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.

TEST PRIMARE R32 I MUSICAL FIDELITY M1 VINL

Primare R32 i Musical Fidelity M1 ViNL − srednja klasa u najboljem izdanju piše: Zoran Radenković

ut do dobrog zvuka popločen je dobrim namjerama i brojnim iskušenjima kojima će se svaki putnik, želio to ili ne, neminovno izložiti. Kad su ljubitelji vinila u pitanju, čini mi se da je njihovo putovanje ono koje najviše obećava, a istovremeno nosi i najveće poteškoće. Za početak treba optimizirati sveto trojstvo koje čine baza (tanjur i pogon), ručica i zvučnica. Nakon toga, odabranoj zvučnici treba naći pravo pojačalo. Sve to još treba biti u suglasju s ostatkom sustava. Pa ako i donekle znamo, ili smo bar u to uvjereni, zašto neka pojačala više ili manje vole neke zvučnike, zašto neke cijevi vole, a neke ne, družbu tranzistorsku, kada dođu na red zvučnice i gramofonska pretpojačala, tu obično sva znanja posustaju. Zato odmah

Kada dođu na red zvučnice i gramofonska pretpojačala, tu obično sva znanja posustaju. Zato odmah priznajem da nemam odgovor na pitanje zašto nešto hoće ili neće proizvesti željeni rezultat

priznajem da nemam odgovor na pitanje zašto nešto hoće ili neće proizvesti željeni rezultat. Da znam, s osobitim zadovoljstvom bih to izložio. Ovako mi ostaje da vam prenesem što sam čuo testirajući dvije odlične naprave. Za te dvije naprave pripravna su bila i dva sistema. Ne samo zbog puke radoznalosti koja pravog hobistu nikada ne napušta, već i zato što i ovaj put valja ispitati imamo li konačno univerzalni uređaj koji želi sve sa svime. Pa ako i nemam senzacionalnu blagovijest za sve ljubitelje igle, vjerujem da ono što imam za izvijestiti zaslužuje pažnju. Krenimo redom. Prvo dva sistema. Kućni, u najredovitijoj upotrebi, čine Rega RP 8 sa zvučnicom Apheta, EAR 864 pretpojačalo, Conrad Johnson ET 250S izlaz i zvučnici Audio Physics Cardeas. EAR 864 nije zalutao u ovu priču već se nakon izvjesne potrage pokazao kako najkompetentniji par-

hifimedia #92

TEST PRIMARE R32 I MUSICAL FIDELITY M1 VINL

tner za Regu. To najkompetentniji znači da je u stanju proizvesti uvjerljivu prostorno definiranu sliku, s dobrim frekvencijskim balansom popraćenim adekvatnom distribucijom harmonika, primjerenom dinamikom i dovoljnom količinom detalja da se fino tkanje analogije lako isčitava. Prostorna definicija mi je važna, jer govori i o faznoj usklađenosti, pa je za očekivati uravnotežen balans što će biti pretpostavka za jednostavno prepoznavanje instrumenata. Koliko pravilno su harmonici distribuirani reći će nam koliko možemo klavir, ili još bolje, orkestar vidjeti kao jedinstvenu cjelinu. Primjerena dinamika je nužna da nas približi stvarnom zvuku, tj. da učini tu iluziju čim uvjerljivijom, dok će količina detalja indicirati mikrodinamičke sposobnosti zahvaljujući kojima zvuk nekog instrumenta zvučati "čišće". EAR uz to barata i dobrom kontrolom donjeg i gornjeg dijela spektra, što je za uređaj cijevne konstrukcije pohvalno. Manje pohvalna je činjenica da nikakvog prilagođenja zvučnici nema. Drugi sistem je kombinacija nekoliko uređaja kojima sam posebno naklonjen. Tu je gramofon Technics SP 10 MKII, s ručicom Jelco SA-750L i zvučnicom Denon 103R. Technics motor je briljantan uradak koji je s lakoćom izdržao test vremena i svjedoči što znači japanska pedanterija i predanost detalju. Jelco je jedna vrlo dobra ručka koja ima dvije ključne prednosti. Prvo, dugačka je 12 inča, a drugo, dovoljno je

hi-fimedia #92

teška da ponese Denon 103R, koji u tim uvjetima s lakoćom može opravdati globalnu popularnost. Denon je spojen na vrlo dobro Audio Analogue Aria pretpojačalo, koje gleda u izvrsni Lamm LL2 Deluxe. Taj Lamm je jedno od najboljih pretpojačala, kada je vjernost zvuka u pitanju, koje sam čuo. Iz Lamm-a signal vodi u Ohm Walsh aktivne zvučnike. Iako

Sada se svaki pomak selektora impedancije jasno čuo i bilo je jasno da R32 može proizvesti prostorno stabilnu i preciznu zvučnu sliku ovome sistemu ne bih potpisao optimalnu sinergijsku ugođenost, za potrebe ovoga testa izvrsno će poslužiti. Sada slijede naša dva kandidata: Primare R32 i Musical Fidelity M1 VINL. Prvi je stigao Primare i nakon što se nekoliko dana kondicionirao na malenoj spravici koja se zove antiRIAA, a služi tome da signal iz npr. radijskog prijemnika pretvori u ono što bi izašlo iz MC zvučnice, Primare je bio spre-

man za prvi ogled. Spojen na linijski ulaz EAR 864 pretpojačala, R32 se pokazao kao okretan i poduzetan natjecatelj kojem nedostaje dinamike, harmonika u sredini i brzine u visini. Vrijeme tu nije ništa pomoglo i nakon nekoliko dana odustao sam od daljnjeg uvjeravanja sebe kako Primare ima što za tražiti u ovoj kombinaciji. Za uređaj koji teži 8,5 kilograma i kojem je kućište izvedeno u maniri značajno višeg cjenovnog razreda, koji nudi mogućnost višestruke impedancijske prilagodbe i koji je blaženo nisko šuman, zvučni rezultat ne obećava. Ako mislite da je u pitanju još jedan standardni tranzistorski uradak kojem se, ipak, ne može sakriti vrlo skromna količina elektornike koju ima pod poklopcem, moram vas razočarati. Nakon EAR pretpojačala, stigao je Lector ZOE, cijevno linijsko pretpojačalo, ćudljive naravi kada je sinergija u pitanju. Ono što od Lectora nisam očekivao je baš ono što se dogodilo. Primare je propjevao s Regom! Dinamika se dramatično povećala, sredina se popunila i ubrzala, dok su visoki krenuli u oštru borbu za svaki tranzijent. Bas se produbio, značajno dobio na čvrstoći. Cijela slika je postala transparentna i

rezolutna. Nimalo slično zamagljenoj uspavanki koju proizvodi EAR/Primare kombinacija. Sada se svaki pomak selektora impedancije jasno čuo i bilo je jasno da R32 može proizvesti prostorno stabilnu i preciznu zvučnu sliku. Za tražene novce iznimno dobro i ako je nedostajalo nešto harmonika u sredini, to ćemo pripisati kompromisu koji neizbježno nosi ovaj cjenovni razred. Naime, nemam iluzija da će uređaj koji zvukom u mnogočemu podsjeća na značajno skuplji Pass Xono, biti baš u svemu rame uz rame Pass-u. Ono što nedostaje svakako opet nameće pitanje opravdanosti razlike u cijeni, no tu ćemo staru temu ostaviti za neku drugu priliku. Primare je nakon briljantne izvedbe s Lectorom krenuo put drugog sistema, a stigao je Musical Fidelity. M1 VINL nosi duh novog vremena. Prekidačko napajanje i osvijetljeni zaslon na kojem možete očitati odabrane parametre, Red tipkala ispod zaslona omogućava promjenu ulazne impedancije za MC ili kapaciteta za MM zvučnice. Iako korisničke upute upozoravaju da to baš i ne treba činiti usred svirke bez da se glasnoća utiša, nikakvih problema s time nisam imao. VINL nema razinu izrade kućišta kojom se može pohvaliti Primare, no to za ove novce nema nitko. Ako je R32 hladni i precizni Šved, onda bi MF trebao u najboljoj engleskoj tradiciji biti naglašeno dobar u sredini i vrlo dobar prema krajevima. Uz to Rega je engleski proizvod, pa je valjda za očekivati i dobru suradnju dvaju otočana. Dok se MF pripremao za nastup, došlo je vrijeme za poslušati R32 koji se već aklimatizirao u drugom sustavu. Ogled Audio Analgue

Arie i R 32 nije trajao dugo i Primare se nije uspio kvalificirati za više od 15 minuta slušanja, od čega je cijelih četrnaest služilo tome da se ipak potvrdi kako mu je kompatibilnost sa Technics/Jelco/Denon gramofonom i Lamm pretpojačalom neobično niska. Rezultat lošiji nego s Regom i EARom. Blijedo, dvodimenzionalno i beživotno. Aria je bila bolja baš u svakom segmentu reprodukcije te se Primare vratio kako bi dočekao zadnju rundu u kojoj će se između naša dva kandidata i Audio Physics zvučnika pojaviti mala i dinamitna Jeff Rowland Capri+201 kombinacija. Tada već ugodno temperirani Musical Fidelity bio je spreman za prvu rundu s EAR-om i to se na prvu pokazalo kao ugodno. No ne puno više od toga. Nisam zagovornik analognog zvuka kao "zaokruženog i muzikalnog" tako da nedostaje dinamike, mikrodinamike i timbralnih nijansi, a upravo je to bila glavna odlika ovog ugodnog zvuka. Ne mislim da za takav zvuk treba kupovati Regu RP 8 i VINL. Može se to za bitno manje novce. Pa ako MF nije par EAR-u, kao što to nije bio niti Primare, hoće li Joker zvan Lector Zoe sve preokrenuti i pokazati kako EAR jednostavno ne voli nikoga nego samo sebe? Kako to obično biva, tek kad mislite da ste nešto pametniji, opet slijedi povratak na početak. Ni Lector tu ne može ništa i ne samo da to nije bolje nego s EAR-om, već je i lošije. Musical Fidelity svira kao da je iz neke druge priče. I stvarno je iz druge priče. A ta počinje kada se u drugom sistemu Aria sklonila kako bi prepustila mjesto ovom kandidatu koji je gotovo otpisan. I onda otpisani krene i već šum nemodulirane brazde najavi moguće iznenađenje. Što može Denon 103R kada sjedi na pravom gramofonu i kada gleda u pretpojačalo koje mu odgovara? Puno toga. Od zamamne dinamike i kontrole donjeg dijela spektra koji snagom velikog bagera

samo razgrće sve pred sobom, preko muzikalne, brze, protočne, detaljne i uvjerljive sredine do preciznih i pedantno povezanih visokih koji će s dovoljno transparencije i rezolucije cijeloj slici dati "zraka" i uvjerljivosti. Prostorna slika je stabilna kao i sposobnost razrješavanja "kompleksnih situacija". Trebam li se baviti pitanjem da

MF je strelovito brz i jasan, istovremeno dajući glazbi "da diše" prirodnim ritmom li je to Denon toliko dobar, ili je VINL taj koji to sve može pokazati? Gusta sredina koja nije samo napučena detaljima već i adekvatno popraćena harmonicima, MF je strelovito brz i jasan, istovremeno dajući glazbi "da diše" prirodnim ritmom. Tako se prije zadnje runde pokazalo da će rezultat utakmice Primare: Musical Fidelity biti trajno neriješen. A u zadnjoj rundi čekaju Jeff Rowland Capri linij-

sko pretpojačalo i monoblokovi 201. Prvi na redu je Musical Fidelity i već kratko slušanje nameće zaključak kako, izgleda, taj uređaj nije dobar izbor za Rega Aphetu. S tri pretpojačala ne uspjeva iz Rege izvući dovoljno života, a o nekom posebnom elanu i spremnosti na pravi okršaj da i ne govorimo. Ničega tu nema što bi moglo opravdati cijenu. Odgovor na pitanje zašto je to tako, ponavljam, ne znam. Kao što ne znam niti zašto Primare jednostavno briše sve pred sobom kada sjedne između Rege i Rowlanda. Da li je Miles Davisov "Tutu" ili Mozartov "Figarov pir" na gramofonu, jasno je da imamo izvrstan rezultat. To da je ritam sekcija Miles Davisa s drugog planeta, Primare donosi jednako jasno koliko i čvrsto. Za Milesa to znate i u MP3 varijanti. Jednako čvrsto zvuči i grof Almaviva (bas bariton) koji će se oglasiti dovoljno uvjerljivo da sve priče o nesposobnosti tranzistorskih uređaja da stvore iluziju stvarnosti, ipak ostaju samo priče. Za tu iluziju trebaju transparencija i rezolucija koje može donijeti samo

odlična elektronika. A Primare jeste odličan i već će ga način kako izlazi na kraj s donjim dijelom spektra smjestiti stepenicu više. Na kraju, iako sam već rekao da je rezultat neriješen, valja podvući crtu. Za mene će Primare R32 biti uređaj koji bih odabrao, jednako kao što će za mog prijatelja koji je vlasnik drugog sistema to biti Musical Fidelity M1 VINL. To nije pitanje različitih ukusa, već lako uočljive kompatibilnosti uređaja, jer kako R32 radi odlično s Rega Aphetom, jednako tako VINL uspijeva iz Denona izvući ono najbolje. I dok ću kod Primarea primjetiti blagi nedostatak boje u sredini, lista pluseva je tako dugačka da se ovome uređaju nema što prigovoriti za te novce. Naprotiv, primjerenije je govoriti o uređaju koji je zvučno klasu iznad svog cjenovnogj razreda. Kad je Musical Fidelity u pitanju, cijenu mu je tako lako opravdati kada se čuje što može udružen s Denonom. Na pitanje da li se isplati platiti značajno više za nešto bolje, morate odgovoriti sami. To je dobra strana našeg hobija. Musical Fidelity M1 VINL Dimenzije 430 x 380 x 95mm (šxvxd) Masa 8,5 kg Cijena: 7.558,00 kn kn INFO: www.mediaaudio.hr

Primare R32 Dimenzije 430 x 380 x 95mm (šxvxd) Masa 3,5 kg Cijena: 5.590 kn INFO: www.bojezvuka.hr

Korištena glazba W.A. Mozart „Le Nozze di Figaro“ Carlo Maria Giulini, EMI • Miles Davis „Tutu“ Warner Bros • Sergej Rahmanjinov, 3. klavirski koncert, Andrei Gavrilov, Melodia • Eric Claption „Unpluged“ Reprise Records • Kari Bremnes „Reise“, Strange Ways Records • Jazz at the Pawnshop, Proprius

Sustav Gramofoni: Rega RP 8 + Apheta i Technics SP 10 MK II + Jelco SA 750L + Denon 103R; Pretpojačala: EAR 864, Lector Zoe, Audio Analogue Aria, Lamm LL2 Deluxe, Jeff Rowland Capri; Pojačala: Conrad Johnson ET 250S, Jeff Rowland 201; Zvučnici: Audio Physics Cardeas, Ohm Walsh 5000 A; Kabeli: Kimber Select/ KCAG/ HERO/ Timbre; Strujni kabeli: original od proizvođača

hifimedia #92

TEST WADIA INTUITION 01

Wadijin poučak

piše: Gordan Gaži

rvi fizički susret sa Inuitionom dogodio se na ovogodišnjem sajmu u Münchenu i unatoč svim najavama i pripremi tržišta koju je ovoga puta vrlo minuciozno obavljala ponovno probuđena "Wadia" dojmovi su ostali malo podijeljeni. Kako bi pokušali

hi-fimedia #92

shvatiti i do kraja razumjeti odluku tvrtke da mnogo snage i znanja pretoči u integrirani koncept pojačala i digitalnog pretvarača treba ipak načas pogledati u ne tako davnu prošlost. "Wadia" je imala ogromnu sreću da je njezin osnivač Don Wadia Moses bio elektronički i istraživački genij koji je svojim patentima i otkrićima živio i znatno ispred svog vremena. Dolazak red-book digitalne ere bila je prigoda da se napokon implementiraju ideje koje je Don Wadia već dugo nosio u svom notesu, a tiču se audio tehnologije. Tako je nastala i "Wadia".

Ona "Wadia" koju nešto iskusniji audiofili poznaju po pomalo neuglednom industrijskom dizajnu, ali i moru vrhunskih rješenja koja je gotovo svaka digitalna mašina iz tvrtke donosila. Vrlo brzo modeli su stekli kultni status, obožavalo ih se ili mrzilo, a tvrtka je čvrsto bila prikovana za sam vrh high-end hijerarhijske piramide. Recimo da su neki modeli iz tog perioda još i danas vrlo cijenjeni. Za razliku od tehničkog ustrojstva wadijinih uređaja na poslovnom planu bilo je manje idilično i tvrtka je nekoliko puta našla u nezavidnoj financijskoj situaciji. 2008 godine umire i Don Wadia Moses i nakon toga za tvrtku počinje teško razdoblje koje je potrošilo ponešto ugleda velikog imena digitalnog audia i trebalo je ponovo krenuti iznova. Priopćenjem za javnost "Wadia" poprilično radikalno kreće u obnavljanje svoje game proizvoda potpunim prekidom produkcije uređaja koji koriste

fizički medij, pa tako na službenoj web stranici ostaju samo "Intuition 01" , te " 121 Decoding Computer" koji posjeduje i ugrađeno digitalno pretpojačalo i napokon još jedna kombinacija pojačala i pretvarača "151 power DAC mini". Na prvi pogled malo preradikalno čišćenje kataloga, no ostaje vjerovati da je time tvrtka dobila potrebnu stabilnost i perspektivu. Nakon ove male skice jasno je da si tvrtka više ne smije dozvoliti turbulencije i ovih godina svakako treba djelovati na polju snaženja branda i ponovnog zahvaćanja onog dijela tržišta koje im prema pretpostavkama i pripada. Sada se možemo vratiti i predmetu ovog testa i još jednom se zapitati jeli "Intuition 01" doista taj uređaj? U tu svrhu pokušao sam se staviti u kožu glavnog inženjera tvrtke koji posjeduje budget za razvoj "flagship" uređaja tvrtke koja kani dosegnuti snagu, kvalitetu, soničnu distinktivnost i karizmu legendarnih modela nekad značajne audio tvrtke. Sve samo ne jednostavan zadatak. Krenuti od nule i pokušati učiniti korak prema najmodernijim digitalnim audio trendovima odričući se pomalo dobrog dijela naslijeđa bilo je čini se jedino rješenje. Toj odluci je naravno pomogla i činjenica što je "Wadia" već skoro 3 godine u vlasništvu talijanskog "Fine Sounds" koji u svom portfelju posjeduju i tvrtke kao što su "Sonus Faber" i "

Audio Research" . Njihov stručni potencijal uključuje poslovnog čarobnjaka Maura Grangea , te enormno iskustvo u branši Galeazza Scarampia . Sudeći po poslu koji su obavili s već spomenutim velikanima high-end scene čije su poslovanje znatno osnažili , uz krajnju pažnju prema naslijeđu i tradiciji svakog branda "Wadia" je pronašla gotovo savršenog vlasnika. "Intuition 01" možemo koncepcijski uspoređivati s nekim drugim sličnim uređajima na tržištu, no to bi se moglo i da je odluka pala na potpuno drugačiju koncepciju. Analizirajući tako genom uređaja sve je jasnije da "Wadia" mora krenuti radikalno dalje i to su učinili vrlo hrabro i odlučno. U tom segmentu treba od srca čestitati, no i pričekati reakciju tržišta. Promjene koje su se dogodile s testiranim uređajem počinju već prilikom same vizualne interakcije sa istim. Vanjština starijih uređaja tvrtke uvijek je sugerirala da se glavne stvari nalaze pod poklopcem motora i tadašnji dizajn kućišta iako mnogo puta vrlo pogođen shvaćen je kao okvir u kojem su vrhunski digitalni majstori imali prostora oživotvoriti svoje znanje." Intuition" je prekrasan, no pomalo zatvoren koncept koji se već na prvi pogled konzumira onako kako su ga talijanski dizajnerski stručnjaci i zamislili. Mora se priznati da su odradili vrhunski posao s pomalo zaobljenim aluminijskim sendvičem koji nadsvođuje glavni display i nekoliko osnovnih led dioda koje prate prekidače za izbor aktivnog izvora i određivanje glasnoće uređaja. Plavkasti predočnik je izvanredno čitljiv, a posebno u tamnijim prostorijama uređaju pruža doista decentan izgled. Povezivost uređaja je na visokoj razini uz čak 7 digitalnih i 2 analogna ulaza. Tako od digitalnih ulaza možemo birati između USB-a koji će svakako biti izbor najvećeg dijela korisnika, te jedan TOSlink, po 2 Wadialinka i SPDIF /RCA koaksijalca i nakraju jedan profesionalni AES/EBU priklju-

čak . Sasvim je sigurno da je USB konekcija primarna zato što jedina ima mogućnost privata signala 384kHz/32 bit kao i DSD/DXD 64/128 datoteka. Spajanje USB ulaza za računalom (Win7 i Win 8) trajalo je vrlo kratko i prošlo bez problema. Jednom instaliran u sustav driver je do kraja testiranja nastavio raditi bez greške. Oni s Mac računalima novijeg datuma mogu odahnuti što se tiče bilo kakve instalacije. Njihovi operativni sustavi sami obavljaju cijeli posao ako su noviji od verzije 10.6.4.Ostali digitalni ulazi limitirani su na signale od 192kHz/24 bit. Na ovom mjestu recimo i da su Wadialinkovi zapravo I2S-LVDS ulazi namijenjeni za spajanje Wadia-Wadia protokolom. U ovom trenutku još su u testnoj fazi i za razliku od svih drugih ulaza nisu provjeravani u ovom testu niti na funkcionalnoj razini. O njima će vjerojatno biti mnogo više riječi dolaskom novog firmwarea koji će se im pružiti punu funkcionalnost. Klasični "IEC" strujni konektor uz tipku za paljenje i pomalo nespretne konektore koji primaju isključivo zvučničke banane zaokružuju priču o mogućnostima spajanja koje nudi "Intuition 01" Posjedujem razumijevanje za svaki način spajanja zvučničkih kabela koji pridonosi sigurnosti, no konektori koji su ugrađeni u "Inuition" ne pridonose sigurnosti, a korisnika koji već posjeduje drugačiju terminaciju mogu solidno iznervirati. "Wadia" je priložila i adaptere za kabel i učinila sve da priprema uređaja prođe jednostavno, no volio bih u sljedećoj inkarnaciji uređaja vidjeti standardne konektore. Sa donje strane nalazi se osigurač i to je gotovo sve što

je zanimljivo u vanjskom pregledu uređaja. Internistički pregled nije uzbudljiv kao prije, no to nikako ne znači da "Inuition 01" nema za pokazati nekoliko vrlo zanimljivih i pomno odabranih rješenja. Počnimo da digitalnim stageom koji kao osnovicu posjeduje ESS 9018 Sabre DAC koji u kombinaciji s novom implementacijom "Digimaster " upsampling algoritma čini jednu od odrednica soničnog ustrojstva uređaja. "Klasični "Wadia Digimaster" je u ovoj inkarnaciji nazvan "Delta SigMater" koji predstavlja 1536 MHz upsampling algoritam sa 32bitnim" FIR " filterom .Tu je digitalno AD/DA pretpojačalo sa frenkvencijom samplinga od 1,5 Mhz i konačno moduli izlaznog pojačala koji je u stanju dati 2x350W na impedanciji od 4 ohma ili sasvim dovoljnih 2 x 190 na 8 ohma. Ovdje je riječ o "DigiMod" pojačalima u "D+" klasi koje potpisuje talijanski specijalista za amplifikacije, tvrtka "Powersoft". Napajanje je izvedeno u obliku toroidnog transformatora, a uz uređaj se isporučuje i aluminijski daljinski upravljač zanimljivog kvadratičastog dizajna kao i oprema za čišćenje uređaja, USB memorija s upravljačkim programima, te mali odvijač.

Način testiranja

Uređaj je po dolasku boravio 48 sati spojen na ostatak sustava. Kako u tom vremenu nije bilo čujnih pomaka u zvuku nakon tog vremena započeo sam kritički dio testiranja. Kao izvor zvuka koristio sam 2 računala s različitim operativnim sustavima. (win 7 i win 8) u verziji od 64-bita. Softver koji sam koristio bile su već tradicionalno najnovije

inačice komercijalnog "JRiver Media 18", te "Foobar 2000" koji je potpuno besplatan. Kako smatram da kupci ovakvog tipa uređaja posjeduju nešto manje volje eksperimentirati s kabelima pokušao sam samo općenito utvrditi osnovne razlike korištenjem nekoliko setova zvučničkih, strujnih i USB kabela i načelno mogu reći da za razliku od mnogih drugih uređaja na ovom mjestu su znatniju razliku činile "USB" žice. Razlika je bilo i nakon promjene zvučničkih, odnosno strujnih kabela, no kad je u pitanju "Intuition 01" osobno bih svaki upgrade bih započeo s digitalnom konekcijom. Na kraju sam se odlučio za "Wireworld Starlight", iako je "Kimber USB" davao odlične rezultate osim u bas području. Pod uređaj osim audio police nisam postavio dodatnih podložaka, a kao strujni kabel koristio sam "Wirewold Electra".

Slušni test

U prvih sat vremena druženja s uređajem obavljeno je najosnovnije slušanje već poznatih snimaka koje su bezbroj puta spomenute i postavljen osnovni okvir soničnog karaktera, pa je došlo vrijeme i za nešto zanimljiviji dio druženja. Uređaj s ovoliko posebnosti koji i izgledom pledira biti pomalo drugačiji od konkurencije zaslužio je za početak testiranja i malo glazbe koja nije uobičajena posebno u trenucima testiranja uređaja. Ipak, odlučio sam se za sasvim malu dozu izvanrednog francuskog fussiona s početka sedamdesetih godina. Grupa "Troc" je 1972 godine snimila istoimeni album koji bi vrlo vjerojatno ostao skoro nepoznat izvan

hifimedia #92

TEST WADIA INTUITION 01 domovine da se ničim izazvan sastav nije ponovo okupio i snimio još jedan odličan album pod nazivom "Troc 2011" skoro 40 godina nakon prvijenca . Kako je interes za sastav naglo narastao po prvi puta na kompaktnom disku je izdan i prvi album. Eto jedne male, ali svakako vrijedne digresije prema glazbi. Izuzetna energija koju je "Intuition" pokazivao od prve note dozvoljavala je fini uvid u prema slojevitim aranžmanima različitih instrumenata, no ono što se nametalo kao najveća kvaliteta u zvuku bio je prostor koji je u dubinu bio izvanredno dubok i koji je ostajao nepromjenjivih dimenzija bez obzira na glasnoću slušanja ili dinamiku materijala. Tonski je slika bila uglavnom ujednačena, osim malenog dodatka topline u basu koji me nimalo nije smetao, no mora ga se spomenuti. Nastavak testa odveo nas je samo godinu dana dalje u godinu u kojoj je svijetlo dana ugledao "Electric Light Orchestra". Izvanredan remastering kojim je proslavljeno 4 desetljeća od izlaska albuma potvrdio je odrednice zvuka s početka testa i pridodao još nekoliko vrijednih dojmova. Naime bolja snimka je počela znatnije otvarati visokotonsko područje, te je slika dobila još finiji balans i napunila se detaljima po cijelom spektru. Iako, su dijelovi koji su ugrađeni u "Intuition 01" kvalitetni, ipak pripadaju u kategoriju standardne opreme koju može nabaviti i koristiti gotovo svaki proizvođač. Stoga ovakav početak testiranja mnogo govori o umješnosti tima inženjera koji je odlično iskoristio potencijale odabranog, a sa nekoliko rješenja u digitalnoj domeni sklopu donio izvanredno prozračnu, preciznu, snažnu, pri-

rodnu i vrlo uvjerljivu soničnu sliku. Pogled prema jazz glazbi uz crossfire Colin Stetsona i Mats Gustafssona (Stones, Rune Grammofon) potpuno je oslobodio uređaj koji je snažno pratio dvojicu vrhunskih puhača u punom zamahu . Snage, energije,detalja, strukture, pulsiranja glazbe, snažnog ataka instrumenata i onog finog osjećaja kojim elektronika svojom mirnoćom daje do znanja da bez obzira na znatnije pomaknuti volume nije niti blizu svojeg limita bilo je u izobilju. Malo smirivanje osiguralo je nekoliko snimaka ženskih vokala kojima je zajedničko vrlo minuciozno pozicioniranje u prostoru, finoća i uglavnom glatki rubovi, te znatnija količina zraka koja je punila prostor uz fin i lakoćom pogođen timbar pratećih instrumenata. Rubovi prostora se ipak ostali pomalo otvoreni i živi , a taj efekt je bio jasniji kad su u pitanju manji sastavi ili solo izvođači. Shodno tome prigodom vrlo suptilnih i tihih solo dionica može se osjetiti sasvim mali otkon od potpune tišine samih rubova prostora. Slušanjem velikih orkestara taj efekt gotovo i ne dolazi do izražaja, a uređaj je tek sada potpuno došao na svoj teren. Zvučna slika je dobila potrebnu težinu, snažnu dinamiku, a orkestar fin čvrst trodimenzionalni prostor unutar kojega nije bilo teško pronaći instrumente koji su bili jasno i volumenski prirodno oslikani, te bez najmanje trunke kongestije. Nakon nekoliko dugačkih i kompliciranih predložaka crescenda "Intuition 01" me uvjerio da sa sobom nosi doista dovoljne zalihe struje. Oni koji doista pretjeraju suočiti će se s pomicanjem frontalne linije prostora koje je u normalnim okolnostima smještena malo ispred zvučnika i potpuno ravna

prema zvučnicima i gubitkom definicije u bas području. Nije strašno, ali za isti efekt trebalo mi je i koncentracije , ali i doista duže traženje po policama s glazbom, zbog čega vjerujem da su ovakve situacije u normalnom slušanju teško vjerojatne. Bas područje je kroz cijelo testiranje bilo zavidne dubine i odlične definicije sa samo nešto manje mikrodinamičke strukture prema samom dnu. Oduševljavala je brzina, elastičnost , definicija i naglašena disciplina koja nije dozvoljavala da taj dio spektra znatnije pokriva ili neprirodno komunicira sa susjednim dijelovima spektra. Kako je spomenuto u tehničkom opisu uređaj podržava DSD i DXD fajlove. Sve je veća ponuda takvih datoteka, a za početak je dobro krenuti prema stranicama izdavača "Blue Cost Records" gdje se često može naći povoljnih i promotivnih ponuda. U tekstu nisam posebno navodio rezoluciju korištenih datoteka, jer takav način prezentacije uređaja često proizvede pogrešne ili neprecizne zaključke, no "DSD" ulaz doista čini razliku i prezentaciju mikrodinamike posebno u dubini zvučne slike diže na potpuno novu razinu . Veliki napredak u količini zraka i trodimenzionalnosti , pa i u znatno prirodnijem decayu instrumenata biti će samo najčujnija poboljšanja.

Zaključak

"Wadia" je s modelom "Intuition" učinila nekoliko velikih stvari. U prvom redu pokazali su da njihovi inženjeri i kad nemaju neograničen budget posjeduju umješnost u dizajniranju uređaja, a što je još važnije pokazali su da slušaju glazbu i finim ugađanjem stvorili uređaj kojem se nema mnogo toga ozbiljnoga za prigovoriti. Ne zaboravimo da je "Intuition

01" zapravo 3 uređaja u jednom što svakako dodatno komplicira zadatak u smislu balansiranja svih sastavnica u jedan kvalitetan i funkcionalan sklop. Postavlja se na ovom mjestu i pitanje što je zapravo ona osnovica na kojoj svoju kvalitetu gradi digitalni uređaj. Dali je to sam D/A konverter ili sposobnost programiranja digitalnih filtera, topologija, napajanje, sve zajedno ili i pomalo sreće. Kao što to obično biva za vjerovati je da je sve bitno, ali baš u tom svijetlu Don Wadia Moses može biti sretan, jer njegovo djelo nastavlja živjeti u žiži audio interesa. Mnogo je znanja i rada uloženo u "Intuition 01", ali očigledno se sve vraća. Prava lekcija iz životne mudrosti i upornosti. Wadijin poučak. Wadia Intuition 1 Snaga: 350W + 350W 4 Ohm (1%THD EIAJ) 190W + 190W 8 Ohm (1%THD EIAJ) Upsampling 1.536 MHz Wadia Delta-SigMaster 32 bit upsampling algorithm D/A 32bit ESS 9018 Frekvencijski raspon 3hz - 45khz (-3db) for 1w @ 8 ohm S/N 113dbA (20-20k hz A weighted) Jitter below 1pS RMS Distorzija < 0,005% (THD, DIM, SMPTE) 7 Digitalnih ulaza 1xUSB, 1xTOSLINK Optical, 2xWadialink(I2S), 1xAES/EBU, 2x Coaxial S/PDIF (RCA) Analogni ulazi 2x Analog (RCA) Dimenzije 380 mm X 380 mm X 60 mm (vxšxd) Masa 6 Kg Cijena: 54.800 kn INFO: Media Audio, tel. 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Korištena glazba Mathias Landaus,Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV. • 2L, “L Sampler, DSD • Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings) 176,4 WAV • Blue Coast Collection, The E.S.E. Session, DSD • Troc, Troc (Fremeaux&Associes), CD rip 16/44 WAW • ELO,ELO 40 anniversary edition (Harvest), Flac

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res:M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 18; Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli: Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA; USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2; Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

hi-fimedia #92

Postoji li val nakon Novog vala?

Mi stvarno nismo sretna djeca: nova i nezavisna scena na podruÄ?ju bivĹĄe Jugoslavije Jazz razgovor:

Vijay Iyer

Recenzije rock albuma

Kanye West, S3ngs, Bob Dylan, Laura Stevenson, Superchunk, Black Sabbath, Jason Isbell, The National, Ry Cooder & Corridos Famosos, Guy Clark, Bobby Womack, Franz Ferdinand, Perfume Genius

Fasciniranost Theloniusom Monkom

GRUNGE NEKAD I SAD hifimedia #92

GRUNGE NEKAD I SAD

Grunge nekad i sad: Pearl Jam, Nirvana i neugašeni Teen spirit piše: Denis Leskovar

‘Teen spirit se vraća, grunge je opet u modi (a to uopće nije loša stvar!)’. Naslov je to ovogodišnjeg kratkog eseja objavljenog na portalu Today.com, u kojemu Gina Vivinetto, novinarka koja je veći dio devedesetih provela pjevajući u rock bendovima i potom pišući o fenomenima pop kulture, podsjeća na dane kad se grunge iz marginalne underground pojave pretvorio u globalni fenomen. Danas, više od dva desetljeća poslije izlaska dva ključna rana bestselera žanra, Nirvaninog Nevermind i Ten Pearl Jama, uočavaju se mnogi simptomi povratka. Dakako, oni su ograničenog dometa i ponajprije se tiču mode, pa su posve su stilizirani: osim na ulicama, mogu se primijetiti na njujorškim i pariškim modnim pistama. Poderane traperice, košulje i čizme - uz općenit imidž koji u sebi objedinjuje hipijevsku ležernost, stav punka i ikonografiju ranog heavy metala - očito još uvijek nisu stvar prošlosti. Dapače, uz malu pomoć nostalgičarskih impulsa sve te površne znakove jednog prohujalog vremena (dovoljno davnog da pobudi nostalgiju) moguće je još jednom unovčiti. No kičmu onoga što su nazivali ‘grunge’ (istinski protagonisti scene otvoreno mrze taj pojam) čini glazba i njezina neprolazna vrijednost, a ona je zapisana u najboljim albumima toga doba. Istina, kad se nakon gašenja ili usporavanja aktivnosti glavnih protagonista tutnjava grungea počela transformirati u svoju ispranu, radio-friendly varijantu, čitava je priča počela poprimati obrise kakve loše narisane karikature. No neke su od autentičnih pojava te autentično američke supkulture i danas ostaju relevantne, baš kao i ukupna ostavština sjajnih bendova stasalih u američkoj saveznoj državi Washington na prijelazu osamdesetih na devedesete godine prošlog stoljeća.

hi-fimedia #92

O tome simbolično svjedoče dva recentna diskografska projekta. Sredinom listopada Pearl Jam potpisuju deseti studijski projekt Lightning Bolt. Samo tri tjedna prije toga pojavljuje se remasterirana, deluxe verzija albuma In Utero, koji su njihovi nekadašnji ljuti suparnici iz Nirvane objavili prije okrugla dva desetljeća. Naravno, u skladu s boljim običajima diskografske industrije In Utero dolazi u raskošno upakiranom trostrukom izdanju koje uključuje izvorni album iz 1993., pripadajuće B strane singlova, svježe

iskopani instrumental ("Forgottten Tune"), potom kompletan album u novom miksu, demo snimke i, napokon, snimku koncerta održanog u prosincu 1993. u Seattleu. Seattle? Do početka 1990-ih bio je to ‘običan’ grad u državi Washington koji je u mainstream rock vokabularu nešto značio tek zagriženim fanovima Jimija Hendrixa kao mjesto njegova rođenja. No tada se, doslovno preko noći, pretvorio u jedan od sinonima za novu masovnu pobunu protiv okoštalih vrijednosti pop-kulturnog establishmenta. U munjevito kratkom vremenu stvorila se donedavno nezamisliva situacija - da biste uspjeli u ‘biznisu’, više niste morali odlaziti u New York ili Los Angeles. U siječnju 1992., četiri mjeseca nakon što je objavljen, album Nirvane Nevermind izbacio je s prvog mjesta Billboardove top ljestvice bestseler Dangerous Michaela Jacksona i u tom podatku leži sva simbolika novonastupajućeg doba. Artificijelni Kralj popa, izvođač ‘veći od života’, multimilijarder nepovratno otuđen od vlastite publike, s vrha je pometen u navali uličnog rock and roll zajedništva u kojemu su Kurt Cobain i ekipa bili samo prvi među jednakima, nikako izvan ili iznad njih. Iako je tako izgledalo, ništa nije stiglo preko noći. Logistika nove sjevernoameričke rock eksplozije pripremana je u podzemlju kroz nezavisne radio postaje, mrežu specijalističkih klubova i u uredima lokalne diskografske kuće Sub Pop. Ako se uopće može govoriti o homogenom zvuku Seattlea, onda je za to zaslužan osnivač te male ali važne etikete, Bruce Pavitt. Uz nekolicinu drugih ključnih osobnosti poput producenta Stevea Fiska, primjerice on je odigrao ključnu ulogu ‘katalizatora’ u onome što će definirati estetiku čitave washingtonske grunge i indie supkulture. U svom tom neplaniranom metežu Nirvana se iskristalizirala kao autentična ‘poluga’ nove velike revolucije. Istina, ako je itko bio manje spreman za ulogu glasnogovornika još jedne izgubljene generaci-

hifimedia #92

GRUNGE NEKAD I SAD je onda je to Kurt Cobain, mrzovoljni hipersenzibilac kojega je odlikovao veoma ‘skeptičan pogled na svijet’. On, Dave Grohl i Krist Novoselic utjelovljivali su tipično nezadovoljne (iako iznimno kreativne i energične) momke iz susjedstva koji su osjećali da u ondašnjem poretku stvari nešto dubinski ne valja. Kad ih je vrtlog događaja izbacio u prednju liniju fronte, uzmak je bio nemoguć: rebelijanske glasove uskomešanog svjetskog rock and roll undergrounda netko je morao artikulirati na pravi način. Košulje od flanela, ofucane traperice i prevelike kratke hlače, pohabane Martens čizme, neobrijana lica i razbarušene frizure bili su tek vanjska uniforma: svojevrsni znaci raspoznavanja u sveopćem ratu za novi demokratski poredak neovisan o krutim mehanizmima industrijske mašineri-

Creed i Nickelback, za konačan zaključak o vječito ponavljajućoj formuli: čim se neki autentični pokret ukorijenjen u undergroundu dovede do logičnog završetka, na scenu stupaju imitatori, supstituti nadahnuti vanjskom ikonografijom i zvukom, a ne izvornim vrijednostima originalnih izvođača. Nirvana je snimila samo tri studijska albuma - Bleach, Nevermind i In Utero - ali njihova je glazba individualizirana do krajnjih granica. Sličan je slučaj i s ranim ostvarenjima Soundgardena, Alice In Chains (definitivno najmračnijim protagonistima scene), te s grupom Screaming Trees. Predvođeni vjerojatno najboljim vokalom američke i svjetske rock scene u zadnjih četvrt stoljeća, Markom Laneganom, potonji su možda najzlosretniji primjer ‘utjecajnog ali nekomercijalnog’ sastava iz prve grunge generacije. Njihov oproštajni studijski LP Dust (1996.) Pearl Jam je svakim novim albumom ujedno je i njihov kreativni vrhunac; srećom, opravdao smisao postojanja, i to na najteži Lanegan je i danas živ i način, onaj primjeren staroj školi unatoč ovisničkim problemima srazmjerno sposoban, vodeći ne jednu nego nekoliko je. Ono što je bilo od presudne i trajne važusporednih karijera, solo ili kao suradnik nosti događalo se u glavama ljudi kojima na tuđim projektima. Twilight Singers, The je popularna glazba značila mnogo više od Gutter Twins, Queens Of The Stone Age i površne zvučne dekoracije. Bilo bi pretjeakustičarski tandem sa škotskom pjevačirano tvrditi da je riječ o generaciji koja je, com i autoricom Isobel Campbell samo su poput hipija primjerice, vjerovala da može važniji dio Laneganovih okupacija, sadašpromijeniti svijet; autentični poklonici grunnjih ili prošlih. gea za to su bili previše sumnjičavi i preZa to je vrijeme samo grupi Pearl Jam malo naivni. No barem su vjerovali kako ga uspjelo ono što se činilo nemogućim: iz mogu ‘popraviti’ u mjeri dovoljnoj da bude početne sjevernoameričke rock eksplozifunkcionalan i ‘pogodniji’ za život. je izrasti u konzistentan rock bend koji je I ova je rock and roll revolucija, ako je svakim novim albumom opravdao smito uopće i bila, završila kao i sve ostale - u prašini. No i ona je (poput drugih, poglavito sao postojanja, i to na najteži način, onaj hipijevske i punkerske) nakon ugasnuća iza primjeren staroj školi. Naime, prolaskom sebe ostavila bogato nasljeđe. Dio te ostav- godina i desetljeća Eddie Vedder, Stone Gossard, Mike McCready i Jeff Ament štine pretvoren je u čisti profit - dovoljnadrastali su etikete - grunge i svaku no je vidjeti barem jedan videospot iz novidrugu - i postali uistinu veliki rock bend, jeg vala (pseudo) grunge bendova poput gotovo s obilježjima institucije nalik, primjerice, onoj grupe The Who. Riječ je o entitetu pomno oblikovanih etičkih kodeksa (i goleme, fanatične fanovske baze) koji se razvija neovisno o vanjskim utjecajima. Stoga i njezin opus ostaje relevantan usprkos tektonskim poremećajima u glazbenoj industriji i na globalnoj trendovskoj mapi. Glazba Pearl Jam katkad daleko od savršenstva (tko se još sjeća prosječnih ostvarenja poput Binaural?), no riječ je o uistinu velikom sastavu, o ekipi koja slijedi isključivo unutarnje instinkte. Bez obzira koriste li izvore u hard rocku sedamdesetih, punku ili suptilnoj akustičnoj glazbi, oni od albuma Ten pa nadalje zvuče jednako uvjerljivo. U tu se činjenicu mogla uvjeriti i zagrebač-

hi-fimedia #92

ka publika na koncertu u zagrebačkom Domu sportova, u rujnu 2006. Bio je to možda najbolji rock and roll nastup održan u glavnom gradu Hrvatske u zadnjih... puno godina. Prolazeći različite razvojne etape, Pearl Jam su odrastali zajedno sa svojom publikom, sazrijevajući i mijenjajući se taman toliko da ne ostanu u vakuumu onoga vremena. Od postadolescentnih junaka grunge naraštaja izrasli su do ozbiljnog sastava čija intelektualna nadgradnja katkad uključuje velike, gotovo egzistencijalističke i politički obojene teme. No čak i na tom skliskom području uspjevalo im je nekako ostati izvan domašaja jalove pretencioznosti u kakvu su često upadali U2. Drugim riječima, Vedder je, za razliku od Bono Voxa, uvijek ostavljao dojam običnog momka s ulice, lišenog potrebe da zaigra ulogu velike rock zvijezde. U srpnju je objavljen prvi ("Mind Your Manners"), a u rujnu drugi ("Sirens") singl s njihovog novog, desetog desetog studijskog albuma Lightning Bolt. Različiti u ugođaju, tempu i ‘kreativnim namjerama’, zapravo je riječ o dva pola

između kojih se grupa kreće u stilskom smislu. Mitraljirajuća "Mind Your Manners" ilustrira njihove agresivne punk-rock korijene, a "Sirens" je suptilna balada u sred-

Alice In Chains

njem tempu, s rafiniranom ‘akustično-električno’ teksturom, neodoljivom melodijom i primjerenim Vedderovim emotivnim angažmanom.

Prve reakcije na Lightning Bolt bezrezervno su pozitivne, a u sadržaju albuma ‘iščitava’ se sav dosad prikupljen autorski arsenal grupe - od stišane akustike i nešto ambicioznih zvučnih pokusa do nazubljene, neurotične buke koja najbolje funkcionira na otvorenoj sceni, u srazu pred publikom. Ukrat ko, odjeci grungea kakvog su poznavali klinci iz vremena ranih devedesetih još se uvijek čuju. Ne samo na novim albumima Pearl Jama ili, primjerice Alice In Chains koji su 2013. objavili toplo pozdravljen album The Devil Put Dinosaurs Here. Uzgred, potonji su, zajedno s Cornellovim bendom Soundgarden, utisnuli neizbrisiv trag u razvoju modernog metala (Godsmack), dok estetika Pearl Jama i Nirvane odjekuje u suvremenoj indie glazbi i stoner rocku te, slijedom toga, zvuku onih ‘tvrđih’ sastava koji su, poput Queens Of The Stone Age, prodrli u srednju struju i dijelom na komercijalnije radijske postaje. Grunge? Možete s razlogom osjećati odbojnost prema tome pojmu (i svemu što danas predstavljaju artificijelne stadionske pojave poput Creed), no njegova glazbena ostavština svjetskom je rock and rollu udahnula novi život, obogatila ga svježinom i produljila mu vijek trajanja. A to nije malo.

Screaming Trees

hifimedia #92

POSTOJI LI VAL NAKON NOVOG VALA?

Mi stvarno nismo sretna djeca: NOVA I NEZAVISNA SCENA na području bivše Jugoslavije piše: Sven Popović

agreb nije dosadan grad. On to nije bio za vrijeme Novog vala, čak ni za vrijeme devedesetih, a pogotovo ne zadnjih desetak godina. Zagrebačke ulice, onakve kakve mi poznajemo, opjevao je već Zvonimir Majdak u svom kultnom romanu "Kužiš, stari moj", ali je zagrebački urbani identitet postojao već od Majetićevog klasika "Čangi". U stihovima Branimira Štulića, Jure Stublića i Darka Rundeka su možda najbolje zabilježene promjene (kulturne, supkulturne, sociološke) koje su zadesile Zagreb i Zagrepčane tijekom Novog vala. Zagreb je oživio, noćni klubovi i podiji za ples bili su krcati. Kao što kaže pjesma grupe Film "Kad si mlad": "sada je vrijeme za akciju u gradu". Konceptualna zaokruženost Azrinog albuma "Sunčana strana ulice" koja počinje izranjanjem iz sna (pjesma "041") i završava paranoičnim bijegom u noć (pjesma "Odlazak u noć") nudi fini presjek vremena i uvid u življenu kulturu vremena o kojem su u međuvremenu snimljeni mnogi dokumentarni filmovi i napisane brojne knjige. Nažalost, priče o Novom valu prerasle su u iritantnu mitomaniju i nesuvislo trabunjanje "oldtajmera" o dobrim, starim danima. Plodno tlo za proučavanje je u većini slučajeva svedeno na "birtijašku sociologiju" gdje se više bavi "duhanskim putevima", "bermudskim tro-

hi-fimedia #92

Punčke

kutima" i inim stvarima. Kao da nadolazeća tri desetljeća nisu urezala drugačije geometrijske oblike i arabeske u gradsku kartu. Čak se iz "mraka devedesetih" izrodilo nekoliko hvalevrijednih bendova i projekata (Pipsi, Fiju Briju, Zagreb gori i časopis Nomad, na primjer). Danas je Zagreb življi nego ikad. Koncertna je ponuda takva da ni ljeto više nije nalik "Vrućini gradskog asfalta", kakvim su opisali zagrebačko ljeto nekadašnji hiphop doajeni iz Tram 11. Tijekom jeseni, pro-

ljeća i zime na tjednoj se bazi može svjedočiti koncertima, kako novijih regionalnih uzdanica, tako i većim ili manjim (relativno govoreći) bendovima iz svakog dijela Europe ili SADa. Ako tome pridodamo nažalost sve slabiji INmusic festival, mnogobrojne klupske programe i filmske festivale, kao rezultat dobijemo grad koji je daleko od mrtvog. Koncertne dvorane su uglavnom pune, podiji za ples su živahni, klubova ima na svakom uglu. Sapienti sat. Nultu godinu novijih glazbenih tendencija nije lako odrediti, ali možda bi izdavanje prvog albuma beogradskog Repetitora ("Sve što vidim je prvi put"), dakle 2008, bilo najbliže tome. Djevojke iz ritam-sekcije i visoki, mršavi momak-pjevač trgnuli su publiku iz letargije svojom furioznom kombinacijom punka i noisea. Tome pridodajmo bijesne stihove koji na momente graniče sa shizofrenijom i postat će nam jasnije da je ovaj mladi bend osvojio kritiku i publiku. Bitno je napomenuti kako je tijekom njihova nastupa na prvom Terraneo festivalu (2011) u matinejnom terminu (cca. 19h) ispred stagea bio pozamašan broj ljudi koji je nastup pratio od riječi do riječi. A što je sa zagrebačkim bendovima? S3ngsi su od sredine nultih djelovali na sceni i polako se probijali svojim zvukom koji se uvelike oslanjao na suvremeni britanski indie rock. Blues mračnjaci iz Heroine svoj su labuđi pjev doživjeli na INmusicu i na zajedničkom nastupu s legendarnom Lydijom Lunch.

Repetitor

Baden Baden

Vlasta Popic

Iz Heroine su se u maniri Hidre izrodila dva benda. To su garažna elektro Ekstravaganca Baden Baden, koja redovito puni koncertne dvorane i čiji spotovi za sobom podižu prašinu te nešto nježniji, bluzu skloniji Nellcote. Kimiko je fascinirao svojom nježnom i slatkastom kombinacijom elektra i dream popa. Iz briljantnog Death Disca nastao je Hemendex, koji i dalje stvara iznimno kvalitetnu muziku baziranu na elektru i synth popu. Bitno je napomenuti kako neki članovi bendova nisu bili rodom iz Zagreba, ali su im studiranje ili posao odredili Zagreb kao mjesto djelovanja. Sve u svemu krvna slika nije bila nimalo otužna, unatoč primjedbama "oldtajmera" koji su, da parafraziram Antu Perkovića, uporno propovijedali zlatno evanđelje po Marshallu i Fenderu. Rock &amp; roll (u najširem smislu te riječi) transformirao se u skladu s vremenom. To je sasvim logično. Krute stvari sklone su pucanju, stvari koje se znaju saviti ostaju čitave. Nema smisla primijeniti zastarjelu reto-

riku na situaciju gdje su se pravila igre uvelike promijenila. I što se točno promijenilo? Diskografske kuće, barem ove veće, noviji bendovi uglavnom ignoriraju. Uglavnom se njeguje DIY (uradi sam) estetika i surađuje se s diskografskim kućama (poput Moonleeja i Geengera) koje kreativnu režiju prepuštaju bendovima. Nastupi se uglavnom dogovaraju bez posredstva menadžera (ili je taj isti tek bliski prijatelj benda), pjesme im se ne vrte na svim radiopostajama (tu su Radio 101 i Radio Student), spotovi im se ne prikazuju na CMC-u (tu su YouTube i drugi mediji), a prodaja CD-a uglavnom se napušta (tu je opcija skidanja s Interneta). Ponekad dođe do izdavanja albuma na vinilu, ali ta je opcija uglavnom preskupa za većinu bendova. Henry Rollins, frontmen kultnog Black Flaga, u jednom je intervjuu izjavio kako se za glazbu ne trebamo brinuti. Ona će preživjeti, makar u podrumu. Stadione, MTV i naslovnice prepustimo U2-u i Coldplayu. Nije

da ovi bendovi ne žele živjeti od svog rada (da, sviranje je rad), jednostavno imaju previše integriteta da bi kreativne odluke prepustili nekome iz izdavačke kuće. Unatoč tome što je djelovanje mlađih bendova ponekad nalik naletavanju glavom o zid, oni ustraju, uspijevaju svakim koncertom skupiti sve više ljudi (krenulo je uskim krugom prijatelja, još užim krugom obožavatelja i ponekim kritičarom). Zid jednom mora puknuti. Uspjehu ovih bendova svjedoči mnogo toga. Varaždinski bend Vlasta Popić (koje su zlobnici nepravedno optuživali da su Repetitor cover bend) organizira koncerte u Kanadi, My Buddy Moose svirao je u prepunom Vintage Industrial Baru (spominju se brojke između 1000 i 2000), makedonski Bernay’s Propaganda odradio je cca. 61 koncert u cca. 65 dana diljem Europe, o vinkovačkim Punčkama snimljen je dokumentarac, pjesmu Baden Badena navodno su (ovo već spada u kategoriju mitova) pustili na određenoj minhenskoj radiopostaji i redovito održavaju koncerte na koje dolazi zavidan broj ljudi (bend je svirao ispred rasprodanog Malog pogona Tvornice prije nego što su izdali EP), o Repetitoru se više ne mora ni govoriti, oni su uvjerljivo najsnažnije ime u regiji čija pojava bez problema puni dvorane. Igra li rokenrol cela Jugoslavija? Ne. Situacija je i dalje daleko od idealne. Muzika ovih bendova kao da ne dopire do srednjoškolaca koji bi po svemu sudeći trebali biti glavni konzument popularne i življene kulture. Publika se i dalje svodi na studentsku populaciju i kritičare (kojih je zahvaljujući Internetu sve više). Ako ništa, veze u trokutu izvođač - kritika - publika čvršće su nego što su bile prije deset godina. Cinizam i rezignacija nisu umrli, samo su stišani. Solidna infrastruktura postoji, stvari treba sagledati ozbiljno, bez pretjeranog entuzijazma zbog činjenice da se konačno nešto događa. Mi zaista nismo sretna djeca. Barem ne još. Napomena autora Tekst je dovršen četvrtog listopada. Taj isti dan nastupali su Repetitor i Japanther u Tvornici. Idući dan, dakle petog listopada, koncerte su odradili Benchwarmersi u Prostoru do, te S3nsi u Vip clubu.

hifimedia #92

ROCK Kanye West Yeezus

Def Jam, 2013. / Univesal Music

I tako je Kanye West mirne duše izjavio da je bog na pjesmi (pogađate) "I Am a God". Dobro, ako se glavni lik Spike Leejevog "He Got Game" mogao zvati Jesus, valjda je i ovo u redu. Megalomanija u kombinaciji s kreativnom znatiželjom i općenito boli-me-briga stavom (hej, dijete mu se zove North) rezultirali su vjerojatno najuzbudljivijim ovogodišnjim albumom u hip-hop i pop svijetu. Iako bi se zbog konstrukcije pjesama i atipičnih breakova moglo reći da se "Yeezus" svodi na preuzimanje filozofije Death Gripsa u nešto "prihvatljivijoj" i radiju pogodnijoj varijanti, album ipak otvara zanimljiv prostor za cijeli žanr. Ovoj tvrdnji ide u prilog i RZA-ina izjava o tome kako je Kanye od njega preuzeo baklju (a Kanye je na nedavnom nastupu na Le Grand Journal nosio Wu-Tang Clan majicu). Vođa Wu-Tang Clana zasigurno ne bi tako nešto izjavio da to ne misli. Album figurira kao montaža mnoštva raznorodnih fragmenata, tu je vokalni sample Nine Simone na "Blood On The Leaves", Frank Ocean mu se priključuje na "New Slaves", a Charlie Wilson na zatvarajućoj (i ponajboljoj) "Bound 2". Bez ikakve natruhe pretencioznosti se može reći da je o"Yeezus" dekonstrukcija hip-hopa. "Blood On The Leaves" traje šest minuta, s tim da prve tri minute pjesme Kanye "pjeva" glasom provučenim kroz auto-tune (i čak vas ne dovodi do ludila), na "New Slaves" i "Holdy My Liquor" se poigrava minimalističnim electrom, a "Bound 2" krase nagli bre-

Otkopano blago Bob Dylan Another Self Portrait (1969 - 1971) The Bootleg Series vol. 10 (Columbia/Menart) (2CD)

rajem 1960-ih Dylan je doživio prve ozbiljne udarce utjecajnih rock kritičara. Najcitiraniji je Greil Marcus, koji je u lipnju 1970., recenzirajući dvostruki album Self Portrait u Rolling Stoneu, tekst započeo sljedećim riječima: "Kakvo je sad ovo sranje?". Općenito, kontroverznom Self Portraitu, napunjenom preradama tuđih pjesama, tradicionalnim folk baladama i pokojom live snimkom, većina ‘dubinskih’ poznavatelja njegova rada zamjerila je manjak ambicija, pogrešan odabir covera i zbunjujuće izvedenu produkciju. Projekt Bootleg Series 10, podnaslovljen Another Self Portrait, okuplja niz pjesama iz toga razdoblja, pružajući priliku za korigiranje negativne slike koju su ostavili ‘izvorni’ Self Portrait zajedno sa svim aktivnostima koje su mu prethodile. Valja se podsjetiti kako

akovi, kolaž sampleova i zanimljiva struktura rime. Kanye nije u stanju mirovati i ovakav album je direktna posljedica toga. Čini se da nikome ne smeta. Sven Popović

se u to vrijeme Dylan posve pritajio nakon što je veći dio prevratničkih 60-ih proveo u nametnutoj ulozi glasnogovornika generacije. Uloga je to koju svojeglavi Zimmerman zapravo nikada nije sam želio. Stoga je jedno od objašnjenja za to stilsko smekšavanje odlaskom u Nashville (poprište podjednako začudnog country and western eksperimenta Nashville Skyline), a potom i za objavljivanje notornog Self Portrait, glasilo kako je sve to dio smišljene Dylanove strategije. Prema tom tumačenju Bob je želio odvratiti pažnju od sebe i usmjeriti pažnju javnosti na nekog

Black Sabbath 13

Vertigo / Universal Music 2013

Četrdeset i pet godina postojanja (još malo i zlatni pir, a la Stonesi), devetnaest studijskih albuma, brojne izmjene članova i album naziva "13" (jer su se zafrkavali s diskografskom kućom). Naime, Ozzy, Tommy Iommi i Geezer Butler dobili su naredbu izdavača da napišu trinaest pjesama za album. Rekli su da će napisati njih deset i to je to. Na kraju su napisali njih šesnaest, snimili osam i odlučili nazvati album "13" da isprovociraju svoje izdavače. I što heavy metal gerijatrija nudi? Sabbathi šaraju putanjama koje su prolazili na prethodnih osamnaest albuma - prljavi, bluzerski zvuk gitara i moćni

hi-fimedia #92

novog folk/rock mesiju. Pojednostavljeno govoreći, kičmu te strategije sačinjavala je temeljita dekonstrukcija vlastitoga mita koji mu je poput okova visio za vratom. Izmješten iz originalnog konteksta konca šezdesetih i početkom sedamdesetih - unutar kojeg je glazba bila neodvojivi dio revolucionarnog hipi zanosa - dvostruki album Another Self Portrait nova je prigoda za revalorizaciju Dylanova tadašnjeg rada. Istina, osnovni dojam ostaje: riječ je

bubnjevi na pjesmama poput "Damaged Soul" , standardni teški zvukovi i masne gitare na pjesmama poput "Live Forever" i "Loner" , dok na "God is Dead" ciljaju na mračnu epiku. Pjesma koja se zbog svoje strukture najviše ističe je "Zeitgeist". Drvene perkusije, blues gitare i Ozzyjev melankolični vokal nude dobar predah za uši. Black Sabbathovo novo ostvarenje ne pokazuje ništa novo, čak ni želju za nadograđivanje zvuka. Ono što znaju rade iznimno dobro i zvuče čvrsto. Realno, nitko nije ni očekivao da će demonstrirati inovativnost, tako da se njihova neinventivnost ne može ni shvatiti kao nedostatak, dok se mjestimice suviše ispolirana produkcija itekako može. Čuvari svete vatre heavy metala mjestimice zvuče previše čisto, kao da samo pretendiraju na žestinu i nijedan rif, nijedna solaža to ne mogu popraviti. "13" je solidan album i to je sve, možemo ga shvatiti tek kao znak života nekadašnjim bogova ovog žanra. Sven Popović

o autorski suzdržanom Dylanu, o glazbeniku zaokupljenim istraživanjem folk ostavštine i reinterpretiranjem tuđih pjesama. Primjerice, osam od sedamnaest skladbi s prvog CD-a otpada na tradicionalne skladbe. Ostatak većinom sažima alternativne varijacije skladbi nastalih na prijelazu iz 60-ih na sedamdesete, s posebnim naglaskom na izvorni ‘Autoportret’. Unatoč tradicionalnom porijeklu, jedna od neobjavljenih skladbi iz sessiona za izvorni LP Self Portrait, "Pretty Saro" (s korijenima u engleskoj tradiciji osamnaestog stoljeća), dojmljiva je poput bilo čega što je u ono vrijeme izašlo iz njegova skladateljskog pera. Preostale izvedbe, unatoč stanovitoj nekoherentnosti (traljava "Minstrel Boy" i beznadno prosječna "This Evening Soo Soon" naprosto su višak), pokazuju Dylanov šarm i neobaveznu toplinu. I zato ova glazba, iako lišena cinizma tipičnog za njegove ‘ozbiljne’ albume, predstavlja dokument jednog sasvim drugačijeg, posvećenog i pomalo muzikološkog pristupa. Drugi CD započinje pjesmom "If Not For You", poznatoj sa solidnog albuma New Morning, promptno objavljenog 1970., samo četiri mjeseca nakon Self Portrait. No dok je finalna verzija odsvirana s relativno poletnim studijskim bendom, ovdje se radi o baladi, usporenoj, pa onda fantastično ogoljenoj u svojoj emotivnosti i aranžmanu: osim sjetnog vokala, ugođaj grade tek štura Dylanova klavirska pratnja i izražajni potezi violine, istaknute u prednji plan. Kako sada čujemo, tema "New Morning", imala je i svoju puhačku verziju, dok je "Days Of ‘49" (sa Self

Laura Stevenson Wheel

Don Giovanni Records

U godini koja je definitivno obilježena iznimno kvalitetnim ostvarenjima ženskih izvođača - za istaknuti su uradci Waxahatchee, Caitlin Rose, pa čak i Grouper, unatoč neuklapanju projekta ambijentalne elektronike Liz Harris u većinom čisto akustične žanrovske odrednice koje čine okosnicu zvuka prve dvije gospođice - na listu se sigurnim korakom ugurala još jedna mlada dama. Laura Stevenson, izdanak glazbene obitelji potentnog bazena New Jerseyja, nastavlja svoj uvjerljiv glazbeni rast svojim trećim albumom "Wheel", koji je istovremeno prvi album u kojem se ne navodi pra-

Portrait) ovdje podastrta bez snimljene nadgradnje. Nabrajati dalje skoro da i nema smisla: ukupan dojam, pojačan činjenicom da je uključena i superiorna varijacija na temu "I Threw It All Away" (najbolje pjesme s Nashville Skyline), zapravo je izvrstan. On nije umanjen ni manjkom jasne stilske orijentacije, a ni kolažnim karakterom kakav nužno imaju mnogi arhivski projekti. Dylan je nadahnut čak i kada je sasvim ležeran, i kada mu je uloga ‘predvodnika generacije’ iritantna i nezanimljiva, kao što mu je uvijek i bila. Slušajući ga iz današnje perspektive, Another Self Portrait dijelom funkcionira kao intimna posveta folk korijenima, a djelomično ilustrira bogatstvo i imaginaciju Dylanovih nemirnih i prevrtljivih muza. Besprijekorne su čak su i dvije koncertne izvedbe s grupom The Band, zabilježene u kolovozu 1969. pred britanskom publikom festivala Isle Of Wight. Romantičan u "I’ll Be Your Baby Tonight" i primjereno ljut u galopirajućem klasiku "Highway 61 Revisited", Bob Dylan još jednom dokazuje sljedeće: ne postoji izvođač koji je u svojim zlatnim danima snimio toliko uzbudljivog, intrigantnog i spontano izvedenog materijala. To će mu, neovisno o različitim ukusima, priznati svi, uključujući starog i svojevremeno jako uvrijeđenog dylanologa Greila Marcusa, koji je, treba li uopće naglašavati, pozvan da napiše novi esej u popratnoj knjižici albuma. Denis Leskovar

teći bend The Cans kao službeni dio kolaboracije. Počevši kao klavijaturistica u punk-rock kolektivu Bomb The Music Industry!, vrlo brzo se odmetnula u solo vode, gdje je osvojila slušatelje stvarima prožetim eklektičnošću čvrstog folk-rockerskog stava, ali i igrom žanrova. Tako i na "Wheel" nalazimo akustičnost i melodioznost Bright Eyesa u stvarima poput "The Hole" ili "The Move"; ali i čvršćim kompozicijama kao primjerice "Eleonora", koja zvuči kao da se poznata harfistkinja i pjevačica Joanna Newsom odlučila otisnuti u indie-rock vode. Uz nju samu, prateći bend The Cans je, u odnosu na album prethodnik, također doživio znakovit napredak čije orkestracije (vidi "L-DOPA" i naročito "Every Tense") daju iznimnu dubinu i sigurnost u onome u čemu Laura očito najviše pronalazi podlogu - građenju pjesama na način da svaka ima više vrhunaca i closurea uz pomoć svog impozantnog vokalnog raspona.

hifimedia #92

ROCK Laura Stevenson definitivno ima svjetlu karijeru ispred sebe, kao predvodnica jednog novog mladog vala akustičnih kantautorica, naslonjenih na rad legendarnih dama poput Lucinde Williams ili Iris DeMent. Mogu je vidjeti i kao dio putujućeg trubadurskog kolektiva izvođača okupljenih pod imenom Revival Tour, koji smo nedavno mogli vidjeti i u Zagrebu; čvrstinom i eklektičnim pristupom definitivno zaslužuje mjesto ako ne ispred, onda zasigurno barem uz bok nekim izvođačicama koje smo tamo imali prilike gledati. Juraj Vrdoljak

S3ngs Costa S3ngsia OSA media, 2013.

Jason Isbell Southeastern

Relativity/Southeastern, 2013.

˝Ne mogu se sjetiti niti ono malo dobrih dana iz vremena kada sam svirao u Drive-By Truckersima˝, rekao je prije nekoliko mjeseci Jason Isbell novinaru New York Timesa u intervjuu koji je objavljen povodom izlaska njegova posljednjeg albuma. Isbell je bend u kojem je ostavio neizbrisiv trag - što najviše vrijedi za Isbellove dvije pjesme s albuma ˝Decoration Day˝ - napustio 2007. godine zbog problema s alkoholom i katastrofalnog odnosa s Pattersonom Hoodom i Mikeom Cooleyjem. U međuvremenu je i prestajao i ponovno počinjao piti te pisao relativno dobro i dosta: u prosjeku jedan album svakih godinu i pol’ dana. Nema dvojbe oko toga kako je ˝Southeastern˝ njegovo najbolje izdanje u

hi-fimedia #92

dosadašnjoj samostalnoj diskografiji. Na albumu, za razliku od njegovih prethodnika, nema prosječnih momenata. Svaka pjesma koja se nalazi na njemu svjedoči o tome kako je Isbell kantautorski zanat sada izučio do kraja. Uglavnom tematiziraju - unutar nešto šire shvaćenog folk okvira i uz povremene izlete u rokenrol - napokon uspjelo (konačno?) odvikavanje od opijanja na dnevnoj bazi ( ˝Cover Me Up˝, ˝Different Day˝, ˝Live Oak˝) i rane radosti bračnog života s violinisticom/kantautoricom Amandom Shires (˝Stockholm˝, ˝Relatively Easy˝). Sve je to odsvirano i otpjevano bez one dosadne pokajničke patetike. Jason Isbell vjerojatno je najtalentiraniji kantautor svoje generacije u Americi. U pjesmi ˝Live Oak¨ kaže: ˝There’s a man who walks beside me/He is who I used to be/And I wonder if she sees him/And confuses him with me˝. Njegova friška trijezna optika prije je usmjerena na interpretaciju i problematiziranje sadašnjosti nego što predstavlja pogled unazad. Nema razloga da se na nju uskoro ne privikne pa da ovakvi albumi počnu predstavljati pravilo prije nego iznimku. Matko Brusač

Tri su godine prošle od albuma prvijenca zagrebačkih indie rock prvoboraca koji su nakon toga nanizali pošten broj koncerata diljem regije i pristojno vrćenje singlova "Disciplina" i "Univerzalka" na radio postajama. Njihov debut album, "Moderno trijezan", demonstrirao je njihov nepatvoreni urbani (da ne kažem purgerski) senzibilitet i talent da ubodu dobru pjesmu ("Fakin zrak" svojom himničnošću i fantastičnim stihovljem je najbolji primjer), a pritom nisu skrivali svoje oduševljenje trenutnim (uglavnom britanskim) glazbenim strujanjima. U međuvremenu su dodali novog gitarista koji vizualno podsjeća na Alena Kraljića (ex- Pips, Chips &amp; Videoclips), okrenuli su se nešto mekšim glazbenim formama i odlučili uz dobitnu kombinaciju basa, bubnja i gitara dodati blage orkestracije, klavijature i trubače. Prvo su lansirali poletni, gitarski orijentiran singl "Dođi" (koji je krasio i zanimljiv spot u režiji Luke Hrgovića), a zatim ljetnu "Na more" (koju je pratio poprilično duhovit spot također u režiji Luke Hrgovića). Novi album je ambiciozniji, zreliji i (ruku na srce) mjestimice suviše mlak. Pjesme poput "Hodao on (Brida)", "Polomiš sve" i "Japan" spadaju u tu kategoriju mlakih, anemičnih pjesama zbog čijih bi se stihova i predvidivih, da ne kažem generičnih aranžmana S3ngse nepravedno bacilo u lonac s kojekakvim pop rock pobačajima kojima je mjesto na predizbornim koncertima i bijelim šatorima. Na svu sreću, ostatak pjesama formira čvrstu kičmu koja album izdiže iz bezoblične smjese hrvatske pop i rock scene. "Što su jutros napravile" prodire tamo gdje redikuli poput Dubioza Kolektiva ne mogu, čak i kad pred kraj pjesme bacaju onu pomalo otrcanu "no pasa-

ran" (aluzija na Haustorove "Sejmene"?). Sjeta, nježnost, dirljiv i naivan tekst ("kakav je to jalovi svijet pitaš se jer vidiš drukčije") te predivni gudački i trubački aranžmani krase pjesmu "Ljudi su grubi" koja figurira kao svojevrsni nastavak pjesme "Fakin zrak". "Costa S3ngsia" demonstrira zrelost i kohezivnost koja nikako nije u skladu s njihovim godinama, a ambicioznost projekta podsjeća na Pipse u doba "Fred Astairea" i "Boga" i otvara bendu novi teren. Možemo se žaliti što nisu zadržali svoj 1,2,3-gitarska paljba-šakom u oko princip, no sasvim je prirodno da bend koji već sedam godina pluta Sargaškim morem hrvatske glazbene scene gaji nadu da će svirati u većim dvoranama i od svog sviranja zarađivati (barem) za režije. Ako ne i za burek na povratku doma nakon dugog izlaska. Sven Popović

Superchunk I Hate Music

Merge Records, 2013.

Superchunk djeluje više od dvadeset godina i u tom periodu nije objavio nijednu lošu ploču. To je činjenica. Činjenica je i da je gotovo svaka pjesma na svakoj od tih ploča potencijalni hit i idealna za vrćenje na radiju. Zarazni, zašećereni gitarski pop natjerao bi svakoga tko ih je imao u slušalicama da cupka

dok hoda. I na "I Hate Music" se pridržavaju te filozofije, barem muzički. Tekstualno je album obilježen tragičnim gubitkom njihovog prijatelja, umjetnika Davida Doernberga što je možda najbolje oslikano stihovima iz "Me &amp; You &amp; Jackie Mittoo" u kojoj McCaughan pjeva: "I hate music/what is it worth?/can’t bring anyone back to this earth" i prisjeća se epizoda iz mladosti. Istaknuti kontrapunkt između tekstova i melodija pomalo je uznemirujuć, kao da Doernbergova silueta visi iznad vas cijelo vrijeme. I dok je melankolija prevladavajuća emocija na ploči, svejedno ćete na većinu pjesama poželjeti cupkati. Maloprije spomenuta "Me &amp; You &amp; Jackie Mittoo" ima najbolje refrenske hookove, "Staying Home" je pankerska rafalna paljba koja je kao stvorena za "plesati" pogo, "Low F" zbog aranžmana podsjeća na pjesme Dinosaur Jr., a posjeduje i pamtljive dionice lead gitare, dok s brzom, zaraznom "FOH" najbolje poentiraju i demonstriraju zašto su više o dva desetljeća jedni od glavnih predstavnika gitaristički orijentiranog popa. Na prekrasnoj zatvarajućoj "What Can We Do" McCaughan pomalo naivno izjavljuje: "Now everything is different/and everything’s the same/ Can’t find the words to capture/so I guess I can’t complain". Na cijelom se albumu provlači kontrast između odrastanja (i cinizma koji prati odrastanje) i pokušaja da se ostane mlad u srcu (koliko god to patetično zvučalo). Zapravo bi se album mogao shvatiti kao svojevrsni pokušaj auto-terapije. Svakako dobar oblik krize srednjih godina. Sven Popović

The National Trouble Will Find Me 4AD Records, 2013.

Gdje je granica svjetske boli? Postoji li uopće? Na sreću po Berningera i krvnu braću koji zajedno čine omiljeni njujorški kolektiv The National, ne postoji. "Trouble Will Find Me" , šesti album u njihovom katalogu predstavlja nastavak tradicije sadržajnih orkestracija nošenih finim baritonom frontmena Matta Berningera svojstvenih bendovom opusu, no nakon "High Violeta", kojeg je izvuklo rođenje Mattovog djeteta - događaja u kojem je pronašao novi kreativni impuls za novu paletu nesigurnosti i novootkrivenih osjećaja koje kanalizira kroz svoje pjesme. U ovom slučaju, lajtmotiv je komplicirani odnos Berningera sa svojim bratom - tema koju su obradili i kroz nedavno izdan dokumentarni film "Mistaken for Strangers." Problem nastaje kada to sve skupa počinje zvučati reciklirano, prožvakano i neinventivno u odnosu na njihove kultne albume "Sad Songs for Dirty Lovers", "Boxer" i "Alligator". Iako prvi singlovi sa "Trouble Will Find Me" "Sea of Love" i naročito "Don’t Swallow the Cap" prvenstveno svojom dinamikom koja je neuobičajena za njihov komorniji zvuk mogu zavarati neiskusnije slušatelje, u globalu album neće oduševiti stare pobornike. Na trenutke album ima svojih zanimljivih detalja koji će sigurno privući nove slušatelje, ali ako National odabere "štancanje" albuma nauštrb rezerviranja emocija dok se optimalno ne napune dovoljno za polučivanje jednog zaista iskrenog albuma, onda ne znam što ih čeka u budućnosti. Kažu da nevolja nikada ne dolazi sama, valjda to neće biti slučaj s Nationalom. Juraj Vrdoljak

Ry Cooder & Corridos Famosos Live at The Great American Music Hall Nonesuch, 2013.

Ry Cooder u zadnje je vrijeme prilično vrijedan. Samo u posljednje dvije godine objavio je dva sjajna albuma (˝Pull Up Some Dust and Sit Down¨ i ˝Election Special¨) koja su iznimno kritički i eksplicitno tematizirala američku poli-

hifimedia #92

na za kompletan Clarkov opus koji u prvom redu karakteriziraju nevjerojatna blagonaklonost prema starim ljudima i peckinpahovsko uzdizanje slijepe dosljednosti na nivo jedinog moralnog zakona.˝My Favorite Picture of You˝ svjedočanstvo je o jednom životu koji se živio u skladu s takvim principima. U Clarkovu slučaju nema muljanja, samo pjesme. Zato svoj posljednji vlak čeka spokojno. Matko Brusač

Bobby Womack The Bravest Man in the Universe XL Recordings

tičku svakodnevicu. Ove godine na red je došlo došlo objavljivanje live albuma - tek drugog u dugoj i plodnoj Cooderovoj karijeri. Međutim, ovaj snimak dvonoćnog ˝domaćeg˝ koncerta iz San Francisca iz 2011. godine nije presjek onoga čime se Cooder bavio u zadnjih nekoliko godina (na njemu se nalaze samo dvije Cooderove autorske pjesme), već prije funkcionira kao set interpretacija nekih Cooderovih omiljenih tradicionalnih komada. Cooderov prateći bend sastavljen je od provjerenih i iskusnih glazbenika. Među njima su, primjerice, likovi poput Terryja Evansa, Flaca Jiméneza i Juliette Comeagere. Pridružena im je i fantastična deseteročlana meksička brass sekcija La Banda Juvenill. Svirka je opuštena i feštarska, što vrijedi i za reakcije publike, a stanke između pjesama ispunjene su Cooderovom kozerštinom. Kao najbolji trenutci albuma nameću se su obrade Guthriejevih numera ˝Vigilante Man˝ i ˝Do Re Mi˝, obrada legendarne pjesme Jamesa Carra ˝Dark End of the Street˝ i fantastično tejano ˝čitanje˝ Cooderova autorskog komada ˝El Corrido de Jesse James˝. Sasvim solidan live album, obavezno poslušati. Matko Brusać

Guy Clark My Favorite Picture of You Dualtone, 2013.

Nisam siguran postoji li u opusu Guya Clarka - koji obuhvaća petnaestak studijskih albuma - jedna jedina loša pjesma. Bez pretjerivanja, sve što je napisao u najgorem je slučaju tek solidno. U pravu je bio onaj netko tko je napisao da Clark ne piše svoje pjesme u uobičajenom smislu riječi, već ih, poput kakvog posvećenog stola-

hi-fimedia #92

ra, teše. Na omotu posljednjeg albuma - prvi paket autorskog materijala u posljednje četiri godine - Clark u desnoj ruci drži fotografiju svoje žene koja je preminula prošlog ljeta u Nashvilleu u 74. godini života. Fotografija je s konca 70-ih, autor joj je John Lomax junior, a prikazuje Susannu Clark koja u naletu bijesa - barem tako legenda kaže - napušta Lomaxovu kuću nakon što je u njoj, po tko zna koji put, zatekla svog muža i drugog najboljeg izdanka teksaške trubadurske škole, Townesa Van Zandta, naravno, mrtve pijane. ˝You never left but your bags were packed, just in case˝, veli Clark. Naslovna pjesma koja spomenutu fotografiju ima za predložak značenjsko je uporište ovog sjajnog albuma, njegovo ˝pripovjedno sada˝, ako hoćete. Iz te točke Clark se veteranski iskusno kreće prema natrag (npr. ˝Cornmeal Waltz˝ ili ˝Rain in Durango˝) i osvrće oko sebe (˝Heroes˝, ˝El Coyote´). Pjeva o životu na granici, noćima u provincijskim teksaškim plesnjacima ispred kojih su parkirani terenci, mirisu roštilja, maskari koja se cijedi niz obraze, povratnicima iz rata. Jedna tema važnija od druge. Teško se oteti dojmu da je na ovom albumu Clark - koji je zagazio u 72. godinu života - odlučio podmiriti sve račune. U tom smislu zgodno ga je slušateljski spariti s prošlogodišnjim albumom Krisa Kristoferssona ˝Feeling Mortal˝. Jasna i čista svirka kreće se unutar strogo tradicionalnih folk, blues i country idioma. Clarku društvo prave Verlon Thompson, Shawn Camp i Bryn Davies. Na albumu se i nalazi obrada pjesme Lylea Lovetta˝Waltzing Fool˝. Najpoznatija Clarkova pjesma, ako ne i najbolja, sigurno je ˝Desperados Waiting for a Train˝, s njegova debitantskog albuma ˝Old No.1˝ iz 1975. godine. U njoj mladi Clark pjeva o nekom vremešnom naftnom rudaru, skitnici s kojim se zajedno potuca po zabitima Jugozapada i od kojeg usvaja specifičan pogled na život. Ona je paradigmatič-

Po izdanju "We’re New Here", kolaboracije u kojoj je Jamie xx iz popularnog electro dua The xx, pod producentskom palicom Richarda Russella (XL Recordings) prearanžirao godinu prije izdan album "I’m New Here" prerano preminule soul i jazz legende, "crnog Dylana" Gil Scott - Herona, činilo se kako je popularnost koju je taj remix-album stekao kod publike i kritike zasjenila cjelokupni dotadašnji rad velikog poete i umjetnika, što apsolutno nije ispravno razmišljanje. Ako su Russell i Jamie xx uzeli kvalitetu koju je Scott - Heron prezentirao na originalnom izdanju i osvježili je za lakši prijem kod novih generacija, taj princip je prigrlila još jedna, živuća soul i gospel legenda - Bobby Womack. "The Bravest Man in the Universe", njegov dvadeset i sedmi studijski album - makar se, za razliku od gorespomenutog "We’re New Here" ne radi o remix-albumu - također predstavlja svojevrsno retuširanje i implementaciju novih utjecaja i struja u tradicionalne glazbene okvire. Ovog puta je ulogu Russellovog producentskog pomoćnika preuzeo Damon Albarn (Blur, Gorillaz), te su zajedno sa vremešnim nositeljem titule stanara Kuće slavnih rock and rolla stvorili nadasve osvježavajuć zvuk koji se istovremeno, ponajviše zbog njegovog snažnog vokala koji nosi album može istovremeno svidjeti i ljubiteljima tradicionalnog soula i R&B-a, ali i zbog odlično ubačenih pozadinskih minimalistički nastrojenih beatova predstavlja idealan materijal za nove znatiželjnike gladne novih žanrovskih avantura. Uz gostovanja Lane Del Rey na "Dayglo Reflection" i Fatoumata Diawaru, mladu malijsku world-music zvijezdu koja sudjeluje na "Nothin’ Can Save Ya", album "The Bravest Man in the Universe" definitivno predstavlja pitku simbiozu glazbene tradici-

je i suvremenih utjecaja, lišenu bilo kakvog kiča ili pretencioznosti. Juraj Vrdoljak

Franz Ferdinand Right Thoughts, Right Words, Right Action Domino Records / Dancing Bear 2013.

Franz Ferdinand, simpatični škotski indie rockeri i predvodnici vala "potomaka" stvaralaštva Petea Dohertyja, Carla Barata, Milesa Kanea i ostatka prvoboraca onog kvalitetnog gitarskog mantranja koje je, na svačiju veliku žalost postala hrpa međusobnih kopija od bendova, ponajviše zahvaljujući često neutemeljenom hypeu od strane NME-a, koji je sam po sebi tim glorificiranjem bolno loših, ili barem osrednjih kolektiva pokušavao artificijelno hvatati korak sa kvalitetom i kvantitetom koju polučuje scena s druge strane Atlantika. Nešto kao Hladni rat, samo s nezavisnom glazbom. Franz Ferdinand je vješto izbjegao sve te zavrzlame, ušavši u povijest sa dva iznimno kvalitetna ostvarenja; self-titled debi album iz 2004. i njegov nasljednik "You Could Have It So Much Better" (2005.) obiluju stvarima koje su s vremenom postali simboli za plesni indie rock, te smo ih slušali (i još uvijek slušamo!) na podijima klubova različitih profila. Treći album, "Tonight" (2009.), predstavio nam je jedno novo ruho, u kojem su pokušali naglasak staviti više na "dance" nego na "rock" dijelu, kao dio njihovog glazbenog sazrijevanja i pokušaju zaokreta ka nečem novom, eksperimentalnijem. Operacija je završena s dvojbenim uspjehom; s jedne strane je bend jasno predočio njihove ideje, ali kao da one nisu bile do kraja razrađene, već kao da su podlegli pritisku publike koja je nestrpljivo očekivala novi materijal nakon pune četiri godine stagnacije. "Right Thoughts, Right Words, Right Action" je pak album kojim Franz Ferdinand dorađuje u potpunosti tu tranziciju u zvuku. Puniji, jasniji i kvalitetniji od prethodnika - album predstavlja kvalitetno ostvarenje u smislu kombinacije brzog, plesnog funka kao na "Brief Encounters" i gitarskog okvira sa synth pozadinom (vidi "Love Illumination"!). Sve podsjeća na period kada je kolektiv sličnog profila, samo nekih 25 godina ranije, Gang of Four, unio novi diskurs u čist zvuk prljavih punk gitara. Franz Ferdinand definitivno ide tim koracima, socijalnom osviještenošću Alexa Kapranosa i ekipe koji su odlučili gitare podebljati plesnim mračnim disko zvukovima. Ovog puta su stvarno i uspjeli. Juraj Vrdoljak

Perfume Genius Put Your Back N 2 It Matador Records

Prošla godina je obilježena obilnom količinom kvalitetnih albuma koji su se oslanjali na emocionalnoj ogoljenosti kao kreativnom vodiljom. Ovisno o žanrovskim preferencijama, albumi poput "Channel Orange" Franka Oceana, "Handwritten" Gaslight Anthema ili "Mr. M" nešvilskih legendi iz Lambchopa su našli svoja zaslužena mjesta na top listama, svaki sa svojim personaliziranim pristupom temama koje utječu na emotivne receptore. Mike Hadreas, čovjek koji se krije iza solo projekta osebujnog imena Perfume Genius, dolazi iz iznimno potentnog glazbenog okruženja američkog sjeverozapada, konkretno iz susjedstva kultnih imena poput Sleater - Kinney i Modest Mouse. Doduše, Perfume Genius se orijentira na sasvim suprotnim glazbenim temeljima od ovih prvaka indierocka; naslonjen na fantastičan prvijenac "Learning" iz 2010., "Put Your

Back N 2 It" nastavlja tradiciju satkanu od finih klavirskih pop minijatura, koje su prebojane iznimno intenzivnim tekstovima i Hadreasovim gotovo plačnim vokalima. Širina tema koje obrađuje se vrlo lako mogu unaprijed povezati - Hadreas je deklarirani homoseksualac, te na albumu progovara o svojim unutarnjim razdorima i životu s neprihvaćanjem. Primjerice, pjesma znakovitog, gotovo ironičnog naslova "Normal Song" zvuči kao da samog sebe bodri negiranjem svoje stvarne situacije stihovima poput "No violence, no matter how bad / Can darken your heart or tear it apart". Jedina mana koju ovaj album posjeduje je činjenica da najupečatljivije stvari djeluju prekratko i nedovršeno, poput "No Tear" i "Hood" - koja kao da završava kada bi se trebala zapravo i formirati u svoj ljepoti. "Put Your Back N 2 It" je dvanaest fragmenata čiste emocije ukomponirane u fini klavirski pop, stilski iznimno srodan zvukom, ali i životnim problemima njujorškom chamber pop kolektivu Anthony and the Johnsons. U slučaju da se nisu susreli s njim, svim ljubiteljima minimalističkog pristupa glazbi, ali i širem auditoriju ovaj album bi trebao biti prvi pick na listi "što preslušati iz 2012., a nisam". Juraj Vrdoljak

hifimedia #92

Fasciniranost Theloniusom Monkom 70

hi-fimedia #92

Vijay Iyer, snimio: Davor Hrvoj

RAZGOVOR / VIJAY IYER

razgovarao: Davor Hrvoj

azz pijanist i skladatelj Vijay Iyer nastupit će 23. listopada u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, na trećem koncertu ovogodišnjeg festivala Jazz.hr/jesen što ga organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i KD Lisinski. Tom prigodom nastupit će sa svojim stalnim triom u kojem uz njega sviraju kontrabasist Stephan Crump i bubnjar Marcus Gilmore. Iyer u Zagreb dolazi u trenutku kad je prema mišljenju mnogih kritičara postao vodećim svjetskim glazbenikom. Naime, kao izvođač, ali i skladatelj, dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada, a njegovi albumi na popisima raznih časopisa i portala zauzimaju prva mjesta. Međunarodna udruga jazz novinara 2010. proglasila ga je jazz umjetnikom godine, a 2012. i 2013. najboljim jazz pijanistom, dok su ga kritičari uglednog časopisa DownBeat prošle godine proglasili najboljim pijanistom i umjetnikom godine, njegov trio najboljim sastavom, a njegov CD "Accelerando" najboljim albumom. Rođen 1971. u Rochesteru, u američkoj saveznoj državi New York, Iyer je u djetinjstvu petnaest godina učio svirati klasičnu violinu, ali usporedo je, kao samouk, svirao i glasovir. Budući da su mu roditelji indijski imigranti, od malena je slušao i proučavao indijsku klasičnu i religijsku glazbu. Nakon što je diplomirao matematiku i fiziku na sveučilištu Yale, doktorirao je fiziku na sveučilištu California. Za jazz se zainteresirao još kao srednjoškolac. Tijekom karijere svirao je s vodećim glazbenicima suvremena i free jazza, među ostalima sa Steveom Colemanom, Roscom Mitchellom, Aminom Claudine Myers, Georgeom Lewisom i Oliverom Lakeom. Osim što nastupa i snima solo, vodi vlastiti trio, kvartet i kvintet. Kao jazz pedagog aktivan je na nekoliko glazbenih škola: Manhattan School of Music, New York University, The New School, California Institute of the Arts, Columbia University, Harvard University, Berklee School of Music, University of California i School for Improvisational Music.

Manična depresija

Vijay Iyer se nadahnjuje skladateljima klasične glazbe: Ligetijem, Debussyjem i Bartokom, ali i drugim stilski različitim autorima te slavnim jazz pijanistima poput Dukea Ellingtona, McCoya Tynera, Andrewa Hilla i Theloniousa Monka čije živote i glazbene karijere studiozno proučava.Tijekom razgovora znatiželju mi je pobudila knjiga "Thelonious Monk - The Life and Times of an Original" Robina D. G. Kelleya, koju je Iyer otvorenu držao na stolu ispred sebe. HFM: Zašto čitate upravo tu knjigu?

VI: To je jedino djelo te vrste. Prije nije bilo knjige koja tako detaljno opisuje Monkov život, niti autora koji ga je tako dobro istražio i dokumentirao. Budući da je Kelley imao pristup obitelji i obiteljskim arhivima, bili su mu dostupni podaci do kojih drugi proučavatelji Monkova života i karijere nisu mogli doći. To je sada potpuna priča. Čitajući je, mijenja se moje shvaćanje o Monku. Naime, prepričavaju se razne mitske priče o njemu. U većini njih opisan je kao ekscentrični genij. Da, uistinu je bio genij i ekscentričan umjetnik, ali i osoba koja je hodala ovim planetom. Jedan je od divova jazza koje držimo nedodirljivima jer su djelovali na izuzetno visokoj razini. Čitajući knjigu, proučavam njegov život korak po korak, otkrivam kako je postao to što je bio, stječem drukčiju sliku o njemu. Sada ga doživljavam kao čovječniju osobu, baš kao što smo ti i ja, koja prolazi kroz brojne teškoće, ali istodobno i stvara blistavu karijeru. HFM: Što vas je najviše fasciniralo? VI: Na prvoj stranici Kelley govori o Monkovu četrdesetom rođendanu. Bilo je to 10. listopada 1957. Tada mu je doista dobro išlo. Slavio je rođendan svirajući u poznatome njujorškom klubu Five Spot koji je te večeri bio krcat. Iste je večeri jedan drugi pijanist s istim prezimenom - Julius Monk, zabavljač koji je pisao skladbe vješto udovoljavajući ukusu dobrostojećih malograđana ali, koji je

bio jednako popularan - imao nastup u klubu Take Five. Klub je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a taj je nastup kabaretskog tipa dobio dobre kritike. Zavirite li u popis sindikata glazbenika iz te godine, vidjet ćete njihova imena jedno do drugog. Premda su obojica bili slavni izvođači, međusobno se nisu poznavali, a ono čega nisu bili svjesni jest da je Juliusov pradjed posjedovao Theoloniousova pradjeda! Naime, robovi su prezime dobivali po vlasniku. Ova knjiga stavlja Monkov život u povijesni kontekst. Donosi priče koje su pratile svekoliki njegov život, storije o tome kako su ga policajci pretukli, uznemiravali, bezrazložno zaustavljali, maltretirali u mračnoj uličici, oduzimali mu iskaznicu udruženja glazbenika… Oduzimanje iskaznice bila je rasistička praksa kako bi vlast zadržala nadzor nad jazz glazbenicima. Monkov život prikazan je kroz iskustvo američkog crnca. Pod tim mislim na njegovu životnu borbu koja uključuje i borbu s mentalnom bolešću. Naime, bolovao je od bipolarnog poremećaja, bolesti poznate i kao manična depresija.

Radikalna maštovitost

HFM: Poput Buda Powella? VI: Powell je imao i druge, dublje probleme. Monk je odrastao u crnačkoj četvrti u zapadnom dijelu središnjeg Manhattana, znanoj kao San Juan Hill. Tu je živjelo mnogo

Vijay Iyer dobio nagradu MacArthur "Genius" i postao redovni profesor na Harvardu Uoči nastupa u Zagrebu, na festivalu Jazz.hr/ jesen, slavni američki jazz glazbenik indijskog podrijetla, jedan od pedeset najutjecajnijih Indijaca u svijetu, koji je diplomirao matematiku i fiziku na Sveučilištu Yale te je doktorirao tehnologiju i umjetnost na Sveučilištu California, pijanist, skladatelj, producent i pisac Vijay Iyer je primio dvije sjajne vijesti. Postao je dobitnikom ugledne nagrade MacArthur "Genius" i postao je redovni profesor na Harvardu. Kao novi profesor umjetnosti na Odjelu za glazbu Harvardskog sveučilišta, zasigurno će imati iznimno posjećena predavanja. Naime, osim što je sjajan glazbenik, Iyer na zanimljiv način promišlja glazbu. U razgovoru što ga je s njim vodio naš novinar Davor Hrvoj, Vijay Iyer je o svojem poimanju glazbe rekao: "Bit glazbe jest njezina univerzalnost. U svakoj vrsti glazbe svatko se može povezati jer ona uvijek sadrži neki vid ljudskog tijela u pokretu, ljudskog nastojanja, ljudske logike i ljudskih osjećaja. To su osnovni principi a ritmovi tijela su ritmovi koje prepoznajemo u glazbi - ritam hoda, disanja, govora.

Kultura stvara samo specifičnosti. Pri skladanju me zanima - odvojeno od bilo kakvog religioznog osjećaja - pomicanje granica svijesti. To dovodi do kreiranja glazbe, posebice improvizirane glazbe, koja nekad nastaje kao rezultat vlastitih odluka, a ponekad može biti vođena drugim silama. Vidim sebe kako sjedim i promatram, pa se pitam tko promatra. - Ja!? - No, tko onda svira? - Također ja!? Kad dostignete tu razinu svjesti da možete biti dijelom izvanjskoga svijeta postižete višu razinu svijesti o glazbi. Tada glazba postaje disciplina poput duhovne znanosti i vodi u tu vrstu svjesnosti. Primjerice, svirajući skladbu koja je nadahnuta izvantjelesnim iskustvom, želim se osloboditi svoga tijela."

hifimedia #92

RAZGOVOR / VIJAY IYER turu za se i svoj ansambl i tako mu omogućio postojanje. Njegovi su nastupi bili teatralni, doimali su se luđačkima, ali u njima je bilo nešto prilično duboko, značajno za crnu Ameriku. Stvar je o usporednoj radikalnoj maštovitosti kroz ustrajavanje na tome da si netko tko nikako ne možeš biti, kroz stvaranje vlastita prostora u tome svijetu. Nevjerojatno je djelovati na tako radikalan način. Teško je vjerovati da je netko takav ikada postojao. Imamo sreću što je dokumentirano mnogo od

Vijay Iyer, snimio: Davor Hrvoj

Afroamerikanaca koji su došli iz raznih krajeva juga SAD-a. Monkova je obitelj u New York stigla s juga. Njegova je majka - samohrana majka troje djece - doselila u New York s djecom jer u Sjevernoj Karolini, gdje su prije živjeli, crnačka djeca nisu smjela pohađati srednju školu. Došla je u New York kako bi njezina djeca mogla steći redovitu srednjoškolsku izobrazbu. Kako bi preživjeli, prala je podove. Živjeli su u bijednoj, prometnoj crnačkoj četvrti, ali s nevjerojatnim osjećajem za

Međunarodna udruga jazz novinara 2010. proglasila ga je jazz umjetnikom godine, a 2012. i 2013. najboljim jazz pijanistom zajedništvo. Tu je tada obitavalo pedeset posto osoba koje su se doselile s juga - svojevrsna migracija ljudi s juga na sjever u potrazi za boljim životom i mogućnošću izobrazbe. Ali, i dalje su živjeli u svojevrsnoj segregaciji jer se provodila sustavna rasna netolerancija. Kada, zahvaljujući ovoj knjizi, shvatimo što je Monk sve proživio, postajemo svjesni svega što ga je u umjetnosti nadahnjivalo. HFM: Monk nije jedini pijanist koji vas nadahnjuje, Primjerice, svirate blues posvećen Sun Ra. Zašto vam je on važan? VI: Bio je pionir na mnogo načina. Njegova je vizija bila dublja od njegove glazbe. Nije bila riječ samo o sviranju lijepih pjesama. Bio je duhovna, domišljata, politički angažirana osoba. Da bi ostvario svoje zamisli, utemeljio je radikalnu organizaciju zasnovanu na socijalnim načelima. Stvorio je alternativnu struk-

hi-fimedia #92

onoga što je u karijeri ostvario. Volim i njegov način sviranja glasovira. Čak i mnogi koji vole Sun Ra ne znaju dovoljno o njegovu načinu sviranja klavira. Često sam preslušavao njegove albume sa snimkama solo koncerata. Jedan je "St. Louis Blues", a drugi "Sun Ra Solo Piano". Postoji još nekoliko albuma, kao i solo izvedbe na albumima snimljenim s ansamblom. Dojmljivi su i filmovi poput "A Joyfull Noise" te solo djela za sintesajzer. Kao da je fizički bio stopljen sa sintesajzerom! Teško je zamisliti da je takvo što uopće moguće. Kad ga vidimo kako spušta ruke na klavijature, kako im približava svoje tijelo, kako ovladava njima, doima se potpuno organski i intuitivno. Nadahnjivalo me je gledati ga kako svira. Njegovi su nastupi bili veliko novo iskustvo svakome tko bi ih gledao. Tako nešto ne može se osjetiti slušanjem ploča. Nije bio popularan poput Michaela

Jacksona, što je i logično jer je bio potpuno izvan ustaljena sustava.

Zvuk koji para krov dvorane

HFM: Što ste naučili od Roscoa Mitchella, koji je ukorijenjen u tradiciju, a svira suvremeno, sjajan je izvođač i skladatelj? VI: Nevjerojatan je, neumoljiv umjetnik. Istinski umjetnik! Odvažan je, samouvjeren, metodičan, discipliniran, točan, čvrsto stoji iza svojih zamisli, kao improvizator je metodičan, oštar u formi djela, pedantan. Smiješno je što je poznat samo kao free jazz glazbenik, a ima brojne odlike suprotne načelima free jazza! Sjajan je skladatelj i vizionar. Strašno sam iskustvo doživio kad sam ga početkom 1990-ih, kao dvadesetogodišnjak, prvi put čuo. Svirao je solo. Poslije sam ga nekoliko puta slušao s Art Ensembleom of Chicago, u punoj postavi s Lesterom Bowiem i Josephom Jarmanom. Slušao sam ih nekoliko puta i bez Jarmana. Kad god sam ga slušao, ostavio je snažan dojam na me. HFM: Kako procjenjujete njegov doprinos Art Ensembleu of Chicago? VI: Art Ensemble of Chicago održavao je nevjerojatne nastupe. Svaki njegov koncert bio je čarolija, bez ostatka. No, Mitchell je doista bio poseban. Osim što su to bile dinamične multidimenzionalne izvedbe, ponekad, kad bi odlazio dalje od ostalih, rasparao bi krov dvorane. Bio je tako usredotočen, napet. Doimalo se kao da postiže višu razinu intenziteta. Kad bi svirao saksofon, prostorija bi se tresla. Bilo je to nevjerojatno iskustvo. Nakon njegovih izvedbi doimalo se da je nemoguće prodrijeti dublje u glazbu. Imao je neograničene sposobnosti, ludu kreativnost. Nevjerojatno! Sviranje s njim samo je produbilo to iskustvo. Zajednička turneja produbila je moje spoznaje o njemu, o tome kako razmišlja, što voli, što očekuje od ansambla, kako surađuje s glazbenicima iz ansambla. Doista nadahnjujuće. HFM: Godinama surađujete s Amirijem Barakom. Kako vas nadahnjuje njegova poezija? VI: Nevjerojatan je izvođač, iznimno važna osoba u povijesti glazbe, crnačkog aktivizma i književnosti. Njegov 75. rođendan proslavili smo nastupom u Schomburg Centeru u New York Cityju, centru za istraživanje crnačke kulture. Bio je to nevjerojatan događaj sa svirkama i raspravama. Začuđujuće je koliko je osoba iz raznih područja došlo čestitati mu rođendan, koliko ga cijene kao pisca, pjesnika, aktivista, kritičara i izvođača. Poštovanje su mu došle očitovati i mnogobrojne uvažene osobe sa svakog od tih područja. Govorili su o njegovu utjecaju na svako od njih. Čudesna je osoba. Njegovo značenje nije moguće ni približno egzaktno procijeniti. I dalje stvara sjajna djela.

Oblik zvuka koji dolazi Sound Cylinder™ Peciznost

zvuka

kultni

dizajn

Definitive Technologya, od sada su dostupni u praktičnom, prijenosnom Bluetooth zvučniku. Ugrađeni moćni aktivni woofer i napredna digitalna obrada

signala

donose

tablet

zvučnik najboljeg zvuka na planeti.

DefinitiveTech.com/cound-cylinder

www.audiocentar.hr

JAZZ John Coltrane, featuring Pharoah Sanders Live in Seattle

Impulse! / Verve Music Group / Universal

Ocjenjujemo li diskografska izdanja zvjezdicama, i to u tako malom rasponu kao što je, primjerice, pet zvjezdica, često nećemo moći zadovoljiti sve kriterije o kojima treba voditi računa prilikom ocjenjivanja, a nerijetko ćemo biti i nepravedni. Nepravedni nesvjesno ili svjesno, jednostavno zbog nemogućnosti sveobuhvatnog pravednog vrednovanja. Pro tome ne mislim samo na zadovoljenje nekih osnovnih kriterija kao što je, primjerice, subjektivno ili objektivno prosuđivanje što je ipak u tekstu moguće naglasiti. Posebice je nemoguće jednom od pet mogućih ocjena vrednovati djela vrhunskih umjetnika koji iza sebe imaju ogromnu diskografiju. Hoćemo li u tom slučaju uspoređivati neko njihovo djelo s drugima iz njegova opusa, ili s onima drugih umjetnika? Takav je primjer album "Live in Seattle" Johna Coltranea koji je reizdan i na CD-u i to u dvije inačice: kao jednostruko izdanje koje vjerno prenosi glazbeni sadržaj izvorne ploče te kao dvostruki CD na koji su uvrštene i dodatne izvedbe. Naime, poput većine njegovih izdanja, u usporedbi s cjelokupnom jazz diskografijom, ovo bi zaslužilo pet zvjezdica, ali ako ga uspoređujemo s ostalim ostvarenjima iz Coltraneove diskografije koja donosi neka kultna ostvarenja poput albuma "Giant Steps", "My Favorite Things", "Africa/Brass" ili "A Love Supreme", moramo mu oduzeti jednu zvjezdicu od maksimalnog broja. Jednostavno, sve što je snimio

hi-fimedia #92

s namjerom da bude objavljeno na iznimno je visokoj umjetničkoj razini. Tako je i s ovim izdanjem koje donosi snimku s koncerta što ga je Coltrane sa svojim legendarnim kvartetom i "vanjskim suradnicima" održao 30. rujna 1965. Uz njegov stalni, dugogodišnji sastav u kojem su svirali pijanist McCoy Tyner, kontrabasist Jimmy Garrison i bubnjar Elvin Jones koji je najlakše pratio Coltraneov ubrzan korak, nastupili su saksofonist Pharoah Sanders, u kojem je pronašao srodnu dušu, te bas klarinetist Donald Garrett. Održan tri mjeseca nakon snimanja također cijenjenog albuma "Ascension", ovaj koncert potvrdio je Coltranea kao inovatora, jednog od najvažnijih zamašnjaka free-jazza. Zanimljivo je da, vraćamo li se njegovim albumima iz raznih razdoblja karijere, neprestano nailazimo na potvrde glazbenih utjecaja koji traju i danas. Naime, to ističem u množini zato što još se još uvijek ogroman broj jazz glazbenika u svijetu ne može osloboditi sindroma oponašanja Johna Coltranea i to u tri različita smjera. Neki sviraju kako je on svirao krajem pedesetih, neki oponašaju njegov stil s početka šezdesetih, a neki iz sredine tog desetljeća, tj. zadnjeg razdoblja karijere. Upravo je tvrda frica koju demonstrira na ovom albumu još uvijek model za mnoge freeovce, a i oni koji se žele udaljiti od tih utjecaja i kreirati nešto novo, svoje, grade to na spomenutim temeljima. Koliko je Coltrane bio predan istraživanju novih zvukova, novih mogućnosti, širenju granica jazza, govori i podatak da za taj koncert nije pripremio skladbe koje je netom snimio u studiju ili ih je namjeravao snimiti, kao što je uobičajeno, nego posve nove. Uz njegove "Cosmos" i "Evolution", izveli su Garrisonovu "Tapestry in Sound" te standard također znakovita naziva, "Out of This World". Očito je da je fasciniranost duhovnim i filozofskim temama najjasnije mogao izraziti apstraktnom umjetnošću koja je u doba nastanka bila pri-

hvaćena od tek od nekolicine slobodoumnih ljubitelja jazza, ne samo zato što neke izvedbe traju više od dvadeset ili trideset minuta, ali je ostavila trag u povijesti glazbe i utrla put utemeljenju novog stila. Kao što u glazbi velikih umjetnika ponekad čujemo i ono što nije odsvirano, tako i ovom izdanju dajemo četiri zvjezdice plus onu jednu skrivenu - uz naklon, izraz poštovanja velikanu. Davor Hrvoj

ZZ Quartet Beyond The Lines InOut Records

Ratko Zjača je hrvatski gitarista koji je već duže vrijeme svoj dom nalazi u Nizozemskoj, no glazbenim senzibilitetom još uvijek pripada domovini što je razvidno na većini njegovih glazbenih uradaka . Čovjek i virtuoz snažne osobnosti i vječne potrebe za istraživanjem glazbenih tradicija već je nekoliko puta stvarao sastave koji su posjedovali potencijal i vrijednost koja je mogla pratiti evoluciju i impuls. Ipak trebalo je proteći poprilično vremena dok je Zjača oko sebe okupio sastav koji ne samo da može tehnički parirati idejama i željama svog lidera, već i popratiti i odgovoriti na svaki izazov i svojim kvalitetama izblijediti žanrovske okvire . Ratko Zjača u ovom trenutku posjeduje vrhunski sastav koji ima potrebu svoje ideje ponuditi i ako je potrebno sukobiti s originalnim zamislima vođe sastava, ali i svirački popratiti svaku njegovu ideju. Recentni album se sastoji od isključivo autorskih skladbi članova banda koji svojim posebnostima daju naslutiti stav da ih zanimaju mnoge glazbene tradicije i vrste, no jazz obrazac im se čini dovoljno fleksibilnim da na željeni način uspijeva apsorbirati veliku većinu ideja i želja grupe ozbiljnih autora i interpreta. Ovu malu analizu vrijedno je početi sa zemljopisnim odrednicama koje Zjaču, Zanchija i donekle Gjakonovkog čine prirodnim istomišljenicima i stvaraju sasvim neutralnu vezu, ali i pomalo intimnu odluku da unutar "ZZ Quartet" projekta pokušaju pomalo negirati granice žanra i shodno tome osloboditi prostor za crossover ideje napokon ostvariti jasnu demonstracije radosti stvaranja i svirke nasuprot uvriježenim granicama koje smo navikli poštivati unutar žanrovskih odrednica. Iskrena predanost onome što rade i nesvakidašnja opuštenost opipljiva je i temeljna odrednica izdanja koja se proteže kroz njegovih 11 skladbi. Sam naslov albuma također sugerira linije utjecaja koje su se kroz glazbenike transpo-

Nova jazz i srodna izdanja hrvatskih diskografa

animljivo je da ovogodišnji jazz albumi hrvatskih distributera predstavljaju isključivo glazbenike koji ne dolaze iz Zagreba, što je rijedak slučaj, ali i pokazatelj pozitivnih trendova, truda u razvijanju jazz scene i u drugim sredinama, iako to nije posebna novost. Ujedno, radi se o stilski posve različitim projektima, iako se svi referiraju na neki od idioma koji su obilježili povijest jazza i srodne glazbe. Također, rijetkost je da hrvatski diskograf objavi album stranog glazbenika.

rad Rijeka, ali i drugi gradovi i gradići u blizini, već godinama podržavaju i održavaju snažnu jazz scenu. Glazbenici liburnijskoga jazz kruga dokumentirali su svoje stvaralaštvo na albumima i sa svoj rad dobivali nagrade. Među njima se posebice ističu gitaristi. Tu prije svega mislim na Spartaka Črnjarića, sjajnog gitarista koji je svoju karijeru posvetio pomaganju mladim glazbenicima, ali i na puno poznatije Elvisa Stanića i Darka Jurkovića Charliea koji su ostvarili i međunarodnu karijeru. No, dolazi i novi naraštaj. Jedan iz mlade generacije školovanih jazz gitarista je Bruno Mičetić koji je objavio svoj prvi CD, "Phantom’s Whisper". Za razliku od većine mladih glazbenika, nestrpljivih da odmah pokažu sve što znaju i umiju, Mičetić je krenuo logično, s jazzom kakav se svirao 1950-tih i 1960-tih godine prošloga stoljeća. Naime, radi se o izvedbama standarda u mainstream jazz maniri koje je snimio u triu s uglednim glazbenicima: orguljašem Joeom Kaplowitzem i bubnjarom Ratkom Divjakom. Ništa inovativno, ali odsvirano s ukusom, feelingom i žarom, uigrano i uvjerljivo. oš jedan album dolazi iz liburnijskoga jazz kruga. Naime, nakon lutanja po svijetu i djelovanja u europskim metropolama, klavijaturist, vokalist, skladatelj i producent Andrej Kljaković, koji je karijeru započeo u Zagrebu, odlučio se skrasiti u okolici Rijeke. Od samog početka njegov je interes bio usmjeren jazz-rocku, fusionu i world musicu, glazbi kakvu su u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, kad je počinjao karijeru, izvodili Weather Reporti i drugi sudionici tog pokreta. S glazbenicima koje bira uglavnom u svojem okružju, ali i drugim gradovima: gitaristom i lutnjistom Zoranom Majstorovićem, bas gitaristom Vedranom Ružićem, bubnjarom Markom Matoševićem i udaraljkašem Borisom Popovim, u Opatiji je snimio novi album koji je na spomenutom tragu, ali drukčiji od prethodnih. Kljaković je na novi način skladao djela koja uključuju raznolike ritmove i egzotične melodije, nadahnute improvizacije, uz puno boja koje ostvaruje pomoću raznih klavijatura, te neizostavne vokalize i udaraljke. Za

izvedbu jedne skladbe angažirao je drugu postavu: pjevačicu Dariu Hodnik, gitarista Zorana Jaegera, sopran saksofonista Sašu Nestorovića, bas gitarista Gorana Delača, bubnjara Dadu Marinkovića i udaraljkaša Wilmera Sifontesa. No i oni su se prilagodili njegovom osebujnom skladateljskom rukopisu. voj drugi album objavile su Praline (vokalni kvartet: Helena Hraščanec, Romana Pavliša koja pjeva i svira flautu, Augustina Posavec i Anita Šepec) koje pjevaju uz sastav Fast Food (klavijaturist, pjevač, gitarist i udaraljkaš Marin Hraščanec, sopran i tenor saksofonist Vojkan Jocić, gitarist Alis Budim, bas gitarist Robin Knežević i bubnjar Darko Ivančan). U nekim izvedbama pridružili su se pjevačica Jelena Košutić, trubač Mario Lončar i gitarist koji svira gudalom Nino Friščić. To je drugi CD ove koprivničke družine koja je jedna od najvažnijih na drugoj, sjevernoj strani Hrvatske. Za razliku od prvog CD-a za koji su snimili obrade jazz, ali i pop standarda, na ovaj su uvrstili isključivo autorske skladbe koje su nastajale u raznim razdobljima djelanja, a referiraju se na jazz, funk, fusion, pop... ancing Bear je objavio album srpskog pijanista starijeg naraštaja koji živi i djeluje u SAD-u, Mikea Krstića. Izbor je to izvedbi što ih je ostvario u raznim situacijama u Los Angelesu. Ovisno o prigodi mijenjala se i ritam sekcija s kojom je svirao, ali uvijek je riječ o trio formacijama s uglednim glazbenicima od kojih su neki ostvarili zapaženu međunarodnu karijeru, primjerice uz kontrabasista Dareka Olesa i bubnjara Petera Erskinea. Ostale je snimke ostvario uz kontrabasista Matta Van Benschotena i bubnjara Kevina Kannera, kontrabasista Richarda Simona i bubnjara Kannera ili Paula Kreibicha, te kontrabasista Carla Caspersena i bubnjara Marcusa Baylora. Svirajući u maniri mainstream jazza, Krstić se uz njih upušta u improvizacije na evergreene, među ostalima "Blue Moon", "I Got Rhythm", "How High The Moon", "Sylark", "Don’t Blame Me" i "Smoke Gets In Your Eyes". Jedino je skladbu "Once In A While" snimio solo. Davor Hrvoj

nirale u glazbu kvarteta i podarile mu žanrovski potpuno netipičnu i teško odredivu definiciju. Iako ime sastava u prvi plan gura Zjaču i Zanchinija svirački odnosi snaga unutar sastava se čine poprilično ujednačenima, no kako su spomenuta dvojica autori većine skladbi na albumu pripala im je čast da nose i ime kvarteta. Napomenimo da su sve kompo-

zicije na albumu autorske, a prominentniji dio kvarteta je dobrim dijelom zaslužan i za produkcijski dio posla.Manje spominjana ritam sekcija je također sjajna uz posebno raspoloženog Martina Gjakonovskog, starog zagrebačkog poznanika koji je svoje umijeće pokazivao s cijelom plejadom vrhunskih glazbenika i uvijek ostavljao sjajan dojam profesio-

nalca i zaljubljenika u jazz. Zadnji član kvarteta je legendarni bubnjar koji je svirao s ogromnim brojem jazz i rok zvijezda i gotovo da nema ljepšeg opisa onoga što radi "ZZ Quartet" od njegove izjave:"ZZ Quartet je jedan od najluđih sastava s kojim sam svirao posljednjih 30 godina". Tome se ima malo što dodati osim spomenuti da uz sve moguće jazz

Bruno Mičetić Phantom’s Whisper

Dallas Records

Kljaković Eklektik Company Artaxerxes IDM Music

Praline & Fast Food Velika prevara

Aquarius Records

Mike Krstic Trio, feat. Peter Erskine L.A. Sessions Dancing Bear

hifimedia #92

JAZZ utjecaje glazbenici dijele i ljubav prema filmskoj glazbi što je pažljivijem slušaču jasno iz i aranžmana pojedinih kompozicija. Još jedna mala specifičnost vezana za Zjaču je njegov instrument koji tvrtka "Mirabella Guitars" proizvodi po njegovim željama i narudžbama. Album je snimljen u Njemačkoj krajem prošle godine i treba priznati da su snimatelji odradili dobar posao. Ukupan dojam možemo sažeti u 2 riječi- poslušati obavezno. Gordan Gaži

Caro Emerald The Shocking Miss Emerald Grandmono / Polydor / Universal

Nakon velikog uspjeha s prvim albumom "Deleted Scenes from the Cutting Room Floor" iz 2010., koji je odmah pokorio zemlje sjeverne Europe, a ubrzo i cijeli svijet, te je samo u prvih godinu dana prodan u više od milijun primjeraka i priskrbio joj zvučne nagrade na međunarodnoj glazbenoj sceni, nizozemska pjevačica Caroline Esmeralda van der Leeuw objavila je novi. I taj album, kao i singlovi "Tangled Up" i "Liquid Lunch" odmah su postigli velik uspjeh a za njima su posebice poludjeli Britanci, među prvima glazbeni urednici BBC-ja što je bila garancija uspjeha. Iako je nazivana jazz pjevačicom, to je tek djelomično točno. Naime, ona se fura na lako slušljivi jazz ili popularnu glazbu tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća, u svoj njezinoj stilskoj paleti, od swinga i svih njegovih izdanaka do raznih inačica latino glazbe, što pokazuje da je, iako još uvijek vrlo mlada, naslušana i da ozbiljno pristupa glazbi. Zahvaljujući brižno pripremljenim, ponekad pomalo teatralnim aranžmanima, koji uključuju sekcije puhača, big band ili gudački orkestar, simulacije samplova naracije, hip hop, "skrečanje", povike, vokal kroz megafon..., njezin retro pristup dobro korespondira s današnjim glazbenim trenutkom. Naime, osjeća se suvremena produkcija i težnja ka komercijalnom. Spomenute su intervencije, kao i prisutan humor, ukomponirane diskretno i s ukusom, tek toliko da pobude pažnju slušatelja. Uz pomalo ekstravagantne ritmičke obrasce koji pozivaju na ples, ostvarena je retro partijanerska ili kabaretska atmosfera, u potpunosti pozitivna i vedra duha. No, prije svega, aranžer Jules Buckley je, u suradnji sa Simonom Whitesideom, cjelokupnu glazbenu sliku mudro gradio oko njezinog osebujnog glasa, zavidne pjevačke vještine, afiniteta i skladateljskih ambicija (napisala je neke od pjesa-

hi-fimedia #92

ma), ostvarivši djelo koje se doima logičnim i prirodnim. Taj ozbiljan pristup diskografskom izdanju upotpunjen je retro dizajnom i bogatom opremom koje sadrži iscrpne podatke i tekstove svih pjesama. Davor Hrvoj

George Benson Inspiration - A Tribute to Nat King Cole Concord Records/Universal

Reći da je glazba 70-to godišnjeg George Bensona utjecala na mnoge jazz gitariste koji su svoj stil brusili na njegovom konceptu koji je u jednakim omjerima poštivao vrhunsku profesionalnost i virtuoznost , ali i opušteni umjetnički stil koReći da je glazba 70-to godišnjeg George Bensona utjecala na mnoge jazz gitariste koji su svoj stil brusili na njegovom konceptu koji je u jednakim omjerima poštivao vrhunsku profesionalnost i virtuoznost , ali i opušteni umjetnički stil koji je dozvoljavao mnogo instrumentalne i repertoarske slobode nije ništa novo, no otputovati jednu stanicu niže u svijet glazbe koja je inspirirala samog Bensona mora biti vrijedno iskustvo. Sa samo 8 godina kao pobjednik je nastupio u natjecanju talenata u Pitsburgu i naravno odnio pobjedu. Nagrada je tadašnje pojmove bila poprilično vrijedna i omogućavala je pobjedniku da snimi jednu skladbu u malom studiju u samom centru grada. Nije teško pogoditi da je maleni glazbenik odabrao snimiti veliki hit tih godina "Mona Lisa". Taj snimak je umjetnik odlučio uvrstiti popis pjesama, ali s njim i otvoriti recentni album. Sam taj podatak dovoljno govori o snazi, dopadljivosti i čude-

snoj snazi Coleove glazbe koja je bila i inspiracija nadarenom malom glazbeniku na samom početku školovanja. Mnogo godina kasnije isti taj mali pjevač i gitarista ima prigodu poigrati se s glazbom koja ga je žestoko inspirirala i pratila kroz gotovo cijeli privatni i umjetnički život. Iako takav spoj vrhunskih nota s jednim od najcjenjenijih jazz interpreta izgleda igra na sigurno "Inspiration" je poprilično daleko od klišeiziranog albuma koji svoju kvalitetu temelji na nepogrešivosti dvojice vrhunskih protagonista. Daleko od toga. Benson je svoje obraćanje Coleovoj glazbi shvatio vrlo ozbiljno i oko sebe okupio izvanredan tim koji je svaku glazbenu ideju jednostavno uklopio u album koji prolazi brzo i sa svojih 13 skladbi i standardnim trajanjem uvijek se čini pomalo kratak. Za aranžmane na većini materijala zaslužni su Randy Waldman i izvanredni Nelson Ridle čiji je završni sjaj na nekoliko kompozicija znatno izdigao razinu cijelog albuma. Svakako treba spomenuti i još jednog ogromnog znalca Al Schmita koji je dopadljivu glazbu izvanredno snimio u poznatom "Village Studio" u Los Angelesu. Podsjetimo da je Schmitt zaslužan i za možda najznačajniji Bensonov album "Breezin" Gosti na albumu također su dali svoj obol cijelom projektu, a posebice izvanredni trubači Till Broner i Winton Marsalis. Orkestralne dionice odrađuje "Henry Mancini Institute Orchestra", a segmente za manje sastave vrhunski studijski glazbenici. Bez obzira na godine Benson je sve vokalne dionice izveo precizno, šarmantno. točno i gotovo se može reći da je njegov glas i tehnika pjevanja na samom vrhuncu što se nažalost ne može bez ograde ustvrditi i za gošće Judit Hill, a napose Idinu Mendez koja je svojim stilom pomalo ispala iz obrasca i mirnog tona koji krasi jednu od najljepših balada "When I fall in love". Općenito, album je izvanredno dopadljiv i vrhunski tehnički izveden, te revitalizira djelić

jazz povijesti unutar kojeg je Bensonu ponovo uspjelo biti ozbiljan, zabavan i otvoreno uživati u svakoj noti. Koliko je prezentirana glazba bliska srži Nat King Cole ostavštine i nije previše bitno. Pred nama je obvezno štivo za mnogobrojne ljubitelje Colea, Bensona i nezaboravne glazbe koja je bila namijenjena jednom drugom dobu i njegovim idealima. Gordan Gaži

Jose James No Begining No End Blue Note

no naizgled odluta od instrumenata i teme , ali svoju specifičnost demonstrira na svakoj od 12 pjesama na albumu. Hrvatska publika je imala prigodu uživati u glasu pjevača u strogom jazz okruženju,no taj kratak nastup gotovo i nema dodirnih točaka s glazbom o kojoj je ovdje riječ. Ipak se i tada dao naslutiti potencijal koji je na recenziranom albumu unutar drugačije strukturiranog zvuka doživio svoju zrelost kako u interpretaciji, tako i u producentskom segmentu. Materijal je uglavnom ujednačene kvalitete iako raznovrstan, no nekoliko skladbi se znatnije ističe. "It s all over you body" koja

efektno otvara album i odlično uvlači u atmosferu koja nas očekuje, "Bird of space" koja vrlo intimnom i fragilnom atmosferom i tekstom koketira s glazbom Marvin Gaya i napokon dopadljiva "Do you feel". Ukupno gledajući Jose James je ogroman glazbeni potencijal koji nimalo ne robuje žanru ili klišeju. Preferencije prema gotovo nevidljivim migracijama kroz žanrove i iznenađenja koja su unutar takvog koncepta moguća snažno su oružje koje izvanredni glazbeni talent može koristiti polivalentno i nadamo se s barem usporedivim učinkom. Gordan Gaži

DJ Giles Peterson je prije nekoliko godina skrenuo pažnju na mladog i jedinstvenog vokalistu obdarenog izrazitim izričajem i distinktivnim jazz senzibilitetom , kojeg uz talent definira pustolovan i nemiran umjetnički karakter koji ga jednostavno gura i izlaže najrazličitijim glazbenim utjecajima. Već u doba diskografskih začetaka kritika je zamijetila neobičan talent i nakon nekoliko godina sazrijevanja pred nama je album izdan za "Blue Note". Izdavač već neko vrijeme izdaje i albume umjetnika koji su samo marginalno vezani za jazz, no biti izbor vrhunske kuće pjevaču mora biti još jedno priznanje. " No Begining No End " je pop/neo-soul projekt, u maniri Jose Jamesa koji na svom glazbenom tanjuru uspijeva pomiješati i pomalo elektronike hiphopa , laganih ritmova sedamdesetih, začiniti smjesu s neočekivanim aranžmanima i sve zajedno premazati svojim talentom. Prije bilo kakvih podrobnih informacija o samom projektu poslušao sam cijeli album i ostao iznenađen dopadljivošću glazbe, ali još više naglašenim konceptualnim pristupom koji album čini čvrstom cjelinom . Kasnije proučavajući pripadajući booklet još snažnije sam se iznenadio činjenicom da su pjesme snimane u nekoliko studija i iako ih je većina zabilježena u "Motherbrainu" u Brookyinu nemaju izrazitiju poveznicu unatoč tome što na slušanju djeluju kao dio jednog velikog sessiona. No i to je očigledno još jedan djelić sposobnosti umjetnika kao i onaj koji mu je dodijelio zanimljive suradnike među kojim se ističe basist i producent Pino Paladino koji svojim instrumentom gradi i podržava dobar dio atmosfere kroz cijeli glazbeni izlet. Tu je i pijanist Robert Glassper, gitarista Emily King, zanimljiva marokanska pjevačica Hindi Zahira i mnogi drugi glazbenici koji su pomogli stvoriti zvuk i stil kojeg je gotovo nemoguće ugraditi u neku od standardnih kategorija Jamesov vokal je fin, delikatan i pomalo neobičan bariton koji povreme-

hifimedia #92

KLASIKA Heinichen "Concerti Grandi" Musica Antiqua Koln, Reinhard Goebel Deutsche Grammophon, Archiv Produktion 2013.

Johann David Heinichen i njegovi "Concerti Grandi" su zahvaljujući Deutsche Grammophonovoj ediciji Archiv Production opet pred nama. Heinechen (1683-1729) je prije dva desetljeća bio globalno otkriće i to zahvaljujući Reinhardu Goebelu, i njegovom ansamblu Musica Antiqua Koeln. Goebel je nakon pada Berlinskog zida pohitao u Dresden, grad koji je za njemačku kulturu uvijek bio od posebnog značaja. Vladavina Augusta Velikog i njegovih nasljednika donijela je tom gradu reputaciju "Firence na Elbi" i označila period ekstravagantnog i blistavog razvoja umjetnosti. Dresden je bio jedna od najpoželjnijih adresa za glazbenike od formata toga doba. Heinichen je svoj put do tog grada započeo glazbenom podukom u Leipziger Thomasschule koju je upisao s trinaest, da bi 1706. na lajpciškom Univerzitetu stekao diplomu pravnika. Skladatelj-pravnik nam je poznata situacija, no Heinechen moje simpatije ne uživa samo zbog te činjenice, jer je u njegovo doba takva praksa bila uobičajena. Naime, glazba se nije studirala odvojeno, već je bila dio humanističkog obrazovnog koncepta "artes liberales". Dva stupnja univerzitetske naobrazbe činili su "trivium" koji je uključivao gramatiku, dijalektiku i retoriku, kao i "quadrivium" u kojem su bili aritmetika, muzika, geometrija i astronomija, Dobra glazbenička i opća naobrazba bili su dostatni za početak, no ne i više od toga. Geobel je pregledavajući Heinichenove radove iz perioda nakon završenog školovanja komentirao kako niti jedan ne odskače od prosjeka svoga vremena. Iznadprosječno će nastati nakon skladateljeva boravka u Italiji. Zašto je trebao ići u tu zemlju, indirektno objašnjava sam Heinechen u svojem teorijskom djelu "Generalbas" kada govori o tome kako kompozitor, nakon što nauči teoriju i iskuša je u praksi, mora potražiti odgovarajuće iskustvo. Ali kakvo iskustvo? Ono koje opisuje jedna riječ, a to je ukus. Dobar ukus je ono što je pravi sadržaj duše, ono što glazbu čini privlačnom i poželjnom obrazovanoj publici. Izniman osjećaj za dobar ukus je ključ glazbene misterije koja pokreće ljudska srca. Tu je dobru mjeru Heinechen našao za svog sedmogodišnjeg boravka u Italiji, nakon čega je uslijedila Dresdenska faza u kojoj će na dvoru Augusta Velikog nastati velika Heinichenova djela. Taj je period Goebel prepoznao kao izniman. Heinichen stvara energičnu, životom nabijenu glazbu koja pokreće čula i priziva

hi-fimedia #92

pozitivne asocijacije. Osjećaj za dobru mjeru je uistinu ono što najbolje opisuje to stvaralaštvo. Za poznavaoca astronomije, geometrije i aritmetike, posložiti sve u dobre omjere predstavlja izvedivi zadatak, no kada se tome doda živ osobni duh i spominjani rafinirani ukus, onda dobijete prvoklasan rezultat. Za sve one koji su ljubitelji baroka ili će to tek postati, ovo je CD koji svakako treba staviti u svoju fonoteku. Koliko je Heinichen izniman, saznajemo zahvaljujući jednako tako iznimnom ansamblu. Precizno, odlučno, fino nijansirano s osjećajem za detalj, kako to Musica Antiqua Koeln i inače radi. Reinhard Goebel je glazboljupce zadužio ne samo otkrićem Heinichena već i briljantnom izvedbom. Ploča za pet! Zoran Radenković

Jan Lisiecki Symphonieorchester des Bayerischen Rundfunk, Christian Zacharias

Mozart piano concertos Nos. 20&21, Deutsche Grammophon, 2012, Universal Music Chopin, Etudes, Deutsche Grammophon, 2013, Universal Music

Jan Lisiecki je nova mlada zvijezda prestižnog Deutsche Gramophona. Jan, koji je u ožujku ove godine napunio osamnaest, po rođenju je Kanađanin, a po roditeljima Poljak. Počeo je svirati klavir s pet godina, a svoj prvi nastup s orkestrom zabilježio je već s devet godina. Virtuoz u nastajanju sa petnaest snima svoj prvi nosač zvuka i to Chopinov 1. i 2. klavirski koncert, za poljsku izdavačku kuću Frederyk Chopin Institut, što mu donosi nekoliko nagrada, između ostalih i 2010. godine Diapason d’Or Decuverte. Opisan kao "virtuoz koji svira neodoljivo prirodno" Lisiecki ulazi u svijet velikih glazbenika potpisujući ugovor s Deutsche Grammophonom. Za tu će kuću 2012. snimiti Mozartova dva klavirska koncerta, br. 20 u dmolu i br. 21 u C-duru te godinu kasnije novi nosač zvuka s Chopinovim Etidama. Iako ga je izvedba Chopina stavila pod svjetla medija, u Deutsche Grammophonu su odlučili mladog Kanađanina lansirati s Mozartom. Odgovor zašto je tome tako, saznate nakon preslušane obje ploče. Mozartovi klavirski koncerti su globalno prisutni i cijenjeni kako kod starije tako i kod mlađe publike. Nastali u "zreloj" Mozartovoj fazi zahtijevaju i izvođače odgovarajućih sposobnosti. Jan Lisiecki posjeduje sve

potrebne vještine kako bi taj materijal izveo tehnički primjereno. Bayerische Rundfunks orkestar pod ravnanjem izvrsnog Christiana Zachariasa podržat će mladog pijanistu točno koliko treba da cjelina zvuči mozartijanski, a da se interpretativne razlike ne čuju previše. Zacharias je i sam vrstan pijanist i dobro je procijenio domete Lisieckog pa je konačni rezultat ugodan za slušanje. Orkestar pod njegovim vodstvom s lakoćom, kako i priliči odličnim njemačkim orkestrima izlazi na kraj s finim tkanjem i nijansiranjem te donosi Mozarta kakvog želite slušati. Ako i nedostaje drame primjerene d- mol koncertu, glasam za takav pristup, jer bi naglašenije kontrastiranje ostavilo Jana dvije stepenice ispod. Ovako je razlika korektna i mladi Lisiecki može pokazati svoje tehničke sposobnosti, a nedostatak osjećaja za fraze i finese, kao i manjak strasti kojom bi svakako trebalo podržati odličnu tehniku, ostaju manje uočljivi. Iako se kaže da kod Mozarta, sasvim legitimno, možete tražiti da interpretacija bude romantična, lirska, introspektivna, barokna ili jednostavno upečatljiva i iako je sasvim jasno da definitivne i jedine ispravne izvedbe nema, niti je treba biti, Lisiecki će se vrlo teško kvalificirati u vrh. Za odličnog Christiana Zachariasa i njemački precizne i pedantne Nijemce, tehnički primjerenog Lisieckog, odličnu snimku i lijepi zvuk, ova ploča s razlogom zaslužuje četiri zvjezdice. Ako želite pratiti razvoj projekta Deutsche Grammophona koji se zove Jan Lisiecki, odlučite se za ovu snimku. Sada dolazimo do Chopina i Etida koje su tehnički i interpretativno zahtjevne. S tehničkom stranom Jan nema problema. Izvjesno je da će postati virtuoz, iako pogled na njegov koncertni itinerer za 2013. godinu ipak nameće pitanje kada taj mladić stiže ispunjavati obaveze prema Glen Gould School of Music gdje treba diplomirati. Kako virtuoz može i ne mora imati diplomu, jer ista nema upliva na nečije tehničke sposobnosti, isto tako svaki virtuoz može i ne mora imati interpretativne sposobnosti koje bi podržavale tehničke mogućnosti. I tako je s ovom snimkom Chopinovih Etida. Koliko god u vrlo vješto sastavljenoj popratnoj knjižici Jan objašnjava prirodu svog posebnog odnosa s Chopinom, i koliko god osobitu dozu šarma nosi činjenica da je on autor prijevoda na poljski, toliko njegova svirka ne seže dalje od tehnike prezentirane u stotinu nijansa sive. Tako je interpretacija "Revolucionarne" Etide op. 10 br. 12 lišena snage, strasti i zanosa koji će proizvesti skalu boja na koju smo navikli. Iako i za Chopina vrijedi, kao i za sve druge da definitivne izvedbe nema i da je legitimno tražiti različite dimenzije u toj glazbi, Jan Lisiecki nudi jedno tumačenje koje će ovu ploču na ime odličnog instrumenta na kojem svira, i jednako takve snimke, kvalificirati za ocjenu tri. Zoran Radenković

FILM 84

86 hifimedia #92

FILM / FILMSKA PRETSKAZANJA

SADAŠNJOST SADAŠNJOST reflektirana kroz futurističke filmove piše: Mladen Šagovac

otovo da je nemoguće izdvojiti koji je dio ove skraćene definicije filma najbitniji jer svaki ukazuje na univerzalnost filma kao umjetničke forme. Upravo ta univerzalnost, kroz različitost žanrovskih oblika, filmu omogućava da prati i dočarava te prediktira/predviđa događaje koje potom kroz svoju široku dostupnost (opet aspekt univerzalnosti) predstavlja publici, čime se vraćamo na početni odnos iz definicije odnosno na refleksiju i istovremeni utjecaj na kulturu općenito. Prediktivni elementi filma, razumljivo, najviše su izraženi u znanstvenofantastičnom žanru koji već sam po sebi sadržava slobodu umišljanja budućnosti. Tako se svaki film s futurološkim elementima odmah smatra znanstveno-fantastičnim bez obzira je li posrijedi drama ili akcijski film. Kad je riječ o refleksiji, odmah je jasan utjecaj aktualnog društvenog – i/ili tehnološkog – trenutka, odnosno utjecaj onog što se sad zbiva oko nas na neki film u nastajanju. Konkretizirajmo. Riječ je o filmovima koji su nedvojbeni primjeri filmskog reflektiranja civilizacijskih događanja, a koji istovremeno predstavljaju svojevrsna umjetnička predskazanja nadolazećeg vremena. Evo nekoliko u kratko dočaranih primjera kako kinematografija kroz futurizam reflektira suvremenost i više ili manje uspješno najavljuje budućnost. Ovo je u kinematografiji prisutno od najranijih filmova do danas, a jedan od najranijih

hi-fimedia #92

takvih filmova nijemi je njemački ekspresionistički film Fritza Langa "Metropolis" iz 1927. godine.

Langove megastrukture

Vidno pod utjecajem arhitektonskih inovacija s početka 20. stoljeća "Metropolis" budućnost dočarava ispunjenu ogromnim neboderima između kojih vijugaju prometnice i mostovi. Tadašnje sociološke okolnosti – velike razlike između bogatih industrijalaca i siromašnih radnika – Lang pak prikazuje kao neodržive te krhke u odnosu na tehnološke rizike suvremenog/budućeg vremena. Dakle, "Metropolis" je uoči izbijanja ekonomskog kolapsa 1929. godine ukazivao na ranjivost radničkog društvenog supstrata što je taj isti kolaps i dokazao. Sve ostalo od tada na ovamo je povijest koja se u velikoj mjeri obistinila, ili se ostvaruje. Nešto kroz tehnologiju, a ponešto kroz sociološku sliku civilizacije u kojoj živimo. Goleme građevine i mega-gradovi su tu, a isto je i s nesrazmjernom podjelom bogatstva i socijalne sigurnosti.

Autorska prava i sloboda govora

1974. godine zapadnu hemisferu planeta poharala je jedna od najranijih video igara naziva ‘PONG’. Dvodimenzionalna arkada je bila vrlo jednostavna simulacija tenisa no kao tehnološka novina automatski je plijenila pažnju masa. Čarima potpuno nove dimenzije zabave nije odolio ni Steven Lisberger koji je upravo inspiriran ovom igrom zajedno sa producentom Donaldom Kushnerom pokrenuo animacijski studio ne bi li razvili ideju Trona u animirani film.

Lisberger se vremenom odlučio na živo igrane elemente filma uz računalnu animaciju. U (filmskoj) stvarnosti radnja se vrti oko krađe intelektualnog vlasništva i pronalaženja dokaza dovoljnih za tužbu tvrtke. U svojoj filmskoj virtualnosti pak "Tron" je film o slobodi govora. Danas smo sociološki gledano filmu "Tron" bliži no ikad. Na računalnim mrežama vladaju naše virtualne personifikacije kroz koje živimo neke druge živote. Ovo je kasnije posebno analizirano kroz serijal futurističkih distopijskih filmova "Matrix" braće Wachowski, a korporativni rat oko autorskih prava, odnosno, intelektualnog vlasništva informatičkih inovacija pak ne prestaje još od objave operativnog sustava Windows 1.0. 1985. godine, te je danas proširen i na tržište pametnih telefona o čemu svjedoči praktički neprekidno tužakanje divova Samsunga i Applea.

Naftne bande Maxa Rockatanskog

Budućnost prikazana u distopijskom filmu "Pobješnjeli Max" iz 1979. godine izravni je rezultat naftne krize koja se ponavljala nakon one iz 1973. godine. Autor scenarija James McCausland na ideju je došao uvidjevši koliko daleko su spremni ići vozači kako bi održali svoju mobilnost te je tome pridodao trenutnu nespremnost – ili nevoljkost – svjetskih vlada da osiguraju alternativne oblike pokretanja motornih vozila. Ni trideset godina nakon filma o sukobu pripadnika Main Police Patrola Maxa Rockatanskyja i motorističke bande okrutnog Toecuttera situacija se nije bitno promijenila. Svijet se još uvijek debelo osla-

Filmovi su kulturni artefakti pojedinih kultura, reflektiraju te iste kulture, te istovremeno utječu na njih. Vrlo važna umjetnička forma, te izvor zabave i moćna metoda edukacije – ili indoktrinacije – građana. Vizualni elementi kao temelj filma pružaju mogućnost univerzalne komunikacijske moći.

hifimedia #92

FILM / FILMSKA PRETSKAZANJA nja na naftu pa se čini kako su McCausland i George Miller bili u pravu kad su rekli da se to neće promijeniti sve dok za alternativu ne bude prekasno. Prateći zamišljeni slijed događaja nastavci filma se događaju nakon globalnog rata koji izbija zbog nestanka fosilnih goriva te fiktivno predočavaju post-apokaliptični svijet kroz potpuni kolaps modernog društva. Koliko je ovaj film tematski još uvijek aktualan dokazuje činjenica da Miller sprema novi nastavak nazvan Mad Max: Fury Road. Istina, srećom, još nismo doživjeli veliku globalnu kataklizmu ali postapokaliptični raspad društva možemo vidjeti na manjoj skali kao primjerice u Libiji gdje razne bande vode ratove oko nadzora nad naftnim bušotinama i naftovodima.

ne osim što je prikaz distopijske budućnosti u kojoj bezakonje ide toliko daleko da je potrebno uvođenje mehaniziranih policajaca još je jedna priča kojoj je jedan od temelja kritika korporativnog utjecaja na društvo. U centru priče je bionički policajac Murphy kojeg je proizvela mega korporacija Omni Consumer Productions (OCP) koja i inače proizvodi opremu za policiju te koja nije na dobrom glasu po kvaliteti proizvoda zbog čega stradava sve veći broj policijskih službenika u Detroitu. Koliki je utje-

Vojnici na daljinu

Premda je očito da je James Cameron svoj "Avatar" iz 2009. godine ispunio motivima istinite priče o američkoj domorotkinji Pocahontas, film je uvelike doživljen kao antiratna kritika američke imperijalističko-korporativne politike koja ne preže pred ničim pa tako ni pred rušenjem kultura u drugim zemljama. No, Cameron ovim filmom ide još dalje od puke društvenopolitičke kritike na globalnoj razini. U filmu "Avatar" zemljani su iscrpili svoje prirodne resurse i primorani su ih nabavljati s drugih planeta. Ovo nije daleko od recentno predstavljenih planova da se minerali poput nikla nabavljaju s kometa koji obitavaju u Sunčevom sustavu, kao ni od istraživanja površine Marsa. U budućnosti Jamesa Camerona također je moguće računalnim prenošenjem svijesti upravljati umjetno uzgojenim tijelom. Ovo je čak korak dalje od onog što su u svom serijalu "Matrix" prikazala braća Wachowski. Tako je pitanje računalnog identiteta prošireno mogućnošću da pojedinac uz pomoć tehnologije napusti svoje trenutno fizičko stanje i preseli se u potpuno novo fizičko obličje. Koliko je ovo bitan segment filma pokazuje sam naslov "Avatar" koji se širem značenju sa sanskrta prevodi kao "inkarnacija". Hoćemo li se jednog dana moći mehanički inkarnirati u nekim drugim tijelima sad možemo samo nagađati? Ali, ostaje činjenično da već sad svjedočimo militantnim agendama korporativnog svijeta, dakle nečem što bi u budućnosti moglo doseći razinu otvorene agresivnosti kakvu smo gledali u filmu "Avatar". To se pak ogleda i kroz vojnike koji na daljinu upravljaju bespilotnim dronovima.

Privatizirana i mehanizirana policija

Kultni film "RoboCop" nizozemskog redatelja Paula Verhoevena iz 1987. godi-

hi-fimedia #92

2014. godine radi Jose Padilha redatelj koji se proslavio baveći se upravo problematikom bezakonja i policijske korupcije.

Facebook matrica

Upravljamo li mi društvom svojevoljno ili nešto iznad društva upravlja nama? Kultna trilogija "Matrix" iz 1999. godine braće braće Wachowski nije samo puki fantazijski film o distopijskoj budućnosti, ili pak SF prikaz našeg odnosa prema Bogu nego je također i dubinska analiza ulaska civilizacije u digitalnu eru. Mnogi su već tad, kad se pojavio prvi film iz trilogije u kojoj su ljudi dobrovoljno dali svoja tijela za energetsko snabdijevanje robota u zamjenu za neku ljepšu "stvarnost", bili spremni svoju stvarnost zamijeniti za virtualni svijet u kojem fizičke boli podnosi računalni kod. Danas pak mnogi već žive na taj način. Putem društvenih mreža stvorili su neki svoj paralelni život u kojem se lakše nose sa stvarnošću. Krajnost u tom smjeru ide još dalje od društvenih mreža jer postoje igre u kojima birate kako će izgledati vaše tijelo, u kojem ćete kvartu živjeti te kako ćete se odijevati u virtualnoj stvarnosti. Zvuči kao znanstvena fantastika, ali dio populacije ozbiljno pristupa tome i što je najbizarnije spreman je izdvojiti stvaran novac za ostvarenje svojih virtualnih snova.

Svi smo mi Winston Smith

caj OCP-a na policiju pokazuje njihov simbol na svim policijskim automobilima, a kolike su ambicije dočarava nakana proizvodnje droida kojima žele u potpunosti zamijeniti žive policijske službenike. Film je nastao u trenutku najvećeg rasta utjecaja američkih korporacija za proizvodnju oružja, te na samom začetku ideje o privatizaciji policije. Tema je toliko aktualna (u Velikoj Britaniji traje debata o privatizaciji policije) da remake filma koji će se u kinima pojaviti

Incident odavanja vojnih tajni znan kao suradnja WikiLeaks-Bradley Manning te slučaj oko NSA i operativca Edwarda Snowdena koji još uvijek potresaju cijeli svijet, kao i nikad okončani rat protiv terorizma simptomi su koji ukazuju da možda stvarno živimo u orvelijanskom vremenu. Danas vlade diljem svijeta imaju veći uvid u vašu privatnost i intimu no što su ikad ranije imale. Premda je George Orwell pri pisanju romana prvenstveno mislio na tada najveći totalitaristički režim u svijetu, nastanku filmske verzije njegova romana "1984." u režiji Michaela Radforda prethodili su događaji koji su sugerirali baš suprotan civilizacijski tok. Komunističke ekonomije počele su lagano poniranje u slom, svoje današnje ime dobio je "Internet" i svijetu je predstavljen prvi emotikon – Smiley. Dakle baš sve je upućivalo na porast osobnih sloboda. Skoro trideset godina kasnije, sve upućuje na to da je film "1984." bio tek uvertira u trenutno stanje konstantne krize i uvijek prisutnog rata gdje vaše misli (razmišljanja) putem interneta i e-maila prate režimske snage sigurnosti – policija misli. Sva sreća je što se orvelijanski svijet prikazan u filmu "1984" nije još ostvario i vizualno poput onog Friza Langa. Za sad...

Go Beyond

Other cables filter your music. Wireworld cables let the most music through.

Technology that channels musical expression. ÂŠ 2013 Wireworld, Inc.

www.wireworldcable.com

FILM / MAD MAX

MAD MAX cestovni ratnik "…Moj život se gasi, slika blijedi. Jedino što ostaje su sjećanja. Sjećam se doba kaosa ... snova uništenih poput opustošene zemlje. Ali najviše mi je u sjećanju cestovni ratnik ... čovjek koga smo zvali Max. Da biste shvatili tko je bio, morate se vratiti u drugo doba ... kad je crno gorivo pokretalo svijet ... a u pustinjama nicali su gradovi od cijevi i čelika. Sada nestali ... izbrisani. " piše: Mladen Šagovac

debelim vremenskim odmakom i racionalnim pogledom unatrag teško je povjerovati da je tako siromašan i gotovo amaterski projekt uspio te postao kultni klasik čiji smrad oktana dan danas još izaziva zazubice filmskim ljubiteljima brzine. Prepotentna franšiza "Brzi i žestoki" s cijelom svojom ergelom šminkerskih vozilica ni jedne sekunde nije uspjela zasjeni-

hi-fimedia #92

ti prljav i sirov pristup brzini kakav je imao prvijenac Georgea Millera sa zadrtim provoditeljem pravde Maxom Rockatanskyjem i njegovim crnim presretačem (Ford Falcon

XB Coupe V8 351). Naime, Miller, Kennedy i McCausland nisu imali sredstva kojima bi si mogli priuštiti vizualno dočaravanje društva koje je uoči velike geopolitičke kataklizme, Naime, Miller, Kennedy i McCausland nisu imali sredstva kojima bi si mogli priuštiti vizualno dočaravanje društva koje je uoči velike geopolitičke kataklizme povijesti. Kao najavu četvrtog filmskog nastavka o cestovnom ratniku iz distopijske budućnosti ove jeseni distributeri su obožavatelje diljem svijeta odlučili počastiti Blu-Ray izdanjem sva tri prethodna filma. Sam naslov Pobješnjeli Max teško je poistovjetiti s pričom koju 1979. prikazuje George Miller, obzirom na to koliko je Maxu Rockatanskyju potrebno da pobjesni i krene u svoj osvetnički pohod. Čak i nakon obiteljske tragedije, Max djeluje dosta hladno. No, svejedno smo naslov zbog te prljave slike distopijskog svijeta osuđenog na bezumlje bajkerske bande uzeli zdravo za gotovo i priču progutali kao mekim putrom prema-

"Zbog razloga davno zaboravljenih, dva su moćna ratnička plemena pošla u rat ... i podigla plamen što ih je sve progutao. Bez goriva nisu bili ništa. Sagradili su kulu od karata. Tutnjeće mašine stale su. Njihove su vođe pričali, i pričali ... no ništa se nije moglo oduprijeti lavini. Svijet im se raspao, gradovi eksplodirali. Svijet pljačke, vatrena oluja straha."

zanu. Realno, jedini luđaci u prvom filmu su pripadnici bajkerske bande. Mada ni famozni policijski načelnik Fifi nije blizak zdravoj pameti. Kome je još stalo do striktnog poštivanja zakona u svijetu pred rasulom?

ta koji pada u kaos i u kojem jedini zakoni koji funkcioniraju su oni koje nametne jači ili bolje organizirani tada naprosto morate pratiti postapokaliptičnu zamisao. Tko pouzdano može znati kako bi izgledala civilizacija nakon

"Ljudi su proždirali jedni druge. Na cestama zavladala je noćna mora. Preživjeli su tek pokretni lešinari i okrutni pljačkaši. Bande su zavladale cestama ... spremne zaratiti zbog punih spremnika. U tom vrtlogu propasti obični su ljudi izmučeni i izgaženi. Ljudi kao Max, ratnik Max."

Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik iz 1981. godine u sebi definitivno ima utjecaja "Utrke smrti 2000" iz 1975. godine, ali Miller na krilima najbolje prodavanog australskog filmskog naslova ikad sad ima dovoljan financijski fond da ubojita vozila pustinjske bande prikaže sirovije i bliže nekoj krvožednosti. Ovo je kud i kamo inteligentnije ostvarenje u odnosu na raniji izvornik, a ima prednost i u tome što plodi već postojeće djelomično ludilo Maxa Rockatanskog koje prati još žešći čudak Kapetan Gyro s kojim će se upustiti u avanturu spašavanja zakržljalih branitelja velikog skladišta goriva. No, ranije spomenuta inteligentna zamisao ovog nastavka pada u drugi plan zbog katastrofalnih glumačkih izvedbi kojima je Miller okružio Gibsona zbog čega na trenutke ostavlja gorak okus kinematografije kućne izrade. Svejedno, mračni gotovo poeovski uvod u drugi film franšize je nemoguće mrziti pa smo ga morali kompletnog uvrstiti u ovaj članak.

neke globalne kataklizme? Odlična stvar kod Thunderdoma je što te mogućnosti prikazuje na čak dva načina, jedan tipično politički i jedan iskonsko plemenski. S jedne strane imamo organiziran i političko-ekonomski podijeljen "grad" s civilizacijskim pravilima iza kojih, razumljivo, stoje i političke igre. Dok je s druge strane prikazana mala plemenska zajednica djece koja priče za laku noć naivno usvajaju kao svoje zakone. Dakle prije ikakvog napada na Thunderdome treba uzeti u obzir da je posljednji nastavak ovog postapokaliptika s Melom Gibsonom svojoj podtekstualnoj suštini, dakle ispod mnogima mrskog holivudskog blještavila, zapravo odlična i inteligentna analiza civilizacijskih mogućnosti nakon raspada civilizacije sadašnjeg čovjeka. Zašto je ovu trilogiju bitno imati u svojoj kolekciji? Pobješnjeli Max je bezvremeni simbol krhkosti civilizacije, te mračni podsjetnik na ljudsku oholost i sebičnost u trenuci-

"U buci motora, izgubio je sve ... i postao olupina, utučen i osamljen ... čovjek prepun demona vlastite prošlosti. Čovjek koji je odlutao u pustoš. l upravo ovdje, na ovom ukletom mjestu ... naučio je ponovno živjeti."

Pobješnjeli Max 3 je 1985. godine sad već prosijedog i dobrano poderanog Maxa Rockatanskog na filmska platna donio okruženog svim simbolima filma koji puca na velike proračunske vrijednosti te se doimlje holivudski nadut u odnosu na svoje prethodnike a kao takav aspirira i na veliku zaradu na kino blagajnama. Često ovaj nastavak prozivaju kao najgori, no Thunderdome je potpuno prirodan nasljednik prethodna dva filma. Ako ste jednom krenuli cestom svije-

ma borbe za golu egzistenciju. Povrh svega tu je Mel Gibson kakvog smo ga obožavali kao predstavnika muškog roda osamdesetih godina. Uostalom, baš je ova postapokaliptična vizija liječnika Georgea Millera dan danas inspiracija u brojnim dijelovima popularne kulture. Utjecaj koji je za sobom ostavio Pobješnjeli Max mogao bi biti jedna potpuno nova i zasebna tema koja bi mogla pojesti jedan kompletni broj omiljenog vam HiFiMedia, što, vjerujemo, ne dolazi u obzir.

No reda radi, spomenimo samo neke. - U stripu Watchmen, Rorschach lisičinama za štednjak u plamtećoj zgradi za gležanj veže ubojicu djece i daje mu ručnu pilu kao mogućnost da se rezanjem noge oslobodi i spasi od smrti. Pri tom na jednak način, kao što je to učinio Max sa Johnny Boyem, ubojici objašnjava što mu je činiti ako želi ostati živ. - Guillermo Del Toro, David Fincher i Robert Rodriguez naveli su Pobješnjeli Max 2 kao svoj omiljeni film. - Duran Duran su video spotove za svoje singlove "Union of the Snake" i "The Wild Boys" evidentno bazirali na filmu Pobješnjeli Max 2, dok je drugi Frenkie Goes To Hollywood singl "Two Tribes" direktno zasnovan na prologu istog filma. - Stich Johnes u filmu "Vojničina" Clinta Eastwooda iz 1986. godine na pozornici seljoberske birtije sebe najavljuje kao – Ajatolaha Rock-n-rolla, a isto je početkom dvijetisućitih činio Chris Jericho hrvačka zvijezda WWE Superstars. U poznatoj svjetskoj online video igri World of Warcraft pojavljuje se lik Ginormus koji je vidljivo inspiriran likom Lorda Humungusa a predstavlja se kao – Ajatolah Kaja Cola – štoviše, kad je u bitkama citira svog izvornika. No, to nije jedini primjer utjecaja Pobješnjelog Maxa na ovu igru a ni na video igre uopće. - Najpoznatija svjetska postapokaliptična igra Fallout osim što je vizualno debelo oslonjena na svijet Pobješnjelog Maxa, glavni lik Usamljeni lutalica odjeven je u isti kožni komplet a kao i Maxa Rockatanskog prati ga pas Psećemeso. - Preminuli glazbenik Tupac Shakur je kao scenografiju pa i kostimografiju za video spot pjesme "California Love" koristio upravo onu korištenu u filmu Pobješnjeli Max 3.

hifimedia #92

FILM / RECENZIJE IRON MAN 3 (Iron Man 3) Buena Vista, Walt Disney Pictures, DMG Entertainment, Marvel Studios, Paramount Pictures, Walt Disney Studios Motion Pictures, 2013, 101 min. Režija: Shane Black Igraju: Robert Downey Jr., Gwyneth Paltrow, Don Cheadle, Ben Kingsley, Guy Pearce Žanr: Akcija, fantastika

Briljantni industrijalac Tony Stark/Iron Man (Robert Downey Jr.) suočava se s neprijateljem koji ne poznaje granice. Nakon što neprijatelj u potpunosti uništi Starkov osobni život, on kreće u sudbonosnu potragu za odgovornima. Na svakom koraku avanture njegova hrabrost biti će testirana, a kada se nađe prislonjen uza zid, Stark će morati preživjeti koristeći svoje vlastite inovacije, osloniti se na svoju ingenioznost i instinkte kako bi zaštitio one koji su mu najbliži. Dok se bori za vlastiti povratak, Stark otkriva odgovor na pitanje koje ga je potajno proganjalo: čini li čovjek odijelo ili odijelo čini čovjeka? Downey Jr. je zabavan kao Tony Stark aka Iron Man, u njegovoj nonšalantnoj izvedbi i leži kemija cijele franšize. Redatelj Shane Black, koji je palicu režije preuzeo od sada producenta Jona Favreua, brzo je shvatio kako funkcioniraju stvari oko Iron Mana te prepušta Downeyu punu slobodu u neformalnoj žlabravosti i dovitljivim te ciničnim odgovorima sugovornicima, ali ne propušta fokusirati na njegovu novo otkrivenu ranjivost. U ovom filmu Starka prvi put vidimo tjeskobnog i izmorenog te opterećenog činjenicom predočenom u "Osvetnicima" – da je on samo običan-tip-u-pojačanom-odijelu. U odnosu na strip negativac Mandarin, uobličuje ga Sir Ben Kingsley, ovdje je poslužen više ljudski te kao takav predstavlja desert između dva glavna jela. Onaj glavni bad-guy kojeg igra Australac Guy Pearce umotan ljigavošću je vrhunac ovog superherojskog menija. No, osim što se priča malo prebrzo raspetlja, problem je i finalni krešendo gdje redatelj

malo previše inzistira na Starkovoj konfuznosti, tako se na trenutke njegova tjeskobnost čini pretjeranom. DVD je prilika za sve one obožavatelje koji su kojim slučajem na kraju filma zaboravili pričekati da se odvrte završni titlovi gdje ih čeka dodatna superherojska poslastica. "Black je dobar u pridodavanju linije morbidne mržnje prema sebi svojim herojima, a još je bolji u prikazivanju antagonista koje je lako mrziti." – David Edelstein, Vulture

zbog čega je mu je lakše vjerovati u Mudovu ljubav prema May Pearl, nego u svoj život. Neckbone (Jackob Lofland) je s druge strane promućurni glas razuma. Sve u svemu dirljiva priča koja će ugodno iznenaditi sve koji u filmu traže malo više od samih vrhunskih glumaca. "Mud je film markantnih glumačkih nastupa s nezaboravnim prizorima i ljudima koji više pripadaju nego što su ugurani u okolinu" – Philip French, Observer UK

MUD

Posljednja patrola

(Mud) Lionsgate, Roadside Attractions, 2013, 130 min.

(End of Watch) Open Road, 2012., 109 min.

Režija: Jeff Nichols Igraju: Matthew McConaughey, Tye Sheridan, Jacob Lofland , Reese Witherspoon, Sam Shepard Žanr: Drama, avantura

6/10

hi-fimedia #92

PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC

Režija: David Ayer Igraju: Jake Gyllenhaal, Anna Kendrick, Michael Pena, America Ferrera Žanr: Triler, akcija, drama

8/10 9/10 Dvojica dječaka, Ellis i Neckbone, istražuju moćnu rijeku Mississippi, sve dok na malenom otočiću slučajno ne susretnu karizmatičnog čovjeka punog nevjerojatnih priča. Njegovo ime je Mud i tvrdi da je u Texasu ubio čovjeka, pa se sad skriva od lovaca na glave. U gradu ga iščekuje djevojka Juniper, ljubav njegovog života, kako bi zajedno pobjegli. Mud fascinira dječake i usprkos opasnostima koje to nosi, pristaju mu pomoći. Ovo je zapravo avanturistički film za djecu, punokrvni. Šteta je što to kod nas nije ranije prepoznato. Mnogi će se iznenaditi ali vani ne snimaju samo animirane ili SF avanturističke filmove ispunjene nemogućim efektima za mlađu populaciju već i one nezavisne s pričom koja ima dušu. Bujna fotografija, odličan scenarij i odlična izvedba dijela glumaca, posebno Mathewa McConaugheya. Ellis (Tye Sheridan ) pravi je klasični tip romantičara kojeg će opčiniti Mudova ekscentričnost i snažna posvećenost svom ljubavnom cilju. Naravno, razlog tome je intimne prirode jer Ellisov otac olako pušta majku da ode

Vođeni misijom ispunjavanja policijske zakletve i služenja pravdi, policijski službenici Brian Taylor (Jake Gyllenhaal) i Mike Zavala (Michael Peña) postali su kao braća u svakodnevnom nastojanju da im dan na poslu ne bude Posljednja patrola. Kad patrolirate ulicama South Centrala, najopasnijeg dijela Los Angelesa jedino sigurno je da baš ništa nije sigurno. Rotirajuća svijetla, glasne sirene i napetu akciju prati iskren i često humorističan odnos partnera koji većinu vremena provode u patrolnom autu čekajući poziv. U opasnosti djeluju kao jedan, svjesni da svakog trena mogu poginuti... Doživljaj napete akcije pojačan je snimanjem iz perspektive policajaca, članova bandi, nadzornih kamera, policijskih kamera i civila koji su se našli u unakrsnoj vatri. Ta punokružna perspektiva impresivno i neposredno portretira najmračnije i najnasilnije ulice i kutke grada te hrabre policajce i policajke koji njima patroliraju. Pisac/redatelj/producent Davida Ayera (Training Day) pokazao je jednu od mnogih istina o svakodnevici policajaca koji rade na ulicama Los Angelesa te je pritom pružio rijedak pogled u svijet čuvanja zakona na ulicama kao i na stvarnost, hra-

brost i suosjećanje tih ljudi. Premda su glumci Gyllenhaal i Peña ovdje stvarno nadigrali sami sebe, prava zvijezda filma je redatelj David Ayer koji je pronašao odličan alat kojim će publiku vezati uz glavne likove i tako je natjerati da se potpuno saživi s dramom kroz koju prolaze policijski službenici Tylor i Zavala. Film je u regionalna kina stigao s prevelikim zakašnjenjem zbog čega je i medijski potpuno propušten. Iako kasni i na DVD-u, tako da bi bilo šteta propustiti ovu novu priliku da ga pogledate. "Ayer i njegov ansambl su toliko uvjerljivo dočarali način na koji likovi ovdje govore i funkcioniraju da možda niti nećete primjetiti kako film polako klizi iz običnog radnog dana u gotovi mit." – Bilge Ebiri, New York Magazine

Čovjek od čelika (Man of Steel) Warner Bros., 2013., 143 min.

Grijesi naših očeva

okušavajući osigurati pristojan život svojoj novoj obitelji, Luke (Ryan Gosling) se odlučuje za pljačkanje banaka. S obzirom na njegove vozačke sposobnosti, bijeg mu nikada nije problem. Na put mu želi stati ambiciozni policajac (bradley Cooper) koji gradi svoju karijeru u korumpiranoj postaji. Drama se razvija kroz petnaest godina, dok grijesi iz prošlosti sustižu dvojicu dječaka koji se bore sa vlastitim naslijeđem. Inače, ako baš ciljano tražite američ-

ke art-house filmove koji ne dolaze iz nezavisne produkcije, tražit ćete baš one koji dolaze iz produkcije Focus Features. Posljednjih godina Focus donosi prilično atraktivne i kvalitetne naslove, a to je slučaj i s ovim filmom. Ovo je nakon ljubavne drame "Tužna veza" (2010) druga suradnja redatelja Dereka Cainfrancea i Ryana Goslinga koji se pokazao kao plodonosnim glumcem za art-house drame. Od trenutka kad vidite Goslinga kako se s tjeskobom na licu priprema za cirkusku motorističku predstavu svjesni ste da će ovo biti mukotrpna drma za istezanje živaca. Posrijedi je tmuran i depresivan film, priča o zagubljenom očinstvu i greškama popraćenim još većim greškama koja će vas ostaviti u laganom osjećaj beznađa. Baš snažan dramski film sa snažnim osjećajem za postavljanje raspoloženja. Tako tempo u filmu diktira rast napetosti da je nemoguće ostati ravnodušan na zbivanja vezana uz likove. Film je začet kao slikarski triptih u kojem svaka strana nosi likove s podjednako jakom glumcima Ryanom Goslingom i Bradleyem Cooperom, te bi isto tako svaka strana mogla biti film za sebe o tvrdo nategnutim nitima roditeljstva. Nimalo lagan film za gledanje, ali je sa svoja dva sata i deset minuta radnje previše predobrog sadržaja za jedno filmsko veče. "Cianfrance se smjestio uz bok Paulu Thomasu Andresonu, Robertu Altmanu i ostalim velikim pripovjedačima na velikoj razini" - Rob Daniel, Sky Movies

će uništenje. U mnogočemu podsjeća na produkcijski dizajn viđen u filmu ‘Riddickove kronike’ što je pak prva negativna, no ne nužno i katastrofalna, stavka uočljiva u ovom rebootu. U filmu je prisutna još jedna promjena, znatiželjna novinarka Lois Lane (Amy Adams)

upoznaje Kal-Ela kao Clarka Kenta ali od početka zna da traži i pronalazi Supermana te od početka dijele zajedničku tajnu. Ovo je zadnji čavao u lijesu sramežljivog Claka Kenta kakvog pamtimo iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. To ne znači da Clark Kent presta-

(The Place Beyond the Pines) Focus Features, 2012, 141 min.

Režija: Zack Snyder Igraju: Henry Cavill, Amy Adams, Michael Shannon, Diane Lane, Kevin Costner Žanr: Akcija, fantazija, drama

Režija: Derek Cianfrance Igraju: Ryan Gosling, Bradley Cooper, Eva Mendes, Rose Byrne, Ray Liotta Žanr: Drama, triler

6,7/10

9/10

Dječak shvati da ima nadnaravne moći i da nije sa Zemlje. Kao mladić kreće u potragu za svojim podrijetlom i razlogom zbog kojeg je poslan ovdje. No, mora pokazati svoju herojsku stranu da bi spasio svijet od uništenja i postao simbolom nade za čovječanstvo. U filmu glume Amy Adams koja je četiri puta bila nominirana za Oscara (The Master), Michael Shannon koji je također bio nominiran za Oscara (Revolutionary Road), dobitnik Oscara Kevin Costner (Dances with Wolves), Diane Lane koja je bila nominirana za Oscara (Unfaithful), Laurence Fishburne nominiran za Oscara (What’s Love Got to Do with It), Antje Traue, Ayelet Zurer, Christopher Meloni i dobitnik Oscara Russell Crowe (Gladiator). Snyder je Krypton prikazao potpuno drugačije od one arhetipske vizije ranijih filmova pa i stripova. Od prve scene osjeća se opustošenost planeta, kaotično društvo i nadolaze-

hifimedia #92

FILM / RECENZIJE je biti Kal-Elov alterego, već samo da je prilagođen današnjem vremenu u kojem je gotovo nemoguće zadržati apsolutnu anonimnost. Još jedna jako bitna novina u žanru "krasi” ovaj film, a to su kolateralne žrtve. Premda ni sad nisu izravno i izbliza prikazane, opća destrukcija prikazana u Snyderovom filmu o Supermanu jasno upućuje da ih ima. I to puno. Ova inkarnacija popularnog Supermana dolazi u DVD i Blu-Ray formatu istovremeno, tako da će oni vizualno zahtjevniji moći uživati u punoj moći CGI kinematografije. "Film se sastoji od beskrajne deklamatorike i beskrajnog nasilja" – David Denby, New Yorker

Topla tijela (Warm Bodies) Summit Entertainment, 2013., 97 min. Režija: Jonathan Levine Igraju: Nicholas Hoult, Teresa Palmer, Rob Corddry, John Malkovich, Dave Franco Žanr: Komedija, horror, romantika

eksploatira dvije trenutno najpopularnije teenagerske subkulturalne teme, ljubav na relaciji živi-mrtvi i zombije koji su trenutno najpopularniji mentalni opijat za mlade obožavatelje pucačkih videoigara. Dobra stvar je što uz to nudi i tematsku subverziju u obliku kulture dijaloga i promjene - rušenje zidova. Istina je da to radi na banalan način koji će kod podozrivih prije rezultirati podsmjehom nego ozbiljnim shvaćanjem, ali se ne može poreći da je u tom kontekstu izravan i iskren. Iako se vidi da po scenariju likovi nisu plošni, način na koji su prikazani u "Toplim tijelima” jeste. Ono što najviše muči ovaj "romkom/horror” je što se na trenutke čini da redatelj i scenarist Jonathan Levine nije siguran želi li da "Topla tijela” bude smiješan, zastrašujući, romantičan ili ironičan film. Može li Hollywood zombije u trendovskom kontekstu učiniti novim vampirima? Zarada ovog filma po američkom Box Officeu kaže da može. Ukoliko doma imate klinca koji naginje separatizmu, možda je ovaj film zgodan suptilan način da mu poručite kako se život gradi na kulturi dijaloga. Satisfakciju u gledanju mogli bi pronaći i stariji članovi kućanstva koje bi plejada rock standarda s kraja osamdesetih i početka devedesetih mogla mislima lansirati u doba kad su oni bili mladi. "Topla tijela je zabavniji i na ugodan način film jeftinije klase od Sumraka a podjednako cilja na mrzitelje i obožavatelje Belle i Edwarda." – Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly

Ocjena: 7/10

Veliki Gatsby

Nevjerojatna romansa između prekrasne tinejdžerice i osjećajnog zombija pokreće slijed događaja koji može promijeniti svijet u ovoj urnebesnoj i toploj akcijskoj romantičnoj zombi-komediji temeljenoj na popularnom romanu Isaaca Mariona. Scenarij je poznat—tajanstveni virus je uništio civilizaciju i sve zaražene pretvorio u čudovišta gladna ljudskog mesa bez sjećanja na prošli život. Mali broj ljudi skriva se u bunkerima u kojima žive u strahu od nekadašnjih prijatelja i članova obitelji. No sve se mijenja kad skupina zombija nabasa na nekolicinu ljudi u potrazi za zalihama. R (Nicholas Hoult), zombi s dušom, toliko je očaran prekrasnom i živom Julie (Teresa Palmer) i umjesto da joj pojede mozak spasi ju od napada ostalih zombija. Potpuno svježi pristup ljubavnoj priči u filmu Topla tijela nudi iznenađujuće romantičan pogled na zombi apokalipsu i podsjeća nas što znači biti čovjek. Slutnja da je film "Topla tijela” romantična limunada koja se debelo oslanja na trendovsku vampirofiliju je točna. Ovaj film doslovno

(The Great Gatsby) Warner Bros., 2013., 143 min.

hi-fimedia #92

Režija: Buz Luhrmann Igraju: Leonardo DiCaprio, Tobey maguire, Carey Mulligan, Isla Fisher, Joel Edgerton Žanr: Drama, romansa

5/10 Baz Luhrmann donio je novu filmsku adaptaciju romana F. Scotta Fitzgeralda Veliki Gatsby. Jedinstvena vizualna interpretacija ovog klasika oživljava razdoblje ludih dvadesetih godina kao nika-

da do sada. Vrijeme je to lakog morala, blještavog jazza i nebeskih vrijednosti dionica. Loveći svoj američki san Nick dolazi u New York i useljava se pored misterioznog milijunaša Jaya Gatsbya. Nick biva uvučen u zavodljivi svijet super bogataša, njihovih iluzija, ljubavi i prijevara... Luhrmann je kao redatelj izrazito naklonjen krajnostima, tako su mu i filmovi često prenatrpani, a kako voli neobičnu mješavinu klasičnog i modernog također znaju biti i sadržajno kaotični. Ispada da je najnoviji Veliki Gatsby tipičan i potpun Luhrmannov film. Zapravo ispada da je to vrijeme bezočnih luksuza, kiča i društvene raskalašenosti baš po Luhrmannovoj mjeri. Pojedine scene u filmu djeluju poput dopaminskih eksplozija u mozgu. No, problem je što je dopamin u prevelikim dozama štetan za organizam. Još kada je izazvan prebrzim i prejakim intenzitetom do mamurnog buđenja dolazi prije prestanka djelovanja. Upravo to najviše muči film Veliki Gatsby Baza Luhrmanna. Vizualno i sadržajno bogate scene se pred očima gledatelja izmjenjuju tolikom brzinom da novi prizor gledate dok se još pokušavate navići na onaj raniji. Silno vizualno bogatstvo ove verzije kultnog Fitzgeraldovog romana prati i odlična glazba, ali avaj ista je izrezana i skraćena do te mjere da je gledatelj ni ne stigne uživati u mješavini slike i nota. Ipak, prenosi psihološku trulost tadašnjeg bogataškog društva kakvim ga je opisao Scott Fitzgerald i još je k tome solidno prilagođava današnjem vremenu u kojem ovakve priče pune televizijske tabloid programe. Osim vizualne konfuzije, ovaj film još muči angažman Carey Mulligan. Čak ni ne toliko njen angažman, koliko lik Daisy koji igra. U odnosu na roman previše je romantiziran, predugo prikazivan kao nevin. Kada tome pridodamo Mulligan, dobivamo nešto što nikako nije Fitzgeraldova Daisy, bar ne do pred kraj filma. Svi ostali, koji su igrali ključne uloge, su vrhunski odradili svoje likove. Posebna glumačka delicija je DiCaprio koji u Jaya Gatsbya sve što je do sad naučio u glumačkom zanatu. Bolji izbor pored njega za ulogu samodestruktivnog, strastvenog i srcedrapajućeg ljubavnog očajnika Gatsbya ne postoji. Tu je još narativni oslonac Tobey Magire kao Nick Carraway koji nasred sve te bogataško-ljubavničke pomutnje ravnomjerno hoda u korak s radnjom i pokušava se ne nametnuti iznad Fitzgeraldove poante kako su svi ti napirlitani, sračunati i bahati bogataši naspram velikog Jaya Gatsbya obična trula gomila. Iako to još nije filmsko ostvarenje koje bi bilo u potpunosti dostojno romana velikog pisca Fitzgeralda, Buz Luhrmann uspio je snimiti najbolju do sad snimljenu verziju Velikog Gatsbya. "Do sad najbolji pokušaj zahvaćanja esencije romana" – Richard Roeper, richardroeper.com

ZAGREB AV SHOW 18-20.10.2013.

Poštovani, zadovoljstvo nam je obavijestiti vas da će se ove godine u Sheraton Zagreb hotelu, od 18.10. – 20.10. 2013. održati 19. zagrebački sajam potrošačke elektronike AudioVideoShow – 2013., vodeći specijalizirani sajam u ovom dijelu Europe. Kao i proteklih godina izlagački prostor održavanja sajma namijenjen je za predstavljanje vodećih tvrtki iz područja potrošačke elektronike (CE): - tradicionalno vrhunsku demonstraciju stereo i high-end audio proizvoda u dvoranama i sobama hotela, te predstavljanje najnovijih modela 3D i 4K Full HD LCD i Plazma televizora, Home Theater i IPTV uređaja, multimedije, mobilnih telefona, tableta i novih tehnologija. Glavni pokrovitelj i suorganizator ove manifestacije je magazin hifimedia. Vidimo se na sajmu!

www.hifimedia.hr/zgavshow2013

KOLUMNA: NEW YORK

4K ili Ultra HD O

d samog početka ere televizijskih prijenosa, televizori su bili najznačajniji proizvod vodećih proizvođača kućne potrošačke elektronike, nešto preko čega se u početku gradio njihov prestiž, a kasnije kroz nemilosrdnu konkurenciju i njihov opstanak ili nestanak s tržišta. Iako su se vremena jako promijenila u odnosu na razdoblje prvog ozbiljnijeg prodora televizijskih prijemnika u domove (prije 60 godina), a asortiman proizvoda elektronske industrije se od tada višestruko povećao, ipak su televizori (ili danas svi displayi, uključujući i monitore) ostali neka vrsta najznačajnijeg i najeksponiranijeg proizvoda najvećih svjetskih proizvođača elek-

tronike, barem onih najvećih koji su još uvijek uspjeli preživjeti nemilosrdnu konkurenciju na tržištu, popraćenu stalnim smanjivanjem cijena i profita, uz višak ponude na tržištu pojavom novih i jeftinijih proizvođača u jeftinijem segmentu ponude. Iako u cjelini na HDTV displayima većina proizvođača ne zarađuje već zapravo jedva preživljava (elektronska industrija trenutno najviše zarađuje na pametnim telefonima i tabletima), oni su vizualni medij bez kojeg većina njihove ostale ponude ne bi imala smisla, i pogonska snaga za cijelu elektronsku industriju. Periodično, u posljednje vrijeme u sve kraćim razdobljima, dolazi do značajne pojave novih tehnologija displaya, često popraćeno novim standardima koji standardiziraju povećanje rezolucije i ostalih karakteristika medija koje je nova tehnologija omogućila. Svako to značajno unaprjeđenje značilo je i potrebu za novim uređajima za reprodukciju i displayima, koji su onda, barem za neko vrijeme, jedina šansa klasičnoj elektronskoj industriji za ostvarivanje značajnijih profita i revitalizaciju proizvodnje. Od pojave

hi-fimedia #92

VHS-a (a protiv čega se u početku Hollywood grčevito borio) i ponude filmova u tom formatu, i pojave kablovske televizije s vlastitom ponudom snimljenog sadržaja i serija, situacija se zakomplicirala jer su sad uz proizvođače elektronike i proizvođači sadržaja postali ovisni o periodičnoj infuziji novih profita pojavom novih standarda (formata) za reprodukciju. Bez dodatnih profita ostvarenih prodajom i distribucijom DVD i Blu-Ray diskova, filmska industrija ne bi mogla opstati (i nastaviti snimati sve skuplje filmove). Kako je prošlo već dosta vremena od pojave HDTV-a, a prodaja DVD-ova i Blu-Ray diskova stagnira (a na uređajima se već odav-

piše: Danko Šuvar

no ništa ne zarađuje, posebno uz jeftinu proizvodnju u Kini), vrijeme je za nešto novo, a to je Ultra HD, ili 4K kako su ga uglavnom zvali do početka ove godine kad je standardiziran termin Ultra HD, koji se odnosi i na 4K (3840 x 2160 piksela ili 2160p) i na 8K (7680 x 4320 ili 4320p). Za razliku od HDTV-a koji je bio značajno i očito poboljšanje u odnosu na standardnu televiziju, Ultra HD će imati otežan put do bržeg komercijalnog proboja zato što su za vidljivije ostvarenje prednosti u odnosu na 1080p potrebni ili neuobičajeno veliki displayi u odnosu na što se smatra normalnim u tipičnoj dnevnoj sobi, ili relativno mala udaljenost od displaya tijekom gledanja, zbog limitacije oka u razlučivanju tolike količine detalja s tipičnih udaljenosti za gledanje i odnosa veličine ekrana i udaljenosti za gledanje (na primjer, da bi se vidjela razlika u odnosu na 1080p na displayu od 140 cm, udaljenost treba biti 1.8 metar ili manje, a da bi se vidje-

lo svih 2160p, treba biti 1 metar od displaya). Za proizvođače je utješno što će u tipičnom ambijentu prodajnog dućana (gdje se obično stoji preblizu ekrana) reakcija prosječnog konzumenta biti vrlo povoljna, tu će Ultra HD kvaliteta odmah doći do izražaja. Bez obzira na sve, proizvođači su pokrenuli proizvodnju i većina ima u ponudi Ultra HD displaye, iako još praktično ne postoji definirani sistem za reprodukciju sadržaja, sada su to samo kompjuterski video serveri (kao što je to Sony nudio uz svoje 4K displaye, zajedno s pohranjenih 10 filmova), razni media playeri sposobni za 4K reprodukciju (preko raznih pretplatnih modela ili servisa) i poneke TV stanice (posebno u Japanu i Koreji), te Eutelsat koji nudi 4K program u Europi, na Bliskom istoku i u Africi. Već je skoro sigurno da će Blu-ray specifikacija biti proširena da podržava 4K (2160p), novi troslojni 100 GB diskovi će to omogućiti svojim povećanim kapacitetom tako da stane cijeli film u Ultra HD formatu. Sony PlayStation 4 i Microsoft Xbox One također podržavaju 4K video reprodukciju, ali nije precizirano da li se to odnosi i na Blu-ray drive, najvjerojatnije ne, osim ako se nekim čudom to bude moglo osposobiti preko softverskog unaprjeđenja. Dominantni servis za video streaming u SADu, Netflix (koji u večernjim satima već zauzima 32% cijelog Internet prometa) već se sprema za 4K streaming, po njihovoj procjeni bit će potrebno 15 Mb (megabita) u sekundi za sami sadržaj, što znači Internet konekcija će trebati imati 50 Mb/s za komforno gledanje u 2160p rezoluciji. Većina Ultra HD displaya u ponudi, veličine od 140 do 170 cm, kreće se cijenom od $4.000 do $8.000 (osim jeftine ponude iz Kine, već i za $1.000), ali nije preporučljivo kupovati modele koji nemaju HDMI 2.0 specifikaciju, a koja se pojavila tek krajem prošlog mjeseca, zato što HDMI 1.4 omogućava samo 2160p s 24 slike u sekundi, za razliku od HDMI 2.0 koji je specificiran do 2160p/60. S povećanom rezolucijom 4K displaya pad rezolucije prilikom reprodukcije pokreta je puno izraženiji, i kod velikih displaya (i za 8K) čak i 60 slika u sekundi je jedva dovoljno. Pojava Ultra HD formata pomalo podsjeća na vrijeme kad su se pojavili prvi televizori u boji, mogli su se kupiti ali malo se toga moglo gledati u boji, pojavili su se prije nego su TV studiji napravili masovniju tranziciju na emitiranje programa u boji. Koliko će dugo tranzicija prema 4K trajati ostaje otvoreno pitanje, relativno kratkotrajna 3D euforija ukazuje na oprez prilikom guranja novih tehnologija prvenstveno da bi se povećala prodaja uređaja (i filmova). Po istraživanju tvrtke FutureSource, u SAD do 2017 13% displaya većih od 125 cm biti će Ultra HD, a u Europi do 2020 12% od svih prodanih displaya.

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr • www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

Minimum prostora Maksimum kvalitete

Savršena Harmonija

www.helikop.hr www.pioneer.eu

maloprodaja: Martićeva 71, 10000 Zagreb, tel/fax: +385 1 4650 870 Masarykova 18, 10000 Zagreb, tel: +385 1 4876 053, 4876 054, fax: 4876 056

kredit 2 - 60 rata 2 - 24 rate bez naknade

MC Zagrebačke banke kredit 2 - 36 rata 2 - 12 rata bez naknade

kredit 2 - 36 rata 2-12 rata bez naknade