hifimedia • 94

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #94 / 2014.

UHDTV SAMSUNG 65HU8500 ZAKRIVLJENI TELEVIZORI, NOVA ERA SAMSUNGA DONOSIMO VAM 22 RECENZIJE NOVIH ROCK ALBUMA: Drive-By Truckers, Clearance,

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

The Horrors, Smoke Fairies, Black Lips, Billie Joe & Norah Jones, The Hold Steady, Damon Albarn, Rosanne Cash, The Black Keys, Bruce Springsteen, Original Soundtrack: Inside Llewyn Davis, Seine, Beth Hart & Joe Bonamassa, Emmylou Harris, Lolita, Cloud Nothings, The War On Drugs, Shonen Knife, Nina Romić, Denis Katanec Okanagan LTD

MUSICAL FIDELITY M6 500i Brutalno snažan

BECK

ovjek s tisu u maski

STAN LEE

Dobri duh Marvela

www.technomarket.hr

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o.

Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Mjesec glazbe i sporta Ovaj mjesec se piše nogometna povijest. Naša reprezentacija otvara svjetsko nogometno prvenstvo s utakmicom protiv domaćina Brazila. Za većinu Hrvata to predstavlja vrhunac u najvažnijoj sporednoj stvari u životu.

Jedino što može biti iznad tog događaja je da osvojimo navedeno prvenstvo.

Ovaj mjesec je i kulminacija ovogodišnjih glazbenih aktivnosti koje nam priređuju vrhunski glazbenici rock (Queens Of The Stone Age, The Black Keys, Pixies, MGMT, Foals,..) i jazz glazbe (Carla Bley Trio i Dee Dee Bridgewater).

Vjerujem da će se mnogi pronaći u navedenim spektaklima i da će se odlično zabaviti. Nećemo niti mi biti po strani te ćemo sudjelovati u navedenim događanjima. No, prije nego sve počne, željeli smo vas posjetiti i na naše kolege koji, na žalost, više nisu s nama, a sigurno bi s veseljem iščekivali naredne dane.

Riječ je o Darku Glavanu i Draženu Vrdoljaku, očevima hrvatske rock kritike, našim prijateljima i suradnicima od kojih smo učili što je dobra glazba. Ako nas čitate tamo negdje gore, znajte da mnogima od nas i danas nedostajete.

Ako se vratimo više na zemaljske teme, drago nam je da nas još uvijek čitate te se nadamo da vaše povjerenje opravdavamo dobrim člancima.

U ovom izdanju smo pripremili za svakoga po nešto. Izdvajamo test Samsung zakrivljenog Ultra HD televizora, snažnog Musical Fidelity integriranog pojačala, veliki broj rock recenzija i osvrt na čovjeka koji stoji iza većine Marvelovih superjunaka – Stan Lee.

Želim vam ugodno čitanje.

Andrija Ćurković Urednik

hifimedia #94

3

SADRŽAJ TEST ZVUČNIČKIH KABELA Pasivni ekvilajzeri

Audio

SAMSUNG UE65HU8500 Samsung zakrivljeni UltraHDTV 65HU8500 OPTOMA HD-25E Optimalni projektor MINIX NEO X7 Polazna točka kućnog AV sustava DEFINITIVE TECHNOLOGY SOUND CYLINDER Suživot s tabletom NAD DAC 2 Air Two DALI KUBIK FREE I XTRA Minimalistički ulaz u svijet dobrog zvuka

4

MAGNAT QUANTUM 755 Novi igrač

42

MUSICAL FIDELITY M6 500I Strategija izlaznog proizvoda Antonya Michaelsona

44

48

MusicStyle Prikaz: BECK Čovjek s tisuću maski

6 10 14

Testovi NIKON D3300 24,2 miliona piksela

41

DYNAUDIO EXCITE 38 Danski aristokrat

Vijesti

Video

ASUS XONAR ESSENCE ONE Audiofilski IT pristup

Hommage: GLAVAN & VRDOLJAK Očevi hrvatske rock kritike

56

"Jazz Best Collection 1000": Legendarni albumi u japanskoj ediciji

72

Film Leonardo DiCaprio: Stajanje u redu za Oscara

82

Stan Lee: Nevjerojatna mreža Marvelovih superjunaka

88

Ostalo

42 iTechno

38

22

72

36

24 28 30

28

32 34 36

hi-fimedia #94

60

35

52

SAVJET Što odabrati ako niste zadovoljni kamerom na mobitelu Kolumna: Danko Šuvar, NY

20 98

VIJESTI Toshiba Encore 2 Toshiba Europe predstavila je svoju novu obitelj tablet uređaja Encore 2 koje pokreće Microsoft Windows 8.1 operativni sustav. Obitelj se zasad sastoji od 2 modela, Encore 2 WT10-A dijagonale 10.1 inča i modela Encore 2 WT8-B, dijagonale 8 inča. Oba modela pokreće četverojezgreni Intel Atom procesor i 1 GB RAM (WT8-B) odnosno 2 GB RAM (WT10-A), a ugrađena memorija je kapaciteta 32 GB. Povezivost na oba modela moguća je putem 802.11 b/g/n Wi-Fi®, Bluetooth® 4.0, WiDi (bežični ekran), 1x micro-USB 2.0, 1x micro-SD/ SDHV/SDXC memorijskih kartica s podrškom do 128 GB te 3.5 mm priključak za slušalice/mikrofon, a WT10-A također dolazi s 1x micro-HDMI priključkom. Oba modela opremljena su s 5 MP stražnja kamera s autofokusom, 1.2 MP prednja kamera, ugrađen mikrofon Osim što ih pokreće MS Windows 8.1 operativni sustav, oba modela dolaze s jednogodišnjom pretplatom na Microsoft Office 365, Skype aplikacijom (mjesečno je uključeno 60 minuta poziva prema cijelom svijetu), Fresh Paint i Xbox One SmartGlass aplikacijama. Oba modela dolaze u satensko zlatnoj boji, a u prodaji u Hrvatskoj očekuju se tijekom trećeg tromjesečja ove godine.

INFO: www.toshiba-croatia.com

Huawei Ascend P7 Kineski proizvođač Huawei je nedavno u Parizu predstavio svoj novi flagship pametni telefon, Ascend P7, koji bi trebao nastaviti uspjeh svog prethodnika, modela Ascend P6. Ascend P7 ima 5-inčni FHD zaslon razlučivosti 1920x1080 piksela, gustoće 445 ppi i 16:9 formatom zaslona, a kako bi se uklopio u bilo koji stil, Ascend P7 dolazi u rasponu modernih boja, uključujući crnu, bijelu i ružičastu te debljinom od samo 6,5 mm. Također, opremljen je SONY BSI senzorom 4. generacije, procesorom signala slike (ISP), IMAGESmart 2.0 softverom, Ultra Snapshot značajkom za brzo fotografiranje, f/2.0 otvorom leće na stražnjoj kameri od 13MP s 5P ne-sfernom lećom i prednjom kamerom od 8MP s 5P ne-sfernom lećom s funkcijom panoramske snimke. Baterija ima kapacitet od 2500 mAh s tehnologijom uštede energije, a postavka za iznimnu uštedu energije omogućava Ascendu P7 automatsko optimiziranje potrošnje baterije kada je ista manje od 10% puna. U prodaji u Hrvatskoj trebao bi se naći do kraja lipnja. INFO: www.huaweidevice.hr

Logitech X300 Logitech je u svoju ponudu uvrstio novi prijenosni bežični stereo zvučnik oznake X300, zamišljen za slušanje glazbe u pokretu. X300 bi trebao pružiti široki spektar zvuka korištenjem specijalno pozicioniranih zvučničkih jedinica. Povezivanje s uređajima obavlja se putem Bluetootha na maksimalnoj udaljenosti do 10 metara. Zvučnik ima ugrađenu litijsku bateriju kapaciteta do 5 sati, a za punjenje se koristi microUSB kabel. U prodaji se u Europi očekuje u kolovozu 2014. po cijeni od 519 kuna. INFO: www.logitech.com

6

hi-fimedia #94

PANASONIC VIERA. YOU’LL LOVE WHAT’S UP NEXT.

TV ANYWHERE

SWIPE & SHARE

Ponesite svoj TV sa sobom, gdje god da ste krenuli. Pristupite prijenosu TV programa uživo ili jučerašnjem sadržaju pomoću tableta, bilo kada, bilo gdje.

Podjelite svoje slike, video ili web sadržae sa tableta ili pametnog telefona, jednostavnim potezom ruke koristeći Swipe & Share.

www.panasonic.hr

VIJESTI Sony RX100 III Obitelj Cyber-shot RX100 dobila je zanimljiv dodatak, Cyber-shot RX100 III sa širim i svjetlijim ugrađenim tražilom u kompaktnom tijelu. Izrađen je od čvrstog aluminija, a zbog male težine i izgleda nastavlja graditi hvaljeni ugled svojih prethodnika. Unaprijeđeni objektiv i brz procesor za obradu slika nadopunjeni su pomičnim OLED Tru-Finder tražilom sa Zeiss T premazom, poboljšanim značajkama za snimanje i 180 stupnjeva nagibnim LCD-om. Senzor je Exmor R CMOS vrste 1.0, s 20.1 megapiksela, a procesor novi BIONZ X, tri puta brži od svog prethodnika.

Sony Cyber-shot RX100 III od sada podržava XAVC S format, baziran na profesionalnom XAVC standardu, koji omogućava snimanje Full HD video zapisa do 50 Mbps uz minimalnu buku. Tu su i 4K still image izlaz, HDMI, WiFi i NFC. INFO: www.sony.hr

Samsung predstavio Galaxy K zoom Samsung Electronics predstavio je novi pametni telefon s naprednom kamerom naziva Galaxy K zoom koji korisnicima omogućava jednostavno snimanje fotografija, povezujući naprednu digitalnu kameru i pametni telefon. Uređaj nudi napredni sustav kamere osmišljen kako bi ponudio kontrolu i funkcionalnost sličnu profesionalnim fotoaparatima, a opremljen je novim lećama koje omogućavaju deseterostruko optičko uvećanje u tankom i elegantnom kućištu. Galaxy K zoom koristi 20,7-megapikselni BSI CMOS senzor za fotografije, sustav optičke stabilizacije slike za smanjeni šum uzrokovan kretanjem i u uvjetima smanjenog osvjetljenja, tako da korisnici mogu snimati fotografije i video sadržaje Full HD razlučivosti. Dodatno, ugrađena ksenonska bljeskalica pruža jače svijetlo i prirodnije osvjetljenje, u usporedbi s uobičajenim LED bljeskalicama. Novi uređaj nudi i značajke i funkcionalnosti kamere kao što su automatski fokus i automatska ekspozicija, ravnomjerni balans svjetlosti i čistoće slike, kao i novu generaciju Pro Suggest načina rada koji korisnicima nudi pet optimiziranih postavki filtera.

Značajka “Selfie Alarm” korisnicima omogućava snimanje autoportreta, uz praćenje i fokusiranje korisnika u pokretu, a tu su i Ultra Power Saving način rada za smanjenu potrošnju baterije, Health Lite aplikaciju za osobne savjete o vježbanju i zdravoj prehrani te Studio aplikacije za jednostavnu obradu snimljenih fotografija i video sadržaja. INFO: www.samsung.hr

B&O BeoSound Essence Bang & Olufsen predstavio je novi glazbeni sustav koji nudi jednostavniji put do više glazbe, pomoću jednog dodira. Većina digitalne glazbe kojoj možemo pristupiti preko glazbenih poslužitelja pohranjena je na našim telefonima i tabletima, a tamo i ostaje. BeoSound Essence koji se sastoji od dvije komponente: aluminijskog BeoSound Essence daljinskog upravljača i skrivene kutije koja sadrži sve o čemu ne morate brinuti kako bi sve funkcioniralo. Kutija je centar za AirPlay streaming, DLNA streaming, Spotify Connect, QPlay i pristup Internet radio stanicama. Na BeoSound Essence mogu se povezati i B&O ili neki drugi zvučnici kako bi se dobio još bolji zvuk i akustično iskustvo. INFO: www.bang-olufsen.com

8

hi-fimedia #94

VIJESTI Discovery preuzeo Eurosport Discovery Communications objavio je završetak akvizicije većinskog udjela u Eurosport Internationalu, čime je svoj udio povećao s 20% na 51%, kao dio strateškog partnerstva s TF1 grupom koje je započelo u prosincu 2012. Discovery je jedna od prvih američkih medijskih kuća koja je 1989. pokrenula kanale u Europi i kroz 25 godina konstantno ulagala u međunarodno poslovanje,a uz dodatak Eurosportovih šest pay-TV brendova (Eurosport, Eurosport HD, Eurosport 2, Eurosport 2 HD, Eurosport Asia-Pacific i Eurosportnews), Discovery Communications sada posluje s više od 210 svjetskih televizijskih mreža dosežući 2,7 milijarde kumulativnih pretplatnika.

Zaključna cijena za Eurosport International temeljila se na prosječnoj procjeni poduzeća Eurosport Grupe od 902.000.000 eura (oko 1,2 milijarde dolara), što djelomično odgovara početnom vrednovanju, a dijelom višoj procjeni vezanoj uz udio u tvrtki. Iz ove grupne procjene, izuzeta je vrijednost Eurosport France-a (85 milijuna eura, približno 115 milijuna dolara). TF1 očekuje da će zadržati svoj udio od 80% u Eurosport France najmanje do 1. siječnja 2015. Također, završetak akvizicije ne utječe na druga dva elementa izvornog ugovora - 20 % Discoveryjevog udjela u TV Breizh, Histoire, Ushuaia TV i Stylía kanala, te produkcijsku suradnju s TF1 grupom. TF1 zadržava mogućnost prodaje 49% udjela u Eurosport Internationalu, što može potencijalno povećati Discoveryjev udio u vlasništvu na 100%.

SBOX stalci za LCD televizore Pred svjetsko nogometno prvenstvo mijenjaju se LCD/LED televizori, no kad ih treba postaviti na zid, postavlja se logično pitanje koji stalak odabrati.

Jedno od mogućih rješenja su proizvodi linije SBOX iz ponude domaće tvrtke Šmit electronics. SBOX stalci već su nekoliko godina poznati i vrlo dobro prihvaćeni u Hrvatskoj gdje drže prvu mjesto u prodaji, a u nekim zemljama regije drže 60-70% udjela tržišta. U ponudi imaju preko 40 modela stalaka koji se prodaju u: Švicarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Kosovu i Albaniji, a uskoro kreće prodaja i na tržištu Republike Njemačke.

Modeli stalaka koje bi iz te ponude mogli posebno istaknuti za montažu LCD televizora na zid su: LCD-223N, PLB-116 i PLB-3646. SBOX LCD223N namijenjen je za televizore dijagonala od 23 do 42 inča i ukupne mase 20 kg, a montaža je VESA 200x200. Udaljenost od zida je 45-320 mm, okomiti nagib je +/- 15 stupnjeva, a televizor je moguće vodoravno zakrenuti za 180 u oba smjera. Težina stalka je 1,57 kg, a cijena 199,90 kuna. PLB-116 i PLB-3646 namijenjeni su za veće dijagonale televizora. Na model PLB-116 moguće je postaviti televizore dijagonala od 23 do 70 inča i ukupne mase do 100 kg, a na PLB-3646 televizore dijagonala od 37 do 70 inča i ukupne mase do 50 kg. Montaža PLB-116 modela je univerzalna, dok je kod PLB-3646 VESA 600x600. Kod modela PLB116 udaljenost od zida je 62mm, okomiti nagib +/15 stupnjeva, a vodoravni nagib nije moguć. Kod PLB-3646 modela udaljenost od zida je 64-510 mm, okomiti nagib je od -20 do +10 stupnjeva, a vodoravni nagib +/- 60 stupnjeva. PLB-116 ima masu od 3,4 kg, a PLB-3646 masu od 7 kg. SBOX PLB-116 zidni stalak košta 249,90 kuna dok model PLB-3646 košta 399,90 kuna. INFO: www.s-box.biz

10

hi-fimedia #94

Netflix osvaja nova tržišta S obzirom na to da se Netflix priprema proširiti na šest novih europskih država, Carlos Kirjner, analitičar tvrtke Berstein Research publicirao je svoju analizu Netflixovih mogućnosti na novim tržištima. Kirjner kaže kako se Netflix suočava s više problema nego što bi to ljudi mislili, posebno misleći na postojeću infrastrukturu i ostale troškove koji će limitirati Netflix na tržištima kao što je primjerice

Latinska Amerika. Kirjner također misli da bi Netflix mogao zaraditi oko 65 milijuna dolara od međunarodnih predujmova ili otprilike 50% udjela od firminog predviđenog međunarodnog tržišta, ali samo ako agresivno razvije svoje usluge u svih 17 novih tržišta na koje dolaze.

To je priličan skok kad se usporedi s trenutnim Netflixovim međunarodnim statusom, od kojeg zarađuje tek oko 10.9 milijuna dolara. Dok 14% tog prihoda dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva i Irske te 25% iz Kanade, Netflix je, kako je Kirjner već naveo, uspio zainteresirati samo oko 1% kućanstva u Latinskoj Americi, bez obzira na to što je na tom tržištu već preko dvije i pol godine. Kirjner također misli da je Kanada jedino Netflixovo profitabilno tržište.

Netflixovo međunarodno poslovanje je objavilo gubitak od 35 milijuna dolara u prvom kvartalu za vrijeme prihoda od 267 milijuna dolara.

Tvrtka je obavijestila svoje investitore da su bili na dobrom putu ka završavanju fiskalne godine u profitu, ali će ipak na kraju ekspanzija na europsko tržište zadržati Netflix u minusu kroz ostatak tekuće godine. Čak i s visokim očekivanjima na nekim zahtjevnim tržištima, Kirjner još uvijek smatra da bi Netflixova ciljana godišnja cijena trebala biti 260 dolara, što bi značilo da bi međunarodna dionica koštala 140 dolara, domaća dionica 100, a dionica Netflixovog DVD pogona 20 dolara po dionici.

VIJESTI Harman kupio AMX Harman International Industries potpisao je sporazum s Duchossois Group i njihovim podružnicama za stjecanje AMX-a za 365 milijuna USD. AMX će biti integriran u Harman Professional odjel kao i Duran Audio, koji je kupljen krajem prošle godine i Martin Lightning, koji je Harman preuzeo 2012. Harman navodi da ovom kupnjom nastavlja strategiju dodavanja vizualnih rješenja za svoju audio ponudu. AMXova hardverska i vlastita programska rješenja pojednostavljuju način na koji su ljudi u interakciji s tehnologijom i njihova rješenja implementirana su diljem svijeta u raznim poduzećima, konferencijskim dvoranama, hotelima, učionicama, mrežnim i zapovjednim centrima, mjestima za zabavu i objektima za emitiranje sadržaja. AMX zapošljava više od 600 ljudi na 19 lokacija diljem svijeta.

HEVC kodiranje video signala Zahvaljujući evoluciji tehnologije, koja je omogućila da su rezolucije video materijala od 4K na više realnost, neizbježna je i evolucija video kodiranja koja će moći držati korak. HEVC/H.265 video kodiranje (High Efficiency Video Coding), plod suradnje ISO/IEC i ITU-T, donosi bolje performanse nego prijašnji standardi kodiranja, kao H.264/AVC, a najveća prednost novog standarda je do 50% efikasnija kompresija u odnosu na H.264 i podrška za do 8K UHD rezoluciju. Što znači da će video materijal iste kvalitete kod HEVC kodiranja zauzimati upola manje mjesta nego kod H.264/AVC kodiranja zahvaljujući boljim algoritmima i mehanizmima analiziranja video materijala koji naposljetku donose veću efikasnost kodiranja. Ono što bi HEVC mogao donijeti korisnicima je TV program u 4K ili 8K rezoluciji, ali za to će se još pričekati pošto je implementacija HEVC kodiranja tek u začetku.

12

hi-fimedia #94

Onkyo ima novog distributera Tvrtka Z-el d.o.o. CHIPOTEKA potpisala je distribucijski ugovor s japanskim proizvođačem audio/video proizvoda ONKYO. Ljubiteljima vrhunskog stereo zvuka i entuzijastima koji preferiraju više sustave kućnog kina ovu tvrtku ne trebamo posebno predstavljati. Neposredno pred završetak ovog broja dobili smo od informaciju da je stigla prva pošiljka među kojima su i novi modeli Onkyo AV receivera TX-NR636 i TX-NR737. Radi se o 7.2 kanalnim receiverima a najznačajnije novosti na njima su HDMI podrška za 4K/60 Hz signale, ugrađeni bluetooth i wireless moduli, Dual 32-Bit Digital Signal Processing moduli, HDMI priključak na prednjoj strani uređaja

za spajanje s prijenosnim video izvorima te podrška za Deezer. Onkyo TX-NR737 je također i THX Select2 Plus certificiran.

Cijena za TX-NR636 je 4.699,00 kn, a za TX-NR737 je 7.299,00 kn.

INFO: www.chipoteka.hr

Novi modeli Yamaha receivera i Blu-ray playera Yamaha će uskoro tržištu ponuditi nove modele receivera i Blu-ray playera. U nižem cjenovnom razredu dolazi surround receiver oznake RX-V477 (435 x 161 x 315 mm/ 8kg). To je 5.1 surround receiver s 80 W snage po kanalu. Kao što se to i očekuje od modernog receivera, RX-V477 je bogato opremljen svim najnovijim “dodatcima”. To podrazumijeva podršku za Ultra HD rezoluciju (4K), HDMI priključak s audio povratnim signalom, 3D reprodukciju, prednjim USB priključkom, ECO mode, poznatom Yamahinom YPAO surround kalibracijom zvuka, AirPlay kontrolom za iPhone / iPad / Android telefon / tablet, podrškom za slušanje glazbe preko Interneta, itd..

Za vrhunsku audio reprodukciju brine se Burr-Brown 192kHz/24-bit digitalno/ analognim pretvarač. Yamaha RX-V477 imat će cijenu od 3.090 kuna. Pripadajući

model novog Blu-ray playera nosi oznaku BD-S477 (435 x 51 x 197 mm/ 1.8 kg) i sadrži neke nove funkcije, koje do sada nisu bili prisutni na Yamahinim Bluray uređajima. Tako BD-S477 podržava bežični funkciju Miracast, omogućujući tako pregled fotografija i videa s bilo kojeg smartphone-a ili tableta, na TV ekranu. Wi-Fi i Network priključivanje, omogućuju upravljanje preko AV Controller App aplikacije. Današnji korisnici Blu-ray očekuju maksimalnu podršku reprodukcije različitih AV formata, što Yamaha BD-S477 i nudi: 192kHz/24bit FLAC, ALAC/ Video - MKV (H.264), MPEG PS, MPEG TS, MPEG4, VOB, AVI, ASF, WMV, AVCHD, Audio: MP3, WMA, AAC, WAV, FLAC, ALAC, Slike: JPEG, GIF, PNG. Novi Yamahin Bluray BD-S477 imat će cijenu od 1.390 kuna.

INFO: Nove boje zvuka, www.bojezvuka.hr

VIJESTI Dali Rubicon, nova serija zvu nika Nakon tri desetljeća istraživanja i ulaganja u zvuk, danski Dali predstavlja seriju zvučnika Rubicon. Serija je temeljena na dostignućima Epicon serije i sastoji se od tri samostojeća, jednog malog modela za smještaj na stalke i modela LCR, namijenjenog surround aplikacijama. Svima je zajednički Dali Rubicon visokotonski modul, u stvari za ovu seriju optimizirana kombinacija Epicon trakastog visokotonca i onog meke kupole od svile, promjera 29mm.

U najveći model, Rubicon 8, ugrađena su i tri 6,5 inčna drivera membrana od drvenih vlakana (također zajednička svim modelima u seriji), u tzv. 2,5 + 0,5 + 0,5 načinu rada, sa susretnim frekvencijama skretnice pri 500/800/2.500/14.000 Hz. Osjetljivost sustava je veća od 90 dB, a frekvencijski opseg 38-34.000Hz, uz nominalnu impedanciju 4 Ohma.

Dimenzije jednog zvučnika su 1100 x 220 x 444 mm (VxŠxD).

INFO: Nove boje zvuka, www.bojezvuka.hr

Graham Audio LS5/9 Nakon više od 16 godina, koliko se ne proizvodi legendarni monitor srednje veličine Rogers BBC LS 5/9, dobio je svog nasljednika u modelu Graham Audio LS 5/9. Kao i original, Graham LS5/9 dobio je certifikat od kuće BBC, da slijedi specifičnu konstrukciju i da nudi zvučne kvalitete potrebne za BBC-evu tonsku produkciju.

Obnovljeni zvučnik polazi od svih zamisli koji su dio originalnog BBC dizajna. Visokotonska jedinica koju proizvodi francuski Son Audax, ostala je ista kao i kod Rogers modela. Kutija je napravljena prema originalnim BBC zamislima od tanke

šperploče koja je učvršćena na način da svojim rezonancijama doprinosi ukupnom zvuku LS5/9.

Bas-srednjotonska jedinica je ipak morala biti nova, jer se stara Rogers već duže vrijeme više ne proizvodi, a niti je postojala mogućnost restauracije njene proizvodnje. Tu je uskočio britanski proizvođač zvučničkih jedinica Volt, kako bi proizvela novu, poboljšanu bassrednjotonsku jedinicu. Uz sve nove komponente nužno je bilo pronaći znalca koji će novu kompoziciju posložiti tako da rezultat bude kako je to originalno zamislio BBC. Za taj ultimativni zadatak moguće je bilo angažirati samo jednu osobu, Dereka Hugesa, renomiranog dizajnera kutija za

poznate otočke tvrtke i ujedno sina Spencera i Dorothy koji su bili osnivači tvrtke Spendor.

Derekov otac je ujedno bio i jedan od originalnih istraživača u BBC-evim laboratorijima za akustiku. Derekov osnovni zadatak bilo je kreirati novu elektroničku skretnicu koja će novoj verziji udahnuti duh njenog prethodnika. Konačni proizvod je upravo to što se tražilo, Rogers kutija u novom ruhu i izrađena u skladu s najnovijim standardima kvalitete. Cijena ovog zvučnika u Velikoj Britaniji iznosi 3.450 funti/par.

INFO: HD-multimedia, www.hd-multimedia.com

NAD C427 ∑ novi FM/AM tuner Izgrađen na bazi svojih prethodnika, novi NAD C427 radio prijamnik nudi kvalitetu prijama FM i AM radio signala. Pomno smišljenom topologijom i izborom elemenata visoke kvalitete dodatno je unaprijeđena osjetljivost kako bi se postigao najčišći mogući prijam i u najproblematičnijim područjima, a razina intermodulacijskog šuma svedena je na minimum kroz kompletan frekventni spektar.

Interna memorija prihvaća pohranu ukupno 40 stanica, ima

14

hi-fimedia #94

intuitivno korisničkih sučelja s rotacionim 24-pozicijskim izbornikom i brz pristup programima uz RDS informacije. Svim funkcijama moguće je upravljati i daljinskim upravljačem koji je standardni dio opreme. IR ulaz i RS-232 port omogućuju besprijekornu integraciju u različite multimedijalne sustave i automatizirane aplikacije. Na domaćem tržištu bi trebao postati dostupan do ljeta, uz očekivanu cijenu od 3.000 kuna. INFO: www.sigma-audiokoncept.hr

Powerful & connected

Revolucija u dijeljenju sadržaja

YOUTUBE LOGO SPECS

PRINT main red

gradient bottom

C0 M96 Y90 K2

C13 M96 Y81 K54

PMS 1795C

SBX-N700 Speaker bar sustav

standard

white

black

C100 M100 Y100 K100

BLACK

no gradients

no gradients

Sada možete potpuno uživati u snažnom zvuku iz našeg revolucionarnog SBX-N700 zvučničkog sustava. Pojačat će zvuk vašeg TV-a bez zauzimanja dodatnog prostora. Bluetooth elegantni sustav pružit će vam bogate, čiste tonove, a pripadajući bežični subwoofer snažni prodorni bass. Na ovom sustavu možete bežično reproducirati vašu glazbu sa pametnog telefona, tableta ili bilo kojeg Bluetooth uređaja koji podržava takav prijenos. Pomoću ugrađenih Wi-Fi Direct, Miracast, YouTube „Send to TV“ i DLNA funkcija dijeljenje audiovizualnog sadržaja nikad nije bilo jednostavnije. Nova generacija umrežene AV zabave je konačno tu i dostupna je odmah.

www.pioneer.eu

on dark backgrounds

standard

PMS 1815C

C0 M0 Y0 K0

WHITE

on light backgrounds

www.helikop.hr

DLNA i DLNA CERTIFIED su robne marke i/ili uslužne marke Digital Living Network Alliance. Ime i logo Bluetooth je registrirana robna marka u vlasništvu Bluetooth SIG inc. i svaka upotreba od strane Pioneer-a je licencirana. Wi-Fi Certified, Wi-Fi Direct i Miracast su robne marke Wi-Fi Alliance. YouTube je robna marka Google Inc.

VIJESTI Magnat

Quantum Edelstein

Mark Levinson No. 585 Nakon dugog iščekivanja Mark Levinson je na ovogodišnjem minhenskom high-end sajmu predstavio svoje novo integrirano pojačalo oznake No.585. Kako navodi proizvođač, dizajnirano je da pruži ultimativnu kvalitetu glazbene reprodukcije sa svih današnjih izvora zvuka. Pojačalo koristi diskretni analogni stupanj, digitalno SMPS (Switched Mode Power Supply) napajanje, kao i analogni napajački stupanj posložen oko robusnog 900 VA toroidalnog transformatora. No.585 radi u AB klasi i isporučuje 2 x 200 Watta na 8 Ohma (odnosno 2 x 350 Watta na 4 Ohma) što će biti dovoljno i za zahtjevnije zvučnike. Uz 4 analogna ulaza (jedan balansirani XLR), njih čak 6 su digitalna (USB, optički, koaksijalni, i balansirani AES/ EBU). Pojačalo će podržati praktično sve digitalne izvore današnjice, uključujući i visoko-razlučive sve do 192 kHz/32 bit formata, kao i DSD reprodukciju putem USB sučelja. Poseban izlaz za subwoofer, uz kontrolu reza prema glavnim zvučnicima, omogućuje njegovu prilagodbu u 2.1 konfiguraciji. Ethernet, RS-232, IR i 12V okidač omogućuje jednostavnu integraciju u različite AV instalacije i automatizirane sustave. Svim funkcijama se može upravljati putem 2 kružna izbornika i 6 funkcijskih tipki na prednjoj ploči ili pak putem daljinskog upravljača. Očekuje se da bi se Mark Levinson No.585 u redovnoj prodaji trebao pojaviti najkasnije do jeseni uz europsku cijenu od oko 12.000 eura. INFO: www.sigma-audiokoncept.hr

Kod domaćeg zastupnika tvrtke Magnat pristigao je jedan od najnagrađivanijih Magnat zvučnika - Quantum Edelstein. Iako je relativno nov model na tržištu već je pobudio veliko zanimanje ljubitelja high-end bookshelf zvučnika kao i stručnog tiska koji su mu udjelili brojne vrhunske kritike. Radi se o dvostaznom zvučniku beskompromisne izrade i inovativnog dizajna, a dostupan je u dva finiša visokog sjaja – bijela i crna. Čvrsto MDF kućište s prednje strane krasi ploča od brušenog aluminija, a podnožje, koje je također od aluminija, ukrašeno je s poliranim akrilnim staklom. Samo najbolji dijelovi korišteni su za izradu ovog zvučnika, a poseban naglasak je stavljen na bas-srednjotonsku jedinicu promjera 110 mm i 25 mm visokotonac te na ožičenje unutar kutije visokvalitetnim kabelom.

Frekvencijski odziv je 34 Hz – 50kHz, preporuča se snaga pojačala od 75-150 W, dimenzije su 135x232x246 mm (ŠxVxD), a težina 5 kg. Posebna pogodnost za prve kupce ovog modela zvučnika je njegova promotivna cijena koju nudi uvoznik.

Regularna, kataloška cijena zvučnika je 700 eura dok će na promociji biti samo 4.399 kn/par.

INFO: www.chipoteka.hr

Audio Research G serija Galileo je tijekom stoljeća bio inspiracija mnogima: od astronoma, fizičara, slobodoumnih i slobodoljubivih mislioca pa do, nećete vjerovati i konstruktora aduioopreme. Audio Research nisu jedini koji su motivaciju našli u liku i djelu Galilea. Novopredstavljena serija G, temelji se na institucionalnom pamćenju tvrtke, još tamo od prve ideje Williama Zanea Johnsona, osnivača Audio Researcha pa do današnjih dana. U cijelom tom razdoblju jedna se misao nije promijenila, a ta u sebi sadrži ideju kao su cijevi u audio svijetu superiorne poluvodičima. Serija G za sada se sastoji od tri uređaja: pretpojačala GSPre s fono sekcijom i pojačalom za slušalice, s dosta dobro razrađenim mogućnostima programiranja, izlaznog pojačala G150, s izlaznim KT150, snage 150W po kanalu te posebno zanimljivog proizvoda, integriranog pojačala GSi75.

Kod potonjeg, u jedno kućište smješteno je pretpojačalo, izlazno pojačalo s dvije KT150 po kanalu i dvije 6h30 u driveru, fono stupanj i D/A pretvarač. DAC je sposoban pročitati i obraditi većinu komercijalnih audio formata, od PCM 44-192kHz, SPDIF i USB, do DSD zapisa. Pojačalo je opremljeno s pet ulaza, mogućnosti prilagodbe korisniku u vidu nekih programskih funkcija, a o zvuku pomalo govori i niska povratna veza od samo 4 dB. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

16

hi-fimedia #94

HiFi započeo s Yamahom.

Yamahina uključenost i strast prema glazbi seže više od jednog stoljeća unatrag, kada smo 1887. godine

predstavili prve orgulje. Sada smo vodeći svjetski proizvođač klavira i drugih glazbenih instrumenata, a uključeni smo u glazbu i na mnoge druge načine.

Proizvodimo profesionalnu opremu za snimanje, dizajniramo koncertne dvorane i pomažemo umjetnicima na koncertima postavljanjem opreme i podešavanjem zvuka. To znanje i iskustvo su naše prednosti u proizvodnji audio komponenti na mnogo načina. 1954. godine smo predstavili naš prvi Hifi (High Fidelity) gramofon, postavši tako zapravo prva tvrtka koja koristiti termin “HiFi.” Nakon toga smo kao jedni od prvih ponudili masovnu proizvodnju visoko kvalitetne audio opreme i uveli mnoge legendarne stereo komponente. Nadamo se da uživate u istinskom HiFi iskustvu Yamahinog prirodnog zvuka.

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr FB: fb.me/novebojezvuka

VIJESTI Sonus faber Lilium Ovaj novi Sonus faber 3,5-smjerni, samostojeći zvučnik punog raspona, utemeljen je na znanjima prikupljenim u procesu stvaranja njihovih Aida zvučnika. Zvučnici Lilium oblikovani su kako bi se utjelovili kontrasti u glazbi. Riječ je o sintezi dva oprečna elementa i dva različita identiteta, kako s tehničkog, tako i dizajnerskog aspekta. Razdvajanje ova dva elementa je vizualno naglašeno korištenjem različitih materijala: fino obrađenog orahovog drva za prednji dio i vidno mekšeg kožnog materijala za stražnji dio. Lilium zvučnici su nužno vezani i uz ekskluzivni model Ex3ma; možemo reći da Lilium sadrži – iako manje vidljiv – genetski kod zvučnika kojim je proslavljeno trideset godina povijesti Sonus fabera.

U projektu su korištena zanimljiva rješenja: jedno kućište za subwoofer, “bešumni” pasivni radijator (naslijeđe modela Ex3ma), odvojeno od Zvučnici Anniversary kućišta8011607031 glavnih spektralnih radijatora.MAGNAT Osovina subwoofera i ABR-a 40.5 black postavljena pod kutom od 90° u odnosu na glavnu osovinu drugih MPCje 4.299,00 drivera, kako bi se izbjegla međusobna modulacija. Driverske jedinice su 8011607041 Zvučnici MAGNAT MONITOR Supreme 202 potpuno nove i za njihov je dizajn i razvoj 100% zaslužan Sonus faber: mocca MPC 1.099,00 novi 29mm DAD (Damped Apex Dome) visokotonac mekane kupole i visoke 8020330647 brzine, novi srednjetonski i midwooferi 180 mm.

Radiodriveri pojačalo / CD /promjera Zvučnici set MAGNAT I konačno, 260 mm bas, lagane kompozitne sendvič strukture konusa MCpapira, 2 S velike MPC 5.399,00 od tvrdog čvrstoće i smještenog u akustično amorfnom kućištu s pasivnim radijatorom. Subwoofer i pripadajući ABR zvučno su optimizirani za reprodukciju vrlo niskih frekvencija.

Skretnica je zadržala neke od ključnih značajki skretnice iz modela Ex3ma. To se prije svega odnosi na optimizirani odaziv faze/amplitude s Paracross topologijom. Korištene su vrhunske komponente: Mundorf Supreme Silver/Gold/Oil kondenzatori i Jantzen zavojnice. Rezultat: susretne frekvencije: 80Hz - 250 Hz - 2500Hz, osjetljivost 92 dB (2.83V/1 m) i nominalnu impedanciju od 4 ohma, uz frekvencijski odziv 20 Hz - 35.000 Hz. Dimenzije zvučnika su 1600mm x 491mm x 705mm (VxŠxD), a masa 103 kg po komadu. Cijena para kombinacije visoke tehnologije i umjetničkog drvodjelstva iznosi za osnovnu red & wood verziju finiša 456.000 kn / par. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

Novi ProAc Response D20R Nedavno je britanska tvrtka ProAc predstavila svoju novu Response D20R zvučnu kutiju. Novi Response D20R je vrlo sličan nagrađivanom modelu D18 uz jednu iznimku. Nova visokotonska jedinica više nije kupolasta, kao kod starog modela D18, nego ribbon jedinica koju možemo naći u skupljim modelima D40R i D30R, ali i u ProAc high-end kutijama K6. ProAc D20R osim što dolazi s novim visokotonskom jedinicom, ima unaprijeđenu konstrukciju kutije i potpuno novu skretnicu. Rezultat ovih poboljšanja, kako navode u tvrtki, je dublji bass i detaljnije visokotonsko područje u odnosu na D18. Nasuprot modelu D18, D20R pruža širi frekvencijski raspon od 28Hz do 33kHz, za razliku od D18 koji pruža raspon od 30Hz do 30kHz. Osjetljivost kod D20R je neznatno poboljšana na 88,5dB/m, dok je deklarirana impedancija ostala 8 ohma, što novu kutiju čini lako upariti sa širokim spektrom cijevne i tranzistorske amplifikacije od 20 do 180W. INFO: HD-multimedia, www.hd-multimedia.com

18

hi-fimedia #94

40 godina tradicije

Music System 400

7.399 kn

Integrirano pojačalo sa 40W RMS snage, dvije ECC88 lampe u pretpojačalu.

CD reproduktor sa Sanyo mehanizmom koji osigurava precizno čitanje diskova. Radio prijamnik visoke osjetljivosti i 40 mjesta za pohranu stanica.

Anniversary 40.5

Monitor Supreme 202

MC2 S

Posebno dizajnirani zvučnici za Magnatovu 40-tu obljetnicu.

Vrlo čvrsto MDF kućište sa prednjom pločom u piano lakiranoj izvedbi. Klippel® optimizirana konstrukcija.

RMS 160 W, 92 dB, 24 – 55.000 Hz, 4 - 8 Ohm

Impresivan omjer cijene i performansi. Papirnata membrana za ugodni topli zvuk.

Dvostazna bass reflex kutija.

RMS 100 W, 93 dB, 42 - 36000 Hz, 4 – 8 Ohm

CD-Receiver sa cijevnim pretpojačalom i bookshelf zvučnicima.

RDS radio prijamnik, USB priključak podržava MP3 i WMA formate, gramofonski ulaz. Snažni Thomson tranzistori za transparentni, prirodni i moćni zvuk. 2 x 40 W snage.

5.399 kn

UVOZNIK ZA HRVATSKU:

1.099 kn, par

4.299 kn, par

WEB SHOP: WWW.CHIPOTEKA.HR

SAVJET piše: Igor Jadan

P

ad prodaje digitalnih fotoaparata može se svakako pripisati razvoju pametnih mobilnih telefona koji svi odreda imaju ugrađenu kameru. Velikom broju korisnika to je i jedini fotoaparat koji posjeduju. Takve korisnike ne brine kvaliteta slike i razni napredniji načini snimanja, njima je bitno da je fotoaparat uvijek pri ruci i da brzo mogu poslati sliku prijateljima ili ju objaviti na internetu. Zaljubljenici u fotografiju i veći-

na korisnika koji su ranije imali fotoaparat, nije podlegla ovom trendu i fotoaparate na mobitelima koriste samo u nužnosti za brzo snimanje nekog događaja za digitalnu arhivu, a ne za ispisane foto albume koji se listaju generacijama.

Dobar dio pametnih telefona snima vrlo dobre fotografije po danu za pregledavanje na malim ekranima mobitela i objavljivanje na internetu. Kada ima dovoljno svjetla, lako je snimiti dobru fotografiju. Problem nastaje kada je svjetla malo ili ga nema jer tada malene bljeskalice na mobitelu nisu u stanju dobro osvijetli-

ti kadar, a fokusiranje je nemoguća misija. Tada mnogi žele imati pravi fotoaparat uz sebe. Kako bi im olakšali izbor, predstavit ćemo nekoliko predstavnika raznih proizvođača koji nekom svojom karakteristikom mogu ispuniti korisnikove specifične zahtjeve i pružiti puno kvalitetniju sliku. U svakoj kategoriji postoje jeftiniji i skuplji modeli od predstavljenog te uz malo truda svatko može pronaći fotoaparat koji će ispuniti zahtjeve u okviru svog budžeta. Modeli su odabrani zbog nekih svojih posebnosti, cijene ili interesantnih mogućnosti.

ŠTO ODABRATI AKO NISTE ZADOVOLJNI KAMEROM NA MOBITELU Za korisnike koji vole aktivan odmor i često ih samo sreća spašava od uništenja njihovog mobitela ili fotoaparata, postoji kategorija digitalnih fotoaparata otpornih na udarce i razne vremenske neprilike. Pentax WG-3 GPS model otporan je na vodu do dubine od 14m, prašinu, pad s visine do 2m i 100kg pritiska.

S njim je moguće snimati pod vodom bez potrebe za dodatnim kućištima, a u da bi slike bile što kvalitetnije pomaže mu i objektiv s velikim početnim otvorom blende od F2,0.

Zanimljiva je i mogućnost bežičnog punjenja baterija, ali je potrebno posebno kupiti podlogu za punjenje.

20

hi-fimedia #94

Izuzetna popularnost socijalnih mreža na internetu promijenila je način komunikacije mladih ljudi. Za one koji žele dijeliti svoje slike istog trena kada ih snime, a žele puno veću kvalitetu od one koju pruža fotoaparat na mobitelu, Samsung Galaxy Camera 2 pruža najviše mogućnosti jer je bazirana na Android 4.3 operativnom sustavu. Iako nema mogućnost korištenja 3G/4G mobilnih mreža kao njegov prethodnik, pomoću podržane Bluetooth veze može se spojiti na mobitel i iskoristiti njegovu vezu na Internet. Tako korisnik nije ograničen na pokrivenost WiFi bežičnom vezom, a ogroman broj Android aplikacija i veliki ekran omogućuju sve funkcionalnosti kao i na najnovijim pametnim telefonima (igranje, pregledavanje web stranica,…). Zanimljivost je i Selfie Alarm način snimanja kada fotoaparat snimi 5 auto portreta i nudi korisniku da odabere najbolji koji se može

odmah poslati na odabranu socijalnu mrežu.

Za one koje brine veličina dodatnog uređaja kojeg mora nositi sa sobom, rješenje je neki model iz ultrakompaktne kategorije. Sony DSC-W830 digitalni fotoaparati malenih je dimenzija, tanak i lagan ne zauzima puno mjesta u torbici, a stane i u džep. Pruža veliku slobodu pri kadriranju s 8x rasponom žarišne duljine, jednostavnim 360° panorama načinom snimanja i retuširanjem slika na fotoaparatu (Beauty efekt). A

kako bi odgovarao svakom stilu dostupan je u rozoj, ljubičastoj, srebrnoj i crnoj boji.

Snimanje životinja u prirodi, ptica i udaljenih objekata nemoguće je ako fotoaparat nema veliki raspon žarišne duljine.

Olympus Stylus SP-100 posjeduje objektiv sa zavidnim 50x uvećanjem. A kako bi se olakšalo kadriranje pri maksimalnom uvećanju, fotoaparat ima ciljnik iznad tražila na kojem se vidi prirodna slika s oznakom uvećanog dijela. Brzina slijednog snimanja od 7sl/s pomaže da ne propustite željeni trenutak. Ovakvi fotoaparati ne mogu biti mali, ali pružaju mogućnost kadriranja koja

Max rezolucija Efektivan broj piksela Veličina senzora Tip senzora ISO Žarišna duljina(ekv.

35mm)/Navoj Optički zum/Crop faktor Maksimalan otvor blende Stabilizacija slike Video Pomičnost ekrana Veličina ekrana Broj piksela na ekranu Trajanje ekspozicije Memorijska kartica Težina (sa baterijom) Dimenzije GPS Ugrađena podrška za bežične mreže INFO: Cijena

Pentax WG-3 GPS

Samsung Galaxy Camera 2

Sony DSC-W830

Olympus SP-100

Panasonic Lumix DMC TZ-60

Nikon 1 V3

Canon EOS 1200D

4608 x 3456

4608 x 3456

5152 x 3864

4608 x 3456

4896 x 3672

5232 x 3488

5184 x 3456

16 MP 1/2.3'' (6.17 x 4.55 mm) BSI-CMOS

16 MP 1/2.3'' (6.17 x 4.55 mm) BSI-CMOS

20 MP 1/2.3'' (6.17 x 4.55 mm) CCD

16 MP 1/2.3'' (6.17 x 4.55 mm) BSI-CMOS

18 MP 1/2.3'' (6.17 x 4.55 mm) CMOS

18 MP 1'' (13.2 x 8.8 mm) CMOS

18 MP APS-C (22.3 x 14.9 mm) CMOS

125 - 6.400

100 - 3200

80 - 3200

125-6400

100 - 3200

160-12.800

100 - 6400

25–100 mm

23–483 mm

25–200 mm

24–1200 mm

24–720 mm

Nikon 1

Canon EF/EF-S

4×

21×

8×

50×

30×

2.7×

1.6×

F2.0 - F4.9

F2.8 - F5.9

F3.3 - F6.3

F2.9 - F6.5

F3.3 - F6.4

-

-

DA - senzor

DA - objektiv

DA - objektiv

DA - objektiv

DA - objektiv

-

-

1920 x 1080

1920 x 1080

1.280x720

1920 x 1080

1920 x 1080

1920 x 1080

1920 x 1080

Fixed

Fiksni, osjetljiv na dodir

Fixed

Fixed

Fiksni

Tilting, osjetljiv na dodir

Fiksni

3''

4.8''

2.7''

3''

3''

3''

3''

460 000

1 036 800

230 000

460 000

920 000

1 037 000

460 000

1/4.000 - 4 s

1/2.000 - 16 s

1/1.700 - 30 s

1/2.000 - 4 s

1/16.000 - 30 s

1/4.000 - 30 s

SD/SDHC/SDXC

microSD/microSDHC/ microSDXC

SD/SDHC/SDXC

SD/SDHC/SDXC

microSD/SDHC/SDXC

SD/SDHC/SDXC card

594 g

240 g

381 g

480 g

122 x 91 x 133 mm

111 x 64 x 34 mm

111 x 65 x 33 mm

130 x 100 x 78 mm

239 g

283 g

1/1600 - 2 s Memory Stick Duo/ Pro Duo/Pro-HG Duo, microSD/microSDHC 122 g

125 x 64 x 33 mm

133 x 71 x 19 mm

93 x 52 x 23 mm

DA

NE

NE

DA

NE

NE

NE

NE

802.11 b/g/n, NFC

802.11

NE

www.pentax.hr

DA 802.11a/b/g/n, Bluetooth 4.0, NFC www.samsung.hr

www.sony.hr

www.olympus.hr

www.panasonic.hr

www.nikon.hr

www.canon.hr

2.199 kn

3.990 kn

989 kn

3.299 kn

3.399 kn

oko 9.000 kn

3.500 kn tijelo

NE

s današnjom tehnologijom je nezamisliva kod mobitela.

Jedna od najzanimljivijih kategorija su tzv. fotoaparati za putovanja. Idealan fotoaparat u posjeti nekoj turističkoj destinaciji mora imati velik raspon žarišne duljine (potreban je što širi kut kako bi se obuhvatila veća površina u kadru i veliko uvećanje da se može snimiti udaljeni objekt), kompaktnost, dobro trajanje baterije, jednostavnost korištenja i dobra kvaliteta slike. GPS prijemnik je također poželjan kako bi se mogle precizno označiti lokacije gdje je pojedina fotografija

napravljena. Panasonic Lumix DMC TZ-60 je jedan od tipičnih primjeraka takvog fotoaparata. Posjeduje sve tražene opcije uz mogućnost spajanja na bežične mreže i NFC podršku.

Osim manjih senzora koji ograničavaju postizanje najboljih rezultata, kompaktni fotoaparati ne mogu mijenjati objektive kao jači i veći DSLR modeli. Kao kompromis, nastala je hibridna kategorija digitalnih fotoaparata koji mogu mijenjati objektive, imaju veće senzore ali nemaju ugrađeno zrcalo (DSLR). Time je omogućena kompaktnost, a uz retro dizajn postignut je veliki uspjeh. Nikon 1 V3 novi je predstavnik te kategorije i omo-

gućuje slijedno snimanje brzinom do 20sl/s. Pozadinski ekran je moguće nagnuti prema dole za 87° ili 170° prema gore kako bi se olakšalo snimanje iz žablje ili ptičje perspektive. Ovakvi fotoaparati se kupuju najčešće u kit paketu s objektivom, ali moguće je kupiti i drugi objektiv ovisno o potrebama. U odnosu na DSLR modele, manji je izbor tih objektiva na tržištu.

početni model koji pruža dobar ulaz u DSLR svijet fotografije.

Osim ugrađenog vodiča za značajke koji objašnjava funkcije fotoaparata jednostavnim i razumljivim jezikom, na raspolaganju je i EOS Companion – aplikacija za pametni telefon koja objašnjava osnove fotografije i olakšava početak upotrebe novog fotoaparata. Zahvaljujući godinama razvoja DSLR fotoaparata, svi proizvođači nude velik broj objektiva koji su i najskuplja stavka u nabavi opreme. Sa sve većim entuzijazmom koja za sobom povlači nabavu objektiva i dodatne potrebe, raste i veličina torbe koju treba nositi sa sobom.

Za korisnike željne najveće kvalitete slike i mogućnosti podešavanja opcija, namijenjena je DSLR kategorija. Profesionalci koriste DSLR fotoaparate za rad, a sve moćniji i jeftiniji modeli namijenjeni su foto entuzijastima. Canon EOS 1200D novi je

hifimedia #94

21

TEST NIKON D3300

Kompaktan DSLR fotoaparat početne kategorije koji pruža oštru sliku bogatu detaljima piše: Igor Jadan

24,2 milijuna piksela N

ikon je predstavio novu liniju DSLR fotoaparata D_300, od koje nam je na test došao početni model D3300. Nikon D3300 spada u najzanimljiviju grupu DSLR fotoaparata namijenjenim početnicima koji kupuju prvi DSLR u želji za što kvalitetnijom slikom ali uz ograničeni budžet. Danas se na tržištu mogu naći različiti modeli te kategorije s cijenama od tri do pet tisuća kuna. D3300 sa svojom početnom cijenom kit kompleta od 4.999kn spada među skuplje modele. U odnosu na prethodnika Nikon D3200 cijena je prilično veća, a konkurira mu čak i generaciju stariji Nikonov model iz njihove jače

22

hi-fimedia #94

serije D5200. Kako bi opravdao svoju višu početnu cijenu, D3300 donosi poboljšanja u procesoru, novi kompaktniji kit objektiv i naizgled malu promjenu u senzoru koja donosi poboljšanje oštrine. S 24,2 megapikselnog senzora uklonjen je optički niskopropusni filter (OLPF). Na taj način je omogućena još veća oštrina i količina detalja sa senzorom koji bilježi veliki 24,2 milijuna piksela.

Veličinom, ovaj fotoaparat spada u manje pripadnike DSLR kategorije, a i težinom tijela od samo 410g spada i među najlakše. Tijelo fotoaparata je čvrsto i dobro leži u ruci. Jedan dizajnerski zanimljiv detalj je smje-

štaj utora za SD memorijsku karticu sa strane. To će biti korisno onima koji koriste stalak i više memorijskih kartica. Sada je lako promijeniti memorijsku karticu bez potrebe sa skidanjem fotoaparata sa stativa kao kod većine fotoaparata koji imaju utor za memorijsku karticu na donjoj strani pored baterije. Pozadinski ekran dijagonale 7,5cm sastavljen je od 921.000 piksela i pruža dobro kvalitetu slike. Moguće je odabrati dva načina prikaza postavki: klasični i vizualno atraktivniji grafički prikaz. Oba pružaju iste informacije i njima se upravlja na isti način (pomoću navigacijskih tipki i kotačića za mijenjanje vrijednosti). Mogućnost kadriranja

na pozadinskom ekranu pruža značajno sporiji osjećaj (automatsko fokusiranje je primjetno sporije) i vjerojatno će se koristiti samo za snimanje iz neobičnih kutova kada nije moguće prisloniti oko na odlično optičko tražilo.

Brzina slijednog snimanja je 5 sl/s u punoj rezoluciji i malo je napredovala od prethodnog modela. Ne postavlja rekorde, ali zadovoljit će većinu. Sustav automatskog fokusiranja je brz i omogućuje fokusiranje u 11 točaka. Pri normalnom načinu rada dostupni su sljedeći načini fokusiranja: AF u jednoj točci, AF s dinamičkim područjem, automatsko područje AF-a i 3D-praćenje (11

Automatski mod snimanja, F7,1, 1/200s, ISO 200, 55mm žarišna duljina

točaka). Ako se koristi kadriranje putem pozadinskog ekrana, fokusiranje je puno sporije i dostupne su sljedeće opcije: AF s prioritetom lica, AF širokog područja, AF normalnog područja, AF s praćenjem objekta.

Oba načina snimanja omogućuju i ručno fokusiranje koje se vrši pomoći prstena na objektivu. Osim standardnih naprednih (PASM) i automatskih načina snimanja, postoje i specijalni efekti koji pružaju sljedeće mogućnosti: noćno snimanje; iznimno žive boje; pop; ilustracija fotografije; crtež u boji; efekt fotoaparata-igračke; efekt minijature; selektivna boja; silueta; svijetli ton i tamni ton; HDR slika i jednostavna panorama.

Nedostaje AEB (Auto Exposure

Bracketing) mogućnost i histogram prilikom kadriranja na pozadinskom ekranu.

Kvaliteta slike je na visokoj razini zahvaljujući dorađenom senzoru visoke razlučivosti. Slike su oštre uz nisku razinu šuma do ISO1600 vrijednosti kada se on počinje primjećivati ali zahvaljujući visokoj rezoluciji moguće je takve fotografije ispisivati i na većim formatima. Na većim ISO vrijednostima rezultati su i dalje vrlo dobri, ali naravno šum je sve prisutniji.

Na realnost boje nema zamjerki, kao i na automatski balans bijele boje. Automatske postavke rade odlično i može se pouzdati u njihov odabir postavki.

Snimanje video zapisa moguće je u FullHD rezoluciji 50sl/s

(NTSC postavka 60) uz korištenje H.264/MPEG-4 kodiranje. Ugrađen je mono mikrofon uz opcije kompenzacije vjetra i podešavanje jačine, a moguće je spojiti i vanjski stereo mikrofon. Kvaliteta snimke je dobra zahvaljujući i aktivnoj optičkoj stabilizaciji uz povremeno gubljenje fokusa kod kontinuiranog automatskog fokusiranja.

Objektiv

Značajna novost je novi kit objektiv (AF-S NIKKOR 18-55mm f/3,5-5,6 DX VR G II) koji dolazi u paketu s fotoaparatom. Manjih je dimenzija od kit objektiva koji je dolazio s prethodnom generacijom i puno više odgovara malom tijelu fotoaparata. Manje dimenzije prilikom prenošenja postignute su uvlačenjem objektiva prilikom nekorištenja. Na prstenu za zumiranje postoji tipka koju treba držati i rotirati prsten kako bi se objektiv izvukao ili uvukao. Raspon žarišne duljine je standardni za kit objektive (27-83mm ekvivalentno 35mm formatu) i pokriva većinu situacija snimanja. Svjetlosno nije jak, a izobličenja su mala (ako se isključi opcija korekcije na fotoaparatu) uz minimalnu pojavu zamućenja u kutovima. Vrlo dobar kit objektiva, a za zahtjevnije korisnike postoji velika ponuda objektiva raznih žarišnih duljina i otvora blende koji će zadovoljiti specifičnu namjenu. Jedino treba paziti kod nabave da objektiv ima motor za fokusiranje, jer on nije

ugrađen u tijelo ovog fotoaparata.

Nikon D3300 je kompaktan DSLR fotoaparat početne kategorije koji pruža oštru sliku bogatu detaljima uz nešto višu cijenu. Korisnici kojima treba visoka rezolucija neće biti razočarani, ali za će morati malo dublje posegnuti u džep.

Neki mogu zamjeriti nedostatak ugrađene bežične veze i GPS prijemnika, ali oni se mogu kupiti kao dodatak.

Nikon D3300 Kvaliteta slike Niska razina šuma Garancija 2g Cijena Live View - sporost

Nikon D3300

hifimedia ERGONOMIJA 0

17

20

17

20

MOGUĆNOSTI 0

SLIKA 0

36

40

CIJENA/KVALITETA 0

16

20

UKUPNO 86 100

0

24,2 MP

LCD

CMOS DX

7,5cm

SD/ SDHC/ SDXC

Nikon F navoj

1.920x1.080 50 sl/s

Karakteristike Karakteristike: Stabilizacija slike u objektivu; ISO 10012.800; Ekspozicija 1/4.000-30s; Zapis JPEG, NEF(RAW); Priključci USB, mini HDMI; vanjska bljeskalica, mikrofon Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom) 460g; Dimenzije 124x98x75,5 mm; Cijena tijela s kit objektivom: 4.999 kn., INFO: Fototeh grupa, tel. 01/6196 608, www.fototeh.hr

hifimedia #94

23

TEST SAMSUNG ULTRA HDTV 65HU8500

Zakrivljeni televizori, nova era Samsunga Za sve oni koji će uživati u ovogodišnjem svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu, Samsung je priredio posebni "nogometni" mod, kojega će sigurno mnogi zavoljeti p i š e : D u b r a v k o To p l a k

V

eć prošle godine svima je bilo jasno da će Ultra HDTV (4K) vrlo brzo, ne samo "zakoračiti" put prema većini korisnika, nego da će i njihova cijena ubrzo biti povoljnija. To se i dogodilo ove godine, pa sada svaki ozbiljan proizvođač TV u svojoj ponudi ima barem jednu liniju Ultra HD TV-a različitih veličina ekrana. Da ne bi sve ostalo samo na povećanju rezolucije (HDTV – 1920 x 1080 piksela/ Ultra HDTV 3840 x 2160 piksela), tvrtka Samsung je dodala još jednu novinu, a to je TV ekran koji nije ravan, nego zaobljen.

Do sada je Samsung zakrivljeni ekran predstavio samo na novom OLED ekranu, kojega su uživo mogli vidjeti svi posjetitelji zagrebačkog AV sajma u Sheratonu. Očigledno, ponukani dobrim kritikama i reakcijama publike, Samsung je zaobljenost ekrana primijenio i na novoj paleti Ultra HDTV TV-a serije 8, koja se izrađuje u dvije dimenzije - 165 cm (65 inc.) i 140 cm (55 inc.), a testirali smo najveći model oznake 65HU8500. Što god da netko misli o prednostima i nedostacima zakrivljenih TV ekrana, 65HU8500 će sigurno privući pozornost ljudi. Ultra HD LCD panel okružen je crnim okvirom od 1 cm, a vanjski rub kućišta je u imitaciji brušenog sjaj-

24

hi-fimedia #94

PREPORUKA

Izbornik naprednih podešavanja slike

Izbornik podešavanje balansa bijelog u 2 i 10 točaka

Sliku u slici iz dva ugrađena TV prijemnika

Multi-Link Screen funkcija

nog metala, što mu uz zakrivljen ekran daje vrlo atraktivan i elegantan izgled. Zbog zakrivljenosti LCD panel, TV neće na svojim rubovima biti stopljen u ravnini sa zidom kao ravni LCD TV, kada ga se želi montirati na zid, što bi možda neke korisnike moglo zasmetati.

Pogled na zadnju stranu TV-a pruža jedan novi smjer budućem pristupu raznim AV priključcima na televizorima, iako je on viđen i na prošlogodišnjoj Samsungovoj Ultra HD seriji TV-a.

Odostraga se nalaze samo dva priključka, od kojih je jedan za kabel električne mreže, a drugi za priključak za tzv.

One Connect kabel. Svi potrebni AV priključci nalaze se u zasebnoj vanjskoj kutiji naziva One Connect Box, a veza s TV-om se održava samo jednim posebnim One Connect priključnim kabelom. Ovakav pristup ima mnogo prednosti. Prije svega pristup i priključivanje različitih kabela iz različitih AV uređaja je sada puno lakše, jer se One Connect Box može smjestiti gdje god to korisnik želi (One Connect kabel ima dužinu od 3 m). Buduće eventualne nadogradnje TV-a npr. najnovije Samsung značajke, bolji

operativni sustav ili promjena novih HDMI standarda, sada je vrlo jednostavno, jer se One Connect Box može zamijeniti nekim posve novim Box-om, pa korisnik ne mora zbog toga mijenjati cijeli TV u budućnosti, itd.. Najinteresantniji priključci na One Connect Boxu su: 4 HDMI (uključuju podršku za HCDP 2.2, HEVC kodek, 3D, ARC i MHL 3.0), Common Interface, IR vezu, 2 USB 2.0 i 1 USB 3.0. Iako je u One Connect Box ugrađen ventilator koji odvodi višak topline, podnožje kutije je dosta toplo, što je začuđujuće.

Od ostalih značajki važno je spomenuti da 65HU8500 koristi jači procesor "Quad Core Plus" u odnosu na prošlogodišnji model, koji sada radi na 1.8 GHz (prošlogodišnji na 1.3 GHz). To je u potpunosti razumljivo, obzirom na mnoštvo novih radnji koje mora izvršiti sam TV npr., podizanje SD rezolucije na UltraHD rezoluciju, kontrolu LED rasvjeta za lokalno zatamnjenje, 3D, Smart TV funkcija, Multilink prikaz na ekranu. itd.. U kompletu s 65HU8500 dobivaju i dva para aktivnih RF

3D naočala, što će biti sasvim dovoljno za početni užitak gledanja 3D materijala na ovom TV-u.

Samsung 65HU8500 koristi već dobro poznati On screen grafički prikaz izbornika.

Izbornici su na hrvatskom jeziku, što sigurno osigurava svim korisnicima jednostavnije podešavanje i pronalaženje određene funkcije na TV-u. U svakom slučaju, kretanje kroz mnoge izbornike je jednostavno i intuitivno, pa s time sigurno nitko neće imati problema. Postoje mnoga podešavanja slikovnih parametara što je već standardno kod Samsunga.. Najnaprednija podešavanja za ispravnu kalibraciju slike uključuju: gamma, balans bijele boje u dvije ili deset točaka (prilagođava svjetlinu crvene, zelene i plave boje, kako bi dobio ispravnu bijelu boju), podešavanje prema boji kože, itd., koji će znati potpuno iskoristiti svi oni koji koriste neki program za kalibraciju slike. Tu su i još neke funkcije koje slici mogu donijeti poboljšanje "Motion Plus" (osigurava bolji prikaz slike kod pokreta), Smart LED (prikazuje potpuno crnu sliku kod omjera slike 2,35:1 na crnim trakama iznad i ispod slike), "potpuno crna boja", itd. ali sa svim tim opcijama treba biti vrlo oprezan i umjeren jer mogu slici dati i "lošiji" izgled. Za sve oni koji će uživati u ovogodišnjem svjetskom nogometnom prven-

Spajanje na televizor moguće je jedino preko vanjske kontrolne jedinice

hifimedia #94

25

TEST SAMSUNG ULTRA HDTV 65HU8500 stvu u Brazilu, Samsung je priredio posebni "nogometni" mod, kojega će sigurno mnogi zavoljeti. U tome modu slika se prilagođava okolnostima na nogometnom terenu (boje su bogatije, veći je kontrastni omjer, itd.), pa sve izgleda dosta jasnije i življe, skoro kao da ste uključili dinamični mod slike. I zvuk se tu mijenja i dobiva se šira zvučna slika, koja donosi veći osjećaj prostora, kao da ste na samom nogometnom stadionu. Nogometni mod donosi i mogućnost snimanja videa na neki vanjski USB uređaj (HDD ili memorijski stick). U tome slučaju korisnik može stopirati sliku u bilo kojem trenutku, povećati određeni dio slike (slika se na ekranu tada podijeli na 9 dijelova, te se svaki od tih dijelova može zasebno uvećati), kako bi se mogao vidjeti i najsitniji dio na slici (npr. namjerno igranje lopte rukom, koje se u normalnoj reprodukciji nikako ne bi moglo vidjeti). Dok je slika u pauzi, utakmica se i dalje snima, tako da korisnik nikada neće izgubiti ili propustiti niti jedan dio utakmice. Sigurno će svi korisnici ovog TV-a, čak i poslije utakmice, naknadno pregledavati svaki dio spornog momenta na utakmici i dodatno ga analizirati, te npr. utvrdili da li je sudac pogriješio u suđenju.

Poznata Samsungova TV Smart platforma, iako nije znatno drugačija nego na prošlogodišnjim modelima, ipak je nadograđena nekim novijim "dodatcima". Prije sve to se odnosi poboljšanu komunikaciju između korisnika i TV-a, pomoću pokreta i govo-

26

hi-fimedia #94

če daljinski upravljač, tako se na TV-u kreće i bijeli kursor).

Na testu se najviše koristio ovaj novi daljinski upravljač odnosno senzor pokreta. Iako on podsjeća na LG Magic Motion daljinski upravljač, mislimo da je ovaj bolji za uporabu. Uvijek spreman i "poslušan" na pokrete ruke, omogućio je zaista jednostavno upravljanje TV-om.

Definitivno, ovaj novi pametni daljinski upravljač je veliki napredak i zaslužuje našu pohvalu. ra. Kod prošlogodišnjih modela korisnik je morao koristiti ruku za davanje određene naredbe, a sada je potreban samo prst.

Iako poboljšana funkcija pokreta i dalje pati od nekih problema kao i na prošlogodišnjim modelima (neki puta uopće ne reagira na prst), ali treba priznati da se Samsung trudi u nastojanju da ovo dovede na "pravu" razinu funkcionalnosti. Ista problematika se odnosi i na govorne naredbe, vide se pomaci na bolje ali korisnici će sigurno više koristiti uobičajen način upravljanja TV-om pomoću daljinskog upravljača, pogotovo ako se koristi drugi i potpuno obnovljeni novi daljinski upravljač, ali o tome nešto kasnije. Tu se nalazi i potpuno nova funkcija naziva "Multi-Link Screen".

Pomoću ove funkcije moguće je TV ekran podijeliti na četiri identična kvadrata, od kojih svaki sadrži drugačiji izvor. Tako je moguće pratiti TV program u jednom kvadratu, gledati You Tube u drugom kvadratu, u trećem pratiti zbivanja na nekom Internetskom TV kanalu, itd..

Svi ovi "prozori" rade vrlo glatko i brzo,

na čemu treba zahvaliti ugrađenom novom četverojezgrenom procesoru.

Samsung 65HU8500 dolazi s dva daljinska upravljača. Prvi daljinski upravljač već nekoliko godina dolazi sa svim Samsungovim TV-ima, malenih dimenzija, malenih funkcijskih tipki i bez pozadinskog osvjetljenja, te neće ostaviti neki veći pozitivan dojam na korisnika.

Drugi daljinski upravljač je nešto potpuno novo za Samsung.

Iako se drugi daljinski upravljač dobivao s nekim skupljim Samsungovim modelima TV u prošlim serijama, na kojima je Samsung isprobavao Touch Pad kontrolu (površina osjetljiva na dodir) te imao ugrađeni mikrofon, ovaj novi je potpuno redizajniran. Kao prvo, daljinski je jako malenih dimenzija, odlično ergonomski napravljen, pa savršeno sjeda u ruku. I ovdje se nalazi Touch Pad kontrola, ali sada bitno manjih dimenzija (80 % je manja nego na daljinskim upravljačima iz 2013. godine), s daleko boljim osjećajem za kontrolu TV-a. I tu je ugrađen mikrofon na vrhu daljinskoga, a najveća novina uključuje ugrađeni senzor pokreta, pa se svim funkcijama TV-a može upravljati pomoću bijele okrugle točke, koja ima funkciju kao i kursor računalnog miša na PC-u (kako se pomi-

Slika i zvuk

I na ovom zakrivljenom ekranu, Samsung koristi svoju poznatu SPVA matricu. LCD panel je zrcalnog tipa, pa se i ovdje javlja problem s izvorima svjetlima koji se nalaze iza gledatelja. Izvori koje se nalaze malo postrance iza gledatelja neće predstavljati neki veći problem, ali direktno svjetlo iza gledatelja, na zakrivljenom ekranu jednostavno "rasteže" svjetlost lijevo-desno u ravnini skoro preko cijelog ekrana. Ovaj "problem" se može jednostavno riješiti ako se TV gleda u mraku ili ako izvori svijetla nisu iza gledatelja. Iako smo na početku mislili da zakrivljeni ekran neće imati neki veći pozitivan efekt na doživljaj gledanja TV, vrlo brzo smo promijenili mišljenje. Tome je sigurno pridonio Samsungov novi sustav za obradu dubine slike (Auto Depth), koji uobičajeni "ravni" video izvor prilagođava zakrivljenom ekranu.

Odlične performanse kontrasta dodatno su poboljšale osjećaj detalja i dubine slike. Ono što nas je najviše iznenadilo je prikaz standardne rezolucije slike (SD) kao i HDTV, na ovako velikom ekranu. Samsungov je definitivno poboljšao "upscaling" SD rezolucije, tako da gotovo nismo imali veće primjedbe na kvalitetu SD slike. Odlično zasićenje boja, bogata i dinamična slika, te vrlo precizan i jasan izgled SD slike, treba samo pohvaliti. To se sve odnosi i na HD rezoluciju kod koje upscaling na UHD (Ultra High Definition) rezoluciju izgleda još bolje i prirodnije. Veličinom ekrana

od 165 cm Samsung 65HU8500 je u potpunosti naglasio sve prednosti Ultra HD u odnosu na HD rezoluciju. Četverostruko veća rezolucija slike od HDTV dala je fantastičan izgled detalja, besprijekorne boje, nevjerojatni realizam i poboljšanje dubinske perspektive. UHD slika definitivno izgleda još jasnije i čišće od UHD modela iz 2013. godine.

Pozadinsko osvjetljenje uz Edge LED lokalno zatamnjenje i crni ton pokazala se vrlo učinkovita tijekom gledanja filmova omjera 2.35:1, gdje se pojavljuju uobičajene crne trake na gornjem i donjem rubu ekrana. Crna boja je zaista impresivna na tim trakama, a jedino se na donjoj traci to može pokvariti kada se pojavljuje podnaslov (titl). Tada je vidljivo da se LED svijetla uključuju, pa u tim trenutcima slika nije baš potpuno crna u tome području. Zakrivljenost ekrana dala je dodatni doživljaj kod gledanja 3D slike. Osjećaj dubine je sada još veći i uvjerljiviji. Slika izgleda vrlo prirodno i s puno detalja, te obiluje raskošnim bojama. S obzirom na to da Samsung koristi aktivne 3D naočale, koje prema našem iskustvu daju puno bolje slikovne rezultate nego pasivne naočale, kvaliteta 3D prikaza je bila i za očekivati. Jedino čemu se može prigovoriti kod 3D prikaza je neznatno vidljivo preklapanje slike, koje će Samsung vjerojatno riješiti nekim novijim firmware (TV je došao s verzijom 1101 i nadograđen je na verziju 1121).

Sigurno će većina korisnika na ovakvom zakrivljenom i velikom ekranu zaželjeti zaigrati i neku igru s igraće konzole ili PC-a.

Iako su slikovne mogućnosti i ovdje odlične, ozbiljne igrače odvratit će veliko ulazno kašnjenje, preko 60 ms, čak i u modu "Način igranja – Game mod".

Iako je TV dosta tanak, to nije spriječilo Samsung da na ovome modelu poboljša i reprodukciju zvuka. Koristeći produljeni kanal (lijevak) za prolaz zvuka prema van (kanal je okrenut prema podu), Samsung je dobio nešto bolju bas reprodukciju zvuka, koja je sada sasvim dobra, mogli bi reći i najbolja koju smo čuli

Model A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB One connect Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak IR izlaz Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Hz Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik Bežićni LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Sa stalkom Masa (kg) TV/sa stalkom Info CIJENA

do sada (koristi dva woofera za bas). Srednji i visoki tonovi čuju se jasno i čisto, čak i na većim glasnoćama, što inače nije slučaj kod većine tankih TV-a. Napretkom u zvuku sigurno će biti vrlo zadovoljna većina korisnika ovoga Samsungovog TV –a.

Samsung UE65HU8500 1 (pomoću adaptera) 4 1 (pomoću adaptera) 1 (pomoću adaptera) 3 (1 je USB 3) • •/• • • • • •/ • 165 LED LCD 16:9 3.840 x 2.160 (Ultra HD) 1080p/24/50Hz 176/176 1400 (CMR) • 2 x 15 W /2 x 15 woofer analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit • 1450,7 x 848,2 x 110,5 1450,7 x 891,6 x 326.8 26.8 / 31 www.samsung.hr 33,409.99 kn

Samsung 65HU8500 Odlična 2 D slika Odličan upscaling slike nižih rezolucija na potpunu Ultra HD rezoluciju Odlična 4K slika Odličan prikaz crne boja i kontrasta za LCD TV Zakrivljen ekran poboljšava iskustvo gledanja 3D Smart TV mogućnosti Novi i poboljšani dodatni daljinski upravljač Vrlo dobar zvuk Još uvijek vidljivo preklapanje slike u 3D Ulazno kašnjenje signala u Game modu Zrcalni LCD TV panel

Zaključak

Samsung je modelom 65HU8500 definitivno pokazao da želi biti vodeći igrač na tržištu Ultra HD TV-a. Veliki i zakrivljeni Ultra HD ekran donio je novo iskustvo gledanja i sadržaja na njemu. Odlična reprodukcija SD slike, koja nije u 4K rezoluciji, možda je najveće ugodno iznenađenje na ovom TV-u. Novi dodatni daljinski upravljač također doprinosi jednom novom i jednostavnijem rukovanju TV-om, a opremljenost i različite ovog TV-a su zaista impresivne.

Svi korisnici koji će postati vlasnici Samsungovog 65HU8500 TV-a biti će i više nego zadovoljni dobivenim.

hifimedia

Samsung 65HU8500

SLIKA 0

38

40

ZVUK 0

17

20

OPREMLJENOST 0

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

10

CIJENA/KVALITETA 0

19 20

UKUPNO 0

94 100

hifimedia #94

27

PREPORUKA

Optimalni projektor p i š e : D u b r a v k o To p l a k

S

ve veća ponuda TV ekrana velikih dimenzija (plazme i LCD) omogućuje korisnicima da u svome domu imaju približno isti vizualni događaj kao i u pravom kinu. Veliku prepreku prema tome cilju, svakako predstavlja veliki porast cijene što je dimenzija TV ekrana veća, pa je broj korisnika koji si mogu "priuštiti" veliki TV ekran, vrlo malen. Prihvatljivije i isplativije rješenje naravno postoji u vidu projektora, koji su na domaćem tržištu pomalo zapostavljeni. Zapravo, prava je istina da bez velikog kino platna i projektora jednostavno nije moguće postići osjećaj kina u kućnom okruženju.

Iako će neki ovu tvrdnju sigurno osporiti zbog bolje svjetline, oštrine slike, itd., kod plazma i LCD TV ekrana u odnosu na projektor, to ipak nije primarno kod gledanja filmskih materijala, nego veličina slike koja dočarava pravi kino ugođaj. Tehnologija izrade projektora je, kao i kod plazmi i LCDa, u prošlih nekoliko godina značajno uznapredovala, pa

28

hi-fimedia #94

je slika sada puno bolja nego prije. Za ugodan kino doživljaj na tržištu se nudi veliki izbor projektora prihvatljive cijene i dobre reprodukcije. Jedan od takvih projektora je i model HD 25e tvfrtke Optoma. Cijenom od 7.600 kuna te mogućnosti projiciranja slike veličine dijagonale od 0.95 - 7.6 m je nedostižno za bilo koju plazmu ili LCD TV ekran na tržištu.

Optoma HD 25e ima moderan dizajn s prednjim zaobljenim rubom stranica. Nekima će se sigurno činiti neobičan izbor boje kućišta projektora u sjajno bijeloj boji, ali to je s razlogom. Projektor se u većini slučajeva postavlja na strop koji je gotovo uvijek bijele boje, pa će se Optoma HD 25e odlično "stopiti" u jednu cjelinu s njime. Kontrolne funkcijske tipke smještene su na vrhu kućišta prema natrag i njima je moguće pristupiti svim funkcijama projektora,

ali većina će se sigurno najviše koristiti daljinskim upravljačem. Na gornjoj strani je smješten i prsten za podešavanje udaljenosti i fokusa projektorske leće, koji je vrlo robustan i daje finu kontrolu nad oštrinom slike.

Opremljenost različitim AV priključcima je na visokom nivou, a izdvojiti ću dva: HDMI 1.4a ulaza (1.4a potrebno je za 3D Bluray), 1 VGA/YPbPR i 3D Sync izlaz RF odašiljača za 3D naočale. Optoma RF (naočale ZF 2100 imaju cijenu od 890,63 kuna) ili DLP Link 3D naočale (na žalost, prodaju se zasebno), a iz toga razloga je i cijena projektora manja nego što to nude konkurentske tvrtke. Projektor ima ugrađeni i 10 W zvučnik koji je ponudio sasvim uobičajen zvuk dovoljan npr. za neke prezentacije ili pregledavanje kućnih JPEG slikovnih datoteka sa zvukom (koristi SRS WOW HD obradu zvuka kako bi se dodatno poboljšao bas, jasnoća i ukupna veličina zvuka), ali za ozbiljniji kino zvuk treba pomoć potražiti u

nekom zvučničkom surround sustavu.

Optoma HD 25e koristi jedan 1.65 cm (0,65 inča.)

Texas Instruments DLP DC3 čip potpune HD rezolucije (1080 x 1920 piksela), omjer kontrasta od 20.000:1, te svjetline od 2.800 ANSI Lumena.

Ovakav odnos kontrasta i svjetline postignut je uz pomoć tzv.

DynamicBlack sustava, koji automatski prilagođava izlaznu snagu žarulje ovisno o sadržaju same reproducirane slike. Široki raspon boja postignut je s više kolornim okretnim kotačem (izrađen u 6 segmenata), dodatno obložen naprednim materijalima, kako bi se postigla još bolja zasićenost i točnost boja, dajući maksimalno kvalitetnu sliku. Ono što svakako treba istaknuti je enormno povećavanje vijeka trajanja svjetlosne žarulje. U normalnom modu (puna svjetlosna snaga) vijek trajanja žarulje je 3.500 sati, dok se u Eco modu vrijeme podiže čak na impresivnih 6.000 sati (cijena nove žarulje je 2.418,94 kuna). Računica je vrlo jasna.

Ako korisnik reproducira video materijal 4 sata na dan, što bi bilo neko realno vrijeme

TEST OPTOMA HD-25E za dva prosječna filma, u normalnom modu, žarulja bi trajala 2.3 godine ili u Eco modu 4.1 godine. Većina će korisnika sigurno manje koristiti projektor na dan, pa se vrijeme žarulje može produljiti čak na 5 - 6 godina, što je odličan rezultat.

Izgled On screen grafičkih izbornika je vrlo dobro napravljen, što je doprinijelo vrlo jednostavnim korištenjem. Iako izbornici nisu prevedeni na hrvatski jezik, većini korisnika neće se biti preteško snalaziti u njima. Glavni izbornici su podijeljeni u 4 zasebne grupe image, display, setup i options. Osim uobičajenih slikovnih postavki (svjetlina, kontrast, itd.) izdvojio bi izbornik "Color settings" koji omogućuje da uz podešavanje šest primarnih boja (RGBRYB), može podesiti i bijela boja, koja prilagođava ravnotežu sivih tonova između RGB. Jedan od izbornika koji će biti vrlo gledan je izbornik "Options" u kojem se nalaze postavke za žarulju. U njemu se može izabrati da žarulja svijetli punom snagom ili da koristi eko mod (produžuje životni vijek žarulje), a tu se nalazi i izbornik za mjerenje proteklog vremena rada same žarulje, iz koje će korisnik moći vidjeti koliko mu je vremena ostalo do zamjene nove žarulje.

Projektor ima podešavanje nagiba slike (keystone) po vertikali, a za pravilno podešavanje slike tu su dva testna uzorka (mreža i bijela boja), što svakako doprinosi i olakšava korisniku ispravno podešavanje. Projektor je najbolje smjestiti što više u sredinu plat-

Optoma HD-25e

Model Tehnologija Rezolucija Jačina svijetla Kontrast Formati slike Prikaz 3D Veličina projecirane slike Udaljenost projektora od zida Leće Korekcija nagiba Zoom Životni vijek lampe (Eco/Bright) Kompatibilnost video standarda Priključci HDMI izlaz VGA izlaz Kompozitni video izlaz Audio izlaz 3D sync RS 232 Ugrađeni zvučnik Audio izlaz USB Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Info CIJENA

Odlična 3D slika Vrlo dobar 2D prikaz sa Blu-ray i DVD Glatki pokreti Minimalni rainbow učinak Daljinski upravljač Jednostavnost korištenja 3D naočale i RF odašiljač nisu uključeni Prejako pozadinsko osvjetljenje tipki na daljinskom upravljaču

hifimedia

Optoma HD-25e

SLIKA 0

21

30

ZVUK 0

15

30

OPREMLJENOST 8

0

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

17

20

70

100

UKUPNO 0

ljenje u manje zamračenim prostorima, ali u potpunom mraku u kojem se najčešće i gledaju filmovi, to će biti doslovno "šok" za oči.

na jer iako ima keystone funkciju, slika na većim pomacima nagiba (više od 6), može u kutovima poprimiti neke male ali primjetne degradacije na slici (valovite linije). Većina korisnika ovaj "efekt" sigurno neće niti primijetiti.

Optoma se kod HD 25e projektora vrlo potrudila oko izgleda daljinskog upravljača. Daljinski upravljač vrlo dobro leži u ruci, kompaktan je i vrlo praktičan. Funkcijske tipke su velike i dobro logički raspoređene. Sve tipke imaju pozadinsko plavo led osvjetljenje što je uvijek korisna stvar. Na žalost, osvjetljenje tipki je doslovno prejako. Možda korisnika neće smetati jako osvjet-

Slika

Prikaz boja bez naknadnih podešavanja i kalibriranja slike dao je nešto jači prikaz žute boje, te nešto manju zasićenost zelene boje. Nakon podešavanja bili smo zadovoljni prikazom boja, obzirom na cjenovni rang projektora.

Kontrastni odnos između crnobijelih nijansi također je dobro reproduciran. Kod Blu-ray i DVD reprodukcije došla je do izražaja čistina slike. Iako se kod finih i

7 1

2

3

4

5

6

8

Optoma HD-25e DLP Texas Instruments DarkChip3 1080p (1920 x 1080 piksela) 2800 ANSI Lumens 20000:1 16:10/16:9/4:3 • (aktivne naočale) 0.95 - 7.6 m 1.2 - 10m F/2.55~2.86; f=22.37~26.73mm ± 40° Vertical 1.2 x (ručni) 6000/4500 PAL/SECAM/NTSC 2 (v.1.4) 1 • 1 (3,5 mm stereo) 1 (3 pinski VESA) 1 (controla) • (10 W) • • (servis) 324 x 97 x 234 mm 2.92 http://www.avmax.hr 7.600,00 kn

sitnijih linija na testnim uzorcima moglo zamijetiti malo zamućenje, većina će korisnika to teško uočiti prilikom uobičajenog gledanja nekoga filmskog materijala. Poznati "Rainbow effect" koji se pojavljuje zbog DLP tehnologije prikaza slike, kod ovoga projektora nije previše izražena, što svakako treba istaknuti. Najviše nas je oduševio 3D prikaz slike koji nije patio od nikakvih preklapanja između desnog i lijevog oko. Tome su sigurno pridonijele aktivne 3D naočale koje koriste ‘Flicker Free’ tehnologiju osvježavanja slike na 144 Hz na potpunoj HD rezoluciji od 1920 x 1080 piksela. Umaranje očiju je zanemarivo čak i nakon dužeg gledanja filmskih materijala, pa će svi korisnici koji žele uživati u 3D slici s ovim projektorom doći na svoje.

Zaključak 9

10

1

Miš / Servis

3

Video

5

VGA izlaz

7

Audio izlaz

2

HDMI x 2

4

VGA ulaz 1/2

6

Audio ulaz 1/2

8

VESA 3D

9 10

RS232 Napajanje

Optoma HD 25e je vrlo dobar izbor za sve korisnike kojima je ovo prvi projektor. Osim što će dobiti veliki "ekran", odličan prikaz 3D slike, dobiti će i dobar prikaz 2D slike reproducirane s DVD-a i Blu-raya. Njegova opremljenost priključcima je također dobra, a jedina je šteta što se u kompletu s projektorom ne dobivaju barem jedne 3D naočale.

hifimedia #94

29

TEST MINIX NEO X7

Polazna to ka ku nog AV sustava p i š e : D u b r a v k o To p l a k

K

ako svakim danom tehnologija sve više napreduje, tako se redovito pojavljuju novi i svestraniji AV uređaji na tržištu. Donedavno su "klasični" multimedijalni playeri bili vrlo popularni, ali očigledno je došlo vrijeme njihove nadogradnje, drugačijeg pristupa i pogleda, a koji prate sve najnovije trendove u AV industriji. Novi multimedijalni uređaji su u biti mini PC, koji doslovno mogu obavljati mnoštvo zadataka, a sve zavisi o softwareu kojeg koriste. Za razliku od prijašnjih multimedijalnih plejera, koji su koristili svoje "zatvorene" programske sustave (nove firmware nadogradnje izrađuju isključivo samo proizvođači uređaja), mini PC koriste "klasičan" operativni sustav (Android, Linux, itd.). Prilikom kupnje mini PC-a samo su najosnovniji programski "paketi" instalirani u njega (npr. neki video player), a sve ostalo je prepušteno samom korisniku, koji može instalirati mnoštvo različitih programa s Interneta, te ih samo treba instalirati u sam uređaj. Mogućnosti su tu zaista bezbrojne. Jedan od takvih novih uređaja je Minix NEO X7, kojeg izra-

Minix prilagođeni osnovni izbornik

30

hi-fimedia #94

đuje jedan od vodećih proizvođača mini PC-a na Android platformi za azijsko i europsko tržište.

Minix NEO X7 dolazi s predinstaliranim Android Jelly Bean 4.2.2 operativnim sustavom, koja je platforma za telefone (smartphone), a ne za računala, što donosi neke dobre ali i loše strane. Dobro je što će korisnici koji imaju smartphone s Androidom s Minix NEO X7 biti vrlo dobro upućeni u rukovanje i poznati On screen prikaz određenih programa na ekranu TV-a.

Oni koji koriste neke druge platforme na smartphoneu ili nisu upoznati s njime, biti će pomalo zbunjeni, odnosno trebat će im dosta vremena da shvate kompleksnost i način kako da se koriste brojnim opcijama.

Minix NEO X7 smješten je u zaista maleno i simpatično plastično kućište. Kvaliteta plastike kućišta je na visokom nivou, rubovi su zaobljeni, a crna mat boja samo dodatno pojačava vizualni povoljan dojam kvalitete. Minix NEO X7 ima ugrađeni Quad-Core ARM Cortex-A9 procesor, proizveden od strane Rockchipa, brzine 1.6GHz, a tu je i quad-core grafički čip Mali-400MP. Ugrađeno je 2GB RAM-a i 16GB interne memorije za NAND Flash. S uređajem

dolazi i vanjska WiFi antena koja podržava dvostruki prijenos podataka na 2,4 GHz i 5 GHz (AP6330 chip), čime se gotovo neutralizira jedna od slabosti bežičnog prijenosa koja se pojavljuje kod sličnih uređaja na tržištu. Oni korisnici koji vole izravno povezivanje na lokalnu mrežu, tu je i mrežni 10/100 Mbps ulaz. Od ostalih priključaka tu je: 1 HDMI 1.4a izlaz, 1 Tos link digitalni audio izlaz, 3 USB 2.0 ulaza, USB OTG priključak, 1 priključak za slušalice, mikrofonski ulaz i utor za prihvat SD /MMC kartica (omogućuje pristup dokumentima i fotografijama). Uređaj dolazi opremljen i s HDMI, microUSB, OTG kabelima što je svakako dodatni plus.

Ulaskom u On screen grafički prikaz Minix NEO X7, dočekao nas je odabir između dva različita sučelja, Launcher i Minix.

Launcher grafički prikaz ne razlikuje se nimalo od uobičajenog Android prikaza na smartphoneima i to će sigurno odabrati svi koji imaju neki uređaj na Android platformi. Minix ima puno jednostavniji grafički prikaz i koji je u većem dijelu podređen za pokretanje i konzumaciju multimedije. Za korištenje nekih aplikacija neće biti dovoljan priloženi daljinski upravljač, nego će trebati uporaba raču-

nalnog miša ili tipkovnice, a možda je najjednostavnije dokupiti MINIX NEO A2 dodatni daljinski upravljač o kojem ćemo nešto kasnije više reći. Kretanje raznim izbornicima (neovisno o kojem se od dva grafička prikaza radi) je glatko, a različiti programi i aplikacije spremni su za rad jako brzo.

Od ugrađenih programa i mogućnosti navest ćemo samo one najinteresantnije. Tu je XBMC aplikacija, jedna od vodećih medijskih aplikacija na tržištu.

Omogućuje reprodukciju gotovo svih poznatih audio i video datoteka iz vanjskih memorijskih uređaja ili lokalnih mreža te Interneta.

Pomoću AirPin (Pro) funkcije moguće je izravno na TV-u vidjeti sve što korisnik radi na zaslonu svojeg telefona ili Android tableta. Kompatibilnost s raznim USB Web kamerama, pogotovo iz Logitechove i Microsoftove proizvodnje, omogućit će nesmetano gledanje pokretnog videa sa Skypea. Osim socijalnih mreža tu je i pristup e-mailu, Youtubeu, igranju različitih video igri, itd., a podatak od desetak tisuća Android aplikacija govori o bezbroj mogućnosti koje nudi Minix NEO X7. Treba istaknuti da je Minix do sada redovito osvježavao i ažurirao svoje nove inačice firmwa-

rea, koji samo dodatno unaprjeđuju i poboljšavaju rad uređaja. Za bilo koju nedoumicu postoji i dobra baza rješavanja određenih problema na koje su naišli neki njegovi korisnici na web stranici http://minixforum.com/forums/ neo7/. Ovakva podrška je još jedna od prednosti Minix NEO X7.

Daljinski upravljač koji dolazi s NEO X7 malih je dimenzija i dobro leži u ruci. Na njemu se nalazi samo par osnovnih funkcijskih tipki, a dominira velika okrugla kursorska tipka koja će biti najčešće korištena. Funkcijske tipke su gumirane, bez ikakvog osvjetljenja tipki. Njegova uporaba s NEO X7 je ipak ograničena, pa je preporuka dokupiti MINIX NEO A2, s kojim se jednostavnost i funkcionalnost upravljanja uređajem znatno poboljšava. S daljinskim dolazi mali USB prijamnik (2.4 GHz) koji bežično komunicira s daljinskim upravljačem, a treba spomenuti da se u tome slučaju gubi jedan USB priključak na NEO X7. Minix NEO A2 daljinski upravljač je podijeljen u dva zasebna dijela. Prednji dio daljinskog upravljača sadržava dosta velike funkcijske tipke (sve tipke na daljinskom su gumirane), pogotovo središnju kursorsku tipku s kojom je vrlo jednostavno pokrenuti i odabrati bilo koju funkciju na uređaju. Na zadnjoj strani nalazi se potpuna QWERTY tipkovnica, koja vrlo dobro zamjenjuje pravu i veliku tipkovnicu, bez obzira na to što su tipke svojom veličinom manje (šteta što niti jedna funkcijska tipka nema neki vid pozadinskog osvjetljenja). Daljinski upravljač također ima funkciju tzv. "zračnog miša" (Air mouse), koji omogućuje pokazivanje, odnosno kretanje strelice na TV ekranu u svim smjerovima kao i kod računalnog miša. Korisniku će ipak trebati malo vremena na privikavanje na ovakav način upravljanja uređajem, ali ubrzo sve sjeda na mjesto, te upravljanje postaje puno lakše i jednostavnije. Također posjeduje i žiroskop (u tri osi – 3D), koji se može iskoristiti u nekim zahtjevnijim igrama. Zapravo potpuno je usporediv s kontrolerom na Nintendo Wii igraćoj konzoli. Neo A2 ima još jedan dodatni skriveni potencijal. U njega je ugrađen mini zvučnik i mikrofon, kako bi kori-

snik bio u potpunosti spreman na razgovor s drugim sugovornicima, kada koristi Skype ili druge VoIP aplikacije. Sve u svemu vrlo napredan daljinski upravljač. Prigovor se može staviti na to što niti jedan daljinski upravljač ne dolazi s priloženim baterijama, nego se one moraju kupiti zasebno.

Slika i zvuk

Kod mini PC uređaja, kvaliteta bilo kojega segmenta zavisit će od kvalitete instaliranog softwarea. Hardverski dio NEO X7 predstavlja vrlo snažnu konfiguraciju, koja neće dati puni potencijal ako software nije dobar. Reprodukcija video materijala daje prilično dobru i kvalitetnu sliku na TV-u.

Dobar i prirodni raspon boja, te jasnoća slike zadovoljit će gotovo svakog gledatelja. Prigovor bi se mogao dati jedino na izostanak dodatnih kontrola za podešavanje slike, koje bi mogle reprodukciju videa "podići" sigurno na neku veću razinu kvalitete. Reprodukcija video materijala s vanjskog HDD ili preko mreže/bežično nije predstavljalo neki problem, sve je teklo dosta glatko i bez smetnji, čak i kod HD videa. Iako NEO X7 reproducira gotovo većinu AV datoteka bilo bi dobro da ima mogućnost čitanja i ISO Blu-ray. Kod igranja videoigara pojavili su se neki problemi s nemogućnošću kontroliranja nekih ključnih elemenata u igri pomoću NEO A2 daljinskog upravljača (npr. u "Angry birdsu" nije moguće zumirati sliku, kod Dead Triggera nemogućnost pucanja, itd.). Uključenjem dodatne PC tipkovnice ili gamepad kontrolera, moguće je izbjeći gore spomenute probleme. Kroz HDMI nikako nismo uspjeli NEO X7 natjerati da isporuči višekanalni zvuk, nego smo uvijek dobivali samo stereo zvuk. Iako ovo možda neće imati ključnu ulogu kod nekih korisnika, zaista bi voljeli čuti i višekanalni zvuk kroz HDMI. Treba pohvaliti izlazni priključak za slušalice, koji će odlično poslužiti svim korisnicima u noćnim satima, ne ometajući tako nikoga u svome okolišu preglasnim zvukom. Zvučni rezultati su pokazali da je NEO X7 imao najbolju reprodukciju srednjotonskog područja, dok je visokotonsko i bas područje bilo dosta suže-

Model Procesor GPU Memorija Interna memorija Operativni sustav optički digitalni izlaz (TosLink) koaksijalni digitalni izlaz HDMI izlaz mrežni priključak USB Ulaz za slušalice Ulaz za mikrofon Utor za memorijske kartice

Minix Neo X7 Quad core Cortex A9 Quad Core Mail- 400MP 2 GB DDR3 16GB NAND Flash Android Jelly Bean 4.2 • 1 (verzija 1.4a) • 3 • • • (SD - 3.0 /MMC - V4.41) AVI / RM/RMVB MKV / WMV/ MOV/ MP4/ WEBM/DAT (VCD format)/ VOPB (DVD format)/ MPEG/ MPG7FLV7ASF7TS7TP73GP/etc, itd.

70 sekundi/2 sekunde HDMI, micro-USB, OTG kabel i WiFi antena (2.4GHz i 5.0GHz)

Video formati (codecs) i ekstenzije (containers) Uključenje/ brzi start Dodatni pribor Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Info CIJENA

127 x 22 x 127 mm 0,292 www.chipoteka.hr 999,00 kn

Dodatni daljinski upravljač Dimenzije (širina x visina x dubina) Baterije Masa (kg) Info CIJENA

no i plitko, a niti dubinski dojam prostora nije velik.

MINIX NEO A2 55 x 184 x 19 mm

2 x AAA (ne dolaze u kompletu) 0,146 kg www.chipoteka.hr 329,00 kn

Minix NEO X7 Dizaj Kvaliteta izrade kućišta Snažan procesor 16GB interne memorije Dvostruki WiFi prijenos (2,4 GHz i 5 GHz) USB priključci Učestalo firmware ažuriranja Dobra kvaliteta slike Čitanje gotovo svih AV datoteka Izlaz za slušalice Ulaz za mikrofon SD čitač kartica Opremljenost dodatnim kabelima Osnovni daljinski upravljač nije dovoljan za upravljanje nekim funkcijama Potrebno nesumnjivo imati neko znanje o Android platformi Dodatni trošak za MINIX NEO A2 daljinski upravljač kako bi rukovođenje uređajem bilo nesmetano Daljinski upravljači ne dolaze s baterijama Kroz HDMI moguće je dobiti samo stereo zvuk

Zaključak

Onaj tko kupuje Minix NEO X7 treba nesumnjivo imati neko veće znanje o Androidu. Da bi Minix NEO X7 dao svoj maksimum korisnik se treba dodatno potruditi oko mnoštva "sitnica" (instaliranje novoga software, redovitog ažuriranja nove inačice firmware, podešavanja mnoštva opcija, itd.), što će određenom broju korisnika ipak predstavljati "maleni" problem. Nikako ne treba zbog toga podcijeniti Minix NEO X7 mini PC, jer njegove mogućnosti su zaista respektabilne i granica je samo u ponudi Android softwarea na Internetu. Kada Minix NEO X7 prilagodite svojim potrebama i podesite ispravno sve parametre, dobit ćete stvarno dobar HTPC, malu kućnu konzolu i zgodno kućno računalo s Androidom. Voljeli bi da u budućnosti s Minix NEO X7 u kompletu dolazi i napredan daljinski upravljač NEO A2, s kojim se upravlja daleko jednostavnije nego s priloženim daljinskim upravljačem.

hifimedia

Minix Neo X7

SLIKA 0

26

30

ZVUK 0

15

30

OPREMLJENOST 0

10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

7

10

17

20

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

75

hifimedia #94

100

31

TEST DEFINITIVE TECHNOLOGY SOUND CYLINDER

Suživot s tabletom Njegova različitost u odnosu na većinu ostalih proizvoda je u tome što dolazi s držačem za tablet uređaje, a može se koristiti kao zvučnik i na zaslonu vašeg laptopa piše: Josip Crnički

S

vi koji za slušanje glazbe i gledanje video materijala koriste smartphone, tablet ili laptop, znaju da je zvuk rijetko kad zadovoljavajuće kvalitete, pa se često odlučuju za kupnju žičnih ili bežičnih zvučnika. Jedan od najvećih američkih proizvođača zvučnika namijenjenih za HiFi i sustave kućnog kina, Definitive Technology, od nedavno nudi i seriju proizvoda za upravo takve korisnike.

Jedan od njihov prvih proizvoda nosi naziv Sound Cylinder, a da nema inovativan dodatak bio bi samo još jedan u nizu Bluetooth bežičnih zvučnika. Njegova različitost u odnosu na većinu ostalih proizvoda je u tome što dolazi s držačem (postoljem) za tablet uređaje, a uz pomoću svoje "kvačice" jednostavno se može koristiti kao zvučnik i na zaslonu vašeg laptopa.

Zvučnik je dizajniran u obliku srebrnog valjka i ne dolazi upakiran u klasičnu kartonsku kutiju, nego u cilindrično kućište u kakvom inače nalazimo kvalitetna alkoholna pića. Nakon što je izvađen iz kutije, Sound Cylinder odmah pokazuje svoju jednostavnost i praktičnost, što zbog svojih dimenzija (190x48x48 mm, ŠVD), tako i zbog mase od 340 grama. No unatoč svojoj veličini i kompaktnosti, Sound Cylinder je izrađen vrlo kvalitetno od aluminijske legure. U kućište je smješteno pojačalo D klase snage 8 W, a iako se čini malo, Sound Cylinder može svirati vrlo glasno.

Kako bi to ostvario, Definitive je

32

hi-fimedia #94

koristio Analog Devices ADAU 1701 DSP modul s integriranim DAC-om koji radi konverziju signala i ono što Definitive naziva svojom "Active Surround Array tehnologijom", tj procesira SBC i AAC kodeke prilikom dobivanja signala preko Bluetootha. Konfiguracija drivera sastoji se od dvije širokopojasne zvučničke jedinice promjera 3,3 cm i jedne bočno postavljene bas jedinice promjera 4,3 cm. Frekvencijski odziv je 60Hz-20kHz, a maksimalna glasnoća koju Sound Cylinder može postići je 85dB. Povezivanje preko Bluetootha je standardno brzo kao i kod drugih uređa-

PREPORUKA

ja, maksimalna udaljenost je 10 metara, a kao i kod svih drugih Bluetooth uređaja za reprodukciju, može se dogoditi pucanje signala, no za to ne možemo kriviti proizvođače zvučnika ili slušalica. Osim Bluetootha, Sound Cylinder ima i 3,5 mm ulaz, a baterija se puni preko microUSB priključka.

Zvuk

Za slušni test zvučnika odlučili smo koristiti YouTube i razne žanrove glazbe u MP3 i FLAC formatima jer su u današnje vrijeme to najčešći formati koje sluša većina smartphone korisnika. U izboru glazbe se tako

našla Adele, Eminem, Metallica i glazba iz trilogije Gospodar prstenova. Vokali su čisti i transparenti, s mnoštvom detalja i mikrodinamike u svakoj pjesmi.

I dok je kod reprodukcije FLAC datoteka to bilo očekivano, ostali smo ugodno iznenađeni reprodukcijom MP3 i YouTube zapisa jer nisu izgubili detalje, prostorne informacije i teksturu, sve ono što nestaje prilikom reprodukcije na smartphoneu ili laptopu. Mali nedostatak ovog uređaja smo zapazili kod reprodukcije moderne glazbe s puno bas dionica (Metallica, Eminem..) gdje smo očekivali da bas područje bude malo bogatije, moćnije, ali s obzirom na veličinu ugrađene bas zvučničke jedinice to nije niti neobično. S druge strane, reprodukcija klasične glazbe iz trilogije Gospodara prstenova i pop pjesama Adele bile su ujednačene i dobro tonski izbalansirane. Ovaj nedostatak se više uočava kad je Sound Cylinder "zakvačen" na laptop nego kad je postavljen na stol.

Zaključak

Definitive Technology Sound Cylinder zaslužuje samo riječi pohvale. Počevši od dizajna i kompaktnosti, kvačice za tablet/ zaslon laptopa, trajanje baterije od 8 sati slušanja, pa do same snage zvučnika. Sve u svemu, ako planirate kupnju bežičnih 2.1 zvučnika za vaš smartphone, tablet ili laptop, obavezno u obzir uzmite za poslušati i Sound Cylinder.

Cijena: 1.499 kn INFO: Audio centar www.audiocentar.hr

Idealan hi-fi sustav u samo dva koraka: 1.

2.

Xeo Music Player

13:45:26

Wagner, The Ring Pianos Project I 1 of 11 WORLD PREMIERE RECORDING

Music Tipp:

Vorspiel (Teil I Das Rheingold)

BAYREUTH WAGNER THE RING PIANOS PROJECT I GARBEN HOPPE

Wagner, The Ring Pianos Project I

0:45

4:02

Acoustic Session Vol. 1 Listen Now …

1

Vorspiel

4:02

2

1. Szene (Alberich, Rheintöchter)

8:57

3

Records

8:00

3. Szene (Nibelheim)

2:58

4. Szene (Einzug der Götter in Walhall)

6:08

6

I. Aufzug, Vorspiel (Gewittersturm)

4:24

7

3. Szene (Siegmund und Sieglinde)

6:32

8

Records

2. Szene (Götter und Riesen)

4 5

9

II. Aufzug, Vorspiel

Accentuations Listen Now …

3:08

4. Szene (Todkündung)

7:20

10

III. Aufzug, Vorspiel (Die Walküren)

11

3. Szene (Wotans Abschied. Feuerzauber)

2:52 14:24 Dynaudio Sampler Vol. 1 Listen Now …

GARBEN PROJECT I BAYREUTH YR REUT TH WORLD WO RLD PREM

RECORD

5 4 3

4 Szene S ene (Einzug (Ei (Ein ( g der d Götter Gött G Gö i Walhall) in W lh ll))

6 08 6:08

3. Szene (Nibelheim)

A Accent Accentuations t ations tii

2:58

2. Szene (Götter und Riesen)

8:00

2

1. Szene (Alberich, Rheintöchter)

8:57

1

Vorspiel

4:02

Li Listen N Now …

Acoustic Session Vol. 1

0:45

4:02

Wagner, The Ring Pianos Project I

Vorspiel (Teil I Das Rheingold)

WORLD PREMIERE RECORDING

Music Tipp:

1 of 11

W

Th Ri

Pi

P j

tI

Xeo Music Player

www.xeo.hd-multimedia.com I www.xeo.dynaudio.com

13:45:26

All there is.

TEST NAD DAC 2

Air Two Dovoljno je bilo uključiti odašiljač u "USB" port na računalu, sam pretvarač uključiti u struju i s druge strane u audio sustav pazeći da je na oba uređaja odabran isti kanal piše: Gordan Gaži

P

rije nekoliko godina "NAD" je pobrao puno simpatija, ali i preporuka nakon predstavljanja bežičnog digitalnog pretvarača "USB DAC 1" koji se još uvijek nalazi u katalogu tvrtke. Bio je to pokušaj da se odgovori na različita rješenja koja su jamčila prijenos audio datoteka s korisnikovog računala, odnosno njegovih diskova za pohranu podataka bežičnim putem do kućnog audio sustava. Neke od tih tehnologija su bile znatnije limitirane kao što je to slučaj sa "Bluetooth" protokolom, neke su kao "Air-play" bile nešto manje rasprostranjene, a za realizaciju vlastite kućne mreže, ipak treba ponešto znanja i sreće , te adekvatna oprema."NAD" je ponudio najjednostavnije moguće rješenje za čiju instalaciju do početka korištenja nije bilo potrebno niti punih 15 minuta, ako uzmemo u obzir i najduži period raspakiravanja uređaja i petljanja po univerzalnom vanjskom napajanju koje je zahtijevalo namještanje adekvatnog nastav-

34

hi-fimedia #94

ka koji odgovara našim utičnicama. Dovoljno je bilo uključiti odašiljač u "USB" port na računalu, sam pretvarač uključiti u struju i s druge strane u audio sustav pazeći da je na oba uređaja odabran isti kanal. U normalnim okolnostima prepoznavanje traje nekoliko sekundi i nakon paljenja plave led diode ostaje samo pokrenuti reprodukciju na računalu. U ponekom slučaju potrebno je unutar operativnog sustava podesiti pretvarač kao primarni uređaj, no na novijim "Windows" operativnim sustavima(7, 8 i 8.1) taj proces se događa automatski. No, starija verzija pretvarača unatoč jednostavnosti i afirmativnih komentara na njegov zvuk nije do kraja mogla

iskoristiti sve mogućnosti visokorezolutnih snimaka svojim fiksiranim sample rateom na 16bit/48kHz, koji je uvjetovao i dodatno baratanje sa digitalnim signalom u smislu resamplinga. Unutar tih promišljanja "NAD" kreira "USB DAC 2" koji je zadržao praktičnost starijeg modela i ponudio potpunu novu razinu funkcionalnosti u radu s high-res materijalom. U unutrašnjosti nalazimo "TI-BB Sigma-Delta 24-192" pretvaračke čipove kao i pouzdana "Burr-Brown" operaciona pojačala u analognoj sekciji.

Pasivne komponente su selektirane, a cijeli sklop je projektiran od NAD-ovih stručnjaka.

Napajanje je kao što smo već rekli vanjsko i standardne kva-

litete što entuzijastima otvara prvu mogućnost unaprjeđenja. Svaki meni poznati digitalni uređaj kojem je ovakva vrsta napajanja zamijenjena s kvalitetnijim stabiliziranim sklopom odgovorio je čujnim napretkom u soničnom smislu. Pretvarač može raditi s datotekama do 24bit/96 kHz što je i više nego dovoljno za uživanje u većini dostupnih snimaka. Recimo još da osim analognog izlaza pretvarač nudi i digitalni koaksijalni izlaz s kojim možemo usmjeriti signal prema procesoru ili kvalitetnijem pretvaraču. Tim jednostavnim zahvatom zvuk se može znatnije unaprijediti, a da nimalo ne kompromitiramo komfor, odnosno potrebu da novi uređaj bude vezan kabelom kroz cijelu slušaonicu.

Danas postoje i druga usporediva rješenja, no doista imponira pristup kojim je "NAD" riješio većinu potencijalnih problema. Napominjem da u radu bežične veze nije bilo nikakvih problema niti ispadanja iako je odašiljač boravio uključen u računalo na gornjoj etaži stana, a audio sustav u prizemlju na distanci od približno 8 metara Jednom ostvarena veza bila je postojana tako da se "Point to Point Wireless" konekcija na testiranom kompletu u radu dokazala kao pun pogodak.

Slušni test

Početak testiranja pripao je snimkama standardne redbook rezolucije (16bit/44kHz) koje su zazvučale ugodno i s nekoliko osobina koje nisam očekivao od pretvarača u ovoj klasi. Iznenadila me poprilično kvalitetna projekcija glazbenika i nešto uža, ali i razmjer-

no duboka i postojana pozornica. Detalja u snimci je bilo dovoljno, no tonski balans tendira zvuk učiniti nešto toplijim, mekanijim i tamnijim. Bas područje se unutar spektra ističe svojom bojom i zavidnom težinom i brzinom, dok žičani instrumenti fino istitravaju uz malo zadebljale žice. Puhači su fino oslikani cijelim tijelom i timbralno korektni, a na snimkama solo klavira jasno je čujna lagana toplina, no detalji u slici su korektno preneseni i oslikani s dovoljno energije.

Rock glazba zvuči dinamično i ugodno s dobrim prezensom

Iznenadila me poprilično kvalitetna projekcija glazbenika i nešto uža, ali i razmjerno duboka i postojana pozornica i dovoljno atraktivno. Orkestri i njihove izvedbe su donijele dokaz da "DAC 2" nadmašuje svoju cijenu. Naime, svirači u orkestru bili su jasno vidljivi i nisu patili od značajnijeg manjka zraka i prostora i u težim izvedbama. Uz to, imponirala je dinamika koja je svakako doprinijela ukupnom dojmu koherentnosti, snage i dorečenosti reproducirane glazbe.

Mnogima će razina reprodukcije testiranog uređaja biti i više nego zadovoljavajuća za potpuno spokojno uživanje u glazbi bez potrebe za upgradeom, ili još plastičnije, zvuk koji pretvarač nudi odgovara bazičnim kvalitetama CD reproduktora solidne srednje klase. Dodatno dobivamo i bonus reprodukcije visokorezolutnih materijala kojeg "DAC 2" vrlo dobro koristi. Reprodukcija kvalitetnih visokorezolutnih snimaka u zvuk je donijela još malo fluidnosti, dinamike i definicije u ekstremima. Posebno se to odnosi na bas područje koje je u nižim registrima dobilo na definiciji i fokusu. Cijeli spektar je doživio i malo mikrodinamičko osvježenje, a slika je posta-

la prozračnija i nešto manje tamna uz natprosječan timing za ovu klasu uređaja.

Zaključak

Sve veće količine digitalne glazbe pohranjene na hard diskovima, navala sve opremljenijih streaming servisa i sve snažnija orijentiranost prema računalu kao izvoru zvuka trebali bi ponuditi dosad nepostojeći komfor, međutim mnogi entuzijasti su odustali od formiranja takvog izvora zvuka kao primarnog zbog mnogih komplikacija i prepreka na koje su naišli u fazi konfiguriranja ili konekcije. Zbog toga je jednostavnost konfiguracije sigurno najsnažniji adut koji "DAC 2" nosi. Uz filozofiju tradicionalno natprosječno kvalitetnog zvuka u odnosu na cijenu koja je već zaštitni znak tvrtke, treba ukazati i na komfor spajanja konvertera preko digitalnog izlaza. Finalno recimo da "DAC 2" zbog svoje jednostavnosti i praktičnosti, ali i vrlo solidnih zvučnih performansi u spada u red onih uređaja koji nakon uklanjanja iz sustava jednostavno počnu nedostajati. Puno pohvala za "NAD".

GRADO SR60i Najkvalitetnije slušalice u svojoj klasi na tržištu

Prodajna mjesta: Ekran (Osijek, tel. 031/283 765), HAD Audiolab (Bjelovar, tel. 043/225 255), iStyle (Arena Shopping Centar, Zagreb, tel. 01/41 11 161), iStyle (City Center One West, Zagreb, tel. 01/23 62 404), Media audio (Split, 021/380 117), Media audio (Zagreb, 01/485 42 97)

NAD DAC 2 Ulaz USB 2.0 Sample rate 24bit/96kHz Domet komunikacije 40m (unutar vidljivosti) Masa: 0,38 kg otpakirano Dimenzije: prijemnik 135 x 35 x 70mm odašiljač 73 x 35 x 15mm Cijena: 2.299,00 kn INFO: Sigma audio koncept, Tel: 01 3832 814, http://www.sigma-audiokoncept.hr/

Korištena glazba Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon • Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve • Tricky - False Idols, 2013, !K7 • Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc • Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon • Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records • Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records • Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, pretpojačalo samogradnja, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld Ultraviolet USB, Wirewold Nova 5

Distributer: Audio centar, www.audiocentar.hr

hifimedia #94

35

TEST KUBIK FREE I XTRA

Minimalisti ki ulaz u svijet dobrog zvuka Dali je napravio korak naprijed, današnja tehnologija omogućuje drastično smanjivanje komponenti te je Dali uspio ugurati pojačalo i izvor zvuka u mali zvučnik ozbiljnih namjera. piše: Jagor Čakmak

D

ali je svoj brz uspon započeo kao tvrtka koja nudi puno zvuka za relativno malo novaca. Zvuk je bio primarna nit vodilja, dok izgled je bio manje bitan i predstavljao stavku na kojoj se pokušavala uštedjeti i održati cijenu manjom nego kod konkurentnih proizvoda. Kroz povijest tvrtke možemo uočiti nekoliko takvih serija, dobar primjer je prva generacija Ikon zvučnika.

Ikon 2 je napravio pravu pomutnju na tržištu nudeći relativno jeftin zvučnik s odličnim ribbon visokotoncem. S vremenom, Dali je napredovao i vizualno.

Jedan od zvučnika koji je spojio odličan dizajn i jako dobar zvuk je svakako Fazon F5 koji smo imali priliku testirati prije nešto više od godinu dana. U skladu s cijelim nizom zvučnika čiji je dobar vizualni dizajn praćen jednako dobrim zvukom nastali su i Kubik Free i Xtra.

36

hi-fimedia #94

Kako bi odgovorio na sve popularniji minimalizam u audio svijetu Dali je našao odgovor u rješenju koje nudi sve potrebno u jednom pakiranju. Nekadašnji pokušaji respektabilnih audio tvrtki u minimalističkim rješenjima dobrog zvuka uvijek su se ipak sveli na središnju komponentu koja sadrži pojačalo i izvor zvuka te zvučnike. Takvo rješenje već u startu ipak uključuje solidnu količinu žica i zauzima dosta prostora. Dali je napravio korak naprijed, današnja tehnologija omogućuje drastično smanjivanje komponenti te je Dali uspio ugurati pojačalo i izvor zvuka u mali zvučnik ozbiljnih namjera. Dali Kubik Free u sebi sadrži pojačalo D klase, digitalno analogni pretvarač te mnoštvo priključaka za spajanje izvora podataka. Pojačalo u Free zvučniku je zapravo stereo i može pogoniti jednostavnijeg pasivnog brata nazvanog Xtra.

Zvučnik je malih dimenzija (305x145x145 mm všd) i u sebi sadrži već vrlo prepoznatljive zvučničke jedinice koje proizvodi sam Dali. Bas jedinica od 13,3 cm sa sendvič mem-

Zvuk

Budući da su ovi zvučnici namijenjeni korištenju s različitim izvorima zvuka i u različitim namjenama, tako su i testirani. Najjednostavniji i najelegantniji način korištenja je direktnim Bluetooth spajanjem sa iOS/Android uređaja.

Samo uparivanje je vrlo jednostavno i sustav je spreman za korištenje iznimno brzo. Zvuk koji dopire iz ovih malenih zvučnika je prilično detaljan, niži dio spektra je ipak ograničen radnim volumenom zvučnika koji je još nešto manji od vanjskih dimenzija budući da se unutra nalazi i elektronika. Detalja ima sasvim dovoljno, no kada signal putuje Bluetoothom onda dobiva na oštrini što vjerojatno ima veze s ograničenjima u prijenosu podataka. Kada se koristi spoj putem USB kabela onda do toga ne dolazi te je visoki dio spektra iznimno ugodan i detaljan. Prostor koji kreiraju ovi zvučnici je vrlo dobar u sve tri dimenzije. Naravno najbolji rezultati se dobivaju kada su zvučnici na stalcima, no s

Zaključak

Dali Kubik Free i Xtra predstavljaju jako zanimljiv visokotehnološki i minimalistički pristup audio proizvodima. Oni korisniku nude instant rješenje koje prilično dobro radi, uklapa se u prostor i spojivo je se svim modernim izvorima zvuka.

Nažalost s njima dolazi i cijena koju je potrebno platiti. Ona je naizgled velika, no kada se uzme da se zapravo dobije gotov audio sustav u malom pakiranju percepcija se mijenja. Ako ove zvučnike usporedimo s ostalim proizvodima na tržištu, lako je zaključiti da niti s odvojenim komponentama ne bi prošlo puno jeftinije.

Dali Kubik Free i Xtra Snaga: 100W Frekvencijski opseg: 48-22kHz Maksimalni SPL: 103dB DAC: 24bit/96kHz Digitalni ulazi: Optički, mikro USB, Bluetooth Analogni ulazi: 1xRCA Daljinski: Da Dimenzije: 305x145x145 mm Cijena: 5.490 kn + 2.490 kn INFO: Nove boje zvuka, www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon • Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve • Tricky - False Idols, 2013, !K7 • Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc • Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon • Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records • Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records • Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, pretpojačalo samogradnja, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld Ultraviolet USB, Wirewold Nova 5

24.-26. listopad 2014.

ZAGREB AUDIO VIDEO SHOW

obzirom na njihovu namjenu testirani su i kako se ponašaju kada su smješteni na uobičajenoj polici. Dali je dosta dobro odradio posao sa zapravo integriranim malim stalkom unutar samog zvučnika te se ne gubi toliko na zvučnoj slici koliko bi se očekivalo. Naravno definicija u basu je lošija i dosta ovisi o podlozi, ali i dalje je dovoljno dobra da ne narušava ostatak zvučne slike, slična je situacija i s prostorom.

20 GODINA ZAJEDNO!

branom koja u svojem sastavu uključuje i drvo te visokotonac promjera 25 mm s membranom od tekstila. Ugrađeno pojačalo je naravno D klase budući da ono može biti maleno i skoro mu nije potrebno hlađenje. Deklarirana snaga ugrađenog pojačala je 100 W. Ugrađeni digitalno analogni pretvarač prihvaća signal rezolucije do 24 bit s frekvencijom od 96 kHz. Izvor podataka možemo spojiti putem mikro USB-a, optičkim kablom, klasičnim analognim RCA priključcima ili preko Bluetootha.

Uz zvučnike dolazi i maleni daljinski upravljač koji ima sve potrebne kontrole. Xtra zvučnik se spaja na Free kablom s posebnim konektorom koji se dobije u paketu. Dobiveni kabl je dovoljne dužine za pravilni razmještaj zvučnika, no prilično je debeo i obične bijele izolacije, što se nekako ne uklapa s odličnim i minimalističkim dizajnom samih zvučnika.

hifimedia #94

37

TEST ZVU NI KIH KABELA

Pasivni ekvilajzeri piše: Neven Kos

A

ko vam se čini da vam sustav nije optimalno podešen, možda je vrijeme da posegnete za isprobavanjem ponekog interkonekcijsog ili zvučničkog kabela. Iako promjena kabela nije i nebi smjela biti rješenje velikih problema u sustavu, ipak, njihovim optimalnim oda-

birom možemo intervenirati u zvuk sustava kako bi sve kliknulo na svoje mjesto. Kako svaka žica, način pletenja, materijal, njegova čistoća, utječu na konačan karakter zvuka kabela i sustava u kojem se kabel nađe. MI smo za potrebe ovog prikaza prikupili 4 zvučnička kabela slične cijene te ih usporedili s duplo skupljim kabelom (Atlas) e ne bismo li vidjeli dono-

si li više novca i više zvuka. KAbeli su slušani u sustavu kojega su činili EAR 834T integrirano pojačalo, EAR DACute 192 DAC te Dynaudio Excite 38, Magnat Magnum 755 i MG12SE zvučnici. Također, cijeli smo set kratko poslušali u drugom sustavu sa SE izlaznim tranzistorskim pojačalom, pretpojačalom s nuvistorima i Dynaudio Contour 1.1. zvučnicima.

Audioquest GO-4 GO-4 je dio Star Quad serije, s Perfect-Surface Copper+ vodičima, polietilenskim dielektrikom prožetim karbonskim vlaknima na negativnim vodičima i kvazi zračnim dielektrikom na pozitiv pozitivnim vodičima. Ako ste se pitali ima li ovdje notor notornog Audioquestovog DBS-a, odgovor je ima, tu je s baterijama napona 72V i služi za nabijanje, odnosno polarizaciju izolacije kao bi se osigu osigurale njene trajne dielektričke karakteristike.

Ovako ustrojen i tehnološki napredan kabel, u relativno pristupačnoj kategoriji cijene ima mračnu i tamnu pozadinu što ide u korist detaljima. Bas je nešto manje izražen, a prostorna slika koncentrirana na prostor između zvučnika, iako s dobro oslikanom visinom. Srednjetonsko područje je fluid fluidno i vrlo meko. Općenito, GO-4 je ugodnog zvuka, bez posebnih osobina, što je danas očito tražena roba u svijetu u kojemu sve mora biti podjednako dobro, ali ne i bolje od toga. Sve u svemu ugodan kabel s dobrim srednjetonskim područjem, koje je pokazalo mogućnosti i zvučnika poput Dynaudio Excite 38. Kod pojedinih diskova bas je izuzetno dubok i moćan, ali nikad prenapadan, naporan ili prenapuhan. Zvuk je moćan ugodan i pun detalja, u svim dijelovima spektra, a te karakteristike zadržao je u svim sustavima u kojima smo ga slušali. Cijena: 4.800 kn/3m INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

Inakustik Reference LS-603 Novost na našem tržištu su Inakustik kabeli. Zanimljivo osmišljeni te minuciozno izvedeni, svojstvenom njemačkom pedantnošću, kabeli se nastoje razlikovati od ostalih i ambalažom, ustrojem i dizajnom.

Pregršt informacija o filozofiji i načinu porizvodnje kabela dostupno je na mrežnim stranicama proizvođača http://www.in-akustik.com/.

Na test smo dobili kabel s dna Reference serije, model LS-603.

Kabeli su napravljeni i izgedaju fantastično i siguran sam da će jednu određenu količinu distributer prodati samo na račun izgleda. Na sreću, kabel može ponuditi i dobar zvuk, i to u velikim količinama! Vjerujemo kako tome doprinosi i ustroj i geometrija kabela sa 6 Multicore vodiča od bakra, presjeka 1,32mm2, koncentrično opletenih oko jezgre, i međusobno presavijenih, uvrnutih oko šuplje centralne jezgre. Dielektrik je pjenasti polietilen. Kabel je usmjeren i terminiran Reference Bananama BFA-103. Glavna karakteristika zvuka LS-603 jest njegova rafiniranost, poliranost, finoća i detaljnost. Ono što bi netko mogao nazvati i aristokratskim zvukom radi njegove umjerenosti i osjećaja za mjeru. Kabel u srednjetonskom području zvuči naglašeno čisto i fino, s obiljem fino isprepletenih detalja. Najzagriženiji ljubitelji eufoničnog zvuka ostat će možda prikraćeni i tražiti koji sloj i nijansu boje više (dostupno recimo kod Atlasa), ali će otkriti novu dimenziju i mogućnosti vlastitog audio sustava. Ova finoća i detaljnost nastavljaju se i u visokotonskom području gdje kabel zvuči detaljno i precizno s odličnom ekstenzijom. Bas područje je bogato i kontrolirano, a stereo slika postojana i lijepo raspoređena između zvučnika. Odlično! Cijena: 3690 kn/3m INFO: AVC-Ekran, www.ekran-AVC.hr

QED Revelation Signature Revelation Signature kombinira tehnologije iz serija Genesis i X-Tube, čini ga deset posrebrenih OFC vodiča čistoće 99,999% u tzv. Aircore ustroju za smanjene skin-efekta i smanjenje otpora kabela. U QED-u vjeruju u teflonske dielektrike radi njihove inherentne niske disipacije. Kabeli su kod domaćeg zastupnika dostupni na metre, a isporučeni par stigao je na test s Airloc viljuškama na strani pojačala i običnim bananama na strani zvučnika, od kojih su na jednom kabelu bili zamijenjeni polariteti što je dovelo do početnog razočaranja zvukom dok nismo identificirali uzrok problema. Packa distibuteru na aljkavosti. Međutim, kabel se korisniku odužuje zvukom jer za najnižu cijenu u usporedbi nudi mnogo zvuka. Doduše, u odnosu na ostale kabele, glazba se preselila u zvučnike, što je zahtijevalo da zvučnike malo približimo jedan drugome. Timbralno, kabel nije loš, ima dobru ekstenziju na oba kraja spektra dok je bas dubok i kontroliran, iako ne i spektakularan, a srednjetonsko područje je, npr. nakon VdH-a izgubilo na slojevitosti, mekoći i brzini (razlika u cijeni: dvostruka). Slične su razlike i u odnosu na Inakustik, koji zvuči nešto čišće i jasnije, s malo bogatijim basom. Sve u svemu, QED je vrlo dobar kabel, kojega krasi ugodan i postojan zvuk s odličnim omjerom cijene i kvalitete zvuka. Tek u usporedbi s ostalima na testu uočljivo je kako, doduše malo, zaostaje u pogledu finoće, dubine zvučne slike i slojevitosti. Cijena: 150 kn/m plus terminacija INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/ tel. 01/233 7619, www.bojezvuka.hr

hifimedia #94

39

TEST ZVU NI KIH KABELA

Van denHul Teatrack Hybrid Teatrack je četverožilni kabel, u stvari dvostruko spojeni stari znanac - model CS-122. Svaka žila sastoji se od 147 OFC posrebrenih vodiča visoke čistoće ukupnog poprečnog presjeka 2,96 mm2. Svaki vodič prekriva sloj Linear Structured Carbona, koji u kombinaciji s metalnim vodičima osigurava dobru rezoluciju i neutralnost, u što smo se i uvjerili slušajući ovaj kabel, jer je navedene karakteristike pokazao baš u svim sustavima i konstelacijama u kojima se našao. Kabel je kod distributera pripremljen za bi-wiring, a mi smo ga korstili u paralelnom ustroju. Dakle, fenomenalno čista, ali ne i sterilna sredina, bogatstvo detalja, otvorenost, bez zamora i agresije, to su glavne karakteristike VdH-a. Dodajte tome i izvrsnu ekstenziju u visokima, najbolju i najbogatiju eksplikaciju detalja na mikrorazini među svim isprobanim kabelima i besprijekornu čistoću, i imamo kabel koji je nadomak pobjedi. Savršenom dojmu smeta ne baš tako dubok bas, kojega nadmašuje recimo Atlas, a i AQ ima nešto više težine u najdonjem registru, iako je od oba Teatrack nesto čišći i precizniji. U zvuku ovog kabela sve je ogromno, s puno prirodnosti i detalja, i uz više težine u basu mogao bi se mjeriti s najboljima. U visokotonskom području VdH ima najbolju ekstenziju, iako smo u ovim registrima čuli i prirodnije zvučeće kabele.

Razina detalja je nevjerojatna, a kabel donosi ugodan, prirodan, mekan i detaljan zvuk, dorastao i sustavima ozbiljne kategorije i cijene. Prostorna slika je vrlo široka, visoka i nešto manje dubine, ali u razini ostalih na testu. U usporedbi s Atlasom, VdH zvuči nešto manje toplo i bogato u sredini, s manje krvi i mesa, ali točnije u visokima. Izvrsno! Cijena: 280 kn/m plus terminacija INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/233 7619, www.bojezvuka.hr

Atlas Ascent 2.0 MKII Ascent 2.0 smo na ovom testu imali iz "kontrolnih" razloga. Naime, htjeli smo provjeriti što za značajno veći iznos novca kupac eventualno dobiva kupovinom skupljeg kabela. Kod domaćeg zastupnika ovaj kabel košta nešto više od 7 tisuća kuna (3m, poput ostalih u usporedbi), što, ugrubo, predstavlja, dvostruko više novca nego za ostale kabele na testu. Ascent 2.0 je lijepo posložen kabel s 216 OCC vodiča promjera 0,1 mm i 56 vodiča promjera 0,08 mm u teflonskom dielektriku. Kabeli su terminirani bananama. Da razbijemo dilemu odmah na početku: Atlas Ascent 2.0 najkompletniji je kabel na testu. Muzikalnost mu je neosporna, a ekstenzija izvrsna. Kabel je izuzetno muzikalan, s lijepo obogaćenom sredinom koj je uvijek zvučala zasićenije i bogatije od ostalih kabela na testu, ne gubeći čitljivost i detaljnost. Vokali su također profitirali od ove karatketristike i zvučali su bogatije. Saturacija basa je također bila jače izražena nego kod ostalih kabela, zajedno s dubinom i definicijom te odličnim timbrom. U direktnoj usporedbi, na svim slušanim zvučnicima i VdH i Inakustik su zvučali čišće i preciznije u srednjetonskom području, posebno Inakustik, iako lišen dodatnih uljepšavanja kojima je Atlas sklon, a što se nekim slušateljima neće svidjeti. Sve u svemu, Atlas Ascent 2.0 je izvrstan zvučnički kabel prirodnog, bogatog, eufoničnog zvuka, ali i dvostruko skuplji od ostalih na ovom testu. Cijena: 7190 kn/3m INFO: Audio san, tel. 01/4833 046, www.audiodream.hr

40

hi-fimedia #94

TEST ASUS XONAR ESSENCE ONE MUSES EDITION

Audiofilski IT pristup T

u i tamo proizvođači iz prilično egzaktnog kompjuterskog svijeta zarone u audio svijet koji uvelike ovisi o subjektivnom dojmu. Asus je napravio taj korak sa svojom novom serijom digitalno analognih pretvarača s ugrađenim pojačalom za slušalice namijenjenih ozbiljnijoj publici. Asus Xonar dolazi u tri različite verzije. Svi dolaze s tehnologijom koju proizvođač naziva osmerostrukom simetričnom konverzijom s povećanjem uzorkovanja. Na test je došao najskuplji model od tri, a njega u odnosu na jeftiniju verziju krase poboljšana operacijska pojačala.

Samo kućište je blago ovalnog oblika i nešto manjih dimenzija (60x230x261mm). Na vrhu kućišta je iscrtan lik životinje u istočnom stilu. S prednje strane nalazimo mnoštvo kontrola od toga dva odvojena potenciometra jedan za kontrolu glasnoće slušalica i drugi za linijski izlaz, također tu su i tipke za odabir ulaza i kontrolu uzorkovanja. Da Asus misli ozbiljno pokazuje stražnja strana gdje uz klasične RCA konektore nalazimo i balansirani (XLR) analogni izlaz. Od digitalnih ulaza ima klasičnu listu koja se sastoji od optičkog, USB i koaksijalnog konektora.

Srce ovog uređaja je impresivno tehnološko dostignuće, što je i za očekivati od jedne visokotehnološke kompanije poput Asusa. Frekvencije uzorkovanja na ulazima su do 192kHz s 24bita po uzorku uz mogućnost povećanja u obradi signala na 384kHz s 32bita po uzorku.

Naravno, samim time ne dobivamo ništa više informacija od onih koji smo dobili na ulazu, ali uređaju omogućuje bolju manipulaciju digitalnim nizom podataka pri pretvaranju u analogni signal. Uz ovaj prilično impresivni sklop nalazi se i pojačalo za slušalice deklarirano na 600 Ohm što osigurava kompatibil-

Srce ovog uređaja je impresivno tehnološko dostignuće, što je i za očekivati od jedne visokotehnološke kompanije poput Asusa piše: Jagor Čakmak

nost i sa zahtjevnijim modelima slušalicama.

Zvuk

Asus je išao prilično na sigurno, zvuk Xonar Essence One Muses Editiona se može opisati kao vrlo ugodan. Srednji dio spektra je malo naglašeniji i mekaniji što daje vrlo ugodnu notu cijeloj zvučnoj slici.

Pozornica koju ovaj digitalno analogni pretvarač stvara je korektna u svim dimenzijama i usporediva je s ostalim proizvodima cjenovne klase. Bas područje ide dovoljno duboko i vrlo je dobro kontrolirano. Visoki dio spektra je dovoljno detaljan, ali nije agresivan u niti jednom trenutku. Xonar se vrlo dobro držao i s kompleksnijim muzičkim materijalom na većim glasnoćama, nije dolazilo do većih narušavanja zvučne slike. Zvuk s uključenim povećanjem frekvencije uzorkovanja u prosjeku se pokazao kao nešto boljim, premda

je to dosta ovisilo od snimke do snimke. Veća frekvencija uzorkovanja je najčešće donijela veću pozornicu i više prostora među izvođačima, ali na račun definicije. Kao pojačalo za slušalice Xonar se pokazao jednako sposobnim s osnovnim karakteristikama zvuka sličnim kao i na linijskim izlazima ali ipak uz nešto svjetliju zvučnu sliku. Zbog svoje snage bez problema je i na većim glasnoćama pogonio zahtjevnije slušalice, a najbolje se slagao sa slušalicama nešto toplijeg karaktera.

Zaključak

Asus je napravio vrlo doba posao i predstavio se kao ozbiljni proizvođač audio opreme. Xonar Essence One Muses Edition je vrlo kvalitetno napravljen proizvod koji svakako ima svoje mjesto na tržištu. Jedini problem Asusu su već prepoznate tvrtke u audio područ-

ju koje nude slične proizvode po jednako konkurentnoj cijeni, primjerice Musical Fidelity M1 HPA. Potencijalnim kupcima ako gledaju uređaje ovog cjenovnog ranga vrijedi dati priliku Xonar Essence One Muses Edition, a i možda dati priliku jeftinijim varijantama Xonar Essence Onea.

ASUS XONAR ESSENCE ONE Frekvencija uzorkovanja 192kHz/24bit (384kHz/32bit) Digitalni ulazi 1x optički, 1x USB, 1x koaksijalni Dimenzije 230x60x261mm (ŠVD) Cijena 5.315 kn INFO Audio san, www.audiodream.hr

hifimedia #94

41

TEST MAGNAT QUANTUM 755

NOVI IGRA piše: Neven Kos

Z

a one koji nisu znali, Magnat je, prije više od 40 godina, osnovao gospodin imenom Reiner Haas.

Od početka je tvrtka naginjala inovacijama tako da su već prvim modelom Log osvojili tržište. U posljednjih 40-ak godina Magnat je polako gradio reputaciju brojnim uspješnim modelima i primijenjenim inovacijama, a kod nas je prije svega ime u auto akustici - području u koje su ušli 1983. godine. Desetak godina kasnije, Haas kontrolu tvrtke prepušta Amerikancima, zadržavajući ključne sektore poput planiranja, razvoja i marketinga u štabu tvrtke u Njemačkoj, dok su Ameri bili zaduženi za financijsko podupiranje, što je uz nova i obilna ulaganja u mjernu opremu i razvoj novih modela - rezultiralo Vintage serijom 1995. godine te njenom perjanicom, modelom Vintage 990 iz 2001. godine - monstrumom koji je dolazio u dvije kutije po kanalu, po cijeni od tadašnjih

42

hi-fimedia #94

80 tisuća maraka. Od ostalih svojevrsnih prijelomnica u razvoju Magnata kao inovatora, spomenut ćemo MP-X101, model koji je osamdesetih, na relativno pristupačan način, uveo plazma visokotonac u nešto veći broj domova audiofila. Godine 1995. pod nezgodnim, ali potpuno adekvatnim imenom Agressor 6000, na tržište izbacuju subwoofer za auto nevjerojatnog promjera od 60 cm, dok u prvom desetljeću ovog stoljeća modelom Quantum 9000 započinje nova era proizvodnje zvučnika i pristupa tvrtke tržištu. Obilježje nove ere je i prvo cijevno pojačalo RV1, a u slavljeničkoj i obljetničkoj 2013. na tržište izbacuju i model Quantum Signature, za kojega štampa tvrdi kako je riječ o najmuzikalnijem Magnatovom zvučniku do sada.

Dio te filozofije je i predmet testa, model Quantum 755, 2,5 sistemski samostojeći bas refleks zvučnik s nekoliko zanimljivih značajki. Prva je, za ovu klasu cijene neuobičajeno debela prednja stranica od 45mm, pričvršćena na krutu i dobro učvršćenu kutiju. A u nju su smještena dva bas/ srednjotonca promjera 17cm, s

mebranom od kombinacije keramike i aluminija, i F-max visokotonac meke kupole. Veliki bas refleks otvor smješten je sa stražnje strane, kao i bi-wiring terminali.

Deklarirana osjetljivost je 93dB, a frekvencijski opseg 22-50000Hz. Oba podatka mi se čine uvelike, hm, širokogrudnim, i po slobodnoj procjeni, neznanstvenom osjetilnom metodom, procjenjujem kako osjetljivost ne iznosi više od 88dB, dok bas područje, barem u mojoj slušaonici, odgovara mogućnostima koje ima, recimo MG12SE, što će reći da se ispod 50-ak herca ne događa mnogo.

Zvučnik djeluje lijepo izrađeno i kvalitetno finiširano, pomalo i iznad očekivanja za ovu klasu cijene.

Slušni test

Magnat je u sustavu zamijenio netom odnesene Dynaudio Excite 38. Kako se ostatak sustava nije promijenio, razlika u zvuku, odnosno prezentaciji tog zvuka, bila je ogromna.

Magnat nakon Dynaudia zvuči nekoliko brojeva manje, stisnutije. Međutim, ova nam usporedba malo govori o zvuku Quantuma.

Naime, Excite 38 košta točno tri puta više, a Quantum se našao u sustavu koji ga cijenom nadmašuje skoro deset puta. Međutim, i uhu naviklom na mogućnosti Dynaudia, odmah na prvu loptu jasno je kako, dolaskom Quantuma, pred sobom nema bezveznjaka, već ozbiljno osmišljen i izveden zvučnik, razumne cijene. Činjenica da skuplji zvučnik zvuči bogatije i preciznije od jeftinijeg ne bi trebala biti velika mudrost ili iznenađenje. Naravno, njome su oduševljeni oni s novcem, dok oni drugi ipak, hm, nisu.

Na sreću, Quantum 755 ima dovoljno kvaliteta da njima okupira neko vrijeme i one koji nisu vlasnici ovih zvučnika. Pa da krenemo. Ono što prvo impresionira je povezanost zvuka u homogenu i bogatu masu tonova s karakterom. Zvučniku ne fali krvi i mesa, naprotiv. Usklađenost u karakterima i bojama visokotonca i bas/srednjotonaca, ogle-

Zvučnik djeluje lijepo izrađeno i kvalitetno finiširano, pomalo i iznad očekivanja za ovu klasu cijene da se u uniformnom oslikavanju zvučne pozornice i održavanja vjernosti timbra instrumenata. Doduše, najdublje bas dionice nedostaju, kao i težina u basu koja bi zvučniku dala dodatnu autoritativnost, ali je zato taj dio spektra izvrsno definiran i podosta čist i jasan. Bas područje i mogućnost i sposobnost rekreacije visinske perspektive zvuka dvije su najveće razlike između skupljeg (Dynaudio) i jeftinog (Magnat) zvučnika, i tu pomoći nema. Na sreću, oni koje zanima Magnat, vjerojatno nikad neće gledati u kategoriju cijene Dynaudia i tu priča ima sretan kraj. Sretan zbog toga što ovaj Quantum za cijenu nudi stvarno mnogo. Za ovakvu kvalitetu zvuka do prije nekoliko godina plaćalo se značajno skuplje, dok je danas dostupna i u već relativno pristupačnoj kategoriji cijene. Visokotonsko područje je ugodno je te je lijepo slijedilo čistoću i prozračnost pa i detaljnost srednjetonskog pod-

ručja, kao ponajbolje karakteristike Quantuma. Za ovaj dojam je, posredno zaslužna i duboka zvučna slika, fino smještena unutar prostora omeđenog zvučnicima. Ipak, kao i uvijek, vrijedi eksperimentirati s kabelima, što nam je bilo omogućeno činjenicom da smo nekoliko zvučničkih imali na testu baš u vrijeme kad i Magnat. Više o razlikama i karakteristikama pojedinog kabela pročitajte u ovom broju, a ovdje ću se osvrnuti na mogućnost spajanja u bi-wirnig, zahvaljujući VdH kabelu, koji je namijenjen i pripremljen za ovu svrhu.

Načelno, nisam pobornik biwiringa, iako nisam u tome isključiv. Smatram da je konstruktorima bolje uložiti trud u fazno i impedancijsko peglanje skretnice, ali dobro. Kad je već tu, da vidimo što se spajanjem u biwiring događa. Rezultati su zanimljivi, jer promjena definitivno ima i lako su čujne. Dakle, u biwiringu Magnat radi nešto lakše, prozračnije i protočnije u sredini, kao da se ovaj dio spektra malkice pročistio, iako on sada zvuči s manje karaktera. Visokotonsko područje zvučalo je naprotiv, napornije, agresivnije, i smanjene definicije, dok se cjelokupna slika se spustila ispod razine donjeg bas drivera. Također, cjelokupna zvučna slika čvršće je pozicionirana između zvučnika, ali okupirajući manji prostor u navedenoj sferi. Zvučnici su nestali iz jednadžbe, ali je u bi-wiringu rekreirani prostor bio za pola broja do broj manji, i to u svim smjerovima. Iako je bi-wiring donio neka očite poboljšanja, ipak glasam za mono-wiring, jer je spajanje s dvije žice pogubno za dinamiku, koja kao da je nekamo iscurila, dok je do tada bogat i mesnat, organski zvuk postao u svom karakteru drven i tupast.

Prema tome, ostatak testa odrađen je mono-wiringu, koristeći kvalitetnu punu žicu umjesto priloženih premosnica. Sve u svemu, presjek zvučnih karakteristika možemo sažeti u zvuk koji je detaljan, transparentan, punokrvan i ugodan, uz ogradu kako najdubljeg basa nema. Tome s e može doskočiti primicanjem kutija bliže zidu, pri čemu će trpjeti

inače bogata, vrlo duboka i široka zvučna slika.

Zaključak

U audio svijetu, na žalost, cijena prati kvalitetu, iako su povrati u zvuku često neproporcionalni uloženom novcu. Konkurencija, kao i široka mogućnost izbora, na tržištu su uvijek dobro, a Quantum 755 jedan je od boljih načina proširenja ponude radi odličnog zvuka, kvalitetne izrade i umjerene cijene. Zvuk u cjelini je dovoljno neutralan da potencijalni kupci neće imati previše muke oko izbora ostalih komponenti u sustavu, iako savjetujem da na njima ne štede, jer su mogućnosti Quantuma 755 u mnogočemu veće i značajnije od očekivanja uzrokovanih cijenom. Ako gradite sustav od 30-ak tisuća kuna, 755-ica sasvim dobro može biti na kraju takvog transparentnog, ugodno zvučećeg i dobro izgledajućeg sustava.

Magnat Quantum 755 Osjetljivost 93 dB Snaga 180 / 300 W Impedancija 4 -8 Ohma Frekvensijski raspon 22 – 50000 Hz Masa 22.4 kg Dimenzije (Š x V x D) 190 x 992 x 370 mm Cijena 8.074,00 kn/par INFO: Chipoteka, www.chipoteka.hr

Korištena glazba Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Inakustik Zvučnički kabeli: Anticable, Dayens InVivo; Xindak FS-1, Atlas Ascent 2.0 II, AudioQuest GO-4, Inakustik LS-603, VdH TEATRACK HYBRID, QED Revelation Reference Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

hifimedia #94

43

TEST MUSICAL FIDELITY M6 500I

Strategija izlaznog proizvoda Antonya Michaelsona piše: Gordan Gaži

I

ako su osnovna načela ustrojstva i rada svakog pojačala konstanta već mnogo godina, još uvijek ne postoji idealna amplifikacija u soničnom, ali i tehničkom smislu . Ako načas stavimo nastranu svijet cijevne amplifikacije i zadržimo se samo na solid-state uređajima ponovo dolazimo do potpuno oprečnih razmišljanja o količini potrebne snage, klasi rada samog pojačivačkog sklopa i naravno o potrebi kupovine integriranih ili separatnih rješenja. Ostaje pitanje imaju li sva ta pitanja pravi temelj u konačnoj soničnoj prezentaciji ili su plod predrasuda i možda nešto manje informiranosti. Odgovor nažalost nije i ne može biti konkretan. Idealnog pojačivačkog sklopa u audio svijetu jednostavno nema kao što ne postoji niti klasa, topologija ili ustrojstvo koje je bezuvjetno bolje

44

hi-fimedia #94

od nekog drugog. Pojačala obavljaju dio posla u lancu u kojem ovise o suradnji s izvorom zvuka i zvučnicima, a interakcija svih njihovih osobitosti zapravo sumira mane i kvalitete sustava i napokon govori o umješnosti slaganja sustava i preferencijama vlasnika. Ne relativizirajući na ovom mjestu neke od jasnih prednosti amplifikacije koja operira u "A" klasi, a koje se posebno odnose na čuvanje signala zbog nepostojanja izobličenja koja se javljaju u "AB" režimu rada, treba napomenuti se takvi sklopovi obavezno i jače griju, pa su zbog velike disipacije vrlo često limitirani snagom. Vrlo osjetljivim zvučnicima za potpunu kontrolu i očekivane dinamičke osobine potrebno je tek nekoliko Wata, tako da ograničena snaga i ne predstavlja osobitu zapreku za potpuni sonični doživljaj . U obrnutom slučaju neefikasnih ili nešto kompleksnijih zvučnika za kontrolu potrebno je mnogo snage i zalihe sa stra-

ne amplifikacije. Kada bismo išli još dalje i u cijelu priču uključili i damping faktor, ali i konstataciju da i pojačala u "AB" klasi unutar manje razine pojačanja zapravo rade u "A" klasi, pa se pozabavili i distinkcijama između različitih vrsta tranzistora koji se mogu koristiti u sklopu vratili bismo se na sam početak i napokon konstatirali je idealno pojačalo u jednom imaginarnom sustavu na nekom drugom mjestu možda gotovo promašeno. S vrlo snažnim pojačalom kakvo je danas pred nama, ipak možemo pogriješiti znatno manje, a isto nam omogućava da u budućnosti slobodnije eksperimentiramo s najrazličitijim ustrojstvima zvučničkih konstrukcija, a da pritom posjedujemo dovoljno snage, ali i soničnih vrlina koje neće znatnije kompromitirati sinergiju. "Musical Fidelity" je u svojoj povijesti nudio modele manje i veće snage i svih mogućih klasa i topologija, no čini se da je Antony Michelson

pronašao dobar recept koji uključuje snagu, soničnu finesu i odličan odnos cijene uređaja i ponuđenih performansi. Gotovo idealan primjer takve prakse je model "M6 500i" koji sa svojih 500W po kanalu na impedanciji od 8 oma, doista ne razmišlja o osjetljivosti i naravi ponuđenih zvučnika.

Iskustvo koje tvrtka posjeduje u konstruiranju i proizvodnji pojačala dozvolilo je korištenje nekih od uspješnih tehnologija iz starijih modela. Sama tvrtka kao inspiraciju i okosnicu testiranog pojačala spominje modele "A1000" i "kW500" koji su u svoje vrijeme predstavljali odličan primjer snažnog integriranog pojačala, a ja bih dodao i legendarni model "Titan" koji je svojom dual-mono konstrukcijom, ali i nekim osobitostima u zvuku pomalo podsjećao na "M6 500i".

Sama konstrukcija je doista klasična i ne donosi neku novu tehnologiju ili nesvakidašnje rješenje, pa čak niti u vidu "USB"

ulaza koji bi predstavljao izuzetno praktičan dodatak. Ipak, pojačalo moramo definirati komfornim i praktičnim. U tom smislu spomenimo ukupno 5 ulaza od kojih je jedan balansirani, te pripadajući daljinski upravljač. On je kao i u mnogim slučajevima funkcionalan i nakon malo navikavanja gotovo nezaobilazan dodatak, no nažalost plastične i pomalo neuvjerljive izvedbe. Na sreću limarija samog uređaja potpuno je druga priča. Metalno čvrsto kućište, prednja ploča od masivnog "military-grade" aluminija, te posebno za ovaj model izrađeni hladnjaci ostavljaju dojam kvalitete i odgovaraju simplificiranom industrijskom dizajnu koji u prvi plan pomiče gumb za određivanje glasnoće zavidnih dimenzija, te također vrlo praktičan displej. Unutrašnjost je ustrojena prema osnovnim potrebama pravog "dual-mono ustrojstva koji podrazumijeva dva zasebna toroidna transformatora smještena u prednji dio kutije , te zasebne hladnjake s tranzistorima. Izlazni dio podrazumijeva 12 bipolarnih elemenata po kanalu koji rade u režimu "AB" klase.

Sudeći po solidnoj količini topline koju pojačalo producira u radu možemo pretpostaviti da je radna točka podešena dosta visoko.

Pretpojačalo operira u "A" klasi, a napaja se zasebnim izlazima iz dva velika toroida. Ulazi su direktno vezani na pločicu pretpojačala kako bi se izbjeglo dugo vođenje signala i njegove distorzije i postigla izvanredno mala impedancija. Veza između stupnja pretpojačanja i izlaznog segmenta odrađena je u "MF" stilu vrlo kratkom "PCB" vezom Digitalni sklop za određivanje glasnoće koji se u svakodnevno radu pokazao vrlo precizan i ugodan za korištenje koristi visokokvalitetne otpornike (laser-trimmed substrate). Zvučnički konektori su odlično izrađeni i postavljeni u paru za svaki kanal omogućujući jednostavnu bi-wiring konekciju, a od zanimljivijih mogućnosti treba spomenuti i "AUX/HT" ulaz kojim na svoje dolaze oni koji kane "M6 500i" koristiti u sustavima kućnog kina.

Ta mogućnost nije isproba-

na, no njezino postojanje uređaju pridodaje koji bod u smislu opremljenosti.

Za kraj recimo da sa svojih 30 kilograma uređaj traži solidan i kvalitetan oslonac, te ga je potrebno smjestiti na čvrstu policu koja posjeduje dovoljno okolnog prostora kako bi prozračivanje uređaja u radu bilo adekvatno.

Način testiranja

Pojačalo je bilo spojeno strujnim kabelom "Wireworld

Ogromna snaga, vrlo kvalitetno i izbalansirano sonično ustrojstvo Electra", te balansiranim interkonekcijskim kabelima s primarnim izvorom zvuka (EMM Labs CD-SA), te preko RCA konektora sa D/A pretvaračem (M2Tech Young). Uređaj je na testu boravio nekoliko tjedana tako da su opisani dojmovi presjek ekstenzivnog druženja s novom amplifikacijom u sustavu. Isto je dozvolilo i adekvatne usporedbe s drugim pojačalima u sustavu, ali i znatniju objektivnost zbog veće mogućnosti potvrde inicijalnih dojmova. Na ovom mjestu još jednom zahva-

ljujem tradicionalno strpljivom distributeru.

Slušni test

Gledajući pred sobom grdosiju koja je svojom snagom u stanju parirati i najkompleksnijim zvučničkim konstrukcijama osjećao sam i malu bojazan vezanu za ishod slušnog dijela testa.

Naime, koliko god vjerovao u znanje i iskustvo tvrtke, te konzumirao uvjeravanja da je pojačalo vrlo suptilno i u sposobno uspješno raditi i s manje zahtjevnim

konstrukcijama iskustvo me upozoravalo da vrlo često u takvim situacijama sustav postaje znatnije discipliniran, pomalo ukočen i najčešće smanjeno zanimljiv ili čak dosadan. Toj bojazni u prilog je išao i razmjerno velik damping faktor. S druge strane nisam želio posuđivati druge zvučnike već odraditi test u okruženju koje najbolje poznajem i čije promjene sa sigurnošću mogu pridružiti zaslužnom uređaju. Zbog toga sam u test krenuo oprezno i s dozom uzbuđenja. Glazba za koju sam se odlučio taj prvi dan bio je izbor već svima poznatih audiofilskih izdanja uglavnom solo izvedbi i malih sastava na odgovarajuće umjerenoj glasnoći. Odlična kvaliteta potenciometra omogućavala je fino ugađanje glasnoće i kako je vrijeme prolazilo učinilo mi se da je vrijeme pokuša-

ti i na nešto većem volumenu. Na sreću prirodnost, fluidnost i timbar instrumenta ostali su gotovo intaktni u odnosu na cijevno ustrojenu amplifikaciju koju najčešće koristim. Nije bilo niti traga naglašenoj disciplini ili presnažnom gripu na membrane zvučnika tako da je ostatak slušanja protekao daleko opuštenije i slobodnije.

U takvim okolnostima pojačalo je sustavu ponudilo energičnu i ritmičnu podlogu uz solidnu količinu harmoničke strukture, ali i dovoljno detalja i finesa unutar glazbenog tkiva. Glazba je gotovo po pravilu zvučala fino, uglađeno pa i pomalo eufonično posebno po sredini spektra. Vokale (McKinley Black, Stockfish Records) je krasila fina nježna i glatka koprena potpuno oslobođena zrnatosti i grubosti, no na nekim snimkama pjevači su bili sasvim malo predimenzionirani i smješteni na sam rub prednje fronte zvučnika uz izvanredan prezentnost . Doživljaj je bio i više nego atraktivan, no ostaj mala dvojba realne projekcije volumena. Prostor oko solo pjevača bio je izvanredno taman i miran. Zanimljivo je da su solo instrumenti koje sam u analizirao u nastavku testa ostajali u prirodnim gabaritima, no u oba slučaja timbar je bio izvanredno pogođen. Tehničko ustrojstvo pojačala sugeriralo je da se prave stvari mogu očekivati s velikim sastavima. Ta se pretpostavka pokazala točnom. Simfonijski orkestri (Berliner Philharmoniker/ Rattle, Mahler 10, EMI Classics) su počeli tražiti i više snage, a i više nije bilo razloga ne udovoljiti glazbi i znatiželji tako je taj dio testiranja protekao poprilično glasno i snažno. Snage je kako se može i pretpostaviti bilo u izobilju i nikakvi napori nisu uspjeli pokolebati izvrsnu dinamiku uvjerljivu i dinamičnu predstavu koja je posjedovala mnogo od živog nastupa. Prvenstveno se to odnosi na osjećaj ogromne i visoke pozornice koja slušača naprosto stavlja u žižu događanja ne remeteći pri tome odnose glazbenika i njihov jasno vidljiv položaj na pozornici. Dubina slike je također bila impresivna i pot-

hifimedia #94

45

TEST MUSICAL FIDELITY M6 500I puno tamnih rubova, te izrazito mirna. I najveći orkestri imali su svoje jasno mjesto, no ponekad u vrhuncu imao sam dojam da se glazbenici u sredini pomalo približe u korist onih na rubovima koji su imali više prostora. Ipak niti tada nije dolazilo do kongestije ili lijepljenja instrumenata. Bas područje je bilo odrađeno snažno, dovoljno duboko i teško, te sa zavidnom definicijom. No, najbolji dio priče o tom dijelu spektra je svakako njegova fokusiranost i disciplina. Iako moram priznati da niti jedan segment zvučne slike nije dominantan gotovo je nužno odmah zamijetiti sve kvalitete bas područja inkorporirane u ostatak slike gotovo nenametljivo, ali potpuno prezentno. Srednjetonski spektar je fin, mekan, detaljan i raskošan, no povremeno malo eufoničan i uz mrvicu topline .

Visokotonski spektar je područje čijom sam se osnovnim karakteristikama i definicijom borio najduže. S mikrodinamikom ostataka zvučne slike treba biti potpuno zadovoljan, iako se znalo dogoditi da na poznatim snimkama ostanem zakinut za poneku finesu u dubini zvučne slike, no detalji su uglavnom imali potrebnu energiju i bili lako uočljivi. U visokotonskom području je nedostajalo sasvim malo vrhova tranzijenata, no odnosilo se to na slušanje na niskim razinama glasnoće.

Zbunjivalo me to što je mikrodinamička supstanca jasno vidljiva i fino definirana u ostatku spektra. No samo malim povećanjem glasnoće stvari bi sjedale na svoje mjesto. Žice gitare oduševile su u svojoj reprodukciji izuzetno živim istitravanjem, realnom debljinom uz vrhunski odrađen decay i

more finih detalja. Isto se odnosi i na činele koje su s pravim snimkama zvučale nesvakidašnje prirodno, ali i atraktivno. Kao rijetko koje pojačalo M6 500i" nekako uspijeva uvjeriti slušača da mu još malo odvrne potenciometar i moram priznati da sam slušni test i kasnije neobavezno slušanje odrađivao na osjetno većim glasnoćama nego što je to inače slučaj. Nisam pretjerao, no nisam bio niti daleko u trenucima slušanja pionira elektronske glazbe "Kraftwerk" s već povijesnog albuma "Computer World" Samo oni koji su imali prigode poslušati tu glazbu s približno snažnom amplifikacijom koja iz naftalina vadi svaki detalj snimke, a niti jednog trenutka ne gubi dah i kontrolu mogu predočiti lakoću pritiska na daljinski upravljač u segmentu glasnoće. Doista doživljaj koji je rezerviran samo za snažnu i stabilnu amplifikaciju.

Rock glazba i njezina reprodukcija bilježi još jedan ogroman plus za testirano pojačalo. Lošije snimke uglavnom iz sedamdesetih godina (Grateful Dead, Aoxomoxoa, Rhino) zahvaljujući finom tonskom balansu zvuče prirodno, ali bez osjećaja napora kojeg često nakon dužeg slušanja donosi slabija snimka. Pojačalo rezolutno ukazuje na sve nedaće tonskih tehnika i neslavnih pokušaja digitaliziranja materijala, no zahvaljujući dobro pogođenom koloritu i soničnoj prirodi njegov forte u takvim trenucima ostaje informativnost i prirodnost za razliku od nažalost često prisutne. analitičnosti. Takav recept znatno bolje odgovara ljubiteljima glazbe koji nisu žanrovski određeni i glazbu slušaju iz svog zado-

voljstva, a da pritom glavni kriterij nije kvaliteta snimke.

Za kraj sam ostavio i nekoliko snimaka jazz glazbe koje su me posebno zanimale zbog svoje vremešnosti i poprilično zahtjevnog materijala (New York Art Quartet/ESP Disk), a s kojima je pojačalo poprilično dobro izašlo na kraj. Instrumenti su bili potpuno jasni, a legendarni Roswell Rudd i njegov trombon posjedovali su i krajnju palpabilnost , definiciju i snagu. Glas naracije također je bio odlično prenesen i postavljen u prostor, dok je glazba u cijelosti imala svoju tenziju, zamah, ali i fino transponirane emocije bez kojih ova legendarna i angažirana snimka gubi svoju oštricu.

Zaključak

Prije nekih 30-ak godina Antony Michaelson je svoje prvo pojačalo izrađivao na kuhinjskom stolu. Danas posjeduje tvrtku i ogromnu listu kurentnih i starijih proizvoda koji se mogu smatrati klasicima. Iz primjera modela "M6 500i" vidljiva je nit koja je do uspjeha i dovela. Ne sjećam se komponente iz tvrtke koja nije imala svoju koncepciju i jasan cilj u soničnom smislu, ali i u smislu ciljane publike. Uvijek se naravno moglo tražiti i više kao i u ovom slučaju gdje bismo rado vidjeli i jedan balansirani ulaz viška, pa možda i "USB" ulaz bar dok ne prođe kriza ili izlaz za slušalice. No, za cijenu koje pojačalo košta dobiva se i znatno više od očekivanog.

Ogromna snaga, vrlo kvalitetno i izbalansirano sonično ustrojstvo, zavidna završna obrada i sposobnost rada s ogromnim bro-

jem zvučnička značajni su aduti u tržišnoj utrci. Naravno postoji i zdrava i živahna konkurencija, ali imati konkurentnog igrača za trku u svakom segmentu audio elektronike i biti sinonim za kvalitetno i razumno još od doba malenih pojačala "A1"na kojem je "malo" pomogao i Tim de Paravicini ili "budget-.classic" modela "B1" sve do danas spada u poslovnu umješnost i dobar je dio tajne Antony Michaelsona, njegove tvrtke i konačno testiranog pojačala koje doista vrijedi uloženih novaca. Naravno da na tržištu postoje i "integrirci" koji su suptilniji, bogatiji S mikrodinamikom u ekstremima ili tonski drugačije definirani, no gotovo sam siguran da je" M6 500i" teško dostižan paket izbalansiranih vrijednosti koji i vrlo agilnim takmacima nije jednostavno dostići. U doba promocije pojačala iz samog vrha tvrtke nazivali su ga "exit product". Srećom nije se radilo o bilo kakvom većem potresu nego kako je kasnije razjašnjeno odnosilo se to na kupca koji nakon akvizicije polako na duže vrijeme gubi interes za slične proizvode. Možda je to i najbolja definicija modela " M6 500i" nakon kojeg velika većina kupaca više nema potrebe gledati dalje nego se posvetiti slušanju svoje glazbene kolekcije.

Exit and out.

MUSICAL FIDELITY M6 500i Snaga: 500 Watts / 8 Ohma (27dBW) Masa: 30 kg Dimenzije: 440 x 160 x 460 mm Cijena: 29.900 kn INFO: Nove Boje Zvuka, Tel. 01 233 76 19, www.bojezvuka.hr

Korištena glazba Forever Changes, Love (Rhino replicas) • Berliner Philharmoniker-Simon Rattle (EMI Classic) • MCKinley Black, Beggars Fools and Thieves (Stockfish Records), SACD • New York Art Quartet (ESP Disc) • Greatful Dead Aoxomoxa, (Rhino remaster 2003)

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

46

hi-fimedia #94

DALI ZENSOR DALI ZENSOR TM MEGALINE MEGALINE TM TM EUPHONIATM EUPHONIA TM TM MEGALINE HELICON HELICON MK2 MK2TM TMTM EUPHONIA TM MENTOR MENTOR

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr FB: fb.me/novebojezvuka

HELICON MK2TM IKON IKON TM MENTOR LEKTOR LEKTOR IKON ZENSOR ZENSOR LEKTOR ZENSOR

TEST DYNAUDIO EXCITE 38

Današnji Dynaudio se ponešto razlikuje od onog od prije desetak i više godina piše: Neven Kos

Danski aristokrat S

erija Excite, u svojoj drugoj verziji, predstavlja svojevrsnu zlatnu sredinu ponude Dynaudia. Žrtvujući ponešto od skupih tehničkih rješenja (čvršća kutija, Esotar visokotonac) Excite želi biti pristupačnija i dostupnija verzija serije Focus. Na

48

hi-fimedia #94

testu nam se našao, snježnobijeli samostojeći model Excite 38, najveći, najjači, najviši, i model s najviše drivera u sebi od svih u seriji. A od kojih je jedan, i to nas je posebno obradovalo, pravi pravcati srednjotonac. Kad je zvučnik stigao u slušaonicu, zapa-

kiran u dvije kartonske kutije, i vidjevši kako je riječ o "Snow White" završnoj obradi, bojao sam se kičastih, sjajnobijelih stupova, koji će dominirati slušaonicom. Pogriješio sam jer su Danci lukavo izabrali bijeli polumat lak, kojim je zvučnik dobio na eleganciji, a izgubio na turbofolk dizajnerskom izgledu kojem se teži u suvremenim interijerima. Kao da ima svojstva mimikrije, u moju se slušaonicu, koja je inače sva u bijelom, izvrsno uklopio...

Dakle, u nešto više od metra visine, Danci su ugurali 4 drivera, od kojih su dvije osamnaestice (svojevrsni odmak od dosadašnje prakse Dynaudia koji je koristio uglavnom 17cm drivere, a kasnije i 20-ke), MSP MagnesiumSilicate-Polymer membrane s uobičajeno golemom zavojnicom promjera 75mm, motanom lakom

aluminijskom žicom.

Srednjotonac je promjera 15 cm sa zavojnicom od 38mm, MSP membrane, a visokotonac dolazi s mekom kupolom i pomalo podsjeća na njihov stari i provjereni d28. Esotec visokotonac rezerviran je ipak za najveći model u skupljoj i naprednijoj seriji Focus.

Kutija Excitea je čvrsta, za zakošenim rubovima prednjih stranica, a terminali su kvalitetni i odražavaju skepsu Dynaudia prema bi-wiringu. Korištenje mono-wiringa pak, omogućava izradu potpuno impedancijski i fazno usklađene skretnice (sjećate se kako od 90-ih Dynaudio skretnice na visokotoncima imaju LC module za "usporavanje" visokotonca), a kod novih modela posebna je pažnja posvećena disperziji zvuka kroz cijeli spektar. Dynaudio i dalje ne odustaje od relativno jednostavnih skretni-

ca 1. reda (6dB/okt). Svojevrstan odmak od dosadašnje prakse predstavlja činjenica kako je Excite 38 jedini u seriji Excite s 4-omskom nazivnom impedancijom, dok ostali Excite modeli imaju 8-omsku impedanciju i predstavljaju razmjerno lakši teret za pojačalo.

Zanimljivost Dynaudia je i u isporučenim metalnim sivim nožicama koje se uvrću s 2 imbus vijka svaka i izlaze izvan dimenzija tlocrta same kutije, a na svojim vanjskim krajevima imaju okrugle gumene nožice, s rupom u sredini. A u toj rupi je "sakriven" i šiljak kojeg, po potrebi i ovisno o podlozi na kojoj zvučnik stoji, možete s priloženim imbus ključem na licu mjesta izbaciti van kroz gumene nožice. Genijalno!

Mrežice se na zvučnik pričvršćuju pomoću magneta ugrađenih ispod laka, tako da prednja ploča skidanjem mrežice ostaje neokaljana.

Slušni test

Danas u svijetu hi-fi-a, marketing vlada nad zvukom. U tome ima istine i kod Dynaudia jer današnji Dynaudio se ponešto razlikuje od onog od prije desetak i više godina. Vidi se to na primjer i po šturim uputama za upotrebu, u kojima nema niti jednog tehničkog podatka.

Moje druženje i život sa zvukom Dynaudia seže u moje audio početke krajem 80-ih, a jedan od prvih zvučnika koje sam imao su bili samograđeni dvosistemski zvučnici s Dynaudio jedinicama d28 id24W75, kasnije dopunjeni izvrsnim srednjotoncem d52. S Dynaudiom sam se družio i kasnije kroz poneki test u časopisu, a također mi je stalno dostupan i uhu vrlo dobro poznat jedan od najboljih malih zvučnika koje sam imao priliku čuti - model Contour 1.1. Stara serija Contour mi se inače čini kao jedna od najbolje pogođenih - sjetite se samo izvrsnih modela 1.8 i fenomenalnih 1.3 i 1.3SE, koji su u svoje vrijeme bili iznimni mali zvučnici golemog zvuka. Iako baš ne možemo reći da, ako ste čuli jedan Dynaudio, čuli ste ih sve, povezanost i pre-

poznatljivost u zvuku kroz modele i godišta su svakako su prisutni. Spajanjem u sustav, odmah po uključenju čuo sam prepoznatljive zvuke u boji, tranzijentima i općem karakteru i načinu prezentacije, a koji su me neopisivo podsjetili na samogradnju s kojom sam uživao (i mučio se) dobar dio svog audio života u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. DNK drivera s MSP membranama, jednostavne skretnice, k tome još i fazno usklađene, donose konzistentan zvuk kroz stoljeća.

X38 zvučnik je koliko jednostavnog, toliko impresivnog izgleda i jednako takvog zvuka. Želite bas? Imate ga! On je golem, topao, kontroliran, dubok i organiziran. Čak i smješteni više od metra od stražnjeg zida (bas refleks otvori su sa stražnje strane), zvučnici su ispunili sobu dubokim, mekim i izuzetno slušljivim basom, ostavljajući odsvirane dionice i detalje poje-

dinih instrumenata u najdonjim registrima lako čujnima. Na ovaj krasan bas, u muzikalnom smislu, logično se nastavlja i srednjetonsko područje. Ono je karakterom fino prilijepljeno uz ostale dijelove spektra (OK, bas je ipak možda nešto topliji i mekši) te izuzetno

Dynaudio Excite X38 zvučnik je koliko jednostavnog, toliko impresivnog izgleda i jednako takvog zvuka čisto i precizno. Uz čvrsto pozicioniranje unutar glazbene pozornice, omogućuje i lako čitanje glazbenog materijala zahvaljujući transparentnosti i dinamici kakvoj se dvosistemski zvučnici ove cijene uglavnom ne mogu

pohvaliti. Visokotonsko područje pak, jedino nije u potpunosti podsjetilo na stare dane jer je ponešto zagasitije, povučenije i na trenutke se činilo ne tako točnim. Malo iskričavosti i eksplozivnosti ne bi smetalo. Uzrok ovome pronašao sam u nedostatku sinergije s ostatkom sustava, misleći ovdje ponajprije na utjecaj zvučničkih kabela na ukupan zvuk. Paradoksalno, naknadnim čitanjem korisničkih uputa zvučnika, pronašao sam rečenicu koja glasi:"Zvučnički kabeli mogu imati određeni utjecaj na kvalitetu zvuka. Općenito, kvalitetnijim kabelima postići ćemo kvalitetniji zvuk. Dynaudio zvučnici vrlo su neutralni i ne preferiraju određeni tip kabela". Osim što ne razumijem sintagmu "vrlo neutralan", kao da je moguće biti manje ili više neutralan, očito je kako zvučnik ipak više voli određenu vrst kabela pa tako s kabelima punog presjeka (Anticable, Xindak FS 1 i u nešto manjoj mjeri Dayens InVivo) ne radi ni izbliza tako lijepo, koherentno i muzikalno kao s kabelima drugačijih ustroja. Naprotiv, zvučnički kabeli s kojima sam započeo - Xindak FS1 i Anticable, jednostavno su ubili zvuk, čineći ga ne samo dosadnim, već i jednom nogom u grobu, bez živosti i volje za životom. Ako želimo generalizirati, možemo reći da su kabeli nešto kompliciranijeg ustroja, pletenja i konfiguracije s više vodiča, dali bolje rezultate nego single-core vodiči punog presjeka. Kao i obično, eksperiment je jedini mogući put do rješenja.

O detaljima i razlikama u zvuku pojedinog kabela vidi usporedbu zvučničkih kabela u ovom broju.

Ono što nadalje impresionira kod 38-ice je zvučna pozornica, i to u svojoj cjelovitosti, gabaritima, slojevitosti i uvjerljivosti.

Već dugo nisam u svojoj slušaonici čuo tako raskošnu, duboku pozornicu koja navodi da vjerujete svemu što zvučnik reproducira. Želite li visinu magnetostatika - imate je u skoro punoj dimenziji, ali za razliku od Megija, zvuk se rasprostire daleko dublje iza zvučnika, uz eksplozivniju dinamiku i nemjerljivo dublji, fundamentalniji bas.

hifimedia #94

49

TEST DYNAUDIO EXCITE 38 Pozornica u širinu omeđena je vanjskim rubovima zvučnika i tako lijepo oslikana i razrađena da je užitak nalaziti se pred ovim bijelim monolitima.

Kao što sam već napomenuo, sredina plijeni. Ovaj zvuč-

Već dugo nisam u svojoj slušaonici čuo tako raskošnu, duboku pozornicu koja navodi da vjerujete svemu što zvučnik reproducira nik pokazuje što pravi, dobro i pametno ustrojeni trosistemski zvučnik, s poštenim i moćnim, čvrstim, srednjotoncem, može.

Ako ste ljubitelj velikog koncertnog klavira, ovaj će vam podatak biti posebno važan, jer ovaj Excite je lišen "klipanja" pri iole

jačem pritisku klavirske tipke, dinamički odaziv je odličan, a timbralna kvaliteta neupitna. Na sreću, u Dynaudiu znaju kako se rade višestazni zvučnici pa dodatak raskošnog srednjotonca, glazbeno dobro stopljenog s ostalim driverima, većinu instrumenata čini lakše slušljivima, razgovijetnima, razumljivima i ultra preciznima. Često osuđeni uglavnom na slušanje dvosistemskih zvučnika, što zbog financijskih razloga ili pak ograničenog prostora, lijepo je prisjetiti se što srednjotonac u "trosistemcu" može i čemu zapravo služi u reprodukciji glazbe. Dva drivera - dva problema, tri drivera - tri problema kažu znalci, ali mislim da stoji kako pogođeni trosistemski zvučnik zvuči kudikamo veće, jače, brže, prirodnije i dinamičnije od pogođenog dvosistemca, što trosistemcima daje puno opravdanje. Na kraju, spomenimo i ono nešto uočenih mana kod Excite 38. Slušateljima naviklima na panelne zvučnike,

Genijalno osmišljene nožice na Dynaudiu: kroz rupicu s gornje strane moguće je podešavati visinu šiljka

kao i onima koji svoj život žive uz skuplje i kvalitetnije dinamičke zvučnike, mogao bi zasmetati pokoji nazalni ton kao posljedica nedovoljno umrtvljene kutije, dok oni koji unapređuju svoje jeftinije sustave navedeno neće niti primijetiti, jer kvaliteta kutije uvijek i svugdje direktno ovisi o novcu koji je za zvučnik potrebno platiti. Također, onima naviklima na ultimativnu detaljnost u visokotonskom području neće promaknuti činjenica kako Dynaudio u svom programu ima skuplje i ezoteričnije (namjerna igra riječi!) visokotonce, dok će naviklima na otvorenije zvučnike na pamet pasti barem jedan ili dva francuska proizvođača zvučnika koji imaju otvoreniji i atraktivniji zvuk.

na umu i da veličina slušaonice treba biti adekvatna sposobnostima ovih zvučnika e kako bi se iskoristile njegove mogućnosti ne samo u bas području. Ja znam samo da bih dugo i mirno mogao živjeti s ovim Dynaudiom.

Zaključak

Korištena glazba

U realnim okolnostima oko 23 tisuće kuna za zvučnik nije mali novac i za mnoge predstavlja jednokratnu i jedinstvenu investiciju u životu. Je li ovaj Dynaudio vrijedan toga svatko će morati procijeniti za sebe. Međutim, nesporno je kako za uloženi novac Excite 38 nedvojbeno daje izuzetno mnogo zvuka. Određene uvjete ipak treba imati u vidu pri izboru ovih zvučnika, a oni su vezani za periferiju, odnosno prateće uvjete: pojačalo treba biti stabilno i relativno snažno, ostatak sustava na visini zadataka u pogledu rezolucije, detaljnosti, sposobnosti eksplikacije ekstrema spektra, a svakako treba imati

50

hi-fimedia #94

Dynaudio Excite 38 Osjetljivost 88 dB (2,83 V/1 m) Snaga >250 W Impedancija 4 Ohms Frekvensijski raspon 34 Hz – 23 kHz (± 3 dB) Masa 23.0 kg Dimenzije (Š x V x D) 205 x 1049 x 310 mm Cijena 22.780 kn INFO: HD_Multimedia, www.hd-multimedia.com Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130 HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HDCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 265622 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Anticable, Dayens InVivo; Xindak FS-1, Atlas Ascent 2.0 II, AudioQuest GO-4, Inakustik LS-603, VdH TEATRACK HYBRID, QED Revelation Reference; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

Darko Glavan & Dra탑en Vrdoljak

O evi hrvatske rock kritike

Recenzije novih rock albuma Drive-By Truckers, Clearance, The Horrors, Smoke Fairies, Black Lips, Billie Joe & Norah Jones, The Hold Steady, Damon Albarn, Rosanne Cash, The Black Keys, Bruce Springsteen, Original Soundtrack: Inside Llewyn Davis, Seine, Beth Hart & Joe Bonamassa, Emmylou Harris, Lolita, Cloud Nothings, The War On Drugs, Shonen Knife, Nina Romi , Denis Katanec Okanagan LTD

BECK

ovjek s tisu u maski

Jazz Best Collection 1000 Legendarni albumi u japanskoj ediciji

PRIKAZ / BECK

Sve je moguće.

Promatrate li stvari na taj naÄ?in, one postaju zanimljivije."

Beck

52

hi-fimedia #94

ČOVJEK S TISUĆU MASKI Album prvijenac "Mellow Gold" pulsirao je autorskom drskošću kakva se do tada rijetko viđala u alternativnom rocku – ili bilo kojom formom koja je makar rubno s njime povezana piše: Denis Leskovar

K

ad se 1994. singl "Loser" domogao desetog mjesta službene američke top ljestvice i samog vrha specijalističke "modern-rock" liste, mnogi su Becka Hansena bili spremni otpisati kao tipično čudo jednoga hita. No takve površne prognoze mogle su stizati samo od onih koji nisu pomnije proučili album s kojega je skinut; majorlabel prvijenac "Mellow Gold" pulsirao je autorskom drskošću kakva se do tada rijetko viđala u alternativnom rocku – ili bilo kojom formom koja je makar rubno s njime povezana.

Dvadeset godina poslije, Beckov opus podebljao se za još sedam ostvarenja.

Nije mnogo, ali svaki od njih na drugačiji način svjedoči o jednom nesvakidašnjem talentu.

Pretposljednji, Modern Guilt , "bio je (kako je objasnio u jednom intervjuu) najintenzivniji od svega što

je ikad radio. "Snimao sam deset tjedana neprekidno, bez ijednog slobodnog dana, do četiri ili pet ujutro." No rezultati će pokazati da se naporan rad isplatio. Što nije čudno, znamo li da je deset pjesama nastalo u kreativnom srazu s traženim producentom Danger Mouseom, polovicom tandema Gnarls Barkley. U dvije skladbe –

vidiva stvar u Beckovoj karijeri: novi stilski obrat.

Akustični album Morning Phase otvorio je novo poglavlje, svježim potpisom na ugovoru za etiketu Capitol Records. Naglasak je na pjesmi shvaćenoj na staromodan način, na njezinoj strukturi, čistoći, vokalnim harmonijama i raspoloženju. Kolažiranje i copy-

Njegovo znanje o glazbi, pa i filmu ima enciklopedijske dosege, a sve se to, na ovaj ili onaj način, može prepoznati i detektirati na njegovim albumima uvodnoj "Orphans" i "Walls" – gostuje izvrsna kantautorica Cat Power, a cjelina je, po starom Beckovom običaju, spoj nespojivog...

Ove se godine dogodila jedina pred-

paste tehnika još su jednom ostavljeni po strani. Općenito, malo se čija karijera zasnivala na "zbroju" (ali ne mehaničkom!) tako suprotstavljenih stilskih isječaka.

hifimedia #94

53

PRIKAZ / BECK

To je nesumnjivo rezultat ranog upijanja najrazličitijih utjecaja tijekom odrastanja u Los Angelesu, gdje je 8. srpnja 1970. i rođen., kao Bek David Campbell.

Za tipove kao što su Beach Boys Kalifornija možda i jest bila pješčani raj na Zemlji – ali ne i za Becka. "Kao klinac, jedva da sam ikada otišao do plaže.

Bio sam zaključan kod kuće i slušao ploče Velvet Undergrounda i Woodyeja Guthrijea", povjerio se jednom prigodom novinaru Paste magazina.

Njegovo znanje o glazbi, pa i filmu (navodno je s 12 godina proučavao ostvarenja Francoisa Truffauta) ima enciklopedijske dosege, a sve se to, na ovaj ili onaj način, može prepoznati i detektirati na njegovim albumima – naročito onim najzanimljivijim, poput Mellow Gold, The Information i dvostruko platinastom Odelay.

Potonji je na svakom popisu najboljih ostvarenja 90-ih zauzimao najviša mjesta, a na Beckovim su se pločama, kao u kakvom

Vožnja prema vrhu ovogodišnje rock produkcije

"Kod njega je stvar je u izbjegavanju autentičnosti. (...) On kao da putuje površinom svakog sjevernoameričkog pop idioma, uzimajući od svakoga ponešto, ali ne posvećujući se niti jednome."

I zato se, prema riječima 43-godišnjeg multiinstrumentalista, svaki album pretvara u novi pokus. Njegov pak stari suradnik, britanski producent Nigel Godrich, istaknuo je ono što se godinama pokazuje očitim. Naime, za Becka tonski studio nije ništa drugo nego "soba za tulume."

Doduše, u takvoj sobi lako se opustiti, a još lakše vratiti korijenima i vremenu kad je proučavao vokalne harmonije skupine Beck je uvijek bio miljenik kritike, no ovaj The Carter Family, svirao put gotovo da nema disonantnih tonova u ogoljeni akustični blues ili folk – točnije, ono što osvrtima s obje strane Atlantika je početkom devedesetih bilo obilježeno terminom "anti-folk". zakipjelom loncu, miješali folk i psihoU takvim, ležernim okolnostima nastat će delija, elektronika i hip-hop, blues i latikonvencionalnije izdanje Mutations (1998) no elementi, sixties funk i avangardni rock, ili pak Sea Change – komad melankoličnog japanski noise, britanski post-punk, counakustičnog raja iz jeseni 2002., na kojemu try, pomaknuta americana i sve čega se su semplovi i razigrani beatovi zamijenjemožete sjetiti. ni kantautorskim oružjem, sjetnom atmosfeBeck je poput glazbene svrake, napisat rom i ispovjedničkim tekstovima nadahnutiće kritičar Brian Hinton u knjizi South By ma prekidom dugogodišnje veze.

South West, portretirajući njegovu karijeru.

54

hi-fimedia #94

Press objava za novi album Morning Phase sugerira da je riječ o svojevrsnom ‘bratu blizancu projekta Sea Change, o kombinaciji duboke "emotivnosti i zaraznog optimizma". Dodamo li tome činjenicu da su u procesu snimanja oba albuma u dobroj mjeri korištene usluge istih glazbenika (primjerice, klavijaturist Roger Joseph Manning, Jr, bubnjar Joey Waronker i basist Justin Meldal-Johnsen) sve je jasno – Becka ovdje zatičemo u misiji rekreiranja zlatnih dana svoje akustične faze.

To je gotovo nezamislivo bez očeve pomoći. Naime, orkestralne aranžmane opet je oblikovao "Beck senior", David Campbell – skladatelj i aranžer na čijem su se popisu klijenata već našli raznoliki izvođači u rasponu od Jacksona Brownea i Carole King do Nelly Furtado i Metallice.

Ako Beck i jest usred procesa re-kreiranja vlastite akustičarske prošlosti, čini to veoma uspješno: Morning Phase je jedno od (s razlogom) najočekivanijih i najzapaženijih izdanja ovoga proljeća. Beck je uvijek bio miljenik kritike, no ovaj puta gotovo da nema disonantnih tonova u osvrtima s obje strane Atlantika. Jedan od rijetkih suzdržanih osvta, onaj na utjecajnom hipsterskom portalu Pitchfork, zamjera mu upravo oslanjanje na formulu s albuma Sea Change. Produkcijski i aranžerski perfekci-

A

Beck Morning Phase

Capitol / Universal Music

P

rvi zvuci, oni koji slušatelja uvode u priču naslovljenu Morning Phase, elegični su koliko i album u cjelini: instrumental "Cycle" traje četrdeset dvije sekunde i doima se poput nekog naročito (melo)dramatičnog filmskog soundtracka. Već u idućoj skladbi, "Morning", prvi puta izranja središnji instrument, akustična gitara, a zatim i Beckov sjetni, odjekujući vokal. Stihovi o nestvarnom jutru što slijedi nakon olujne noći, o ružama i trnju i svjetlucanju oceana zazivaju prošla i izgubljena vremena. o ako se sve to čini pomalo patetično i gdjekad kičasto, sve to nestaje u općem paketu isporučenom u dvanaestom studijskom pokušaju jednog od najinovativnijih američkih glazbenika u posljednja dva desetljeća. A taj je ‘paket’ zapravo po mnogočemu besprijekorno složen: na popisu glazbenika nalaze se Joey Waronker, Roger Joseph Manning Jr., Jason Falkner, Smokey Hormel, Justin Meldal-Johnsen – redom sjajni instrumentalisti od kojih su mnogi sudjelovali i na Beckovim žanrovski srodnim, akustičarskim projektima.

N

onizam, baš kao i poboljšanje u pjevačkim dosezima, skrivaju temeljnu manu novog akustičnog Becka: općenitost u introvertnim stihovima i manjak prave, konkretne emocije koja je krasila starijeg brata.

No, to nije osobita zamjerka – otprilike kao da kudite odličnog učenika koji iz svojeg omiljenog predmeta zaradi četvorku. U Morning Phase dobili smo jedan od najboljih i svakako najdorađenijih albuma ove sezone.

Kao što vidimo, dilema postavljena u jednom glazbenom magazinu – je li Beck "arhitekt zvuka" ili klasični kantautor – lažna je. On je i jedno i drugo, usput pokrivajući sve nijanse između te dvije "krajnosti", ovisno o trenutku koji ga vuče na ovu ili onu stranu. No u Beckovom svijetu to stilsko žongliranje nikada nije samo sebi svrha. U njegovu kreativnom "kaosu", koji uvijek (pa čak i kad ‘ponavlja formulu’) prkosi starom i postojećem, uvijek se može iščitati kakav takav smisao.

Devedesetih su ga nazivali čudom od djeteta, slavni američki pjesnik Allen Ginsberg tada ga je proglasio "najvažnijim glasom svoje generacije", no danas je očito da prije svega stoji činjenica da je riječ o glazbeniku neiscrpnog kapaciteta koji je poput svih svojih velikih prethodnika vođen potrebom za stalnim kreativnim kretanjem. Ako se ponekad pritom spotakne i padne, i to zna biti zanimljivo. Ljudi poput njega barem teško postaju dosadni.

ranžmani su uistinu maštoviti, dijelom i zahvaljujući Beckovom ocu, Davidu Campbellu koji se pobrinuo za gudačke dionice. U autorskom pak smislu, skladbe poput "Heart Is A Drum" i "Blackbird Chain" pripadaju vrhu ovogodišnje produkcije i, dakako, samome vrhu autorova ludo raznovrsna opusa. U nekim slučajevima, kao što je tema "Say Goodbye", ili beskrajno spora "Unforgiven", potrebno je vremena da naoko "ravne" melodijske linije prodru do slušateljeve podsvijesti. No jednom kad se to dogodi, gotovo je: kad se uspostavi komunikacija, trajnost je njezino neizbježno obilježje. akako da Morning Phase nije album za tulume, nego krajnje emotivna glazbena porcija namijenjena umirujućem ‘jutru poslije.’

Njegova je meditativnost (pa i romantičnost, ako baš hoćete) poticajna i srećom, posve lišena zamarajućih i samorazumljivih lekcija o životu ili o postizanju vrhunske sreće u kaosu emotivno razarajuće svakodnevice. eckovi su uzori i utjecaji toliko brojni da ih je katkada besmisleno i nabrajati. No, na akustičarskom polju učio je doista od najboljih, poput Nicka Drakea, i to se napokon čuje. Morning Phase je savršen stilski ‘partner’ toliko spominjanom albumu-uzoru, Sea Change, samo što je za nijansu-dvije zaokruženiji i zreliji. A to — za nekoga tko je zapravo uvijek zvučao zrelo, ali baš nikad starmalo — znači mnogo.

D

B

DENIS LESKOVAR

hifimedia #94

55

HOMMAGE

GLAVAN & VRDOLJAK: O evi hrvatske rock kritike piše: Denis Leskovar

I

nterakcija glazbe i glazbenih novinara nebrojeno se puta oživotvorila u praksi, često na najbizarnijim primjerima.

Prije devet godina, primjerice, preminuo je Al Aronowitz, "kum rock novinarstva" koji je 1964. godine u njujorškom Delmonico Hotelu upoznao Beatlese s Bobom Dylanom. "Šezdesete godine bez mene su nezamislive", jednom se pohvalio.

Naravno, ni jedno desetljeće, niti jedno važno razdoblje rocka nije zamislivo bez upliva ključnih novinara dotičnoga perioda.

Pokušamo li svjetsku glazbeno-novinarsku sliku prenijeti u domaće uvjete, nužno dolazimo do dva ključna imena: jednostavna je i neupitna istina, na koju se valja s vremena na vrije-

Bili su oboružani vrhunskim intelektom, analitičkim duhom, te – možda najvažnije – dubinskim poznavanjem mehanizama popularne kulture i svega što je obuhvaćao pojam rock me podsjetiti, da bez Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka medijski rock and roll krajolik ove, ali i bivše države, jednostavno ne bi mogao biti isti.

Njihov značaj "očeva utemeljitelja" hrvatske (i ex-jugoslavenske) pop i rock kritike ni danas ne dolazi u pitanje. Pogotovo ne danas, u vrijeme internetske demokratizacije javnog prostora koji vrata (pogotovo u nas) otvara doslovno svima, pa tako i kritičarima upitne kompetencije i zanemarivo niske razine pismenosti.

Nažalost, Darko i Dražen ostavili su nas prerano, još uvijek u naponu snage; Vrdoljak u svibnju 2008., a Glavan u srpnju sljedeće godine.

Nepotrebno je naglašavati razmjere praznine koju su ostavili za sobom.

No obojica su, barem u početku, imali slične profesionalne, a donekle i životne pravce. Rođeni su iste godine, 1951. – Darko u Rijeci, Dražen u Splitu. Obojica upisuju fakultete, no ako će Vrdoljakova ekonomija ostati tek fusnotom u bogatoj biografiji, Darkova diplo-

56

hi-fimedia #94

Dražen Vrdoljak i Darko Glavan s Chuck Berryem prilikom njegovog prvog nastupa u Zagrebu, Dom sportova 1978.

Juraj Vrdoljak o Draženu Vrdoljaku

K

Dražen Vrdoljak uzima izjavu od Davida Bowieja prije koncerta na Maksimiru 1997.

oliko god se čudno osjećao pišući redove posvećene Draženu, sjedeći u istoj stolici u kojoj je on napisao tisuće tekstova o glazbi koji su promijenili shvaćanje, kako kritike tako i same glazbe na ovim prostorima, toliko ne želim da ovo ispadne nekakva patetična nakupina klišejiziranih misli. Anegdota koja možda najbolje opisuje njegovu spregu profesionalnosti i životne filozofije je nastala davnih dana, pri praktički samim počecima njegove novinarske karijere. Naime, tada su procvat doživjele one prve inkarnacije festivala zabavne glazbe, koji su tada još donekle i imali nekakvu težinu ∑ s tim da naravno nitko nije mogao pretpostaviti kako su upravo oni bili kamen temeljac groznoj šund-glazbi u koju se zabavna glazba pretvorila danas. Nitko osim Dražena Vrdoljaka, koji je odmah razvio sumnjičavost i antipatije prema dobrom dijelu iste; što dakako u situaciji gdje se već tada vrtjela, za to vrijeme poprilična svota novca od izdanih ploča, nije dobro sjelo pojedincima iz te branše. a tako priča kaže da je jedan poznati skladatelj zabavne glazbe, kojeg u ovom času nema smisla imenovati pošto je također relativno nedavno među pokojnima, bio toliko izrevoltiran Draženovim pisanjem da je (balkanske manire se ne mijenjaju, ma koliko god mi mislili da smo kakvo-takvo progresivno društvo) odlučio poslati dvojicu "štemera" na njegovu tadašnju adresu kako bi ga "uvjerili" da je njegovo pisanje potpuno neprofesionalno. Naravno, neprofesionalno jer je objektivnost, kao i desetljećima nakon, mnogima trn u oku. I dabogme, dvije mrge sa pokojim svežnjem dinara više, nisu oklijevali doći i "popričati" sa Draženom o tekućoj proKnjigu "Ilustrirana rock blematici. Što bi bilo tko od nas učinio kada bi kroz enciklopedija", Dražen špijunku vidio takvu scenu? Vjerojatno zvao poliVrdoljak je preveo 1978., ciju i kasnije, po dovršetku očevida, napisao tekst nakon koje je 1980. preveo i "Ilustriranu jazz enciklopediju" o tome; da me ne shvatite krivo, reakcija koja je sasvim legitimna. Ali ne i Dražen. On je ljubazno otvorio gospodi vrata, poslušao njihovu galamu, posjeo ih, natočio im piće i ispričao svoju stranu priče. Njegova argumentacija i vještina u međuljudskim odnosima ne samo da je uvjerila dvojicu potpunih idiota da je ono što piše apsolutno točno, nego ih je i ponukala da se slome i već lagano pripiti priznaju kako su oni u krivu, pritom odavši ime njihovog "poslodavca", nakon čega su se mirno rastali. I tu se uistinu nalazi Draženova filozofija do zadnjeg dana; kasnije on s tim skladateljem nije imao nikakvih problema, dapače, jer svatko radi svoj posao. Kako je glazba promijenila njemu život, tako je on odlučio mijenjati život mnogima, približavajući njene nepregledne horizonte društvu u vrijeme kada se nije moglo pročitati sve o svemu putem dva klika, i u tome je u potpunosti uspio. Svojim, nažalost prerano završenim putem, stvorio je neraskidiva prijateljstva sa nekim od najvećih svjetskih glazbenih zvijezda toga doba, i gledajući stotine slika u njegovim fotoalbumima suzbijete dijelom tugu koja je nastala njegovim odlaskom, jer je jasno kako je taj čovjek proživio više nego nekoliko ljudi zajedno. Dražen je zapravo uvijek davao sve od sebe svojoj profesiji i ljudima oko njega, nego što bi ostavljao samom sebi; fakt koji ga je na koncu možda i stajao života. Na kraju, tješi me da u svakodnevnim razgovorima sa vršnjacima i dalje prepoznajem da su upućeni u njegov rad i značaj, a to ∑ složit ćete se ∑ stoji kao poseban način da moje sjećanje na njega, ali i svih onih generacija koje je zadužio svojim radom, nikada ne izbljedi.

P

hifimedia #94

57

HOMMAGE Aleksandar Dragaš o Darku Glavanu

N

avršava se peta godina otkako nas je prerano i na tragičan način napustio cijenjeni kolega, uzor mi dok sam bio klinac, a kasnije i dragi prijatelj Darko Glavan. Bio sam među posljednjima koji ga je vidio živoga, a i veći dio posljednjeg dana njegova života proveli smo zajedno. A dan je tako lijepo počeo, rekli bi Parafi iz Glavanove rodne Rijeke. Prvo u Zagrebu na pressici Patti Smith, a potom i u Varaždinu na Radar Festivalu na kojem smo se radovali Solomonu Burkeu, Joe Jacksonu, Ericu Burdonu, pa čak i Santani, iako nas je on toga dana ponajmanje zanimao. Otišli smo zajedno, kao i mnogo puta dotada, kao u pjesmi Willieja Nelsona "On The Road Again", neslužbenoj himni naših zajedničkih putešestvija kojih se rado i često, jer smo toliko toga lijepoga proživjeli na cesti, ali i sa sjetom i tugom sjećam, jer nikada više nećemo biti "like a band of gypsies", tamo negdje "down the highway", zajedno kao "the best of friends, insisting that the world keep turning our way". Nikada više, jer u Varaždin smo otišli zajedno, ali u Zagreb sam se vratio sam i to je bio jedan od najgorih i najtežih dana u mom životu. et godina nakon te kobne nedjelje ostaju samo sjećanja na prijateljavanje, ali i misli na to kako bi se "Profesoru" dopao ovaj ili onaj koncert na kojem sam se nakon njego-

ve smrti zatekao. Baš me zanima što bi rekao na The Flaming Lips na Jarunu, Wilco na Velesajmu, Los Lobos i Dr. Johna u Boogaloo, Cassandru Wilson u Lisinskom koju je obožavao, gotovo nepoznati John Paul Keith iz Memphisa u Spunku ili nama dvojici dobro poznati Chuck Prophet u Griču te bi li ga tresla groznica kao mene dok iščekujem Queens of The Stone Age na Velesajmu i The Black Lips na INmusicu. Kad god se zateknem na nekom koncertu za kojeg slutim da bi mu bio po ukusu, pogledam "gore" i pomislim što bi rekao Glavan. Bi li rekao "uvjerio si me", ako bi mu se dopalo ili bi rekao "tko sam ja da se bunim?", ako mu ne bi bilo po ukusu? Kako god, u takvim se prigodama, pogleda uprtog prema "gore", osmjehnem, ali ponekad mi i zasuzi oko jer mi je žao što "Profesor" nije tu da uživa u nekom dobrom koncertu. eću ponavljati sjećanja s koncerata na koje smo putovali iz Zagreba u Sloveniju, Italiju, Austriju, Njemačku jer ta putovanja donekle spadaju u naša intimna druženja.

No, kad god sjednem u auto da odem na neki koncert van Zagreba ∑ nažalost, zbog kičme i krize sve rjeđe ∑ tada mi Glavan najviše nedostaje. Naime, nisu to bili samo rutinski odlasci na koncerte. Uvijek smo nastojali da imamo dovoljno vremena za putovanje bez stresa i žurbe. Bila su to pomno isplanirana i reali-

ma popularne kulture i svega što je obuhvaćao pojam rock, Glavan i Vrdoljak ispisali su tijekom sedamdesetih (i kasnije), prijelomne "hrvatske" tekstove o svjetskoj glazbi i njezinim fenomenima. Razbijali su predrasude, javno polemizirali s neistomišljenicima i – poput britanskih i američkih suvremenika u rasponu od Lestera Bangsa, Charlesa Shaara Murraya i Greila Marcusa – pritom postavljali nove, sve više standarde u rock kritici i glazbenoj esejistici.

fiju rock and rolla, pop arta i stripa preselio je na mjesta dotad rezervirana samo za seriozna "umjetnička" zbivanja. Čitav profesionalni život Glavan je posvetio promoviranju prvoklasne glazbe. Činio je to kritički, ali s djetinjim entuzijazmom, kao i njegovi veliki uzori. Iza titule profesora komparativne književnosti i povjesničara umjetnosti pritom je provirivao razbarušeni boem, gorljivi rock fan i, prije svega, topla i duhovita osobnost. Energija kojom je opisivao i analizirao glazbene fenomene ili ispisivao recenzije bila je dostojna dvadesetogodišnjeg početnika; istovremeno, rezultati su redovito bili promišljeni i zreli.

Sličan zaključak vrijedi i za Vrdoljakov angažman, posebno u prvih petnaestak godina karijere. "Valja priznati", prisjetit će se on u Brazdama, da se "u tinejdžersku opsesiju ‘čitanja glazbe’ upleo i faktor čiste sreće: moj najraniji glazbeni idol Ray Charles u prvom je desetljeću karijere, od 1954. do 1964., kad sam počeo kupovati njegove singlice i albume, dodirnuo sve odvojke na čijim sam raskršćima s vremenom gradio kuću osobnih afiniteta. Pomirio je, ad hoc navedenim slijedom, crkveno i svjetovno, rock i swing, Milta Jacksona i Hanka Williamsa, južnjački gospel i Gershwinov soundtrack Manhattana, R&B combo i veliki orkestar, reper-

P

ma komparativne književnosti i povijesti umjetnosti pokazat će se važnom polugom u daljnjim medijskim istupima.

O rock and rollu – i glazbi općenito – počeli su pisati u osvit sedamdesetih. Štoviše, Glavanova kritičarska karijera rođena je još 1969. tekstom o grupi Fleetwood Mac, u tadašnjem glazbenom časopisu Pop Express. U to se vrijeme, kako naglašava sâm Glavan u predgovoru za Vrdoljakovu zbirku bilješki za omotni-

Dokazali su da se rock and rollu može pristupiti s pozicija relevantnog umjetničkog i komercijalnog fenomena i uspostavili kritički 'most' između glazbenika i slušatelja onda kad je to bilo najpotrebnije ce ploča Moje brazde, "i u svjetskim razmjerima preokrenulo poimanje o ‘visokim’ i ‘niskim’ odnosno ‘elitnim’ i ‘masovnim’ kulturološkim temama." Odnos između njih postat će njegova trajna fascinacija.

Tu su činjenicu iskoristili do maksimuma.

Oboružani vrhunskim intelektom, upornošću i ambicijom, analitičkim duhom, te – možda najvažnije – dubinskim poznavanjem mehaniza-

58

hi-fimedia #94

Primjerice, serija Glavanovih glazbenih portreta o novom valu na prijelazu iz 70-ih u osamdesete, kasnije ukoričenih pod nazivom "Punk – Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike", bila je jedan od glavnih razloga zbog kojih smo u ono vrijeme, barem neki od nas, kupovali Polet; u svojim javnim istupima upravo je on učinio neizbrisiv doprinos brisanju granica između elitne i popularne kulture. Kratko rečeno, ikonogra-

N

zirana vrludanja dvojice hedonista kojima su "truck stops" ili "krčme" bili važni gotovo koliko i koncerti. Bilo bi nam bolje jedino da smo imali neki ogromni kamion, tour bus ili barem kombi uređen po našem ukusu pa da nestanemo po mjesec-dva u komadu za što nažalost nismo imali ni prilike, ni vremena. ikada siti, uvijek žedni, rekli bi zlobnici za ta naša putovanja, ali ne vjerujte tračevima i naklapanjima.

Ono što mi, a propos tih putovanja, najviše nedostaje su naši mali, a nama tako značajni i zapravo jako dugi razgovori koje smo neumorno vodili dok smo krstarili autocestama. O pločama i koncertima, novinama i medijima, knjigama i filmovima, iću i piću, ženama i dilemama, prošlosti i budućnosti, poslovima i planovima... Naravno, fale mi i naša druženja po zagrebačkim barovima i restoranima, često "u paketu" s prijateljem i kolegom Zlatkom Gallom. Vedra i puna smijeha ili žestokih uvjeravanja i gorljivih rasprava, a tek ponekad sa zrncem gorčine jer nam ovo ili ono nije bilo po volji, ali "tko smo mi da se bunimo?". U konačnici ipak smo bili zadovoljni da smo uprkos svemu uspijevali živje-

N

ti od posla kojeg smo voljeli raditi, a kojeg naš Darkec nažalost više ne obavlja. A obavljao ga je maestralno, kako u glazbenoj, tako i u likovnoj kritici i muzejsko-galerijskoj struci o čemu sam također od njega ponešto naučio, ma koliki likovnjački analfabet bio. a mi je netko, kad sam početkom 1980. godine navršio trinaestu i počeo čitati Glavanov "PUNK", rekao da ću se s "Profesorom" družiti dvadesetak godina i razmjenjivati "iskustva", "savjete" i "preporuke" za bendove i albume, ne bih mu vjerovao. Bio bi mi to SF, kao i moja maštanja da ću jednoga dana, po uzoru na Glavana, živjeti od glazbene kritike. Na koncu, jedan od trenutaka u životu na koje sam bio najponosniji bio je kad mi je Glavan ∑ ne sjećam se više točno kada i gdje ∑ rekao kako mi je zahvalan što sam mu otkrio mnogo glazbe koju možda ne bi počeo slušati da se nije družio sa mnom. U tom trenu sam imao osjećaj da sam "Profesoru" vratio "dug" koji sam mu kao "učenik" bio dužan vratiti.

Prokleto mi je žao što mu taj "dug" i dalje ne mogu vraćati. Osim u mislima, pitajući se bi li se "Profesoru" dopao neki novi bend kojeg sam upravo otkrio.

D

Dražen Vrdoljak i Darko Glavan s članovima grupe Bijelo dugme

toar vlastitih skladbi i impresivnih obrada standarda – lista se proteže unedogled.."

Na jednak se način proteže i lista Vrdoljakovih aktivnosti. Iz osobnog diskursa, njegov je utjecaj golem već i zbog puke činjenice da je koncem 1970-ih osobno preveo NME-

evu Ilustriranu rock enciklopediju Nicka Logana i Boba Woffindena. U to se vrijeme njegov angažman, uz pisanje kritika i osvrta proširio i u elektroničke medije, na tadašnji Radio Zagreb i televiziju, no zapravo se teško sjetiti područja na kojemu nije ostavio trag. I to posebice onih pod-

ručja koji su, poslužimo li se tezom iz njegove službene biografije, "mijenjali sliku popularne glazbe bivše države."

U tom kontekstu valja izdvojiti njegove producentsko-mentorske zahvate na prvom, neizmjerno utjecajnom albumu ljubljanskih Buldožera, Pljuni istini u oči, iz 1975. Bio je to jedan od prvih ozbiljinih rokerskonovinarskih prodora rock undergrounda na površinu ondašnjih zbivanja. Ništa manje "subverzivno" nije ni mijenjanje predodžbe o country and westernu kao banalnom, drugorazrednom ili manje važnom idiomu – a ono je dovršeno djelovanjem u Plavoj travi zaborava, te u poticajnim radijskim serijalima. da skratimo priču: Vrdoljak je jednako poznavao jazz i soul, Arethu i Zappu, Hanka Williamsa, Marka Brecelja i Gorana Bregovića, swing virtuoze i opskurne folk kantautore.. Ne mjereći stvari žanrovskim nego vrijednosnim kriterijima, o svima je, poput Glavana, pisao s jednakim udjelom znanja i strasti.

Bio je blisko povezan i sa svim aspektima razvoja domaćeg rocka i novog vala, a poslije i utemeljitelj diskografske nagrade Porin; ako je to dio neke druge i drugačije, mainstream priče, valja naglasiti da je i u njoj zadržao osobnost s početaka karijere. Razgranato i višeslojno djelovanje Vrdoljaka i Glavana postalo je neodvojiv dio scene; obojicu ste (pogotovo prvog) mogli susresti ‘dolje na terenu’ u kakvoj operativnoj ulozi, baš kao što su, već sutradan, besprijekorno funkcionirali u ulozi neovisnih i nepotkupljivih analitičara. Ako postoji razlika među njima, ona je, osim u smislu osobnih karaktera i ukusa (pojednostavljeno: Darkov poetizirani rock Doorsa, Kinksa i Velveta naspram Vrdoljakovih dominantno crnačkih i roots utjecaja), ponajprije metodološke naravi. Dok je Vrdoljak "klasični" rock kritičar i utjecajni moderator zbivanja, Glavan je baratao i analitičkim sredstvima posuđenim iz likovne umjetnosti kojom se nikada nije prestao ozbiljno baviti. Fasciniranost vizualnim iskazat će već 1974., vlastitom izložbom omotnica rock ploča. Kako tvrdi autor predgovora za ogled njegovih radova u Galeriji Ulupuh u lipnju 2010., bio je jedinstven "po tome što je analitički pristup glazbi prenio ponajviše iz povijesno umjetničke metodologije te je na taj način diskurs svojih kritičkih osvrta iz područja rock i pop glazbe postavio na sasvim drugačije temelje od ostalih." Obojica su, međutim, ukazala na činjenicu da je rock and rollu moguće pristupiti s pozicija posve relevantnog umjetničkog i komercijalnog fenomena. Pritom su uspostavili kritički ‘most’ između glazbenika i slušatelja onda kad je to bilo najpotrebnije, u vrijeme oblikovanja domaće svijesti o rocku, medijima i pop kulturi općenito. Važnije od svega, njihova su pionirska djela, stavovi i prosudbe poticale na pažljivije slušanje, i na daljnje čitanje o glazbi, što je uvijek nepogrešiv znak da je cilj ostvaren. Bili su svjetski kalibar – i to nije tek kurtoazno posthumno odavanje počasti.

hifimedia #94

59

Drive-By Truckers English Oceans ATO

Krajem 2011., nakon što su odradili turneju s albumom "Go-Go Boots", Truckersi su po prvi puta u karijeri odlučili usporiti i uhvatiti malo zraka, tobože zbog zamora koji se valjda, prije ili poslije, trebao javiti kao posljedica suludog ritma njihova dvadesetogodišnjeg djelovanja. Zaista, statistički presjek izgleda zastrašujuće: otprilike po album svakih godinu i pol’ i stotinjak dana godišnje u autobusu. Međutim, izgleda da im je zapravo dosadilo rješavati kadrovske probleme u hodu, kao što je bio slučaj do sada, jer su ubrzo iz postave u paketu izletjeli Shonna Tucker i John Neff, iz čega bi se, ako želite biti cinični, mogao izvesti zaključak kako su, eto, Patterson Hood i Mike Cooley konačno uspjeli apsolutno sve što ima veze s bendom staviti pod strogi nadzor. Na basu je sada Mike Patton koji je svojevremeno svirao u još jednom revizionističkom southern rock bendu The Dexateens, čovjek se cijelo vrijeme smješka dok svira, ali niste sigurni je li tomu tako zato što je sve u redu ili zato što mu nije baš svejedno...

Na "English Oceans", doduše, Truckersi zvuče kako treba, čvrsto i zategnuto od prve do zadnje stvari, a te jasnoće i fokusa im je znalo mjestimično pomanjkati na posljednja dva albuma. Prva stvar na albumu je Cooleyjeva "Shit Shot Counts", tri gitare i stihovi poput "trophy tail wives taking boner pill rides for the price of a happy meal" sugeriraju kako ovdje ne bi trebalo biti većih problema, što se onda i pokaže točnim kako album usporava i odmiče prema kraju. Hood i Cooley, bez obzira na to što tu i tamo još uvijek znaju koristiti prvo lice, već duže vrijeme ne pišu takozvane autobiografske stvari, oni su, uz pomoć Jasona Isbella, s Jugom i sami sa sobom sve raščistili prije desetak godina na kanonskim albumima "Southern Rock Opera", "Decoration Day" i "The Dirty South". Tako je i ovaj album uglavnom nastanjen likovima čije bi se egzistencijalne situacije, kao i pripovjedačka suosjećajnost s kojom su obrađene, mogle usporediti s onim što na filmu u zadnje vrijeme radi Mike Leigh, jedino što mjesto radnje nije London, ovdje se vozački položi sa šesnaest, a paradjz uzgaja na tone, pa junak pjesme "Walter Went Crazy" zalijeva kuću benzinom dok mu žena unutra spava na kauču.

Inače, ovo je prvi album na kojem su spisateljske dužnosti između Hooda i Cooleyja bile ravnomjerno raspoređene, a posvećen je Craigu

60

hi-fimedia #94

Rosanne Cash; Photo: Clay Patrick McBride

ROCK

Liskeu (pjesma "Grand Canyon"), tipu koji je bio dugogodišnji član DBT tour ekipe dok prošle godine nije iznenada preminuo od srčanog udara. Album zgodno funkcionira kao cjelina, sve je na njemu postavljeno bez greške, tako da niti dvije-tri slabije stvari koje se na njemu nalaze, i koje zapravo nisu loše, samo lošije od ostalih, nisu nešto oko čega treba dugo razbijati glavu. Uglavnom, potvrda još jednom uspješno izvedenog preslagivanja redova, a i vjerojatno najbolje što su Truckersi napravili od 2008. i albuma "Brighter Than Creation’s Dark".

MATKO BRUSAČ

Clearance Greensleeve 7’’ Microluxe Records

Mnogo se starijih, prekaljenih znalaca i pratitelja nezavisne glazbe sa sjetom prisjeća one druge polovice osamdesetih i prve polovice deve-

desetih, kada su se okupljali i raspadali neki od bendova koji su kasnije utabali put nebrojenoj ekipi koja se danas prihvatila instrumenata, a koliko njih tek čeka da otkriju klasike žanrova u kojem bi oni sami (pokušali) djelovati. Čikaški bend Clearance to najbolje zna.

Njihova serija sedam inčnih vinilnih izdanja je okrunjena nedavno izašlim "Greensleeve".

Prva stvar koja se olako primijeti prije nego li se uopće krene u preslušavanje je vizualni identitet benda, koji neodoljivo podsjeća na dizajn omota kakvi su, upravo u razdoblju s početka teksta, gajile perjanice tad još malih nezavisnih izdavačkih kuća poput Sub Pop ili Matadora. Nisam povjesničar umjetnosti pa ne bih pretjerano ulazio u estetiku istih, no ovako laički se da naslutiti da se često radi o kolažnim intervencijama u postojeće polaroidne slike, gdje su kolovođe takvih slikovnih rješenja bili prvenstveno legende iz Pavementa. Upravo se i u glazbenom segmentu ekipa iz Clearancea najviše oslanja na njihovu ostavštinu; prva i jedina instantna asocijacija dok slušate "Greensleeve" je ona lo-fi paleta pomoću koje su nas Stephen Malkmus i društvo zarazili istog trena, ma

Rosanne Cash The River and the Thread Blue Note / Universal Music

P

osljednjih osam godina, još od hvaljenog albuma "Black Cadillac" iz 2006., Rosanne Cash nije objavljivala autorske stvari. U međuvremenu je, doduše, izbacila album obrada "The List". Priča oko tog albuma je interesantna: kada je napunila osamnaest, Johnny Cash, zabrinut zbog toga što mu kći zna samo stvari koje se puštaju na radiju, navodno joj je umjesto poklona sastavio popis od, prema njegovom izboru, sto antologijskih američkih pjesama. Tako su se neke od njih, četrdesetak godina kasnije, našle na tom albumu; obradila je, primjerice, Jimmieja Rodgersa, Hanka Snowa i Merlea Haggarda. "The River and the Thread" koji je izašao početkom tekuće godine u određenoj se mjeri tematski i kontekstualno nadovezuje na ta dva prethodna albuma što je mnoge nagnalo da o njemu pišu koliko to djelovalo apstraktno na trenutke.

Taj naizgled jednostavni lo-fi indie rock zvuk isprva može mnogima djelovati degutantno, kao da se radi o nekakvom Pavement tribute bendu pomoću kojeg su dotični htjeli na preskok, i bez pretjerane kreativnosti privući širu pažnju. No uvjeravam vas kako s jedne strane i ima istine da su možda mogli malo unijeti nekog svog štiha u zvuk, premda su ovo odradili pomoću zadanih okvira – ali opet jako upečatljivo, s visokom dozom autorske intervencije u smislu tekstopisanja koje ipak nije prepisano, makar je Mike na vokalu sam po sebi prisvojio Malkmusovu boju glasa i onaj karakteristični nezainteresirani način pjevanja. Clearance je sigurno iznimno ograničen činjenicom da su čvrsto vezani uz lik i djelo Pavementa, što i je glavni razlog što im neću dati ocjenu višu od ove. Ali s druge strane "Greensleeve" predstavlja jedan dobrodošli blast from the past za sve kojima možda današnji rokenrol pod palicom sad već etabliranih Sub Pop i Matador bendova ne nudi ništa novo, već ga drže kao recikliranje starih ideja. Ovih pet stvari nas podsjećaju kako i dalje mladi slušaju dobre uzore, a što se samog Clearancea tiče, ostaje nada kako će

i govore kao o posljednjem dijelu jedne labavo povezane trilogije. "Još kao dijete voljela sam pjesme s pričom, povijesne balade i konceptualne albume. Pjesme s dobro napravljenim likovima, snažnim osjećajem za prostor i vrijeme, njihova filmska kvaliteta i pripovjedna struktura su fascinantni. Očevi konceptualni albumi poput ‘Ballads of True West’ ili ‘Bitter Tears’ bili su mi najdraži u djetinjstvu", napisala je Cash u mini-eseju koji je objavljen u New York Timesu povodom izlaska njezinog novog albuma. Može se reći kako je "The River and the Thread" pokušaj, i to prilično uspješan, da i sama napravi jedan takav album. Tematsku građu za njega Cash je crpila iz nedavnih putešestvija po američkom Jugu koje je odradila zajedno sa suprugom Jonom Leventhalom. Ta topografija jedino je što je suvremeno na ovom albumu jer svaka od jedanaest pjesama koje se na njemu nalazi na neki način obrađuje kompleksno povijesno nasljeđe i mitologiju prostora južno od čuvene Mason-Dixon linije. Ista je stvar i s aranžmanima ∑ za njih se pobrinuo već spomenuti Leventhal ∑ koji su suptilne i uravnotežene kombinacije bazična svoju tributeovsku podlogu ubuduće znati unijeti sve više svog autorskog materijala.

JURAJ VRDOLJAK

The Horrors Luminous XL / Trolik

The Horrors postali su miljenici NME-a i općenito indie nastrojenih tiskovina već svojim prvim albumom, "Strange Houseom" iz 2007. Taj bi se album najbolje mogao opisati kao garažni rokenrol oslonjen na zvuk kultnih the Cramps pomiješan s estetikom Tima Burtona. Formula ide nekako ovako: crna odjeća, ridikulozne frizure i bizarni pseudonimi poput Faris Rotter i Joshua Von Grimm. Dakle, imali su potencijala da ostanu sasvim običan i nezapažen bend. U dvije godine nešto se promijenilo i razvojna krivulja the Horrorsa divlja već godinama, točnije od preokretnog, drugog albu-

nih glazbenih stilova nastalih na jugu SAD-a poput countryja, bluesa i folka, a u paru s čistim i jasnim vokalom Rosanne Cash funkcioniraju besprijekorno. Popis glazbenika koji gostuju na albumu je impresivan: tu je Rodney Crowell, njezin bivši suprug s kojim je napisala jednu od najboljih stvari na albumu "When the Masters Call the Roll", baladu o nesretnoj ljubavi za vrijeme Građanskog rata. Back vokale za istu stvar snimili su Kriss Kristofferson, John Prine, Tony Joe White i Amy Helm. Na "World of Strange Design" slide gitaru svira Dereck Trucks. Album traje samo četrdesetak minuta, ali je sadržajno iznimno bogat. Na kraju dođe nešto poput podsjetnika da ona osobina "kratkog pamćenja" koja se smatra jednom od esencijalnih američkih kvaliteta nije baš primjenjiva na cijeli kontinent. Postoje i ondje mjesta u kojima se češće gleda u prošlost nego prema naprijed, gdje rane ne zarastaju preko noći, ako uopće zarastaju. "You can cross the bridge and carve your name/ but the river stays the same", kaže Rosanne Cash na zadnjoj stvari "Money Road".

Jako pametan album.

MATKO BRUSAČ

ma "Primary Colours" iz 2009. Taj je album predstavljao radikalan zaokret od epigonskog garažnog rocka prema krautrocku i noiseu, što će reći da je šokirao stare fanove i privukao nove. Kritika je, za divno čudo, bila oduševljena. Kao najbolji dokaz njihovog talenta bila je epska, fantastična (u svakom smislu te riječi) i naprosto predivna "Sea Within a Sea" sa svojim uvodom a la Neu!, zatim postepenim građenjem i rastapanjem u pastelne, sanjive krajolike. I sljedećim albumom, "Skying" (2011), nastavili su vrtoglavo uspinjanje ovaj put ugradivši elemente shoegazea (obavezno poslušati srcedrapajuću i moćnu "Oceans Burning"). Nakon tri godine apetiti su im bili veći, kao i kapaciteti. "Luminous" to i pokazuje. Već otvarajuća, "Chasing Shadows", oduševljava sa svojim dugim uvodom koji se zatim pretvara u lavinu psihodeličnih syntheva i gitara te plesne ritam sekcije i Farisovog, sad već mnogo boljeg i melodioznijeg, vokala. Hitoidna je, ako se o tome uopće može pričati, "So Now You Know" koja dolazi kao naručena za ove konačno tople dane. Psihodelija i dominirajući synthevi nose cijeli album i nekako je sada očito da su im prijašnja dva albuma bila samo most prema

hifimedia #94

61

ROCK The Hold Steady Teeth Dreams Washington Square

C

raig Finn i njegovo društvo iz Hold Steadyja su oduvijek bili znakoviti kao, sada već srednjovječni vlasnici cijele plejade rokenrol hitova o zadimljenim birtijama, cuganju do jutra i općenito "pulsu asfalta" iz perspektive prosječnog člana studentske populacije. Uz njihovih četiri dosadašnja albuma stvorila se jedna cjelovita slika o životu adolescenata u Americi, odraslih u atmosferi straha nakon rujanskih napada i ekonomske krize; skup priča međusobno povezanih kao svojevrsna uglazbljena verzija Salingerovih romana. Na kraju krajeva, presjek njihovog poimanja odrastanja u Americi gdje mladi počnu dizati kredite potkraj srednje škole koje uglavnom ne mogu otplatiti, koji bijeg od trendova uvjetovanih infantilnim MTV serijalima traže u alkoholu, lakim drogama i antidepresivima uz pokoju dobru ploču je nekako simbolički zaokružen naslovima njihovih albuma, redom "Boys and Girls in America", "Stay Positive" i "Heaven is Whenever". "Teeth Dreams", šesti album u njihovoj kolekciji ne predstavlja nekakav naročit odmak od ustaljene filozofije benda.

Radi se o skupu pjesama koje su nastale kao prekid diskografske tišine inače dosta vrijednih radnika, tijekom kojeg su dodatnu inspiraciju i "luftanje" ideja tražili uglavnom bavljenjem solo i side projektima. Četiri godine od "Heaven is Whenever" odobrovoljili su nestrpljive fanove kratkim EP-om "RAGS", sastavljenim od pet obrada među kojima glazbeno nekako najviše strši simpatična ljiga-baladica "Hard Luck Woman", koju u originalu potpisuje - Kiss. Taj crowd funded EP je zapravo prometnuo Hold Steady tek kao

62

hi-fimedia #94

medij kojim vojska njihovih fanova pomaže obitelji nedavno preminulog osnivača njihovog globalnog fan kluba "The Unified Scene", pošto je sav prihod koji dobiju prodajom tog EP-a usmjeren ka njegovoj obitelji.

Neki bi to mogli okarakterizirati kao populistički potez, ali pomnijim praćenjem zbilja skromne i plemenite pozadinske priče koja je sastavni dio ovog benda postane jasno kako njima iskrenost prema svojim fanovima stoji ispred svega, pa i njih samih. Na "Teeth Dreams" su održali okvir seta kratkih priča o istim junacima koji ih prate još od prvijenca "Almost Killed Me", gdje primjerice odmah na uvodnoj "I Hope This Whole Thing Didn’t Frighten You" bolji poznavatelji njihovog tekstopisanja mogu odmah prepoznati reference na pjesmu "Sweet Payne" sa spomenutog debitantskog albuma. Zvuk je također tradicionalno obojen jako zanimljivim - isključivo gitarskim rješenjima - koja variraju od eklektične punk žestine njihovih ideoloških prethodnika iz Replacementsa, preko alt-country melodija koje bi pripisali odrpanijoj verziji Whiskeytowna, Uncle Tupela ili Lucera, pa sve do trenutaka rokenrol epike Brucea Springsteena. U svakom od tih uzora su i ovog puta pronašli akorde za njihov raspon pjesama, od power baladice u kojoj nude dozu nedovršenih ljubavnih priča i za njih prepoznatljivih religioznih referenci ("Almost Everything") pa do "Spinners", hit nasljednice njihovog klasika sa "Boys and Girls in America" - "You Can Make Him Like You". "Teeth Dreams" je novo poglavlje njihovog romana koji svoje stranice ispisuje evo već deset godina. Ako album gledamo strogo samostalno - što je pomalo i neispravno u njihovom slučaju - njegovo mjesto nije iznad svetog trojstva s početka teksta, ali je uz sam bok. Paradoksalno, što su stariji, to bolje seciraju živote klinaca kakvi su i sami nekada bili, pružajući im utjehu dok pjesmama poručuju kako nitko kroz more životnih prepreka i strahova ne kroči sam, i da se radi toga moramo svi držati skupa. Baš kao i njihova Unified Scene.

JURAJ VRDOLJAK

nečemu poput ovoga. Lelujava, lijena i pamtljiva gitarska linija krasi "Mine And Yours" koja nas uvodi u spektakularno finale albuma. "Sleepwalk" fino utjelovljuje duh čitavog albuma, momci nikuda ne žure s pjesmom, sve je izvrsno izaranžirano, nijedan stih, nijedan takt nije viška. Njihov najzreliji, najkompletniji i najljepši album u nešto manje od deset godina postojanja. Slušati glasno, dok se dan polako gasi.

SVEN POPOVIĆ

Black Lips Underneath the Rainbow Vice Records

Koliko je bendova, američkih bendova, u stanju održati turneju na Bliskom istoku? Sumnjam da bi se trenutni srednjostrujaški rokenrol prvoborci Black Keysi usudili takvo što napraviti a da pritom nemaju osiguranje papinskih razmjera. Nije to stvar frajerluka, Black Lipse jednostavno nije briga.

NI-ZA-ŠTO. Došli su ravno iz srca suburbije, Atlante, redom su svi izbačeni (ili su odustali) od srednje škole, oduševljavaju se garažnim rokom (naročito peruanskim Los Saicosima), doo-wopom i punkom i njeguju jednostavnu, prljavu produkciju još od svojih početaka, dakle od 2003. Nastupe im krase učestale tuče između publike i zaštitara (bend publiku, naime, često zove na pozornicu), golotinja te pokoji slučaj povraćanja ili mokrenja usred svirke. Potpisnik ovih redaka imao je priliku uspentrati se na pozornicu i urlati refren njihove najpopularnije pjesme "Bad Kids" u mikrofon zajedno s basistom i pjevačem Jaredom Swilleyjem i još nekoliko maltene maloljetnih Talijana. Unatoč pankerskom senzibilitetu i sveopćem obješenjaštvu ovaj je bend uvijek imao smisao za dobar refren i pamtljivu, plesnu pop pjesmu. Toj tvrdnji u prilog ide njihov prošli album, briljantni, limenim trubačima ukrašeni "Arabia Mountain" (iz 2011) kojeg je producirao Mark Ronson.

Pjesme poput "Family Tree", "Modern Art" i "Raw Meat" pjesme su na koje se može plesati koliko i pogati. Novi je album, riječima članova benda, zaokret južnjačkom rokenrolu i country muzici. S obzirom na sličan zaokret njihovih kolega po obješenjaštvu i broju ispijenih piva, Natural Childa, možemo reći da je takvo što prevladavajući trend u garažnom rokenrolu. Tekstualno je pak mračniji i prisjeća se epizoda poput Jaredovog vremena u zatovru ili smrti nekolicine njihovih bliskih prijatelja. I dok je "Underneath the Rainbow" odličan album, svejedno ima svoje

nedostatke koji će svakog zagriženog fana (a ima ih) blago razočarati. Prvi singl s albuma bila je briljantna, spora i zadimljena "Boys in the Wood" čiji će moćni refren i prateći limeni puhači još dugo odzvanjati glavom. Drugi singl, "Justice After All", je vjerojatno najplesnija pjesma na albumu koja istovremeno služi kao mig Neilu Youngu, dok "Smiling" i "Waiting" dokazuju kako i dalje imaju uho za dobar hook. Neka Black Keys, Kings of Leon i Arctic Monkeysi zadrže stadione, dajte nam Black Lipse. I pivo.

SVEN POPOVIĆ

Billie Joe & Norah Jones Foreverly

Reprise Records / Dancing Bear

Kao što je dobro poznato, temelji zgrade suvremene popularne glazbe sazidani su, između ostalog, i od dvoglasnih vokalnih harmonija Dona i Phila Everlyja.

U posljednjih četrdesetak godina njihova je bogata ostavština postala predmetom gotovo neprestane reinterpretacije, stvari koje su snimili krajem pedesetih i početkom šezdesetih imale su formativni utjecaj na kasniji razvoj američke i britanske popularne glazbe. Mnogi glazbenici vraćali su im se u nekim od perioda svojih karijera, popis onih koji su obrađivali njihove stvari je impresivan; Dylan, Young, Roy Orbinson, Linda Ronstadt i R.E.M. samo su neki od njih.

Prošle godine objavljena su čak dva solidna albuma sačinjena isključivo od obrada pjesama braće Everly. Prvi, naslova "What the Brothers Sang", potpisali su Will Oldham i Dawn McCarthy. Oldham i McCarthy su folk glazbenici po struci i u očekivano minimalističkim aranžmanima obradili su nešto manje poznate i stilski nekonvencionalnije komade iz druge polovine šezdesetih godina, kada se karijera braće Everly, osobito u komercijalnom smislu, polako počela kretati nizbrdo. Za razliku od njih, Billie Joe Armrstrong i Norah Jones na albumu "Foreverly" za interpretativni predložak odabrali su klasični album "Songs Our Daddy Taught Us" iz 1958. godine. "Songs Our Dady Taught Us" bio je drugi album koji su Everly Brothers snimili za etiketu Cadence i predstavljao je pomalo neočekivani žanrovski pomak u odnosu na eponimski prvijenac - na njemu su Don i Phil Everly iz ranog rock’n’rolla uplovili u tradicionalne country i folk vode. Kao što naslov sugerira , album se sastojao od dvanaest starih folk pjesama s Juga koje su njih dvojica u djetinjstvu naučila od svoga oca, također glazbeni-

ka, gitarista Ikea Everlyja.

Na "Foreverly" se tako nalazi svih dvanaest pjesama s originala, samo su odsvirane i otpjevane u nešto drugačijem redoslijedu. Produkcijski nešto nafilaniji od izdanja Oldhama i McCarthyjeve "Foreverly" je snimljen za devet dana u New Yorku s četveročlanim bendom. Nema na njemu previše neočekivanih poteza, i Armrstrong i Jones znaju da se, kada je ovakav materijal u pitanju, nije preporučljivo praviti pametan i da on najbolje funkcionira kada ga se tretira s poštovanjem i prema tradicionalnoj recepturi. Uostalom, i sam Armrstrong, koji je inicirao ovu suradnju, rekao je da je njegova namjera u prvom redu bila skrenuti pažnju na album koji je iz nekog razloga "relativno nepoznat, i da bi više ljudi trebalo znati za njega", a ne previše petljati po ionako odličnim pjesmama. Kao duet Armrstrong i Jones funkcioniraju bez poteškoća, boje glasa su im komplementarne upravo zbog toga što su različite, što, zajedno s pažljivom svirkom benda, stvara ugođaj nepretencioznog i opuštenog sessiona dvoje glazbenika koji točno znaju što žele i uživaju u tome. Na stranu didaktička funkcija albuma, kao i ovako oprezno izvedena rekontekstualizacia koja ove pjesme ne obogaćuje nekim posebnim novim značenjima, ovdje je moguće pronaći sasvim dovoljno materijala dostatnog za povremena i ugodna slušanja.

MATKO BRUSAČ

Smoke Fairies Smoke Fairies Full Time Hobby

Blues, indie-rock, britanski folk i pop – to bi bio najkraći popis najvažnijih utjecaja engleskog tandema Smoke Fairies koji su u Chichesteru prije osam godina oformile Katherine Blamire i Jessica Davies. Blues su otkrile za vrijeme boravka u New Orleansu, a folk glazbom oduševile su se prateći festival Sidmouth Folk Week, koji se na Jugozapadu Britanije održava već više od pola stoljeća.

Sve te roots elemente – s naglaskom na okus britanske folk-rock tradicije začete glazbom sastava Fairport Convention i njima srodnih izvođača – uspjele su ugraditi u kontekst suvremene scene, pa tako i na četiri studijska projekta. Posljednji, naslovljen imenom dua, pokazuje da je njihova glazba sve prije nego mehanički zbroj utjecaja. Najjednostavnije rečeno, estetika Smoke Fairiesa ponajprije je definirana osebujnim autorskim rukopisom. Ako je on nadograđen izraženijim up-todate elementima, kao u slučaju atmosferične (i sumorne) teme "Eclipse Them All" ili radiofonične (i optimističnije) "We’ve Seen Birds",

hifimedia #94

63

ROCK to je vjerojatnije odraz jednokratne kreativne znatiželje nego ilustracija trajnog stilskog zaokreta. Ili ipak nije: od prve do posljednje note produkcija je, a ne samo struktura skladbi, u potpunom dosluhu s gibanjima na modernoj indie/pop sceni.

Bez ranije karakteristične topline, i bez pjesama barem donekle usporedivih s perfektnom "Hotel Room" (s drugog izdanja Through Low Light and Trees), album Smoke Fairies teško da predstavlja prvi izbor publici koja želi zakoračiti u njihov (još uvijek uzbudljivi!) svijet. I kao takav je preporučljiv -- prije svega kao indie spona između Stare i Nove Engleske, ma što to značilo.

DENIS LESKOVAR

Bruce Springsteen High Hopes

Columbia Records / Menart

Bruce Springsteen predstavlja neumoljivog ratnika stadionskog rokenrola, koji već debelo u sedmom desetljeću života još uvijek pruža epske trosatne nastupe u kojima pregazi više "kilometraže" po stageovima svjetskih stadiona i dvorana nego li njegove mnogo mlađe kolege tijekom prosječne mini turneje.

Ne kaska tu ni po pitanju rada na novom materijalu; nakon preklanjskog "Wrecking Ball", albuma koji je nosio jasnu protestnu poruku vladajućima da ne slamaju sve preko leđa američke radničke klase na izdisaju; modus operandi koji ga prati od samih početaka, osamnaesti album "High Hopes" predstavlja jedan potpuno drugačiji koncept studijskog albuma. Ovdje se radi o kompilacijskom albumu, sastavljenom od nikada studijski objavljenih stvari (primarno se radi o "žrtvama" aranžmana na "Working on a Dream","The Rising" i "Magic"), live stvari koje on izvodi na turnejama više od deset godina, kao što je slučaj s pjesmom "American Skin" te na kraju zaokružen pokojom obradom o kojima će kasnije biti riječ – dvije više. Takav aranžman albuma je ostavio štovatelje njegovog rada dobrano podijeljenih očekivanja; jedni su bili zadovoljni, iščekujući ponajviše studijske verzije stvari koje su nebrojeno puta bootlegane, dok su drugi nevoljko strahovali od mogućeg fijaska, potkrjepljujući tu bojazan činjenicom kako se radi ponajviše o pjesmama iz njegove – nazovimo to tako – stagnirajuće faze početkom prošlog desetljeća, u kojoj je izdao neke od njegovih modernih klasika,

64

hi-fimedia #94

ali i ponešto kvalitetom dosta upitnih izdanja. Konačan proizvod je nekako više istaknuo ove druge kao kolovođe negativnih komentara prema istom, što je poprilično neshvatljivo uzevši u obzir da ovaj album nije nikada ni bio predodređen da ponudi nešto revolucionarno, pogotovo u jednoj tako impozantnoj karijeri. S druge strane Springsteen nije razočarao kod onih stvari koje su se najviše iščekivale - "American Skin" i prearanžirane guthrijevske "The Ghost of Tom Joad" s istoimenog albuma iz 1995. Jedina izrazita mana se može pronaći u činjenici da su njihove nove verzije zamišljene da budu obogaćene istaknutijim gitarskim solažama iz radinosti gostujućeg E Street člana, Toma Morella (Rage Against the Machine, Audioslave); ali koje su se na trenutke doimale zbilja predimenzionirane, i to na negativan način. Njihova razvučenost koja na trenutke postane čak i pomalo neukusno kičasta podsjeća na gitarske aranžmane kakve su gajili razni glam/power rock bendovi iz osamdesetih, što zbilja rijetko tko može shvatiti kao kompliment. "Frankie Fell in Love", klasična Boss-Jersey-šmek numera zajedno s prštavom "Just Like Fire Would", inače obradom australskog benda The Saints su skriveni aduti albuma, a tu je i lijepa balada "Dream Baby Dream", koja je u ovom obliku čak pristupačnija i milozvučnija nego protopunkerski original legendarnog Suicidea.

"High Hopes" služi kao lijepa popuna kolekcionarima Springsteenovih B sideova i bootlegova koji nikada nisu ugledali studijsku varijantu. Oni koji se prvi puta susreću s njegovim stvaralaštvom sigurno neće dobiti ovaj album kao preporuku da na njemu grade svoj dojam o njegovoj fazi nultih, jer ni za to ne bi bio reprezentativan, ali gorljiviji fanovi će sigurno na njemu pronaći nekolicinu stvari koje vrijedi izdvojiti, dok ostatak spada u prosjek. A što prosjek znači u slučaju Brucea Springsteena; o tome bi se također dalo prodiskutirati.

Drugom prilikom.

JURAJ VRDOLJAK

Original Soundtrack: Inside Llewyn Davis (Razni izvo a i)

Nonesuch / Dancing Bear

Ako kojim slučajem još uvijek ne znate, "Inside Llewyn Davis" naslov je posljednjeg filma Joela i Ethana Coena. Premijera je bila prije godinu dana u Cannesu, gdje ga je žiri odmah okitio Grand Prixom, pa su kasnije faze recepcije protekle još glađe i poslovnije nego

The War On Drugs Lost In The Dream Secretly Canadian

R

ock 80-ih, americana, Bob Dylan i grupa Spacemen 3 – to je najsažetiji popis utjecaja koji se provlače glazbom s albuma Lost In The Dream grupe The War On Drugs, koju je u Philadelphiji 2005. osnovao pjevač i gitarist Adam Granduciel. Ovom eklektičnom mozaiku utjecaja valja dodati još jedno očekivano ime: Bruce Springsteen. No, s pomalo neobičnom opaskom. Naime, nije riječ o fazi albuma Born To Run, ni o Nebraski (Bibliji akustične noir-americane), pa čak niti o etapi obilježenoj fantastičnim Darkness On The Edge Of Town. aime, album Lost In The Dream prošaran je zvučnim referencama na fazu Bossovih synthom okupanih eighties hito-

N

što je to u zadnje vrijeme slučaj s njihovim filmovima, iz čega bi se eventualno mogao izuzeti film "Burn After Reading".

Javili su se, međutim, i neki glazbenici, koji tvrde da se sjećaju ili su bili dio onoga što film nastoji vjerno prikazati, sa standardnim prigovorima u stilu "nije to baš bilo tako..." Predmet radnje je jedan tjedan u životu folk pjevača Llewyna Davisa čiji lik u filmu tumači glumac Oscar Isaac.

Scenarij je ugrubo zasnovan na memoarskim zapisima glazbenika Davea Van Ronkea, jednog od prominentnijih folkera u Greennwich Villageu krajem pedesetih, koje je nakon njegove smrti u knjigu "The Mayor of MacDougal Street" uobličio Elijah Wald. Na jednom primjeru, koji je reprezentativan zbog toga što zapravo ni po čemu nije poseban, Coeni pokušavaju uhvatiti širu sliku, u detalje rekreirati kontekst i atmosferu oko takozvanog folk revivala čiji je centar bio njujorški Greenwich Village, i to prije Dylanova dolaska u grad početkom 1961. godine. Za soundtrack su, moglo bi se reći očekivano, zadužili T Bone Burnetta s kojim su znali raditi i prije, posebno uspješna suradnja bila je na filmu "O Brother Where Art Thou?". Od četrnaest pjesama koje se nalaze na albumu samo dvije nisu snimljene za potrebe samog filma, do 2010. (službeno) neobjavljena Dylanova pjesma "Farewell" i Van Rokova "Green, Green Rocky Road". Ostatak su

va poput "Dancing In The Dark" ili "I’m On Fire". No, zbrojeni (ali ne mehanički!) s ostalim elementima, oni grade autorski poticajnu i maštovitu cjelinu, s ugrađenim vlastitim DNK-om. To je prepoznatljivo već u uvodnoj osmominutnoj temi "Under Pressure" koja je ∑ premda tri minute predugačka ∑ pouzdan indikator za ono što slijedi. Najljepša skladba (u konvencionalnom smislu pojma) je "Red Eyes": uptempo ritam, besprijekorna melodija, dobro pogođen aranžman i bazična emotivnost i nisu mogli polučiti drugačiji efekt.

Naslov balade "Suffering" govori sve ∑ no za potpun dojam potrebno ju je okusiti čitavu; ovako melankolično i slojevito rock je doista zvučao samo u nekim prošlim vremenima.

Istina, Lost In The Dream pun je (ne)skrivenih pogleda unazad. No, slušajući ovih deset pjesama teško ih je zamijeniti s bilo čime osim vremena sadašnjeg. Retro ali ukorijenjen u "sada i ovdje"? Mračan ali opet s daškom optimizma? Teško se na modernoj rock sceni može pronaći bolji primjer od trećeg albuma benda od kojeg velike stvari valja očekivati i u budućnosti.

DENIS LESKOVAR

stroge reinterpretacije starih folk skladbi – snimane uživo na setu - koje su originalni protagonisti ove priče vjerojatno pronalazili na izdanjima kao što je znamenita kompilacija "Anthology of American Folk Music" Harryja Smitha. Očekivano, neke su uspješnije od drugih, posebno se istaknuo Oscar Isaac na "Hang Me, Oh Hang Me" i "Death Of Queen Jane". Isplati se ozbiljnije poslušati i stvar "Please Mr. Kennedy" (Timberlake, Isaac, Driver), inteligentnu parodiju na normativni folk obrazac iz već spomenutog perioda. Ukratko, soundtrack koji ne nudi previše, pogotovo ako već znate ponešto o epizodi iz povijesti popularne glazbe kojom se film bavi, ali koji je odrađen i posložen s iskrenim poštovanjem i ljubavlju prema materiji.

MATKO BRUSAČ

Shonen Knife Overdrive

Damnably Records

Bend kojeg je pokojni Kurt Cobain obožavao. Bend koji je u stanju svima zaštambiljati blesavi cer na lice. Svima osim, nažalost, Cobainu. U rujnu

2013. imali smo prilike vidjeti kultni ženski punk trio iz Osake u zagrebačkoj Tvornici Kulture. Blesavo zaigran, neodoljivo sladak i nepatvoreno žestok nastup očarao je sve prisutne i dokazao da su djevojke (zapravo, žene, ipak sviraju više od trideset godina) u stanju savršeno preuzeti zapadnjačke utjecaje (od Ramonesa do heavy metala) i u tu istu materiju ukorporirati nešto što je nepogrešivo japansko. Kao, recimo, i njihove kolege iz Guitar Wolfa. Na prošlom albumu, "Pop Tune" (2012), imali smo priliku čuti njihov pop senzibilitet te oduševljenost Beach Boysima i (uvijek u njihovoj glazbi prisutnim) Ramonesima. Novi album, kao što mu i samo ime sugerira, flertuje s mnogo žešćim zvukovima. Već prva pjesma, "Bad Luck Song", asocira na moćni rif "The Boys Are Back in Town" Thin Lizzyja, a na albumu su najprimjetniji utjecaji svetog trojstva žešćih zvukova: Led Zeppelina, Black Sabbatha i maloprije spomenutih Thin Lizzy. Unatoč dominaciji pjesama srednjeg tempa i viška distorzije, Shonen Knife i dalje skladaju izrazito slatke pjesme.

Dovoljno je poslušati "mijau, mijau" dionice u "Like a Cat" ili zapravo bilo koju vokalnu dionicu Naoko Yamano koja nekako neizbježno udara kontrapunkt čvrstoj svirci.

Završna pjesma, "Jet Shot", bi, da je malo brža, spadala u pop punk žanr u kojem djevojke briljiraju, a krasi ju ponajbolji gitarski feel na albumu. "Overdrive" je, kao i prijašnji "Pop Tune", ploča za popraviti raspoloženje, ali istovremeno demonstrira da Shonen Knife nije bend za šaliti se.

SVEN POPOVIĆ

Beth Hart & Joe Bonamassa Live in Amsterdam Mascot / Dancing bear

Joe Bonamassa, vjerojatno najrazvikanije suvremeno blues ime, surađivao je s pjevačicom Beth Hart na albumima "Don’t Explain" i "Seesaw".

Oba albuma sastojala su se od obrada komada za koje bi se moglo reći kako pripadaju tradicionalnoj američkoj pjesmarici. Dupli CD "Live in Amsterdam" s kojim u paketu dolazi i DVD, snimka je koncerta koji su njih dvoje odradili u sklopu promotivne turneje povodom objavljivanja albuma "Seesaw". Odsvirali su album u cijelosti zajedno s još nekoliko stvari koje su se nalazile na njegovu prethodniku. Bend svira tehnički savršeno; na bubnjevima je Anton Fig, na basu Carmin Rojas, ritam gitaru svira Blondie Chaplin, a za klavijaturu je zadužen Arlan

hifimedia #94

65

ROCK Schierbaum. Međutim, upravo zbog inzistiranja na tehničkoj savršenosti izvedbi bend ovim stvarima kao da ne uspijeva dati neka nova posebna, značenja, što je bio slučaj i sa studijskim varijantama, a ovdje još nekako više dolazi do izražaja. Malo manje pretjerivanja, a malo više strastvenosti i emocionalnog angažmana ne bi škodilo, kao što je to slučaj, primjerice, sa stvarima poput "I’D Rather Go Blind" ili "Something’s Got a Hold on Me" na kojima Hart uvjerljivo priziva duh Ette James.

Osrednje izdanje, namijenjeno u prvom redu ozbiljnim fanovima Bonamasse i(li) Hartove.

MATKO BRUSAČ

The Black Keys Turn Blue

Nonesuch / Dancing Bear

Da je globalna rock scena (a pogotovo ona srednjostrujaška) u dubokoj krizi, odavno nije nikakva tajna. U tom smislu, tandem The Black Keys vjerojatno se može smatrati jedinom preostalom superstar-ekipom na temeljito uzdrmanoj pozornici. Dakako, dobra vijest glasi da je nakon dva pilot singla napokon izašao novi, osmi po redu studijski album – Turn Blue.

Moglo bi se reći kako su na njemu Dan Auerbach i Patrick Carney dovršili neminovan proces odmicanja od garažnih blues korijena kojih se danas sjećaju samo njihovi najstariji slušatelji. Ovdje prevladavaju pjesme bogatije teksture, bliske suvremenoj pop glazbi, a to je svakako jedna od ključnih – ali i nužnih – posljedica suradnje s Danger Mouseom. Jedna od najzabavnijih iznimaka je finalna "Gotta Get Away", kreirana po recepturi rocka sedamdesetih, koja zvuči kao da su se napokon opustili, ne misleći pritom na komercijalne pritiske, na zvučni ‘dizajn’ i na očekivanja mainstreama. No, to je doista iznimka. Brian "Danger Mouse" Burton postao je nezaobilazna karika u stvaralačkom procesu Black Keysa. A on se odavno etablirao kao treći član grupe koji oblikuje zvuk benda, ali je i aktivni suautor i klavijaturist čije dionice dodaju punoću i ekstra nijanse. Možda se i posvemašnja banalnost razočaravajućeg singla "Fever" može pripisati njemu, a možda je krivica ravnomjerna – ali to nije ni važno. Bitno je da su se u dosad manjeviše besprijekornoj karijeri benda napokon počele pojavljivati ozbiljne pukotine. Album je snimljen tijekom prošle i ove godine u tri različita studija, u Hollywoodu, u poznatom Sunset Sound studiju, potom u Nashvilleu

66

hi-fimedia #94

i u Benton Harboru, u Michiganu. Izašao je na etiketi Nonsuch, a dočekan je vrlo dobrim (iako ne baš posvuda i oduševljavajućim) kritikama – što, ponavljamo, nije čudno. Ovdje dominiraju balade u sporom i srednjem tempu, od kojih je najambicioznija, "Weight Of Love", postavljena na početak. "In Our Prime" započinje standardno, a završava u kovitlacu psihodeličnih sola nalik White Stripesima i grupi Raconteurs.

Sve u svemu, Turn Blue je nekonzistentan album, s dva-tri neoprostiva kompromisa i nekoliko bljeskova ("In Time" je šarmantna, svim produkcijskim glazurama usprkos) koji podsjećaju da još uvijek imamo posla s velikim bendom.

DENIS LESKOVAR

Lolita Lipstick Pop/Bombs Away EP (self-released)

Ako smo već u potpunosti ponosno rekapitulirali kako je protekla godina jedna od najplodonosnijih po domaću scenu, a naročito za dio koji objedinjuje one bendove koji nose predznak "gitarskih", svejedno možemo nastaviti izdvajati zanimljiva imena iz te niše koja možda i nisu

dobila određenu količinu zaslužene pažnje, koji god razlozi za to bili. Jedan od tih kolektiva je i Lolita, mladi koprivnički powerpop kolektiv koji imaju već određenu dozu iskustva, ali su u potpunosti svjetla skrenuli na sebe prošlogodišnjim "Lipstick Pop" debialbumom. Ono po čemu su zaslužili da ih se dvaput podeblja u knjižici zbilja osvježavajućih i kvalitetnih izdanja kojima su nas obasipali prošle godine je možda donekle drugačije strukturiranje njihovog zvuka od standardnog okvira u kojem se kreću naši bendovi indie-rock provencijencije, koje više stremi ka određenom powerpop zvuku proizašlom iz otočke scene Ujedinjenog kraljevstva osamdesetih, nego ovom modernom zvuku koji više stremi ka pop-rock vodama. "Lipstick Pop" plijeni izrazito melodičnim dionicama, naročito u vokalnom djelu kojem paše lagana nazalnost vokala Ivana Grobenskog; dok se u gitarskom segmentu da naslutiti utjecaj bendova poput Wedding Present, Half Man Half Biscuit ili McCarthy, pogotovo ako govorimo o konstrukciji pjesama koje ne mijenjaju tempo koji je iznimno dinamičan od početka do kraja, već se samo ritam sekcija gradi stepenicu više pri refrenu. Ono što bi se dalo istaknuti kao blagu kritiku je možda i preveliko otegnuće nekih stvari koje onda upadnu u svojevrsnu repeticiju, koja sama po sebi slušatelja nekada natjera da nakon izvjesnog vremena izgubi koncentraciju; čak i u slučaju dok se takvi trenuci daju primijetiti na relativno kratkoj uvodnoj "Hiding" ili "Cross’ The

High fidelity sound, wherever you go Philips Fidelio Headphones L2

Fidelio headphones.indd 2

01/04/2014 09:42:18

ROCK Emmylou Harris Wrecking Ball (Reizdanje) Elektra / Dancing Bear

P

ni su ne samo od folk tradicije, bluesa i glazbe New Orleansa, nego i natruha country and westerna; tako će se materijal koji je u studio donijela Emmylou Harris pokazati idealnim predloškom za savršenu suradnju. ezultat je bio jedan od vrhunaca karijere Emmylou Harris ∑ a svakako njezin najbolji rad nakon osamdesetih. Od naslovne skladbe Neila Younga (koji ujedno i ostvaruje zapaženo gostovanje u temi koja objedinjuje duboku emotivnost, vrhunski autorski rukopis i karakterističnu ugođajnost), do "Waltz Across Texas Tonight" Rodneya Crowella, priča ostavlja dojam perfekcije na svim razinama. Netko je Wrecking Ball opisao riječima "meditacija ne temu nepodnošljive lakoće postojanja", no njegov je ključni adut eklekticizam: pjesme poput Hendrixove "May This Be Love" malo tko očekuje u repertoaru nekoga tko ima veze s country and westernom, no, ponovimo, Emmylou je glazbu od početka doživljavala kao emotivno područje u kojemu stilska ograničenja postoje samo da bi se srušila. Dakako, ta je činjenica približava suvremenoj americani, čemu u prilog govori način svake izvedbe ∑ posebice Dylanove "Every Grain Of Sand" i "Goodbye" Stevea Earlea kao još jednog nezaobilaznog gosta. No, ponovimo: razigranim kreativnim osobnostima stilovi i (pod)žanrovi više smetaju nego koriste. Album

ostoje izvođači u čijim se rukama sve pretvara u suho zlato, bez obzira bave li se rockom, soulom, hip-hopom ili, primjerice, countryjem. Emmylou Harris je svirala country onda kada - poslužimo li se frazom jednog kritičara - "svirati country nije bilo cool". No svi znaju da ona zapravo nikada i nije bila ‘čista’ žanrovska pjevačica. Njen kristalno čist i besprijekorno sjetni sopran izbrusio se kroz suradnju s velikim inovatorom Gramom Parsonsom u čijoj se glavi početkom 1970-tih rodila jedna od najsmjelijih ideja u povijesti rock glazbe: country glazbu približiti radikalnim rock and roll hipijima. Prije negoli je umro od prekomjerne doze heroina, Gram je zamalo uspio u svojoj namjeri, a posao je dovršila Emmylou Harris koja je preuzetu baklju odvela tamo gdje se malo tko nadao ∑ na top liste.

Ondje, ali i na mnoga druga, još neočekivanija mjesta. Upravo reizdani album Wrecking

R

Ball (izvorno iz rujna 1995.) pokazuje do koje granice seže njezin talent, funkcionirajući kao kruna jedne sjajne karijere i definitivna potvrda sofisticirane vizije koja je (iako otkriva mnoge utjecaje) postala samo njezina. Dakako, dio zasluga pripada i kanadskom producentu Danielu Lanoisu, koji prekretnicu u vlastitoj karijeri doživljava poznanstvom s britanskim ne-glazbenikom (i kasnijim mentorom) Brianom Enoom, bivšim članom grupe Roxy Music. Lanois se izgradio proučavajući Enoove ambijentalne skulpture i ugrađujući ih u rastezljive okvire korijenskog rocka sjevernoameričkog kontinenta. A ti okviri sazda-

se sada pojavljuje kao raskošno upakirano dvostruko izdanje, s dodatnim CD-om i bonus DVD-om Building The Wrecking Ball koji osvjetljava genezu nastanka ovog iznimnog djela. Čak su i ‘otpaci’ sjajni i uopće tako ne zvuče: tako se (s drugog diska) osobito ističe izvedba "All My Tears" teksaške autorice Julie Miller – jednostavnija, izravnija, manje ispolirana od konačne verzije, a možda čak i za nijansu uvjerljivija. Dodaju li se tome blistave verzije Cohenova klasika "The Stranger Song" i Lanoisove primjereno "mistične" "Still Water", čak je i bonus disk vrijedan zasebnog proučavanja.

DENIS LESKOVAR

68

hi-fimedia #94

Water", koja je s druge strane okrunjena jako dobro ukomponiranim dvoglasjem, što i nije toliko lako za kvalitetno odrađivanje. Ove godine su očito imali viška numera, pa su nas počastili i s EP-om "Bombs Away" od tri stvari, da se s čim imamo zabaviti dok oni rade na novom materijalu. Stvari s EP-a donekle zaostaju za zbilja ugodnim stvarima s albuma, čak više produkcijski no glazbeno, ali i to je dovoljno dobro da nam pruži ugodno iščekivanje novog materijala, najavljenog već kroz koji mjesec. Svakako, Lolita predstavlja pomalo unikatan proizvod u žanrovskom smislu, što ne bi značilo mnogo samo po sebi da to ujedno i ne odrađuju jako uvjerljivo, dokazujući kako powerpop nikada nije izašao iz mode, dapače.

JURAJ VRDOLJAK

Cloud Nothings Here and Nowhere Else Carpark

Strelovit uspon koji su doživjeli mladi Dylan Baldi i njegovo društvo iz Cloud Nothingsa u posljednjih tri godine je dosta zanimljiv za popratiti.

Nakon što je Baldi poprilično samouvjereno odlučio presložiti životne prioritete i umjesto standardnog životnog tijeka za nekog u ranim dvadesetima; fakultet i popratne aktivnosti – on je odlučio, priča tako kaže – u podužem pismu obrazložiti roditeljima zašto misli da je za njega bolje goniti karijeru glazbenika, nego se pokušavati gubiti u bespućima akademskog života. U prijevodu, bacio je kocku na stol, a ona ga je pomazila. "Attack On Memory", njihov album iz 2012. je bio već treći u njihovoj kolekciji, ali istovremeno predstavlja prvi koji ih je lansirao u orbitu planetarne popularnosti. Bilo to zbog perfektno odrađenog posla starog majstora Albinija na produkciji, koji je unio dodatni dašak onoga u čemu je najbolji – prezentiranja albuma što glasnijeg, što nervoznijeg, a opet što zaraznijeg – nije toliko bitno. Album je brzo obišao svijet, a zajedno s njim su i oni obišli pozornice svih znakovitijih festivala koji ugošćuju bendove takvog predznaka. Albumnasljednik, "Here and Nowhere Else", je samim tim imao težak posao u vidu visokih očekivanja koja su nametnuta na pleća jednog tako brzorastućeg, a opet još uvijek mladog benda. Došlo je i do produkcijskih rošada; John Congleton je preuzeo palicu od Albinija. Iako također jako iskusan producent, Congleton je ostavio svoj pot-

pis u vidu nešto mekše produkcije, što je svejedno jako relativan pojam kad se radi o Cloud Nothings. Neurotična ritam sekcija, reska, lo-fi gitara i gotovo istovremeno depresivan i režeći Baldijev vokal, koji se izvrsno uklapa u tu atmosferu mladenačkog bijesa karakterističnog za njih su i dalje tu. Možda se ode malo više odigralo na manjak kreativnosti, ako se to može tako nazvati, u bubnjarskom segmentu, ali i to je u domeni nijanse produkcije, koja ni po čemu nije odradila ništa lošiji posao. Album je također odlično zaokružen tako da počinje i završava s hitovima poput "Now Hear In" i "I’m Not Part of Me", himničkom odom adolescentskom gnjevu i neizvjesnoj budućnosti. Premda je budućnost za ove momke i više nego sjajna.

"Here and Nowhere Else" dodatno pomiče granice Cloud Nothingsa, do te mjere da ih možemo prozvati i predvodnicima – uz neizbježne Japandroidse – tog novog vala žestokog indie/noise rock zvuka, izrezbarenog u radionicama mladih ljudi koji su okruženi truležnim promjenama društva i koji rade jednako takvu glazbu. Uostalom, povijest je pokazala da su upravo najbolja ostvarenja srodnih im žanrova nastala u takvim okolnostima krize i neimaštine.

Okolnostima u kojima se trebaju pokazati zubi da bi se uspjelo – a to će vam najbolje prikazati Cloud Nothings.

JURAJ VRDOLJAK

Seine EP

Self-released

Ne znam za mnogo kantautora i kantautorskih projekata u regiji koji imaju toliko prepoznatljiv autorski žig kao dvojac iz Seinea, inače Ivan Ščapec (Ivča) i Tena Rak iz Vlaste Popić. Seine je, doduše, formiran prije.

Isprva je tinejdžer Ivča solo svirao, kasnije mu se Tena pridružila na harmonici i perkusijama. Sklonost bizarnom, blagi infantilizam i lucidnost krasili su rano stihovlje Seinea, dakle pjesme nastale do 2009, koje su pak objavili tek 2011. Tri godine poslije Seine konačno izbacuje novi materijal u produkciji Vlastinog basista Miše. Uradak je manje blesavo zaigran, ali svakako mnogo zreliji. Nakon preslušavanja njihove nevelike cjelokupne diskografije čovjeku bude žao što ovaj dvojac nema više vremena posvetiti se svom akustičnije projektu. Kao i u slučaju novog materijala Vlaste Popić, kod Seinea dolazi do nešto "zrelije" tematike i gubljenja iluzija. To je možda i najočitije i najizravnije u pomalo rezigniranoj, molski nastrojenoj pjesmi "Lignje" (koja me,

iz nekog sasvim suludog razloga podsjetila na određene akustičnije numere Modest Mousea) u kojoj Ivča pjeva: "brod nam tone/spašavajmo poltrone/ostali neka rone".

Slika utapanja provlači se kao leitmotiv i u "Krivoj riječi", vjerojatno najboljoj pjesmi na ovom kratkom EP-u. Sjeta i zebnja vas opale lopatom po glavi kad Ivča otpjeva: "a šavove što nisu cijeli/već će netko/ da zakrpa". Šizofrena, flamencom prošarana i isprekidana "Visoke Kuće" diže dlake na kosi, dok nježna, titrava "Ljubav" služi kao protuotrov i vjerojatno je najbolja pjesma koja je Ivči iscurila iz pera na papir.

I dok četiri nova uratka možda nisu toliko zarazna kao neke ranije pjesme, poput urnebesne "Oprosti za Kung Fu", duhovite "Puhovi i volovi", hitoidne "Prava sitnica" i zadimljene "Valcer za kraj", oni dokazuju kako je Seine i dalje među najkvalitetnijim i najinteligentnijim pojavama na kantautorskoj sceni. Možda im nedostaje komercijalni potencijal Lovely Quinces, ali Seine, kao i uratci, recimo, Denisa Kataneca (poznatiji kao Felon) pucaju na nešto sasvim drugo.

Tekstove nikako ne uzimati zdravo za gotovo. Lijepo je opet čuti materijal koji se sluša srcem isto koliko i mozgom. Čekaj, koliko je ono Ivča imao godina kad je napisao sve te pjesme? Sedamnaest? Osamnaest?

Manje? Novi materijal, Seineov i Vlastin, jedva čekamo.

SVEN POPOVIĆ

hifimedia #94

69

ROCK Nina Romi

Denis Katanec Okanagan LTD

Stablo

Sve moje Laure

Nina Romić je uvijek - uz onu glazbenu - obnašala i uzvišeniju ulogu dobre vile kantautorskog pokreta u Zagrebu, ali i šire. Od organizacijske, s programima poput Začarane Močvare i drugih, do njene kontribucije radu mnogih kantautorskih, ali i izvođača raznih drugih glazbenih pravaca. Možda je uvijek radi tog njenog nesebičnog angažmana nekako patila njena glazba, prolazeći više-manje redovito ispod radara; što bi se dalo reći za sva njena izdanja osim albuma "Daljine" iz 2010. Njeni sjetni napjevi uz minimalističku pratnju su lagani za ući u uho, još lakši za pjevušenje dok se vozite biciklom pri toplom proljetnom danu; stoga je njen najnoviji uradak "Stablo" došao u idealno vrijeme. Na njemu se nalazi deset numera, predvođenih udarnom "Savršeno običan dan", za koju je snimljen i spot, a od ostalih svakako treba izdvojiti i "Dječakovu pjesmu", koja se može pronaći (doduše, u ponešto drugačijem aranžmanu) i na kompilacijskom albumu "Oči u Magli", posvećenom Satanu Panonskom.

Da, možda vam je čudno kako se Nina Romić uklapa u kontekst takvog albuma, ali uvjeravam vas kako se radi o zbilja dobroj pjesmi u koju je unijela svoj autorski pečat. "Stablo" donosi napredak i u njenoj suradnji s pratećim bendom, koja je ovdje dovedena na jednu veću, uvjerljiviju razinu. U prijevodu – tko je do sada imao senzibiliteta za njezinu melodioznu melankoliju, svakako treba dati priliku i ovom djelu, ali "Stablo" ima potencijal da konačno prodre svoj put i do šire publike.

Denisov solo nastup u Jutru potvrdio je kako njegov kanadski materijal predstavlja značajan napredak. Denis Katanec je, nažalost, prečesto zanemarivan u rastućem valu kantautora. Novi je materijal zvučao ogoljenije i mračnije, a pitanje kako će zvučati s pratećim bendom logično se nametalo. Nedavno, u zagrebačkoj Tvornici Kulture, smo dobili odgovor. Nastup Denis Katane Okanagan LTD bio je potpuni trijumf koji je kod većine prisutnih izazivao znojenje očiju i ježenje, a kritika je s pravom povukla paralelu između Denis Katanec Okanagan LTD-a i Conor Oberst and the Mystic Valley Banda.

Usporedba stoji ne samo zbog stilske sličnosti, nego i zbog razoružavajuće emocije koju je Denis (u kombinaciji s izvrsnim bendom) u stanju prenijeti na publiku. EP (zanimljivog) naziva "Sve moje Laurie" izlazi nedugo poslije. Materijal je snimao Hrvoje Nikšić (a album su, uz Nikšu, producirali i Denis i Matija Habijanec) koji je svoj produkcijski žig ostavio kod nekoliko prominentnih sastava (Punčke, Baden-Baden) u regionu. U četiri pjesme bend šara od Americane (u punom smislu te riječi, previše autora za sebe da sviraju Americanu, ali u slučaju ovog kolektiva ta je tvrdnja istinita) do melankolijom natopljenog (ili potopljenog) alt-folka. Tekstovi koje Denis piše neće svakome sjesti, što zbog potpune ogoljenosti i razoružanosti, što zbog pathosa i perpetualnog weltschmerza, ali nepravda bi bila ne istaknuti ga kao jednog od najzanimljivijih, ako ne i najzanimljivijeg tekstopisca (uz Ivana Ščapeca iz Seinea tj. Vlaste Popić) kantautorske scene. Od ledene apokaliptičnosti i moćne finalne solaže na "Florianu", do osjećaja potpune nemoći i jezikolomnog recitala na pjesmi "Listopad" (koju bih povezao s "If Winter Ends" od Bright Eyes), Katanec demonstrira koliko je sazrio kao autor za vrijeme boravka u Kanadi i kolika je vrijednost iskrenih, nepretencioznih tekstova i sirove emocije. Kao najbolja pjesma EP-a nameće se prearanžirani americana jam "Pjege" (akustična je varijanta mnogo mekša) na koju je čak moguće i plesati. Jedina zamjerka nije čak ni zamjerka. Jednom kad bend čujete uživo snimljena verzija nije dovoljno moćna.

Ovaj materijal trebao bi ušutkati nekadašnje kritičare i baciti svjetlo na iznimno talentiranu osobu koja (što god ljudi mislili) se ne prenemaže i ne folira. A to je čest slučaj kod kantautora.

SVEN POPOVIĆ

Aquarius Records

(Self-released)

JURAJ VRDOLJAK

Damon Albarn Everyday Robots

Parlophone / Dancing Bear

Damon Albarn, nekadašnji poster boy Britpopa, nikada ne miruje. I što je frapantno, nakon dvadeset i kusur godina bavljenja muzikom ne pokazuje znakove umora ili, još važnije, pada u kvaliteti. Dječački zaigrano konstantno istražuje nove zvukove; oduševljava se soulom, gospelom, hip hopom i afričkim ritmovima, a zatim uspješno stvara amalgam tih

70

hi-fimedia #94

istih zvukova i pop muzike. Njegove pop muzike. Izvrsni albumi njegovih projekata (Gorillaz i The Good, the Bad & the Queen) najbolji su dokaz njegove kameleonske prirode i kreativnog nemira. Nedavno izbačeni "Everyday Robots" logičan je nastavak njegovog eklekticizma obojeniji u mnogo zagasitije i melankoličnije boje.

Albumom dominiraju klavirske melodije koje na trenutke podsjećaju na melodije Keitha Jarretta, razlomljeni akordi odsvirani na akustičnoj gitari, jednostavni ritmovi, Albarnov lijeni tenor i gudačke orkestracije koje izazivaju ježenje. Ono nelagodno ježenje. Tekstualno je album podosta intro- i retrospektivan, što se možda najbolje očituje na pjesmama poput "History of a Cheating Heart", "Hollow Ponds" (koja kao da je kronologija Albarnovog života) i najviše na "You & Me" (u kojoj se spominje alufolija i žlica). Otvarajuća "Everyday Robots" (osim što je možda ponajbolja pjesma na albumu) dotiče se osjećaja otuđenost kroz jednostavnu metaforiku robota svakodnevice. Albarnov rad (još od Gorillaza) gotovo uvijek prati osjećaj otuđenosti i izgubljenosti u neonskim krajolicima koji je u najmanju ruku uznemirujuć. Jedina pjesma koja nije ukorijenjena u melankoliji je optimistična, pomalo dječja "Mr. Tenbo" (o bebi slonu kojeg je Albarn upoznao u Africi i na ukuleleu mu svirao tu pjesmu) u kojoj se najviše ističe gospel zbor. Unatoč bebi slonu, album će vam suptilno zavući pod kožu i njegove će vas melodije proganjati. Osim ako niste ljudi nego roboti svakodnevice.

SVEN POPOVIĆ

Droga Kolinska d.d., Kolinska ulica 1, 1544 Ljubljana

A IJ Č A G U R D A N E STVOR

A N E R O V ST .

A J I Č A G DRU .

E N E M ZA

"JAZZ BEST COLLECTION 1000"

Legendarni albumi u japanskoj ediciji

Reizdanja povijesnih albuma slavnih jazz glazbenika koji su objavljivali za diskografske kuće objedinjene pod tvrtkom Warner Bros., a ponajviše za Atlantic

piše: Davor Hrvoj

D

Charles Lloyd; snimio Davor Hrvoj

iskografska kuća Dancing Bear odlučila je ponuditi CD-ove iz edicije "Jazz Best Collection 1000" u promotivnoj prodaji. Iznenađujuće budući da se radi o Japanskim izdanjima koja uvijek postižu najviše cijene, ali i nude najviše, od dizajna, preko opreme do kvalitete zvuka. Radi se o reizdanjima povijesnih albuma slavnih jazz glazbenika koji su objavljivali za diskografske kuće objedinjene pod tvrtkom Warner Bros., a ponajviše za Atlantic. U ovom broju predstavljamo neka od kultnih izdanja iz te edicije. O okolnostima u kojima su nastala, te o karakteru glazbe na tim albumima saznajemo iz razmišljanja glazbenika koji su ih snimili i s kojima je razgovore radio naš suradnik Davor Hrvoj.

72

hi-fimedia #94

Charles Lloyd; snimio Davor Hrvoj

Osjećaj čuđenja

Istinski eliksir života

Posebno mjesto u ovoj ediciji zauzimaju albumi što ih je saksofonist, flautist i skladatelj Charles Lloyd objavio u drugoj polovici šezdesetih godina, u doba najveće popularnosti kad je njegov sastav bio proglašavan najboljim na svjetskoj jazz sceni. Tada su u njegovom kvartetu svirali mladi, još neafirmirani glazbenici koji su poslije postali velike zvijezde jazza: pijanist Keith Jarrett i bubnjar Jack DeJohnette, a kontrabasisti su bili Cecil McBee ili Ron McClure. U jednom od naših razgovora Charles Lloyd je o tome rekao: "Oni su izuzetni glazbenici. Svirali smo s ljubavlju. Jack me još uvijek s vremena na vrijeme nazove. Nazove u tri sata u jutro: "Čovječe, hoću svirati s tobom". Kažem mu: "Odlazi! Nosi se! Ne možemo više svirati zajedno!" Još u vrijeme kada je bubnjar Pete LaRoca svirao sa

mnom, Jack je stalno zvao i tražio da sviramo zajedno. Pridružio se sastavu jer sam tražio bubnjara koji nije preglasan, a on je bio takav.

Radili smo na tome i nije bilo teško jer ima zaista istančan ukus. U vrijeme dok sam svirao s Cannonballom Adderleyem u Bostonu sam čuo Keitha Jarretta. Osjetio sam nešto u njemu, a on je želio svirati sa mnom. Kasnije sam doveo i Cecila i tako je oformljen kvartet s kojim je sviranje bilo pravi užitak. Taj je kvartet bio lijepo primljen. Neprestano smo bili na turneji. Nakon što smo se razišli svatko se od nas razvijao na svoj način. Takav je život. Cijeli život imaš jednu ženu ili iste prijatelje, no nije neophodno da imaš i iste suradnike. Drago mi je da su postali veliki glazbenici, veliki umjetnici. Grupu sam rasformirao 1969. godine kada sam spoznao da ne mogu mijenjati svijet. Odlučio sam ozbiljno poraditi na tome da promijenim sebe."

Sa spomenutim glazbenicima Lloyd je za diskografsku kuću Atlantic snimio albume "Dream Weaver", "Forest Flower", "The Flowering", "Charles Lloyd in Europe", "LoveIn", "Journey Within", "Charles Lloyd in the Soviet Union" i "Soundtrack". Svi su reizdani u spomenutoj ediciji. Godine 1967. DownBeat je Lloyda proglasio najboljim jazz umjetnikom što je ovom sastavu otvorilo vrata za nastupe diljem svijeta. Neki od tih koncerata snimljeni su i objavljeni na pločama, primjerice "Forest Flower" snimljen u Montereyu, "Charles Lloyd in Europe" u Oslu, "Love-In" i "Journey Within" u Filmore Auditorumu u San Franciscu te "Soundtrack" u Town Hallu u New Yorku. No, posebno mjesto među Lloydovim koncertnim albumima zauzima "Charles Lloyd in the Soviet Union". Radi se o snimci koncerta što ga je sa svojim kvartetom održao 1967. na Međunarodnom jazz festivalu u Tallinnu u Estniji koja je tada bila sastavni dio Sovjetskog Saveza. Naime, sastav je u tajnosti prešao granicu i nastupio ilegalno što nije prošlo bez sankcija. "Ti su ljudi toliko propatili", rekao je Lloyd prisjećajući se tog događaja. "Jednom su čovjeku s radiotelevizije, koji je bio snažno naklonjen našoj glazbi, zbog toga dali otkaz na poslu. Tada je tamo bio i jedan ruski umjetnik po kojeg je kasnije došao KGB i poslali su ga na prisilni rad u Sibir, samo zato jer je sudjelovao u organizaciji našeg koncerta. Sve je bilo kruto i teško.

Ne prihvaćam i osuđujem takvo ponašanje prema ljudima. Imam tople osjećaje prema patnjama drugih ljudi. U mojoj glazbi srećom ima mjesta za osvježenje, mir i nadahnuće. Dobra glazba me uvijek uzdiže. Uvijek sam nastojao svirati s odličnim glazbenicima koji također mogu prenijeti te osjećaje. Kad god nastupam, sviram za stvoritelja. Također želim uspostaviti kontakt sa slušateljima jer svi mi imamo taj osjećaj čuđenja, osjećaj traženja višeg smisla postojanja. Postoje principi koji me godinama vode, koji se ne mogu izreći riječima, ali ih duboko osjećam."

Djeca vječnosti

Upravo tim načelima Lloyd se vodio kreirajući glazbu sa svojim legendarnim kvartetom i skladajući za njega. Naime većinu skladbi za spomenute albume napisao je on, a izvode tek poneki jazz ili pop standard ili pak skladbu nekog drugog člana sastava, najčešće Jarretta. U tom je razdoblju, za istoimeni album, skladao svoje najpoznatije djelo, "Forest Flower", koje odražava suštinu njegova promišljanja o glazbi, a ona su zasnovana na načelima profinjenosti, duhovnosti, humanosti, uzvišenog osjećaja zajedništva, slobode i ljubavi. Takav stav odražavaju i njegove druge skladbe što se očituje i

hifimedia #94

73

"JAZZ BEST COLLECTION 1000" jem u sklad univerzuma. Ali glazba dira izravno u srce. Često kažem da bi Bach, da je živ, danas svirao s nama, zbog svježine te glazbe.

Svake večeri istražujemo. Mi smo kao stranci u nekoj nepoznatoj zemlji na ovome svijetu jer pravila ovog svijeta ne pridonose duhovnosti, niti ljubavi i skladnom duhu. Mi vjerujemo u ljubav, a svijet je prilagođen trgovcima, ban-

Uvijek sam nastojao svirati s odličnim glazbenicima koji također mogu prenijeti te osjećaje. Kad god nastupam, sviram za stvoritelja ne poznaje vrijeme. Vječna je. Stvaraoci glazbe su izvan vremenskih dimenzija. To je neki posve drukčiji svijet. Postoji samo ljepota zajedničkog stvaranja glazbe. Svi smo mi djeca vječnosti, ili kako to već nazivate. Za nas glazbenike, individualna istina usklađena je s univerzalnom istinom. Uistinu vjeru-

karima i političarima. Ali mi ne želimo biti dio toga. Živimo za duhovnost. Niti jedan bankar ne može se uspoređivati s nama. Mi imamo posla s nečim što je istinski eliksir života. Još uvijek vjerujem u mijenjanje svijeta. Sviramo diljem svijeta i ljudi s naših koncerata odlaze produhovljeni i nasmijani. To je poput misije."

The Art Farmer Quartet featurng Jim Hall

albumu, u izvedbama standarda, ostvarili su prisnu glazbenu interakciju nadahnutu klupskim ugođajem koji podsjeća na onu s legendarnih albuma što ih je Bill Evans koju godinu prije snimio u Village Vanguardu, uz žamor publike, zveckanje čaša... No, izvedbe su sjajne - opuštene, mekane, podatne, s logičnim solima. Kao i puno puta prije i poslije, Art Farmer se predstavlja sjajnim liričarem, glazbenikom toplog tona i profinjenih improvizacija, posebice dojmljiv u tumačenjima balada. Upravo je takav senzibilitet, koji se odražavao kroz cjelokupno njegovo stvaralaštvo, uvijek bila tema naših razgovora. "Ponekad nisam miran, pa ni miroljubiv", rekao je. "Ljudsko sam biće i mijenjam se kao i svi, ovisno o okolnostima.

No, za mene su balade najljepši dio glazbe.

Polagane stvari su divne jer vam pružaju velike mogućnosti da se izrazite. Ponekad se možete bolje izraziti ako govorite sporije nego brže. Govorite li brzo svi će reći: "Što je rekao, što je rekao?", no ako govorite sporo svi će vas razumijeti. Važno je da imate mogućnosti da se izrazite i da komunicirate sa svojim idejama i osjećajima.

Zbog toga volim balade. One vam pružaju mogućnost da izložite vlastitu koncepciju zvuka glazbala. Sviraš li brzo teško je razaznati zvuk, ali ako sviraš jednu notu tada se može jasno čuti zvuk glazbala. To je isto kao kad ste u autu i vozite brzo. Tada ne možete vidjeti okolinu jer brzo promiče pokraj vas. Ali ako hodate, tada možete vidjeti cijeli krajolik mnogo jasnije."

Live at the Half-Note Atlantic / Dancing Bear

Slavni američki trubač i krilničar Art Farmer dobro je poznat hrvatskoj publici. Naime, surađivao je i s našim jazz glazbenicima, posebice Boškom Petrovićem, a neko vrijeme je bio i stalni suradnik Zagrebačkog jazz kvinteta.

Samo kao vođa sastava snimio je šezdesetak albuma koji su od reda vrijedni proučavanja i predstavljanja široj glazbenoj javnosti. Kao i mnogo puta u sličnim slučajevima, za to su se pobrinuli Japanci. U ediciji "Jazz Best Collection 1000" objavili su reizdanje njegova poznatog albuma "Live at the Half-Note". Snimio ga je krajem 1963. uz basista Stevea Swallowa i bubnjara Waltera Perkinsa, te gitarista Jima Halla kao posebnog gosta. Farmer je ostvario plodnu suradnju s Hallom, jer bili su glazbenici sličnih senzibiliteta. Osim na ovom, Hall je sudjelovao u snimanjima Farmerovih albuma "Interaction" s istim suradnicima, te "To Sweeden With Love", "Listen to Art Farmer and the Orchestra" i "Big Blues", a Farmer mu je uzvratio istom mjerom sudjelovavši na snimanjima nekih od najvažnijih njegovih diskografskih izdanja. I na ovom

74

hi-fimedia #94

Charles Lloyd; snimio Davor Hrvoj

kroz njihove naslove, među ostalima "Dream Weaver", "Tagore", "Temple Bells" i "Bird Flight". "Glazba je moj jezik i religija", kaže Lloyd. "Nastojim svijet učiniti boljim "pjevajući pjesme" u slavu stvoritelju. Slušam unutrašnji glas, smiren i nesputan i tako pokušavam pronaći pravi put. Ljepota je u tome što, kreirajući glazbu, svake večeri zajedno poletimo. Glazba

Pat Martino Joyous Lake

Warner Bros. / Dancing Bear

U ediciji "Jazz Best Collection 1000" reizdan je CD "Joyous Lake" gitarista i skladatelja Pata Martina. Ostvario ga je uz bas gitarista Marka Leonarda, te klavijaturista Delmera Browna i bubnjara i udaraljkaša Kenwooda Dennarda koji su uz njega zastupljeni i kao skladatelji.

Snimio ga je 1976., u doba kad je fusion bio na vrhuncu svoje popularnosti. Iako je najpoznatiji kao post bop gitarist, niti on nije odolio novom izazovu i upustio se u istraživanje novih zvukova i spajanja jazza s funkom i rockom. Ovo je jedan u nizu albuma koji je snimio u tom idiomu, no stil za njega nikad nije bio važan. Svira jednako srčano i uvjerljivo kao i na bilo kojem drugom projektu, jer njemu je glazba uvijek bila nešto više od pukog sviranja, kao što nastoji sugerirati naslovom albuma. U razgovorima što smo ih vodili u zadnjih petnaestak godina sam je sebi nastojao objasniti takav pogled na svoju glazbu: "Jedna od najvažnijih stvari koje sam spoznao na osnovu iskustva je da je glazba najbliža stanju vode, obrisu tekućine, odsjaju. Nekad sam pažnju polagao na formu, ali s vremenom sam učio više o prilagodljivosti, bez

osude, najobjektivnije što je moguće. Na taj sam način svjedočio oprečnosti tih prilika. Gledam na njih s određene udaljenosti, kao na subjekte, i pronalazim u njima ono što je dobro i što je loše. Tako stječem realnu sliku. Ne možemo na glazbu gledati samo kao na sredstvo za zabavu. Ona ima prosvjetiteljsku ulogu. Njome treba djelovati na ljudska bića. Ona je oruđe pomoću kojeg se nastojimo izraziti kroz taj univerzalni jezik. Donosi nam socijalne mogućnosti da se uključimo u istraživanje različitih kultura. Ona je ljubav života. Ispunjenje.

Kreativnost i postojanost. Mogućnost učenja iz trenutka u trenutak. Obogaćivati i održavati najrealnije gledište kao ljudsko biće. Zato se usredotočujem na sadašnji trenutak, više nego na bilo što drugo što se doima vrijednim. Nema ništa vrednije od trenutka u kojem se nalazimo. Zato mi je jako teško pripisivati zasluge nečemu više nego nečemu drugom. Treba obratiti pažnju na ona oruđa koja su nam dostupna u tom trenutku. Ne mislim da bi glazbenik, ili bilo koji majstor u bilo kojem segmentu života, mogao biti ravnodušan prema glazbalu ili nekom alatu koje je odabrao da mu služi za ispunjenje njegova nauma. Svi alati koje koristi da bi uživao u životu, u njemu zauzimaju određeno mjesto. Gitara je kod mene odavno zauzela to mjesto. Zauzela ga je uz pribor za pijenje kave, žlicu, vilicu i nož, plahtu i jastuk na mojem krevetu. Sve to služi za zadovoljavanje mojih potreba, a koristim ono što mi je u određenom trenutku potrebno."

Mingus Dynasty Chair in the Sky

Elektra / Dancing Bear

"Sastav koji će svirati Mingusovu glazbu okupila sam slučajno", rekla je Sue Mingus, udovica legendarnog jazz kontrabasista i skladatelja Charlesa Mingusa u razgovoru koji smo vodili nakon jednog od njegovih koncerata. "Kad je Charles umro, u Carnegie Hallu u New Yorku napravili su dvodnevnu priredbu posvećenu njemu. No, nitko nije svirao njegovu glazbu. Naime, kad je Charles umro nitko o njemu nije razmišljao kao o skladatelju već kao o osobitom glazbeniku, interpretu, virtuoznom basistu i odličnom vođi sastava. Nitko se nije usuđivao ulaziti u to područje. Bila je to Mingusova glazba i nikome nije padalo na pamet da bi je mogao svirati bilo tko drugi osim njegovog sastava. Zamolili su me da za tu priliku okupim sastav. Bazirala sam ga na glazbenicima koji su svirali na albumima "Mingus Dynasty" i "Mingus Ah Um". Odabrala sam četiri puhača i ritam sekciju kako bi autentično prenijeli duh njegove glazbe. Tada je George Wein angažirao taj sastav za festival i tako smo nastavili."

Doista, Charles Mingus je ostavio veliko naslijeđe američkih jazz skladbi, najveće nakon Dukea Ellingtona, više od tri-

sto skladbi od kojih su tek rijetke postale jazz standardima a takav status zaslužuju gotovo sve. Zato su važni sastavi poput Myngus Dynastyja i Mngus Big Banda koji ih sustavno izvode i dokumentiraju na diskografskim izdanjima. Prvo od tih izdanja je album "Chair in the Sky" koji je objavljen 1980. kao LP, a sad i CD-u u japanskoj ediciji "Jazz Best Collection 1000". Snimili su ga alt saksofonist John Handy, tenor saksofonist Joe Farrell, trubač Jimmy Owens, trombonist Jimmy Knepper, pijanist Don Pullen, kontrabasist Charlie Haden i bubnjar Dannie Richmond, idealni interpreti Mingusove glazbe koji su uspjeli prenijeti autentičnost njegovih djela: "Boogie Stop Shuffle", "A Chair in the Sky", "My Jelly Roll Soul", "Sweet Sucker Dance", "The Dry Cleaner From Des Moines" i "Goodbye Porkpie Hat".

Zašto su te izvedbe toliko uzbudljive? Pokušala je to objasniti Sue Mingus: "Mingusova glazba je toliko izazovna i privlači određenu vrstu glazbenika. To su oni koji vole izazov, smionost, rizik, koji znaju čitati note kao klasičari, improvizirati kao jazzisti, koji imaju osobnost i sposobni su svirati u okruženju cjeline ansambla. To su veliki zahtjevi. Charles je ostavio toliko otvorenog prostora, a to je uzbuđujuće za glazbenike koji su u prilici donositi odluke, slijediti nadahnuće i srce. To mogu samo glazbenici velikog kalibra. Ne možeš unaprijed predvidjeti što će se dogoditi. Potrebno je donositi trenutačne odluke usred izvedbi tih složenih skladbi.

hifimedia #94

75

Keith Jarret © Rose AnneColavito

JAZZ Keith Jarrett Concerts: Bregenz/München ECM / Aquarius Records

Kad planiraju novi album, glazbenici, barem oni koji su tijekom karijere snimili mnoge, uvijek bi se trebali zapitati postoji li opravdan razlog za objavljivanje još jednog, hoće li biti drukčiji od ostalih, hoće li pružiti uvid u novi aspekt njihova stvaralaštva. Jedan od najuglednijih jazz glazbenika, Keith Jarrett svakako razmišlja o tome. Do sad je, tijekom gotovo pola stoljeća karijere, svoje stvaralaštvo dokumentirao na stotinjak izdanja koje je snimio kao voditelj ili suvoditelj, računamo li jazz i klasičnu glazbu, CD i DVD izdanja, te redovne i kompilacijske albume. Veliku većinu objavio je za diskografsku kuću ECM. Koliko još snimaka, posebice koncertnih, leži u njegovim ili ladicama Manfreda Eichera, producenta ECM-a? Koliko je tu izdanja, ukupno, koje je snimio sa svojim Standards Triom, American Quartetom, European Quartetom, ali i kao gost na albumima drugih glazbenika te kao izvođač klasične glazbe! Kao pijanist solo objavio ih je petnaestak, ali ta se količina umnožava s obzirom na to da su mnoga od tih izdanja dvostruki ili trostruki albumi, a jedan je i deseterostruki. Jarrett za ECM objavljuje od 1972., a tu je suradnju započeo upravo solo izdanjem, pločom "Facing You".

Od tog albuma njegove solo izvedbe razvijaju se u nevjerojatnom smjeru. Za razliku od svih sastava u kojima svira, koji su nakon nekog vremena poprimili ustaljen glazbeni obrazac, upravo solo za klavirom Jarrett ispoljava najveću maštovitost i slobodu glazbenog izražavanja, a pri tome ne mislim samo na najrazvikaniji "The Köln Concert" nego gotovo sve što je snimio u tom kontekstu. Tako je i na ovom, prošle godine objavljenom trostrukom CD-u koji donosi snimke s koncerata što ih je održao 1981.: 28. svibnja u dvorani Festspielhaus u Bregenzu i 2. lipnja u Herkulessaal der Residenz u Münchenu. Isti glazbeni materijal objavljen je 1982. na trostrukom LP-ju "Concerts", ali na CD-u, i to jednostrukom, do je sad su bile dokumentirane tek snimke s koncerta u Bregenzu. Budući da se radi o iznimnom glazbenom materijalu producent diskografske kuće ECM, Manfred Eicher uvidio je važnost objavljivanja ovog albuma u integralnoj verziji čime je zaključen proces dokumentiranja svih Jarrettovih solo albuma na CD medije. Spomenuti koncerti iznjedrili su deset improvizacija koje i nakon toliko godina zvuče svježe, uzbudljivo i

76

hi-fimedia #94

suvremeno. Većina ih je bez naslova, tek pod rednim brojem ili pod znakovitim nazivom "Untitled" što nedvosmisleno upućuje na slobodne improvizacije, a to je najvažnija karakteristika svih njegovih solo projekata. Iako su suštinski ukorijenjene u suvremenom jazzu, izvedbe upućuju na njegovu sklonost prema klasičnoj, ali i popularnoj glazbi. Jarrett ih svira nadahnuto, neopterećen pravilima i bilo kakvim izvanjskim poticajima koji bi mogli narušiti čaroliju trenutka, čak i vremenom.

Naime, kao u transu neke su improvizacije potrajale i više od dvadeset minuta. Ne, nije previše, kao što nije previše u kontinuitetu slušati sva tri CD-a u trajanju od gotovo dva i pol sata. Svoju prožetost glazbom i užitak općenja s glasovirom Jarrett iskazuje povremenim glasnim uzvicima, stenjanjem i udaranjem noge o pod, uzrokovanih neizmjernim glazbenim užitkom, čime je zarazio mnogobrojne sljedbenike svojeg stvaralaštva.

DAVOR HRVOJ

Pat Metheny Unity Group Kin

Nonesuch Records / Dancing Bear

Drugi diskografski izlet novog sastava Pata Methenya samim pojavljivanjem našao se u žiži interesa. Metheny koji neprestano istražuje i proširuje svoje glazbene granice, mijenja stilove, iznenađuje s projektima kao što je prošlogodišnji izvanredan "The Book of Angels" i koji je samo prošle godine zaslužio i neke od najznačajnijih nagrada i priznanja odlučio se još malo odmaknuti od suradnje s Lyle Maysom i drugim članovima njegovog bivšeg sastava, "Pat Metneny Group". Mnogi su to doživjeli konačnim rastankom sa starim suradni-

cima, no u nedavnom intervju za "DownBeat" Metheny je ostavio otvorenu mogućnost za buduću suradnju, no u ovom trenutku preokupacija su solo projekti i "Unity Group"koji uz članove koji su svirali i na prvom zajedničkom projektu (Chris Potter, Antonio Sanchez, Ben Williams) posjeduje i novog glazbenika – multiinstrumentalistu Giuilia Carmassia.

Lista instrumenata koje svira ogromna je, no značajno je da je Metheny osjetio potrebu za univerzalnim glazbenikom koji uz izvanredne tehničare i vrsne glazbenike koje već posjeduje može unijeti dodatnu količinu harmonije, boje, atmosfere i tako još proširiti spektar onoga što klasični kvartet uobičajeno može pružiti. Mnogi su prvi "Unity Group" smatrali još jednim u nepredvidivom nizu projekata, no dogodilo se nešto o čemu niti sam Metheny u tom periodu nije razmišljao. Uz odličnu glazbenu sinergiju vremenom se stvorila i ona ljudska i sastav je postao funkcionalan i na toj često odlučujućoj razini. Ta činjenica je svakako bila znatniji uteg na onoj strani vage koji je težio nastavku suradnje.

No poveznice sa bivšim sastavom na novom projektu ne nedostaje. Ekipirani da mogu eksperimentirati s gotovo svakom idejom i utjecajem uz Methenya koji se odlučio malo neutralizirati svoje svirače, posebno ponekad (pre) žestokog Pottera i ponuditi orkestriranu glazbu mnogo bližu zvuku starog sastava, no ipak dovoljno drugačiju i svježu u nekim momentima nalikuju na novu verziju starog sastava. Na albumu se novi pomak ipak jasno osjeća kroz doista raznolik i zanimljiv materijal, ali i nenadmašan skladateljski i aranžerski talent kojeg Pet Metheny posjeduje u izobilju. Kroz svih 9 skladbi imponira svirka Antonia Sancheza koji je s Williamsom dobio nešto širi prostor za ritam sekciju, dok su u ulozi solista standardno Metheny i Potter. Uz Carmassia koji svojim instrumentima slika atmosferu, te uspješno spaja i formira finalnu strukturu skladbi "Unity" na ovom projektu zvuči odlično i pretpostavka da će stari fano-

JAZZ vi ipak doći na svoje i brzo potisnuti nostalgiju. Methenyeva glazba zvuči svježe, pa čak i nadahnuto, te na trenutke nadilazi dosadašnje projekte čiji se segmenti lakoćom pronalaze u novom materijalu. Sva je prigoda da će Metheny suradnju sa sastavom nastaviti i u novoj glazbenoj avanturi pokušati biti originalan bez onih trenutaka kada se njegovoj glazbi znala pripisivati repetitivnost i predvidivost. Materijal na albumu "Kin" zasad uspješno odolijeva tom problemu, a za izdvojiti su skladbe "On day one", "Kin" i kratka, no odlična "Genalogy".

GORDAN GAŽI

Keith Jarrett No End

ECM / Aquarius Records

Preporuka producenta - glazbu uvrštenu na ovaj dvostruki CD snimio je i producirao sam Keith Jarrett - je "odfrljiti glasnoću na pojačalu čim je više moguće, posebice prigodom slušanja izvedbe skladbi pod brojem dva i dvadeset, jer će se pri tišem slušanju izgubiti neki skriveni detalji". Zašto je slavni pijanist tek sad odlučio objaviti glazbu koju je prije gotovo trideset godina snimio u svojem kućnom studiju, u doba kad je već bio afirmiran kao solo izvođač, ali i vođa raznih formacija, u jazzu kao i klasičnoj glazbi? Možda zato što se nije uklapala u koncepciju bilo kojeg od njegovih tadašnjih i ne samo tadašnjih projekata, ili zato što je već tada imao hiperprodukciju dokumentiranja svoje glazbe!? No, iako je neuobičajena za njegov opus, ona je aktualna danas kao što je bila u to doba. Naime, radi se o solo projektu, ali ne, kao što smo navikli, klavirskom. Jarrett je svirao i nasnimavao električne gitare, bas gitaru, bubnjeve, tablu, udaraljke i klavir te je pjevao vokalize i koristio recorder. No, to nisu sva glazbala koja je svirao u to doba.

Primjerice, sa svojim je American Quartetom uz glasovir svirao sopran saksofon i flautu, a poznat je i kao orguljaš i svirač klavikorda, čeleste i melodike. Nisu to tek usputna glazbala koja koristi kako bi obogatio zvučnu sliku ili kreirao ugođaj. Naprotiv, Jarrett ih svira vještinom na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi kojima je to glazbalo prvi ili jedini izbor, što dodatno upućuje na njegovu muzikalnost, posebice zato što u izvedbama ne dominira glasovir nego gitare i udaraljke. I po tome je ovaj album poseban. Naime, tražimo li sličnosti s nečime što je do tada napravio, naći ćemo ih jedino na dva albuma na kojima svira niz raznorodnih glazbala: "Restoration

78

hi-fimedia #94

Ruin" iz 1968., sa samog početka samostalne karijere, te još više na dvostrukom albumu "Spirits" koji je snimio godinu dana prije, ali na kojem su uz udaraljke dominantna puhačka glazbala. Između ostalog, ova snimka predstavlja novu kariku koja će pridonijeti proučavanju razvoja Jarrettva stvaralaštva. Radi se o improvizacijama na određene ritmičke obrasce ili motive koje ne oblikuje u čvrstu formu. Iako je kompletan autor svih djela, kojima nije želio nadjenuti nazive nego ih je označio rednim brojevima,zapravo se ne poigrava temama koje su zapisane i imaju uobičajenu formu, nego tek o skicama, zamislima oko kojih se šulja, promišlja ih na licu mjesta svirajući ono što osjeća u trenutku. Te su izvedbe nastale bez predumišljaja, kao rezultat eksperimenta koji je namijenjen samo za njegove uši, unutar tajnosti četiri zida, bez namjere da postanu glazba za mase. Prema načinu sviranja gitare, ali i poimanja glazbe, u jednom bismo ih dijelu izvedbi mogli usporediti s Billom Frisellom u srednjem razdoblju karijere. No, za razliku od njega, Jarrett na ovom albumu stilski ide u širinu. Kroz te izvedbe potvrđuje svoju svestranost, ne samo u pogledu sviračke vještine nego i interesa za svekoliku svjetsku glazbenu kulturu. Osim američke, oslanja se na tradiciju europske, ali i glazbe svijeta: dalekoistočne, ponekad autentične, a ponekad tek kao utjecaj koji je zahvatio hipi pokret što je i sam iskusio svirajući u drugoj polovici šezdesetih godina prošloga stoljeća u kvartetu saksofonista i flautista Charlesa Lloyda. U nekim segmentima izvedbi zalazi u područje mistične ritualne glazbe sjevernoameričkih Indijanaca iz koje izranja duhovnost, dok im repetitivnim pristupom bez velika dinamična raspona daje posebnu dimenziju i pobuđuje trans.

DAVOR HRVOJ

Brad Mehldau Mark Guliana Taming the Dragon

Nonesuch Records / Dancing bear

Novi projekt Brad Mehldaua je kolaboracija sa izvanrednim bubnjarom Markom Gulianom. U toj rečenici doista ne bilo ništa čudno niti nesvakidašnje uzevši u obzir tradiciju da poznati glazbenici povremeno ostvare suradnju sa drugim kolegama odmarajući se od uobičajenog rada ili tražeći motive unutar drugačije strukturirane glazbe.

Nije neobično odstupiti od uobičajenog glazbenog milja, no kad to učini Brad Mehldau i to potpuno radikalno ipak ostavlja neuobiča-

jen dojam. Dosadašnja karijera, ali i biografija pijaniste nije ukazivala na ambiciju i potrebu za potpunom promjenom glazbenog kursa.

Dapače kao glazbenik držao se svog smjera jazz pijaniste koji je uživao u suradnji sa klasičnim jazz glazbenicima i već legendarnim triom od kojeg se ponekad odvajao istražujući klasičnu glazbu sa pjevačicama Renee Fleming i Ane Sofie von Oter. Poznat po odličnom poznavanju filozofije i romantizma i finalno etabliran kao jedna od najvećih pijanističkih zvijezda suvremenog jazza kako su ga nazivali neki od najboljih novinara. Već implementacija i obrade pop standarda unutar njegovog dosadašnjeg opusa mnogi su smatrali suvišnim zbog fantastičnog senzibiliteta kojeg je pokazivao svirajući klasične jazz skladbe. Razmišljajući malo unatrag postojale su natruhe potrebe da se malo snažnije posveti elektronskoj glazbi, no one su untar projekata odlično funkcionirale i imale podlogu u koncepciji albuma. Sa druge strane kolaboracije nalazi se daleko ležerniji umjetnik koji je surađivao sa nekim od vrhunskih jazz glazbenika i otuda crpi svoju ljubav prema toj tradiciji. Suradnje sa Avishai Cohenom, Meshell Ndegocello, Lionelom Loukeom ili Gretchen Parlato svakako su ga približili jazz miljeu i glazbi, no oduvijek je posjedovao i snažnu sklonost hip-hopu i elektronskoj glazbi. Tehnički se radi o izvanrednom glazbeniku širokih interesa čije je umijeće zapazio i podržao sam Bill Bruford. Njegov stil drži se jedinstvenim i beskompromisnim sviranjem koje ne poznaje žanrove i koji je u glazbi prvenstveno orijentiran na samu supstancu, a daleko manje na poštivanje određenih pravila ili granica koje određuje žanr. Spojiti takva dva glazbenika i iznjedriti izvanredan album bilo je zadnje što je publika očekivala, a napose oni koji su očekivali još jedan ugodan i tradicionalan Mehldauov uradak. No treba biti potpuno jasan i reći da "Taming the dragon" gotovo i nema izravne veze sa jazz glazbom, ali će svakako privući i manje puristički nastrojene konzumete tog žanra. Mehldau svira klavir, Fender hodes, sintisajzere i zaslužan je za naraciju, dok je Guliana odgovoran za bubnjeve i elektroniku. Materijal na albumu je zanimljiv i upečatljiv, no ono što mu daje pravu snagu jest svakako pomalo filmska, Lynchovska atmosfera koja uspijeva zadržati pažnju slušatelja od prve do posljednje minute. Album je prepun elektronike, teških tonova koji slikaju irealnu i tmurnu atmosferu. "Taming the dragon" je izvanredan album koji traži slušanje u jednom dahu i ne ostavlja ravnodušnim. Eto već u prvoj trećini godine bogatiji smo za jedan album o kojem će još biti mnogo riječi u raznim izborima za najbolje uratke ove godine. Naravno ne nužno unutar jazz okruženja.

GORDAN GAŽI

KLASIKA

Glazbena produkcija Katzenberger – na putu prema boljem zvuku piše: Zoran Radenković

N

aš hobi, HiFi, pokušaj je da se u kućnim uvjetima čim više približimo stvarnom zvuku. Onome kojeg čujemo na koncertima i koji će, sve dok smo u domeni reprodukcije kakvu poznajemo, ostati nedostignuti ideal. Glavni razlog neće biti samo dva kanala, ili čak i pet ili šest, već činjenica da HiFi ne može reproducirati komponentu visine. Da nije tako, nikada na snimanju mikrofoni ne bi stajali iznad orkestra, jer bi se to onda moralo čuti u reprodukciji. Orkestri ipak ne sviraju kao da su iz stana ispod, niti vam ambijentalni mikrofoni mogu reći na kojoj su visini bili postavljeni. To su neki limiti koje je nemoguće prijeći i time se ne treba baviti. Pa ipak, sam proces snimanja glazbenog materijala još uvijek predstavlja teren na kojem se istražuje i na kojem je napredak moguć. Zato i postoje produkcije koje će posebnu pažnju posvetiti kvaliteti i vjernosti snimke. Jedna od takvih je i Glazbena produkcija Katzenberger, djelo Ulricha Katzenbergera, diplomiranog ton majstora iz Hannovera. Ova je produkcija dala sebi u zadatak podići prag "vjernosti" snimke te time slušaocu učiniti sadržaj vjerodostojnijim i samim tim zanimljivijim. Plemenita misija koju bezrezervno podržavamo.

Samo će dobra snimka moći pokazati kakvi su stvarni dometi uređaja koje koristimo.

Vješt ton majstor će znati svoje viđenje dobrog zvuka pretvoriti u zapis. Kako smjestiti izvođače u prostoru, kako prostor akustički tretirati, kako rasporediti mikrofone i slično, to su pitanja na koji svaki "tonac" mora dati odgovor. Rezultat tog rada je ono što čujemo. A to je prije svega glazba i zato ćemo ovdje predstaviti prva tri naslova Katzenberger produkcije.

Prva snimka (KMP01), koja je izašla kao CD/SACD hibridni disk donosi mezzo-

sopranisticu Barbaru Höfling uz pratnju Grainne Dunne na klaviru. Mendelssohn, Schubert, Schumann, Fauré, Warlock, Standford, Gurney. Odlična snimka i vrlo dobra interpretacija. Mlada Barbara Höfling ima lijepu boju glasa i primjerenu tehniku. Ništa izvanredno, male produkcije u pravilu ne dolaze do velikih imena. Kod druge snimke (KMP01-02), koje je također CD/SACD hibridni disk, imamo izvođača koji je tehnički i interpretativno vrlo zanimljiv. U pitanju je AnneSophie Bertrand na harfi. Ova harfistica vrlo suvereno barata svojim instrumentom i može u cijelosti pokazati njegove dosege. Harfa je instrument duge povijesti, no ne i brojnih promjena i inovacija. Da je tome tako, detaljno će nas uputiti izvrsna Anne-Sophie, pa ostaje za zaključiti kako je ovo snimka namijenjena prvenstveno ljubiteljima ovog instrumenta. Treća snimka (KMP01-03) odlazi u jazz i na istoj je kvartet Von Kalnein, Gille, Sieverts i Burgwinkel snimljen na CD-u i na višekanalnom Blu-rayu. Dva saksofona, kontrabas i bubnjevi učinit će ovu snimku atraktivnom i omogućiti Katzenbergu da u nešto većoj mjeri nego na prethodne dvije pokaže svoj snimateljski talent. Vrsni svirači i interesantan program mogli bi će privući širu publiku, Uz to, snimka nosi oznaku Dynamic Range 19, što je stvarno zavidno visoko. Uživati u primjerenom dinamičkom rasponu sasvim je legitimno, zar ne? Na sve tri snimke se nalaze i dodaci. U njima Katzenberg koristi priliku da nešto od svojih tehničkih znanja podijeli sa slušaocima. Tako na kraju prve snimke možete čuti kako zvuči samo pojedini mikrofoni, na kraju druge snimke se izmjenjuju lijevi i desni kanal, dok se na trećoj glazbenici kreću u prostoru.

Za iskusiti prednosti zadnjeg bonusa valja posegnuti za više od dva kanala. Zašto su se dodaci našli na ovim snimkama, to ćete detaljno naći u bogato opremljenim knjižicama koje prate ove diskove. Ne samo o tehnici snimanja, već prije svega

o izvođačima i glazbi, a kada je harfa u pitanju i o instrumentu samom. Vrijedno svake pohvale, no to ima svoju cijenu.

Katzenberg produkcija je luksuzno i prezentabilno audiofilsko izdanje pa je takva i cijena. Prva dva albuma imaju cijenu od 38 eura dok treći košta 42 eura.

Za one slušatelje koji daju prednost hard disku kao izvoru zvuka, sva tri naslova je moguće skinuti, u obliku digitalne datoteke rezolucije 192/24 ili 96/24 (WAV ili FLAC), s njihove web stranice (www. katzenberger-music.com) ili Amazona.

Prostora za bolji zvuk ima i s velikim nestrpljenjem očekujemo nove naslove!

KLASIKA The Hilliard Ensemble Il Cor Tristo

Prije 40 godina osnovan je Hilliard ansambl. Ime je dobio po glasovitom elizabetinskom minijaturistu Nicholasu Hilliardu. I ansambl Hilliard, kao i Nicholaus Hilliard, poznati su po svojem odnosu prema detalju i osjećaju za lijepo.

Od sljedeće će se godine oba Hilliarda naći u povijesti, jer je ansambl odlučio završiti svoju karijeru. A toj im je karijeri vrhunac bio prije dvadeset godina kada su s norveškim saksofonistom Janom Garbarekom snimili poču "Officium". Na valu interesa za srednjovjekovnu glazbu taj je album dosegnuo milijunsku tiražu i ansamblu osigurao mjesto u povijesti. Iako je to bilo prije čak dva desetljeća, ovaj novi susret s Hilliardom pokazuje zašto je taj vokalni kvartet tako cijenjen. Iako su nominalno specijalisti za glazbu srednjeg vijeka i renesanse, ovi miljenici Arvo Parta su u stvari specijalisti za do detalja prostudirani i jednako tako izvedeni predložak. Veličina ovoga kvarteta ne leži u iznimnim vokalnim sposobnostima pojedinih članova niti u rijetko lijepoj boji njihovih glasova. Ono zbog čega i ova njihova ploča zaslužuje da uđe u svaku fonoteku jest činjenica da ta četiri glasa posjeduju razinu ujednačenosti i uravnoteženosti koja se vrlo rijetko sreće. Kao i kod glasovitog minijaturista i ovdje je sve se dorađeno do najmanjeg detalja i usklađeno.

Sigurnost interpretacije nije niti jednoga trenutka dovedena u pitanje pa niti uvjerljivost ne može biti upitna. Bez obzira da li ste ljubitelj ovakve glazbe, ansambl Hilliard je u kategoriji etalona kada govorimo o vrhunskoj interpretaciji.

ZORAN RADENKOVIĆ

Ketil Bjornstad

Matej Meštrović

ECM / Aquarius Records

Eat Suite

a ovoj ploči Matej Meštrović potpisuje autorstvo gotovo svih skladbi osim jedne.

Tako se uz Barbecue, Baklava’s Dance, Paprikash, Creme Brulee, Sarma Sarma, Musaky, Paprenjak i Christmas Potica smjestio i jedan Mozart Alla Turca, u Meštrovićevoj obradi naravno. Kad bi taj Mozart bio jedini citat na toj ploči valjalo bi se zapitati o svrhovitosti te intervencije, no nova ploče Mateja Meštrovića i Sudar Percussion ansambla predstavlja jedan konglomerat svakovrsnih citata, pa je stilski kvalificirati kao klasiku i nije baš jednostavno. Osim klasike tu ima popa, rocka, etna, etno jazza i još ponečega. Iskustvo nas uči kako je to sve zajedno na hrpi najčešće prečac do jednog velikog i pretencioznog "ništa", što je najčešća sudbina onih koji se tim smjerom otpute u bespuća glazbene zbilje. Kad je u pitanju Matej Meštrović, onda će naslagivanje jednostavnih glazbenih struktura, podržano naglim i uglavnom neočekivanim izmjenama tempa i povrh svega zaliveno prekomjernom količinom raznovrsnih citata, zvučati kao proizvod vrijedan pažnje. Vrijedan pažnje nakon što vam ista u prvih pet minuta popusti u očajničkom pokušaju da razumijete taj

glazbeni tok koji se pretvara u bujicu. Meštrović i udruga Sudar naprosto melju sve pred sobom i traže da se ukrcate na njihov hally gally koji vas vodi na jedno zabavno putovanje. Što je kome i kada palo na pamet ili tko što ima za reći, to nije važno. Važno je da nas nosi veliki val pozitivne energije. a bi iluzija bila potpuna tu imamo vrsne svirače koji su donijeli klavir, marimbu, vibrafon, timpane, zvona, Glockenspiel, set bubnjeva, tamburicu i još ponešto te sa svime time vrlo uvjerljivo barataju. Toliko uvjerljivo da ih nećemo propustiti prozvati imenom. A članovi Sudar ansambla su Goran Gorše, Filip Merčep, Nicolas Sinković, Josip Blašković i Luka Pešutić. Korak iza njih nalaze se gostujući puhači, Simply Brass Quintet, kojima pleh ipak ne sjaji dovoljno jako da se s Meštrovićem i družinom izbace u stratosferu. A tamo vas ova ploča vodi uz roštilj, sarmu i ostala poznata zadovoljstva. Zato i zvuči logično da je za "hommage" klasici Meštrović odabrao Mozarta. Pa neće valjda Bacha, Beethovena ili Mahlera?! Iako smo ovdje u domeni ozbiljne glazbe preporučujem da isključite glavu i prepustite se ovom tsunamiju dobrog raspoloženja i životnog zadovoljstva, jer ova ploča je u slavu života i radosti življenja. Za audiofile tu je još jedna blagovijest. Producent Branimir Mihaljević znao je kako i s kime snimiti ovaj materijal, pa smo dobili snimku koja po svim parametrima zadovoljava audiofilske standarde. Ne samo da je zabavno za slušanje, već je i odlično snimljeno. Zato je Eat Suite ploča za 5!

ZORAN RADENKOVIĆ

njaka o kojem je Bjornstad objavio knjigu 2001. godine. Na ovoj ploči gostuje i glasovita Kari Bremnes kao i Komorni zbor iz Osla. Bjornstad se poduhvatio zadatka prikazati kroz Munchove tekstove, kojima je slikar pratio svoj djela, narav te osobite slikarske pojave. Tekstualni predložak je zanimljiv i svakako je vrijedno svjedočanstvo o samom Munchu, no čini se da Bjornstad nije u realizaciji svoje ideje stigao dalje od ugođaja po kojem je ploča nazvana. Točno je da se kroz cijelu ploču provlači, ta nama ipak daleka, čežnja za suncem

i svjetlom, kako u prirodi tako i u unutrašnjem životu i to se može smatrati postignućem. Isto bi bilo nezahvalno ustvrditi reći za Bjornstadove glazbene dosege jer će ekstenzivno eksploatiranje izrazito jednostavnih formi brzo dovesti do zamora, kao i ne baš precizni izvođači, što uključuje is Komorni zbog iz Osla. Čak niti meni draga Kari Bremnes neće dići tonus ovog cijelog pothvata na razinu koja bi se mogla proglasiti poželjnom. Uglavnom neinventivno skladano, jednako tako izvedeno i snimljeno.

ZORAN RADENKOVIĆ

Sudar Percussion & Matej Meštrovi Karpo media

N

D

Sunrise

ECM / Aquarius Records

Kjetil Bjornstad je autor široke naobrazbe i još širih interesa. Sa diskografijom koja broji više od 50 naslova i jednako respektabilnom bibliografijom čini se da je u pitanju autor koji ima što za reći.

Tako je i "Sunrise" kantata nastala na tekstove Eduarda Muncha, poznatog sunarod-

80

hi-fimedia #94

FILM

STAN LEE

Dobri duh Marvela

FILM / LEONARDO DICAPRIO

STAJANJE U REDU ZA OSCARA Je li Leonardo DiCaprio gubitnik ili je samo glumac koji ustvari još nije dosegao svoj umjetnički vrhunac? piše: Mladen Šagovac

N

ajeksponiranije trenutke na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Američke akademije filmskih znanosti i umjetnosti zapravo je zasjenila činjenica da Leonardo DiCaprio po četvrti puta nije osvojio prestižni zlatni kipić poznatiji pod nazivom Oscar. Skoro cijeli mjesec ožujak obilježile su satiričke grafike koje su se na račun ovog glumca redale dan za danom s težnjom da ga istaknu kao "gubitnika". Je li Leonardo DiCaprio gubitnik ili je samo glumac koji ustvari još nije dosegao svoj umjetnički vrhunac?

Slabim školskim rezultatima do filma

Leonardo DiCaprio nije baš previše volio školu. Sam je priznao da u školi nije vidio nikakav smisao, a jedina školska aktivnost koja ga je tada privlačila bio je brake dance ispred škole u vrijeme velikog odmora. Kako

nama. Nije puno trebalo čekati ni za prvu priliku da se pojavi prva prilika za poavljivanje na velikom ekranu, te je 1991. ostvario manju ulogu u crnoj SF horror komediji "Critters 3". Ovo mu je donijelo ulogu u umirućem TV sitcomu za djecu i mlade "Growing Pants", a u toj je seriji pak, zapeo za oko jačim agentima i 1992. godine mladi Leonardo DiCapriodobiva ulogu u filmu "Život ovog dječaka/This Boys Life" u kojem glumi uz Roberta De Nira i Ellen Barkin.

Prva nominacija

Uloga je devetnaestogodišnjem Leonardu otvorila prostor da pokaže širu paletu glumačkih sposobnosti, no film u kojem je ustvari Hollywood ostavio bez daha te 1993. godine je varijete mladih glumačkih imena "Što muči Gilberta Grapea?/ What's Eating Gilbert Grape?". U fenomenalnoj ruralnoj drami snimljenoj prema romanu Petera Hedgesa, a u režiji švedskog redatelja Lassea Hallstorma, DiCaprio

Za ulogu mladog revolveraša zaradio samo 150.000 dolara, dok je za ulogu košarkaša ovisnika ostvario svoj prvi milijun u glumačkoj karijeri bi barem donekle nadoknadila njegove slabe školske vještine, majka ga je upisala na ljetni tečaj glume. Prvu ulogu u životu ostvario je u reklami za žvakače gume, a ubrzo su se pojavile i prve, uglavnom epizodne, uloge. Tu je možda najinteresantniji podatak da je DiCaprio 1990. u tri epizode popularne sapunice Santa Barbara utjelovio Masona Capwella u dječačkim godi-

82

hi-fimedia #94

glumi Arnieja, dječaka s poteškoćama u razvoju, mlađeg brata glavnog junaka Gilberta (Johny Depp). Ova uloga osupnula je tadašnji Hollywood, a DiCaprio je jedni polučio nominaciju za Oscar. Urbana legenda kaže, da kada se te godine pojavio na dodijeli Nagrada američke Akademije filmskih znanosti i umjetnosti, da je dobar dio uzvanika bio iznenađen činjenicom da

je nominirani mladić zapravo potpuno "normalan" i bez ikakvih razvojnih poteškoća.

Od te točke nadalje o Leonardu DiCapriju se više ne govori kao o potencijalnoj glumačkoj nadi već kao o ozbiljnom mladom glumcu što potvrđuju i njegove daljnje uloge. Dva uzastopna kino-hita "Brzi i mrtvi/Quick and the Dead" i "Dnevnik košarkaša/The Basketball Diaries" iz 1995. godine DiCaprija će potvrditi i kao profitabilnu filmsku zvijezdu. Mark Whalberg kasnije je u jednom intervjuu za Hollywood Reporter priznao da ga Leonardo DiCaprio nikako nije htio u zajedničkom filmu "jer se prema njemu ponio kao kreten".

Zajedničko čitanje scenarija na audiciji pokazalo je kemiju među mladim glumcima i dvojac se ubrzo sprijateljio i počeo družiti. Slike rasplakanog Leonarda DiCaprija koje su zasule Internet najviše potječu iz tih početnih filmova, posebno "Dnevnik košarkaša" u kojem glumi perspektivnog srednjoškolca koji zapada u pakao heroinske ovisnosti. Koliko god da narativna podloga djelovala banalno, mora se priznati da je DiCaprio ostvario maestralnu ulogu te svojim likom vjerno dočarao prilike na ulici iz prve polovice devedesetih godina prošlog stoljeća a i ponašanje narkomana. Iako još ima prostora za zanatsko brušenje, već je ulogom Jima Carola pokazao će u budućnosti biti izvrstan dramski glumac. Interesantno je pritom da je za ulogu mladog revolveraša zaradio samo 150.000 dolara, dok je za ulogu košarkaša ovisnika ostvario svoj prvi milijun u glumačkoj karijeri. Doduše uz dva spomenuta filma, iste godine snimio je i jedan kojeg se, što zbog očajnih reakcija kritike a što zbog uloge, vjerojatno nerado prisjeća. U drami

hifimedia #94

83

FILM / LEONARDO DICAPRIO Agnieszke Holland, "Potpuna pomračina/ Total Eclipse", glumio je mladog francuskog biseksualnog pjesnika Arthura Rimbauda.

Pri provratku u komercijalni filmski mainstream DiCaprio stvarno izabire dramske uloge. 1996. godine slijedi uloga Romea u filmu "Romeo + Juliet", kalifornijskoj stiliziranoj i nerealnoj verziji Shakespearove tragedije u režiji Buza Lurhama, namijenjenoj MTV generaciji koja je film objeručke prihvatila. Kritika je također slavila glumačka ostvarenja, a upravo je ova teenagerska verzija najpoznatije literarne tragedije DiCapriju donijela popularnost kod publike nježnijeg spola. Iste je godine ostvario nešto manju sporednu ulogu u drami Jerry Zaksa, "Marvinova soba/Marvins Room" u kojem radno okružje dijeli s Meryl Streep, Diane Keaton, Hume Cronynom i još jednom s Robertom De Nirom.

Prvi uspjeh i nominaciju za nagradu Oscar ostvario je u filmu "Što muči Gilberta Grapea?", (1993)

Titanic

Vjerojatno je u razdoblju snimanja ova dva filma odlučivao hoće li glumiti Dirka Diglera u kvazi-biografskoj drami "Kralj pornića/Boogie Nights" ili Jacka Dawsona u 100 milijuna dolara teškom filmskom super-hitu "Titanic" koji je režirao James Cameron. Ulogu Dirka Diglera prepustio je kolegi s početka karijere Marku Whalbergu, a uhvatio se uloge šarmatnog kicoša u filmu koji je više od desetljeća držao rekord po zaradi na kino blagajnama s ukupnim prihodom većim od 2 milijarde dolara. Iako kod dobrog dijela publike zapravo krajnje omražen film, za DiCapria ovo je bila druga prekretna točka u karijeri nakon "Dnevnika košarkaša" zbog činjenice da su njegovi daljnji honorari bili osmeroznamenkasti.

Iako je ostvario značajno upečatljiviju ulogu od kolegice Kate Winslet, njegova gluma nije bila honorirana nominacijom za Oscar.

Nepodnošljiva popularnost ovog filma kao romantične tragedije DiCaprija je vjerojatno kod muške populacije trajno zabilježila kao nepoželjnog glumca. Ovaj oblik popularnosti DiCaprija je dočekao pomalo nespremnog, pa je planove Playgirl magazina da objavi njegove golišave fotografije bio primoran spriječiti sudskim putem čime je, za razliku od brojnih njegovih kolega, ujedno dao do znanja da ne želi biti tabloid zvijezda. Uslijedit će akcijski upakirana kostimirana adaptacija Dumasovih mušketira "Čovjek sa željeznom maskom" i "Celebrity" Woody Allena.

Pogrešne nominacije

Film "Plaža" iz 2000. godine donio mu je drugu nominaciju za Oscar u glavnoj ulozi.

Di Caprio opet glumi kicoša, ovaj puta u Aziji gdje nailazi na skupinu ljudi sa Zapada koji žive u izoliranoj komuni na otoku koji

84

hi-fimedia #94

Sa snimanja filma "Tijelo od laži", (2008)

Na snimanju filma "Veliki Gatsby" s redateljem Baz Luhrmannom, (2013)

"Ulovi me ako možeš", (2002)

dijele s uzgajivačima opijuma. Ovdje se vidi da DiCapriju stoje uloge zanesenjaka, sanjara i to je potencijal koji će kasnije u karijeri obilato koristiti. Problem je što ova konkretna uloga nije imala ama baš nikakav potencijal da rezultira nagradom. Posrijedi je plošan dramski materijal s elementima avanture, kvalifikacija je oko koje se složila većina filmskih kritičara s početka novog milenija. Slična će se situacija ponoviti još dva puta u kasnijoj karijeri ovog glumca. No lako za to jer je tim filmom ušao u klub glumaca 20+ milijuna dolara. U međuvremenu slijedi jedan još jedan slabiji pokušaj u nezavisnoj produkciji "Don's Plum" 2001. godine i još jedan golemi kino hit godinu dana kasnije "Bande New Yorka*/Gangs of New York" u režiji Martina Scorsesea s kojim će uspostaviti stalnu suradnju i kasnije snimiti još pet filmova. Kostimirani kvazipovijesni megaspektakl priznala je i publika i kritika, ali za maestralnog DiCaprija Akademija nije imala oko, te jedinu glumačku nominaciju dobiva filmski rival Daniel Day-Lewis. Još jedna bizarna epizoda u životu Leonarda DiCaprija s obzirom na to da je Day-Lewisa upravo on nagovarao da prihvati ulogu Billa 'Mesara' Cuttinga.

"Sjećam se da sam došao pred njegovu kuću kraj Central Parka i pokucao na vrata" – rekla je zvijezda Titanica u intervjuu za Daily Express - "Otvorio je vrata i bez nekog pozdrava predložio da prošetamo.

Krenuli smo prema Central Parku i dok smo šetali nismo progovorili ni riječi. Razmišljao sam kako da mu jednostavno iznesem plan, ali sam čekao da on prvi progovori." – opisuje DiCaprio neizvjesnost prije no što je iznio ponudu koju je Day-Lewis odmah odbio. Tek su naknadno dogovorili druženje s DiCaprovim najboljim prijateljem Tobey Maguireom tijekom kojeg su ipak uspjeli nagovoriti zvijezdu filma 'Posljednji Mohikanac' da se suprotstavi Leonardu na filmskom platnu. Iste godine je na kino platnima zasjajio s još jednim velikim redateljem – Stevenom Spielbergom. "Ulovi me ako možeš/Catch Me If You Can" biografska krimi komedija o prevarantu Franku Abagnaleu Mlađem na filmsko platno donijela je ovog glumca u izdanju, u kakvom ga nije bilo moguće vidjeti uopće od početka karijere i kakvog ga nećemo vidjeti do dana današnjega – nasmijanog od početka do samog kraja filma.

Veliki igrač

Odavde pa nadalje, svaki film u kojem glumi u sebi nosi potencijalno veliku i zahtjevnu ulogu a prva u tom nizu je ona redatelja opsjednutog letenjem i avionima Howarda Hughesa u filmu "Avijatičar/ The Aviator" (2004) Martina Scorsesea.

hifimedia #94

85

FILM / LEONARDO DICAPRIO

Nakon "Titanica" još jednom glumi s Kate Winslet u filmu "Put oslobođenja", (2008)

Sa snimanja filma "Vuk s Wall Streeta", (2013)

Glavna uloga u filmskom ostvarenju o snažnom holivudskom i industrijskom imenu nije mogla proći bez nominacije za Oscar, pa se Leonardo DiCaprio našao rame uz rame kolega Alana Alde i Cate Blanchet koja je tada jedina s pozornice Kodak Theatrea odšetala sa zlatnim kipićem u rukama. Te se godine prvi puta u filmskoj industriji okušao kao producent. Osim "Avijatičara", s redateljem Alexanderom Payneom (Stranputica, Potomci) producira politički triler "Atentat na Richarda Nixona/The Assassination of Richard Nixon" sa Sean Pennom u glavnoj ulozi. Možda nije osvojio Oscar, ali je svakako utvrdio daljnju karijeru s Martinom Scorseseom, s kojim je odmah snimio treći zajednički film "Pokojni/The Departed".

Policijskih triler s Mattom Damonom, Jackom Nicholsonom, Martinom Sheenom

po treći puta u karijeri pojavio u ulozi kicoša koja ga je još jednom odvela na nominacije za Oscar. DiCaprio se potpuno dao u lik tragičara i plaćenika Dany Archera, bijelog Rodezijca (Zimbabve) temeljenog na stvarnom liku te opjevanog u avanturističkom trileru "Krvavi dijamant/Blood Diamond". Na žalost, "Krvavi dijamant", u režiji Edwarda Zwicka, pored spektakularnog DiCaprija zapravo nije ponudio ništa drugo što bi dodatno pojačalo Leonardov sjaj na platnu te mu je time izmakao i treći Oscar u karijeri.

Za politički triler "Tijelo od laži/Boddy of Lies" (2008) za koji je radikalno izmijenio izgled nije najbolje prošao na kino blagajnama, a ni kritika ga nije okitila premda režiju potpisuje kultni redatelj Ridley Scott. Ali se zato te iste godine pojavljuje

Za razliku od J. Edgara Hoovera, Belfort je u očima publike upravo figura kakvom većina vidi Leonarda DiCaprija, osoba kakvoj se divimo na bjesomučnom uspjehu ali je istovremeno beskrajno preziremo i Markom Whalbergom donosi Leonarda Di Caprija u još jednom karakternom izdanju u kakvom ga ranije nismo vidjeli te je pokazatelj koliko ovom glumcu savršeno odgovaraju noirovski likovi, što će Scorsese nemilice iskoristiti za njihov slijedeći film, a donijeti će mu i ulogu u filmu jednog kultnog redatelja srednje generacije. Iste se godine

86

hi-fimedia #94

u ulozi koja mu donosi sedmu nominaciju za Zlatni globus. Još jednom glumi s Kate Winslet u filmu koji je režirao njen tadašnji suprug Sam Mendes, ali priča ovaj puta nije toliko tragična, niti idilična kao što je bila u Cameronovom "Titanicu". "Put oslobođenja/Revolutionary Road" s DiCapriom i Winslet u glavnim ulogama film je snimljen

prema romanu poznatog američkog pisca Richarda Yatesa a prikazuje naizgled sretan par koji sa svoje dvoje djece živi u predgrađu Connecticuta pedesetih godina prošlog stoljeća. Njihovo samopouzdanje zapravo je maska kojom prikrivaju nezadovoljstvo svojim poslovima i odnosom.

Getting realy serious

"Otok Shutter/Shutter Island" (2010) s režijom Martina Scorsesea donosi Leonarda DiCaprija u najmračnijem filmskom izdanju u karijeri. Zvuči nevjerojatno, ali Scorsese je s DiCapriom u ulozi saveznog istražitelja Teddy Danielsa koji istražuje nestanak pacijentice jedne mentalne ustanove smještene na otoku, uspio snimiti klasičan film noire koji se i četiri godine nakon premijere nalazi među 250 najpopularnijih filmskih naslova svih vremena. Leonardo DiCaprio pružio je nezaboravano utjelovljenje klasičnog filmskog lika ali iako ga je kritika šakom i kapom hvalila, iako su ama baš svi očekivali da će ovaj puta biti kvalitetno honoriran one glavne nominacije su potpuno izostale. Sličnu glumačku izvedbu napravio je i u Nolanovom modernom karakternom noireu s elementima znanstvene fantastike, avanture, akcije i misterija – "Početak/Inception". Film je stekao kultni status te je trenutno na 13. mjestu najpopularnijih filmskih naslova svih vremena, ali isto kao ni "Shutter Island" nije polučio glavne stručne trofeje, ali se zato na ovom filmu bezobrazno obogatio s obzirom da je ugovorom ishodio naknadnu zaradu koju film ostvari čime je njegov honorar za film Christopherom

Nolanom dosegao urnebesnih 59 milijuna dolara. Još jedna velika uloga uslijedila je godinu dana kasnije u još jednoj značajnoj suradnji. Ovaj puta snimao je s Clintom Eastwoodom biografski film o politički kontroverznoj figuri, ocu FBI-a, J. Edgaru Hooveru naslovljen "J. Edgar". Iako su svi očekivali da će ovo biti izvedba vrijedna Oscara, Leonardo DiCaprio se ipak nije uspio pronaći u liku osobe koja nikad nije bila okružena ljubavlju, bar ne onom otvorenom. Opisujući J. Edgara Hoovera, sam je priznao da mu je teško zamisliti da je takva osoba postojala. Hoover je jednostavno bio sve što Leonardo Di Caprio nije.

Prije dvije godine, 2014., prvi puta je zaigrao u filmskom trashu i prvi puta nominiran za Zlatni globus u kategoriji sporednog glumca, te se prvi puta našao u ulozi negativca. U filmu Quentina Tarantina "Odbjegli Django/Django Unchained" glumio je beskrupuloznog robovlasnika za kojeg su robovi puki element zabave, radna stoka.

Iako su svi službeno hvalili glumačku izvedbu Christopha Waltza, s figama u džepovima smatrali su da je za Oscara ipak trebao biti nominiran DiCaprio. Prošle je godine nastupio u dva filmska spektakla. Po drugi puta nastupio je u novoj Lurhamovoj nerealnoj adaptaciji knjiškog klasika. Opet se našao u ulozi super bogatog kicoša Jaya Gatsbyja u ljubavnom epu "Veliki Gatsby/ The Great Gatsby", snimljenog prema romanu F. Scotta Fitzgeralda. Film je okarakterizian kao tradicionalni površan američki camp te je uglavnom popljuvan od kritike kao nedostojan klasika na koji se naslanja. Time je još jednu DiCapriovu glu-

mačku izvedbu potpuno zasjenila redateljska aljkavost. Time je ove godine za Oscara u glavnoj kategoriji bio nominiran za fantastično odigranu ali potpuno pogrešnu i neoscarovsku ulogu – Jodrana Belforta.

Vrhunac prezira

Film "Vuk s Wall Streeta/The Wolf of The Wall Street" mnogi već sad drže vrhuncem suradnje Martina Scorsesea i Leonarda DiCaprija. Za razliku od J. Edgara Hoovera, Belfort je u očima publike upravo figura kakvom većina vidi Leonarda DiCaprija, osoba kakvoj se divimo na bjesomučnom

uspjehu ali je istovremeno beskrajno preziremo. Uz jednu bitnu razliku. Jordan Belfort je beskrupulozni prevarant koji je novac prijevarom uzimao upravo od onih koji ga uopće nemaju, dok je DiCaprio samo glumac. DiCaprio je ovaj puta u potpunosti "skinuo" subjekt svog rada, čime je nedvosmisleno dokazao da je vrh trenutne glumačke kreme. Živa je ironija što vrhunac karijere ove vrlo netipične holivudske zvijezde prati i vrhunac prijezira. Tolika količina zajedljivih grafičkih karikatura, popularnih "memea", zapravo je pokazatelj da su ama baš svi bili uvjereni da će Leonardo DiCaprio ovaj puta osvojiti Oscar za najbolju mušku ulogu. Impresivna biografija, ispunjena impresivnim filmskim naslovima i glumac o kojem je zbog zatajenog stila života nevjerojatno teško napisati zabavan (pikantan) biografski sažetak dokaz su da nam je suvremenik nedvosmisleni umjetnik. U međuvremenu, Martin Scorsese najavio je novu filmsku biografiju.

Riječ je o novoj ekranizaciji legendarne zvijezde Franka Sinatre. Iako još nije službeno potvrđeno, već sada se nagađa da će ulogu 'The Voicea' igrati DiCaprio. Ukoliko se to dogodi, i ukoliko DiCaprio još jednom publiku baci na koljena, Akademija ga više neće imati čime ignorirati.

Leonardo DiCaprio praktički više ne mora snimiti ni jedan film da bi zauvijek ostao zapisan u analima filmske industrije i umjetnosti. Ima duplo manje uloga od svojih kolega istih godina i duplo više umjetnički i industrijski značajnih ostvarenja.

Onda da ponovimo pitanje s početka biografskog sažetka - Je li Leonardo DiCaprio gubitnik?

hifimedia #94

87

FILM / STAN LEE

NEVJEROJATNA MREŽA

Marvelovih superjunaka P

ola svijeta bilo je do grla u ratu 1940. godine kada je Stan Lee dobio posao u Magazine Management Co., nekoliko mjeseci kasnije i Sjedinjene Države su ušle u rat a mladi se urednik tvrtke, koja će kasnije prerasti u Marvel Comics, također prijavio u informativni sastav američke vojske. Osnovnu vojnu obuku proći će u New Jersyju a nakon toga je dobio prekomandu u Signal Corps Training Film Division u Qeensu, "Ubrzo sam shvatio da je samnom u jedinici još samo osmero vojnika s istom vojnom klasifikacijom kao ja" – napisao je Stan Lee u svojoj autobiografiji "Čudesni život Stana Leeja". Leeju je dodijeljena funkcija dramaturga, a pored njega u jedinici su bili znameniti redatelj Frank Capra, pisac William Saroyan (Time of Your Life) i karikaturist i satiričar Charles Addams (autor likova obitelji Addams). Nema sumnje da je ovaj dio života osebujnog kreativca, sina rumunjskih imigranata, ostavio debeli kreativistički trag na njega. Rođen je 28. prosinca 1922 u New Yorku, što ga čini devedesetdvogodišnjakom, k tome vrlo živahnim ako je suditi po njegovim čestim javnim nastupima. Ne propušta gotovo ni jednu premijeru filmova s likovima koje je on osmislio, uvijek je prisutan. U novogodišnjoj noći osobno je putem video poruke na velikom ekranu na Times Squareu pozvao Njujorčane i njihove goste da uskoro pogledaju peti film o njegovom najpopularnijem liku Čudesnom Spidermanu. Kad god i gdje god. Koristi svaku priliku da bude u neposrednom doticaju s obožavateljima svoje "djece".

Od šezdesetih godina 20. stoljeća Marvel drži barem 50% tržišta stripova, a uz Leeovu ruku vodilju tijekom 70-tih i 60-tih godina proizvodili su oko 75 stripova mjesečno.

Uglavnom su to bili crtani romani o superherojima, a svaki je imao oko 150.000 izvornih čitatelja. Divljenje Leeovim postignućima nije mogao sakriti ni glavni čovjek DC Comics, Paul Levitz – "To je tip koji je doprinio stvaranju liste likova koji su danas sastavni dio popularne kulture. I to nevjerojatno duge liste. Kad zbrojite sve filmove i televizijske projekte nitko nije uspio stvoriti

88

hi-fimedia #94

piše: Mladen Šagovac

Stripovi imaju dvije ere – onu prije i onu poslije pojave Stana Leeja

ni približan broj tako različitih a prepoznatljivih likova".

Stan Lee je u strip izdavaštvo zapravo upao slučajno. Kao sedamnaestogodišnjak, tada Stanley Lieber, prijavljivao se na natječaj New York Heralda na kojem je trebalo sastaviti esej od 500 riječi o najvećem medijskom događaju tjedna. Tri tjedna zaredom se prijavljivao i sva tri puta njegov je esej bio pobjednički i objavljen. "Urednik me pozvao u redakciju Heralda i osobno me zamolio da se prestanem prijavljivati kako bi još nekome dao šansu" – pohvalio se Lee u svojoj biografiji. Isti mu je urednik savjetovao da se u budućnosti zaposli u izdavaštvu. Što je i učinio. Kada se prijavljivao za posao u Magazine Managment Co. nije baš da je na umu imao rad sa stripovima – "Nisam znao da tiskaju i stripove, ali u prvi mah sam pomislio da bi neko vrijeme mogao ostati tamo dok ne skupim dovoljno iskustva s kojim bi krenuo u stvaran svijet" – napisao je u svojoj biografiji.

Iako je počeo kao potrčko za kavu za svoje šefove, ubrzo je uvidio šansu za svoje napredovanje. Iako se nikad nije profesionalno bavio crtanjem, prijavio se za pisanje originalnih ideja, a kako je pokazao talent za kreiranje likova ubrzo je počeo napredovati.

Prvo je bio urednik, onda umjetnički direktor a 1970. godine postao je i izdavač. Za razliku od svojih prethodnika, Lee je bio prvi koji je superherojima omogućio ljudskost.

Njegov Spider-man usred teškog okršaja sa Zelenim goblinom može imati problema s alergijom. "Leejevi superheroji se mogu prehladiti, mogu imati glavobolje, razmirice s prijateljima. Lee je bio prvi koji je to učinio" - ističe specifičnost Stana Leeja kompilator njegove autobiografije George Mair.

Ovome je lako povjerovati, pogledamo li bilo koju fotografiju Stana Leeja na njoj je osmjeh koji otkriva čovjeka za kojeg ne postoji nemoguće. Sve ide, sve prolazi i sve je moguće. Čim ga vidite tako opuštenog i otvorenog spremni ste prihvatiti što god da ponudi. Čim ga vidite, svjesni ste da je spreman pokušati nešto novo.

Ono novo što je učinio tijekom šezdesetih

godina prošlog stoljeća bio je način stvaranja stripova. Prije pojave Stana Leeja stripovi su nastajali kao i filmovi. Prvo bi scenarist sastavio kompletan sinopsis priče s dijalozima i kao takve ih davali crtačima koji bi na osnovi toga crtali roman. Lee je okrenuo priču, umjesto da je posao strogo podijeljen, on je prvo priču razradio s crtačem koji bi je nacrtao bez dijaloga i tako je predao Leeju koji bi nadodao tekstove i dijaloge.

Ovaj način je donio dvije prednosti. U prvom redu, crtač je dobio više umjetničke slobode jer više nije ograničen strogim scenarijem, a kao drugo bilo je moguće isporučiti puno više stripova u znatno kraćem roku.

A rokovi su nešto s čime je Stan Lee uvijek imao problema, pa čak i kad je njegova biografija u pitanju. Kako je dosta kasno krenuo s pisanjem zbog čega se našao u vremenskoj stisci, nije imao previše vremena za dubokoumno promišljanje i smišljanje profinjenih rečenica pa se, kako je kasnije sam priznao, odlučio na izravnu iskrenost. "Što na umu, to na drumu". Na kraju se ispostavilo da je upravo to pristup kakav su od njega očekivali obožavatelji jer mu se nakon biografije broj obožavatelja koji su mu slali pisma udvostručio. Koliko je izravno zvučalo najbolje opisuje baš rečenica u kojoj govori o novom načinu procesa nastajanja stripova – "Nisam imao vremena za pisanje scenarija u kompletnoj scenarističkoj formi za sve angažirane umjetnike, a novim pristupom istovremeno sam ih dvadesetak držao konstantno zaposlenima" – napisao je kao da se radi o nekakvim smetalima.

Nije samo promijenio proces nastajanja stripova, već je donio i jednu radikalnu promjenu unutar stripova. Pored one o više ljudskim superherojima. Dolaskom Stana Leeja na scenu crtanih romana, negativci su s vremena na vrijeme dobili šansu pobijediti pozitivce. I za ovo je imao vrlo praktično objašnjenje koje se nameće samo po sebi.

Ukoliko unaprijed znate kako će svaka priča završiti, s vremenom sve postane dosadno.

A onaj otvoreni i iskreni osmjeh otkriva još jednu krucijalnu karakteristiku ovog autora?

Stan Lee je zajebant. I taj dio sebe je ubacio u stripove, odnosno njime obojio dio svojih likova. Na primjer kada Čudesni SpiderMan prepadne kradljivca automobila u sceni koja ničime ne odaje da bi mogla završiti zabavno, on zbunjenom kradljivcu kaže – "Ukoliko se upuštaš u krađu automobila, nemoj se oblačiti kao kradljivac automobila!". Automatski znate da će uslijediti niz komičnih neugodnjaka na račun kradljivca automobila koji kraj scene dočekuje upakiran u paukovu mrežu i obješen na zid pored automobila koji je manje od minutu ranije pokušao ukrasti dok se Spider-man svađa s policijom.

hifimedia #94

89

Peter Sanderson, povijesničar strip umjetnosti koji je radio za DC i Marvel, u svojoj je analizi "Stip u kontekstu kontinuiteta i diskontinuiteta" napisao: "DC je pedesetih godina bio ekvivalent velikih hollywoodskih studija, ali nakon što su nanovo ustoličili pojam superheroja, krajem pedesetih i početkom šezdesetih su došli do kreativne slijepe ulice. Stripovi su dobili novu publiku i to više nisu bili tradicionalni klinci koji su čitali knjige. Marvel je pak šezdesetih postao američki sudionik Francuskog novog vala. Izmišljali su nove metode prepričavanja priče i karakterizacije, ulazili u puno ozbiljnije teme i istovremeno razvijali proces zadržavanja čitatelja u teenagerskoj dobi pa nadalje. Štoviše, u toj novoj generaciji pojavili su se ljudi koji su i sami željeli pisati i crtati stripove, i to unutar stila koji je Marvel donio na scenu, pa i pomaknuti kreativna kretanja još dalje."

Istina, DC je revitalizirao superheroje, ali ih je Marvel uz pomoć Stana Leeja ustoličio kao jedan od nosećih stupova popularne kulture. A počelo je s Fantastičnom četvorkom koje je kreirao s crtačem Jackom Kirbyjem 1961. godine kada je prvi puta stvorio superheroja kojem je cijela ta superherojska strka predstavlja napor – bio je to Stvar. Kreiranjem lika koji se nevoljko nalazi u koži superheroja Stan Lee je napravio radikalnu prekretnicu u svijetu stripa.

S Kribyjem ubrzo stvara još Hulka i Ant-

90

hi-fimedia #94

FILM / STAN LEE

Mana i 1962. godine zaštitno lice Marvela – Spider-Mana. Baš u toj prvoj polovici 20. stoljeća Lee je osmislio sve najbolje Marvelove superheroje. Potvrda da to nije bila sretna ruka bio je superheroj koji nije bio čovjek, a time ni superheroj već božanstvo – Thor. Nevjerojatan popis kojim je doslovno bacio na koljena tržište stripova nastavlja se Dr. Strangeom, Iron Manom, likovima iz X-Mena, Osvetnicima, Crnom udovicom, Daredevilom, Hawkeyeom i tako ukupno 22 puta. Upitan jednom prilikom postoji strip junak koji mu se nije svidio, isprva je odgovorio da mu se svi sviđaju i da ako mu se neki lik ne sviđa onda ga niti ne razvija, no kasnije se sjetio da je postojao lik koji mu se nikako nije svidio – "Jednom prilikom dok smo Jack (Kirby) i ja radili na 30. epizodi Fantastične četvorke trebali smo negativca i pomislio sam da je Diabolo odlično ime i rekao Jacku da ga nacrta. Nacrtao je prilično gadnog lika, baš zastrašujućeg. Ne sjećam se kakve smo mu moći dali, ne sjećam se ni što sam napisao.

To je čak jedini strip kojega se ne sjećam u potpunosti." Što se tiče omiljenog tu nema nikakvih pitanja. Stanov omiljeni lik je Spider-Man.

Spider-man: Ikona sazdana od običnog čovjeka

U osnovi Spider-Man predstavlja suprotnost gotovo svim drugim koncepti-

ma "tajnog života superjunaka". Osnovni razlog zašto se ljudi mogu poistovjetiti sa Spider-Manom su njegove mane koje su krajnje ljudske. Prva epizoda stripa je priča s moralnom težinom, posrijedi je životna škola koja je uvijek najteži način da spoznamo kako se trebamo postaviti prema svijetu. Prva stvar koja je Peteru Parkeru pala na um kad je shvatio da ima moći superjunaka bila je novac, kako na konto supermoći priskrbiti novac. Kako tu svoju spoznaju prodati svijetu? Tipična ljudska reakcija je nešto s čime se ljudi lakše poistovjete, a za razliku od dječaka čiji su roditelji bili toliko bogati da je mogao odrastati kao imućan čovjek koji si može priuštiti kreiranje "igračaka" koje će ga učiniti superjunakom. Od prvih epizoda, Peter Parker je običan čovjek sklon čak i posustajanju ili pak sitnom egoizmu. Nadalje, Peter Parker živi među nama. Superman čuva stanovnike Metropolisa, Batman Gothama a Spider-Man je klinac koji je odrastao u Queensu (u najnovijoj filmskoj verziji na Coney Islandu). Ovo je bio radikalan koncept u poimanju superjunaka.

Petera Parkera na taj je način moguće pronaći u svakom od nas. Nema ranije postavljenih predispozicija, nema urođene genetike, nema obavezu po službenoj dužnosti poput Kapetana Amerike, nije znanstvenik, nije uprizorenje tradicionalnog "spasitelja".

Spider-Man je sasvim običan klinac koji se našao na pravom mjestu u krivo vrijeme i

dozu stvarnosti. Barem tako ispada kada je Spider-Man posrijedi. Klinac sa stvarnim problemima kakvi muče, ili su mučili, većinu njegovih obožavatelja, a sva zbivanja oko njega smještena su u stvaran postojeći grad. Pored toga ni svojom fizionomijom se ne izdvaja iz mase. Za razliku od većine ostalih super junaka koji kao da su iz stijene isklesani, imaju jasno definirane mišiće i vidljivo su natprosječno visoki, Spider-Man je srednje visine, a u svom trikou izgleda umalo pa štrkljavo. Štrkljavi, prištavi, klinac (do Spider-Mana likovi teenagerskih godina su bili isključivo "side kickovi"), koji je još k tomu nepopularan baš je ono što je bilo potrebno da se ta razlika između super junaka i običnih ljudi malo istanji. Petera Parkera možda nije baš moguće pronaći u svakome od nas, ali u debeloj većini jeste.

Najuspješnije neželjeno dijete

Vjerojatan razlog zašto Lee od svih svojih kreacija najviše voli Spider-Mana mogla bi biti i činjenica da je bio neželjeno Marvelovo dijete. Kada ga je Stan Lee kreirao, izdavaču se Spider-Man nije svidio.

Lee je svakako htio Spider-Mana izbaciti među čitatelje pa ga je ubacio u posljednji broj almanaha "Amazing Fantasy". Kako izdavači ne mare što je u posljednjem broju stripa koji se gasi, Spider-Man je došao pred publiku i ušao u naš svijet u kojem je nezaobilazna pop-ikona dan danas. Kad

Nisam znao da tiskaju i stripove, ali u prvi mah sam pomislio da bi neko vrijeme mogao ostati tamo dok ne skupim dovoljno iskustva s kojim bi krenuo u stvaran svijet kojeg je ujeo pravi pauk. Na kraju svega, to je jedini stripovski lik koji dok koristi super moći razmišlja o tome kako još mora platiti račune. Ili ga, dok s ruba nebodera promatra New York, nazove teta May kako bi ga podsjetila da na povratku kući treba kupiti pakovanje jaja. Marvel je tek nakon Leeovog Spider-Mana dio svojih likova učinio više ljudskima. Možemo sasvim slobodno reći da je Stan Lee otac super-junaka s osobnim problemima. Lee je tako pokazao da čitatelji žele super-junake koji imaju super moći, ali imaju i ljudske slabosti.

Eskapizam, ali uz dozu stvarnosti

Glavni razlog zašto ljudi vole fantazijske, znanstveno-fantastične žanrove je eskapizam, bijeg od stvarnosti. Ali se u taj nestvarni svijet lakše uživjeti uz malu

Peter Parker kaže – "Znate li što najviše volim u vezi toga što sam Spider-Man? SVE!" Zapravo čujete Stana Leeja. Tko ne bi volio imati sposobnost okomitog penjanja po zgradama bez ikakvog pomagala? Tko ne bi volio biti u stanju uz pomoć nadnaravne snage i nekakvih narukvica, iz kojih izbacuje super-jaku paučinu, zaustaviti sulude negativce? Tko ne bi volio nasred Times Squerea doživjeti ovacije razdraganih Njujorčana dok im spašava živote? To čisto ljudsko priznanje taštine, to je Spider-Man. Tako prizemna, i tako ljudska osobina prisutna i ovdje na 13. katu Vjesnikova nebodera dok s visine iz naše redakcije promatram Zagreb i pitam se Kako bi bilo sad otvoriti staklenu stjenku i poput Spider-Mana zanjihati se iznad Slavonske avenije? To bi sigurno izazvalo uzdahe oduševljenja i divljenja.

FILM / RECENZIJE

PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC

Igre gladi: Plamen

Gravitacija

(Hunger Games: Catching Fire) Lionsgate, 2013., 146 min.

(Gravity) Warner Bros., 2013., 90 min.

Režija: Francis Lawrence Igraju: Jennifer Lawrence, Josh Hutcherson, Liam Hemsworth, Elizabeth Banks, Wes Bentley Žanr: znanstvena-fantastika

Režija: Alfonso Cuaron Igraju: Sandra Bulock, George Clooney, Ed Harris, Orto Ignuatiussen, Phaldut Sharma Žanr: znanstvena-fantastika, triler

10/10

8/10 Nakon što su čistim inatom i spletom okolnosti koji su im išli na ruku preživjeli 74. Igre gladi posvećenici, samozatajni pekarov sin Peeta (Josh Hutcherson) i Karnis Everdeen (oskarovka Jennifer Lawrence), postali su medijski robovi diktature koja vlada Panemom. Prisiljeni su kao par posebnim vlakom putovati po Okruzima i promovirati "kulturne vrijednosti" Igara gladi. No, ne ide baš sve glatko kako je išlo u proteklih 74 godine postojanja igara na smrt kojima režim slavi slom pobune protiv Kapitola. U okruzima tinja bijes i revolt izazvani inatom prema Kapitolu koji je Katniss pokazala tijekom igara. Predsjednik Snow (odličan Donald Sutherland) frustriran razvojem situacije ucjenom pokušava natjerati

92

hi-fimedia #94

D

r. Ryan Stone (Bullock) briljantna je medicinska inženjerka kojoj je ovo prva misija, a uz nju je iskusni astronaut Matt Kowalski (Clooney), no naizgled rutinska misija završava katastrofom. Letjelica je uništena, a Stone i Kowalski ostaju sami u tami svemira, gdje imaju samo jedan drugoga. Zaglušujući muk ukazuje na to da su izgubili svaku vezu sa Zemljom...i svaku šansu za spas. Strah se pretvara u paniku, a svaki jecaj troši ono malo kisika što im

Katniss da narod uvjeri u svoju odanost režimu. Kad uvidi da ni to neće pomoći, odluču-

je ostalo. Jedini put kući možda je krenuti još dublje u tamu svemira. enijalnost ovog izuzetno napetog filma je što priču o svemiru drži na osnovnim tehničkim mogućnostima čovječanstva. Pritom ne odlazi u metaforičke dubine kako bi dočarao egzistencijalni poriv pojedinca da se bori do zadnjeg udisa-

G

je se na preokret kojim će se vlastitom režijom pokušati riješiti novog simbola pobune u nastajanju. Spremaju se 75. jubilarne igre.

Istovremeno sa svim događajima u filmu, Katniss proždiru krvave strahote koje je proživjela ranije.

Sve medijske znamenitosti današnjeg vremena su tu. Prenapadni kič elite, centralizirana medijski veličana vlast, reality televizija, medijska manipulacija informativnim intezivitetom dobrih i loših vijesti, eksploatacija mladih ljudi u svrhu manipulacije masama. Ovaj fenomenalni podtekst provlači se još iz prvog filma, no ovdje je razrađen u filigranskoj maniri poput podrugljivog pogleda na mogućnost manipulacijskog iskorištavanja žudnje mase da uživo prati ljubavne odnose "zvijezda" koje su istovremeno spremni poslati da se kolju na smrt. No, ni filmske znamenitosti na površini priče nisu zanemarive. U ovom filmu gledatelj puno bolje upoznaje Kapitol, njegovu megalomansku arhitekturu u maniri rimskog imperija, kao i njegove napadno odjevene i društve-

ja kisika. Premda je riječ o potpuno drugačijem žanrovskom kontekstu i narativu, možemo zaključiti kako je kultni "Mjesec" Duncana Jonesa s izvrsnim Samom Rockwellom u glavnoj ulozi konačno pao na drugo mjesto najboljeg filma s radnjom u svemiru snimljenog u ovom stoljeću. Cuaron svoj film moćno oslanja na

vizualno i zvučno pri čemu je grobnu tišinu svemira ispunio intenzivnom glazbom Stevena Pricea (Kraj svijeta - The World's End) koja odlično prati izmjene ritma filma te služi kao dodatno gorivo, najblaže rečeno, fantastičnim zvučnim i vizualnim efektima. ako filmu ne nedostaju tipično holivudski elementi patetike, Cuaron je "Gravitaciji" ipak namijenio nešto kvalitetniji narativ od onog što obično nalazimo u američkim blockbusterima koji su radnjom smješteni u svemiru. U svojoj srži "Gravitacija" je tako film eksploracije mentalne snage pojedinca da se suoči s misijom vlastitog opstanka u krajnje nemogućim uvjetima a koji bi već sami po sebi za mnoge među nama predstavljali krajnji ishod i potpunu predaju, u ovom slučaju, tmini beskrajnog svemira. Prva scena u filmu traje punih 15-20 minuta i osim što služi za povezivanje publike s likovima i njihovim karakternim osobinama, pokazuje svrhu njihove misije. Vrhunski tempiran i napet dramski film koji će vas natjerati na pitanje koliko vi sami nosite volje za preživljavanje u nemogućim okolnostima. Curazon je tematiku ljudi u svemiru vratio onim iskonskim osnovama gdje se pojedinac sam suočava s grobnom tišinom oko njega.

"Sigurne nominacije za sve uključene u nastajanje. Gravitacija je snimljena da bude filmski klasik." ∑ Mike Barnard, Tuture Movies UK

no raskalašene stanovnike koji uživaju život u izobilju kakvo je uskraćeno nižem staležu u Okruzima. U ovom nastavku promatramo i razvoj ljubavnog trokuta Peeta-KatnessGale. Premda je pomalo neutemeljeno ovaj trokut odnosa nazvati ljubavnim jer Gale (Liam Hemsworth) ostaje istinska ljubav Katniss, dok je Peeta, barem za sad, osuđen na sestrinsko pokroviteljstvo prelijepe junakinje. Osim Kapitola i njegovih stanovnika u filmu Igre gladi: Plamen puno bolje su razrađeni i centralni likovi. Najbolji primjer za to je Effie Trinket (Elizabeth Banks) koju scenaristi ovaj put otvaraju publici kao osobu ispunjenu suosjećanjem za razliku od prvog filma u kojem je bila tek usputna karikatura vladajućeg društva. Njome se gledatelju ukazuje da nije baš kompletno kapitolsko društvo gladno krvi nižeg staleža iz ruralnih radničkih dijelova Panema. Osim scenaristički, Igre gladi: Plamen, unatoč tome što je u pitanju blockbusterski film namijenjen mlađoj publici, vrsno je glumačko ostvarenje u cjelini. Kompletni glumački ansambl odlično

je odradio posao, opušten je čak i naturščik Lenny Kravitz. A najveću uvjerljivost pružaju Jennifer Lawrence i jedan od ponajboljih glumaca današnjice Woody Harrelson u ulozi Katnissinog mentora Haymitcha Abernathya.

Splet sretnih okolnosti je htio da Lawrence dobije ulogu Katniss, a njen vrhunac u ovoj ulozi u posljednjem je kadru filma kojim će vas neupitno vezati za nastavak priče i sebe kao vrhunsku glumicu. Koliko je rađeno na glumcima vidi se pak i u sceni kad zapovjednik Thred (Patrick St. Esprit) drekne zapovijed svojim trupama Mirotvoraca u lice Haymitchu gdje je vidljivo da Harrleson istinski trzne unatrag. Film Igre gladi: Plamen zadovoljava sve standarde, one filmske kulturološke i one društvene popkulturalne te se kao takav nametnuo kao obavezno filmsko štivo sadašnjosti i budućnosti.

"Ukoliko i ostala dva nastavka budu potpuni proizvodi kao što je Plamen, šanse će biti najpopularnija moralna priča s početka drugog milenija ostat će na strani Igara gladi." – Trent Wolbe, the verge

I

Hobbit: Smaugova pustoš (Hobbit: The Desolation of Smaug) New Line, 2013., 161 min.

Režija: Peter Jackson Igraju: Ian McKellen, Martin Freeman, Richard Armitage, Benedict Cumberbatch, Aidan Turner Žanr: akcija, fantazija

6,3/10 Hobit: Smaugova pustoš nastavlja pratiti avanture Bilba Bagginsa na putovanju u društvu Čarobnjaka Gandalfa i trinaest Patuljaka predvođenih Thorinom Hrastoštitom u epskoj misiji ponovnog osvajanja Pustogore i vraćanja izgubljenog kraljevstva Erebora. Nakon što uspijevaju preživjeti početak neočekivanog putovanja, članovi Družine nastavljaju prema istoku, a na putu će sresti Mjenjolika Beorna i Velike paukove u zloglasnoj i opasnoj šumi Mrkodol. Nakon što pobjegnu Šumskim vilenjacima, hrabri junaci kreću prema Jezergradu i naposljetku stižu do Pustogore, gdje će se suočiti s najvećom opasnošću, bićem strašnijem od bilo kojeg živućeg stvora koje će testirati ne samo njihovu hrabrost već i snagu njihova prijateljstva te koliko je uopće bilo mudro poći na ovakvo putovanje - zmajem Smaugom.

Prvi i osnovni problem s Hobbitom uopće je što kao i u Gospodaru prstenova ima puno putovanja, previše likova i premalo povezivanja među njima. Odnosno, Jackson vezuje likove ali bez da za tako nešto stvori osnovu. Tješi što je Smaugova pustoš ponešto dinamičnija od prvog filma trilogije pa je time i zanimljivija, a obiluje i fascinantnijim likovima. Specijalni efekti i fotografija Jacksonova su specijalnost kojom svaki puta nanovo oduševljava.

Ovaj redatelj obožava pitoreskne kadrove ispunjene raznolikošću boja u čemu se savršeno slaže sa snimateljem Andrewom Lesniem koji je radio na svim velikim Jacksonovim filmovima. I glumci ovaj puta izgledaju donekle uvjerljivije posebno Martin Freeman u ulozi Bilbo Bagginsa koji je u prethodnom djelovao kao da se uopće nije pripremao za ulogu, odnosno kao da su nekog glumca pokupili pred ulazom u trgovinu dok je išao po mlijeko

hifimedia #94

93

FILM / RECENZIJE i zamolili da odglumi nekoliko scena na brzinu.

Specijalna poslastica je zmaj Smaug. Jackson je ovdje pokazao svu svoju vizualnu razmetljivost i nije nimalo štedio, a da bi ga učinio još impresivnijim za glas je odabrao Benedicta Cumberbatcha. Glumac se pokazao kao fenomenalan odabir zbog specifičnosti glasa i odlične fizičke građe pa ga je Jackson angažirao i kao Necromancera (jedno od utjelovljenja Saurona). Malo je ljudi koji neće poželjeti imati ovaj film u svojoj kućnoj kolekciji. Sigurno da ćete u njemu uživati i ako ga pogledate putem nekog VOD (video on demand) servisa, ali nećete imati isti vizualni doživljaj koji pruža Blu-ray ili DVD, ili pak 3D.

Moj život s Liberaceom (Behind the Candelabra) HBO, 2013., 120 min.

Režija: Steven Soderbergh Igraju: Michael Douglas, Matt Damon, Dan Aykroyd, Scott Bakula, Rob Lowe, Bruce Ramsay, Cheyenne Jackson, Debbie Reynolds Žanr: dokudrama, romantika, biografski

8/10 Publika je ovaj put kroz priču Scota Thorsona, koji je s Liberacem (Michael Douglas) proveo oko sedamnaest godina, suočena s pravom prirodom seksualnosti i emocija popularnog pijanista pa čak i s načinima na koje je to skrivao od svojih obožavatelja.

Odmah na početku filma Soderbergh se obračunava s velikom obmanom kontroverznog umjetnika. Ljepuškasti Scot (Matt Damon) se ne može načuditi oduševljenjem publike dok sluša blještavog pop-virtuoza homoseksualca, no njegov "prijatelj" ga upozorava da oni o tome nemaju pojma pri čemu se tog trena kinopublici po prvi puta ukazuje Douglasovo lice Liberacea. Ubrzo nakon upoznavanja, njihov (Thorson-Liberace) odnos poprima intenzitet ključ-brava pri čemu glavnu riječ vodi nametljiv i rastrošni pijanist. Na jednak način kako je boogie-woogie svojedobno tutnjao kroz Liberaceove prste ispod svijećnjaka na pianu, odnos dvoje ljubavnika tutnji na ekranu ispred publike. Kako vrijeme u filmu odmiče

94

hi-fimedia #94

tako se i konzistentnost njihovog odnosa mijenja. Thorsona potaknutog ovisnošću počnu izjedati paranoje te shvaćanje kako više nije zategnuti mladac dovoljan pažnje svog "dobrotvora". Ono što na početku izgleda kao bajka u svjetlucavoj palači, pred kraj se pretvora u noćnu moru u zlatnom kavezu.

Teško je povjerovati da je neslužbeno bosljednji Sodeberghov projekt odbijen od strane svih filmskih studija u Hollywood-u. Zašto? Šefovi filmskih produkcijskih konglomerata su se uplašili da bi ovaj film mogao biti uvredljiv za publiku. Naime, drama o kontroverznom odnosu Lee Liberacea - Mr. Showmanshipa aka The Glitter Mana i njegovog dugogodišnjeg mlađahnog dečka Scotta Thorsona, ispunjena je scenama nesputane gay ljubavi te njihovim pozitivnim i negativnim ljubavničkim eskapadama. No, sad se ispostavlja da je to tek popratni sadržaj vrhunski oblikovane ljubavne drame o velikoj glazbenoj zvijezdi i mladom muškiću sa sela.

Redatelj koji je početak karijere obilježio Zlatnom palmom za film "Sex, laži i videovrpce" umalo da je kraj te iste filmske karijere prošle godine zaključio istom nagradom u Cannesu gdje je "Moj život s Liberaceom" konkurirao za najbolje filmsko ostvarenje.

Kroz cijelu je njegovu karijeru moguće osjetiti izražajno žanrovsko i tehničko eksperimentiranje. Tako 2002. godine digitalnom tehnikom, tada novitet, snima prpošnu eksploraciju voajerizma i seksualnosti (neslužbeni nastavak debija "Seks, laži i videovrpce") - "Licem u lice" s Davidom Duchovnyem, Juliom Roberts i Davidom Hyde Pierceom u glavnim ulogama. Već iste godine snima i tmurnu znanstveno-fantastičnu misteriju "Solaris", remake ruskog kultnog filma Andreia Tarkowskog iz 1972. godine. Žanrovske suprotnosti se kod Soderbergha još više osjećaju kasnije. No, cijelo vrijeme ostaje dosljedan lažima, odnosno neistinama. Ili, pak prijevarama... Liberace je (kao i mnoge druge tadašnje zvijezde) od šire javnosti skrivao svoju homoseksualnost.

Pored redateljske briljantnosti vrhunskog tempiranja slijeda događaja koji su prikazani isprekidano kroz pet godina odnosa, pored brilijantima i draguljima posute kičaste scenografije (kič je bio Liberacijeva opsesija), najsjajniji dragulj ovog filma je Michael Douglas.

Njegova izvedba Liberacea je vrhunska karakterna kopija u kojoj je Douglas gotovo kirurškom preciznošću dočarao glavne osobene crte poznatog zabavljača. Konkretno, potpuno je dočarao nemirnu ali dopadljivu osobu.

Od hihotanja, mekog skoro pa mačkastomaznog izgovora do nonšalantnog paradiranja pred publikom Michael Douglas je oživljeni Liberace. Nije moguće zaobići ni pohvale na račun Matta Damona koji zapravo igra glavnu ulogu. Dvojac je sjajno odradio svoj posao i intenzivno dočara ljubavnu priču kontrover-

znog gay dvojca. No, sve to što ovom filmu daje puninu okusa općenito drame ljubavničkog odnosa, pred tradicionalnom publikom zapravo predstavlja uteg.

"Scenarij koji nas uspješno drži uključene u priču koja prikazuje kako bogatstvo lako gubi sjaj bez obzira na konstantan uspon ka vrhu." – Andrew L. Urban, Urban Cinefile

Ubij svoje najdraže (Kill Your Darlings) Sony Picture Classics, 2013., 100 min.

Režija: John Krokidas Igraju: Daniel Radcliffe, Jack Huston, Ben Foster, Michael C. Hall, Elizabeth Olsen Žanr: drama

7/10 1944. godine na sveučilištu Columbia mladi Allen Ginsberg upoznaje kolegu studenta Luciena Carra, koji mu otkriva boemski svijet i upoznaje ga sa Williamom Burroughsom i Jackom Kerouacom. Sva četvorica dijele odbojnost prema pravilima i konformizmu kako u literaturi, tako i u životu općenito, te odlučuju krenuti kontra tradicije i stvoriti nešto novo – Beats pokret. Ovu grupicu prati David Kammerer, čovjek očajnički zaljubljen u Carra. Kada Kammerera nađu mrtvog, Kerouaca, Burroughsa i Carra uhite u vezi ubojstva. Životi mladih umjetnika će se promijeniti zauvijek.

Film je prošle godine impresionirao publiku i filmsku kritiku okupljenu na Sundance Film Festivalu. John Krokidas na ekrane je donio odlično odglumljenu eksploraciju mladih beatsovaca prije romana kao što je Kerouacov "Na cesti" ili Ginsbergove pjesme "Zavijanje".

Dakle, prije samog okupljanja u skupinu umjetnika koji će nanovo definirati novi literarni smjer u umjetnosti. Vrh glumačke izvedbe u ovom filmu je poznati "čarobnjak" Radcliffe u ulozi Allena Ginsberga. Glumci su ovdje potpuno uspjeli dočarati karakterne kontraste likova koje igraju. Redcliffov Ginsberg je manijakalna nakupina frenetičnog umjetnika pogonjenog narkoticima, dok je DeHaan svog Carra dočarava kao osobu koja puno toga kaže bez

FILM / RECENZIJE

Vuk s Wall Streeta (The Wolf of Wall Street) Paramaunt Pictures, 2013., 163 min.

Režija: Martin Scorsese Igraju: Leonardo DiCaprio, Jonah Hill, Jean Dujardin, Margot Robbie, Matthew McConaughey Žanr: drama

9/10

F

ilm Martina Scorsesea kojim je postavio novi rekord po broju psovski i neumjesnih fraza u filmovima temeljen je biografiji brokera i manipulatora Jordana Belforta, doslovno poznatog kao Vuk s Wall Streeta. Belfort i njegovi suradnici su se bjesomučno obogatili nizom dioničarskih malverzacija uključujući kontroverzno "pump and dump" muljanje s dionicama niže vrijednosti. Ukupan novac koji je izmuzao agresivnim načinom prodaje naivnim kupcima doseže deveteroznamenkaste brojeve. Sumirano, Jordan Belfort je sa svojom karakternom agresivnošću, raskalašenim životnim stilom i kriminalnim dosjeom u svakom pogledu lik po mjeri Martina Scorsesea. nogi će ubrzo nakon početka filma shvatiti da je Martin Scorsese film "Vuk s Wall Streeta" snimio u maniri mafijaškog kinohita "Dobri momci" (Goodfellas) iz 1990. godine. Kao i onomad, glavni akter priče, Jordan Belfort (Leonardo DiCaprio),

M 96

hi-fimedia #94

ijedne riječi, očima ili suptilnim tjelesnim gestikulacijama. Ben Foster je pak fantastičan kao vječno napušeni Burruoghs, a glumci Hall i Huston ostavljaju nezaboravan trag u svojim malim ulogama Carrovih opsesivnih prijatelja Kammerera i zgođušnog ali biseksualno orijentiranog Kerouaca. Krokidasova drama ne pruža opsežan uvid u živote ovih književnika i pjesnika, ali daje duboki pogled na ono što ih je povezalo, ispreplelo njihove živote te potaklo na fascinantan literarni slijed koji su ostavili čovječanstvu.

"Seks, laži, izdajstvo i ubojstvo kao začetak božanstava Beat generacije. To je Ubij svoje najdraže, mračna ljepota filma koji vam se zavuče u glavu i tamo ostaje." – Peter Travis, Rolling Stone također je narator koji sugestivno komentarima prati sve što se zbiva na ekranu.

Pri tome imamo čak i malo nježniju verziju Tommy DeVita (Joe Pesci) iz filma "Dobri momci", a ovdje je ta opasnost po sebe i okolinu Jonah Hill kao najbliži Belfortovog suradnik Donniea Azoff. Njegov uspjeh kreće ubrzo nakon "Crnog ponedjeljka" 1987. godine kad su financijske burze diljem svijeta doživjele krah. Posrijedi je crna komedija snažnog ritma koji je još snažnije prekidan ponekim flashbackom, a debelo se oslanja i na Belfortove motivacijske govore koje je držao u svojoj tvrtki. Strelovit financijski uspjeh, kojim si je priskrbio i notorni epitet "Vuk s Wall Streeta", oko njega je okupio gomilu novca gladne, krvožedno ambiciozne mlade ljude koje je pumpao agresivnim motivacijskim govorima zbog čega je u firmi Stratton Oakmont imao kultni status.

Dionice, otimačina novca, prostitutke, zabranjeni medikamenti sa statusom rijetke supstance i kokain, tulumi koji više izgledaju kao orgije nego kao after partyji sve je to smješteno u jedan film u obilnim količinama. Odlično temprian film, popraćen odličnim soundtrackom i nevjerojatnom glumačkom izvedbom Leonarda DiCaprija je musthave u osobnoj filmskoj kolekciji. Premda govorimo o najvećem gubitniku ovogodišnje dodijele Oscara, Scorseseov film je vrhunski filmski proizvod, u svakom pogledu od bilo kojeg drugog gubitnika. Scorsese je iz priče kakva se obično smješta u televizijski format napravio spektakl, a to je sposobnost uskog kruga filmskih redatelja. Taman i da po ničijim kriterijima ovaj film ne može ući u kategoriju najboljeg filmskog ostvarenja 2013., nitko ne može poreći da je posrijedi najspektakularniji proizvod iznikao iz Hollywooda prošle godine.

"Velik, bakanalski film koji samo što ne sruši svodove prostorije u kojoj se prikazuje, ali se drži zahvaljujući furioznoj energiji režije i Leonardu DiCapriju naellektriziranom do te mjere da bi mogao probuditi i mrtve." ∑ Scott Foundas, Variety

Oldboy (Oldboy) Mandate Pictures, FilmDistrict, 2013., 104 min.

Režija: Spike Lee Igraju: Josh Brolin, Elizabeth Olsen, Sharlto Copley, Nate Parker, James Ransone Žanr: drama, triler

4/10 Nakon poslovne katastrofe i pijane noći, stručnjak za oglašavanje Joe Doucett biva otet i zatočen u nekakvoj hotelskoj sobi. Dobiva hranu, na raspolaganju mu je televizija i vodka prema potrebi, a svake ga noći uspavljuju ispuštanjem plina u sobu. Jednog dana saznaje da je optužen za ubojstvoj svoje supruge, te da je njegova kćer posvojena u novu obitelj. Prestaje piti i počne aktivno vježbati i učiti se borilačkim vještinama. Nakon otprilike dva desetljeća, njegovi ga otimači puštaju bez ikakvog obrazloženja a njemu ne preostaje ništa drugo doli saznati tko mu je sve ovo učinio i zašto.

Kritika je sašila ovaj film, ali iz čistog tradicionalnog animoziteta prema amerikaniziranju kultnih filmova nastalih izvan Sjedinjenih Država. Spike Lee poznat je kao redatelj koji se ne libi zadirati u politički i socijalno osjetljive teme, pa je vjerojatan razlog mahom negativnih kritika ova promjena s obzirom da je ovaj

puta ušao dublje u zonu socijalnog ili možda zato što je uzeo prilično sirovi originalni materijal korejskog redatelja Chan-wook P arka i američki ga kolorizirao dubljim istraživanjem motiva i pozadine likova i priče. Ipak, glavni problem novog "Oldboya" ostaje činjenica da su gotovo svi upoznati s pričom i da ne donosi gotovo nikakva iznenađenja čime gubi snagu subverzivnosti koju je nosio original iz 2003. godine. Josh Brolin daje značajnije agresivnu vizualizaciju glavnog aktera priče, dok ga Elizabeth Olsen u ulozi susretljive medicinske sestre Marie Sebastian solidno upotpunjuje u ovoj gorkoj i sirovo brutalnoj avanturi.

"Podijelio bih potencijalnu publiku ovog filma na dvije grupe: One koji će biti razočarani i one koji će biti sablažnjeni" – Andrew O'Hehir, Salon.com

Utrka života (Rush) Universal Pictures, 2013., 104 min.

Režija: Ron Howard Igraju: Chris Hemsworth, Daniel Brühl, Olivia Wilde, Alexandra Maria Lara, Stephen Mangan Žanr: drama, sportski

sportskog ega, iako ni toga ne nedostaje. No, osnova priče ostaju svije potpune karakterne suprotnosti koje je redatelj Ron Howard briljantno dočarao dodijelivši glavne uloge Chrisu Hemsworthu i Danielu Bruhlu. Ono čime će vas ova sportska drama dotući je poniznost koju jedan suparnik daje drugom kroz poštovanje. Tu je još i kamera koja će vas, uz ostale znakove vremena, slikom lansirati ravno u vrijeme dok su vozači formule još bili ništa više od malo luđih playboya, odnosno u trenutak kad su postali Niki Lauda.

"Rijedak sportski film koji uspješno spaja dramu i spektakl" – Laremy Legel, Film.com

Kapetan Phillips 8/10 Spektakularna ekranizacija nemilosrdnog rivalstva između Jamesa Hunta i Nikia Laude. Smješten u sexy i glamurozno zlatno doba Formule 1, ovaj film predstavlja nevjerojatnu priču o rivalstvu zgodnog engleskog playboya Hunta i austrijskog perfekcionista Laude. Film, osim na staze, vodi i u privatan život i zakulisna događanja utrka.

Prvenstveno prikazuje dva vozača koji se dovode do ruba fizičke i psihičke izdržljivosti, u utrci u kojoj nema prečice do pobjede, a jedna pogreška znači smrt.

Ovo je znakovito više od oktanom napucanog filma namijenjenog fenserima koji svaki tjedan obijesno pregledavaju nove epizode "Pete brzine". Teško rivalstvo vozača Formule 1, Niki Laude i Jamesa Hunta, koje je gonilo ova dva brzinska ovisnika u jednom trenutku doslovno eksplodira nesrećom na utrci koja Nikiju Laudi jednom zauvijek promijeni lice.

Sportska drama koja je daleko iznad pumpanja

(Captain Phillips) Sony Pictures Entertainment, Columbia Pictures, 2013., 134 min.

Režija: Paul Greengras Igraju: Tom Hanks, Barkhad Abdi, Max Martini, Catherine Keener, Michael Chernus Žanr: drama

7/10 Film je temeljen na knjizi stvarnog kapetana, a opisuje istiniti događaj iz 2009. godine kada su američki teretni brod Maersk Alabama oteli somalijski gusari. Kroz leće

kamere redatelja Greengrassa, ovo je istovremeno napeti triler i kompleksni portret bezbrojnih posljedica svjetske globalizacije.

Radnja filma fokusirana je na odnos između kapetana broda Alabama, Richarda Phillipsa i somalijskog vođe gusara Musea. Njih dvojica tijekom napete igre mačke i miša uviđaju da su samo mali pijuni puno većih gospodarskih snaga koje se u potpunosti nalaze izvan njihove kontrole.

Osim stvaranja nevjerojatne napetosti u priči, Greengrassu nije promaklo pokazati manjkavosti sustava koji okružuje glavni lik. Odgovor i reakcija Pihillipsovih nadležnih te američkih mornaričkih snaga prikazan je onakvim kakav vjerojatno jest i u stvarnosti, kržljav i uvijek u debelom zaostatku za događajima. Naime, spašavanje kreće tek nakon što Phillips bude otet s broda i kad cijela nevolja izbije u javnost.

Film također ne propušta ukazati na somalske gusare kao na obične očajnike, žrtve globalizacije u kojoj nema mjesta za male ribare. Čak je u više navrata istaknuto kako pirati nisu pripadnici Al Qaede, a kako su ih mediji jedno vrijeme pokušavali prikazati. Višeslojnost cijele priče, koja odlično poklopljena s izuzetno napetom radnjom, a koja je pak popraćena s fantastično izvedenim prizorima akcije (posebno u drugom dijelu filma kad na scenu stupe američke pomorske snage), uz odlično balansiran odnos dvojice glavnih likova ovaj je film pravo redateljsko remekdjelo. Za gusare je Alabama Maersk isto što su kitovi nekoć bili kitolovcima, dok Phillips za njihovog vođu postaje isto što je Moby Dick bio za kapetana Ahaba. Središte filma te njegov najveći dio, zauzimaju Tom Hanks kao Phillips i Brkhad Abdi kao glavni otmičar. Hanksu je ovo jedna od najemotivnijih uloga koje je do sad radio, a vrhunac izvedbe je na samom kraju kad se lik Phillipsa potpuno emotivno slama.

"Greengrass svojim filmovima publiku drži van balansa – on je zajedljivi pjesnik stvarnosti" – Owen Gleiberman, Entertainment Weekly

hifimedia #94

97

KOLUMNA: NEW YORK

NESTALE PRODAVAONICE oš jedna velika prodavaonica tehničke robe u New Yorku zatvorila je vrata i otišla u povijest, izgurana velikim promjenama koje je u navike kupaca donijela sve veća dostupnost prodaje preko Interneta. U slučaju J&R Music World-a, karizmatske New York institucije koja se od male prodavaonice ploča u podrumu 1971. godine, vremenom razvila do lanca dućana koji su pokrivali cijelu ulicu, ta vijest me pogodila više nego obično. To nije prvi put da nestaju pozna-

drugi nije prodavao multi-regionalne (krekirane) DVD plejere, J&R ih je prodavao, zajedno s tiskanim papirićem s (njihovim) uputstvima kako određeni model pretvoriti u region-free DVD plejer. Tu je bila i apsolutno najveća ponuda ploča, CD-ova i DVD-ova na jednom mjestu (nakon propasti Tower Records), uključujući i česte koncerte s mogućnosti upoznavanja legendi rock i jazz glazbe prilikom izdavanja njihovog novog albuma ili knjige (uz potpis na CD, ploču ili knjigu).

Na žalost, u zadnjih par godina J&R je počeo popuštati. Više nisu mogli pratiti pritisak nižih cijena najvećeg američkog lanca

te i meni, otkad živim u new Yorku, uvijek nekako drage prodavaonice tehničke robe, ali ovo je ipak previše. J&R je bila drugačija, skoro staromodna institucija, osnovana od strane mladog bračnog para – poduzetnika, obiteljski vođena godinama bez previše šminke i luksuznog uređenja prostora, ali vrlo temeljito opskrbljena kao početna stanica za sve što bi moglo zatrebati, od kabela ili specijalnog adaptera, do teško dostupne gramofonske igle, ili najnovijeg televizora ili pojačala. Kad nitko

elektronike Best Buy, ili s Amazon.com, ili lokalnog konkurenta B&H Photo and Video, koji je od prodavaonice foto opreme prerastao u prodavaonicu svega ostalog. Oni su s velikom efikasnošću poslovanja i fanatički dobrom organizacijom uspijeli održati niske cijene bez obzira na to što nemaju lanac prodavaonica već samo jednu.

Vlasnici i osnivači J&R-a ipak na svojoj web stranici najavljuju da je ovo samo privremeno restrukturiranje, prilagođavanje novim vremenima i najavljuju ponovno otvara-

piše: Danko Šuvar

J

98

www.technomarket.hr hi-fimedia #94

nje iduće godine. Ali, obzirom da nisu objavili nikakve planove kako to misle izvesti, zatvaranje djeluje prilično konačno.

Neka od imena poznatih prodavaonica ili lanaca širom SAD koji su nestali u zadnjih 10 godina: Nobody Beats the Wiz (19772003), Sam Goody (1951-2006), Circuit City (1949-2009), CompUSA (1984-2012), Tower Records (1960-2006, samo glazba ali ipak veliki gubitak). Best Buy, u stvari jedini preostali veliki lanac prodavaonica isključivo elektronike, skoro je propao krajem 2012., izvukao se 2013., i sad opet ulazi u teškoće. Kupovina elektronike tako je uglavnom postala put u Best Buy, ili naručivanje preko Amazon.com, ili možda eBay-a. Situacija s nabavkom osnovnih elektronskih dijelova (za elektroničare hobiste) još je gora.

U velikom gradu kao što je New York jednostavno više nema mjesta gdje se može kupiti neki otpornik, kondenzator, transistor ili uobičajeni rezervni dijelovi. Jedino mjesto koje to još prodaje je Radio Shack, ali oni su već godinama na rubu propasti i pomalo napuštaju taj, za njih neprofitabilni, dio ponude (oni bi radije prodavali mobitele i pribor za njih, ali im ni to baš ne ide).

Za sve ostalo ostaje samo Internet, a isprobavanje uređaja prije kupnje postaje stvar prošlosti. Prodaja postaje sistem "kupi pa vrati ako ti se ne sviđa", ili "idi u Best Buy, isprobaj tamo, vrati se kući i naruči preko interneta". Dobro je dok postoji Best Buy, a to neće biti još dugo ako se ovako nastavi.

Ako nestane Best Buy, ostat će još samo PC Richard (specijalista za kućanske aparate, uz malo televizora i par kompjutera) i velike robne kuće (Walmart, Target) gdje je izbor ograničen i uglavnom usmjeren na najjeftiniju ponudu.

Veliki gigant Amazon.com polako ali sigurno izbacuje tradicionalnu trgovačku mrežu iz igre, kupovina preko Interneta i dostava poštom za mnoge je najpraktičnije rješenje, prvenstveno ušteda u vremenu i povoljna cijena. Za nostalgičare kao što sam ja, koji vole vidjeti raskošno uređene displeje velikih prodavaonica elektronike, ili jednostavno samo prošetati njima bez namjere kupovine, dan kada to više neće biti moguće sve se više približava. I zato svako umiranje neke od tih prodavaonica/ lanaca, sa svim njihovim unikatnim i interesantnim identitetima, izaziva određenu tugu i osjećaj kako neminovni progres i evolucija nisu uvijek dobri.

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr • www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

Audio Visual Perfection

Jednostavno beskrajna kvaliteta

VSX-923 Home entertaiment prijamnik 7.2-kanalni VSX-923 prijamnik pružit će vam neograničene mogućnosti za vrhunsku kvalitetu kućne zabave. Sa snagom od 150 watta po kanalu ovaj će vam AV prijamnik jednostavno oduzeti dah vrhunskom kvalitetom reprodukcije video sadržaja u 4K razlučivosti kao i finim prelazima između vaših audio sadržaja. Reproducirajte vaše omiljene sadržaje direktno s pametnog telefona, tableta, Mac-a ili PC-a. Pretvorite vaš dnevni boravak u vama jedinstveni i originalni glazbeni prostor. Pomoću dostupne aplikacije Pioneer iControlAV2013 pretvorite vaš pametni telefon u daljinski upravljač.

www.pioneer.eu

www.helikop.hr

AirPlay ime, AirPlay logo, iPhone, iPod i Mac robne su marke Apple inc. registrirane u SAD-u i ostalim državama. „Made for iPod/iPhone/iPad“ ima značenje da je elektronička oprema dizajnirana za spajanje specifično sa iPod/iPhone/iPad-om i certificirana od strane proizvođača udovoljavajući Apple standardima. Apple nije odgovoran za rad ovog uređaja i njegovoj sukladnosti sa sigurnosnim i ostalim regulatornim standardima. DLNA je robna marka Digital Living Network Alliance.

Wi-Fi je robna marka Wi-Fi Alliance.