hifimedia • 98 by hifimedia

30 KN

3.76 EUR

200 DIN

7 KM

#98 / 2016.

PANASONIC TX-65DX900E Najbolji 4K UHD LCD televizor na tržištu

TESTIRALI SMO: Audio Technica AT-LP5, Creek Evolution 100A, Dynaudio Xeo 2, Meze 99 Classic, Ayon Scorpio, Pioneer XDP-100R, Elac Debut B5, Denon HEOS HomeCinema, Tronsmart Vega S 95 Meta, Audioquest JitterBug, iFi Purifer 2, Wireworld Nano-Eclipse 7 Mini Jack ECN

MUSICSTYLE Prikaz: Iggy Pop i PJ Harvey, razgovor: Stanley Jordan, rock i jazz recenzije

FILM Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

Prikaz TV serije Vinyl, biografski film o jazz glazbeniku Milesu Davisu

Spojite moÄ&#x2021; i eleganciju Philips televizor serije 6501

NOVO 2016

PLUS

www.philips.hr/ambilight

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta  210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Dostupnost Na nedavno održanom High end sajmu u Münchenu bili smo svjedoci izuzetno posjećenog događaja kako od strane izlagača tako i od strane posjetitelja. U razgovoru s ključnom osobom koja dugi niz godina stoji iza ovog projekta, gospodinom Brankom Glišovićem, rečeno mi je da su vrlo zadovoljni s rezultatima, ali da nažalost imaju i jedan veliki problem. On se sastoji od toga što više nemaju slobodnih površina na koje bi se sajam mogao proširiti i da zbog toga imaju poteškoća s novim izlagačima koji su zainteresirani za sudjelovanje. Bilo tko da se našao u ovakvom ili sličnom poslu zna da su ovo "slatki problemi" koje bi mnogi poželjeli. No, u tom impresivnom podatku, po mojem mišljenju, postoji drugi, puno ozbiljniji problem, a odnosi se na činjenicu da cijene prikazanih komponenti iz godine u godinu konstantno rastu. Bez obzira podiže li se time sama kvaliteta proizvoda, postavlja se logično pitanje: kojim su kupcima ti proizvodi namijenjeni? Da li će uskoro i reprodukcija glazbe u visokoj kvaliteti biti dostupna samo bogatima i odabranima? Na sreću, to nije u potpunosti izgledan ishod što pokazuju i neki proizvodi koji su bili kod nas na testiranju. Još uvijek se mogu pronaći vrlo pristupačni uređaji koji vas mogu iznenaditi svojom kvalitetom reprodukcije, a da ne morate previše razmišljati na koji način biste ih sebi mogli priuštiti. Među takve proizvode svakako ubrajamo sljedeće: Audio Technica AT-LP5 (gramofon), Elac Debut B5 (zvučnik), Meze 99 Classic (slušalice), pa čak i nešto cijenom izvan ovog okvira Ayon Scorpio (integrirano cijevno pojačalo). Nadamo se da ovi proizvodi neće ostati samo kao statistička pogreška u trendu dizanja cijena nego da će većina proizvođača shvatiti važnost zadržavanja proizvoda u vlastitoj ponudi koji spadaju u "pristupačnu kategoriju". Sigurni smo da će to potrošači znati prepoznati i cijeniti. Po najavama glazbenih promotora, ovogodišnja ljetna koncertna sezona bit će vrlo aktivna i zanimljiva. Jedan od najvećih događaja je svakako INmusic festival na kojem će nastupiti i naša miljenica PJ Harvey. Tim povodom donosimo osvrt na njen novi studijski album i njenu dosadašnju karijeru. Također, objavljujemo osvrt na veliki povratak Iggyja Popa kao i razgovor s osebujnim jazz glazbenikom Stanley Jordanom. Ako imate vremena za provesti ispred televizora onda bi vam preporučili da pogledate novu TV seriju Vinyl ili biografski film o jednom od najznačajnijih glazbenik druge polovice 20. stoljeća, Milesu Davisu, o čemu možete pročitati u nastavku časopisa. Želim vam ugodno čitanje, Andrija Ćurković Urednik

hifimedia #98

SADRŽAJ TRONSMART VEGA S 95 META 4K media player

Razgovor:  Stanley Jordan Majstor ničega

AUDIOQUEST JITTERBUG Maleno rješenje za ogroman problem

Rock recenzije

IFI PURIFER 2 Pročistač USB signala WIREWORLD NANO-ECLIPSE 7 MINI JACK ECN Nadogradnja

Jazz recenzije

40 Film

MusicStyle Prikaz: Iggy Pop U potrazi za svojim putem do Valhalle

Prikaz: PJ Harvey Mnogo više od engleske Patti Smith

Vijesti

6 80

Audio / Video iTEHNO Testovi

AUDIO TECHNICA AT-LP5 Direktan i otvoren

CREEK EVOLUTION 100A Fenomenalna upravljivost DYNAUDIO XEO 2 Digitalni Danac

16 20

MEZE 99 CLASSIC Meze 99 Classic - novi klinac u kvartu

AYON SCORPIO Ayon Scorpio - zlatna sredina

PIONEER XDP-100R Origami za mase

ELAC DEBUT B5 Tri priče o jednom malenom zvučniku DENON HEOS HOMECINEMA Bežićno kino

PANASONIC TX-65DX900E Panasonic ponovno na tronu s TX-65DX900E UHD TV

hi-fimedia #98

44 46

TV SERIJE Vinyl - Još jedna TV serija koja konkurira moćn om Hollywoodu

60 50 64 68 72

MILES AHEAD Kako je Don Cheadle snimio film o jednome od najvećih glazbenika prošlog stoljeća DVD/BD recenzije

VIJESTI

NOVI AUDIOQUEST DRAGONFLY USB DAC UREĐAJI

BOWERS & WILKINS 800 D3 Kako smo već pisali prilikom predstavljanja serije zvučnika 800 Diamond, u proteklih 40-ak godina u svijetu highenda svašta se događalo, a možemo reći kako je jedna od konstanti upravo serija 800, koja je u mnogim slučajevima postavljala standarde i ponekad dizala letvicu dovoljno visoko da konkurenciji zadaje glavobolje. Nova serija, prema tvrdnjama iz B&W-a nije bolja od prethodnih uslijed slučajnosti, već uslijed brojnih ugrađenih promjena i poboljšanja. Ona je plod sedmogodišnjeg istraživanja i razvoja, uloženog znanja i truda, uz bezbroj sati slušanja. Kako je prilikom predstavljanja rekao šef razvoja B&W-a, Martin Rousseau: ”Ovo nije osvježavanje proizvoda, ovo je potpuno iznova osmišljena jedinka, a jedino što je ostalo od prethodnog modela je Diamond visokotonac, za kojega smo shvatili da ga je nemoguće unaprijediti”. Kao i kod ostalih modela ove

hi-fimedia #98

serije i kod 800 D3 izmjene su brojne, a među njima posebnu pažnju zaslužuje srednjetonska jedinica. Njena membrana je napravljena od novog materijala kojeg su u Bowersu nazvali “Continuum Cone”. U postupku je patentiranja pa se o njemu vrlo malo zna, akustički je superioran do sada korištenom Kevlaru, koji je značajno utjecao na konačni dojam serije 800. Predstavljanje B&W 800 D3 poklapa se s 50. obljetnicom same tvrtke (i koja se, eto, poklopila i s preuzimanjem B&W-a od strane EVA Automation Inc.), što je zaista posebna prilika za demonstraciju znanja, iskustva i visokih tehnologija. Model 800 D3 kao perjanica serije pokazala se kao poligon za ugradnju vrhunskih tehnologija i sve ono čime se serija ponosi, ugrađeno je u ovaj model. Bas zvučničke jedinice s Aerofoil membranama, nove geometrije i smanjenih izobličenja, dio zvučničke kutije u koju je smještena

srednjetonska jedinica popularno nazvana “glava”, prije je korištena stakloplastika, sada se ona izrađuje iz jednog komada aluminija, Matrix kutije s ekstenzivnim unutarnjim ojačanjima, posebno čvrsto i nerezonantno postolje, sada bez skretnice koja je premještena u kutiju, dijamantne kupole membrana visokotonca koji sad ide do 70 kHz… Sam 800 D3 sadrži dva 10-inčna bas drivera, koji ne samo da su veći nego oni u prethodnika, već su izrađeni od posebne konstrukcije od karbonskih vlakana, s jačim magnetima i pravilnijim kretanjima membrane. Frekvencijski raspon zvučnika je 15Hz 28kHz (+/-3dB), osjetljivost 90dB, impedancija 8Ohm, preporučena snaga pojačala 50W – 1.000W, dimenzije 1217 x 413 x 611 mm (VxŠxD) i masa od 96 kg. Model 800 D3 dostupan je od srpnja po cijeni od 15 tisuća eura. Po komadu. INFO: www.sonusart.hr

Putem domaćeg zastupnika Media audio, na hrvatsko tržište dolaze dva nova AudioQuestova DAC-a: DragonFly Black (zamjena za DragonFly v1.2) i sasvim novi model DragonFly Red. Audioquest DragonFly Black, dolazi, zahvaljujući značajno povećanom opsegu proizvodnje, po nižoj cijeni od originalnog modela kojega zamjenjuje, i to značajnim poboljšanjima unatoč. U odnosu na DragonFly v1.2, Black troši 35% manje struje iz baterije, može pogoniti i "teže" slušalice a omogućena je i dogradnja softvera. Korišten je 32-bitni ESS 9010 DAC. Po cijeni od 770 kn ovaj DAC praktički nema konkurenciju. Model DragonFly Red potpuno je nov u DF seriji. Uz asinkroni digitalni prijenos signala, u njega je ugrađen skuplji DAC 32-bit ESS 9016 DAC, kao i 64-bitna digitalna kontrola glasnoće, dok izlazni napon iznosi 2,1V. Cijena ovog DAC-a iznosi 1.540 kn. INFO: www.mediaudio.hr

ELAC MIRACORD 90 ANNIVERSARY Svoj devedeseti rođendan ELAC je odlučio obilježiti proizvodom s kojim je vladao u prvim desetljećima svog postojanja, reinkarnacijom legendarnog gramofona Miracord. ELAC Miracord 90 Anniversary se oslanja na svoje nasljeđe i cilja zadovoljiti najviše standarde u pogledu kvalitete zvuka, izrade i mehaničke preciznosti. Dizajniran je tako da pruži iskustvo slično kao i ELAC zvučne kutije koje su izrađene na temeljima vrhunskog inženjeringa, izuzetne kvalitete izrade i uz upotrebu vrhunskih materijala. Novi Miracord izrađen je oko 5,5 kilogram teškog MDF kućišta koji se oslanja na posebne

silikonske noge, što ga razdvaja od podloge na kojoj stoji. Tanjur samog gramofona je načinjen od aluminija i teži 6,5 kilograma, a njena osovina završava u sferi od rubina koja se oslanja na podnicu od kaljenog čelika. Tanjur i osovina se dalje pridržavaju visokokvalitetnim ležajevima izrađenim od sinterirane bronce. Motor je dvostruko odvojen od kućišta i ručice, gumenim ovjesom i remenskim prijenosom. Novi Miracord također ima novu i originalnu ručku, izvedenu iz tube od karbonskih vlakana, Standardni komplet uključuje originalnu zvučnicu izrađenu u suradnji s Audio Technica. ELAC s novim Miracord 90

Anniversary gramofonom ponovo revitalizira legendarno poglavlje u svojoj povijesti i šalje jasan signal što se

u skoroj budućnosti može očekivati od legendarne njemačke tvornice iz Kiela. INFO: www.hd-multimedia.hr

hifimedia #98

VIJESTI

GRADO GS2000E, NOVI MODEL U STATEMENT SERIJI SLUŠALICA Američki proizvođač slušalica i gramofonskih zvučnica Grado, prikazao je novi topmodel slušalica iz Statement serije, GS2000e. Poput vrhunskih majstora pri izradi violina ili pak čela, ali i drugih glazbenih instrumenata, i Grado pri izradi GS2000e koristi kombinaciju dvaju različitih vrsta drva. Vanjski dio kućišta izrađen je od mahagonija, a unutarnja školjka od stabla javora, čime se postiže specifičan ton. Sama zvučnička jedinica je sasvim nova, promjera 50 mm i posebno je razvijena upravo za ovaj model. Kao i svi modeli ovog

proizvođača, slušalice su dinamičke, otvorenog tipa uz frekvencijski raspon od 4 – 51.000 Hz, SPL iznosi 99,8 dB (1mW), impedancija 32 Ohm, a uparenost zvučničkih jedinica čak 0,05 dB-a. Posebni su i kabeli izrađeni od bakra ultra visoke čistoće, a nove su i spužvice za uši. Moguća je i doplata za 4-pin XLR balansirani kabel, u kojem slučaju se osnovna cijena od 1.395 dolara penje za 175 USD. U svojoj ukupnosti, kako navodi proizvođač, ove slušalice predstavljaju dodatni iskorak k muzikalnosti i preciznosti. INFO: www.audiocentar.hr

EAR ACUTE CLASSIC CD PLAYER I USB DAC Najnoviji CD player i DAC Tima de Paravicinija nastavlja tamo gdje su super uspješne prethodne tri generacije Acute CD playera stale, ali je sam uređaj nanovo razrađen. Paravicini je oduvijek težio digitalnoj reprodukciji koja emulira doživljaj one analogne, izbjegavajući pri tom nepraktičnosti vinila. Ipak, uvažavajući činjenicu kako se suvremena reprodukcija glazbe sve više oslanja na formate visoke rezolucije, Acute Classic zahvaljujući ugrađenom DAC-u, nije samo CD player. Putem USB-a (kompatibilan s PC-om i MACom), koaksijalnog i optičkog ulaza Acute reproducira PCM zapise do rezolucije 24-bit/192

hi-fimedia #98

kHz i time predstavlja okosnicu digitalnog high-end izvora zvuka. Kao i kod prethodnika te dva zasebna DAC-a iz kataloga EAR-a, Classic je baziran na Wolfson WM8741 DAC čipu, dok izlaznu filtraciju i pojačanje čine dvije PCC88/ECC88 cijevi te izlazni transformatori izrađeni po Timovu receptu.

Ova je konfiguracija na tragu one u originalnom Acute playeru, ali unaprijeđena formulom iz njihovog najnovijeg modela DAC 4. Digitalni sklop optimiziran je za signale visoke rezolucije, uz minimaliziranje šuma i izobličenja, čime bi se reprodukcija trebala podići na još višu razinu. Acute ima

balansirani i nebalansirani audio izlazi, maksimalnog izlaznog napona 5V, što je dovoljno za direktno pokretanje izlaznih pojačala, a ugrađen je i izlaz za slušalice, impedancije 16-100 Ohma. Cijena EAR Acute Classic playera u Velikoj Britaniji iznosi 4.800 funti. INFO: www.audiocentar.hr

VIJESTI

EGZOTIČNI ZVUČNICI IZ AUSTRALIJE Kyron Audio iz Australije krenuo je sa svojim specifičnim modelima u osvajanje svijeta, prije svega pojačanim nastupom na vodećim svjetskim audio priredbama. Konceptualno izbjegavši zvučničku kutiju, bazirajući filozofiju na dipolnim modelima, glavni ljudi koji stoje iz Kyrona - Lee Gray i Leon Suter, klarinetist i glavni dizajner, uvjereni su kako njihovi modeli „omogućuju slušateljima ponovno povezivanje s glazbom, neopterećeno s tehnikom i tehnologijom“. To im omogućava izostanak koloracija kutije, za koju tvrde da stvara određeni efekt, ali tog efekta nema na snimci. Kyron Audio zvučnici već su pokupili brojne nagrade u Australiji, a najbolji model, Gaia, po cijeni od 249 tisuća australskih

hi-fimedia #98

dolara, stvarali su punih osam godina. Za svoje zvučnike kažu da su namijenjeni onima koji u garaži žele Veyron, a ne Hyundai… Kronos, model kojeg ovdje predstavljamo, je dipolni trosistemac, digitalno kontroliranog odziva (DSP), frekvencijskog opsega 30Hz do 40KHz, a driveri su 2x 1” ring radiator, 1x7” neodimijski dipolni srednjetonac i 2x12” dipolni bas driveri. Da bi Kronos uopće korektno radio isporučuje se u kompletu s vanjskom jedinicom u kojem se nalazi šesterokanalno pojačalo u D klasi sa šest DA pretvarača (jedno pojačalo i jedan DAC za svako frekvencijsko područje) i sustavom za akustičku korekciju same prostorije u kojem se zvučnici nalaze. Cijeli komplet košta 112.000 američkih dolara, a oni koji su ga čuli govore da svira čarobno. INFO: www.kyronaudio.au

ONKYO RZ SERIJA THX A/V RECEIVERA Iz ponude Onkyo A/V receivera za zahtjevnije kupce dolaze dva mrežna modela koji predstavljaju RZ seriju, a obilježava ih 7.2 kanalni surround sa snagom višekanalnih pojačala od 110W/8Ohma (TX-RZ710), odnosno 130W/8Ohma (TX-RZ130W) i THX Select2 Plus certifikat. Također, oba podržavaju sve surround tehnologije reprodukcije zvuka pa i najnovije Dolby Atmos i DTS:X s tim da će se potonja moći aktivirati tijekom ljeta kada bude dostupan firmware za nadogradnju. Oba modela imaju snažne transformatore, poboljšane kondenzatore u napajanju i zajedno s novim izlaznim stupnjem višekanalnih pojačala su u stanju isporučuju veliku snagu prema zvučnicima što rezultira, kako navodi Onkyo, izvrsnom brzinom, dinamikom i preciznošću reprodukcije. Također, Onkyo AccuEQ kalibracija unaprijeđena je s AccuReflex tehnologijom koja dodatno podešava faze signala pri radu zvučnika u Dolby Atmos konfiguraciji (dodatno postavljeni zvučnici ispred, iznad ili oko slušatelja), tako da se optimalno sinkroniziraju svi zvučnici u sustavu. Video povezivost ovih receivera je odlična. Imaju 8x HDMI ulaznih priključaka i dva izlazna pa se video sadržaji mogu dijeliti u dvije prostorije (Zone 2). Onkyo RZ A/V receiveri također podržavaju najnovije Ultra HD formate. HDCP 2.2-kompatibilni HDMI priključci imaju prolaz za 4K / 60 Hz / 4: 4: 4 / HDR video, kako bi prenijeli video signal do Ultra HD televizora. Za kvalitetnu

audio reprodukciju zadužen je 32-bit / 384 kHz digitalno analogni pretvarač tvrtke Asahi Kasei koji omogućuje i reprodukciju audio formata visoke rezolucije (Hi-Res Audio). Model TX-RZ810 može reproducirati i digitalne HD audio zapise pohranjene u DSD 5,6 MHz i FLAC 24-bit/192 kHz formatu. Uz pomoć funkcije FireConnect, bežični protokol razvijen od strane Blackfire Research Corporation, omogućeno je spajanje bilo kojeg audio izvora na receiver (npr. gramofon, streamer,..) i da se on bežično reproducira u bilo koju drugu prostoriju na dodatni zvučnik koji je kompatibilan s ovom tehnologijom (dostupno u ljeto 2016 kao i FireConnect kompatibilan zvučnik). Oba uređaja mogu isporučiti sadržaj u drugu zonu (Zone 2) dok je kod modela TX-RZ810 moguće dodati i treću (Zone 3) preko linijskog RCA izlaza. Onkyo RZ receiveri imaju podršku za GoogleCast, AirPlay, Wi-Fi i Bluetooth što omogućuje korisniku jednostavnu reprodukciju iz mobitela ili računala bilo kojeg audio sadržaja, a OnkyoRemoteApp pokriva sve audio formate od MP3 do Hi-Res audia, pohranjenih na bilo kojem mediju. Očekivane cijene receivera su 6.599 kn za TX-ZR710 i 8.499 kn za TX-ZR810 model, a u prodaji se očekuju sredinom srpnja 2016. INFO: www.chipoteka.hr

U P R AV L J A N J E M A G I J O M S VJ E T L A

VJERNO REDATELJEVOJ VIZIJI

DX900 – NOVI 4K TV S HDR-om S najnovijom linijom 4K Pro televizora doživite našu dosad najvjerniju filmsku sliku. Spektakularan raspon boja donosi vam najfinije teksture s impresivnom preciznošc´u, dok vam HDR otkriva detalje koji se skrivaju cˇak i u najsvjetlijim ili najtamnijim dijelovima slike. Dizajniran u suradnji s profesionalcima iz Hollywooda, DX900 u vaš dom donosi punokrvno kino iskustvo. Pogledajte naš kratki film u režiji Vanje Cernjula i saznajte više na: www.panasonic.com

VIJESTI

PHILIPS 6501 NOVA 4K TV SERIJA

Kod današnjih TV, dva su bitna i presudna elementa koji odlučuju o njegovoj kupovini: kvaliteta slike i njegove mogućnosti. Novi Philipsovi modeli za 2016 godinu serije 6501 nude upravo ta dva bitna elementa. Serija oznake PUS 6501 dolazi u tri različite dimenzije dijagonale ekrana: 109 cm (43PUS6501 - 5.499 kn), 124 cm (49PUS6501 6.499 kn) i 140 cm (55PUS6501 - 7.899 kn), a imaju potpuno identične karakteristike. Prije svega tu je jedinstvena Ambilight tehnologija osvjetljenje zidova iza TV s dvije strane, koja optički proširuje doživljaj gledanja onoga što se reproduciran na TV ekranu. 4K HD rezolucija samo dodatno podiže ovaj doživljaj svojom jasnom i oštrijom percepcijom dubine, te vrhunskim kontrastom. Da bi slika bila uvijek pod kontrolom te reproducirana s visokom prirodnom vjernošću i bez trzaja kod brzih pokreta, Philips koristi već njihovu provjerenu tehnologiju Pixel Precise Ultra HD. Dodatno tehnologija

Micro Dimming Pro optimizira kontrast televizora na temelju uvjeta osvjetljenja u prostoriji. U kombinaciji s posebnim softverom koji analizira sliku u 6.400 različitih zona, slika daje realistični vizualni doživljaj, neovisno da li se TV gleda danju ili noću. Philips za Smart TV koristi Android 5.1 (Lollipop) platformu. Uključene su već instalirane aplikacije kao: YouTube, Google pretraživanje, Google Play Movies, itd.. Kapacitet memorije je čak 16 GB za spremanje aplikacija, a moguće ju je proširiti dodatnom USB memorijom. Kako ne bi bilo problema s izvođenje mnoštva otvorenih aplikacija odjednom ugrađen je jaki četvero jezgreni procesor. Philips koristi posebno dizajnirani daljinski upravljač s QWERTY tipkovnicom koja će omogućiti nesmetano i brzo kretanje kroz izbornike. Također, svi novi Philipsovi modeli TV serije 6501, imaju moderan i uravnotežen dizajn, s elegantnom kromiranom završnom obradom. INFO: www.philips.hr

DENON PREDSTAVIO NOVE A/V RECEIVERE U SERIJI X Denon je predstavio tri nova mrežna AV receivera u X seriji ove kompanije. Riječ je o modelima AVR-X3300W, AVR-X2300W i AVR-X1300W koji nastavljaju uspjeh prethodnih generacija AV receivera iz serije X (ovo je četvrta generacija). Novi modeli dolaze na tržište opremljeni s najnovijim karakteristikama, praktičnim sučeljem i redefiniranim Denon zvukom. Model AVR-X1300W (7.2 kanala, 6 HDMI ulaza) opremljen je istim tehnologijama koje se nalaze i u Denonovim ‘high-end’ AV modelima, a svaki od njegovih 7 diskretnih kanala isporučuje 145 W snage uz podršku za Dolby Atmos zvuk. Model AVR-X2300W dijeli iste karakteristike i vrijednosti osim što posjeduje snažno pojačalo s unaprijeđenim podešavanjem zvuka i snagom od 150 W po kanalu i sveukupno 8 HDMI ulaza

hi-fimedia #98

i 2 HDMi izlaza. Napredna sekcija video procesora može unaprijediti sve HDMI izvore poput DVD-a na 1080p ili 4K Ultra HD rezoluciju. Najjači AV receiver među novitetima u seriji X nosi oznaku AVR-X3300W i ima snagu od 190 W po kanalu.Video procesor predstavlja korak naprijed jer može pretvoriti i prekodirati stare analogne izvore u 4K Ultra HD rezoluciju. Dvostruki HDMI izlazi podržavaju različite programske izvore stoga je moguće reproducirati surround film u glavnoj prostoriji i nezavisni stereo zvuk s videom u drugoj prostoriji. 7.2 kanalni pred-izlaz, RS232 priključak i fleksibilne opcije pojačala trebale bi biti jamstvo da će ovaj uređaj zadovoljiti i najzahtjevnije korisnike kada je posrijedi ‘multi-zone’ slušanje. Svi modeli dolaze s integriranom Bluetooth podrškom za

streamanje s pametnih telefona i WiFi opcijom za jednostavno spajanje na kućnu mrežu. Jednom kada su ‘priključeni’, ovi modeli otvaraju mogućnost korištenja neograničenih izvora glazbe i materijala za reprodukciju, uključujući Apple AirPlay, NAS, internetske radio postaje i Spotify Connect (uz pretplatu). Audio datoteke visoke rezolucije u

formatima kao što su FLAC, AIFF ili DSD (do 5,6 MHz) moguće je reproducirati na ovim uređajima. Na prednjoj strani uređaja nalazi se i USB ulaz na koji je moguće priključiti USB izvor ili iDevice za reprodukciju glazbe. Više informacija o dobavljivosti i cijenama ovih uređaja možete saznati kod domaćeg zastupnika. INFO: www.sonusart.hr

40 godina Magnat tehnologije. Desteljećima radimo na razvoju živopisnog i čitog zvuka. Na ovom putu razvili smo nekoliko legendarnih modela koji su postavljali nove standarde u hi-fi zvuku na svjetskoj razini. I danas pratimo zadnje svjetske trendove i pomičemo granice akustike svojim inovacijama.

Magnat Quantum Signature

Magnat Quantum Edelstein

lite 12/13

Testurteil

1,1

Mittelklasse

www.lite-magazin.de

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

TEST AUDIO TECHNICA AT-LP5

Odličan primjer kvalitetnog i vrlo dobro opremljenog gramofona je Audio Technica AT-LP5

PREPORUKA

Direktan i otvoren piše: Gordan Gaži

oram priznati da me konstantno iznenađuju razmjeri povratka vinila na audio scenu. U vrijeme kada je svaki slobodni trenutak vrijedan i u kojem postoji ogromna ponuda jednostavnih glazbenih reproduktora na scenu se definitivno vratio gramofon koji zahtijeva vrijeme, pažnju i svakako nije najpraktičniji izvor zvuka. Prevagu očigledno odnosi šarm i dojam koji ostavlja u slušanju, ali i baratanju s pločama i interakciji s ljubiteljem glazbe . Gledajući prije nekoliko dana jednog vlasnika i cijeli obred vađenja vinila, čišćenja ploče učinilo mi se da ga sama priprema za reprodukciju veseli barem kao i samo slu-

hi-fimedia #98

šanje. Tako je na tržištu sve više kompetentnih modela od kojih su mnogi dobili i dodatnu funkcionalnost, a kako to obično biva u velikoj ponudi i cijene već doista kvalitetnih modela postaju sve razumnije. Situacija s novim pločama je ponešto drugačija, no kako smo već zaključili, u svijetu vinilne reprodukcije vrijede nešto drugačija pravila. Odličan primjer kvalitetnog i vrlo dobro opremljenog gramofona je Audio Technica AT-LP5. Nekoliko je segmenata na kojima počiva ova tehnički jednostavna, ali odlično izbalansirana konfiguracija. Kako je uređaj na test stigao već složen uz malo podešavanja geometrije započeo sam sa reprodukcijom. Trebalo mi je nekoliko sati da shvatim da je ispred mene Direct Drive

ustrojen model. Većina modela u usporedivoj cjenovnoj klasi koje sam imao prigode poslušati bazirala se na filozofiji remenskog pogona (Belt Drive) i to s razlogom. Direktni prijenos je u samom startu jednostavniji i zahtijeva izvanredno precizan motor koji svoj posao obavlja sa što manje vibracija koje posljedično prodiru do vitalnih dijelova gramofona i znatnije mogu kompromitrati reprodukciju. Mirnoća u radu koju je pokazala konstrukcija više je nalik "Belt Drive" baziranim modelima čije vibracije jednim dijelom ublažava već i sam pogonski remen. Nadalje u samom kućištu raspoređene su metalne upornice koje također pomažu borbi protiv vanjskih i unutrašnjih vibracija, a ne treba zabora-

viti fino izrađen i težak aluminijski tanjur opremljen sa gumenim damping matom. Drugi zanimljivi element je svakako ručica koja će one malo vremešnije analogičare podsjetiti na vrijeme u kojem je Audio Technica bila i vrlo značajan proizvođač ručica. Njezin "J" oblik i način podešavanja podsjetnik su na dane kad je tvrtka vodila borbu s brojnom konkurencijom od kojih je samo mali broj aktivan i danas. Ručka nosi lagan HS AT10 Headshell i već pripremljenu AT95EX zvučnicu. Zvučnica je naravno derivat već legendarne AT95 koja je doživjela mali redizajn s kojim su u tvrtki posebno zadovoljni. Sam "Dual Magnet" je ostao okosnica popularnog MM modela, no sitnijim preinakama i nešto drugačijim materijalima uspjelo se još

malo usavršiti već svima dobro poznat amalgam klasičnog dizajna, kvalitete izrade i popularne cijene. Za ovu prigodu zvučnica je umjesto prepoznatljive zelene boje dobila još atraktivnije crveno ruho. Spomenimo i hidraulički lift dobre preciznosti i gumbić za podešavanje "Anti Skating" sile, te uteg koji je vrlo jednostavno namještati i posjedujemo gotovo sve važnije elemente za reprodukciju, kao i eventualni budući upgrade za koji je AT-LP5 kao stvoren. Jednostavan za namještanje i manje verziranom korisniku i uz "Headshell" koji masom od 10g i zgodnom konstrukcijom može ugostiti razne modele zvučnica, ali i kvaliteti same baze i motora gramofon upravo provocira da ga se barem isproba s ponekom još kvalitetnijom glavom. Klasične brzine od 33 ½ okretaja, te ponovno sve zanimljivijih 45, određuju se vrlo lijepim okruglim prekidačem, dok se potrebna brzina postiže vrlo brzo zahvaljujući direktnom pogonu. No, to nije sve što je Audio Technica upakirala sa testiranim gramofonom. Tu su još dva izvanredno korisna dodatka. Radi se o ugrađenom MM phono pojačalu o čijoj kvaliteti nešto kasnije i USB priključak. Ugrađeno pojačalo se može isključiti prekidačem ukoliko vlasnik već posjeduje kvalitetno rješenje, no preporučujem slušanje barem nakratko. Osobno sam ostao ugodno iznenađen rezultatima. USB port je izuzetno zgodno rješenje za digitalizaciju vinila u praktički dva

klika. Dovoljno je nakon spajanja na računalo pokrenuti neku od odgovarajućih aplikacija, te pokrenuti snimanje. S gramofonom dolazi vrlo popularan program "Audacity", no poslužiti će i svaki drugi te namjene ovisno o preferencijama korisnika. Spomenimo da je priloženi softver besplatan, te posjeduje vrlo živahan ritam izdavanja novih verzija i veliku bazu korisnika, te je za ciljanu namjenu adekva-

USB port je izuzetno zgodno rješenje za digitalizaciju vinila u praktički dva klika tan izbor. Za spajanje na struju namijenjen je IEC utikač tako da i ovdje možemo pomalo eksperimentirati kao i s konekcijskim kabelima. Za gramofon ove cijene doista fin paket gotovo svega što korisniku može zatrebati.

Slušni test i zaključak

Slušni test je obavljen s uključenim ugrađenim MM pojačalom i ugrađenom zvučnicom. Dojmovi se dakle odnose na konfiguraciju iz kutije kako su je zamislili u tvornici samo uz provjeru i podešavanje geometrije i gazne sile za koje je bilo potrebno manje od sat vremena i pokazalo se krajnje jednostavnim. Za početak recimo da se kombinacija ugrađene i ručice i zvučnice pokaza-

la izvanredno sposobnom fino pratiti brazdu i ekstrahirati veliku količinu zapisa i s nešto slabije očuvanim vinilima. Eliptična igla pokazala se još jednom u pravom svijetlu. Ti prvi dojmovi motivirali su me da prvom prigodom izvadim iz ormara klasični model AT 95e kojeg već godinama čuvam za rezervu i montiram na kvalitetnu integraciju. Zanima me doista koji su njezini dometi i izvan okvira u kojima se obično koristi. Djelom se to moglo vidjeti i na testiranju. Gramofon je zvučao naglašeno analogno, ali s dosta ritma i vrlo povezano. Srednjetonsko područje je bilo izvanredno podatno, mekano s puno detalja i činilo stožer oko kojeg se formirala zvučna slika. No, ništa manje pohvala ne zaslužuje bas koji uz ritmičnost, dobar fokus, brzinu i solidnu dubinu posjeduje i neočekivanu kontrolu, ali i dovoljnu količinu detalja. Nisam niti izdaleka mogao pretpostaviti da ću riječ "autoritativan" ikad koristiti u testu gramofonske integracije u ovoj cjenovnoj klasi, no snimke velikih orkestara bile su upravo takve. Gramofon je pokazao brzinu, te lakoćom preskakao teške dionice. Na drugoj strani spektra, onoj koja pripada visokotonskom području situacija je poprilično slična, no prigodom glasnijih dionica vrhovi tranzijenata tendiraju malo iskočiti iz ukupne slike, pa kod glasnog slušanja vrhovi mogu ostaviti nepodatan i ukočen dojam. U zvuku nema suviše eufonije, no u cjelini posjeduje sasvim dovoljno topline, mekoće i podatnosti.

Za vlasnika koji želi igrati na sigurno i imati gotovo, provjereno rješenje Audio Technica AT-LP5 je izvanredna prigoda, no i oni koji žele dodatno unaprjeđivati gramofon dobili su svoj prostor. Jednostavno podešavanje, superioran zvuk za ovu klasu uređaja, odlična opremljenost i doista kvalitetna izrada zaslužuju nedvosmislenu preporuku. Zvučnica sama za sebe također još jednom dokazuje zašto je uspješno odolijevala vremenu i bila omiljena i drugim proizvođačima koji su je po svojim brandom naplaćivali i znatno više. AUDIO TECHNICA AT-LP5 Dimenz ije (ŠxVxD): 450 x 157 x 352 mm Masa: 10,5 kg Cijena: 3.420 kn INFO: www.sonusart.hr, tel. 01/ 4813 025

Korištena glazba Arcie Shepp "I Hear the Sound" (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac • CC Coletti "Bring it on Home", (Chesky) Binaural+ CD • Salvatore Acardo,Vesuvio 1727 (Fone) SACD • Keith Jarrett "Creation" (ECM),CD • Nektar "A tab in the ocean", (Purple Pyramid) CD • Andrea Damiani "Jay Pris Amour" (E lucevan e stelle) CD

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA, High Res: Pioneer U-05S, M2Tech Young+Asus N53JF+J. River Media Centar 21, Fiio X5, Pretpojačala: EAR 868L, TVC Sowter, HAD Maestral 2, Pojačala snage: Pass Os, EAR 890, ASV Šebart 300B, Zvučnici: Beta Systems C2, Zvučnički kabeli: Wireworld Eclipse 3+, Interkonekcijski: Wireworld Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wireworld Aurora, Wireworld Electra 5-2, LAT AC2, Wireworld, Electra Gold 5-2, dodatna oprema: RAM Tube dampers, strujni filter (samogradnja)

hifimedia #98

TEST CREEK EVOLUTION 100A

Fenomenalna upravljivost piše: Neven Kos

ijepo dizajnirana kutija niskog profila, čitljiv OLED (Organic Light Emitting Diode) displej, dovoljno ulaza, 110 W snage po kanalu, a na 4 ohma 170 W, mogućnost proširenja sa Sequel mk2 Phono pretpojačalom, AMBIT FM/AM radiom ili RUBY DAC/Bluetooth/FM radio modulom, daljinski… Što više poželjeti za nešto više od dvije tisuće eura? Hm, možete poželjeti više, a s pojačalom Creek Evolution 100A, to bi mogli i dobiti. Naime, ovo pojačalo je u pogledu upotrebljivosti i upravljivosti jednostavno fenomenalno. Npr. moguće je softverski programirati ulaze tako da oni označeni brojkama 3 i 4 pretvore u direktan AV ulaz, preskačući pretpojačalo. Također je moguće programirati osvjetljenje odličnog i informativnog zaslona, a koji prikazuje relevantne informacije već spomenutih dodatnih modula (DAC i li pak tuner), ako su umetnuti u unutrašnjost pojačala. Ima još: Evolution 100A ima i ton kontrole s mogućnosti regulacije +/-10 dB kao i izlaz za slušalice koji je više od puke rupe na prednjoj ploči

hi-fimedia #98

Nakon analognih, mehaničkih kontrola glasnoće, npr. plavog ALPS-a, pravo je zadovoljstvo koristiti ovaj ugrađen u 100A, temeljen na vrhunskom čipu uređaja. Cijeli sklop je elaboriran i posvećena mu je posebna pažnja, što je u mom konkretnom slučaju rezultiralo s mnogo ugodnih trenutaka koristeći Grado 60i slušalice. Nakon analognih, mehaničkih kontrola glasnoće, npr. plavog ALPS-a, pravo je zadovoljstvo koristiti ovaj ugrađen u 100A, temeljen na vrhunskom čipu. Osim što je ovakav sklop precizan, linearan je od nule i pri nižim razina nema razlike u glasnoći među kanalima. Izlazni sklop radi u tzv. G klasi, već otprije poznatoj prije svega kod Arcama. Riječ je o tzv., dvostrukom naponu napajanja, nižem naponu kada pojačalo radi u nižim režimima snage te višem naponu pri zahtjevima za većom snagom. Ovo se prebacivanje vrši automatski i neprimjetno.

Zvuk

O zvuku Creeka Evolution 100A dosta sam čitao preko dostupnih testova i prikaza na internetu. Koliko su te informacije utjecale na moja očekivanja

u pogledu zvuka teško je reći, ali unatoč pripremljenom terenu, moram napomenuti kako zvuk 100A ne ulazi na prvu u uho. Samozatajnost i povučenost karaktera te potpuna nenametljivost slušače namjernike mogli bi odbiti od dubljeg istraživanja zvuka ovog pojačala. Na sreću, kako smo se imali priliku družiti s Creekom nekoliko tjedana, bila je to odlična prilika da proniknemo u zvuk na više razina. Ipak, početni dojam rezerviranosti nikad nije potpuno nestao, ali se moj slušni aparat prilagodio novom zvuku u sustavu. Uglavnom, nije teško pogoditi u kojem će smjeru krenuti opis zvuka ovog pojačala. Ono je naprosto meko i nježno, na momente i previše samozatajno, takvo da bi oni navikli na živahna pojačala s naglašenim ekstremima, rekli pomalo dosadno. Ipak, Creek ima nekoliko momenata koji oduševljavaju. Tu je prije svega riječ o sredini, srednjetonskom području koje potpuno opravdava renome i cijenu. Ono je glatko, meko i nježno, u najbo-

ljoj maniri vrlo dobrih cijevnih pojačala. Međutim, od njih ima više snage, što posebno koristi reprodukciji koncertnog klavira, tako da sam posebno uživao u kelnskom koncertu Keitha Jarretta, reizdanom u 24-bit/96 kHz izdanju. Uz dinamiku, muzikalnost, ambijent dvorane te fenomenalnu kreativnost i nadahnuće samog Jarretta, nije bilo teško vraćati se po nekoliko puta ovom albumu. Da Creek nije dorastao tom zadatku i uživanje u ovom albumu ne bi bilo tako izraženo i često ponavljajuće iskustvo, uvaživši čak i poneke nedostatke na snimci u pogledu izobličenja te njima unatoč. Dinamički, Creek je ovaj album izveo na vrlo visokoj razini. Međutim, kako bi se dobila zaokružena i cjelokupna zvučna slika, pojačalo mora odraditi i ostale parametre na sličnoj kvalitativnoj razini. Creeku ne uspijeva dostići tu kvalitetu srednjetonskog područja npr. u basu. Iako direktnom usporedbom s integriranim pojačalom dvosruko niže cijene koji nam je bio na raspolaganju - Exposure 2010s2 – lako možemo ustanoviti kako Creek Evolution 100A ipak može reproducirati dublji i kontroliraniji bas, od pojačala ove cijene očekujemo dublji, snažniji i autoritativ-

niji bas. Da bude jasno, Creek Evolution 100A slušao sam s Dynaudio X38, zvučnicima s dva bas drivera promjera 18 cm i srednjetoncem, koji mogu zagrabiti i veću količinu struje. Karakterno, bas je zvučao ugodno i muzikalno, ali ipak uskraćen za onaj konačni atak, dubinu i eksplozivnost. Doduše, za takve manire potrebno je nešto više rabijatnosti i snage, što ovom pojačalu, očito podešenom za finiji i mirniji suživot sa zvučnicima nije prvi kriterij i razlog postojanja. Zato je dimenzija izgradnje zvuka u svim smjerovima odlična, i to je uz srednjetonsko područje jedna od boljih karakteristika ovog uređaja. Zanimljivo, unatoč toj sveprisutnoj uglađenosti, pojačalo je na određenom glazbenom materijalu, uz svesrdnu pomoć snimke, moglo iznijeti i patinu, težinu i grubost u glasu nataloženu u glasu Janive Magness na fenomenalnom albumu "Bury Him at the Crossroads". Unatoč sklonosti pojačala da život zapakira u ljepšu ambalažu i sve učini smirenijim, prikrivenim i pomalo ravnim, i ovaj sam album uživao slušati. Nedostatak eksplozivnosti i potkresanost tranzijenata mogu utjecati na dojam koje ovo pojačalo ostavlja. Zato preporučujem pobrinuti se oko interkonekcijskih kabela, ali i zvučničkih, kao i oko izbora zvučnika. Što se kabela tiče, ja sam interkonekcijski Wireworld Equinox 7 zamijenio pletenicom od srebrne Mundorf žice, što je pojačalo podiglo za barem pola klase, dok su zvučnički VDH

cs122 odlično obavili posao u kombinaciji s već spomenutim Dynaudio Excite X38 samostojećim zvučnicima. Veća orkestralna djela Creek je iznio uvjerljivo, uvažavajući gore navedena ograničenja i karakterne osobine, što me nije spriječilo da dosta vremena posvetim slušanju isključivo klasične glazbe, posebice Bachovih djela, u čemu se Creek odlično snašao, prenijevši timbar instrumenata i atmosferu baroka na jedan osebujan i slušljiv način.

Slušalice

Iako nisam osobito navučen na slušanje glazbe putem slušalica, ipak ponekad na glavu nabacim Grado SR60i, a u svrhu kompletnog prikaza poslušao sam kako Grado zvuči putem Creekovog izlaza za slušalice. Ima li iznenađenja? Da i ne. Zvuk je i dalje zadržao notu zaobljenosti, mekoće i samozatajnosti, što možda nije niti loše za slušanje preko slušalica, jer svakako smanjuje zamor pri slušanju. Ionako mi je agresivnosti u životu na svakom koraku i previše. Iznenađenje mi je svakako bilo da Grado nikad nisam čuo u boljem izdanju, čak

ni onomad kad sam kod kuće na probi imao jedno od HADovih pretpojačala za slušalice. Glatko, muzikalno i vrlo slušljivo, tako bih mogao sažeti zvuk ovog pojačala preko izlaza za slušalice.

Zaključak

Kad dođete do toga da ste spremni izdvojiti kojih 15-16.000 kuna za integrirano pojačalo, očekivanja su s pravom visoka. Kao i u ostalim segmentima u životu, i ovdje su kompromisi nužni. Creek se odlučio za pristup u kojem će velik naglasak staviti na dizajn, upotrebljivost, upravljivost pojačala i mogućnost prilagodbe korisniku. Već sam spomenuo odličan displej i mogućnosti programiranja. S druge strane, na tržištu postoje pojačala slične cijene koja su siromašna opcijama te su više posvećena zvuku. Koji kompromis odabrati, jednostavno je na kupcu. Na sreću, ponuda je ogromna i svatko može pronaći nišu koja ga zadovoljava. Creek Evolution 100A vrlo je dobro pojačalo kod kojeg svakako treba pripaziti na ostale komponente u sustavu, kako se smirenost i finoća na kraju ne bi pretvorili u svoju suprotnost.

CREEK EVOLUTION 100A Snaga: 110 W / 8 Ohm 170 W / 4 Ohm Audio ulazi: 5x RCA (linijski analogni), 1x XLR (linijski analogni) Opcijski moduli: Ambit FM/AM Ruby DAC – USB, SPDIF, Toslink, Bluetooth i FM Tuner Ulazna osjetljivost: 650 mV Max struja: +/- 26 A pri 0,5 Ohm Stalna struja: > 8,5 A Signal / šum: > 102 dB (linijski ulaz) Dimenzije (ŠxVxD): 430 x 60 x 280 mm (ŠxVxD) Masa: 9 kg Cijena: 16.800 kn INFO: www.intek-croatia.hr

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, EAR 834T; Zvučnici: DYNAUDIO Excite X38; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Wireworld Equinox 6, Anticable, Xindak FS-1, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.

hifimedia #98

TEST DYNAUDIO XEO 2

Digitalni Danac piše: Jagor Čakmak

Glavna odlika ovih zvučnika je jednostavnost korištenja i to u svakom smislu

hi-fimedia #98

ve više proizvođača audio opreme vraća se minimalističkom konceptu “sve u jedan”. U skladu s time i Dynaudio je predstavio nekoliko proizvoda u seriji XEO. U ponudi su dva modela namijenjena smještaju na policu ili stalke i jedan samostojeći model. Bežična povezivost je glavna odlika ovih zvučnika. Na testu smo imali najmanji model iz serije, Xeo 2. Ovaj maleni zvučnik dimenzija 173 x 255 x 154 mm (švd) prepun je novih tehnoloških rješenja. Bočne stranice i stražnja stranica kućišta napravljene su od kompozitnih materijala, a prednja stranica je napravljena od aluminija. Zvučnik je aktivne konstrukcije pa se tako u njemu nalazi pojačalo D klase od 65W koje pogoni zvučničke jedinice i digitalno analogni pretvarač (sposoban obraditi signal maksimalne rezolucije do 24 bita pri frekvenciji od 192 kHz). Zvučničke jedinice su uobičajene za Dynaudio. Bas/srednjetonska jedinica napravljena je od njihovog polimera baziranog na silikatnom magneziju, kojega možemo vidjeti u većini njihovih modela i kod Xeo 2 je promjera 14 cm. Visokotonac je klasičan, napravljen od tekstilne mekane kupole i promjera je 27 mm. Za korekciju zvuka brinu se aktivni DSP filteri i još mnoštvo drugih patentnih Dynaudio tehnologija. Ono što ove zvučnike čini drukčijim je njihova bežična povezivost. Zvučnici se dakle međusobno povezuju bežično, a pomoću prekidača na stražnjoj strani zvučnika odabiremo koji je lijevi, a koji je desni zvučnik. Ako korisnik sustav želi koristiti u više soba, oni se svi mogu povezati preko Dynaudio bežičnog huba.

U praksi se povezivanje vrši dodirom jedne od tipki na vrhu zvučnika. Xeo 2 može primiti signal na više načina. Na stražnjoj strani imamo jedan klasični analogni RCA ulaz, ulaz za 3.5 mm bananu, optički Toslink digitalni ulaz, Bluetooth antenu i bežičnu povezivost za Dynaudio Connect odašiljač. Tijekom testa koristili smo optički ulaz i Bluetooth.

Zvuk

Glavna odlika ovih zvučnika je jednostavnost korištenja i to u svakom smislu. Zvuk koji je dopirao iz ovih zvučnika bio je iznimno čvrst i definiran bez obzira na tip glazbe te s vrlo dubokim bas područjem s obzirom na veličinu zvučnika. Srednji dio spektra je detaljan i ponešto naglašeniji nego visoki dio spektra, što se pogotovo primjećivalo kod reprodukcije simfonijskih orkestara. Reprodukcija ženskog jazz vokala bila je odlična. Glas je pravilnog timbra i volumena te jasno odvojen od ostatka izvođača koji jednako tako imaju jasno definirano mjesto na pozornici. Pri reprodukciji glazbe s elektronskim elementima Xeo 2 je ponovo pokazao koliko dobro ima definirano bas područje i koliko duboko može ići s obzirom na veličinu zvučnika. Kada se koristio Bluetooth kao

izvor zvuka, sve karakteristike ostaju iste osim što je smanjena ukupna količina detalja, zbog manje količine informacija koje je moguće poslati putem Bluetootha. Zvučnik sa stražnje strane ima prekidač kojim možemo kontrolirati bas područje u odnosu na njegov smještaj u prostoru, tj. koliko je daleko smješten od stražnjeg zida. Srednji položaj se pri smještaju na male stalke i pola metra od stražnjeg zida pokazao optimalan za našu slušaonicu.

Zaključak

Dynaudio Xeo 2 predstavlja budućnost prema kojoj ide audio svijet. Jednostavnost upotrebe je najveća prednost ovog proizvoda. Zvučnike optičkim kabelom možete spojiti na pametni televizor koji je sposoban reproducirati glazbu ili video s nekog streaming servisa, USB sticka ili mrežnog diska i to je sve što trebate imati za moderni audio/video sustav. Bluetooth spajanje uvijek ostavlja mogućnost da sa svojeg mobilnog uređaja u svakom trenutku iz fotelje pustite glazbu koja vam se sluša u tom trenutku. Dynaudio Xeo je koncept koji radi vrlo pouzdano i jednostavno. Jedina potencijalna mana ovog sustava je cijena koju morate platiti za ovu jednostavnost i eleganciju. DYNAUDIO XEO 2 Frekvencijski opseg: 40 – 24.000 (Hz) Snaga pojačala 65 W Susretna frekvencija skretnice 3.1 kHz, 24 dB/oktavi Tip kutije bas refleks Ulazi Toslink (24 bit/192 kHz) RCA, mini jack (3,5 mm) Bluetooth, Hub (16 bit/48 kHz), Connect (16/48 i 24 bit/96 kHz) Dimenzije (Š x V xD) 173 x 255 x 154 mm Masa 4 kg Cijena: 4.990 kn/kom INFO: Sonus art, tel: 01/4813 025, www.sonusart.hr

www.intek-croatia.hr intek.croatia@gmail.com • 098 374 906 Tina Ujevića 75, 48000 Koprivnica

hifimedia #98

TEST MEZE 99 CLASSIC

Meze 99 Classic Novi klinac u kvartu

piše: Jagor Čakmak

ržište audio proizvoda zadnjih godina prolazi kroz velike promjene. Poslovanje putem Interneta omogućilo je malim lokalnim kompanijama da svoje proizvode nude potencijalnim kupcima po cijelom svijetu direktno, bez distributera. S druge strane crowdfunding nudi malim kompanijama mogućnost stvaranja serijske proizvodnje uz minimalna ulaganja. Takvih malih kompanija je mnogo, a bez dobrih proizvoda teško se mogu probiti na tržište. Jedan takav neobičan proizvod došao je i do nas na test. Slušalice Meze 99 Classic dolaze iz Rumunjske i predstavljaju vrhunac rada i truda ove tvrtke. Trenutno su u ponudi dva modela. Model 11 koji se smješta u slušni kanal (uho) i model 99 koji u potpunosti prekriva uši. Proizvodnja Meze slušalica može se opisati kao visokotehnološka manufaktura. U sklapanju modela 99 nigdje se ne koristi ljepilo zbog čega je moguće

hi-fimedia #98

za prijenos i opremljene su s dva zamijeniti ili popraviti bilo koji dio seta izmjenjivih kabela. Duži za slušalica. Ovu mogućnost skoro slušanje u komfornijem okruževiše nitko ne nudi na tržištu, bez nju i kraći za slušanje u pokretu. obzira na cijenu proizvoda. Uz kabele dolaze i dva adaptera Drvo i metal su glavni mateza različite utičnice. rijali u proizvodnji Meze slušalica. Kućište za zvučničke jediOve iznimno zanimljive slušanice napravljeno je od jednog lice imali smo priliku testirati više komada orahovine. Konstrukcija od mjesec dana u svakodnevod metala i kože zadužena je za noj uporabi. Za početak, slušalice udobno sjedanje slušalica na sasvim dovoljno izoliraju korisnika glavu. Svi ti dijelovi izvrsno su od vanjske buke s obzirom da se spojeni obrađenim komadima radi o zatvorenom tipu slušalica. metala u zlatnoj Udobnost je neupitili srebrnoj boji, na, čak i nakon četiKućište za ovisno o želji ri ili pet sati korištenja zvučničke kupca. Masa sluu komadu, a jednašalica dovoljno je ka je ili bolja u odnosu jedinice mala za višesatna bilo koji drugi proino slušanje i ne napravljeno je od zvod velikih i popularpredstavlja pronih proizvođača slujednog komada šalica. blem bez obzira na korišteZvuk ovih sluorahovine ne materijala, a šalica jako je zaniiznosi 290g. Kvaliteta izrade jedmljiv. Pozornica koju reproducinostavno je vrijedna divljenja. O raju je velika i nema dojma točzvučničkim jedinicama proizvokastog izvora koji je inače jako đač ne govori mnogo, osim da čest. Definicija prostora i pozise radi o uobičajenim jedinicama cija glazbenika bila je dovoljpromjera 40mm i da su pogonje- no dobra neovisno o žanru glazne neodimijskim magnetom. be koji se sluša. Količina detaSlušalice dolaze u tvrdoj kutiji lja jako je dobra kroz cijeli spek-

tar. Visoki dio spektra je izuzetno precizan i nikada ne postaje zrnat, a samim time ni naporan. Zbog tih karakteristika slušanje orkestralne klasične glazbe poput Mahlerove druge simfonije pravi je užitak. Dinamički uzleti su odlično reproducirani. Bas je pravilnog volumena, vrlo kontroliran, a opet ima malo dodatne topline koja slušanje čini ugodnim na duge staze, neovisno o materijalu. Jazz sastavi također zvuče odlično zbog velikog prostora i iznimno čistog srednjeg dijela spektra. Klavir Samuela Yirge ima jako dobar timbar, volumen i dužinu odjeka. Elektronska glazba također nije strana ovim slušalicama. Slušalice imaju dovoljno brzine kroz cijeli spektar da umjetno stvoreni beatovi budu reproducirani uvjerljivo. Skladba Monument norveške skupine Röyksopp zvuči odlično. Meze 99 slušalice dovoljno su osjetljive da ih se može slušati na bilo kojem modernom izvoru zvuka, uključujući smartphone ili prijenosni audio player poput FiiO-a.

PREPORUKA

Zvuk ovih slušalica jako je zanimljiv. Pozornica koju reproduciraju je velika i nema dojma točkastog izvora koji je inače jako čest Zaključak

Meze je mali proizvođač koji se tek mora dokazati na globalnom audio tržištu, a jedini put k uspjehu su proizvodi koji nude bitno više nego konkurencija za sličnu cijenu. Mislimo da je Meze u tome u potpunosti uspio. Model 99 Classic zvuči kudikamo bolje nego AKG K551 ili modeli iz Sennheiser Momentum serije. Pri kupovini slušali-

ca gotovo jednako bitan faktor kao i zvuk je i kvaliteta izrade. Slušalice nosimo u pokretu ili ih često premještamo pa su zbog toga podložne fizičkim opterećenjima kao niti jedan drugi komad audio opreme. Meze 99 u tom području nadmašio je bilo kojeg velikog proizvođača u svojoj kategoriji cijene. Slušalice su izgrađene tako da mogu preživjeti jako puno, a ako

nešto ipak pukne ili se pokvari, moguć je popravak i zamjena dijelova, što je u današnjem konzumerističkom svijetu prava rijetkost. Meze 99 Classic dobiva svaku preporuku. Za sada u Hrvatskoj ovaj proizvođač nema zastupnika no mogu se kupiti i direktno na njihovoj web stranici po cijeni od 309 eura. INFO: www.mezeheadphones.com

hifimedia #98

TEST AYON SCORPIO

Ayon scorpio � zlatna sredina piše: Neven Kos

no što je do sad u opsežnom i bogatom programu austrijskog Ayona predstavljao model Orion, od ove godine preuzima model kojeg imamo na testu – Ayon Scorpio. Novi model, za razliku od onoga kojeg zamjenjuje, ima nešto manje snage, isključivo 8-omski izlaz i nema USB ulaz. Riječ je o izuzetno kvalitetno, čvrsto složenom i sastavljenom pojačalu kojeg krase brojne zanimljive osobine, od izgleda, izvedbe, šasije, upotrijebljenih materijala pa sve do zanimljivih tehničkih rješenja, automatizacije rada pojačala i podešavanja biasa cijevi. U osnovi, riječ je o push-pull pojačalu, s dvije KT88 po kanalu i tri 12au7 u ulaznom i pretpojačivačkom dijelu. Pojačalo je teško, preteško (masivni transformatori, masivna šasija, prigušnice u napajanju…). Neto masa od 29kg, povezana s kabastim gabaritima (visina pojačala je 26 cm), zahvaljujući vrlo visokim transformatorima (to su oni tornjevi na stražnjoj strani pojačala), čine ga nezgodnim za manevriranje. Na sreću, pojačalo zvuči izvrsno i vjerojatno je da ga, jednom ubačenog na audio policu, više s nje nećete micati. Jesam li pokvario užitak čitanja , neizvjesnost rezultata? Ako i jesam, nastavite čitati, jer ovo pojačalo to zaslužuje. Ne samo radi zvuka, već i radi ostalih sitnih štosova kojima zabavlja korisnika. Među njima su npr. potenciometar za glasnoću i izbornik audio ulaza. Oba se pokreću

hi-fimedia #98

Pojačalo zvuči izvrsno i vjerojatno je da ga, jednom ubačenog na audio policu, više s nje nećete micati. Jesam li pokvario užitak čitanja, neizvjesnost rezultata? Ako i jesam, nastavite čitati, jer ovo pojačalo to zaslužuje uz znatni otpor, baš nekako kako i očekujete od germanskog automobila ili pojačala! Svakako da navedeno doprinosi dojmu kvalitete. Zanimljivo je i rješenje podešavanje biasa, tzv Auto Intelligent Bias, koji kontrolira struju mirovanja izlaznih cijevi, a može ga aktivirati i sam korisnik ukoliko misli da za tim ima potrebe. Ipak, kako ne bi ometao kvalitetnu reprodukciju, AIB nije operativan za vrijeme slušanja. Sam je sustav toli-

ko efikasan da u Ayonu tvrde kako nema potrebe za uparivanjem izlaznih cijevi, a one čak ne trebaju biti niti od istog proizvođača. Unatoč tome, s pojačalom stižu umjerene, uparene, označene i obilježene cijevi. Pojačalo je opremljeno i sustavom zaštite koji s korisnikom komunicira putem malog dvoznamenkastog displeja smještenog sa stražnje strane. Pojačalo s ovim kontrolnim sustavom nije namijenjeno nestrpljivim

osobama jer značajno usporava paljenje i gašenje uređaja, trošeći dragocjene minute koje ste mogli potrošiti na slušanje. Naime dvijetri minute u oba slučaja, pri paljenju i gašenju uređaja, mogu biti iritantna osobina pojačala. Ipak, sigurnost i dugovječnost pojačala, sklopova i cijevi time su znatno unaprijeđeni. Kako bilo, navedeni sklop ipak bih stavio na popis mana ovog pojačala, a kojih sam nabrojao ukupno 4. Prva se, kako

sam već naveo, odnosi na masu i dimenzije, a treću možemo zahvaliti odluci konstruktora da ugradi samo jedan prilagodni sekundar izlaznih transformatora, prilagođen 8-omskim zvučnicima, čime se donekle može ograničiti kompatibilnost s velikim brojem 4-omskih zvučnika na tržištu. Četvrta mana vezana je uz zvuk, o čemu više nešto kasnije. Svestranost: pojačalo ima ugrađen prekidač za odabir pentodnog ili triodnog načina rada u kojima razvija 45, odnosno 30 W u a-klasi te se i adekvatno grije. Proizvođač preporučuje gašenje pojačala ukoliko se određeno, makar i kraće vrijeme ne predviđa slušanje, jer, zahvaljujući gorenavednim sklopovima, postupak paljenja i gašenja manje troši cijevi od njihovog stalnog rada. Napomena za vlasnike Sonyevih pametnih TV-ova: tipka za teletekst aktivira kontrolu glasnoće i podiže njenu razinu. Oprez! Slušam Hiromi Alive 24/96 AIFF i album zvuči prekrasno, s mekim, ali dubokim, duuubokim basom Anthonya Jacksona, a Hiromin koncertni klavir plete i vodi melodijsku liniju u nestvarno glazbeno iskustvo. Detalja je u izobilju, atmosfera je fantastična, a timbar točan, tako da i oni kojima nije do glazbe već do audiofilskih iživljavanja nad njom, mogu bez kompleksa doći na svoje. Ja sam, nekako omađijan onom prvom karakteristikom pojačala, koje je uz to sposobno prenijeti suštinu glazbe, prostor među notama i atmosferu pozornice ili studija. Uz ove karakteristike pojačane prirodnošću, zaobljenošću, mekoćom i vrlo stvarnom muzikalnošću, uživao sam u gotovo svakom disku ili digitalnom zapisu kojega sam propustio kroz Scorpia. Na svu sreću, ove karakteristike prožimale su svaku, ama baš svaku glazbu koju sam se drznuo slušati. Zanimljivo, čak i glazba koja obiluje basom zvučala je tako, uz dodatni užitak u vidu prirodne reprodukcije instrumenta, otkrivajući njegovu narav, ustroj i materijal od kojeg je izrađen! Ta prirodnost, neopterećenost elektronikom, čini ovo pojačalo posebnim i osebujnim. Posebno uzmemo li u obzir i faktor cijene. Naime, oko

3000 EUR čini se posve nevjerojatnom cijenom za ovu kvalitetu zvuka. Barem se ja ne sjećam kad sam posljednji put čuo ovoliko dobrog i prirodnog zvuka za ovoliko novca. Pada mi na pamet Nightingale ADM-32, pojačalo koje me je poprilično oduševilo i zvukom donekle izbacilo iz takta, jer se „pokazalo kao izuzetno, hm, harmonično, muzikalno i glazbeno orijentirano pojačalo“. Gotovo iste epitete možemo pripisati i Scorpiu, koji navedeno postiže uz nešto veću izlaznu snagu i nižu cijenu. Osim zlatne sredine, kao okosnice zvučnog otiska Scorpia te basa koji udara fenomenalan temelj autoritatvinosti i ritmu, Scorpio i u visokotonskom području ne zaostaje. Naprotiv, iznošenje detalja, finesa, nijansi (poslušajte samo Larsa Erstranda na Opus 3 izdanju), uz postojanu i široku zvučnu sliku ne samo da ne kvare dojmove prikupljene dosadašnjim slušanjem, već ih dodatno pojačavaju, zacementiravši dojam o Scorpiu kao kompletnom pojačalu koje pokriva široki dijapazon glazbe i audiofilskih varijacija i situacija. Usporedbom pentodnog i triodnog načina rada pojačala dolazimo do uobičajenog zaključka za ovu usporedbu: trioda zvuči finije, elegantnije, profinjenije, uz bolju ekstenziju prema gore. Međutim, u sustavu u kojemu se Ayon našao – Dynaudio Excite X38 i EAR DACute192 DAC, pentodni način dao je onaj završni pečat autoritativnosti i

dinamike, uz nešto bolju kontrolu dva bas drivera po kanalu. Ovdje dolazimo i do spomenute 4. identificirane mane, koja to i nije, ili barem ne bi bila u drugom kontekstu. Naime, pojačalo s devedeset posto glazbe zvuči, kako sam do sada pokušao dočarati, fantastično. Međutim, s onim manjim dijelom glazbe, velikim orkestralnim djelima ili zahtjevnim snimkama velikog koncertnog klavira, pojačalo nema dovoljno snage da u goreopisanim uvjetima, čak i na glasnoćama nižima od realnih, drži dah. Neposredno nakon nekih snažnijih tranzistorskih pojačala u sustavu se našao Scorpio. Snimka koju u posljednje vrijeme često slušam je 24/96 izdanje kelnskog nastupa Keitha Jarreta. Ayon nije mogao držati korak s dinamičkim udarima i načinom na koji putem klavira Keith Jarret komunicira s okolinom. Zvučna slika se urušila, nestalo je one čistoće i toliko spominjane muzikalnosti, a tonovi koji izlaze iz zvučnika mogli su se jednako pripisati i pijaninu, ili pak električnom klaviru. Navedeni dojam međutim nije mogao narušiti dosad ocrtanu sliku Ayona Scorpio, kao izuzetnog pojačala u pogledu muzikalnosti, detalja, definicije, kontrole i dubine basa te neiscrpnog vrela ljepote reproducirane glazbe, i to po vrlo povoljnoj cijeni, što ga čini izvanserijskim postignućem. Uz osjetljivije zvučnike, Scorpio je neprikosnoveni best-buy i jedno od meni najdražih pojačala koje sam imao priliku slušati. Golemo je

i teško, možda ćete radi njega morati zamijeniti ili modificirati audio-policu, ali vjerujte, vrijedi svakog truda. AYON SCORPIO Način rada: Triodni ili Pentodni, A-klasa Izlazne cijevi: 4 x KT88 Izlazna impedancija: 8Ohm Frekvencijski opseg: 15Hz - 50kHz Snaga - Pentoda KT88 2 x 45 W Snaga - Trioda KT88: 2 x 30 W Ulazna osjetljivost: 500mV Ulazna impedancija: 100 kOhm Dimenzije (ŠxVxD): 460 x 260 x 340 mm Masa: 29 kg Cijena: 22.800 kuna INFO: www.hd-multimedia.com

Korištena glazba Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

hifimedia #98

TEST PIONEER XDP-100R

Origami za mase piše: Gordan Gaži

protokom vremena stvari se mijenjaju, no ono važno i temeljno iskrenom ljubitelju glazbe uvijek ostaje isto. Imati mogućnost kvalitetno reproducirati muziku gdje god se nalazili doista je privilegij. U doba u kojima smo koristili kazete odgovor na takvu potrebu zvao se Walkman, ali puno je dana proteklo od onog vremena u kojem se audio svijet dijelio na one koje koriste obične trake ili one strašno skupe "kromke", "ferokromke" ili "metalke" po koje se išlo u susjedne zemlje. No, svijet glazbe je nasreću ipak ostao isti. Ovog časa više nitko ne problematizira vrstu magnetskog premaza trake ili razne mogućnosti koje su usmjerene unaprjeđenju reprodukcije, ali želja i potreba za glazbom u pokretu ostala je konstanta. U ovom trenutku "kromke" i "metalke" su zamijenili formati i kodiranja u kojima se glazba pohranjuje. Odjednom se pojavila gomila glazbe i sretni vlasnici novostvorenih kolekcija stvarno mogu trljati ruke. Oni koji doista uživaju u glazbi na svoj način i poštuju glazbenike, te koriste svaki trenutak iskreno uživati u porukama koju šalju imaju potrebu družiti s odabranim skladbama u svakom trenutku. To je i temeljna kvaliteta i prednost koju nosi prijenosni reproduktor na testu. Lagan, univerzalan i upotrebljiv u svakom trenutku bez pretencioznosti i želje da postane etalon, te bez ambicija da odigra veliku ulogu u svijetu mobilnih svirača na test je stigao Pioneer XDP-100R. O njegovim tehničkim

hi-fimedia #98

Unutar Android korisničkog sučelja odvija se samo interakcija s korisnikom dok je ostatak dizajniran i potpuno posvećen vrhunskoj reprodukciji glazbe

osobnostima kako se radi o gotovo klasičnom Android reproduktoru nije potrebno detaljno izvještavati, no ipak je nužno istaknuti nekoliko važnijih odrednica koje zapravo i definiraju uređaj. U slučaju da se čitatelj zapita o posebnosti ovako koncipiranog uređaja u odnosu na gomilu slično ustrojenih svirača: "čitaj… mobitela" treba pripomenuti da je operativni sustav samo korisničko sučelje unutar kojeg se odvija interakcija s korisnikom dok je ostatak je dizajniran i potpuno posvećen vrhunskoj reprodukciji glazbe. Što dakle čini razliku za koju je vrijedno odvojiti sredstva i što Pioneer XDP-100R čini posebnim? Korisničko sučelje je Android u verziji 5.1.1., što podrazumijeva gotovo neograničenu softversku podršku, ali i stabilnost koju je reproduktor i demonstrirao kroz višemjesečnu torturu kojoj je bio izložen. Upravljanje uređajem je jednostavno i odgovara zahtjevima operativnog sustava, te je za svakog korisnika mobitela potpuno shvatljivo u prvim sekundama korištenja, no unutar kućišta smještena je konfiguracija koja će se dopasti audiofilima. Ako apstrahiramo operativni sustav i njegov GUI (Graphical User Interface – grafičko korisničko sučelje), Pioneer XDP100R možemo podijeliti u dva segmenta. Digitalni dio, očekivano je pripao isprobanom i više puta opisanom pretvaraču ESS Sabre 9018ES koji svoje je svoje mogućnosti dokazao i u višestruko skupljim uređajima, a iz iste kuće Pioneer se odlučio i za amplifikacijski segment koji predstavlja Sabre 9601K. Oba se nalaze na istoj pločici, odvo-

jeni od ostataka komponenata. Dodirni ekran je solidan, dovoljno oštar i fino zasićenih boja, a svojom rezolucijom od 1280x720 uz dijagonalu od 4,7 incha sasvim je dovoljan za ugodan rad i primarno pregled glazbenih covera. Ostatak elektronike koji je nužan za pokretanje uređaja sastoji se od Qualcomm APZ8074 procesora i Adreno grafičkog podsustava. XDP-100R je prvenstveno promatran sa stajališta korisnika koji je zainteresiran za njegov glazbeni dio, no mogućnosti streaminga multimedije, pa čak i razmjerno živahnog gaminga stavili su pred konstruktore i potrebu za ozbiljnom grafikom. Uređaj je sposoban reproducirati gotovo svaki zamislivi format u kojem digitalna glazba dolazi uključujući i sve zastupljenije DSD datoteke, no posebno treba izdvojiti nov i obećavajući MQA (Master Quality Authenticated) format. U trenutku testiranja software koji posjeduje takvu mogućnost bio je u završnoj fazi testiranja tako da taj potencijalno, za budućnost značajan dio ustrojstva uređaja nije uključen u slušne dojmove. No, ovaj player je tada bio prvi uređaj na svijetu koji je imao MQA mogućnost reprodukcije. Iza MQA enkodiranja stoji britanska tvrtka Meridian i njihov gotovo nepogrešiv osjećaj za audio digitaliju, a u dvije riječi moguće ga je opisati kao digitalni audio origami, zbog revo-

Prikaz operativnog sustava i njegovog grafičko korisničkog sučelja

MQA. Zbog veličine datotelucionarnog odnosa kompresije, tj. veličine datoteke-contaika Pioneer je uređaj oprenera i njezine sonične kvalitemio s 32 GB interne memote. Izvanredno je vidjeti takav rijske pohrane i dva utora za potencijal u reproduktorima MicroSD kartice koje podrkoji su namijenjeni svakom lju- žavaju kapacitet do 200GB. S 432GB prostobitelju glazbe. O Dodirni ekran ra koji će u novim prednostima koje isti sustav posjeinačicama softvera je solidan, možda i rasti doiduje biti će još dovoljno oštar sta je bilo jednomnogo govora, no mogućnost testirati urei fino zasićenih stavno streaminga takvih đaj bez potrebe datoteka za koje česte izmjene kartiboja je potreban znatca ili njihovog uzano skromniji "bandwidth" svastopnog snimanja. No, kako svu tu silnu elektroniku podkako će ukloniti ogromnu prepreku koja se javlja zbog velinosi ugrađena baterija, pitačine drugačije strukturiranih nje je koje se momentalno visokorezolutnih audio fajlonameće nakon čitanja speva. Glazbeni servis Tidal najav- cifikacija kojima treba dodaljuje vrlo skoru podršku za ti i WI-FI, te Bluetooth Apt-x načine povezivanja. U uvjetima slušanja visokorezolutnih snimaka (FLAC) uređaj je bez poteškoća izdržao i više od 11 sati neprestane reprodukcije, a još dva sata više prilikom slušanja MP3 formata. Još nekoliko posebnosti uključuju mogućnosti izbora digitalnog filtera između 3 mogućnosti (Sharp, Slow i Short) uz "Lock Range" funkciju s kojom u 7 pozicija možemo djelovati na "Jitter", ali i na uvijek značajnu signal/šum komponentu. Lijepa mogućnost je i ugradnja štitnika za konektore koje je moguće i demonti-

rati, a posebno imponira kvalitetan potenciometar za određivanje glasnoće koji sa svojim 161 korakom mogućih podešavanja doista ostavlja dobar dojam pod prstima i obavlja svoj posao vrlo korektno. Osim analognog izlaza u klasičnoj 3,5 mm izvedbi, tu je digitalni Micro USB-B OTG konektor. Priču možemo završiti fino izrađenim metalnim kućištem koje na sebi uz sve spomenuto na bočnoj strani nosi tipku za uključivanje uređaja i osnovni upravljački set, a na donjoj i maleni zvučnik za usputno slušanje i mikrofon.

Slušni test

Nema sumnje da je kombinacija poznatog sučelja, te snažnog procesora koji sve radnje čini laganim i fluidnim na prvi pogled učinila uređaj izvanredno podatnim. Posebno se to osjeća u trenucima izmjene play liste i drugih repetitivnih funkcija, te direktno utiče na osjećaj koji svirač ostavlja prigodom svakodnevnog korištenja. Na raspolaganju nam stoji upsampling funkcija i FIR equalizer s morem definiranih profila i mogućnošću memoriranja vlastitih. Slušni test je obavljen bez korištenja te mogućnosti, no u svakodnevnom slušanju ona je poprilično sim-

hifimedia #98

TEST PIONEER XDP-100R

patičan dodatak paleti najraću se na najznačajnije osobizličitijih opcija koje prijenone zvuka koje je svirač iskasnik imaju učiniti univerzalnim zao uz eventualnu napomenu i zanimljivim. kad se radi o ponekoj posebZvuk koji XDP-100R isponosti. Prelaskom na rock glazručuje već na prvu se čini bu zadržao se dojam izrazineutralnim, prirodnim i lagate finoće i glatkoće snimke, a pojavio se i vrlo dobar bas nim za slušanje. Vokali koji su s kojim u smislu i otvorili testiradefinicije, ritma nje posjedovaReproducira i tonskih nijansi li su finu definicimoramo biti izuju, prozračnost i gotove sve izvanredno naglazetno zadovoljni. digitalne Nedostajalo mu šenu mikrodinamiku kroz ukupan glazbene format je možda malo težine i samo spektar. Treba uključujući DSD i mrvicu gradacije napomenuti da bi bio doista su takvi predlošci MQA datoteke kako odličan. Svakako pripadali visokotreba pohvalirezolutnim (FLAC, DSD) formatima. Iste skladti i povezanost cijele slike i dobru separaciju instrumenabe u MP3 formatu izgubile su ponešto od detalja i prirodnota, te konstantan dojam ugodsti, no kako je gotovo nemone aeriranosti koji sliku čini podatnom kroz duže slušanje, guće opisati svaki mogući forali i pruža dobar supstrat za mat u svakoj eventualnoj rezoreprodukciju detalja u zvučluciji, kao i obično fokusirat

hi-fimedia #98

noj slici koji u takvom okruženju zvuče jasno, prezentno i prirodno. XDP-100R se izvanredno nosi i s manjim komornim sastavima koji imponiraju prostornom slikom, ali i odličnim timbrom kao i s većim orkestrima koji zvuče dinamično, no prigodom snažnijih pasaža uređaj pomalo gubi živost i kolorit. S većim brojem sličnih predložaka osjetio se malen, ali i jasan gubitak živahnosti u srednjem i bas području koji se može definirati i kao restrikcija autoriteta i dinamike zamaha instrumenata. Treba li takvu razinu reprodukcije tražiti od prijenosnog svirača u ovoj kategoriji teško je reći jer kompletan dojam uvelike ovisi o upotrijebljenom predlošku, slušalicama i naravno okruženju u kojem se slušač nalazi. No, ipak je korektno uputiti i na tu osobinu testiranog uređaja. Pred kraj sam poslušao i snimak grupe King Crimson s koncerta u Torontu prošle godine i ponovo se oduševio reprodukcijom udaraljki (Larks Tongues in Aspic I) kao i rekreacijom prostora i atmosfere u kojoj je koncert nastao. Snimka je sa standardnog kompakt disk izdanja prebačena u FLAC i zazvučala je dinamično, snažno, kompaktno, ali prije svega autentično i prirodno. Na isti način se predstavio i izvanredni eksperimentalni jazz saksofonista Colin Stetson s albuma posvećenog glazbi velikog Henryka Goreckog koja je raznolikim instrumentima, pasažima i gomilom detalja izvukla najbolje od potencijala reproduktora. Snimku bih možda i zaboravio u moru drugih koje sam koristio, no izdvajam je zbog svih ljubitelja glazbe koji žele malo alternativnih i drugačijih nota uz zanimljivu snimku i doista posebnu obradu treće simfonije Goreckoga.

Zaključak

Nema mnogo dilema i tajni u zvuku koji nudi Pioneer XDP100R". Radi se o izvanredno podatnom, brzom, okretnom i

pomalo atraktivnom i temperamentnom koktelu koji posjeduje svoje limite u strogo audiofilskim kategorijama. Mnogo važnija je pak sposobnost uređaja da najrazličitije vrste glazbe reproducira na svjež, prirodan način koji ne umara i pruža mogućnost slušanja satima bez koncentracije i napora. Naravno, cijeli dojam ovisi o kvaliteti materijala, a reproduktor svojim zvukom itekako prepoznaje kvalitetu snimke, ali i slušalica. Podržane su slušalice širokog impedancijskog spektra od 16 do 300 ohma. U testu je korišteno nekoliko pari slušalica, ali većinu dojmova upisao sam koristeći već legendarni In-Ear model SoundMagic E-10. Ostatak slušanja obavio sam s Grado SR-60 i SR-325 modelima, ali i s Beyerdinamic 990 PRO. Cijelom paketu koji se mjeri kvalitetom elektronike primjerene cjenovnoj kategoriji uređaja, operativnom sustavu, kvaliteti zvuka i opremljenosti gotovo i da nema zamjerke. Pravi mali div kao uvod u novu fazu visokorezolutnog audio svijeta. Origami i svijet glazbe i audiofila. Sve je moguće. PIONEER XDP-100R OS Android 5.1.1 Interna memorija 32GB WIFI 802.11a/b/g/n/ac (Wi-Fi Direct/WPS) Bluetooth Profiles: A2DP/AVRCP/HSP/OPP/HID/PAN, Codecs: SBC/aptX Podržani formati DSD(DSF/DSDIFF)/FLAC/ALAC/WAV/AIFF/Ogg-Vorbis/ MP3/AAC/MQA Podržane frekvencije 44.1 kHz/48 kHz/88.2 kHz/96 kHz/176.4 kHz/192 kHz/352.8 kHz/384 kHz 16 bit/24 bit (32 bit biti će pretvoren u 24 bit), 2,8 MHz/5,6 MHz/11,2 MHz (1 bit) PCM pretvorba Podržani video H.263/H.264 AVC/H.265 HEVC/MPEG-4 SP/VP8/VP9 Podržane slike JPEG/GIF/PNG/BMP/WebP Izlazna snaga 75 mW + 75 mW 32 Ω Frekvencijski raspon 20 Hz – 80.000 Hz Impedancija 16 - 300 Ω Dimenzije 12,7 x 7,6 x 1.27 mm Cijena: 5.300 kuna INFO: Heliko, 01 2314 555, www.helikop.hr

Shield_White_2013

Version 1.1 – 25 October 2013

Malo je super Veliki zvuk od 360° Postavite zvučnik na bilo koji način, okomito ili vodoravno. 360° zvuk znači da ćete dobiti moćan zvuk bilo gdje, svaki put. Otporan na pljuskanje vodom, robustan i opremljen bežičnim streamingom glazbe donosi topli, prirodni zvuk gdje god pošli.

BT6000B Philips prijenosni Bluetooth zvučnik

TEST ELAC DEBUT B5

Tri priče o jednom malenom zvučniku piše: Gordan Gaži

riče o uspjehu u svojoj biti gotovo uvijek nalikuju kao jaje jajetu i pripovijedaju se s određenom dozom zavisti, ali i poštovanja. Posebno su zanimljivi trenuci u kojima se smjer pojedinca ili tvrtke stubokom i preko noći snažno mijenja. Naravno, svatko u odnosu na stavove i količinu "biasa" priču shvaća na svoj način. U slučaju malenog testiranog zvučnika isprepliću se čak 3 takve priče. Zato krenimo redom, od najstarijeg, preko onog u najboljim godinama do tek rođenog. Prvi dio se odnosi na tvrtku ELAC koja dostojno proslavlja

Elac Debut B5 je potpuno nova vizija u kojem je Andrew Jones dizajnirao zvučničke jedinice, skretnicu i samu kutiju 90 godina rada u kojem su imali uspona i padova, no uporno su ulagali u razvoj i ostavili poprilično snažan dojam na tržištima Europe i Amerike. Uz tvornicu u Kielu koja je svoja vrata otvorila 1926. godine dio R&D pogona nalazio se u Americi. Kroz povijest se tvrtka nametnula svojim ozbiljnim pristupom proizvodnji i u doba u kojem je gramofon bio neprikosnoveni vladar krune primarnog izvora zvuka Elac je bio jedan od najcjenjenijih izbora. Još jedan važan doga-

PREPORUKA

hi-fimedia #98

đaj u njihovoj povijesti svakako se zbio nešto kasnije, (1984 godine) kada je u želji da pomalo usavrše proizvodnju zvučnika odlučeno da tvrtka udruži snage s pomalo avangardnim i vrlo specijaliziranim proizvođačem zvučnika Axiom Electroacoustic. Prvi rezultat te suradnje bio je "4Pi" omnidirekcionalni visokotonac koji je u devedesetima slijedio JET Tweeter koji je zapravo verzija AMT sustava. Početkom ovog desetljeća tvrtka se ponovno poslovno preustrojila kako bi

mogla konkurirati na tržištu na kojem su takmaci mogli računati na podršku grupacija kojima su pripadali i njihovog kapitala. Paralelno s ovim događanjima odvija se preslagivanje u mnogim poznatim kompanijama. Reže se naravno gdje najmanje boli, a to su vrlo često odijeli koji su specijalizirani za audio segment koji globalno bilježi sve snažniji pad. Na ovom mjestu selimo se na drugu priču koja se odvija u proizvođaču prestižne audio elektronike TAD. Tvrtka je osnovana 1975. godine kao izdvojeni dio Pioneer korporacije i bila je pravi raj u kojem su projekte realizirali vrhunski inženjeri. Novac za istraživanja i projekte bilo je dovoljno i uskoro se pojavljuju i prvi konkretni rezultati za profesionalne namjene, a potom i za kućne namijene koji su i danas sam vrh ponude. Značajan obol uspjehu dao je i već etablirani zvučnički "maestro" Andrew Jones koji je svoje znanje usavršavao na post-diplomskom studiju s temom akustike koji mu je kao vrlo nadarenom mladom znanstveniku sponzorirao Celestion, a kasnije i u tvrtkama kao što su KEF, Infinity i napokon Pioneer. Impresivan put na kojem je ostavljao značajne i poznate konstrukcije i rješenja ipak se nije dogodio pukim slučajem, no za ovaj osvrt bitni su razlozi zbog kojeg je Jones prihvatio ponudu iz Pioneera. Naime, Andrew Jones je želio napredovati i izuzetno su ga privlačile mogućnosti istraživanja i korištenja tehnologija koje bi imao na raspolaganju, a povrh svega odgovaralo mu je okruženje koje ima razumijevanja i potiče malo drugačije promišljanje proizvodnje. No,

kompanije se poslovno mijenjaju i konstruktor je potražio novi izazov. Ovoga puta odabrao je Elac i to sada već iz jasnih razloga. Mogućnost da konstruira cijelu gamu zvučnika praktički od nule i to s ogromnim motivom. Elac naime već neko vrijeme slabo posluje u Americi. Njihovi proizvodi su se prorijedili na policama i cijeli brand polako blijedi na tom važnom tržištu. Nema logičnijeg poteza od "nabavke" vrhunskog i ambicioznog stručnjaka koji može realizirati takav plan za koji Elac očigledno misli dobro otvoriti novčanik. A Andrew Jones traži baš takav posao i svjež izazov. Kada se pročulo da će prva linija proizvoda biti cjenovno u "budget" kategoriji većina je smatrala da će konstrukcija slijediti modele koje je konstruirao u Pioneer danima. No, pretpostavke su bile krive. Junak trećeg dijela priče Elac Debut B5 je potpuno nova vizija u kojem je Jones dizajnirao zvučničke jedinice, skretnicu i kutiju. Zvučnici su dizajnirani u Kaliforniji u potpuno novom okruženju koje je Jones opremio po vlastitim željama i potrebama, a kako bi se smanjili troškovi proizvodnja je povjerena partnerima u Kini. To je dozvolilo da se na drugim, ključnijim mjestima ide s nešto boljim dijelovima i kvalitetnijim i skupljim rješenjima. Visokotonska sferoidna horn jedinica je izrađena od svile i promjera je 2,5 cm, te poprilično duboko smještenog motora. Takvim zahvatom omoguće-

no je razmjerno jednostavnoj konstrukciji da usmjerava zvučne valove na optimalan način, a ujedno izbjegava refrakcije kutije. Bas i srednjetonsko područje pokriva jedinica promjera 13 cm načinjena od Aramid vlakana za koje konstruktor nalazi jasne prednosti u odnosu čvrstoća-masa i damping sposobnosti u odnosu na moguće alternacije u vidu jedinica izrađenih od tretiranog papira ili polipropilena. U tvrtki smatraju da je jedinica i vrlo fleksibilna u odnosu na ostatak konstrukcije i dodatno posjeduje jasno čujne prednosti u širini spektra i dobru impulsnu reakciju zahvaljujući posebno snažnom magnetu. Skretnica je načinjena od sedam elemenata i reznom frekvencije od 3.000 Hz. Dijelovi skretnice su doista vrlo kvalitetni za ovu klasu zvučnika kao i par metalnih konektora s kojima je spajanje različito terminiranih zvučničkih kabela bilo jednostavno i bez veće potrebe za snažnim zakretanjem kako bi se postigao solidan kontakt. Sama kutija je izrađena od MDF-a i na prvi pogled ne suviše masivna i uvjerljiva, te bez internih upornica koje su u prva dva modela u seriji izostavljena. Od ostalih

značajki treba spomenuti "dual flared" bas refleksni port na stražnjoj strani zvučnika, zaštitna mrežica koji je prigodom testiranja boravila u kutu sobe i osnovne brojke koje govore o osjetljivosti 85 dB, impedanciji 6 ohma i težini pojedine kutije od 5,2 kg.

Slušni test i zaključak

Posljednjih nekoliko konstrukcija koje je potpisao Andrew Jones i koje sam imao prigodu čuti cijenom su odgovarale više investiciji nego kupnji tako da niti sam nisam bio načistu ima li konstruktor još onu već opisanu viziju kako formirati zvuk u "budget" klasi. Pripreme za slušanje uključivale su stavljanje na stalke povezivanje i nakon nekoliko minuta slušanja skidanje grilova koji su znatnije zatvarali sliku i činili konstrukciju pomalo nepovezanom. U tom trenutku stvari su sjele na svoje mjesto. Počeo sam doista obzirno (Charlie Haden, "Private Tapes") na maloj glasnoći i zauzvrat dobio poprilično pun zvuk formirane prostornosti, koji je imao samo nešto manje dinamike. Veća snaga pokrenula je jedinice i zvuk je dobio i potrebnu dinamiku i zadobio čvrste konture, te oslikao dobar prostor u širinu i odličnu dubinsku perspektivu. U tom trenutku očekivanja su naravno porasla i pokušao sam malim pomacima u prostoru izvući još više od zvučnika. Najbolje rezultate realizirao sam s malo zakrenutim zvučnicima prema mjestu za slušanje udaljenima oko pola metra od zidova i s nešto nižim položajem glave. Tada su gotovo svi parametri koje možemo očekivati od zvučnika u ovoj klasi došli u pravu ravnotežu. Slušajući izvanrednu snimku (The Band / "Music From the Big Pink", Original Master Recordings) još je pridodano fino istitravanje žica i natprosječnu preciznost u projekciji volumena instrumenata.

Glasnije slušanje nije prouzročilo stres konstrukciji, no pomalo je naškodilo definiciji i fokusu bas područja koje je lagano zatrlo srednjetonsku mikrodinamiku. Klasična glazba gudačkog kvarteta otkrila je samo malo povučeno gornje visokotonsko područje, no dodala je mnogo bodova na slikanje prostora i vrlo prirodan timbar. U odnosu na cijenu zvučnika na Elac Debut B5 gotovo da i nema prigovora. Oni koji žele izvući maksimum iz kutija trebaju ih postaviti u prostor i na kvalitetne stalke. U tom slučaju zvučnici će isporučiti pun, dinamičan i dobro povezan zvuk s dovoljnom količinom detalja i dobrim prostorom. Andrew Jones očigledno još nije izgubio vještinu konstruiranja zvučnika u kojima je nužno susresti se s kompromisima. Ogromna je sreća raditi posao koji se voli. Vještina, zadovoljstvo i izvanredan osjećaj za glazbu osjeća se već godinama u radu konstruktora kroz zvuk njegovih zvučnika. Elac Debut B5 je s druge strane bio odličan supstrat za veliki povratak. ELAC DEBUT B5 Impedancija: 6 Ohm Osjetljivost: 85 dB Preporučljiva snaga pojačala: 30-120W Frekvencijski odziv: 46 - 20.000 Hz Dimenzije (VxŠxD): 324 x 200 x 222 mm Masa: 5,2 kg / kom Cijena: 2.590 kn /par INFO: www.hd-multimedia.com

hifimedia #98

TEST DENON HEOS HOMECINEMA

Bežićno kino p i š e : D u b r a v k o To p l a k

vrtka Denon poznata je po izradi mnoštva kvalitetnih AV uređaja, a u skorije vrijeme pridaju veliku pažnju novim pogledima i trendovima u svijetu. U časopisu hifimedia broj 96 mogli ste pročitati o Denonovom HEOS sustavu zvučnika, koji objedinjuje bežični prijenos zvuka u multi-room sustavu. Denon je krenuo i stepenicu dalje predstavljajući HEOS Home Cinema paket za kućno kino, koji uključuje soundbar i aktivni subwoofer, zaokruživši time potpuno "priču" multi-room i u ovom AV segmentu. Denon HEOS HomeCinema koristi dizajn koji pripada "starijoj" školi. Soundbar izgleda poput mnogih drugih zvučnika na tržištu na kojoj je prednja strana prekrivena crnom tkaninom, a u središnjem dijelu smješten je maleni natpis HEOS. Ispod natpisa se nalazi plava LED rasvjeta kojoj se prema osobno želji može poja-

Kontrola cijelog sustava zamišljena je uporabom bilo kojeg mobilnog telefona ili tableta (Android ili Apple)

hi-fimedia #98

čati ili smanjiti jačinu osvjetljenja. Ovisno o radnom stanju, LED rasvjeta može svijetliti titrajućim plavim (kada je u potrazi za signalom), zeleno (za vrijem instalacije), crvenom (kada se javi neka pogreška) ili žutom. Na desnom boku soundbara nalaze se samo tri funkcijske tipke. Dvije funkcijske tipke služe za izlaznu kontrolu zvuka, a trećom se u potpunosti isključuje zvuk (Mute). Sa stražnje strane postoji vrlo dobra opremljenost raznim AV priključcima, optički i koaksijalni digitalni ulaz, 1 HDMI Audio Return Channel (ARC) ulaz i 1 izlaz, USB, mrežni ulaz, itd. tako da neće biti nekih problema s priključivanjem bilo kojih vanjskih AV uređaja. Prisutnost HDMI ulaza/izlaza je dobrodošlo jer će se pomoću vanjskih uređaja (npr. Blu-ray) moći iskoristiti ugrađene surround dekodere Dolby Digital, Dolby Digital Plus i DTS. Soundbar svojim dimenzijama potpuno vizualno odgovara TV-ima koji imaju veličinu dijagonale od 102 cm

(40 inča) ili veće, a prema potrebi može se smjestiti na zid ili na policu ispod TV-a. Interesantno je da u kompletu s HEOS-om dolaze i dva para različitih gumenih nožica (visine 2 i 3 cm) koji se postavljaju ispod soundbara kada stoji na polici. Time se mogu ukloniti i spriječiti eventualne negativne vibracije iz okoline, što bi moglo degradirati zvuk soundbara. U kompletu se također nalazi i tzv. IR senzor (priključuje se u soundbar) koji će odlično poslužiti ako je soundbar prekrio i blokirao senzor TV-a. Tada se TV-om moći upravljati kao i da TV senzor nije pokriven. U soundbaru su ugrađeni 2 x 127 mm bas/srednjetonski ovalni pravokutni zvučnik s kompozitnim Kevlarom, s dvostrukim magnetima kako bi postigli najveću učinkovitost i linearnost zvuka. Tu su i dva 20 mm kupolasta visokotonca s neodymium magnetima za široku disperziju visokih frekvencija. Cijeli soundbar sustav je pokretan vrlo učinkovitim 4 kanalnim digitalnim pojačalima (bi-amp) u D klasi. Treba također spomenuti da se Denon potrudio i ugradio naprednu obradu zvuka s 32-bitnim DSP procesorom (400 MHz), kako bi kvaliteta zvuka bila uvijek na visokoj razini. Aktivni subwoofer u potpunosti prati jednostavnu dizajnersku crtu soundbara. Prednja mrežasta crna tkanina pokriva prednji dio subwoofera, a na cijeloj zvučničkoj kutiji jedino je na zadnjoj strani moguće vidjeti bas refleks otvor i strujni priključak. Naravno, subwoofer je s soundbarom spojen bežič-

no (radi na frekvenciji od 5,8 GHz) i mogućega ga je postaviti bilo gdje u prostor, okomito ili vodoravno, zavisno od izbora korisnika. U subwoofer su ugrađena dva 133 mm konusna zvučnika, koji se brinu za isporuku najnižih bas frekvencija. Subwoofer također koristi digitalno pojačalo u D klasi i vlastito rješenje dinamičke kontrole basa, koji prilagođavaju optimalnu frekvenciju i dinamički raspona, čime bi se trebala osigurati stabilna isporuka bas frekvencija bez izobličenja. Jedna od posebnosti Denonovog HEOS HomeCinema sustava je ta što se u kompletu s njime ne dobiva nikakav daljinski upravljač. Kontrola cijelog sustava zamišljena je uporabom bilo kojeg mobilnog telefona ili tableta (Android ili Apple). Potrebno je instalirati HEOS aplikaciju i kabelom (dolazi u kompletom s soundbarom) priključiti izlaznu utičnicu slušalice mobilnog telefona/tableta u soundbar, te pratiti upute na ekranu. U tome postupku morat će se unijeti lozinka korisnikove Wi-Fi mreže, tako da se HEOS kućno kino može kasnije samostalno priključiti na bežičnu mrežu kako bi se mogla reproducirati glazba s mreže. Denonov HEOS Wi-Fi (dual-band) sustav kompatibilan je s 802.11a / b/g/n mrežama na frekvencijama 2,4GHz i 5GHz. Jedna od najvećih prednosti HEOS sustava je mogućnost priključivanja do 32 HEOS zvučničke jedinice, osiguravajući tako da i u najvećim kućama s puno prostorija, sve prostorije mogu biti pokrive-

ne multi-room glazbom. Svi zvučnici u mreži mogu biti označeni posebnom oznakom, (npr. spavaća soba, dnevni boravak, kupaona, kuhinja, ured, itd.), a mogu se koristiti i osobni nazivi korisnika. Moguće je reproducirati zvuk u više zona ali s jednakim ili s različitim sadržajem: više zona (sinkrona reprodukcija iste glazbe svira u više zona istovremeno) ili multi-stream reprodukcija (reprodukcija zasebne glazbe za svaku zonu odvojeno). HEOS HomeCinema ima podršku za reprodukciju glazbe putem DLNA ili NAS, što je sigurno jedan veliku plus cijelom sustavu. Podrška za reprodukciju raznih vrsta digitalnih datoteka (MP3, WMA, AAC, FLAC i WAV) biti će dostatna za većinu korisnika, a pravi audiofili trebaju biti svjesni da ovaj sustav ne podržava DSD ili high-res datoteke. Rukovođenje i podešavanje raznih parametara s HEOS aplikacijom u nekim segmentima čini se zaista jednostavna npr. pristup raznim online glazbenim servisima je na dohvat ruke Spotify, Deezer, itd.. Međutim, ovaj sustav pokazuje i neke "dječje bolesti" Nekim funkcijama nije moguće pristupiti iz nekih "prozora", a da se ne izlazi iz njih i to u nekoliko koraka. Bilo bi dobro kada bi postajali jednostavni prečaci. Također korisnik mora biti svjestan da ponekada neke naredbe preko HEOS aplikacije neće biti trenutno isporučene soundbaru, nego će naredba kasniti dvije do tri sekunde. Iako HEOS aplikacija nudi mnoštvo mogućnosti, voljeli bi, ipak, da HEOS HomeCinema dolazi s nekim uobičajenim daljinskim upravljačem. Kada je soundbar priključen s TV-om preko HDMI, moguće je izlaznu glasnoću podešavati i pomoću daljinskog upravljača samog TV-a, ali u tome slučaju ne postoji mogućnost kontrole u jedan korak, nego se zvuk pojačava ili utišava odmah za dva koraka.

Zvuk

Denon HEOS HomeCinema dao je vrlo respektabilne zvučne rezultate u stereo modu. Vrlo široka stereo zvučna pozornica širila se van gabarita zvučnika, što se do sad vrlo rijetko događalo

sa soundbar sustavima. Čak je na nekim glazbenim materijalima bilo moguće dobro razaznati zvučnu pozornicu po dubini. Visoki tonovi uvijek su bili nekako malo povučeni, iza ostalog dijela zvučnog spektra. Korisnik će moći, bez nekog velikog naprezanja, čuti i najsitnije detalje u visokotonskom spektru. Srednjetonski dio spektra najbolje je reproduciran s jasnoćom i dosta prirodnim zvukom. Subwoofer treba pažljivo podesiti u njegovi postavkama kako se ne bi narušavao ostali dio spektra prilikom reprodukcije. U testu je subwoofer morao biti dosta "utišan" (smanjili smo izlaznu razinu zvuka) u odnosu na tvorničke postavke. Bas frekvencije su bile mekanijeg karaktera i dobro su se nadopunjavale s ostalim dijelom spektra. U surround zvuku, odnosno simulaciji surrounda (ovo je ipak 2.1 sustav soundbara), bas je bio pomalo prevelik, tako da se ponekada znalo dogoditi da bude preglasan u odnosu na ostale zvučne spektre zvuka. To je lako rješivo dodatnim podešavanjem parametra subwoofera. U ovom slučaju, korisnik će morati svaki puta zasebno podesiti zvuk prilikom reprodukcije surrounda ili stereo materijala. Ustvari, ovo i nije neobična situacija za jedan soundbar sustav, jer takve stvari se susreću i na puno skupljim sustavima kućnog kina. Ono što treba istaknuti je da Denon HEOS HomeCinema sustav bez imalo problema može napuniti zvukom prostor od 20-30 kvadratnih metara.

Zaključak

Denon HEOS HomeCinema je nešto što priželjkuju svi oni koji vole bežično priključivanje mnoštva uređaja i kontrolu nad njima. Tu ovakav sustav može ponuditi zaista puno. Sigurno će se dodatnim nadogradnjama HEOS aplikacije poboljšati neki parametri sustava i time još više pospješiti jednostavnost njegovog upravljanja. Korisnici koji žele soundbarom poboljšati karakteristike zvuka s TV zvučnika, a ujedno i dobiti jedan dobar zvukovni sustav za reprodukciju glazbenog i filmskog materijala, u Denon HEOS HomeCinema sustavu će naći dobrog partnera.

Raspored priključaka sa stražnje strane soundbar zvučnika

Jednostavno podešavanje soundbara u Heos aplikaciji

Model Značajke Sustav zvuka audio ulaz HDMI ulaz HDMI izlaz Anynet + (HDMI ™ CEC) ARC (Audio Return Channel) putem HDMI Digitalni ulaz optički/koaksijalni USB 2.0 IR izlaz Mrežni priključak

Denon HEOS HomeCinema 2.1 • • • • • •/• • • • 3,5 mm stereo audio kabel/HDMI kabel/digitalni optički kabel/stereo RCA 3.5a kabel/Mrežni kabel/ IR repetitor kabel/2 para različitih plastičnih nogice za pod/ 4 gumirana jastučića za subwoover/2 gumirana jastučića za soundbar

dodatni pribor

Ostalo Dimenzije satelita/centar/subwoofera (širina x visina x dubina u mm) Težina centra (kg) Težina subwoofera (kg) INFO CIJENA

hifimedia

1017 x 82 x 94 / 171 x 311 x 332 2.8 6.6

www.sonusart.hr 6.080,00 kn

Denon HEOS HomeCinema

ZVUK SURROUND 0

ZVUK STEREO 0

OPREMLJENOST 9 10

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

Denon HEOS HomeCinema kvaliteta stereo zvuka bežični aktivni subwoofer podrška formata za reprodukciju glazbe mogućnost priključivanja do 32 HEOS zvučničke jedinice mogućnost reprodukcije online glazbe putem HEOS aplikacije nema 4K / HDCP 2.2 podršku treba još doraditi HEOS aplikaciju treba kupiti dodatni USB adapter za Bluetooth nedostatak daljinskog upravljača u kompletu

hifimedia #98

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

akon prestanka proizvodnje plazma ekrana, tvrtka Panasonic nikako ne uspijeva niti jednim LCD TV-om ponoviti prijašnji uspjeh te zadobiti mjesto najboljeg TV-a na tržištu. Je li je konačno došlo vrijeme povratka Panasonica na tron? Svojom najnovijom i najboljom TV serijom LCD oznaka DX900, izgleda da Panasonic ima veliku vjerojatnost za to. Je li to realno i stvarno, s obzirom na vrlo veliku i žestoku konkurenciju na tržištu, pokazat će naš test. Serija DX 900 donosi dva modela LCD TV-a s dvije veličine ekrana od 147 cm (58 inča) i 165 cm (65-inča). Na test je dobiven veći model oznake TX-65DX900E. Bili smo iznenađeni (većinom ugodno) mnogim stvarima na ovom TV-u jer Panasonic TX-65DX900E definitivno postavlja neke nove standarde na tržištu. Osim impozantne veličine ekrana, prvo što smo primijetili kod ovog modela je njegova težina od čak 42,5 kg. Postolje na kojem stoji TV također je vrlo teško (oko 5 kg), a TV na njemu stoji malo zakošen prema unatrag (6 stupnjeva), tako da slučajno prevrtanje prema naprijed nije nikako moguće. Pomislili smo da će ovo blago zakošenje ekrana na stalku igrati neku negativnu ulogu na sam doživljaj gledanja, ali to nam nije nimalo smetalo. Stalak je napravljen tako da su mu prednje potporne nožice blizu kraja samog ruba kućišta ekrana pa mu je baza široka čak 133,3 cm. Svaki korisnik koji ima namjeru doći u vlasništvo Panasonic TX-65DX900E TV trebat će poprilično veliki stalak (ako ga stavlja na zid neće imati tih problema) i to mora imati na umu prije njegove kupnje. Njegova dubina od 6,4 cm ne čini ga nimalo impresivnim s obzirom na proizvodnju sve tanjih modela TV-a, ali ni to nije bez razloga. Da bi se izbjeglo bilo kakvo pretjerano zagrijavanje (mnogi moderni LCD-i itekako se griju sa zadnje strane), TV ima ugrađenih čak šest ventilatora koji pušu zrak na prema zidu.

hi-fimedia #98

Prvi 4K UHD LCD televizor s THX i Ultra HD Premium cerfikatom

Panasonic ponov s TX-65DX900E Ventilatori se okreću vrlo sporo, tako da ne stvaraju gotovo nikakvu buku i sumnjamo da će i oni osjetljiviji na zvukove čuti bilo kakav zvuk od njih. S obzirom na debljinu, mogli su se ugraditi uobičajeni, a ne neki specijalizirani tanki zvučnici što je rezultiralo poboljšanim zvukom. Bočni obrub kućišta TV-a ima srebrnu strukturu, a prednji okvir posjeduje klasičan crni sjaj-

ni rub, te ga takva kombinacija čini vrlo elegantnim. Na količinu i raznovrsnost AV priključaka sa stražnje i bočne lijeve strane, nema se što prigovoriti. Četiri HDMI 2.0 svi spremi za 4K na 60 / 50p (podržavaju CEC, MHL 3.0, HDCP 2.2, Rec.2020, 2160p60, 3D 1080p, RGB i YCbCr 4: 4: 4), tri USB (jedan USB 3.0), utor za SD karticu (SD / SDHC / SDXC), digi-

talni optički izlaz, antenski i satelitski priključak (DVB T / T2 / DVB-S2 / DVB-C), itd.. S obzirom na ugrađeni dvostruki DVB T prijamnik moguće je uživati u funkcijama PIP, PAP, PAT, a funkcija PVR omogućuje snimanje drugog TV kanala, koji se trenutačno ne gleda na TV ekranu. Prigovor se može uputiti jedino RCA i YUV komponentnim ulaznim priključcima, koji će stvori-

TEST PANASONIC TX-65DX900E

no na tronu UHD TV ti problem, ako se TV smješta na zid, jer gledaju prema stražnjem zidu. Sreća je što se ti priključci danas sve manje koriste na modernim vanjskim AV uređajima. Što se tiče bežične veze, tu su Wi-Fi i Wi-FiDirect, te Bluetooth (za tipkovnicu i miš, nema Bluetooth audio). Podržani su mrežni protokoli – Samba, CIFS, UPnP / DLNA (RUI2.0 / DTCP-IP / DMP / DMR / DMS).

izrađen je od strane AV industridard. Panasonic nije samo ostao na ovome nego je u ovaj TV ugraje, odnosno Ultra HD saveza, kako bi pomogli i naznačili potrošačidio novi izvanredan i precizan 4k ma koji su TV-i u stanju proizvoditi Studio Master HCX+ (Hollywod Cinema Experience plus) procenajuvjerljiviju izvedbu HDR (Highdynamic-range) reprodukcije slike. sor, to jest novi algoritam za komKako bi dobio ove prestižne cerpenzaciju boje koji je do sada bio rezerviran samo za profesionaltifikate, Panasonic je uložio zaista puno truda u inovacije ove ne studijske ekrane. Panasonic serije. Panasonic TX-65DX900E ga je iskoristio da dodatno pojakoristi UHD TV VA LCD panel od ča preciznost reprodukcije boja poznatog svjetskog proizvođača na ekranu, zbog čega ovaj model Innolux, što mu osimože reproducigurava visoku kvarati nijanse i tonoDirektno litetu izrade. Panel ve u skladu s pozadinsko je 10 bitni, sa sjajRec.709 standarnim premazom, a dom na svim raziosvjetljenje koristi 120 Hz za nama svjetline. Uz osvježavanje ekrapodijeljeno na čak sve to, Panasonic se ponovno surana (u ovom tre512 neovisnih nutku ne postođivao s cenji UHD TV panel s trom Panasonic LED zona 240 Hz) i omoguHollywood Labs, a neke postavke slike je defićuje tako aktivnu 3D reprodukciju slike (2 x 60 Hz). Najveće tehnirao poznati holivudski kolonološko postignuće je direktno rist MikeSowa (surađivao je već pozadinsko osvjetljenje podijeljena Panasonicovom TX-65CZ952B no na čak 512 neovisnih LED zona. OLED TV-u). Uz to, Panasonic primjenjuje filtar rešetku na strukturu saća. Svaka Rukovođenje LED dioda stavljena je u zasebnu Strukturom i izgledom On scre"ćeliju" dajući tako veći smjer šire- en grafički prikaz poznat je iz prošnja svjetlosti, a ujedno je spriječe- logodišnjih Panasonicovih serija TV-a. Od mnoštva slikovnih podeno da se svjetlost dioda ne emitira na okolne ćelije, čime se smašavanja (tvornički su podešeni modovi slike Dinamički, Normalno, njuje učinak tzv. "cvjetanja" slike filmsko, THX cinema, THX bright (halo effect). Time se omogućuroom, Tru cinema, a mod Po mjeri, je nesmetano postizanje prikaza Profesionalno 1 i 2 mogu se podesvjetline od čak 1000-nit i 0.05-nit crne, pa i ne čudi dobivanje certisiti prema korisnikovim osobfikata za Ultra HD Premium stannim željama), tu su i sve napred-

Panasonic TX-65DX900E LCD TV može se pohvaliti vrlo vrijednim certifikatima koje označavaju visoku kvalitetu isporučene slike na ekranu. Prije svega tu je THX certifikat (primijenjen na nekim prošlim Panasonicovim serijama TV-a) koji je zadovoljio cijeli niz posebnih THX slikovnih testova, a tu je i Ultra HD Premium certifikat. Značajka Ultra HD Premium

hifimedia #98

TEST PANASONIC TX-65DX900E ne postavke balansa bijelog, upravljanja bojama i gamma. Naravno, ove napredne i fine postavke slike moguće je jedino iskoristiti ako korisnik ima neki profesionalni kalibracijski uređaj za sliku. Tek kada se postave pravi parametri, tada Panasonic TX-65DX900E zablista u punom sjaju svojom reprodukcijom slike. Od ostalih mogućnosti istaknuti se treba funkcija Intelligent Frame Creation koja koristi odvojene opcije za smanjenje zamućenja i tzv. Film Smooth prilagodbu. Navedene funkcije već neko vrijeme koriste i ostali konkurenti na tržištu u svojim modelima TV-a (Samsung i LG). Intelligent Frame Creation funkcija zapravo služi za što bolju fluidnost slike odnosno kompenaciju brzih pokreta na slici. Ovisno o podešavanjima (minimum, srednje, maksimum ili po mjeri korisnika), slika može dobiti različite digitalne "efekte" poznate pod tzv. nazivom "sapunica efekt" (svi reproducirani materijali izgledaju kao računalna igrica ili kao da su snimani u studiju pod studijskim osvjetljenjem). Iz iskustva znamo da

Glavni On screen izbornik

hi-fimedia #98

će se nekim korisnicima takva slika sviđati, dok drugi nikako neće koristiti te kontrole. Međutim, ako se i koristi ova kontrola slike, ne treba pretjerivati u postavkama. Panasonic TX-65D X900E koristi Firefox Smart TV sustav. On je vrlo intuitivan i jednostavan sustav prikaza svih dodatnih opcija. Njime se može brzo pristupiti omiljenim TV kanalima, video zapisima, Internetskim stranicama i sadržajima ili aplikacijama. Firefox OS omogućuje da se dodatno prilagodi navikama korisnika što npr. uključuje dodavanje omiljenih aplikacija ili televizijskog sadržaja na početni izgled ekrana. Što god se pokrenulo na ovom sustavu - 2 i 4 K filmovi, Internet, igre, Youtube, itd. - radilo je vrlo glatko i bez ikakvog zastajkivanja, što treba pripisati ugrađenom moćnom Quad Core Pro procesoru. Primijetili smo da su kod prikaza višestrukih ekrana (PIP), onemogućene neke slikovne postavke i ostavljene su samo opcije slike: normal i dynamic. Mijenjajući

jednu od njih mijenja se i osnovna postavka slike (npr. ukoliko ste sliku namjestili prema osobnim postavkama u PIP modu ona više ne vrijedi), što je pomalo iritantno. Što se tiče multimedijalne podrške, Panasonic TX-65DX900E podržava mnoštvo AV formata. Za video, tu je podrška za MKV, 3G2, 3GP, 3GPP, ASF, AVCHD, AVCHD / MVC (3D), AVI, F4V, FLV , H.264 BP, HP H.264, H.264 MP, H.265 (HEVC) VP9, m2ts, M4V, MKV, MORH, MP4, MPEG, MPEG-1, MPEG-2, MPEG4 ASP, MPEG4 SP , MPG, MTS, PS, TP, TRP, TS, TTS, VC-1, VOB, Vro, WMV (Windows Media Video), WMV9 (Windows Media Video 9), dok je za audio podržan MP3, AAC, WMA Pro, FLAC 44,1 kHz i downmixa od 192 kHz Flac, AppleLossless (Alač), WAV / LPCM. Na žalost nije podržan DTS zvuk, pa se filmski naslovi s takvim zvučnim zapisom neće moći reproducirati na ovom TV-u. U ovoj klasi TV-a, sasvim je normalno da TV dolazi s dva daljinska upravljača. Veći i standardni daljinski upravljač (isti kao i na testiranom modelu TX-58AX800 u broju HI-FiMedia 96) prati već poznatu Panasonicovu kvalitetu. Logičan raspored funkcijskih tipki, gornja ploča od brušenog aluminija, pozadinsko osvjetljenje funkcijskih tipki (ne svih), odličan razmak između funkcijskih tipaka, samo doprinosi odličnoj upravljivosti TV-om. Drugi daljinski upravljač je potpuno redizajniran u odnosu na prijašnje serije (također u kombinaciji srebrnog i crnog kućišta). Prednja strana mu je zakrivljena, a zadnja strana je vrlo dobro ergonomski riješena s tanjim i debljim dijelom. Gornja ploča sadrži neke osnovne tipke, touchpad (4 x 3,5 cm), četverosmjerne kursorske tipke i skriveni mikrofon za glasovne naredbe. Po prvi puta, Panasonic je i drugi daljinski upravljač napra-

Izbornik preciznog podešavanja balansa bijelog

Izbornik aplikacija

vio vrlo dobro i upravljanje njime će biti vrlo ugodno. Touchpad također radi vrlo dobro, glasovne naredbe su se izvodile bez greške, osim što se naredbe moraju izgovarati na engleskom jeziku. Bez obzira na to, i dalje je brže upravljati TV-om na uobičajeni način, pritiskivanjem funkcijskih tipki. Oni koji vole upravljati TV-om pomoću smartphonea ili tableta, postoji mobilna aplikacija za Android i iOS operativni sustav.

Slika i zvuk

Bilo koji video materijal, koji je korišten kao testni uzorak, postigao je na LCD-u zapanjujuće rezultate, iako su se vidjeli i neki dijelovi, koji bi u budućnosti mogli biti još bolji. Uobičajeni test SD signala s DVD-a pokazao je veliku točnost reprodukcije boja, kontrasta i odličnu rezoluciju, što sigurno treba pripisati odličnom skaliranju, koje izvodi 4k Studio Master HCX+procesor. I uobičajeni TV programi su pokazali iznimno dobru sliku, čak i kada je TV postaja poslala lošu snimku (u rijetkim slučajevima bili su samo na trenutak vidljivi artefakti, što nikako nije stvar samog TV-a, nego snimljenog materijala). Blu-ray testne snimke su doživjele pravi procvat. Jaggiest test pokazao je sasvim neznatnu nazubljenost rubova predmeta u pokretu, dok je HD noise test pokazao do sada najbolji rezultat koji smo ikada vidjeli. Zrnatost slike je svedena gotovo na nevidljivu razinu. Test pokretne rezolucije nije pokazivao nikakvo trzanje slike, što treba zahvaliti odličnoj kontroli pokreta. Jedine male nepravilnosti su zamijećene kod testa filmske rezolucije, gdje je bila prisutna sasvim mala nestabilnost prikaza vodoravnih linija, što je u normalnim filmskim materijalima gotovo nemoguće primijetiti. Kako ne bi baš sve bilo savršeno, otkri-

Izbornik brzog odabira funkcija

li smo da je kod vertikalnog pokre- se preklapanje primjećuje na jedta predmeta na slici dolazilo do nom od rubova predmeta na slici "razmazivanja" boje predmeta, što (ili na desnoj strani ili na lijevoj se moglo vidjeti i na svim reprostrani). Kod Panasonica je bilo vidduciranim video materijalima. Iako ljivo na obje strane, što smanjuto jedino čemu se može prigovoje jasnoću 3D slike i može naprariti, to mogu primijetiti samo iskuviti 3D prilično napornim za glesni korisnici koji točno znaju na danje. Koliko smo uspjeli doznakoje dijelove reproducirane slike ti, Panasonic je svjestan problema i treba usmjeriti pažnju. Većina kori- vjerojatno će s nekim novim firwasnika ovo uopće neće primijetireom pokušati ispraviti ovaj "nedoti prilikom reprodukcije bilo kojeg statak". Panasonic TX-65DX900E je video materijala. Direktno pozadin- pokazao da trenutačno ima najbosko osvjetljenje donijelo je odličnu lji prikaz slike na TV-u (ako izostahomogenost slike bez probijanja vimo 3D prikaz), koja je skoro idenpozadinskog osvjetljenja, te nevjetična OLED tehnologiji. Kao što je već spomenurojatnu crnu boju viđenu dosada samo na OLED ekranima. Naravno to na početku, Panasonic je zbog da je tek potpuna UHDTV izvorna "veće" dubine kućišta mogao slika prikazala sav polet i ljepotu ugraditi bolje i veće zvučnike. To reprodukcije ovog TV-a. Kada se je rezultiralo zapanjujućim zvučgledaju HDR video snimke, ponunim rezultatima za jedan LCD TV. Sustav zvučnika je u kombinađena reprodukcija dobiva još veći dinamički raspon slike pružajući ciji 2.1, a ugrađeno pojačalo ima veći intenzitet svjetlosti i realizma, snagu od 2 x 20 W za srednjopa tako npr. eksplozije, tonski/visokotonske zvijezde, mjesec, slika zvučnike i 2 x 20 W Ovakav sunca, vodena površiza bas. Bas frekvenna, itd. izgledaju puno prikaz crne cije su potpomognute realističnije i prirodnis čak 4 pasivna radiboje dosad je jatora, što je doprinije. Definitivno je šteta što za sada postoji mali do sada najboviđena samo jelo broj filmskih nasloljom reprodukcijom zvuka na bilo kojem va s HDR (Pobješnjeli na OLED testiranom LCD TV-u. Max: Divlja cesta, ekranima Dijalozi su vrlo dobri i Lego film, Pijev život) topli, a bas frekvencije ali budućnost je blistasu čujne i opipljive, s pravim osjeva jer mnogi filmski studiji obećavaju podršku filmskih naslova snićajem basa, kao iz nekog vanjmljenu u HDR. U svakom slučaskog većeg zvučnika. Osim nekoju, Panasonic TX-65DX900E TV liko ugrađenih tvorničkih parameima odličan prikaz slike neovisno o tara za zvuk, moguće je naprakojoj je rezoluciji riječ. viti osobni profil zvuka s 7-band Od Panasonica se očekivala EQ. Iako postoji opcija simulacije vjerna i respektabilna 3D slika, ali surround zvuka, ona i nije previše nažalost to je izostalo. Iako u komimpresivna, pa vjerujemo da će je rijetko tko koristiti. pletu s TV-om ne dolaze aktivne 3D naočale, za test smo koristili 3D naočale od Samsunga, Zaključak koje su radile bez imalo problema. Panasonic se modelom Veliko preklapanje slike između TX-65DX900E definitivno vratio na lijevog i desnog oka u 3D nedoputron, te mu za sada zasluženo pristivo je za ovu klasu TV-a. Obično pada naslov najboljeg LCD-a na

Pogled na izbornik priključenih vanjskih uređaja

Izgled PAP funkcije TV-a

Model A/V priključci

Panasonic TX-65DX900

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za kartice

•

4 • •

3 (USB 3.0 1 /USB 2.0 2) •/2 (CI Plus, verzije 1.3) • • • (x2) SD kartica

Posebnosti

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik Bežićni LAN Slika u slici Senzor ambijentalnog osvjetljenja

• • 1457 x 844 x 64 1457 x 888 x 334 34,5/42,5 www.panasonic.hr 39.990,00 kn

Panasonic TX-65DX900

SLIKA 0

ZVUK 0

19 20

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

19 20

UKUPNO 0

165 LED LCD 16:9 3.840 x 2.160 (4K Ultra HD) 176/176 • VR-Audio Master Surround 2.1 40 W (2 x 10 W + 2 x 10 W ) analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-S2/ DVB-C 2T PAP/PIP/PAT

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina mm) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem Info CIJENA

hifimedia

•/ •

97 100

tržištu. Prikaz slike je doista impresivan. Veliki kontrast, prirodni prikaz boja, nevjerojatni prikaz crne, odlična reprodukcija svih rezolucija, te veličanstven prikaz UHDTV rezolucije s HDR, postavlja sasvim nova pravila na tržištu Ultra HD TV-a. Uz odličan FirefoxSmart TV sustav, Panasonic je ponudio i najbolju kvalitetu zvuka koja do sada nije bila čujna niti na jednom TV-u. Korisnici koji su istinski zaljubljenici gledanja filmskih naslova i žele samo najbolji prikaz slike na velikom ekranu, s Panasonic TX-65DX900E dobit će upravo ono što priželjkuju.

Panasonic TX-65DX900 Pozadinsko osvjetljenje ekrana pomoću 512 zasebnih zona 10-bitni LCD ekran veličanstveni prikazi UHD/HD i SD rezolucije zapanjujući kontrast i definicija slike fantastične boje i uravnoteženost spektra boja nevjerojatna crna boja odličan prikazi HDR Učinkovitost Studio Master HCX+procesora Ultra HD Premium certifikat THX certifikat Mogućnost mnoštvo finih slikovnih podešavanja Firefox Smart TV sustav odličan zvuk Potreban vrlo širok stalak za TV Veliko preklapanje slike kod 3D reprodukcije Cijena Neki natpisi izbornika nisu prevedeni na hrvatski Ograničeni kutovi gledanja bez vidljivog pada intenziteta boje i svjetlosti Daljinski upravljač nema pozadinsko osvjetljenje svih funkcijskih tipki Ne opremljen s 3D naočalama Nema web kameru Nije podržan DTS zvuk

hifimedia #98

TEST TRONSMART VEGA S 95 META p i š e : D u b r a v k o To p l a k

omaće tržište multimedijalnih playera je vrlo aktivno, pa se može reći da se svaki mjesec u trgovinama pojavljuje neko novo ime proizvođača multimedijalnih playera. Jedna od takvih je i tvrtka Tronsmart. Tronsmart je kineski proizvođač s bazom u Shenzhenu, a osim multimedijalnih playera u svome asortimanu proizvode i Miracast adaptere, brze punjače, Windows mini PC, USB Type-C dodatke (kabele, adaptere, punjače i hub-ove), te Micro USB kabele. Na test smo dobili Tronsmart multimedijalni player oznake Vega S 95 Meta, a postoje i izvedbe oznaka Pro i Telos, svaki sa svojim specifičnim karakteristikama ali za sada nisu prisutni na hrvatskom tržištu. Kao i većina današnjih multimedijalnih playera Tronsmart Vega S95 Meta ima klasičan minimalistički dizajn. Kućište playera je kvadratnog oblika sa zaobljenim rubovima, crne mat boje, dimenzija 117 x 117 x 18 mm. Na vrhu kućišta se nalazi Tronsmartov logo, a prednja je stranica poluprozirna, kako bi se mogao vidjeti u kojoj je funkciji uređaj (svijetli plavom LED svjetlošću kada je u radu ili crvenom LED svjetlošću kada je isključen ili u standby načinu rada), te kako bi se mogao imati imati pristup senzoru IR prijemnika. Vega S95 nema fizički tipku za uključenje/isključenje na kućištu, nego se njegovo pokretanje isključivo može kontrolirati pomoću daljinskog upravljača (potpuno isključenje je moguće jedino softverski, dok ga s daljinskim upravljačem stavljamo isključivo u "sleep" način rada). Donja strana kućišta playera je nešto "hrapavija", kao da je premazana tekućom gumom, kako bi se eventualno umanjilo sklizanje po površini na kojoj stoji. Na desnoj strani kućišta nalaze se 2 USB ulaza (verzije 2.0) i 1 ulaz za SD kartice, a zadnja stranica nudi 1 USB priključak također verzije 2.0, 1 HDMI (HDCP 2.2), 1 mrežni priključak i 1 optički Toslink izlaz. HDMI priključak je verzije 2.0 što mu omogućuje prikaz videa u 4K rezoluciji s 60 sličica u sekundi, osiguravajući

hi-fimedia #98

4K media player tako maksimalnu buduću kompatibilnost s bilo kojim 4K TV-om. Tronsmart Vega S 95 Meta pokretan je s Amlogic S905, četverojezgrenim 64-bitnim ARM® Cortex-A53 glavnim procesorom, a za grafički procesor koristi se Penta-core ARM Mali-450. Centralni procesor radi na brzinama od 100 MHz do 2 GHz, ovisno o potrebama sustava, dok grafički procesor ima podršku za hardversko dekodiranje H.265 video kodeka, te hardverskog dekodiranja 10 bitnog videa. To podrazumijeva da kanal svake boje ima čak 1024 nijanse, što daje veće bogatstvo boja nego konvencionalno 8-bitno dekodiranje koje ima samo 256 nijanse. Ugrađena je 2 GB DDR 3 memorija te najnovija verzija 5.0 - 8 GB eMMC-

memorije što bi trebalo doprinijeti velikoj brzini pisanja/čitanja podataka u memoriji. Tu je i podrška za dual-band WiFi (Broadcom ap6330) koji podržava 802.11 a / b / g / n standarde na frekvencijama od 2.4Ghz / 5GHz. Ne treba zaboraviti spomenuti niti podršku za Bluetooth v4.0 koja nudi podršku i kompatibilnost sa svim 2.0, 2.1 i 3.0 BT standardima. Udaljenost prijenosa tako može biti i preko 10 metara, a podržava i AES-128 kodiranja. Tronsmart Vega S 95 Meta izrađen je na Android 5.1.1 Lollipop platformi (kernela 3.14.29). Većina multimedijalnih playera na tržištu pokušavaju osmisliti svoj početni On screen grafički izgled izbornika ali rijetko je tko od njih uspješno riješio pregledan i jednostavna izgled. Vega S 95 Meta je početni izbornik pokušala riješiti velikim i raznobojnim šarenim ikonama (launcher) kako

bi olakšala korisniku njegovo korištenje. Zgodan pristup kojime će korisnik bez problema moći pronaći bilo koju opciju i funkciju na uređaju. Na dnu ekrana postoji prošireni izbornik (viđen već na nekim uređajima), koji sadrži osam različitih komandi (screenshot, back, home, taskmanager, volume down i up, power i skrivanje izbornika) kojima je moguće pristupiti uključenjem vanjske tipkovnice ili uključenjem pokazivača (pointera) preko daljinskog upravljača. Tronsmart Vega S 95 Meta dolazi s čitavim nizom predinstaliranih aplikacija: npr. YouTube, Gmail, Chrome,G+, PlayStore itd.. Od drugih korisnih stvari tu je i Miracast, MoviePlayer, MediaCenter, itd. ali i onaj najkorisniji za jedan multimedijalni player -VidOnXBMC. VidOn XBMC je "posebna" verzija Kodi playera koji podržava ISO datoteke i 3D s izbornicima, iako ne treba očekivati neka čuda, pogotovo kod 3D reprodukcije koja je znala stvarati probleme. Ukupno gledajući sustav izbornika radi vrlo glat-

ko i nismo imali nekih problema jati Tronsmart Vega S 95 Metu na (npr. otvaranje i zatvaranje apliHD TV, morati će izabrati izlaznu rezolucije reprodukcije na 1080/24, kacija radilo je izuzetno brzo), što jer niti automatski ili bilo koji drugi potvrđuje da je hardver svakako izbor neće ponuditi glatku reprodovoljno moćan u ovoj konfiguraciji. Također treba spomenuti da dukciju slike bez trzanja. Kontrast sve što smo uključili u Vega S 95 na HD slici je bio odličan s dobrom (miševe, tipkovnice, 1 TB eksterreprodukcijom boja i tu nije bilo nikakvih problema. Iako je na tesni disk, 64 GB stick) bilo je prepoznato i radilo je bez problema. Niti tnom HD materijalu bilo vidljidijeljenje sadržaja preko DLNA i vo maleno trzanje slike u pokretSAMBA mrežnih protokola nije noj rezoluciji slike, to nije stvarapredstavljalo nikakav problem. lo neke probleme kada su se gleDaljinski upravljač koji dolazi s dali uobičajeni filmski naslovi. Kod Vegom S 95 ostvaruje komunikaUltra HD materijala, player je dao dobru sliku bez vidljivih trzanja na ciju s uređajem pomoću IR veze. testnim uzorcima. Međutim, bila je Zbog toga mu je potrebna optička primjetna mala zamućenost slike, vidljivost s uređajem, ali na žalost pogotovo kada kut pod kojim se Tronsmart Vega S je multimedijalni ostvaruje veza je vrlo malen, čime 95 Meta pokretan player morao HD materijale "podići" sigurno njegoje s Amlogic S905, na Ultra HD sliku. vi korisnici neće samim time biti baš pretjeračetverojezgrenim Već što je Tronsmart no oduševljeni. Daljinski na sebi 64-bitnim ARM® Vega S 95 Metu mogao reprodunema puno funkCortex-A53 glavnim cirati Ultra HD cijskih tipki (7 tipki plus kursorsliku bez trzanja, procesorom zavidan je rezulske tipke) i dobro leži u šaci. Po raznim izbornicitat. Problemi su se povremeno javma na On screen ekranu moguljali kada smo gledali materijale s YouTube-a u 4K rezoluciji. Slika će se kretati na dva načina, uobinije uvijek bila baš glatka u repročajenim kursorskim tipkama ili uključenjem pokazivača (pointer). dukciji i problem je najvjerojatnije Dok je prvi način vrlo brz, isto se softwearske prirode, pa se nadane može reći i za pokazivač koji je mo da će se to vrlo brzo popraviti s jako spor. Iako će većina korisnika novom nadogradnjom firewirea. odlučiti kontrolirati multimedijalZvukovno, Vega S 95 Meta je dao sasvim dobre rezultate. ni playerr pomoću kursorskih tipki Najbolje je reproduciran srednjou nekim je slučajevima nemoguće doći do određenih funkcija bez tonski dio spektra dok su visoki pokazivača. Naravno sve se ovo bili nešto "utišani", a bas frekvenmijenja ako korisnik koristi vanjcije su bile pojačane u odnosu na ostale spektre zvuka. Mnogima će sku bežičnu tipkovnicu s touchpase zvuk s naglašenim bas frekvendom/trackballom čime će se sve radnje obavljati puno lakše, pogocijama sviđati, iako ne treba očetovo ako želimo nešto više od ovog kivati jasnoću i kontrolu, kao kod multimedijalnog playera (npr. prenekih skupljih uređaja. traživanje i gledanje sadržaja preko interneta). Za one koji će najčešće Zaključak koristiti Vegu za gledanje filmova, Tronsmart je s Vega S 95 Meta dobiveni daljinski upravljač biti će pokazao da ima multimedijalsasvim dovoljan za upravljanje. ni proizvod koji ima svoj potencijal u nižem cijenovnom razredu. Izgled sučelja, opremljenost, VidOn Slika i zvuk XBMC player, samo su neki dijeJedna od stvari na koju moramo odmah skrenuti pozornost lovi s kojima će korisnici biti zadokorisnicima je podešavanje izlavoljni. Mjesta za poboljšanja sigurzne rezolucije slike. Dok s rezoluno ima, a to će najviše ovisiti koliko će često izlaziti nove nadogradnje cijom 4K nismo imali nekih proble(OTA - ažuriranje putem interneta) ma s 2K smo se morali ipak malo za ovaj multimedijalni player. "potruditi". Korisnici koji će spa-

Početni izgled izbornika

Izbornik podešavanja

Klasičan izgled Android izbornika za podešavanje uređaja

Model

Tronsmart Vega S 95 Meta

Procesor GPU Memorija Interna memorija Operativni sustav optički digitalni izlaz (TosLink) koaksijalni digitalni izlaz HDMI izlaz mrežni priključak USB Utor za memorijske kartice

Amlogic S 905, Quad-core 64-bit ARM Cortex - A53 Penta-core ARM Mali 450 2 GB DDR 3 8 Gb eMMC Android 5.1 Lolipop • 1 (verzija 2.0) • 3 SD 4K,2K, H.265, AVS+, MKV, WMA,MPEG,AVI, MOW, ISO, TS, MP3, AAC, WMA, RM, FLAC, OGG,AC3 20 sekundi/ 2 sekunde HDMI kabel

Video/audio formati Uključenje/ brzi start Dodatni pribor Ostalo Dimenzije Masa (kg) Info CIJENA

hifimedia

117 x 18 x 117 mm 0,142 kg www.chipoteka.hr 899,00 kn Tronsmart Vega S 95 Meta

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

Tronsmart Vega S 95 Meta solidna kvaliteta izrade cijena kompatibilan s 4K videa (60fps) preko HDMI 2.0 izlaza VidOn XBMC plejer ažuriranja putem OTA u paketu se ne dobivaju baterije za daljinski upravljač problemi s ponekim 4K materijalima preko YouTube problematičan 3D prikaz slike sporo kretanje pokazivača (pointer) po ekranu

hifimedia #98

TEST AUDIOQUEST JITTERBUG

Maleno rješenje za ogroman problem piše: Gordan Gaži

ije prošlo mnogo vremena kada se s ovih stranica upozoravalo na težak suživot računala i audio uređaja, posebice onih koji su svojom konstrukcijom namijenjeni zahtjevnijim korisnicima. Intencija nije bila otežati život pobornicima visokovjerne reprodukcije zvuka, a niti jednim potezom pera proskribirati računala kao razuman i kvalitetan dio audio sustava već sasvim obrnuto. Nije trebalo mnogo znanja i vizije da se već sa samih početaka kohabitacije računala i audio sustava jasno detektiraju problemi koji samo jednim dijelom pripadaju inkompatibilnosti softverskog segmenta na razini operativnih sustava i aplikacija za reprodukciju glazbenog materijala, a većim dijelom ipak pripadaju hardveru. No niti ovdje problemi nisu bili nerješivi tako da su pretpostavke za funkcionalan brak razmjerno brzo postignute. No, buka se još nije niti stišala, a vezu su stali nagrizati i potresati problemi ili bolje rečeno smetnje u obliku EMI/RFI i drugih već dobro poznatih nametnika kojima se pridružio i jitter. Njegove učinke smo poznavali već dovoljno dugo, ali je audio industrija pomalo stala na kraj problemu koji se sada vratio u igru s mnogo većim potencijalom nego prije. Razlozi ovakve situacije leže u pažnji koji su specijalizirani proizvođači audio opreme poklanjali tom problemu. Vrijeme je donijelo i bolje solucije, pa je taj gotovo epidemiološki problem moderne audio digitalije pomalo stavljen ad-acta. Ipak nije bilo realno očekivati da će proizvođači računala krenuti sličnim stazama. Prioriteti masovne proizvodnje su sasvim drugačiji i nije bilo realno očekivati da će industrija takvog tipa krenuti u borbu protiv raznih smetnji dok iste ne ugrožavaju njima rele-

hi-fimedia #98

puno pasivna komponenta za čije korištenje nije potrebno instalirati upravljačke programe. Sučelje mu je USB u 2.0 verziji, no i taj limit, ako ga uopće možemo tako nazvati ovdje je zbog frekvencije koja je u novom standardu inherentno veća i slijedom toga neprikladna za ciljanu namjenu. Testirani uređaj je primarno namijenjen spajanju računala i digitalnog pretvarača, no može se koristiti i za NAS komponente, kao i za mobilne telefone i svirače. Ono što je u ovoj, nimalo jednostavnoj križaljci modernog audiofila i glazbenog entuzijasta svakako nosi pregršt pohvala su jasno čujna poboljšanja koje uređaj donosi, ali i njegova univerzalnost koja je omogućila spajanje na pregršt uređaja bez ikakvih ispada.

Slušni test

vantne osobitosti, a koje se uglavnom dotiču jamstvene pouzdanosti i brzine konfiguracija. Bez ikakve želje da izazovem računalnoreligijske sukobe moram priznati da od superiornosti Apple računala nisam čuo baš ništa. Dapače u posljednjih godinu dana usporedio sam nekoliko računala iz oba tabora usporedivih specifikacija, proizvedenih u posljednje 2 godine i gotovo nisam imao čvršćih temelja za općenitiju preporuku. U puno dužem vremenskom periodu koristio sam 10-ak računala kod kuće i jasno čujnim kvalitetama odskočio je samo klasičan desktop temeljen na X-99 chipsetu s kilovatnim certificiranim napajanjem i SSD diskom. No, niti na ovom mjestu ne mogu promjene nazvati značajnima ili snažnima. Pomalo stižemo do povijesnog trenutka u kojem DAC preuzima ulogu primarnog izvora zvuka i u kojem nema previše izbora u smislu konekcije računala sa sustavom. Uz mrežni priključak najrasprostranjeniji priključak je svakako USB. On je, naravno i glavni protagonist razmatranja ovo prikaza.. Zahvatima na elektronici, topologiji, odabirom idealnih pretvaračkih čipova i naravno svom silom ideja kad su u pitanju sami kabeli ponovo se došlo do

kontrolirane razine problema. Kako to najčešće biva kvalitetno rješenje se pojavilo, ali niti nakon predstavljanja na prošlogodišnjem sajmu u Münchenu, nekako nisam pretjerano povjerovao u šuškanja i panegirike malenom USB sučelju koje se imalo naći u prodaji po doista bagatelnoj cijeni. Priznajem, pogriješio sam. Uređajčić obavlja svoj posao na svim isprobanim konfiguracijama i nije niti kune skuplji od obećanog. Njegova vanjština podsjeća na standardni memorijski USB štapić na kojem nalazimo muški i ženski konektor, a sasvim atletske mjere omogućavaju spajanje dva sticka u susjedne portove računala. Unutar konektora nalazimo 4 vodiča od kojih su dva 5V DC (VBUS) i koji uz posebno riješeno uzemljenje imaju reducirati EMI i RF smetnje, te drugi par koji vodi signal u protufazi i tako u interakciji s ulaznim prijemnikom šalje podatkovne pakete. Izmjenom „Data Positive“ i „Data Negative“ segmenta svaka smetnja ili nesavršenost u poslanom paketu detektira se od strane ulaznog prijemnika i odbija se njezino dalje procesuiranje, odnosno traži se novi paket. Naravno sam bazični princip rada USB protokola je sukladan, no napominjem da je JitterBug pot-

Poboljšanja u zvuku su očekivana, ali i konzistentna s cijelom gamom uređaja koje sam imao prigode isprobati i izravno se tiču prostorne i mikrodinamičke sastavnice zvuka. Kao testne predloške koristio sam uz već izlizani set predložaka i dvije snimke rocka koje uz fantastičnu glazbu donose i odličan remaster (Rory Gallagher «Photo-Finish»), ali i izvanrednu atmosferu (Circles Around the Sun «Interludes for the Dead») i s kojima su kvalitete kondicionera potvrđene i izvan strogo kontroliranih audiofilskih uvjeta. Tako se u prvi plan probila njegova stožerna osobina koja je zvučnu sliku učinila malo mekanijom, podatnijom i neposrednijom. Zamjetna je bila i izrazitija boja i mnogo preciznije istitravanje žičanih instrumenata.

Zaključak

Moglo bi se o detaljima izvještavati još mnogo, no ono što je krucijalno može se sažeti u samo dvije rečenice. JitterBug je malen pasivan uređaj koji je u svim isprobanim uvjetima jasno čujan i koristan. Činjenica da košta kao prosječna večera u boljem restoranu govori sama za sebe. Dobre stvari su obično skupe, ali uvijek ima iznimaka. Osim toga zdravo je preskočiti večeru. Ili dvije... Cijena: 49 eura INFO: Media audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

TEST IFI PURIFER 2

Pročistač USB signala piše: Neven Kos

nalizirajući i identificiravši ograničenja koja sa sobom nosi reprodukcija zvuka putem računala, tržište je donijelo, osim potpune revitalizacije uređaja poput D/A pretvarača, i kreativna rješenja u pogledu prateće hardverske opreme, koja bi trebala unaprijediti USB reprodukciju zvuka. USB, a prije svega računala, svakako nisu osmišljena niti predviđena za kvalitetnu reprodukciju zvuka. Problemi s (ne)čistoćom napona napajanja, ograničenja (mentalna i tehnička) konstruktora pri izradi USB sklopova namijenjenih kvalitetnoj reprodukciji zvuka, dovela su, između ostalog, do raznoraznih pripravaka koji trebaju pročistiti ili na neki drugi način unaprijediti protok digitalnih signala kroz USB protokol, ali i pročistiti neadekvatne napone napajanja, posebno kod onih DAC-ova kod kojih je napajanje USB sklopova riješeno ispod optimalne razine. Jedan od takvih uređaja, koji služi za unaprjeđenje i podizanje USB reprodukcije na višu razinu je i predmet ovog testa: iFi iPuifier2. Iz naziva je vjerojatno jasno kako je riječ o drugoj generaciji ovog uređaja, koja adresira gore navedene nedostatke USB reprodukcije, ali i neke manjkavosti prve generacije iPurifiera. Ukratko, iPurifier2 usmjeren je k raščišćavanju nepodopština imanentnih USB protokolu i većini DAC-ova, a njegovo polje djelovanja proteže se na obje komponente: USB transmisiju i napajanje USB-a iz računala. Prema tome, iPurifier2 primjenjiv je na sve DAC-ove, bez

hi-fimedia #98

iPurifier2 primjenjiv je na sve DAC-ove, bez obzira na rješenje njihovog USB sklopa obzira na rješenje njihovog USB sklopa. Sam sklop smješten je u aluminijsko, superkvalitetno kućište, veličine glomaznog USB stika. Konektori mogu biti razni – USB A, B ili C, ovisno o potrebama. U to aluminijsko kućište smještene su posljednje dostupne tehnologije, kojima se iFi posebno ponosi - Active Noise Cancellation, REclock, REgenerate i REbalance. Ukratko, Active Noise Cancellation, dolazi iz vojne avio industrije i usmjeren je na poništavanje neželjenih izobličenja i šumova koji se javljaju u napajanju. Kao i kod borbenih aviona, ideja je da se generira-

ju fazno suprotni, ali inače identični signali smetnjama u napajanju e kako bi rezultanta bila jedna stabilna i dosadna nula. Rezultat: razina šuma u napajanju niža je 100 x, odnosno oko 40 dB, i kreće se na razini od 0,5 uV. Spominje li netko baterije? REclock i REgenerate tehnologije jednostavno čine upravo ono što njihov naziv i nagoviješta: ponovno vremenski usklađuju audio signal (u stvari digitalni slijed 0 i 1), regeneriraju ga, ponavljaju, čiste od jittera i tako pročišćenog isporučuju dalje u audio lanac – u USB ulaz DACa. REbalance popravlja i ispravlja signal uklanjajući DC offset, tj. ponovno uspostavljajući balans među poluperiodama, značajno uklanjajući smetnje u audio signalu. OK, “uređajčić” lijepo izgleda, marketinški je izvrsno obrađen, deklarativno je krcat zanimljivim i na papiru učinkovitim tehnologijama, ali ima li cijela priča smisla?

iPurifier 2 spojili smo putem Wireworld Starlight 7 USB kabela između laptopa (Win8, JRiver) i DAC-a EAR-Yoshino Paravicini DACute 192, izvrsnog DAC-a, s Tenor TE8802 SUB čipom, koji se napaja putem vanjskog izvora, tj. iz laptopa. Rekli bismo, ovaj DAC je idealan partner za iPurifier 2, s obzirom na to da sada iFi može pokazati na svim poljima što umije. Da skratim priču: za investiciju od kojih 900 kuna (nabava putem ebaya iz Velike Britanije), zvuk putem USB-a je čišći, brži, protočniji i impresivniji. Od onog samo putem kvalitetnog USB kabela. Očekivao sam slične pomake, s obzirom na to da sam do sada koristio baterijsko napajanje USB sekcije DAC-a, što je donijelo nemjerljive pomake nabolje u reprodukciji i pokazalo kako laptop kao izvor napajanja USB sklopa u DAC-u treba izbjegavati u najširem luku. Pomak koji u zvuk unosi iPurifier 2 po opsegu i značaju mjerljiv je do određene mjere s baterijskim napajanjem. Zvuk dobiva dodatnu težinu i čistoću i naglašeno je muzikalniji nego kad ovaj DAC slušate bez ikakvih pomagala. Jednostavno, u usporedbi “s i bez” iPurifiera 2, zvuk bez njega grublji je i jednostavniji, sa šturijim obrisima svakog instrumenta i pomalo siv i suhoparan. Mogućnosti DACute 192 bez iPurifiera 2 jednostavno ne dolaze do izražaja u potpunoj mjeri. I ubacivanje IPurifiera 2 u sustav ima svoje potpuno opravdanje. Zahvaljujući njemu, da se poslužim fotografskim pojmovima, slika je detaljnija, s više boje, dubine i kontrasta. Iako sam gornji opis možda malo i prenaglasio, želeći plastičnije dočarati razlike u zvuku, imajte na umu kako pomaci nisu drastični, ali su ipak vrlo značajni i lako čujni te u svakom slučaju i više nego dovoljni da iPurifier 2 zasluži najveću moguću preporuku. Naravno, uz ogradu kako smo ga poslušali samo na jednom, ali vrhunskom DAC-u. INFO: www.ifi-audio.com

Onkyo TX-NR555 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

DTS: X ™ i Dolby Atmos® Ready, Google Cast ™ i AirPlay, Bluetooth audio / Wi-Fi ™ sa Spotify i Tidal, HDMI® 6/1 izlaz (HDCP 2.2 / HDR), Aktivna Zona 2 za reprodukciju u odvojenoj prostoriji

Viša dimenzija surround zvuka s novom generacijom Onkyo receivera.

Onkyo TX-NR656 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

DTS: X ™ i Dolby Atmos® Ready, Google Cast ™ i AirPlay Bluetooth audio / Wi-Fi ™ sa Spotify i Tidal, HDMI® 8/2 izlaz (HDCP 2.2 / HDR), 32-bit DAC konverter za Hi-Res Audio

Onkyo TX-RZ710 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

THX® certifikat, DTS: X ™ i Dolby Atmos®, FireConnect ™ za Multi-room audio, Google Cast, AirPlay, Wi-Fi® i Bluetooth, AccuEQ kalibracija uz AccuReflex tehnologiju

TX-RZ810 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

THX® certifikat, DTS: X ™ i Dolby Atmos®, Kondenzatori od 15,000 μF za beskompromisan zvuk, Aktivni izlaz za Zonu2 i pasivni izlaz za Zonu3, AccuEQ kalibracija uz AccuReflex tehnologiju

Distributer za RH: Z-el d.o.o. www.chipoteka.hr

TEST WIREWORD NANO-ECLIPSE 7 MINI JACK ECN

NADOGRADNJA piše: Gordan Gaži

udiofilski kabeli su uvijek bili pomalo vruća roba za testiranje, ali i diskusiju koja je uglavnom bila vođena između strastvenih pobornika kvalitetnih (čitaj skupih kabela) i njihovih ništa manje ostrašćenih protivnika. Vremenom su se stvari očigledno, posložile same, odnosno tržište je učinilo svoje i pomalo profiltriralo ozbiljne proizvođače kabela koji posjeduju viziju i ulažu u istraživanje, razvoj, tehnologiju i ozbiljno grade svoju reputaciju od proizvođača (ako se mogu tako nazvati) koji u cijeloj priči gotovo nepristojnim cijenama i upitnom razinom kvalitete i standardizacije samo štete ugledu onih prvih. Tu naravno ne mislim na male manufakture i mikro proizvođače koji uglavnom imaju već formiranu klijentelu i koji su scenu samo obogatili ponekom uspjelom i inovativnom konstrukcijom. Tako kao jednu od temeljnih pretpostavki za etabliranje kabela kao punopravne audio opreme koja ne samo da posjeduje svoju jasnu funkciju i namjenu već se ima smatrati gotovo obligatnom nameće se standard i jasna odrednica u nekoliko osnovnih načela koje u značajnoj mjeri determiniraju auditivne učinke kabela u sustavu. U tom smjeru potrebno se unutar tvrtke odrediti prema osnovnim promjenama zvuka koje proizvod treba polučiti i naravno tehnološkim rješenjima kojima se to ima realizirati. Za takvu proizvodnju potrebno je posjedovati znanje, viziju, tehnologiju i naravno resurse. U slučaju tvrtke Wireworld moglo bi

se reći da je većina tih zahtijeva u potpunosti realizirana dovoljno davno da danas možemo govoriti o tvornici kabela koja uz zavidnu gamu produkata koja pokriva svaki zamislivi segment u kojem je potreban kvalitetan A/V kabel sve više kotira kao proizvođač koji se uz stalne sonične pomake i dizajnerska unaprjeđenja čvrsto drži svoje vizije i postulata na kojima već godinama temelji svoju proizvodnju. Od značajnijih osobina kabela u tehnološkom smislu možemo spomenuti patentirane "Silver Tube" RCA konektore koji podrazumijevaju posrebrene, tubularno otvorene OFC konektore koji, u sprezi s vrhunskom teflonskom (DuPont) izolacijom i silikonskom trakom, ovaj osjetljiv dio anatomije kabela čini čvrstim odlično odrađuju svoj posao. Spajanje kabela zahtijeva razmjerno malu silu dok je ostvareni kontakt izvanredno čvrst i stabilan bez obzira na intenzivno spajanje i ne potpuno nježan tretman u toku testiranja. Uz već spomenutu "DNA Helix" tehnologiju koja uz posebno dizajnirane plosnate vodiče i precizno determinirane zazore između polova, smanjuje i skin efekt, ali i multiplicira provodljivost signala od specifičnosti možemo spomenuti i "Composilex 2" izolaciju.

Slušni test

Vremena se mijenjaju, a očito je da mimo konzervativnih audiofila i ljubitelja glazbe, pomalo dolaze i novi izvori zvuka i načini reprodukcije. Na posljednjem zagrebačkom AV sajmu u hotelu Sheraton, imao sam prigodu družiti se s velikim uzorkom ljubitelja glazbe na

našem prvom «Can-Jam» predstavljanju i potpuno me iznenadila činjenica da je velika većina interesenata koja je donijela vlastitu glazbu istu reproducirala preko mobitela. Željan svježih saznanja i otkrića i sam pokušao glazbu prebaciti na vlastiti mobitel, već pomalo zaboravljeni, ali još uvijek funkcionalan model LG G3. Isti materijal je pohranjen i na memorijske kartice prenosivog svirača FiiO X5. Kabel koji sam inicijalno koristio bio je jedan od onih modela trgovačke kvalitete kojeg karakteriziraju plastični chincevi bijele i crvene boje. I nije bilo loše. Posebice s glazbenim reproduktorom koji je sustav punio poprilič-

no uvjerljivom mješavinom snažnog kontroliranog basa, fine sredine i neočekivano prezentnom mikrodinamikom. Nekoliko dana sam bio oduševljen dobitkom, no onaj ponekad dosadan i naporan nagon za boljim polako je topio svaki otpor i opet sam bio na početnom položaju i pokušao pronaći kabel koji bi možda popravio i one nedostatke koje sam uočio. Odabir modela Wireworld NanoEclipse 7 Mini Jack ECN (mini 3,5 mm jack na 2 x RCA, 1.330 kn/1m), bio je nekako logičan ne samo zbog cjenovne sukladnosti s ciljanim izvorom zvuka, već i s činjenicom da Wireworld kabele u tom rangu smatra vrlo

značajnim ili gotovo krucijalnim. Usput sam imao prigodu poslušati i njihov osnovni, i dosta jeftiniji, kabel ovog tipa oznake Pulse (290 kn/1m), kako bih imao logičniji hodogram testa. Slušni dojmovi koji slijede zapisani su u trenucima u kojima je ulogu izvora zvuka imao dedicirani svirač. Da nisam imao i druge kabele iz tvrtke za usporedbu smatrao bi otvorenost i živost pričom koja se dogodila slučajno. No, cijela je stvar zapravo odlična vijest i odgovara politici malih koraka koju je David Saltz očigledno davno zacrtao. Slušajući nevjerojatnu glazbu (Circles Around the Sun, Interludes for the Dead) nastalu na "Fare Thee Well" koncertima legendarnih Grateful Dead mogao sam nabrojati barem 3 osobine koje se dosad nisu isti-

cale u Wireworld viziji zvuka. Jasno osjenčani i fini mikrodinamički elementi u ekstremima, prezentnost i napokon znatno dorađen fokus i kontrola u nižim registrima. Još bolja vijest je da su stare osobine koje su prezentirale muzikalnost, mnogo zraka po cijelom spektru i napokon izvanredan timbar i pomalo naglašeno, ali prekrasno strukturirano srednjetonsko područje još uvijek ovdje. Živi nastupi legendarnog sastava (Van der Graaf Generator, Merlin Atmos) iz 2013 godine pokazali su i izvanrednu rekreaciju prostora s uredno i čvrsto definiranim dimenzijama. Sve u svemu, Wireworld NanoEclipse 7 Mini Jack kabel donio je zavidnu količinu poboljšanja u zvuku te je omogućio da prijenosni svirač postane i poprilično ozbiljan izvor zvuka. Pomalo pa sigurno Wireworld usavršava svoju gamu proizvoda. Naravno to je njihov posao. Oni proizvode kabele. INFO: www.audiocentar.hr

hi-fimedia #98

IGGY POP Povratak na

scenu punk-rock legende

PJ HARVEY Kratki osvrt na najzanimljiviju britansku kantautoricu prije njenog nastupa na ovogodiĹĄnjem INmusic festivalu

STANLEY JORDAN Razgovor s osebujnim jazz glazbenikom

Recenzije novih rock albuma Parquet Courts, Lucinda Williams, Lake Street Dive, Future of the Left, Massive Attack, Mavis Staples, Ty Segall, The Thermals, Brian Fallon,â&#x20AC;Ś

PRIKAZ / IGGY POP

Unazad pet godina Iggy Pop je odlučio još jednom rekapitulirati sva svoja postignuća; ona, koja predstavlja najsvjetliji trenutak između životnih bitaka – vlastitu Valkiru.

U potrazi za svojim p i š e : J u r a j Vrd o l j a k

rema nordijskoj mitologiji, Valhalla je rajska dvorana u dvorcu boga Odina, rezervirana za dio ratnika poginulih u borbi. Nakon pogibije, Valkire – niža božanstva sudbine koja služe Odinu – u svojoj selekciji odabiru najhrabrije, da se pod paskom samog Odina pripremaju za Ragnarok; konačnu bitku. Valhallu se u konačnici napušta isključivo za odlazak u konačan boj; "sudbina bogova", slobodan prijevod pojma Ragnarok, predstavlja konačnu bitku između bogova, onu iz koje se nitko neće vratiti živ, a nakon koje će svijet ostati nepovratno uništen. Iggy Pop se na "Post Pop Depression" albumu koji je očito i najavljen te koncipiran kao posljednji u njegovoj dugoj karijeri – sam nada da će pronaći put do "američ-

hi-fimedia #98

ke Valhalle", dodajući kako je "nadživio svoj rok upotrebe". Iggy je upravo navršio šezdeset i devet godina, i dok je prije gotovo točno četrdeset godina pod svojevrsnim mentorstvom kolege i uzora Davida Bowieja izbacio vjerojatno najuspješniji album u komercijalnom smislu – "Lust for Life", prije tri godine krug se simbolički zatvorio albumom naslova "Ready to Die"; diskografski pozdrav reformiranih Stoogesa. Unazad pet godina Iggy Pop je, svjestan svojeg nadolazećeg kraja, odlučio još jednom rekapitulirati sva svoja postignuća; nešto kao oni ljudi koji se pod stare dane sjete svoje davne, nikad prežaljene ljubavi koju žele susresti prije smrti, makar u prolazu; ona, koja predstavlja najsvjetliji trenutak između životnih bitaka – vlastitu Valkiru. Bitaka je u njegovom slučaju, kao i sa svim autentičnim pojavama, bilo napretek. Pop i Stoogesi su od svoje pojave bili sino-

nim za neprilagođene, za lak plijen kritičarima koji su ih dugo držali kao stvaratelje rudimentarne glazbe za nihilistički nastrojene tinejdžere, opčinjene androginom proto-punk kabanicom Johna Calea i Davida Bowieja. Čemu ta primitivna buka pored ljudi poput Mikea Bloomfielda ili Georgea Harrisona, i svog tog novokomponiranog, pitomog, eklektičnog folka? Strast za životom, to je bio pravi odgovor. Kada su počinjali, nitko od Stoogesa nije bio vješt svirač; znali su samo na što se žele nasloniti, i u kojem smjeru žele ići. Riječima legendarnog Lestera Bangsa, ta njihova sirovost je bila primamljiva ako ni zbog čega onda jer "nisu trebali zaboraviti ništa od sposobnosti koje posjeduju mnogi profinjeni izvođači; flash blues ili jazz u stilu Wesa Montgomeryja. Asheton i Alexander su rekli ‘jebeš to; ionako to nikad nećemo znati svirati, stoga zašto

"Post Pop Depression" je album kojim želi pružiti opipljiv, simbolički kraj jedne ere, naslonivši ga na mračnu, protopankersku estetiku koja je prevladavala kada je Iggy Pop zakoračio na scenu.

putem do Valhalle se uopće truditi naučiti?’. Strast za životom, samo to. Nakon što su mu suborci poput Bowieja, Ashetona i Reeda časno poginuli u svojim bitkama i pronašli svoj put do Valhalle, Iggy Pop je odlučio da će svoju konačnu bitku odraditi u udolini Mojave pustinje, blizu čuvenog nacionalnog parka Joshua Tree. Tamo će svoj "životni sok", kako pjeva na "American Valhalla", i "jedino što mu je preostalo, njegovo ime" dati na raspolaganje osobi od povjerenja, Joshu Hommeu iz stadionskog desert-rock sastava Queens of the Stone Age (QOTSA). "Post Pop Depression" je album kojim želi pružiti opipljiv, simbolički kraj jedne ere, naslonivši ga na mračnu, protopankersku estetiku koja je prevladavala kada je Iggy Pop zakoračio na scenu. Hommage ne samo svom životu i svojoj karijeri, već i cijeloj jednoj

eri pop muzike; konstrukcija koju često čujemo kada nas pogode vijesti o odlasku posljednjih rock prvoboraca ovih dana. Smrt u svojoj suštini neupitno nosi depresivnu komponentu, dok u naslovu albuma ne bi trebalo na depresiju gledati kao nekakvo zloruko proročanstvo umiruće gatare, koja – bez obzira na njegovo gnjevno koketiranje sa anarhoprimitivizmom u pjesmi "Paraguay" – tvrdi da će iza te njihove konačne bitke bogova ostati ništavilo na sceni, baš kao i u priči o Ragnaroku. Da on to uistinu tako misli, teško da bi okupio mlade snage oko sebe kako bi mu prosule kreativni pepeo po zvučnicima svih njegovih sljedbenika. I zaista, Homme, Fertita (QOTSA) i Matt Helders iz Arctic Monkeysa su odradili više nego častan i doličan posao. Pisati konvencionalnu rock-kritiku za "Post Pop Depression" nekako djeluje lijeno i u suštini – nepotrebno. O onome što je

njemu prethodilo su ispisane već tisuće riječi, a nakon njega – vrlo je izgledno – nema ničeg. Iggy Pop također nije ovaj album planirao kao svoj nekakav magnum opus, već je samo pronašao način kako da kaže da je pomalo i umoran od života koji ga okružuje, od ljudi koji žive u perpetualnom strahu, pa i o alijenaciji od današnjeg društva; a sve to izriče putem svog karakterističnog baritona, uz povremen jednako tako karakterističan primalni urlik. Ako ništa, tu nije ostario ni dana. "Post Pop Depression" je zapravo karakterna preslika samog života Iggyja Popa: ne samo tekstovima, već i aranžmanima pokušava doprijeti do stola za kojem sada blaguju njegovi suborci, gdje im jasno poručuje da će razmjerno brzo uživati s njima u Sehrimnirovom mesu i Leradinoj medovini. Sasvim zasluženo, dakako.

hifimedia #98

PRIKAZ / PJ HARVEY

Mnogo viĹĄe od engleske Patti Smith Izvori inspiracije PJ Harvey variraju: od punka i sirovog bluesa s ranih albuma, preko elektronike i trip hopa, do eksperimentalnog rocka i pastoralnog britanskog folka na ostvarenju Let England Shake

hi-fimedia #98

piše:

Denis Leskovar

redinom travnja Polly Jean Harvey objavila je svoj deveti album The Hope Six Demolition Project. Njegova kompleksnost neupitna je – kao i multimedijalni karakter koji je u njega ugrađen. Moglo bi se kazati kako album samim svojim postojanjem opravdava visoku razinu javne i medijske znatiželje. No, za razimijevanje mehanizma autoričinih "proširenih" ambicija valja se vratiti na početak njezine karijere, u rane 1990-te, u jedno od najpropulzivnijih i najkreativniih razdoblja u (popularno)glazbenoj povijesti. Kad se nakon mračnih osamdesetih suvremena glazba ponovo otvorila najrazličitijim

da je ona u rukama tih novih imena poprimila oštricu koja se prije toga rijetko čula. Riječ je naprosto o ukupnom stavu, o oslobođenoj seksualnosti, o samosvijesti i spoznaji da je parirati muškim kolegama ne samo moguće nego i prijeko potrebno. Naravno, industrija je tu ‘žensku snagu’ odmah pretvorila u proizvod i na njemu počela stvarati profit – no u valu tih, tada novih imena, pojavile su se kantautorice koje nikada nisu dopustile da ih se pretvori u proizvod. Takvima pripadaju Juliana Hatfield, Liz Phair, grupa The Breeders, Kim Gordon iz Sonic Youth, ili –možda više od svihPolly Jean Harvey. Prolaskom godina Harvey se mijenjala, autorski evoluirala, ulazila u razne eksperimente na području stila i aranžmana. Ako bismo

Bez obzira o kome progovara, Harvey ostaje prepoznatljiva i sugestivna u slikanju ljudske patnje utjecajima, pomaci su bili primjetni u svim njenim aspektima – pa tako i u onome što neki kritičari opisuju terminom žensko kantautorsko pismo. Naime, ranih devedesetih žene su u tolikoj mjeri pojačale svoj udio u svjetskom underground rocku da je svoju knjigu The Nineties Revolution In Music autorica Marisa Meltzer podnaslovila jednostavno, Girl Power. Nije se tu samo radilo o glazbi, prem-

tražili jedno zajedničko obilježje njezine karijere koja traje već četvrt stoljeća, ono se svodi na zaključak kako je riječ o beskompromisnom i ustrajnom opiranju standardnoj matrici klasične rock pjesme. Slojevite teksture, stihovi prožeti biblijskim metaforama, pjevanje koje varira od šapata preko recitativa do vriska – svi ti elementi učvršćivali su status Polly Jean Harvey kao

hifimedia #98

PRIKAZ / PJ HARVEY

PJ Harvey The Hope Six Demolition Project (Island, 2016)

remda glazbenici i kritika o albumima često govore kao o "projektima", The Hope Six Demolition Project to doista jest, u punom smislu pojma. Riječ je o vjerojatno najambicioznijem ostvarenju u karijeri PJ Harvey. a jednoj ∑ osnovnoj ∑ razini album funkcionira kao rock and roll ploča, mnogo više nego njezin prethodnik, pet godina stari Let England Shake. U drugom, i ne manje važnom segmentu, ovih dvanaest pjesama valja čitati kao izravan društveni komentar. Drugačije kazano, to je svojevrsna protestna ploča, ali ona novoga tipa, adaptirana i nadahnuta suvremenim zbivanjima. onkretno, The Hope Six inspiriran je autoričinim ekskurzijama u Afganistan, Washington i Kosovo. ve to dio je zajedničkog rada s ratnim reporterom Seamusom Murphyjem. Publika se već mogla upoznati s rezultatom njihove suradnje koji su obuhvaćeni prošlogodišnjom knjigom poezije The Hollow of the Hand. ljuč je u njihovim krstarenjima po nekim (turbulentnijim!) svjetskim destinacijama, koja su izravno proizvela i sardžaj novog albuma. Tako su, primjerice otputovali i u najruševnije dijelove američkog glavnog grada: Washington DC posebno je zanimljiv kamenčić u mozaiku njihovih istraživanja. Vodič im je bio novinar Washington Posta Paul Schwartzman koji pritom nije bio svjestan da u automobilu vozi zvijezdu britanskog rock undergrounda. Pjesme koje su rezultirale tim opservacijama iz prve ruke (a čiji stihovi eksplicitno opisuju tamoš-

K S K

hi-fimedia #98

nju društvenu bijedu) izazvale su gnjevne reakcije predstavnika lokalne zajednice i gradskih vlasti. Naravno, to se prije svega odnosi na temu Community Of Hope koja pokazuje da se Harvey vratila klasičnijem rock zvuku, s primjesama bluesa (posebice u skladbi Chain Of Keys) i gospela. I sve to uz mnogo saksofona koji je u aranžmanskom/instrumentalističkom smislu jedan od stupova albuma. he Hope Six snimljen je u Londonu, u Somerset Houseu, kao dio cjelovitijeg i šireg umjetničkog zahvata. Dio strategije sastojao se u otvorenosti prema publici, koja je i sama pod određenim uvjetima (bez mobitela i drugih naprava za snimanje, dakako) mogla neposredno svjedočiti nastanku albuma ili barem pojedinih pjesama. Neke od njih, dakle, izviru iz washingtonskih, druge iz kosovskih (The Wheel) ili pak afganistanskih opažanja ∑ primjerice, Dollar Dollar, na čijem je početku uklopljena kakofonija ljudskih glasova s ulice. To je ujedno i posljednja pjesma, svojevrsno meditativno finale čiji uznemirujući, ali ovaj puta melankoličan ton još jednom potcrtava dionica saksofona. Tu se Harvey prvi puta iz emotivno suzdržanog promatrača transformirala u osobu koja izravnije sudjeluje u ljudskoj nevolji. Ili, kako je to precizno sročio čikaški kritičarski veteran Greg Kott, autorica sada napokon dospijeva u samo srce tragedije; album ovdje prestaje biti puki glazbeni izvještaj s prve crte ljudske borbe za opstanak. I dobiva još jednu, emotivniju dimenziju i nadgradnju. ez obzira progovara li o američkim Indijancima, o kosovskoj djeci i starinskom vrtuljku, o washingtonskim beskućnicima, ili o dječaku u Afganistanu koji vas moli da mu udijelite jedan dolar, ili pak o vlastitim emotivnim dvojbama, Harvey ostaje prepoznatljiva i sugestivna u slikanju ljudske patnje.

Denis Leskovar

prve dame alternativnog britanskog rocka devedesetih, i šire. Odnosno, glazbenice koju je ponekad možda lakše cijeniti nego voljeti, i koja je od koncepta srednje struje uvijek udaljena nekoliko galaksija. Kao što je zvukom, interpretacijom i strukturom pjesama prekrajala zadane okvire modernog rocka, tako je dovodila u pitanje i okoštale standarde ženske seksualnosti. Već i površan pogled na video spotove ili na fotografije omotnica njezinih ranih albuma, poput Rid Of Me, To Bring You My Love i posebice 4 Track Demos, dovoljan je za zaključak da je Harvey na nekoliko razina redefinirala parametre erotičnog u suvremenoj glazbi, rock and rollu ali i u popularnoj kulturi općenito. Kao u slučaju svih velikih i značajnih glazbenika i glazbenica, tako i izvori inspiracije PJ Harvey variraju: od punka i sirovog bluesa s ranih albuma, preko elektronike i trip hopa, do eksperimentalnog rocka i pastoralnog britanskog folka na ostvarenju Let England Shake. Tome svakako valja dodati i utjecaje koji dolaze iz svijeta književnosti: TS Eliot, William Butler Yeats i James Joyce samo su tri iz niza književnih veličina čiji se opus više ili manje direktno reflektirao na način autorskog razmišljanja PJ Harvey. I napokon, u tom spletu utjecaja važan dio čine i neke (za rock and roll) netipične pojave i idiomi - primjerice komorna glazba, kao što se može čuti i prepoznati na albumu Rid Of Me u temi pod naslovom Man-Size Sextet. Jaka kreativna znatiželja uvijek u pravilu rezultira radikalnim podžanrovskim pomacima, a oni su prepoznatljiva i stalna osobina PJ Harvey. Opus od sada već devet stilski i žanrovski heterogenih studijskih poglavlja govore tome u prilog. A tome dodatno svjedoči i izbor suradnika s kojima je tijekom godina dopunjavala svoje regularne aktivnosti i proširivala ionako širok spektar djelovanja. Tricky, Mark Lanegan, Sparklehorse, Thom Yorke, Josh Homme i Marianne Faithfull samo su neka od imena na čijim je projektima Polly Jean Harvey ostavila primjetan trag. Suradnički poduhvat koji je vjerojatno ostavio najdublji pečat u komercijalnom i osobnom smislu dogodio se 1996. na albumu Nicka Cavea Murder Ballads. Dvoje kantautora počeli su tada i ljubavnu vezu, a traumatične posljedice tog odnosa ostat će utisnute u nekim Caveovim najboljim pjesmama. No to je već dio neke druge priče. Ova njezina, očito je još daleko od zadnjeg čina. Bez obzira na to hoće li i u kojem opsegu The Hope Six Demolition Project preživjeti test vremena, Polly Jean ostaje jedina ozbiljna engleska konkurentica Patti Smith - njujorškoj kraljici poetske rock and roll angažiranosti. A to je kompliment kakav bi svatko mogao samo poželjeti.

ROCK Parquet Courts

Lucinda Williams

Human Performance

The Ghosts of Highway 20

(Rough Trade Records, 2016.)

Bruklinški kvartet teksaških korijena Parquet Courts jedna je od rijetkih doista interesantnih pojava u moru dosade koje je poznato pod imenom "suvremeni indierock". Tome je tako, u stvari, već neko vrijeme, još od kada su se 2011. pojavili na sceni s debitantskom kazetom "American Specialties" na kojoj su svirali nešto što je kritičar Fred Thomas svojevremeno opisao kao "Americana punk". Ali već na sljedećem albumu "Light Up Gold" (2013.) Parquet Courts počeli su prilagođavati svoj izraz u to vrijeme još uvijek relativno novom okruženju – iz pjesama koje su se na njemu nalazila sramežljivo je izbijao metropolitanski, njujorški senzibilitet, i to na način koji je jasno (i očekivano) ali uzbudljivo signalizirao u smjeru albuma bendova kao što su Velvet Underground i Television. Dva EP-a i tri albuma kasnije, proces započet na "Light Up Gold" uspješno je priveden svome kraju. Album "Human Performance", objavljen ove godine za čuveni engleski Rough Trade, tako je najzrelije, najpročišćenije i emocionalno najmanje rezervirano izdanje koje su Parquet Courts objavili otkako su prije šest godina počeli vježbati u nekoj bruklinškoj garaži. Iako to vjerojatno nije prvo što bi slušatelju moglo pasti na pamet nakon što posluša prvu pjesmu na albumu – stvar "Dust" koja govori o tome kako je prašina posvuda. Međutim, već iduće dvije pjesme – "Human Performance" i "Outside" - otvaraju emocionalni tematski teren na (neironičan) način koji ovom bendu do sada teško da je bio prihvatljiv. Sredina album rezervirana je za nešto manje konven-

(Highway 20 Records, 2016)

azmislite o ovome, samo na trenutak ∑ Lucinda Williams albume objavljuje već gotovo puna četiri desetljeća. Glavni razlog zbog kojeg ova informacija danas nekome može djelovati neobično treba (vjerojatno) prije svega potražiti u dinamici kojom se razvijala prva polovina njezine kantautorske karijere. U tom je razdoblju Lucinda Williams stekla reputaciju autorice koja, osim što piše sporo. . . i vrhunski, muku muči i s nekom vrstom akutnog kantautorskog perfekcionizma. Samo dva primjera ∑ između njezinog drugog albuma "Happy Woman Blues" (1980.) i trećeg "Lucinda Williams" trebalo je proći više od osam godina. Svoje najbolje ostvarenje, album "Car Wheels On a Gravel Road", snimala je pune tri godine s tri različita prateća benda u tri različita studija prije nego što je album 1998. konačno objavljen na etiketi Mercury Records. li s vremenom ∑ od albuma "Essence" iz 2003. ∑ spisateljske radne navike najcjenjenije američke kantautorice u gene-

raciji postale su nešto stabilnije, a njezini studijski standardi nešto niži. Odnosno praktičniji. S vremenom, također, sve je više njezinih pjesama počelo gubiti na kronotopičnosti i fabularnosti ∑ ono o čemu su govorile nije bilo presudno uvjetovano vremenom i prostorom (reganovskim i post-reganovskim američkim Jugom). A

cionalne tipove glazbenog oblikovanja, za set pjesama u kojima su razmatranja o plusovima i minusima gradskog života isprepliću s ljubavnim brigama i jadima. Posebno je interesantna posljednja dionica albuma u kojoj su dvama frenetičnim punk komadima ("Two Dead Cops" i "Pathos Prairie") suprotstavljene pjesme "It's Gonna Happen" i "Already Dead"

koje zvuče kao nešto što je Lou Reed mogao napisati u drugoj polovini osamdesetih. U pitanju je par pjesama koji na neki način opisuje granice jednog više ne tako uskog stilskog dijapazona kojim se Parquet Courts danas kreću bez posebnih poteškoća. I trenutno ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg se one u budućnosti ne bi nastavile širiti i dalje.

Matko Brusač

Baden-Baden La Drogue

[Self-released, 2016.]

Tri godine je previše diskografske pauze za mladi bend čiji je prvi EP (i jedini objavljeni materijal) pokupio same pohvale i čiji u live nastupi bili predmeti lauda. BadenBaden, bend koji je manje ili više bio nasljednik zagrebačkih underground prvoboraca sredine prošlog desetljeća (barem po pitanju kulerstva, ako ne zbog glazbenog izričaja), Heroine,

hi-fimedia #98

one više nisu govorile samo o likovima čiji odrasli životi započinju, traju i završavaju na sporednim cestama Louisiane i istočnog Teksasa, već su se hvatale u koštac i s teškim eshatološkim pitanjima, i to iz veteranske vizure, iz pozicije kantautorskog subjekta koji je vidio i prošao otprilike sve što se vidjeti i proći može.

ako ovogodišnji odličan dvostruki album "The Ghosts of Highway 20" dolazi svega godinu i pol' nakon (odličnog dvostrukog) albuma "Down Where the Spirit Meets the Bone". A što se tiče pjesama, i tu se stvari nastavljaju razvijati u istom smjeru. U prvoj kategoriji završilo ih je svega nekoliko: uglazbljeni Guthriejevi stihovi "House of Earth", džezerska "I Know All About It", memoaristički komad "Louisiana Story", obrada Springsteenove "Factory", naslovna stvar "The Ghosts of Highway 20". To su stari prostori koje Williams poznaje poput dlana vlastite ruke ∑ svijet koji se, kako veli u posljednjoj pjesmi iz ovog niza, sastoji od "run down motels and faded billboards/used cars for sale and rusty junkyards." Ostatkom albuma dominiraju, uglavnom, motivi smrti. Naslove poput "Death Came", "Doors of Heaven" ili "If There's a Heaven" teško je opisati kao višeznačne. "The Ghosts of Highway 20" aranžerski i vokalno nešto je mračniji od svog također mračnog prethodnika, inspiriranog prije svega smrću autoričinog oca, pjesnika Millera Willliamsa. I tematsko je prelijevanje, dakako, očekivano. Ali za razliku od albuma "Down Where the Spirit Meets the Bone" neke pjesme koje se ovdje nalaze barem posjeduju ∑ recimo to tako ∑ neku vrstu semantičkog katartičkog potencijala. U jednom od posljednjih stihova na albu-

bili su glavni piromani zagrebačke nove scene. Pitki pop temeljen na electro-industrialu, krautrocku i garažnom rokenrolu zvuči kao suluda kombinacija, ali njima je nekako polazilo za rukom sastaviti taj neobični kolaž zvukova. Godinu i pol nakon hvaljenog "Baden-Baden" EP-a već je nastupilo zasićenje s jedno te istim materijalom. Usto, nekoliko izmjena članova stvorilo je dojam kao da je raspad benda tek pitanje vremena, no momci su se pregrupirali. Snimili su spot za "Of Fear", poprilično jednostavnu i repetitivnu kompoziciju nošenu klavijaturama i dobrim pratećim vokalima i u konačnici (nakon fenomenalnog spota za vrlo dobru "Drowning in Pussea" koju krase zarazne klavijature i odličan refren) izbacili "La Drogue", album koji se snimao u Kramasoniku kod sad već općepoznatog Hrvoja Nikšića tijekom 2014. i 2015. Misteriozno su izostavljene neke prijašnje uspješnice poput "Lucille", a dodane neke sasvim nenadahnute pjesme poput "Black Pillow" (na čije su tijelo prije pjevali "Padeže" Zorice Junior pa je sve skupa nekako bilo simpatičnije); rezultat je svejedno dosta dobar, a vjerojatno bi bio i bolji da su očekivanja bila manja. Preslušavajući ovih deset pjesama pratio me osjećaj da momci-

ma nedostaje vizija, koncept, nazovite to kako želite. EP, koliko god da je očito ograničeniji po pitanju minutaže, bio je mnogo promišljeniji i produkcijski na višoj razini. "La Drogue" je jednostavno dulje trebao ostati u inkubatoru, ovako je ispao mjestimice kaotičan s nekoliko viškova. Temelj je i dalje isti, možda ima više fokusa na gitari (što je nekako očekivano dolaskom Borne Maksana), što fenomenalno dolazi do izričaja na pjesmi "Kafir". Nose je repetitivan, teški gitarski refren, pomalo uznemirujući "laj-laj-laj-laj-laj" falsetto dionice, slično u kao pankerskoj, očito bržoj "Kada dođe nije tu". Zadnje dvije, "NTSP" (obrada) i "La Drogue", predstavljaju nam Badene u elektronskom, više krautrock smjeru. "NTSP" je electro-pop kompozicija ispresijecana Maksanovom bučnom gitarom i krnjim francuskim vokala Hrvoja Malića, a "La Drogue" je psihodelična, gotovo šamanska kompozicija koja je nekakav logični nastavak "It's You", možda najinteligentnije kompozicije prijašnjeg EP-a. "La Drogue" daleko je od savršenog albuma, zapravo na neki način više funkcionira kao podsjetnik talenta i potencijala koji ovaj kolektiv posjeduje. Bitno je da priča na ostane na potencijalu i dobrom, ali svejedno suviše surovom materijalu. Vrijeme

mu, Williams zaključuje: "just a little faith and grace/to help me run this race/that's all I need." Također, iz slušateljske perspektive, posrijedi je i vjerojatno formalno najnepristupačniji album koji je Lucinda Williams snimila u svojoj karijeri. I dok se pjesme koje se na njemu nalaze ipak odlikuju razmjerno jasnim strukturama, njihov su ritmovi teški i spori, i svega tri (od četrnaest) traju kraće od pet minuta. rije nego što je objavila prethodni album, Lucinda Williams prekinula je trinaest godina dugu suradnju s izdavačkom kućom Lost Highway Records. Album "Down Where the Spirit Meets the Bone" bilo je debitantsko izdanje njezine vlastite etikete imena Highway 20 Records. Čini se kako je posrijedi bio potez koji bi mogao označiti početnu granicu kasne ali iznimno vitalne i plodne etape u karijeri koja je ionako od samog početka bez iznimke obilježena impresivno visokom kvalitetom objavljivanog materijala. (Albumi Lucinde Williams poput "Little Honey" i "Blessed" bili su, kako je netko napisao, samo "polu-briljantni".) Meni, album "The Ghosts of Highway 20" sviđa se više od prethodnika ∑ i to ne samo zbog toga što je, iako zvuči tmurno, kao tematska cjelina od njega nešto vedriji. Dodajte vedrini i istančane gitarske roots rock minijature Billa Frisella i Grega Leizsa, razbacane uzduž ovog iznimnog albuma.

Matko Brusač

će pokazati hoće li se Baden-Baden dovesti u red ili će ostati momci koji su obećavali, tek jedna od mnogih priča zagrebačkog kulturnog podzemlja. Sven Popović

DIIV Is the Is Are

[Captured Tracks, 2016.]

Zachary Cole Smith ili jednostavno Cole, kreativni motor iza benda DIIV, poprilično je antipatična ličnost. Od vizualnog identiteta (epitet hipsterskog nikako nije dovoljan), pompoznih izjava u intervjuima (konstantno isticanje kako je umjetnik, kako prezire turneje i izjava kako će DIIV do trećeg albuma biti na razini Nirvane), do nevjerojatne potrebe za pažnjom, neprestanog isticanja kako ima problema s narkoticima (on i njegova djevojka, Sky Ferreira, pali su s heroinom) i čak bacanja u manekenske vode. Cole je

hifimedia #98

ROCK Lake Street Dive Side Pony

(Nonesuch, 2016)

ko pojam "eklektično" podrazumijeva spajanje i kombiniranje naoko proturječnih elemenata, onda bostonski sastav Lake Street Dive najpreciznije ispunjava definiciju: lakše se, naime, sjetiti retro-žanra iz kojeg ta sposobna postava ne koristi iskustva, nego onog koji ostaje netaknut i njima nezanimljiv. a početak, pjevačica Rachael Price studirala je jazz na konzervatoriju New England u Massachussettsu, a ondje je i upoznala buduće članove sastava. U skladu s formalnim razvojem događaja, Price je svoju jazz naobrazbu ugradila u opus grupe, premda je popis utjecaja Lake Street Divea na prethodna tri albuma mnogo šarolikiji. On uključuje i raspjevanost Beatlesa, klasični soul šezdesetih i rock devedesetih ∑ ukratko, glazbu s ploča koje su slušali i puštali njihovi roditelji... ako zvuči kad se ti utjecaji stope u njihovim pjesmama? Side Pony nji-

hov je četvrti studijski album, objavljen za etiketu Nonesuch Records, no princip rada ostao je isti: biti svoj i ∑ kako tvrde članovi benda ∑ "nepodložan bilo kakvoj kategorizaciji." Tome je pridonio i suradnički potpis Davea Cobba ∑ producenta koji je grupu smjestio u studijski "live" kontekst, pustivši kvartet da snima brzo i na načini što sličniji onom na pozornici. Rezulat je album koji puca od energije po svim šavovima, ne zanemarujući melodiju: upravo suprotno, od uvodne (soulom nabijene) teme Godawful Things, do suzdržanije ali jednako poletne zaključne Saving All My Sinning, Lake Street Dive dokazuju da su u punoj formi. S pjesmama tako neodoljivog groovea kao što je naslovna ∑ negdje na pola puta između motow-soula i "organskog" funka na granici disca ∑ grupa nema razloga za brigu o budućnosti. O tome govori početna potražnja za albumom, opravdano odlične kritike te niz rasprodanih sjevernoameričkih koncerata (Phoenix, Vancouver, Minneapolis, Chicago, Seattle...). Neo soul? Neo jazz-pop? Retropop? Lake Street Dive još uvijek ne zvuče sasvim perfektno, ali su tome sve bliži. I dokle god su "stari" žanrovi iskorišteni na ovako svjež i senzualan način, svako kategoriziranje samo kvari užitak: Side Pony je vrijedan svake preporuke. Denis Leskovar

tip kojeg lako mrziti. Svejedno, unatoč svemu tome ima nevjerojatan dar za skladanje hipnotičnih, snovitih i predivno praznih pop pjesama. Praznina o kojoj pričam ovdje nema negativnih konotacija. Pjesme svakako imaju supstancu, a Cole je uvijek bio relativno dobar tekstopisac. Praznina o kojoj pričam je Coleov beznadni junkie sentiment koji je maestralno prenio na album. Kao i na prijašnjem albumu, "Oshin", DIIV-ov forte na "Is the Is Are" ostaju gitare tj. način na koji se predivno isprepliću i nekako evociraju sliku lijenog dana i sporog, sporog zalaska Sunca. "Is the Is Are" ambiciozan je album, ambiciozniji od "Oshin" i ne samo zbog činjenice što sadrži sedamnaest pjesama (ukupno trajanje je nešto više od sat vremena), nego i zbog nastojanja da izađe iz nekih žanrovskih okvira. Koliko mu je to pošlo za rukom je upitno, ali u svakom slučaju je snimio još jednu vrlo dobru pop ploču vrijednu višestrukog preslušavanja. Unatoč furanju na Kurta Cobaina "Is the Is Are" više je album nadahnut Sonic Youthom nego Nirvanom, tj. disfunkcionalnim (iz nekog razloga romantiziranim) odnosom Cobaina i Courtney Love. Riječ je o intenzivnih i mračnih sat vremena, od sjete i melankolije pjesme "Dopamine" do Sonic Youth homagea na "Blue Boredom (Sky's Song)" gdje Sky Ferreira recitira spoken word poeziju i poprilično vjerodostojno skida Kim Gordon ili pak lijene i predivne "Healthy Moon", "Is the Is Are" ima rijetko koji dosadan trenutak. Pjesme se gotovo pa neprimjetno nastavljaju jedna na drugu i prizivaju krajolik koji je negdje na rubu sna. Album koji je nemoguće ne preslušati više puta i svaki put otkriti neki novi detalj. Idealan za nadolazeće toplije dane. Sven Popović

Explosions in the Sky The Wilderness

[Temporary Residence Limited, 2016.]

Prošlo je pola desetljeća otkako je teksaški post-rock sastav Explosions in the Sky (koji sebe zapravo smatra samo rock sastavom) objavio nešto što nije soundtrack. Prijašnji album, "Take Care, Take Care, Take Care", bio je njihov najmanje inventivan uradak. Nije ni da su na albumu prije, "All of a Sudden I Miss Everyone", pokazivali ikakvo odstupanje od svojih mrežastih, koprenastih zvukova, gitara na e-bowu, te prelazaka iz tihog u ekstremno glasno i katarzičnih završetaka, ali su na tom albumu to jednostavno bolje radili, da ne spominjem vrhunske "How Strange, Innocence" i "The Earth Is Not a Cold

hi-fimedia #98

Future of the Left The Peace And Truce Of Future Of The Left (Prescriptions, 2015)

ako se ovih dana iznova hrvamo s pojmovima poput "sloboda govora", "pravo na satiru" i "kulturna revolucija", mislim da bi najuputnije bilo po savjet otići kod Andyja Falkousa, frontmena velškog noise-rock neurotičnog sastava Future of the Left i apsolutnog autoriteta po pitanju primjene političke nekorektnosti, satire i ukratko ∑ potpunog luđaštva. Da se razumijemo, Falkous je sve osim ispraznog apologeta forsiranih provokativnih "reda radi" istupa. Njegov imidž, kanaliziran putem Future of the Left kao kolektiva više podsjeća na dovitljivog i koncizno kritičkog stand up komičara, koji svoju konačnu formu satkanu od cinizma i kanaliziranog gnjeva doživi tek na stejdžu. toga naslov petog po redu albuma "The Peace And Truce Of Future Of The Left"

Dead Place" (tko god nije lučio vodu iz očiju na "Your Hand In Mine" prljavi je lažac). Na "Take Care" je pomalo začuđujuća bila isturenost bubnja koji je zahvaljujući Chrisu Haskyju zvučao, usudio bih se reći, melodično na način da je rezao kroz maloprije spomenutu paučinu gitarističkih dionica. Bilo kako bilo, album nije uspio oduševiti kao bilo koji od već nabrojanih prijašnjih uradaka i izgledalo je kao da će potonuti i postati tek jedan od mnogih epigona samih sebe ili Mogwaija koji misli da su tri glavne premise post-rocka: instrumentali, atmosferičnost i katarzični outro. E pa, na "The Wilderness" pokušavaju preusmjeriti brod. Explosion in the Sky dodali su klavirske dionice i blagu elektroniku te na nekim pjesmama otišli u pravcu math rocka a la 65 Days of Static. Otvaraju pjesmom "Wilderness", nježna, žuboreća kompozicija koju nose klavijature i koja se gotovo neprimjetno pretače u "The Ecstatics", jednako meku pjesmu koju tek na samom kraju dižu bubnjevi koji zaista zvuče kao da su prekopirani iz neke pjesme benda 65 Days of Static. Bubnjarska kanonada nosi "Logic of a Dream" koja u jednom trenutku, nakon navale monotonih gitara izgleda kao da će se raspast, a onda momci potežu svoj dobro poznati manevar i stišavaju stvar. Na "Disintegration Anxiety" zvuče kao Foals u ranijim fazama; ritmične gitare i dobar groove (na momente čak vuče na sterilniji Led

naravno odiše isključivo ironijom. U njegovim tekstovima nema ni mira ni primirja, već od prve stvari ∑ također klasično indikativno nazvane "If AT&T Drank Tea What Would BP Do?" ∑ ulazi u svoj verbalni ring sa svima; uštogljenom višom srednjom klasom koja "glazbu smatra hobijem", korporacijama, egzistencijom i cijelim nizom životnih i društvenopolitičkih tema; ali u formi lišene bilo kakve pretencioznosti i/ili sterilnosti. Otkad su albume počeli izdavati principom crowdfunding kapmanja umjesto koketiranjem sa izdavačkim kućama, zamjetan je izostanak bilo kakvih kreativnih kočnica. Na albumu-prethodniku, "How to Stop Your Brain in an Accident" ∑ a pogotovo na aktualnom ∑ ne da nema kočnica ni ispunjavanja bilo kakvih zahtjeva pop estetike; FOTL su s jedne strane konceptualniji, a s druge strane siroviji no ikad. Odlaskom druge gitare utjelovljene u personi Jimmyja Watkinsa do izražaja dodatno dolazi ubojiti bas Julije Ruzicke koji u, u kombinaciji s hipnotizirajućim bubnjarskim dionicama Jacka Egglestonea, daje neurotičnoj noise rock pozadini dodatnu dubinu u vidu ∑ dosad viđenim, no sada intenziviranim ∑ math dionica, pa čak i post har-

Zeppelin) nisu nešto na što smo navikli od njih, ali čini se da su se (konačno) odlučili maknuti iz zone komfora. Nimalo spektakularno, doduše, ali "The Wildernes" je svejedno lijep album koji vas vodi kroz snene, maglovite krajolike i koji vas svako toliko trgne iz polusna. Sven Popović

Jeff Buckley You And I (Sony, 2016)

Trajan utjecaj Jeffa Buckleya, vlasnika albuma Grace kao jednog od ključnih kantautorskih radova 90-ih, generira neprekidno posthumno otvaranje arhive, u pravilu pod pokroviteljstvom njegove majke, Mary Guibert. Osim mnogobrojnih koncertnih snimaka, razasutih u formi albuma i EP-a, valja se podsjetiti na dvostruko izdanje Sketches For My Sweetheart The Drunk koje treba iščitavati kao skicoidni temelj onoga što bi se (da nije bilo tragedije) prije ili poslije pretvorilo u njegov drugi pravi studijski projekt. No danas, gotovo dva desetljeća nakon smrti, etiketa Sony objavljuje još jednu kolekciju

dcore kombinatorike. Falkousov neuravnoteženi vokal ponovno odgovara usporedbi s neurotičnim propovjednikom, koji prolazi od spokoja do katarze u tri stiha, a što je redovito glavni trademark Future of The Left i njihov izvorišni spiritus movens. ko ste kojim slučajem pripadnik one kaste koja je vezana uz stil kakav ih je pratio na njihovom najproklamiranijem albumu, "Travels With Myself and Another", iščekujući kakav radiofonični hook ili dionicu ∑ razočarat ćete se. Falkous i društvo su sa "The Peace And Truce Of Future Of The Left" odlučili pomicati granice samih sebe, tako da obrnuto proporcionalno diktiraju odnose između dvaju najjačih aduta: Falkousovih direktnih tekstova, koji su ovdje gotovo u fazi apstrahiranja i zvuka, koji je ∑ istini za volju ∑ recentno odlazio u nekim pitomijim smjerovima, dok je ovdje sveden na ogoljene osnove žanrova koji ni u svom naponu snage nisu bili popularni. Future of the Left nema problema ni sa mogućnošću da s tim odbiju dio svojih fanova. Na kraju krajeva, egida "sami protiv svih" je uvijek bila integralni dio benda, bez obzira na stanje u postavi.

Juraj Vrdoljak

Buckleyevih skica, ali s jednom kronološkom, a time i vrijednosnom razlikom: You And I sadrži rane snimke (njih ukupno deset) koje više nagovještavaju nego potvrđuju raskoš njegovog talenta. Premda je nesumnjivo bio sposoban skladatelj, najvažnija vrijednost skučene Buckleyeve ostavštine ne izvire – barem ne u presudnoj mjeri – iz samog autorskog rukopisa (na tom području Tim Buckley pokazao je mnogo više). Ono po čemu svi pamte Jeffa njegova je vokalna sugestivnost. Riječ je očito o krajnje izražajnom pjevaču koji je u vlastitom vokalu odmah prepoznao najvažniji instrument i o izvođaču impresivnog emocionalnog ranga – bez obzira pjeva li vlastite ili tuđe skladbe. Izvodeći klasike drugih autora oblikovao je vlastitu izvođačku estetiku. I upravo o toj činjenici, o tom početnom sazrijevanju, više nego o bilo čime drugome, svjedoči novi album. Osam reinterpretacija i dvije autorske skladbe snimljene su u veljači 1993., nedugo nakon što je Buckley potpisao diskografski ugovor s kućom Columbia Records. You And I uključuje niz pjesama – pretežno tuđih – koje su Jeffu Buckleyu poslužile kao svojevrsno polazište iz kojeg su postupno nastajale ideje za album Grace. O tome govori i producent Steve Berkowitz koji je i zaslužan za potpisivanje ugovora s Columbijom. "Slušajući ove izvedbe, odmah postaje jasno (ne samo) o kojoj količini talenta i pjevačke sposobnosti je

hifimedia #98

ROCK Mavis Staples

ako uvijek, pa i u poznim danima karijere zadržati vitalnost i energiju? Jedan od mogućih ∑ i to vrlo uvjerljivih odgovora ∑ daje i novi album zaslužne dame svjetskog gospel-soula, Mavis Staples. Livin' On A High Note školski je primjer 'susreta na vrhu' u kojemu sudjeluje vlasnica jednog od najsugestivnijih vokala u žanru i nekoliko renomiranih autorskih imena drugačijeg stilskog predznaka. o, tko je zapravo Mavis Staples? Rezimirajući njezinu višedesetljetnu karijeru, jedan će kritičar zapisati kako ona "nema raspon jedne Arethe Franklin, ili snagu Patti LaBelle." No njezina snaga, tvrdi on, odraz je "vrhunske kontrole fraziranja i dubinske senzualnosti koju dobiva adaptiranjem boje tona." Naravno, sve to bilo je očito još u razdoblju sudjelovanja u postavi The Staples Singersa; šira publi-

ka zamijetila ih je 1976. i kao goste grupi The Band u dokumentarcu The Last Waltz Martina Scorsesea. ođena 10. srpnja 1939. u Chicagu, Mavis Staples karijeru počinje u postavi svog 'obiteljskog' sastava predvođenog Roebuckom 'Pops' Staplesom. Premda su joj korijeni u gospelu, uvijek je znala kako doprijeti i do drugih područja, kao što su folk, blues, a kasnije čak i hip hop, klasičn i indie rock.. Kad su The Staple Singers olabavili veze s ishodištma i povezali se s rock zajednicom, svojem su ionako značajnom opusu dodali još jednu važnu dimenziju: izvodili su društveno angažirane pjesme Boba Dylana, Stephena Stillsa (konkretno: "For What It's Worth" njegovih Buffalo Springfielda) i sličnih mladih i gnjevnih bijelih autora. Šezdesetih je godina Mavis Staples predstavljala spiritualnu 'oštricu' novoprobuđenog pokreta za ljudska prava. Glazba njezinog sastava bila je svojevrsni soundtrack tog pokreta, pri čemu valja istaknuti da je Pops Staples bio osobni prijatelj Martina Luthera Kinga. a sporadičnim samostalnim albumima (a prvi je objavljen 1969.) Mavis nastavlja borbu za prava obojene, 'crne Amerike' i svih marginaliziranih društve-

ovdje riječ, nego i koliko je glazbene povijesti utkano u Buckleyevu podsvijest" rekao je tim povodom Berkowitz za američki Rolling Stone. O tome još slikovitije govori odabir pjesama: Dylanov klasik Just Like A Woman, koji otvara album, dobio je u njegovoj izvedbi primjereno meditativan i melankoličan tretman. No, Everyday People iz repertoara grupe Sly & The Family Stone, prošao je korjenitiju transformaciju, donekle u tempu, mnogo više u vrsti ugođaja: u Buckleyevoj reinterpretaciji koja je – kao i sve ostale – u aranžmanskom smislu sve-

dena na gitaru i glas – ta se pjesma iz poletne, sunčane himne pretvara u donekle introspektivnu vokalnu vježbu. Album You And I otkriva i Buckleyeve klasične rock i blues afinitete: primjer prvoga je Night Flight, razmjerno malo znana pjesma s albuma Physical Graffitti Led Zeppelina, koja, međutim, ovdje nije dobacila više od prosjeka. Vjerojatno zato jer ju je u bilo kojoj izvedbi nemoguće i zamisliti bez aranžmana s punim sastavom i ritam sekcijom. Primjer druge, blueserske strane rane Buckleyeve umjetnič-

Livin' On A High Note (Anti, 2016.)

ke osobnosti je standard Poor Boy Long Way From Home, preuzet iz repertoara delta blues pionira Bookera 'Bukke' Whitea. On mnogo više ilustrira Jeffovu interpretativnu vještinu, i snalaženje u gotovo svim segmentima i žanrovima iz povijesti popularne glazbe. Konačan argument tome u prilog dva su anglofilska odabira, oba iz opusa Smithsa: The Boy With The Thorn In His Side i zaključna I Know It's Over. Sadržaj albuma You And I treba se promatrati u svjetlu činjenice da je samo nekoliko mjeseci poslije Buckley snimio Grace. Naslovna pjesma tog kultnog ostvarenja ovdje je uključena u svojoj ogoljenoj, demo formi. A ona je, uz Dream Of You & I (koja je ovdje tek skica za pjesmu), izolirani primjer Buckleyevih autorskih pokušaja. No, gledajući unatrag, zapanjujuće je kojom je brzinom, već u toj ranoj stvaralačkoj fazi, sazrijevao njegov talent. Samo nekoliko mjeseci poslije, na albumu Grace, Jeff Buckley upisao se u društvo svjetske kantautorske elite i onda, usred snimanja drugog albuma, tragično preminuo. Zanimanje koje danas, toliko godina nakon smrti pobuđuje album You and I samo je još jedna potvrda vitalnosti njegove ostavštine. No istovremeno, riječ je djelu pretežno dokumentarističke, a ne toliko estetske vrijednosti. Denis Leskovar

hi-fimedia #98

nih skupina. To ne znači da se u tim solo izletima odricala i intimističkih motiva ∑ upravo suprotno: ona uvijek funkcionira kao emotivna soul pjevačica interpretirajući žanr na način koji je donekle usporediv s mnogo popularnijom Arethom Franklin, ili pak s drugim vrhunskim soul glasovima kao što su Irma Thomas ili Bettye Lavette. avis Staples preživjela je sve trendovske potrese na globalnoj sceni, uvijek obnavljajući spone s mlađim, suvremenim izvođačima iz čijeg je opusa posuđivala i preuzimala pjesme. U posljednjih nekoliko godina surađuje s imenima u rasponu od Rya Coodera do Jeffa Tweedyja iz grupe Wilco. Upravo u Tweedyjevom čikaškom studiju The Loft zabilježene su neke njezine novije, vrlo vrijedne snimke ∑ primjerice, album One True Vine (2013.), kao i njegov prethodnik, You're Not Alone; u oba slučaja Tweedyjev producentski potpis svakoj izvedbi daje novu dimenziju, ne smetajući njenoj izvornoj osobnosti. ivin' On A High Note svjedoči da je Mavis Staples zadržala eklektičnost kao najjače oružje: s jedne strane tu su soul i gospel kao "obavezna literatura", a s druge moderni kantautorski rock, folk, r'n'b, ili pak nezavisna glazba u kojoj nije uvijek lako prepoznati tipičan stilski znak. No,

kreativnost koja proizlazi iz tih svežanrovskih poveznica očito još uvijek daje blistave ili barem vrlo zanimljive rezultate. Na albumu su radili renomirani suvremeni kantautori -- Nick Cave, Valerie June, Neko Case i Ben Harper, primjerice. I najvažnije: producentski pečat udarilo je jedno ( još) manje očekivano, ali važno ime: M. Ward, zvijezda arhaičnog indie-folka, koji je projektu dao i autorski pečat. ezultat tog na prvi pogled neobičog kolaža i ukrštanja utjecaja album je koji zaziva u sjećanje opus Staple Singersa. Naprosto zato jer je kreativni šarm Mavis Staples, kao i privlačnost njezinog matičnog sastava, bez obzira na različite nijanse, istog porijekla. Riječ je naime o autorskom i izvođačkom dizajnu koji proizlazi iz prožimanja onoga što se površno može smatrati oprečnim kulturnim identitetima: crnačke duhovne tradicije i bjelačkih idioma. Naravno, taj paradoks je prividan. Prije svega zato jer takozvana "bijela" rock glazba u sebi već sadrži mnogo afroameričkih elemenata ∑ bez njih ona je u svojem najvitalnijem dijelu nezamisliva. Album Livin' On A High Note samo je posljednji u nizu vrijednih argumenata koji na to podsjeća.

te Portishead), i tijekom devedesetih objaviti tri fenomenalna albuma: "Blue Lines", "No Protection" i (po skromnom mišljenju autora ovog teksta uz "Ok Computer" od Radioheada) najutjecajniji glazbeni uradak devedesetih, "Mezzanine". Mushroom u jednom trenutku odlazi, Daddy G odlazi tijekom snimanja "100th Window" i vraća se gotovo desetljeće kasnije. Dvadeset i pet godina prošlo je od objavljivanja prvog albuma, "Blue Lines", a dugih šest od posljednjeg, "Heligoland" (kojeg smo imali prilike čuti krajem 2009. u Domu sportova i 2010. na Inmusica). EP "Ritual Spirit" je, za razliku od "Heligoland" na kojem Daddy G imao kreativni input, više poput "100th Window" gdje je sve konce vukao 3D. "Ritual Spirit" nije doduše toliko sintetičan i klaustrofobičan, ali svakako na momente podsjeća na njega, naročito na "Dead Editors" (gdje gostuje Roots Manuva) zbog sterilne, zlokobno zvučeće elektronike. "Ritual Spirit" zbog hipnotične gitare i perkusija podsjeća na neke od najboljih numera s "Mezzanine", a Azekelov vokal jako se dobra u mračne ambijente Massive Attacka, dok na "Voodoo In My Blood" surađuju s eksperimentalnim hip-hop sastavom Young Fathers (za koje je Del Naja prepun hvale). Gitara je minimalistična i mračna, ritam je pulsirajući, ambijent je nelagodan. Na "Take It There", pjesmu nošenu dobrim beatom i klavirskim dionicama

izmjenjuju se hrapavi Trickyjev vokal i 3D-jevo šaptanje. Zanimljivo je kako su uz veterane poput Roots Manuva i Tricky fino uklopili neka novija imena poput Young Fathers i Azekela. Riječ je o finoj sintezi generacijskih kolega i njihovih mladih nasljednika. Kao i svaki njihov uradak, "Ritual Spirit" djelo je koje priziva sliku dekadentnog i zadimljenog noćnog kluba, karijesa usred grada, čekićanja živaca i sjenovitih figura. Nakon skoro tri desetljeća djelovanja Massive Attack i dalje svakim svojim uratkom zvuči svježe, željno daljnjih metamorfoza. Slušati na repeatu.

Massive Attack Ritual Spirit EP

[Melankolic Recordings Limited, 2016.]

Jeziva je pomisao kako se Massive Attacku bliži trideseta godišnjica glazbenog djelovanja. Kasne osamdesete, Madchester je u svom zenitu, Britpop tek što nije obuzeo Otok kao svojevrsni odgovor na američki grunge i alt-rock, a negdje na jugozapadu Engleske, točnije u Bristolu, skupina DJ-a znana kao the Wild Bunch radi na nečemu što nema veze ni s čim od maloprije spomenutog. Svaki od tih DJ-a kasnije će ostvariti iznimno uspješnu glazbenu karijeru i biti zapamćen kao pionir žanra koji su, ne uspjevši ga staviti ni u jednu kutiju, nazvali trip-hop. Jedan od njih je Adrian Thaws koji je poznatiji pod imenom Tricky. Tricky 1995. izbacuje "Maxinquaye", jedan od seminalnih albuma trip-hopa. Druga tri DJ-a, Robert Del Naja (3D), Grant Marshall (Daddy G) i Andrew Vowels (Mushroom) osnovat će Massive Attack, svakako najjače ime u svetom trojstvu trip-hopa (uz maloprije spomenutog Trickyja

Denis Leskovar

Sven Popović

Punčke Ništa nije kako se čini [Self-released, 2016.]

Ne sjećam se točno koje je to godine bilo, ali sjećam se da je svirka bila u Spunku. Punčke i Žen su nastupale i moram priznati da su mi, zanemarimo li šlampavost i tremu, Punčke ostale u zaista dobrom sjećanju; imao sam osjećaj da će bend defini-

hifimedia #98

ROCK

tivno nešto od sebe napraviti. Prošlo je nekoliko godina od tog koncerta, Punčke već imaju mnogo kilometara u nogama, otvorile su kao predgrupa za Queens of the Stone Age, pojavile su se na spotu za "Trubač" od Pips, Chips & Videoclips i u svakom slučaju iza sebe trenutno imaju poprilično impresivan životopis. Problem nastupa u trenutku kad Lucija, vokal i gitara benda, u jednom razgovoru izjavi kako bi, da su na Otoku, već sad imale status benda poput, recimo, Franz Ferdinanda. Na stranu činjenica da je Hrvatsko tj. regionalno glazbeno tržište toliko maleno da svaki iole talentiraniji bend ispliva i dobije više pozitivnih kritika, tj. da je britansko tržište enormno i da je ili potrebna nevjerojatna energija i talent, ili barem jaka promotivna mašinerija da se probije, problem je što su Punčke tada bile, a svakako su i sada daleko od Franz Ferdinanda (a ovdje ne mislim na žanrovske odrednice). Sniman (kao i album prvijenac) kod Nikše u Kramasoniku, "Ništa nije kako se čini" koherentniji je od "Sunčano s povremenom naoblakom", ali ujedno i poprilično mlak. Nije da smo očekivali shizoidnu i neurotičnu gitarističku paljbu, ali nismo ni neuvjerljive pjesme kojima je glavna kvaliteta iskrenost. Album otvara poprilično nepotreban instrumental istog naslova kao i album, a sljedeća, "Tako je bolje", predstavlja bend u nešto žešćem, više tjeskobnom aranžmanu (osjeti se da je otvaranje za Queens of the Stone Age utjecalo na djevojke) i ujedno je jedna od dvije svijetle točke albuma (druga je zarazna, optimistična pjesma "U mraku"). Uglavnom nepamtljiv, nadahnut stoner rockom i grungeom, "Ništa nije kako se čini" je album iza kojeg stoji mnogo ambicije, možda i pretjerane. Tekstovi su također poprilično bolna točka albuma. Iznimno su nezreli (ne na simpatično infantilan način), pretendiraju na minimalizam i parolaštvo koji, recimo, savršeno polaze za rukom bendu poput Repetitora, a u konačnici su, kao i sama glazba, poprilično neuvjer-

hi-fimedia #98

ljivi. Nadajmo se da ovo ipak nije sve što djevojke mogu ponuditi. Sven Popović

Sheer Mag III EP

and you can find me in the vanguard", pjeva u njoj Halladay. "Worth the Tears" i "Nobody's Baby" tematiziraju romantična razočaranja kao potencijalne izvore jačanja osobnog integriteta (posljednja s dvoznačnim refrenom: "I'm nobody's baby/I'm nobody's girl"), dok "Night Isn't Bright" stvari vraća na eksplicitno politički teren. A kod smo kod politike, recimo nešto i o politici distribucije – Sheer Mag objavljuju ove sjajne EP-e bez marketinškog prenemaganja i distribuiraju ih (osim na koncertima, fizički) isključivo putem bandcampa, gdje četiri dolara možete poslati direktno u njihove plitke američke džepove. Što ne bi bilo loše – između ostalog i zbog toga što se snimanje albuma sada već samo po sebi nameće kao sljedeći logičan korak. U međuvremenu, ostaje vrtjeti ovih dvanaest pjesama koje su nam trenutno na raspolaganju do iznemoglosti. Najtoplije preporuke. Matko Brusač

Moskau Gospel Machine [Self-Released, 2016.]

(Static Shock / Wilsuns RC, 2016.)

Iako su tri EP-a (ukupno dvanaest pjesama) sve što su objavili otkako su se prije dvije godine oformili u Philadelphiji, Sheer Mag, uz bendove Downton Boys i Perfect Pussy, u posljednje su vrijeme dizali najviše prašine u suvremenim američkim punk krugovima – inače, riječ je o sceni na kojoj se baš u ovom trenutku događaju uistinu zanimljive i značajne stvari, i to dinamikom kakvom se trenutno ne može pohvaliti vjerojatno niti jedan drugi američki popularngolazbeni žanr (ili podžanr). Od spomenutih, Sheer Mag su najpristupačniji bend – njihovi su korijeni i gard neupitno ulični, pankerski i modernistički, zvuk popistički (usidren u nasljeđu rocka sedamdesetih, natopljen briljantno osuvremenjenim rifovima pokupljenim s klasičnih izdanja bendova poput Thin Lizzy ili Cheap Trick), tematske preokupacije malo političke (socijalističke), malo romantične, dok je u prvom planu energični glas pjevačice Christine Halladay. Uglavnom, savršena formula, onog tipa na koji danas baš i ne možete naići na svakom koraku. Na posljednjem (trećem) EP-u benda, objavljenom u ožujku ove godine, ta je formula ostala ista, naravno. Stvar je u tome što nikada nije funkcionirala bolje ili djelovala ozbiljnije. EP otvara "Can't Stop Fighting", power pop bomba koja govori o smrti radnice iz neke meksičke maquiladore. A i o potrebi za nekim tipom organiziranja – "we're striking back baby

Kad su Moskau najavili "Gospel Machine", album obrada američkih gospel i spiritualnih pjesama, internetski su portali pisali o naglom zaokretu benda po pitanju glazbenog izričaja. Iskreno ne vidim zašto je to doživljeno kao zaokret kad se njihov izričaj na glazbenom i pogotovo tekstualnom planu već neko vrijeme bazira na bluzu ili barem interpretaciji bluza. Tu je opsjednutost bogom i smrću, tu je neizbježna melankolija, a na "Gospel Machine" Moskau taj sentiment i te tematske preokupacije jednostavno verbaliziraju na drugi način. Sam naziv albuma je zanimljiv; s jedne strane riječ "gospel" uvijek sa sobom vuče duhovne i emotivne konotacije, dok je "machine", očito, druga krajnost ali isto i jedno glazbeno nasljeđe (industrial, očito) kojem kolektiv Moskau duguje mnogo toga. Dok su na neki način idejni vođe benda prije bili Ivan Gundić i Ivan Grobenski (nadalje u tekstu Gundić i Grobenski), sad je u prvom planu teatralni Ivan Laić (nadalje u tekstu Laić, Lajo, Django ili El Fuego). Gundiću se, koliko sam čuo, ne da više bubnjati i on bi sad najradije proizvodio zvukove. Rotacija Ivana prošla je uspješno iako je Moskau, a pogotovo ovaj album, svakako bolje slušati uživo (nedavna promocija albuma u Attacku! bila je zaista fenomenalna). Dakle, kao što rekoh, "Gospel Machine" je album sastavljen od obrada tradicionalnih pjesama plus originalne kompozicije "Gospel Machine" (sastavljene od pro-

povijedi Leonarda Ravenhilla i Reverend C.L. Franklina), te obrada "Jesus Gonna Be Here" Toma Waitsa, City of Refuge Nicka Cavea i "Spiritual" Josha Hadena", a riječima Grobenskog cijela je priča koncipirana kao propovijed u deset pjesama. Album je mjestimice brutalno ogoljen gdje uz surovi Laićev vokal čujemo samo pljesak i jednostavne perkusije, a mjestimice nakrcan mnoštvom instrumenata kao na, recimo, "John the Revelator" (koja je iznimno vuče na maloprije spomenutog Toma Waitsa) gdje im se pridružuje Tena Rak (ex-Vlasta Popić) na harmonici. Najbolji dijelovi albuma su uz "John the Revelator" predivna "Go to Sleep Little Baby" gdje uz fenomenalan vokal Buge iz Montažstroja imamo priliku čuti Gundića kako proizvodi zvukove, zatim "Jesus Gonna Be Here" s pamtljivim klavijaturama i njima karakterističnim kotrljajućim basom i dirljiva, topla "City of Refuge". Suma summarum: "Gospel Machine" je, kao i svaki njihov glazbeni proizvod, kao i sam bend zapravo, grub proizvod. Daleko od savršenog (a na to ni ne ciljaju), album je više proizvod strasti, ideje i kreativnog nemira trojice Ivana nego nekakve sulude ambicije da se gospel, spiritual i blues osuvremene. Moskau je odabrao pjesme koje su stare circa stoljeće (osim one četiri već spomenute pjesme) i koje jednostavno nije potrebno osuvremeniti. Bend je to prepoznao i svakoj je pjesmi dodao taman toliko da ne budu prvoloptaške obrade. Bend svakako ići pogledati live, a na novi uradak, poznavajući njih, nećemo čekati dugo. Sven Popović

Ty Segall Emotional Mugger [Drag City, 2016.]

Petnaestak albuma (ne računajući EP-e i live izdanja), makar neki od njih bili kolaboracije, u manje od deset godina je pothvat gotovo pa titanskih proporcija, ali kad je Ty Segall u pitanju to nekako ispada kao nešto na što smo navikli pa razmaženo izjavimo kako je 2015. izdao samo jedan LP (drugi album benda Fuzz) i to samo ako izuzmemo reizdanje (s nekoliko novih pjesama) albuma obrada Marca Bolana tj. T.Rexa zvan "Ty Rex". Tyeve sonične odiseje nikako da prestanu, od jednostavnog garažnog rokenrola i folk-psihodelije do relativne prijemčivosti albuma "Manipulator", skoro tridesetogodišnji gospodin Segall ne pokazuje znakove umora ili, još gore, pada u kvaliteti. Ovogodišnje, zasad jedino izdanje, četrdesetminutni "Emotional Mugger", razapet je između maloprije spome-

The Thermals We Disappear

[Saddle Creek, 2016.]

omalo mi je teško osvijestiti činjenicu da je prošlo gotovo sedam godina otkako sam u zagrebačkom KSET-u po prvi puta svjedočio nastupu genijalnih Thermalsa. Bio sam golobradi momak koji je oduševljeno skakao i prolijevao pivo po sebi i drugima dok je bend "prašio" svoje jednostavne, nevjerojatno zarazne pop punk kompozicije koje je obilježavala fuzzy gitara i blago nazalni vokal Hutcha Harrisa koji je više deklarirao nego li je pjevao. Pjesme poput "Pillar of Salt", "We Were Sick" i "Here's Your Future" danas su standardi na svakom tulumu i svakoj slušaoni gdje se pušta gitaristički pop tj. gitaristički usmjerena indie muzika. I tako, tri godine nakon osrednjeg "Desperate Ground" i šest nakon ispodprosječnog "Personal Life" i deset godina nakon sad već kultnog, najboljeg "The Body, the Blood, the Machine", the Thermals izdaju svoj sedmi LP pomalo obeshrabrujućeg naslova, "We Disappear", u produkciji Chrisa Walle koji je nekoć svi-

nutih T.Rex tj. glam rocka, zatim prljavog, cvilećeg uličnog punka, lagane psihodelije i surovog, sumanutog proto-punka poput, recimo, Stoogesa. Dakle, kao da smo uzeli sva Tyeva izdanja od 2012. Do 2015., stavili ih u blender i voila. Album unatoč nevjerojatnoj kaotičnosti i prljavosti posjeduje koncept. "Emotional Mugger" progovara o ispraznosti digital-

rao u Death Cab For Cutie. Album je polusatna plovidba iznimno poznatim vodama, ali se na "We Disappear" za razliku od prethodna dva albuma nalaze pjesme koje odbijaju izaći iz uha. Kao recimo otvarajuća "Into the Code" (u kojoj se očituje problematika tehnologije) koja počinje krčanjem gitara, bas linijom a la Pixies, zatim power chordovima i jednostavnim gitarističkim feelovima i "whoa-oh" dionicama koje, kao što sam maloprije napomenuo, ne napuštaju uho. Na "My Heart Went Cold" (dobro poznata i nepresušna tema prekida) opet čujemo Thermalse i refrene na kakve smo navikli u fazi "The Body, the Blood, the Machine" ili "Now We Can See", dok na midtempo (meni osobno najboljoj) "If We Don't Die Today" (tema smrti i egzistencije) imamo priliku čuti najbolji gitaristički hook albuma. "The Great Dying" zvuči kao da bi tijekom live nastupa biti neizbježna katarzična numera zbog snažne bas linije Kathy Foster, mutne, lijene gitare i valova činela koji postepeno rastu. "We Disappear" je klasičan Thermals album, nalazi se mnogo kilometara unutar njihove zone komfora i dok možda ne posjeduje jednak broj hitova kao "Now We Can See" i briljantni "The Body, the Blood, the Machine", svakako predstavlja povratak benda na razinu na koju smo od njih navikli. Sven Popović

nog doba, o šupljim ljudima i jeftinim užicima. Možda baš zato album ne posjeduje nijednu konvencionalnu pop pjesmu, a čak i u pjesmama gdje se nazire tračak Segallovog pop sentimenta dođe do obrata koji vas neugodno trzne iz drijemeža. Synthevi i masne, fuzzy gitare susreću se Tyevim cviležom i cvilećim solažama, onda polako rastu i zatim, kao što

hifimedia #98

ROCK je čest slučaj s njegovim pjesmama, kolabiraju. Pjesma "California Hills" započinje kao klasična, usporena garažna psihodelija, ali svako malo bude iskidana disonantnim solažama, dok je "Baby Big Man (I Want Mommy)" glazbena inačica zaista lošeg tripa. "Candy Sam" spada u one više pop pjesme (unatoč bjesomučnom soliranju i izrazito bučnim gitarama), a ujedno je jedna od najboljih pjesama koju je Ty napisao. Završna, hipnotična "The Magazine", služi kao svojevrsna detoksikacija nakon previše miješanja. Ty Segall je još jednom pošlo za rukom snimiti album koji je, unatoč derivativnosti, svjež i relevantan. Sven Popović

Yuck Stranger Things

(Balaclava Records, 2016)

Kada sam u proljeće 2014. odlučio posjetiti Barcelonu, još jednom sam predočio svoju opsesiju unutar koje putovanja redovito prekrojavam prema lokalnoj koncertnoj ponudi. Ako je pak na tom polju izrazito sušno razdoblje, onda se zadovoljim posjetama lokalnim stadionima; tek toliko da zadovoljim i svoju drugu životnu strast. Tom prigodom sam se počastio nastupom Yucka, londonskog indie rock otkrića koji je tih dana preživio turbulentno razdoblje tektonskih poremećaja unutar samog kadra; da bi se vrlo brzo vratili na radnu temperaturu zvanu promo turneja albuma "Glow & Behold". Nakon solidnog nastupa sam uz pivo popričao s Maxom Bloomom, gitaristom koji je – tad relativno friško – zamijenio kreativni spiritus movens benda, bivšeg vokala Daniela Blumberga. Bloom je tada kroz čitav razgovor više ili manje suptilno – bez mog naročitog imputiranja ili persuazije – inzistirao kako je Blumbergov nagli odlazak iz benda nezgodna stvar, ali da je Yuck kao kolektiv iznad toga i da preostali članovi osjećaju kako imaju još pregršt "ulja u svići" koje žele predočiti publici. Pohvalno za čuti, makar sam bio skeptičan tim spletom okolnosti: pogotovo uzevši u obzir uspjeh koji su polučili svojim debi-albumom. Yuck je, kako smo već i pisali na stranicama časopisa, zajahao najbolje od revitaliziranog zvuka kasnih osamdesetih, kao i devedesetih; gravitirajući pritom od klasične gitarske forme izraženije na debiju do shoegaze estetike kojom su se zvučno zaogrnuli na podjednako kvalitetnom "Glow & Behold". Nije to bilo ništa preinventivno ni naročito revolucionarno, ali su taj hrabri odmak od gotovo uniformira-

hi-fimedia #98

Brian Fallon Painkillers

(Universal Music, 2016)

vi u životu prođemo kroz periode egzistencijalne krize. Ono što u toj nesretnoj činjenici nije unificirano je način s kojim se ophodimo unutar te situacije. Neki se povedu za onom popularno nazvanom "američkom metodom", duboko usađenoj u tekovinama popularne kulture, gdje junak priče odluči promijeniti svoj život u potpunosti, pa se onda oblače kožnjaci i kupuju skupa kola s bizarno neproporcionalnim ispušnim ventilima. Drugi se pak povuku u dubinu introspekcije i mijenjaju samo one dijelove za koje misle da su nužni. Pod ove druge spada i karizmatični Brian Fallon, frontmen američkog punk-rock sastava The Gaslight Anthem. end koji se u relativno kratkom periodu profilirao kao perjanica ovog novovalnog američkog punk-rock pokreta je prošao svoju genezu; od sirovih punk dionica perfektnog debija "Sink or Swim" do preklanjskog emotivno nabijenog "Get Hurt" u ovom trenutku nosi breme kolateralne žrtve Fallonove trenutačne životne situacije. Naime, kreativni kolovođa je recentno prošao kroz mukotrpan proces razvo-

da od svoje supruge, Hollie. Očekivano, kao umjetnika koji je izgradio svoju glazbenu karijeru preko poetike srca na rukavu, bendov posljednji album, "Get Hurt" u potpunosti prikazuje onaj inicijalni trenutak šoka, dok nekad nezamislivo postaje stvarnost. Dvije godine poslije Fallon i bend su odlučili uzeti pauzu; jednostavno je došlo do zasićenja takvom rutinom ∑ bez obzira što, površno gledajući, mnogi mogu predbaciti kako bi većina dala glavu za takvu rutinu ∑ a rezultat toga je "Painkillers", Fallonov prvi punopravni solo album.

nog zvuka otočkih indie rock kolektiva izveli i više nego decentno. "Mislim da je uvijek dobro je biti različit. Iako mi nismo tad smatrali ni sagledavali to na način kao da krećemo raditi nešto "drugačije". Nije se dobro pokušavati ograničiti na neke lokalne trendove i onda zapeti u toj nekoj repeticiji" kazao mi je tada Bloom, i dodao: "Mi smo samo svirali kao i svi drugi u našoj okolini, i drago nam je da nas je to dovelo do toga da nas jednako vole u, ne znam, Londonu i u New Yorku". Upravo se u ovim riječima, gotovo točno dvije godine kasnije, može pronaći možda i glavna problematska os u raščlanjivanju njihovog najnovijeg albuma, "Stranger Things". Koliko god se uspjehom "Glow & Beholda" uspio kamuflirati Blumbergov odlazak, toliko je nekako ipak logično bilo za očekivati da će se možebitna promjena uvidjeti tek kada bend u potpunosti krene stvarati i snimati stvari bez njegovog kreativnog impulsa. "Stranger Things" je bio najavljen kao svojevrsni povratak njihovom organskom zvuku. Bez obzira što bi ta informacija tre-

bala biti obećavajuća, upravo tu se sublimiralo sve ono što je za Yuck moglo poći po zlu. Jednostavno, "Stranger Things" je pokazao uznemirujuću dozu repeticije, prosječnosti, pa čak i lijenosti; to je skup pjesama koje ne znam bi li iskreno mogle naći mjesta na nekakvoj B-side kompilaciji debi albuma. Bloom kao vokal u ovom aranžmanu jednostavno ne funkcionira, ne nudi onu razvučenu živahnost koja je krasila i izvrsno nadopunjavala stvari u Blumbergovoj eri. Ako je on kao vokal sasvim solidno funkcionirao pri izvođenju stvari sa "Glow & Behold", to je – sada se jasno vidi – rezultat kompaktibilnosti njegovog letargičnog pristupa vokalnoj izvedbi sa tim rješenjem za osvježavanje zvuka na toj ploči. Na "Stranger Things" samo pridonosi dojmu sveopće sterilnosti, formulaičnosti; kao da su ostali bez inspiracije pa su posegnuli za ključem nalik našem medijskom prostoru: "probajmo ponovno prodati istu priču, možda su zaboravili". Problem je što onaj dio publike koji je možda i zaboravio kako je to zvučalo 2011. sada dobiva kudikamo lošiji proizvod kuhan po istoj

"Painkillers" nije došao kao usputna zabava i "godišnji odmor" od općeg bendovskog narativa , već kao grčevita potreba za izbacivanjem zlih duhova na papir. Proces koji je započeo na "Get Hurt", ali je tek sada tome zaista dao i jednu novu, isključivo personaliziranu dimenziju, onu u kojoj se on sam nakon inicijalnog šoka pomiri da život naprosto mora ići dalje. dejno naslonjen na kostur pjesama probno izvedenih s ad-hoc okupljenim kolektivom Molly and The Zombies, okupljenim isključivo kao jednokratna pratnja The Bouncing Soulsima na božićnom koncertu u rodnom mu Asbury Parku, "Painkillers" gravitira na poznatim mu podlogama. Primjerice, uvodna "Wonderful Life" (a i "Open All Night" dakako; doduše, samo putem naslova) ima karakterističan springsteenovski aranžman prožet od početka do kraja, ispod kojeg odmah iznosi konačnu misao, izrađenu nakon boli i patnje: "I don't wanna survive, I want a wonderful life". Ali nema tu samo tih starih Fallonovih znanaca i isključivo kantautorske forme, daleko od toga. "Red Lights", u kojoj predočava njegovu trenutnu situaciju putem stihova "In all good faith and sentiment I can't believe somehow/ That I haven't died of grief or something since you left this town/ I'm all undecorated, cigarettes, standard white apartment walls" nosi dašak južnjačkih jug bendova. Iako je iz nekog razloga po vlastitom priznanju one pjesme Molly and The Zombies koje su pronašle svoj put u okosnicu ovog albuma malo

"olabavio" i lišio tog originalnog alt-country prizvuka, potpisnik ovih redaka smatra da ih je time ogolio i ostavio bez prvotne autentičnosti. No, ako to možemo nazvati uopće lošim potezom, s obzirom da je posljedica istog činjenica da te pjesme ne zvuče fenomenalno već "samo" vrlo dobro, jasno je kako imamo posrijedi jako dobro izdanje. Nije lako izbaciti ovako delikatan album a da pritom ne zvuči kao nakupina prozirnih stihova proračunatog tekstopisca, koji je uvijek nosio spomenuto srce na rukavu, a koje mu je ovog puta ispalo negdje putem. "Everybody hurts, and mine ain't the worst / But it's mine and I'm feelin' it now", upečatljiv je stih na "Rosemary", koji potvrđuje gornju tezu; svjestan je da je bol paketaranžman koji se u tom miljeu i više nego dobro prodaje (iz: "pop muzika i bol", izdanje treće), ali da se negdje mora podvući linija u kojoj se ruše barijere pridavanja izmišljene boli imaginarnom liku koji pati za Gail, Jane ili Annom; već da je ode očito riječ o pravom weltschmerzu samog Fallona. "It really was like sitting in an old chair. It was like, 'Alright, this is you. This is who you are. You're a fan of rock and roll music, that's your thing. So go back and tell people that", izjava je koju je Fallon dao u jednom recentnom intervjuu. Nakon uspješno proživljenih katarzi, s glazbene a očito i ljudske strane, treba nam biti drago da je bottom line svega ∑ kvalitetan rock and roll. Kojeg ćemo se od njega još naslušati.

Waco Brothers

izbacili na novom albumu "Going Down In History" zvuče kao da je "Freedom and Weep" mogao biti napisan i objavljen i prije nekoliko mjeseci. A kada su posrijedi Waco Brothers takva je konstatacija, naravno, jako dobra stvar. Dakle – tu je deset čvrstih, kompaktnih, pametnih, zaokruženih i nepretencioznih roots-rock komada, od kojih svega tri prebacuju vremensku granicu od tri minute. Album otvara stvar "DIYBYOB" u kojoj Schlabowske zaključuje: "You can't kill us/We're already dead." Također, i središnjim dijelom albuma dominira razmjerno pesimistična slika svijeta ("Building Our Own Prisons", "Receiver"). Ali kada se pretpretposljednja stvar na albumu zove "Going Down History" i kada album zatvara obrada pjesme "Orphan Song" teksaške kantautorske legende Johna Dee Grahama malo toga ostaje nejasno – prava receptura je ona stara, a poraz nikada nije konačan, poručuje bend koji s političkim samopozicioniranjem nikada nije imao niti najmanjih problema.

no što je primarno kod razglabanja o "Painkillers" je da ostvarenje ni po čemu ne treba gledati kao nekakav sideshow dio kataloga The Gaslight Anthem. Mnogi se uhvate na tu prvoloptašku fintu, ponajviše iz očitog razloga da je sada poprilično raširena pojava prelaska frontmena proklamiranih kolektiva sličnog zvuka, koji onda odluče u trenucima mira izbaciti neobavezan kantautorski uradak; poput primjerice Chucka Ragana, Jayja Malinowskog, Davea Hausea, Rockyja Votolata i mnogih drugih. Fallonu

recepturi. Stvar ne spašava ni "As I Walk Away", ponajbolja (ali i pomalo nekonvencionalna za Yuck) numera na albumu u kojoj vokal preuzima basistkinja Mariko Doi, a koja neopisivo podsjeća na lo-fi prozračnost kakvu primjerice možemo pronaći u opusu Kurta Vilea. "Hearts In Motion", promo singl izbačen još početkom godine pokušava oživjeti reminiscenciju svojom direktnošću, ali to jednostavno ne predstavlja stvar kakvu bi vezali uz najbolje od Yucka. Možda je i ovo posrnuće došlo kao koristan putokaz za Yuck, koji se vole suptilno isticati egidom benda koji pokazuje da se istovremeno može izravno naslanjati na zvuk svojih glazbenih uzora, a da pritom ne zvučite kao njihov loš tribute bend. Problem je što sada kao da nisu prepoznali kako je ovo zapravo krucijalan trenutak u razvoju benda, a ne trenutak kada su odlučili nastaviti s djelovanjem u ovoj postavi. Definitivno ih na račun "Stranger Things" nipošto ne smijemo otpisivati, no definitivno treba vidjeti da li je ovo samo lijenost, ili Yuck postaje karikatura samih sebe. Juraj Vrdoljak

Going Down In History (Bloodshot Records, 2016.)

Na izdanjima čikaške grupe Waco Brothers punk i country sustavno se križaju već punih dvadeset godina. I to ne samo formalno, već i tematski – ozbiljna, inteligentna političnost prvog s odmetničkim i melodramatičnim odnosom prema svijetu i životu drugog, otprilike prema principu, kako je to netko jednom prilikom zgodno napisao, "malo Casha, malo Clasha". U karijeri ovog sjajnog benda intenzivan ritam svirki je konstanta, ali posljednji studijski album objavili su prije više od jednog desetljeća. (U pitanju je sasvim solidna ploča "Freedom and Weep" iz 2005. godine.) Međutim, deset pjesama koje su Jon Langford i Dean Schlabowske

Juraj Vrdoljak

Matko Brusač

hifimedia #98

RAZGOVOR / STANLEY JORDAN

ISCJELITELJSKA MOĆ GLAZBE piše: Davor Hrvoj

itaristički virtuoz Stanley Jordan demonstrira klavirističku ili tapping tehniku sviranja s dvije ruke nastalu kao plod dugogodišnjeg ustrajnog razvijanja vlastita pristupa zasnovanog na bogatim iskustvima. Ponekad svira istodobno dvije gitare. Naime, kao šestogodišnjak počeo je učiti glasovir, kao mladić je svirao u rock i soul sastavima, a studirao je elektronsku glazbu, glazbenu teoriju i skladanje. Na samom početku karijere svirao je s legendarnim jazzistima poput Dizzyja Gillespiea i Bennyja Cartera, a poslije i s drugim velikanima kao što su Quincy Jones i Stanley Clarke. Svira solo i vodi vlastite sastave s kojima je snimio niz albuma. Glazbeni je pedagog, a radi i na području muzikoterapije - glasnogovornik je Udruženja američkih muzikoterapeuta. Povučena je osoba koja teško ostvaruje prisniji kontakt s ljudima i nevoljko pristaje na intervjue. HFM: Zašto ne volite davati intervjue?

SJ: Zato što su pitanja najčešće ista i dosadna, iako nije uvijek tako. Jednom, na kraju godine, moj agent za odnose s javnošću zamolio me za još jedan intervju za magazin. Kad je rekao da je to intervju za magazin

HFM: Kako ste odgovorili na to pitanje?

SJ: Možda se neću sjetiti svih, ali odgovorio sam: "Isus, Buda, Pitagora, Mozart i Hendrix. HFM: Ja bih u tu grupu dodao još jednog.

SJ: Koga? HFM: Gandhija.

HFM: No, ipak, vi niste bili prvi koji je svirao tako.

SJ: Taj sam način sviranja razvio neovisno o drugima iako nisam bio prvi. Znam da je tako prije mene svirao Jimmie Webster... HFM: Kako ste došli na zamisao da svirate tako?

Glazba svakako pomaže da razvijemo svoju duhovnost, jer ona nas uvlači u čaroliju trenutka, ispunjava taj trenutak.

SJ: Zovem je touch technique. Do te sam zamisli došao promišljajući sviranje glasovira. Naime, glasovir je bio moje prvo glazbalo. No, nakon nekog vremena prestao sam ga svirati jer ga više nismo mogli imati u našem domu zbog poteškoća koje smo u to doba imali u našoj obitelji. Zato sam u to vrijeme počeo svirati gitaru.

za mlade tinejdžerke, pomislio sam: "O Bože, bit će to moj najgori intervju. Oni sigurno ne znaju ništa o glazbi koja se meni sviđa." No, ispalo je da je to bio moj najdraži intervju te godine, jer nisu mi postavljali ista, uobičajena pitanja. Postavljali su pitanja koja su me potaknula da duboko razmišljam. Primjerice, jedno je glasilo ovako: "Navedite vaših pet najomiljenijih osoba, bez obzira jesu li žive ili ne!" Pomislio sam: "Vau, to je sjajno pitanje!"

SJ: Tada sam imao jedanaest godina. Odmah sam se zaljubio u gitaru i nekoliko sam ju godina svirao konvencionalnom tehnikom. No, tada sam u školi ponovno počeo svirati glasovir i shvatio da ga još uvijek obožavam iako sam se u tom trenutku smatrao gitaristom. Zato sam pokušao pronaći način kako tehniku sviranja glasovira primijeniti na sviranje gitare. Počeo sam eksperimentirati s različitim pristupima, raznim tehnikama sviranja.

hi-fimedia #98

SJ: Ooooo, daaaa! Naime, to je jako teško

SJ: Ne znam je li baš tako.

pitanje - kako odabrati samo petoricu. HFM: Bi li mogao biti u grupi vama najomiljenijih osoba?

SJ: Svakako, on bi morao biti u toj grupi.

Touch tehnika

HFM: Svojom ste two-handed tapping tehnikom sviranja gitare utjecali na sve naraštaje gitarista koji su se pojavili nakon vas...

HFM: U kojoj ste dobi tada bili?

Stanley Jordan; snimio Davor Hrvoj

Razgovor sa slavnim gitaristom Stanleyjem Jordanom koji je 14. travnja 2016. nastupio na festivalu Jazz.hr/proljeÄ&#x2021;e u organizaciji HDS-a i KD Lisinski

hifimedia #98

RAZGOVOR / STANLEY JORDAN HFM: Jeste li slušali gitariste?

SJ: Zapravo ne puno iako sam bio osupnut nekim gitarističkim izvedbama, primjerice jednim solom Joea Passa. Shvatio sam da to što je odsvirao na kraju sola nije mogao odsvirati na uobičajen način. Bilo je očito da je promijenio uobičajenu postavu ruku i prstiju. To je odmah pobudilo moje zanimanje. Zapitao sam se koliko je daleko moguće otići razvijajući takav pristup. HFM: On je samo želio ornamentima ukrasiti kraj sola.

SJ: Da, a mene je to potaknulo da tako nešto primijenim na svoje sviranje i da odem dalje, da istražim koliko daleko mogu ići u korištenju takvog načina razmišljanja. U isto vrijeme gledao sam video snimku Roya Buchanana koji je sličnu tehniku - sviranje desnom rukom na vratu gitare - koristio za sviranje harmonija. Ova dvojica glazbenika pobudila su moje zanimanje za proširivanje mogućnosti sviranja gitare. Bilo je još nekoliko primjera. Na sve sam to gledao kao na sugestije drugih gitarista.

no vremena da planiraju i unaprijed razmišljaju o tome što će svirati, na raspolaganju im je širok spektar mogućnosti za pripremu. S druge strane, imamo glazbu koja nastaje u trenutku. Glazbenici imaju različite razloge za odabir takvog načina izražavanja. Neki će reći da sviraju iz duše i izražavaju svoje osjećaje, te da je to što sviraju upravo ono što osjećaju u tom trenutku i da zato moraju improvizirati. To je to! Slažem se s time, ali također mislim da postoji neki viši duhovni razlog za takav način sviranja, ne samo jazza nego bilo koje vrste glazbe. Veliki mudraci s Istoka poručuju nam da se, želimo li se razvijati u duhovnom pogledu, moramo usredotočiti na trenutak, na ovdje i sada. Glazba svakako pomaže da razvijemo svoju duhovnost, jer ona nas uvlači u čaroliju trenutka, ispunjava taj trenutak. Nevjerojatno! U takvim trenucima ne želite biti nigdje drug-

HFM: Nadahnjuju li vas takva otkrića na skladanje, primjerice da napišete skladbu "Song for Space Crystal Pipe Organ"?

SJ: Ha, ha, ha, da, razmislit ću o tome. Već noćas ću se intenzivnije pozabaviti tom zamisli. HFM: Što vas nadahnjuje u skladateljskom radu?

SJ: Najviše me nadahnjuju ljudi i situacije vezane uz ljude. Kao dijete ponekad sam bio sramežljiv, imao sam problema u komunikaciji s ljudima, u nekim sam se situacijama osjećao nelagodno. Volio sam ljude, ali ponekad sam se osjećao nelagodno u njihovom društvu. Bojao sam se, mislio da će nešto poći po zlu, da ću reći nešto krivo i da neću biti prihvaćen u društvu. Ponekad je zaista bilo tako. Zato sam se zatvarao u vlastiti svijet koji sam ispunio glazbom. To je bio moj društveni život. No, glazba mi je, ujedno, pomogla da se izvu-

HFM: Je li se to poklopilo s vašim zamislima o tome kako bi glazba trebala zvučati?

SJ: Svakako, u pravu si. To je ubrzo postao najvažniji pristup mojeg sviranja. Mnogo je toga što ne mogu odsvirati tom tehnikom i tada se vraćam konvencionalnom načinu sviranja. Naravno, to ovisi o glazbi koju izvodim. Primjerice, kad sviram s Charnetteom Moffetteom često se moram uklopiti u funky zvuk i svirati ritam, a to ne mogu tom tehnikom. Tada trebam držati ritam, svirati agresivnije, napadački. To ne mogu koristim li touch tehniku sviranja. Ovisi o glazbi koju sviram. Touch tehnika nikad neće zamijeniti konvencionalni način sviranja gitare ali koristan je dodatak.

Zadivljujuć svemir

HFM: Čini se da je idealna upravo za vas, da njome možete najbolje izraziti svoju osobnost, da možete svirati nježno, a to je vaš zaštitni znak.

SJ: Da, stapa se s mojom duhovnošću, daaaa! Volim taj zvuk. Mislim da je jedinstven. Zvuči poput zvona. To je predivan, kristalan, nježan, krhki zvuk koji odgovara mojem duhu. Neki ne vole takav način sviranja jer nema dovoljno dubokih frekvencija. To ima određenih sličnosti s Coltraneovim sviranjem sopran saksofona. Nisu svi bili oduševljeni tim zvukom. Ljudi titraju na različitim frekvencijama. Neki to ne vole. Ja volim, ali ne koristim tu tehniku za sve. HFM: Zašto je duhovnost važna za jazz izvedbe?

SJ: To je jedan od važnih čimbenika koji oblikuju glazbu. Razmišljamo li o improvizaciji moramo se zapitati zašto glazbenici imaju potrebu improvizirati. Imaju li dovolj-

hi-fimedia #98

dje, nemate druge potrebe, jer taj je trenutak tako zadivljujuć. Improvizirana glazba povećava silinu tog trenutka. HFM: Što za vašu glazbu znači sloboda koju omogućuje improviziranje, to što ti trenuci nikad nisu isti, što imate slobodu iste glazbene predloške tumačiti uvijek na drukčiji način?

SJ: To mi je jako važno. Oduševljen sam činjenicom da smo dio svemira koji pruža neizmjerne mogućnosti. Nedugo sam vidio fotografiju koju je snimio svemirski teleskop Hubble. To je nova fotografija svemira koja prikazuje nešto do danas neviđeno. Proučavajući je znanstvenici nisu mogli dokučiti o čemu se radi jer nikad nisu vidjeli nešto slično. Izgleda poput golemih crkvenih orgulja sazdanih od ledenih kristala. Nikad nisam vidio tako nešto. Stvar je u tome da je svemir zadivljujuć i pruža tolike nevjerojatne mogućnosti, a ja ih volim istraživati. Ne volim svirati uvijek na isti način.

čem iz te čahure zato što sam stvarao nešto što su ljudi cijenili i što mi je pomoglo da se povežem s njima.

Apsolutna glazba

HFM: To je bila vaša terapija?

SJ: Da, kao dijete stvarao sam glazbu koja je na mene imala terapeutski učinak. Čak i kao odrasla osoba prolazim kroz razdoblja kad jednostavno moram pobjeći od svijeta. Tada utočište pronalazim u glazbi a ona me vraća natrag u stvaran svijet. U glazbi se događaju stvari koje pozitivno utječu na međuljudske odnose. Zanimljivo je proučavati kako različiti zvukovi, akordi utječu jedni na druge. To je za mene poput odnosa u društvu. Primjerice, povezivanje nota. Imamo ovu notu: (pjeva) i ovu notu: (pjeva). Te dvije note nikako ne idu zajedno. Ali imamo i ovu notu: (pjeva). Ona je prijateljica s objema: (pjeva povezujući sve tri note). Ponekad imamo osobu koja je prija-

telj s obje zavađene strane i stvara zajedništvo, koja pomaže da se ostvari mir među ljudima. Mnogo je takvih primjera. No, ponekad je dobro upustiti se u manji sukob. HFM: Bojite li se agresivnih osoba?

SJ: Ako je odgovor da, to ne želim izreći. HFM: Bavite se muzikoterapijom što uključuje komunikaciju među ljudima, baš kao što ju uključuje jazz glazba. Radi se o komunikaciji među glazbenicima, ali i između glazbenika i publike, u čemu ste jako dobri. Zašto vam je to važno?

SJ: Ne mogu se nazvati muzikoterapeutom iako sam to studirao, ali silno vjerujem u iscjeliteljsku moć glazbe i bavim se mnogim aktivnostima koje pomažu u terapiji. Komunikacija igra veliku ulogu u terapeutskom učinku glazbe. Očituje se na puno razina. Mnogi to ne znaju, ali glazba je jedini poznati stimulans koji istodobno djeluje na

HFM: Kako glazba koju sa suradnicima izvodite na pozornici, ali i reakcija publike, utječu na vas?

SJ: U tim smo trenucima svi povezani. Glazbenici su povezani jedni s drugima, publika je povezana s nama. Nisam siguran znaju li ljudi koji sjede u publici koliko snažno utječu na glazbenike. Sjajno je kad im šalju poruku ljubavi, daju podršku, ohrabruju ih. Pruže li im podršku dobit će bolju izvedbu. HFM: Što je svrha glazbe?

SJ: Ona bi trebala biti potpuno otvorena. Glazba je mikrokozmos čitavog svemira. Kroz nju možeš definirati vlastitu svrhu. To je toliko ogromno područje da može obuhvatiti bilo što. S jedne strane, postoje osobe koje su posvećene apsolutnoj glazbi. Oni vjeruju da su sve glazbene vrijednosti sadržane u glazbi samoj i da nisu namijenjene za neku drugu svrhu. To je blisko mojem pogledu na glazbu jer glazbe-

TRI ESENCIJALNA ALBUMA ZA KOLEKCIJU

rafobiju - strah od otvorenog prostora. Dakle, imala je dvije različite dijagnoze. Podvrgnula se terapiji glazbom, a terapeuti su koristili tehniku zamišljanja slika. Na neki način radi se o terapiji zasnovanom na Freudovim načelima jer pacijent dobrovoljno surađuje, govori ono što mu prvo padne na pamet, a terapeut mu pomaže da osvijesti podsvjesno. No, važno je uz kakvu se glazbu to radi. Terapeut pažljivo bira glazbu koja pacijentu pomaže da osvijesti svoj unutrašnji svijet i osjećaje. Na taj mu način može pomoći da osvijesti i riješi neki problem. Za terapiju se najčešće koristi klasična glazba. HFM: Radi li se isključivo o nježnoj glazbi, primjerice sviranoj na harfi?

SJ: Ne nužno o nježnoj glazbi i ne nužno sviranoj na harfi. Može to biti silovita, agresivna, mračna, složena glazba. To je zato što želimo da glazba pomogne u ispoljavanju potisnutih emocija. HFM: Da bi pacijent doživo neku vrstu katarze?

SJ: Da, upravo to. HFM: Ali to za pacijenta može biti opasno.

SJ: Možda, ali često sami sebe uvjerimo da je opasno. Bojimo se osvijestiti potisnute emocije. Zato se skrivamo - jer mislimo da bi to za nas moglo biti opasno. Metodom vođene fantazije osoba može osvijestiti potisnute osjećaje, ali i osmisliti novi način njihova izražavanja. Upravo se to dogodilo. HFM: Koja glazba ima terapeutski učinak na vas?

Stanley Jordan,

Standards Volume 1 (1986.)

Stanley Jordan, Magic touch (1985.)

sva područja mozga. Ne samo da u potpunosti aktivira mozak nego sudjeluje u spajanju njegovih pojedinačnih dijelova u cjelinu. To je razlog zašto je glazba korisna u rehabilitaciji neuroloških poteškoća. Primjerice, kad netko doživi nesreću ili moždani udar, neki dijelovi mozga te osobe izgube svoju funkciju, ali mozak ima sposobnost - to se naziva plastičnost mozga - da se funkcije sele iz jednog dijela u drugi, ali potrebno je nešto što će pokrenuti taj proces. Glazba to može. Ona izvanredno pospješuje oporavak, pomaže u vraćanju izgubljenih funkcija. To je moć glazbe. Prošli sam tjedan upoznao pjevačicu Melody Gardot. Upravo je njezin slučaj primjer toga o čemu govorim. Pričala mi je kako je zbog trauma zadobivenih u saobraćajnoj nesreći izgubila neke sposobnosti, primjerice govor, a da joj je slušanje moje glazbe pomoglo u oporavku i povratku na scenu. Bio sam počašćen kad mi je to rekla.

Stanley Jordan, Friends (2011.)

nici koji me nadahnjuju, a koji su duboko uronjeni u apsolutnu glazbu, cijene iznimno visoke standarde. Držim da glazba ne bi trebala podlijegati mišljenju nekih drugih autoriteta i nekim drugim ciljevima. S druge strane, za mene apsolutna glazba nije dovoljna. Želim da ona također bude u službi drugih ciljeva. Glazbu želim stvarati kako bih ostvario neglazbene vrijednosti.

Mračna glazba

HFM: Kolika je doista iscjeliteljska moć glazbe? Navedite konkretan slučaj uspješne terapije glazbom!

SJ: Svjedočio sam korištenju glazbe u cilju ozdravljenja. To što sam vidio i čuo predivno je. U tome je sadržano toliko toga. Evo primjera. Jedna je žena imala emphysemu. To je bolest koja je dio COPD-a - kronične opstruktivne plućne bolesti. Imala je poteškoće prilikom disanja. Također je imala ago-

SJ: Ovisi o tome što želim činiti. U proteklih sam mjesec dana bio zatrpan raznim poslovima i nisam imao vremena razmišljati o nekim važnim stvarima. Od trenutka kad smo krenuli na ovu turneju uspio sam pronaći pokoji trenutak za sebe, leći u krevet i biti budan tijekom noći, ili sjesti sam dok čekam u zrakoplovnoj luci. Odvojio bih malo vremena za sebe, za razmišljanje. Potrebno mi je pronaći vrijeme za razmišljanje o tome što sam i kako napravio, jesam li pogriješio, jesam li to mogao napraviti drukčije ili u neko drugo vrijeme, što sve moram zapamtiti... Ponekad sam pod pritiskom koji izazivaju negativne misli i osjećaji. U tim trenucima mogu smireno razmisliti o svemu tome. U tome mi, primjerice, pomaže slušanje mračne glazbe. HFM: Koje?

SJ: To mogu biti mnoga djela Šostakoviča, neka Prokofjeva... Pritom ne mislim na njegovo djelo "Peća i vuk". Radi se o glazbi koja pobuđuje intenzivnije emocije. Moje najomiljenije djelo trenutno je "Koncert za orkestar" Bele Bartoka. Treći je stavak - "Elegia" - predivan. Zaista je krasan, ali istodobno i mračan, donosi neku vrstu košmara. U toj glazbi istinski uživam, ona mi pomaže da se uhvatim u koštac s rješavanjem problema.

hifimedia #98

JAZZ / RECENZIJE Antonio Sanchez; snimio Davor Hrvoj

Antonio Sanchez Birdman (Original Music Score) Milan / Dancing Bear

Za glazbu koja je objavljena na ovom albumu meksički bubnjar, koji živi i djeluje u New Yorku, Antonio Sanchez dobio je nagradu Grammy. Radi se o djelima što ih je skladao i odsvirao za film "Birdman". U većem dijelu radi se o njegovim solo izvedbama, a uvrštena su i poznata djela autora klasične glazbe: Mahlera, Ravela, Rahmanjinova, Čajkovskog i Johna Adamsa. Redatelj Alejandro G. Inarritu za autora glazbe i izvođača odabrao je dugogodišnjeg prijatelja Sancheza jer je mislio da će glazba izvedena na bubnjevima najbolje odrediti unutrašnji ritam filma. Pravi izbor s obzirom na njegovo glazbeno iskustvo. Naime, Sanchez je dosad svirao sa žanrovski različitim glazbenicima, primjerice s Paquitom D’Riverom, Patom Methenyjem, Avishaiem Cohenom, Michaelom Breckerom, Garyjem Burtonom, Danilom Perezom, Miguelom Zenonom i Chickom Coreaom, ali i našim ponosom, pijanistom i skladateljem Matijom Dedićem, a poznat je i kao vođa sastava. No, u ovom je slučaju to je bilo posve drukčije iskustvo. Za realizaciju ovog projekta najvažnija je bila njegova vještina improviziranja i sposobnost spontanog snalaženja u nepredvidivim situacijama. Naime, iako je prije snimanja izvršio neophodne pripreme, glazbu je smišljao na licu mjesta, gledajući scene i promišljajući atmosferu, ritam i odnose među ljudima. O važnosti improvizacije i stvaranja glazbe trenutka, u jednom od naših razgovora rekao je: "Među najvažnije elemen-

Scena iz filma "Birdman"

hi-fimedia #98

te jazza ubrajamo improvizaciju, a improvizirati znači svirati ono što je dio tvoje nutrine, i to u trenutku. Upravo to obožavam kod jazza, da možemo svirati ono što je naše i kroz to iskazivati istinu o sebi. Kao ljudska bića svaki se dan osjećamo drukčije, ovisno o tome što se događa u našim svakodnevnim životima. Mijenjamo se i zato se naša glazba mijenja. Jedne ćemo večeri svirati na jedan način zato što se osjećamo na određen način, a sljedeće će večeri biti potpuno drukčije jer se, kao ljudska bića, osjećamo drukčije. To je jako važan dio jazz glazbe. Najbolja vrsta jazza je ona koja se stvara u trenutku. Svi smo fascinirani stvaranjem nečega, a kad uistinu možemo vidjeti i osjetiti da se nešto stvara u trenutku, tada se tome s lakoćom i u potpunosti predajemo. To nije poput teatra u kojem se predstava uvježbava puno puta. Naravno, tije-

kom predstave glumci mnogo toga promijene ali to nije isto. Jazz ima toliko elemenata koji ti omogućuju da duboko zadireš u nepoznato. Duhovnost je također jako važna, ali u improvizacijama duh se ispoljava kroz našu osobnost koja je određena onime što smo slušali u mladosti, što smo slušali jučer. Sve to postaje dijelom naše duše, našeg duha, a jazz bez duše i duha nije jazz. Ne volim vrstu glazbe kod koje je sviranje u potpunosti mehaničko, tehničko. Tehnika bi trebala biti samo sredstvo koje nam služi da lakše izrazimo ono što je u našoj duši." Za skladbe što ih je pripremao za film njegova je tehnika bila u službi funkcionalne glazbe. No, ona mogu egzistirati i zasebno. Te su bubnjarske solo improvizacije, koje čine jedinstvena glazbena djela, rijetkost na jazz sceni, a u tom kontekstu Sanchez podsjeća na solo segment stvaralaštva velikog Maxa Roacha. Glazba koju je snimio za ovaj film još je jedna potvrda njegove visoke umjetničke vrijednosti. I o tome Sanchez ima zanimljivo mišljenje: "Kad je nešto učinjeno na sjajan način, kad je zasnovano na zdravim osnovama, duhu i razumu, tada će to nadahnjivati ljude. Svaka moćna umjetnost posjeduje tu snagu. Suština umjetnosti leži u tome osjećate li nešto prema tome, bez obzira razumijete li to ili ne. Jazz ima takvu moć nad ljudima. Umjetnost, općenito, u svojem najčišćem obliku, je kad se pretvorite u neku vrstu prazne posude, jer inače ne bi mogli u to staviti ništa svoje. Najbolja vrsta jazza, najbolja vrsta umjetnosti, leži u tome da uspije-

hi-fimedia #98

te otvoriti prolaz kroz koji će kolati neka viša energija. Pri tome ne mislim na Boga nego na nešto posve drukčije, što svi stvaraju u trenutku. Publika u zajedništvu s umjetnicima, umjetnici s drugim umjetnicima, stvaraju nešto poput polja sile koje se aktivira u trenutku. Tako nešto neće biti moguće ponoviti sutra jer će svatko sa sobom donijeti drukčiju vrstu energije." Davor Hrvoj

Avishai Cohen Into the Silence

ECM / Aquarius Records

Svoj osmi samostalni album, što ga je ostvario kao vođa sastava, izraelski je trubač i umjetnički ravnatelj Međunarodnog jeruzalemskog jazz festivala Avishai Cohen (ne smijemo ga miješati s kontrabasistom istog imena i prezimena) ostvario, po prvi put, za uglednu njemačku diskografsku kuću ECM. Naravno, do toga je došlo jer njegov novi pristup ispunjava stroge estetske i stilske kriterije ovog izdavača koji je godinama bio proglašavan najboljim na polju jazz diskografije. Naime, karakter izvedbi uvrštenih na ovo izdanje posve je drukčiji od onoga što ga je ispoljio svirajući s drugim sastavima ili s The 3 Cohens Sextetom - sestrom, saksofonisticom i klarinetisticom Anat i bratom, sopran saksofonistom Yuvalom. Za razliku od vatrenih izvedbi s tim sastavom, s kojim

je 2012. nastupio u Rovinju, na novom albumu upušta se u meditativne improvizacije svirajući strpljivo, smireno, u sporim tempima, bez eskapada i većih dinamičkih iznenađenja. Radi se o djelima koja potiču asocijacije te donose poseban ugođaj, nerijetko mučan, težak i depresivan, tek katkad prozračan i fluidan. Na svoja glazbena stremljenja nedvosmisleno upućuje i znakovitim nazivima skladbi, a sve su iz njegova pera: "Life and Death", "Dream Like a Child", "Into the Silence", "Quiescence" i "Behind the Broken Glass". U ovom kontekstu u nekoliko segmenata pomogla mu je klasična glazbena naobrazba i iskustvo što ga je stekao svirajući s Izraelskom filharmonijom i to pod ravnanjem velikana kao što su Zubin Mehta i Kurt Masur, više nego ono stečeno kroz suradnje s jazz glazbenicima i sastavima kao što su Mark Turner, Kenny Werner, Mingus Dynasty, Mingus Big Band i SF Jazz Collective. Naime, koketiranje s klasičnom glazbom često je bilo prisutno u djelima jazz glazbenika koji su snimali za ECM. Za ostvarenje takvog djela, a na album možemo gledati kao na jedno koherentno glazbeno djelo, bilo je važno da pronađe kompatibilne suradnike, glazbenike slična senzibiliteta, ne nužno vrhunske instrumentaliste nego one koji znaju slušati, komunicirati i razmišljati intuitivno, te, što je iznimno važno, koji imaju strpljenja svirati sat vremena u gotovo istom tempu i ugođaju, u jednom introvertiranom glazbenom svijetu. Pronašao ih je u tenor saksofonistu Billu McHenryju, pijanistu Yonathanu Avishaiu, kontrabasistu Ericu Revisu i bubnjaru Nasheetu Waitsu. Davor Hrvoj

Avishai Cohen; snimio Davor Hrvoj

1996

www.hifimedia.hr

2016

JAZZ / RECENZIJE

FILM

MILES AHEAD Biografski film o jazz glazbeniku Milesu Davisu

VINYL Nova hit TV serija koja je privukla pažnju globalnog gledateljstva

DVD/BD RECENZIJE: Deadpool, Marsovac, Star Wars VII: Sila se budi, Spotlight, Soba, Mrska osmorka,…

FILM / TV SERIJE

Bolno naivna serija za bolno naivne ljude koja će vas, barem na trenutak, uvjeriti kako ne postoji ništa važnije od rokenrola

Vinyl � Još jedn konkurira moćn 68

hi-fimedia #98

piše: Sven Popović

ije pretjerivanje napisati kako živimo u zlatnom dobu televizijskih serija. Sa sve impresivnijim budžetima, ergo ljudstvom, uvjetima, a samim time i većom publikom, nije nimalo čudno što se i holivudske zvijezde poput Kevina Spaceyja (glumi u "House of Cards" - Netflix) ili Stevea Buscemija (glumi u "Boardwalk Empire" - HBO) priklanjaju trendu. Naravno, riječ o relativno recentnoj promjeni paradigme za koju su vjerojatno najzaslužnije serije poput "The Wire" i "The Sopranos" (a kasnije svakako "Breaking Bad"). Iako su i ranije postojale visoko estetizirane serije poput "Twin Peaks" Davida Lyncha ili BBCeve "I, Claudius", s ova dva (tri) naslova su serije dobile svojevrstan pečat kvalitete koji je ukazao na to da one nisu i ne trebaju biti dvadesetominutna razbibriga već jednako snažan i relevantan medij kao film. Nove sezone serije "X-Files" i "Twin Peaks" zapravo na neki način i dugujemo ovom boomu serija. Što je bilo posebno kod tih TV serija? Da ne idemo u pretjerano analiziranje, "The Wire" je zbog svog realizma, briljantnih dijaloga i (u nedostatku bolje riječi) genijalne radnje često proglašavan najboljom serijom svih vremena. Pet sezona, radnja samo naizgled krimi-policijska, "The Wire" je nešto najbliže "Velikom američkom romanu" i fenomenalno dekonstruira američko iskustvo iako je radnja uglavnom smještena u Baltimoreu u saveznoj državi Maryland. "The Sopranos" su originalna i (opet) briljantna varijacija na klasične mafijaške priče. Pokojni James Gandolfini u ulozi mafijaškog bossa Tonyja Soprana favorit je mnogima. Prekrasno razrađeni likovi (nije bilo nijednog jedinog pozitivca), surovost i sjajni trenuci poput Tonyjevih seansi kod psihijatrice ili njegovih poma-

a TV serija koja om Hollywoodu hifimedia #98

FILM / TV SERIJE knutih snova samo su neki od razloga zašto su "Sopranosi" zasigurno u top deset serija svih vremena. Tematske preokupacije, razrađenost, promišljenost, gluma, režija i općenito estetika tih serija nametnuli su novi tempo, utabali stazu koje su pratile i nadograđivale sve serije koje su htjele biti shvaćene ozbiljno. "Žica" i "Sopranosi" krivi su za to što danas milijuni prate "Game of Thrones" (ekranizaciju epsko-fantastičnih romana Georgea R.R. Martina) i što su milijuni pratili i dočekali maestralno finale serije "Breaking Bad". "Game of Thrones" unatoč sad sve većim odstupanjem od književnog predloška (što puriste izluđuje) je opčinila publiku nevjerojatno pitkim, a opet mračnim i kompliciranim zapletom, ekstravagantnom kostimografijom i uglavnom odličnim castingom. Publika i dalje mazohistički prati seriju iz epizode u epizodu dok tvorci nemilosrdno ubijaju njihove favorite. "Breaking Bad" je scenaristički jedna od superiornijih serija, s briljantnim razvojem likova i jednim od najpamtljivijih anti-junaka svih vremena. Danas je došlo do toga da ljudi poput Martina Scorsesea sudjeluju u stvaranju serija. Najnoviji takav primjerak je "Vinyl". Seriju su stvorili Mick Jagger (čiji sin James glumi u seriji), Scorsese, Rich Cohen i Terrence Winter koji je prije sudjelovao kao tvorac ili producent u "Sopranosima" i "Boardwalk Empire" (ali i kao scenarist na "The Wolf of Wall Street"). Kao što ime sugerira, serija se vrti oko glazbe, tj. glazbene industrije. New York sedamdesetih godina, nazire se sumrak klasičnog rokenrola, rođenje punka i scene vezane u CBGB’s. Naravno, sve ispraćeno povećom količinom narkotika, drame i neizostavne mafije (ipak je riječ o Scorseseu i New Yorku sedamdesetih).

Serija prati Richieja Finestru, vlasnika fiktivne izdavačke kuće American Century koji nakon što skoro pogine zbog urušavanja krova na publiku tijekom koncer-

ta New York Dollsa, odluči ne prodati svoju izdavačku kuću i krenuti u novom smjeru. Naravno, sve pođe po krivu tako da Richieja lagano napuštaju prijatelji, žena, bude upleten u ubojstvo i mafijaška posla, sve dok

Steve Buscemi je odličan u ulozi Enocha "Nuckyja" Thompsona, političara i ključne gangsterske figure Atlantic Cityja u seriji "Carstvo poroka" (Boardwalk Empire)

hi-fimedia #98

nastoji osuvremeniti American Century i prebaciti fokus na ono što je jedino bitno, ne na brojke ili prodaju, već muziku. Seriju odlikuje očekivano dobar soundtrack, vjeran prikaz glamura i dekadencije rokenrol industrije i mnoštvo sjajnih detalja koji vjerno dočaravaju zeitgeist. Od koncerta the Velvet Undergrounda i Warhola, New York Dollsa na samom početku, Brucea Springsteena koji se pojavljuje na milisekundu do članova Ramonesa u publici tijekom koncerta Nasty Bitsa (bend Jaggerovog sina, inače fiktivan bend), Alicea Coopera i njegove famozne giljotine ili jednostavno fotografa koji podsjeća na Antona Pericha (rođeni Dubrovčanin, inače umjetnik i kroničar scene u Max’s Kansas City, kultnog njujorškog okupljališta umjetnika, bendova i inih kreatura), tvorci "Vinyla" su uložili mnogo ne bi li cijela priča bila autentična.

Televizijske serije koje su promijenile odnos holivudskih zvijezda prema ovom filmskom formatu - "The Sopranos", "The Wire", "House of Cards", "Breaking Bad" i "Games of Thrones" Najzanimljivije je zapravo gledati koliziju svjetova, još jednu promjenu paradigme. Rokenrol koji se konačno seli sa stadiona u poluraspadnute klubove, rokenrol s kojim se konačno opet može svatko poistovjetiti. Jedan od tih primjera je kad Julie, šef A&R divizije American Centuryja, prvi put čuje Nasty Bits (maloprije spomenuti fiktivni punk bend) i nije mu jasno što Richie vidi u njima, zatim ih natjera da se dotjeraju, ispoliraju i obrade "All Day and All of the Night" od Kinksa pa Finestra u šoku gleda što se dogodilo bendu čija je snimka zvučala kao nešto svježe, a sad zvuče kao, citiram, kašica. Nasty Bits se, dakako, vrate svom sirovom, kaotičnom i energičnom zvuku, a njihov se dugokosi lead gitarist, onako pomalo simbolički, ošiša na kratko. "Vinyl" tako

služi kao dobar podsjetnik za nešto što uzimamo zdravo za gotovo danas: rokenrol. Prije nešto manje od pola stoljeća bendove se šikaniralo zbog opscenosti, a punk je bio smatran primitivnom bukom. Prije nešto manje od pola stoljeća Elvis je navukao ridikulozni kostim, plašt, udvostručio se u masi i otišao u Las Vegas zabavljati sredovječne parove na nagovor Colonela Toma Parkera (u "Vinylu" je jedan od boljih trenutaka vezan upravo za tu priču). "Vinyl" je bolno naivna serija. Kao takva, izvrsna je za bolno naivne ljude. I dok je radnja mjestimice klimava, pretjerana ili što već, pozicija koju zauzima je izvlači. Ako ništa jer nas barem na trenutak natjera da pomislimo kako je muzika i u današnjem svijetu jedina bitna.

hifimedia #98

FILM / MILES AHEAD

Kako je Don Cheadle snimio film o jednome od najvećih glazbenika prošlog stoljeća piše: Denis Leskovar

iles Ahead naslov je skladbe koju je veliki trubač napisao u suradnji s aranžerom i skladateljem Gilom Evansom, i snimio u svibnju 1953. Tri i pol godine poslije, u jesen ‘56. ta se kompozicija pojavljuje na albumu Blue Haze. Nije čudo da je njezin simboličan naslov – koji Milesa Davisa postavlja na čelo, ispred svih – poslužio i Donu Cheadleu za biografski film o jednom od najvažnijih glazbenika druge polovice 20. stoljeća. Pritom valja naglasiti da je Cheadle sâm utjelovio Milesa, nastupivši i u glavnoj ulozi. Miles Ahead premijerno je prikazan prošloga listopada na njujorškom filmskom festivalu, a poslije je objavljen i audio zapis. Radi se o kolažu kojim dominira originalna Milesova glazba, o nizu klasika među kojima se, dakako (osim naslovne) našla i besmrtna tema "So What". No, tu je i materijal posebno skladan za film, potpisuje ga teksaški jazz/hip-hop pijanist i autor Robert Glasper. Valja naglasiti kako Miles Ahead nije školski izveden biografski film koji po prvojerenom obrascu prati umjetnika – njegov život i karijeru – od rođenja do smrti. Držeći se ideja koje je Miles primjenjivao u vlastitim autorskim postupcima, a to znači ideja koje nisu marile za konvencije bilo koje vrste Cheadle se fokusirao na samo jedan segment Davisovog života. I to na onaj najtraumatičniji, i najmanje kreativan. Govorimo o pet najtežih godina karijere, o drugoj polovici 1970-ih, o razdoblju narušenog zdravlja i kreativnog zastoja. O periodu o kojemu Miles u svojoj istoimenoj autobiografiji piše sljedeće: "Od 1975. do početka 80-te

hi-fimedia #98

MILES AHEAD Žanr: drama, biografski, glazbeni Redatelj: Don Cheadle Glume: Don Cheadle, Ewan McGregor, Emayatzy Corinealdi Scenaristi: Steven Baigelman, Don Chadle Trajanje: 1 h 40 min U kinima: Travanj 2016. nijednom nisam u ruke uzeo svoju trubu. Čak četiri godine nisam je uhvatio ni jedan jedini put. Došao bih do nje, gledao je i razmišljao o tome da je ipak pokušam zasvirati. No ubrzo sam prestao i s time." Najteže godine u životu Milesa Davisa Cheadleu su tek polazište za proširenu

priču koja kombinira fakte s fikcijom, uz niz flešbekova u one kreativno uzbudljivije, rane i prijelomne Davisove godine. U tom ne-tradicionalnom biografskom ostvarenju pojavljuje se i Ewan McGregor kao Dave Braden - novinar Rolling Stonea, te još niz glumaca koji tumače ključne likove Milesova privatnog i profesionalnog života: Herbijea Hancocka, Gila Evansa, Billa Evansa, i druge, uključujući njegovu suprugu i muzu Frances Taylor (glumi je Emayatzy E. Corinealdi). Tumačeći svoje redateljske namjere, Cheadle tvrdi kako je želio snimiti film u kojemu bi Davis, da je živ, i sam želio sudjelovati. Filmska kritika uglavnom je zadovoljna, premda ne sasvim: osvrti su umjereno pozitivni. No to nije niti važno, jer je sam film, ako ništa, još jednom upozorio na prazninu kojom jazz i ne samo jazz scena zjapi od trenutka Milesove smrti, u rujnu 1991. Još je bitnije podsjetiti na razloge zbog kojih, a to čini i ovaj film, Davisov značaj nadmašuje žanr jazza, premda je u njegovim rastezljivim okvirima i doživio afirmaciju. Zanimljivo je da sâm Miles nije volio termin "jazz" smatrajući da je mnogo primjereniji pojam "social music", gdje je naglasak na komunikaciji na svim razinama. Odnosno na kompleksnoj, ne-verbalnoj razmjeni emocija i ras položenja kako među glazbenicima, tako i u odnosu prema publici. Eksplozivan, dinamičan, agresivan, kreativan, nepredvidiv, katkad autodestruktivan, nikad u pozadini zbivanja nego uvijek ispred njih, Davis je figura čiji opus ne može zastarjeti niti u jednom segmentu. Novi film Dona Cheadlea jedan je od preporučljivijih novijih argumenata u prilog takvom zaključku.

hifimedia #98

Ocjena kvalitete fima (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

FILM / RECENZIJE Deadpool 20th Century Fox, 108 min. Režija: Tim Miller Glume: Ryan Reynolds, Morena Baccarin, Ed Skrein, T.J. Miller, Gina Carano, Brianna Hildebrand Žanr: Akcija, avantura, znanstvena fantastika

8/10 Deadpool je još jedan u nizu filmova s glavnim junakom kao stripovskim superherojem utemeljenim na Marvelovom liku istog imena (dosad se pojavio samo u filmu ‘X-Men Origins: Wolverine’). A filmski kritičari tvrde kako je posrijedi ostvarenje koje pripada u gornji dom ovog u posljednjih nekoliko godina itekako propulzivnog i popularnog (pod)žanra. Glavni junak filma je Wade Wilson (Ryan Reynolds), nekadašnji operativac elitnih postrojbi koji živi u New Yorku, a kruh svag-

hi-fimedia #98

dašnji trenutno zarađuje kao plaćenik. U kvartovskom baru na prvi se pogled zaljubljuje u Vannesu Carlyle (Copycat) (Morena Baccarin). Svega godinu dana kasnije Wilson zaprosi Vannesu i ona pristane, ali se momentalno ispostavi kako Wilson boluje od raka koji se već nalazi u debelo terminalnoj fazi. Wilson zbog toga odlučuje pristupiti tajnom, eksperimentalnom programu kako bi se uspio izliječiti, a koji vodi glavni negativac u filmu Ajax (Ed Skrein). Međutim, ubrzo nakon dolaska u laboratoriji Wilson shvati kako je projekt prevara. Iako se uspio izliječiti Wilson je potpuno fizički unakažen i zbog toga mu je onemogućen povratak njegovoj velikoj ljubavi. Ipak, nešto dobiva i zauzvrat – mogućnost trenutnog zacjeljivanja bilo kakvih oštećenja na svome tijelu. Okrenuvši tu sposobnost u svoju korist Wilson, pod imenom ‘Deadpool’, kreće u osvetnički pohod na lika koji mu je uništio izgled, a samim time i život. Radi se o filmu koji je napravljen prema svim pravilima zanata, filmu prepunom akcije i zabave, što u ovom kontekstu funkcionira kao preporuka. Standardni narativni kostur priče o osveti efektno je osuvremenjen i osvježen pa je u njemu doista moguće uživat, iako je njegova logika poznata i najnekompetentnijem gledatelju. U tom smislu treba istaknuti sjajnu karakterizaciju glavnog junaka, odnosno njegovu elokventnost i sklonost ironičnim (i autoironičnim) opaskama koji film kao cjelinu automatski podižu na stepenicu više.

U srcu mora

(In the Heart of the Sea) Warner Bros Pictures, 121 min. Režija: Ron Howard Glume: Chris Hemsworth, Benjamin Walker, Cillian Murphy, Tom Holland, Ben Whishaw, Brendan Gleeson Žanr: avantura, akcija, triler

6/10 Tematski predložak filma ‘U srcu mora’ redatelja Rona Howada (nagrađenom dvama Oscarima) zasnovan je na istinitom povijesnom događaju koji je, između ostalog, nadahnuo i pisca Hermana Melvillea da napiše vjerojatno najznačajniji tekst američke književnosti, kanonski roman ‘Moby Dick’. Sam scenarij, međutim, izveden je uz pomoć referiranja na povijesnu studiju Nathaniella Phillbricka ‘In the Heart of The Sea: The Tragedy of the Whaleship Essex’ iz 2000. godine. Priča filma prati borbu na život i smrt kapetana broda Essex Georgea Pollarda (Benjamin Walker) i ostalih kitolovaca koji su se na spomenutom brodu 1820. godine iz Nantucketa u Massachusettsu otisnuli u lov na velikog bijelog kita. Nakon bezuspješne plovidbe po Atlantiku u trajanju od tri mjeseca, Pollard odluči iskušati sreću na Pacifiku. Ondje nailaze na ogromnog bijelog kita koji je već uništio jedan brod i ubio šest ljudi. Isto se dogodi i Pollardovoj ekspediciji – brod je prepolovljen napola, dva člana posade umiru. Nakon brodoloma posada u tri pomoćna čamca provodi 90 dana izgubljena na moru, u borbi s kitom, a njezini članovi tijekom tog vremena prisiljeni su preispitati svoja najdublja moralna i etička uvjerenja. Film je dramaturški zasnovan na antagonizmima i razlikama između kapetana Pollarda i njegova zamjenika, starog morskog vuka Owena Chasea (Chris Hemsworth). Ronu Howardu ovakva vrsta filmovanja, dakako, nije nepoznata, a to je iskustvo u filmu ‘U srcu mora’ moguće vrlo lako prepoznati Najveće prednosti filma svakako su akcijske scene i zapanjujući vizuali, dok bi se pokoji prigovor mogao uputiti u smje-

ru karakterizacije likova i sustavu koji ravna njihovim međuodnosima. Samo zbog potonjeg ‘U srcu mora’ na gledatelja može ostaviti utisak nezaokruženosti, solidne priče čiji potencijali ipak nisu u potpunosti iskorišteni. ‘U filmu nema toliko akcije koliko se moglo očekivati na temelju najava, ali ‘U srcu mora’ žrtvuje jeftine trikove za studiozno razmatranje problema preživljavanja pod svaku cijenu.’ Mike Reyes, Cinemabland

Marsovac

(The Martian) 20th Century Fox, 141 min. Režija: Ridley Scott Glume: Matt Damon, Jessica Chastain, Kristen Wiig, Jeff Daniels, Micheal Pena, Kate Mara, Sean Bean Žanr: avantura, drama, znanstvena fantastika

Star Wars 7: Sila se budi (Star Wars: The Force Awakens) Walt Disney Studios Motion Pictures, 136 min.

7/10 Posljednji film poznatog redatelja (kojem u posljednje vrijeme baš i ne ide najbolje) Ridleyja Scotta, ‘Marsovac’, također na neki način predstavlja jednu varijantu filma preživljavanja. Moglo bi se bez problema reći da je, kao i u slučaju filma ‘U srcu mora’, i ovdje posrijedi brodolom, samo što se u ovom slučaju brodolom dogodio na Marsu. Posada Ares III u sklopu NASA-inog istraživačkog projekta putuje na Mars. Međutim, jedna misija pođe po krivu zbog izrazito loših vremenskih uvjeta u kojima se odvijala, odnosno zbog iznimno snažne oluje. Članovima posade naređeno je povlačenje u letjelicu. Jedini član posade koji se letjelice nije uspio dokopati jest astronaut Mark Watney (Matt Damon) koji je pogođen komadom metala i za kojeg ostatak tima u tom trenutku misli da je mrtav pa letjelica napušta planet. Međutim, Watney ostaje živ, ali ostaje također i s minimalnim šansama za preživljavanje na posve napuštenom planetu koji je od Zemlje udaljen otprilike osamdeset milijuna kilometara. Radnja filma prati Watneyja u očajničkim napori-

Režija: J.J. Abrams Glume: Harrsion Ford, Mark Hamill, Carrie Fisher, Daisy Ridley, John Boyega, Oscar Isaac, Adam Driver Žanr: Akcija, avantura, znanstvena fantastika

8/10

osljednji (sedmi) nastavak legendarne franšize bio je vjerojatno film koji se tijekom ove godine iščekivao s najvećom količinom zanimanja široke filmske publike. A sudeći prema načinu na koji je film dočekan od strane publike i (nešto manje) filmske kritike, kao i prema količini medijskog odjeka (koliko je samo eseja napisano o važnosti činjenice da je u središtu filma junakinja, a ne junak?) koji je proizveo, može se samo zaključiti kako čekanje nije bilo uzaludno.

adnja filma događa se otprilike trideset godina nakon događaja koji su bili prikazani u epizodi ‘Povratak Jedija’, dok je galerija likova koji se u filmu pojavljuju i koji su na svojim leđima iznijeli njegovu fabulu kombinacija novih i starih, dobro poznatih lica. Posljednji živući Jedi ∑ Luke Skywalker ∑ je nestao i nitko ne zna gdje se nalazi, a u antiklimaksu Galaktičkog građanskog rata frakcija Prvi red, ulažući u masovno naoružanje, svim se silama trudi obnoviti nekadašnji Imperij. Dakako, na suprotnoj strani su dobri stari Pobunjenici koji su sada poznati pod imenom Otpor i koje predvodi Leia Organa (Carrie Fisher). Na planetu Jakku jedan od pilota Otpora, Poe Cameron (Oscar Isaac) dobiva nepotpunu kartu koja vodi do lokacije na kojoj se trenutno nalazi Luke Skywalker. Međutim, Cameron biva zarobljen, pa je podatke prisiljen sakriti u svog droida BB-8. Droida nešto kasnije pronalazi glavna junakinja filma Rey (Daisy Ridley), a njoj je pridružuje dezerter prvog reda FN-2187 koji ime mijenja u Finn (John Boyega). Tako započinje dva sata vrhunske akcije strukturirane prema modelu filma potjere. pitanju je veoma snažno (iako razmjerno očekivano) ostvarenje koje se, prije svega, odlikuje uistinu impresivnim vizualnim efektima i rješenjima, i u kojemu bez većih poteškoća mogu uživati i gledatelji kojima ova slavna franšiza baš i ne predstavlja ‘njihovu šalicu čaja’. Također, u pitanju je i jamstvo kako će se na na iduća dva najavljena nastavka čekati s visokim stupnjem zainteresiranosti.

‘Čekanje je gotovo. Filmski događaj godine je pred nama.‘, Peter Travers, Rolling Stone

hifimedia #98

FILM / RECENZIJE ma – tijekom kojih se on oslanja na svoju domišljatost, kreativnost, botaničarsko znanje i duh – da na Zemlju pošalje informaciju o tome kako je živ, dok ‘dolje’ ekipa NASA-inih stručnjaka čini sve što je u njihovoj moći da Watneyja vrate kući. Scenarij je prošao autorizaciju u NASA-i i efekt realističnosti Watneyjeva preživljavanja zasnovan je na strogo znanstvenim temeljima. ‘Marsovac’ je veoma dobar film koji se možda – kada je riječ o ukusu nešto šire filmske publike – previše bavi tehničkim i znanstvenim pitanjima. Međutim, film je vizualno izveden besprijekorno, a pejzaži Marsa nešto su na što se itekako isplati obratiti gledateljsku pozornost. Što se tiče glumačkih izvedbi, u prvom je planu, dakako, odlični Matt Damon, ali za njim ne zaostaju niti Jessica Castain i Kristen Wig. 'U svojoj srži, 'Marsovac' predstavlja nedvosmislenu posvetu našim mogućnostima kao vrste, mogućnostima zbog kojih čak i najstrašnije probleme možemo riješiti pomoću racionalnog mišljenja, korak po korak.' Mike D'Angelo, A. V. Club

Dječak (The Boy) STX Entertainment, 97 min. Režija: William Brent Bell Glume: Lauren Cohan, Rupert Evans, Jim Norton, Diana Hardcastle Žanr: horor

5/10 O filmu ‘Dječak’ redatelja Williama Brenta Bella naširoko se pričalo i razglabalo čak i prije nego što je sam film pušten u kino distribuciju. Snažna promotivna kampanja koja je prethodila objavljivanju filma učinila je ‘The Boy’ jednim od najiščekivanijih filmova koji se u žanrovskom polju horora pojavio unazad nekoliko godina. U središnjem fokusu filma je jedna američka dadilja, mlada djevojka imena Greta Evans (Lauren Cohan) iz savezne države Montana. Kako bi pobjegla od svog nasilnog dečka,

hi-fimedia #98

Spotlight (Spotlight) Open Road Films, 129 min. Režija: Tom McCarthy Glume: Mark Ruffalo, Micheal Keaton, Rachel McAdams, Liev Schreiber, John Slottery Žanr: triler, drama

8/10

filmu ‘Spotlight’ redatelja Toma McCarthyja ove se godine u filmskom tisku pisalo kao o jednom od najboljih filmskih ostvarenja koje smo tijekom iste ove godine imali prilike gledati. Izvrstan scenarij, sjajna glumačka ekipa i klasična režija bez imalo praznog hoda rezultirali su jednom odličnom, posve zaokruženom filmskom pričom. Valja spomenuti i kako je ‘Spotlightu’ ove godine dodijeljen i Oscar u kategoriji ‘najbolji originalni scenarij’. ‘Spotlight’ prati grupu novinara (po čijem je imenu film i dobio naslov) u bostonskim dnevnim novinama Boston Globe ∑ radi

se, naime, o najdugovječnijem timu istraživačkih novinara u SAD-u ∑ koji mjesecima istražuju teme svojih reportaža prije nego što se uhvate njihova pisanja (i objavljivanja). Dolaskom novog čovjeka na mjesto glavnog urednika Boston Globea, Martyja Barona (Liev Schreiber), timu je dodijeljen novi zadatak. Baron u Globeu pročita članak o bostonskom odvjetniku Mitchellu Garabedianu. U tom članku Garabedian tvrdi kako bostonski nadbiskup, iako je o tome imao saznanja, nije ništa poduzeo u jednom slučaju seksualnog zlostavljana djece u lokalnoj katoličkoj crkvi. Baron se sastaje s glavnim urednikom tima, Walterom Robinsonom (Micheal Keaton), i daje mu zadatak da se pobliže pozabave ovim problem. Profesionalnim novinarskim radom Walter Robinson i njegova ekipa postepeno otkrivaju sistemsku prirodu seksualnih zlostavljanja koji su se događali po bostonskim katoličkim crkvama. pitanju je priča koja se na prvi pogled može doimati netelevizičnom ili dosadnom. Riječ je, na kraju krajeva, o istinitoj priči koja je Boston Globeu 2003. godine donijela Pullitzerovu nagradu. Međutim, u izvedbi ona funkcionira gotovo pa savršeno (može biti zamorna, dakako, jedino u smislu teme kojom se bavi) za što zasluge idu redatelju Tomu McCarthyju, dok se glumačkim izvedbama posebno ističu Micheal Keaton i Rachel McAdams u ulozi novinarke Sache Pfeiffer.

‘Nije nategnuto tvrditi kako je ‘Spotlight’ najbolji film o novinarstvu u ovoj eri. Film može stati uz bok ‘Građaninu Kaneu’ i ‘Svim predsjednikovim ljudima’ kao jedan od klasika žanra.’ Ann Hornaday, The Washington Post

Soba (The Room) A24, 118 min. Režija: Lenny Abrahamson Glume: Brie Larson, Jacob Tremblay, Joan Allen, Sean Bridgers, William H. Macy Žanr: drama

8/10

ilm ‘Soba’ redatelja Lennyja Abrahamsona (dosad vjerojatno najpoznatijeg po filmu ‘Frank’ iz 2014. godine) jedan je od najhvaljenijih filmova koji je u proteklih godinu dana pušten u distribuci-

Greta pronalazi privremeni posao dadilje u Ujedinjenom Kraljevstvu. U rezidenciji obitelji Heelshire Gretin zadatak je paziti na njihova sina Brahmsa. Međutim, prvog dana na poslu, Greta je iznenađena kada sazna da je dječak koji je u pitanju zapravo čovjekolika porculanska lutka koju bračni par Heelshire tretira poput živog bića. Na taj način održavaju živim sjećanje na svog sina koji je poginuo u požaru 1991. godine. Prije nego krenu na odmor, gospodin i gospođa Heelshire Greti ostavljaju popis strogih pravila koja ona mora poštovati u ophođenju s Brahmsom. Greta krši pravila, a čudni događaji koji će nakon toga uslijediti, uvjerit će Gretu da lutak baš i nije toliko ‘porculanski’ koliko bi se to moglo činiti na prvi pogled. Film kod kritičara baš i nije prošao najbolje, prije svega zbog toga što – kako su mnogi istaknuli – ne uspijeva proizvesti autentičnu atmosferu straha. Međutim, na neka redateljska rješenja isplati se obratiti pozornost, posebno na načine kadriranja. Dodajte potonjem i solidnu glumu, a to bi dvoje – barem istinskim ljubiteljima ovog žanra – trebalo biti dovoljno da filmu, ako ništa drugo, daju šansu. 'Film ima dovoljno jezivih trenutaka koji će zadovoljiti ljubitelje horora, ali moramo se zapitati je li film mogao biti još strašniji da se redatelj pridržavao središnjeg puta radnje.' Neil Genzlinger, New York Times

hi-fimedia #98

ju. A nešto od pozitivnog prijema kritike preslikalo se i na planu nominacija i nagrada koje je ovaj film osvojio, gdje se posebno ističe Oscar kojeg je za najbolju glavnu žensku ulogu dobila glumica Brie Larson. gradu Akron u američkoj saveznoj državi Ohio, Joy ‘Ma’ Newsom (Brie Larson) sa svojim petogodišnjim sinom Jackom živi u skučenoj šupi koju njih dvoje jednostavno nazivaju ‘sobom’. Jedini prozor u sobi gleda prema nebu. Joy i Jack zapravo ondje u zatočeništvu drži čovjek kojeg zovu ‘Old Nick’ (Sean Bridgers). ‘Old Nick’ je Jackov biološki otac koji je Joy zatočio još prije sedam godina. Joy se brine za svog sina s velikom ljubavlju i dopušta mu vjerovati kako je soba od devet kvadrata jedino što postoji u svijetu. Međutim, nakon što Nick zbog financijskih poteškoća majci i djetetu u sobi isključi grijanje i struju, Joy Jacku odluči reći da postoji i nešto što se zove vanjski svijet. Nakon lukavo isplaniranog aranžmana koji im omogućuje bijeg iz sobe, počinje Jackova (a i njegove majke) adaptacija na vanjski svijet, ali i njihovo obnavljanje starih obiteljskih veza. ilmom dominira iznimna glumačka izvedba Brie Larson, a valja istaknuti i izvrstan scenarij koji je na predlošku vlastitog (istoimenog) romana napisala irsko-

kanadska spisateljica Emma Donoghue. A treba spomenuti i malenog Jacoba Tremblayja u ulozi Jacka, bez čije također sjajne glume ovaj film sasvim sigurno ne bi funkcionirao ovako besprijekorno.

Mrska osmorka

Događaji koji se prikazuju u filmu zbivaju se nekih desetak godina nakon svršetka Građanskog rata. Nekadašnji vojnik Unije, a danas lovac na glave Major Marquis Warren (Samuel L. Jackson), prevozi tri leša u gradić Red Rock u Wyomingu. Na putu nailazi na još jednog lovca na glave, Johna Rutha (Kurt Rusell) i ulazi u njegovu kočiju koja prevozi žive (Ruthove) zarobljenika. Treći lik koji im se u kočiji pridružuje jest južnjak Chris Mannix (Walton Googins). Kada se nađu usred snježne mećave negdje u Coloradu trojac je prisiljen skloniti u odmorištu imena ‘Minniejina galanterija’. Tamo nailaze na još pet ništa manje osebujnih likova. Pomaknuta osmorka je okupljena i osuđena na boravak u istom prostoru, što je početna situacija na čijem temelju Tarantino razvija radnju ovog njemu nesvojstveno sporog filma. Režija je klasično tarantinovska. Film obiluje (auto)referencijalnim postupcima i (u drugoj polovini) sočnim scenama nasilja. Također, glumačka ekipa u ovom filmu teško da bi mogla biti bolje izabrana (i bolja, općenito), dok film zvučno natapa glazba legendarnog Ennia Morriconea.

‘Uzeti sami za sebe, svi segmenti ‘Sobe’ su čvrsti i duboko emocionalni. U kombinaciji, međutim, oni su još moćniji. ‘ Noel Murray, A.V. Club

(The Hateful Eight) The Weinstein Company, 168 min. Režija: Quentin Tarantino Glume: Samuel L. Jackson, Kurt Russell, Jennifer jason Leigh, Walton Goggins, Demian Bichir, Tim Roth, Michael Madsen Žanr: komedija, drama, vestern

7/10 Quentin Tarantino najavio je film ‘Mrska osmorka’ još u studenom 2013. godine, rekavši kako priprema svojevrsni nastavak svog prethodnog filma ‘Django Unchained’. Riječ ‘svojevrsni’ ne nalazi se ovdje slučajno. Radnja ‘Mrske Osmorke’ također je smještena na Divljem zapadu, ali ‘Mrska osmorka’ manje je western, a više kriminalistički film (ili čak film misterije).

‘Film može stati uz bok ‘Nemilosrdnih gadova’ i filma ‘Django Unchained’. ‘Mrska Osmorka’ počinje samozatajno i sporo, ali na koncu gledatelja nagrađuje velikim, moćnim i krvavim poklonima.’ Ian Freer, Empire

savrseni u svakom detalju

za mlade

note s

Dual SIM, 5,5” ekran 1280×720 px, OS Android 5.1, CPU 1,3 GHz Quad Core, 16 GB memorije, 2 GB RAM, prihvaća microSD kartice do 32 GB, stražnja kamera 8 MPix, prednja kamera 5 MPix, jamstvo 2 godine

999 kn

tehnoloski savrsen x9

Dual SIM, 5” ekran 1280×720 px, OS Android 4.4, CPU 1,4 GHz Octa Core, 16 GB memorije, 2 GB RAM, prihvaća microSD kartice do 64 GB, stražnja kamera 13 MPix, prednja kamera 8 MPix, jamstvo 2 godine

1299 kn

www.se-mark.hr

savsenog dizajna

tanak a moćcan

x16

x17 s

Dual SIM, 5” ekran 1920×1080 px, 440 ppi, Dual SIM, 5” ekran 1920×1080 px, OS Android 5.1, CPU 1,3 GHz Quad Core 64bit, 440 ppi, OS Android 5.1, CPU 1,3 GHz 16 GB memorije, 2 GB RAM, prihvaća Quad Core 64bit, 16 GB memorije, 3 GB RAM, microSD kartice do 32 GB, stražnja kamera prihvaća microSD kartice do 32 GB, 13 MPix, prednja kamera 8 MPix, stražnja kamera 16 MPix, prednja kamera jamstvo 2 godine 8 MPix, jamstvo 2 godine

1699 kn

1899 kn

PRODAJNA MJESTA Zagreb: agramservis, chipoteka, emmezeta, Hrvatska pošta, led trgovina, se-mark, smartson, Sesvete: se-mark, Split: alo alo, chipoteka, emmezeta, Hrvatska pošta, impuls, Rijeka: chipoteka, emmezeta, Hrvatska pošta, logista, Osijek: chipoteka, emmezeta, Hrvatska pošta, se-mark, Varaždin: monia, se-mark, zeppelin, Vrbovec: matrix, Kutina: smit-electronic, Daruvar: hallo-shop, matrix, Novi Marof: comet, Križevci: birotehnika, mobil net, Slavonski Brod: emmezeta, optika grivičić, Zadar: chipoteka, logista, Šibenik: alo alo, chipoteka, Trogir: alo alo, Omiš: alo alo, Knin: alo alo, Imotski: ispravljač, Pula: chipoteka, elektronic shop, logista, Rovinj: logista, Poreč: logista, Umag: logista,Crikvenica: logista Krk: Hrvatska pošta, Mali Lošinj: Hrvatska pošta, Gospić: Hrvatska pošta, Nova Gradiška: Bostel, Vinkovci: Bostel

Napomena: navedene cijene su preporučene

POUZDAN ČUVAR VAŠEG DOMA www.se-mark.hr

već od 099 kn

Mirno spavajte, bezbrižno putujte i nadzirite svoj dom u svakom trenutku!

Provjerite tko je na ulazu, spava li vaše dijete, gdje je kućni ljubimac. Uključite vaše aparate prije dolaska ili kod odlaska iz kuće, pustite uspavanku svome djetetu, smanjite svjetla, razgovarajte s ukućanima dok su u kući ili s posjetiteljem na ulazu dok ste vi na putu…

Panasonic aplikacija

sirena

senzor pokreta

senzor za vrata

pametna utičnica

vanjska kamera

kućna kamera

i TEHNO

PROJECT ARA STIŽE U JESEN Pomalo zaboravljeni projekt Googlea, Project Ara, ove jeseni će stići do prvih zainteresiranih developera. Za sve koji su zaboravili, Project Ara je Googleov modularni telefon koji bi korisnicima trebao omogućiti laku i brzu izmjenu komponenti pametnog telefona. Iako je projekt pri kraju, zasad se smanjila mogućnost modularnosti pa će zaslon, procesor, RAM i memorija telefona biti spojena u okvir ureƒëaja. Osim što ovaj manjak

modularnosti omogućava lakše dizajniranje ureƒëaja i komponenti, u Googleu su došli do zaključka da većini ljudi te značajke nisu važne. Zasad se ne znaju točne specifikacije ureƒëaja, osim veličine zaslona čija će dijagonala iznositi 5,3 inča. Izmjenjivi moduli će biti standardizirani i svaki modul će se moći spojiti u bilo koji utor. Bit će ukupno šest modula, dolazit će u veličinama pravokutnika (1x2) i kvadrata (2x2), a za početak će biti

dostupni sljedeći moduli: e-ink zaslon za notifikacije i informacije, kamera modul s različitim lećama i senzorima, modul sa zvučnikom i mikrofonom, kickstand modul, programabilni modul s dodirnom površinom, prazni moduli za popunjavanje prostora i modul s čitačem otiska prsta. Veliki broj modula očekuje se nakon prvih testiranja developera ove jeseni, a Project Ara bi se u prodaji trebao naći iduće godine. INFO: atap.google.com/ara

HUAWEI P9 VS HTC 10 Huawei i HTC predstavili su svoje flagship pametne telefone za ovu godinu koji upravo kreću u prodaju u Hrvatskoj. Huawei P9 je prvi pametni telefon s dvostrukom Leica kamerom, a osim poboljšanih karakteristika, dvostruka Leica kamera mu je glavna značajka. S druge strane, HTC 10 također ima poboljšanu kameru, ali glavne značajke Karakteristike Dimenzije (VŠD) Zaslon Procesor Operativni sustav Grafičko sučelje Memorija Kamera Baterija Cijena

hi-fimedia #98

su Hi-Res audio certifikat i činjenica da je ovo prvi Android pametni telefon s podrškom za Apple Airplay audio standard. Huawei P9 dostupan je srebrnoj (Mystic silver) i sivoj (Titanium grey) boji, dok je HTC 10 u sivoj (Carbon Grey) i srebrnoj (Glacier Silver) boji, a tijekom godine očekuje se i zlatna (Topaz Gold) boja.

Huawei P9

HTC 10

145x70.9x6.95 mm; masa: 144g

145.9x71.9x3.0–9.0 mm; masa 161g

5.2” FHD, Gorilla Glass Huawei Kirin 955 (64-bit), Octa-core (4 x 2.5 GHz A72+ 4 x 1.8 GHz A53) Android™ 6 .0

5,2”, Quad HD, Gorilla Glass staklo Qualcomm® Snapdragon™ 820 Quad-core, 64-bitni, do 2,2Ghz Android™ 6 .0

EMUI 4.1 32GB ROM, 3GB RAM 64GB ROM, 4GB RAM Stražnja: Dual 12MP (Monochrome & RGB) Prednja: 8MP 3,000 mAh 4.400 - 4.700 kn

HTC Sense™ 32 GB ROM, 4 GB RAM 12 MP HTC UltraPixel™ 2 5 MP

3,000 mAh 5.999 kn

BMW CONNECTED

PANASONIC PREDSTAVIO NADZORNI KUĆNI SUSTAV SMART HOME Panasonic je na tržište plasirao svoj nadzorni kućni sustav imena SmartHome kojemu je primarni zadatak da pojednostavi proces povezivanja i kontrolu uređaja u domu korisnika. “Srce” Smart Home sustava čini Smart Hub - jedinica koja omogućuje svakom korisniku da se poveže sa svim Smart Home uređajima u kući, a to uključuje kamere, senzore, utikače, detektore pokreta, itd. Smart Home sustavom je moguće pratiti kada netko otvori ulazna vrata pomoću kamera (video može biti snimljen na 4 GB Micro SD karticu), uključiti svjetla, provjeriti da li su vrata i prozori zatvoreni, kontrolirati svjetla u sobi (isključuju se svjetla kada nikoga nema u sobi) i slično. Svi Smart Home uređaji komuniciraju s ostalim uređajima koristeći

Ultra Low Energy (ULE) bežični standard bez smetnji, a standard je također i nevidljiv prosječnim elektroničkim uređajima. Upravo zahvaljujući DECT ULE tehnologiji sustav SmartHome jedan je od najsigurnijih zaštitnih sustava na tržištu. Uređaji neće biti prepoznati kada netko traži WiFi mrežu, a signal se bez poteškoća proteže na raspon od 300 metara izvan doma. To znači da korisnike uređaji mogu obavijestiti i tome je li netko ušao u njihovo dvorište, vrtnu kolibu ili garažu. Postoji nekoliko različitih aranžmana Smart Home sustava koje Panasonic nudi, a svaki od njih moguće je nadograditi i dodatnim jedinicama (npr. kamerama, senzorima, itd.). U Panasonicu su se veoma potrudili oko ovoga sustava koji je u konačnici donosi iznenađujuću jednostavnost podešavanja svih uređaja pomoću samo jedne tipke, što će sigurno obradovati sve njegove korisnike. Kontrolom cijelog sustava upravlja se pomoću aplikacije koju treba preuzeti na smartphone ili tablet uređaju (podržan je Android i iOS – od verzije 6 na više), a aplikaciju je moguće instalirati na maksimalno 8 smartphone ili tablet uređaja, kako bi više ukućana imalo pristup Smart Home sustavu. Startni komplet Panasonic Smart Home KX-HNB600 (Smart Home HUB, sensor pokreta i sensor za vrata/prozor), košta 1.099 kuna, a više informacija o njemu kao i o mogućnostima nadogradnje možete dobiti kod domaćeg distributera SE-MARK. INFO: www.se-mark.hr

Iako su automobili s podrškom za Apple CarPlay i Android Auto počeli dolaziti na tržište, a velik broj ih se očekuje ove i iduće godine, BMW je u suradnji s Microsoftom odlučio napraviti novu aplikaciju za povezivanje iOS uređaja i BMW automobila proizvedenih od 2014. godine. Aplikacija je zamišljena kao pametna navigacija koja s vremenom uči navike vozača, te u pozadini prati stanje prometa prema lokacijama za koje procjeni kao moguće destinacije i šalje notifikacije na iPhone ili Apple Watch vozača. Nakon bežičnog povezivanja s kontrolnom pločom u automobilu, aplikacija između ostalog, omogućava i slanje GPS lokacije i procjenu vremena dolaska na željenu lokaciju željenoj osobi iz imenika. Dodatne mogućnosti aplikacije su otključavanje automobila i provjetravanje automobila u vrućim ljetnim danima. Aplikacija za procesiranje informacija i pametnih prijedloga koristi Microsoft Azure cloud, što čini veliki korak u Microsoftovom segmentu povezivanja s automobilima, a ujedno otvara i nove mogućnosti pametne procjene rute ovisno o temperaturi, dobu dana i drugim čimbenicima. INFO: www.bmw-connecteddrive.com

FENSENS NOSAČ TABLICE S PARKIRNIM SENZORIMA Većina automobila nema parkirne senzore za parkiranje u “rikverc” jer su oni najčešće oprema novijih automobila, ali tvrtka FenSens došla je do ideje kako ih omogućiti i starijim automobilima. Fensens je nosač tablice koji se zamjenjuje s postojećim, a u sebi ima ugraƒëene senzore koji bežično komuniciraju s pametnim telefonom i šalju zvučnu obavijest o udaljenosti od prepreke. Fensens dolazi u dvije veličine, otporan je na vodu i nečistoće, a baterija ima vijek trajanja 5 mjeseci. Ako ovaj projekt zaživi, a vrlo je izvjesno da hoće, ubrzo možemo očekivati i europske dimenzije nosača. INFO: www.fensens.com

hifimedia #98

i TEHNO

CINELIFE

BLOCKHEAD Svi korisnici Apple prijenosnih računala znaju koliki problem s prostorom znaju stvarati Apple strujni adapteri uključeni u zidnu utičnicu (ako se ne koristi produžni kabel), a Blockhead je jednostavno rješenje koje bi to napokon moglo riješiti. Blockhead zamjenjuju je standardni strujni utikač s utikačem koji sjedi pod kutom od 90 stupnjeva. To omogućava Apple adapteru pozicioniranje paralelno sa zidom, umjesto da viri iz zida kao što je slučaj sa standardnim utikačem.

To omogućava da adapter stane u uski prostor, ali i smanjuje mogućnost slučajnog povlačenja iz zida, kao i ispadanja iz utičnice pod vlastitom težinom. Blockhead je trenutno dostupan samo s američkim AC utikačem, ali zbog velike potražnje i oduševljenja u Sjevernoj Americi, realno je očekivati i verziju s Euro utikačem. Isporuke u Sjevernoj Americi počinju od kraja travnja, a cijena iznosi $20. INFO: www.tenonedesign.com

NAJVEĆI IZBOR HDMI KABELA I DVI-HDMI-VGA-AV ADAPTERA

Tvrtka Šmit Electronics iz Kutine značajno širi svoj A/V program pa tako u ponudi imaju i razne video kabele, konektore i adaptere. U ponudi su stalno dostupni i HDMI kabeli dužine do čak 30m što je prava rijetkost na domaćem tržištu. Odlikuje ih vrlo visoka kvaliteta materijala. Kao primjer možemo navesti HDMI kabel

hi-fimedia #98

dužine 25m. Vanjski promjer kabela je 7,5 mm, 24K pozlaćene konektore (24K), a podržava maksimalnu rezoluciju 4K x 2K (2160p) i Ethernet, uz opseg od 10,2 Gbps. Cijena za ovaj model je 799,90 kn. Zanimljivost u njihovoj ponudi je i adapter HDMI u VGA, uz jednostavnu plug and play upotrebu pretvara HDMI u VGA signal te podržava 165MHz / 1,65 Gbps po kanalu (6,75 Gbps svi kanali) prijenosa HDMI do 1080p ulaza kao i analogni video izlaz preko 1080p s 10-bit DAC. Podržan je naravno i HDCP protokol. INFO: www.smit-electronic.hr/hr/

Iako za pametne telefone postoji velik broj aplikacija za filmofile, samo je manjina posvećena nezavisnim i art filmovima, a CineLife je jedna od njih. CineLife naravno nudi informacije i o blockbusterima i ostalim mainstream filmovima, što uvelike olakšava traženje željenog filma. Informacije o filmu su standardne, a nude detalje o filmu, slike, trailere, Metacritic ocjene i recenzije i vrijeme prikazivanja u lokalnim kino dvoranama, a osim pretraživanja po filmovima, CineLife omogućava pretraživanje po kino dvoranama. Također, aplikacija nudi vijesti o nadolazećim filmovima i festivalima, intervjue s glumcima, scenaristima, redateljima i drugim članovima filmske ekipe, zanimljive činjenice, vijesti o filmskim nagradama te pozicijama na američkom Box Officeu. CineLife nudi i automatske obavijesti o prikazivanjima u omiljenim kino dvoranama te svim novostima vezanih za filmove i festivale. CineLife aplikacija se može preuzeti besplatno, a dostupna je za iOS i Android uređaje. INFO: www.cinelife.com

MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, 21000 SPLIT, tel: 021/323 550, fax: 021/315 220, web: www.mediaaudio.hr

EVOLUCIJA DO NAJSTINIJEG DETALJA. NOVA GENERACIJA PIONEER AV PRIJAMNIKA. Evolucija kućne zabave dosegla je novu razinu. Doživite iskustvo nevjerojatnog 3D zvuka reproduciranog u Dolby Atmos tehnologiji ili uživajte u hi-res audio dvokanalnoj ili višekanalnoj HD glazbi. Integrirani dual band WiFi/WLAN i Bluetooth omogućuju vam spajanje svojih mobilnih telefona ili tableta. S besplatnim Pioneer aplikacijama „Start-up Navi“ jednostavno postavite uređaj a s aplikacijom „IControl AV5“ kontrolirajte cijeli kućni Pioneer sustav. Jednostavno uživajte u bezbroj različitih medija superiorne razlučivosti i kvalitete