hifimedia • 99 by hifimedia

30 KN

3.76 EUR

200 DIN

7 KM

#99 / 2016.

DENON

PMA-2500NE DCD-2500NE

PHILIPS

49PUS7101 ULTRA HDTV

TESTIRALI SMO Magnat Quantum 1009S, Exposure 3010S2D, Arcam irDAC-II, Marantz HD-AMP1, Opus #1, Denon RCD-M40 + SC-M40, Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB, Yamaha MCR-550 + NS-BP 200, Raspberry Pi, Audioquest DragonFly Red

MUSICSTYLE Razgovori: Peter Saville, Eddie Henderson Rock i jazz recenzije

FILM GraÄ&#x2018;anin Kane 75 godina od objavljivanja jednog od najboljih filmova svih vremena

Zvjezdane Staze 50 godina od emitiranja prve epizode Zvjezdanih staza Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

ZAGREB AV SHOW HOTEL SHERATON

20. - 23. 10. 2016.

Pozivamo vas na 22. zagrebački sajam audio i video elektronike Zagreb AV Show 2016., najveći specijalizirani sajam u ovom dijelu Europe

ZAGREB

CANJAM

2016.

Na istom mjestu u isto vrijeme, drugu godinu za redom, održat će se izložba najnovijih stereo slušalica i popratnih uređaja vodećih svjetskih proizvođača.

www.zgavshow.com

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

KORAK

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

Samo smo jedan korak do savršenog broja 100. Njegova prisutnost u svim zapadnim kulturama, još tamo od antičke Grčke, te tradicionalno povezivanje uz ljepotu življenja i savršenstvo stvaranja zadržalo se do današnjih dana.

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak,

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta  210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Samo korak do tog čarobnog broja budi u nama, među kolegama i suradnicima časopisa, jednu posebnu, višu emotivnu razinu kad spoznamo koji je put prevaljen da bi se približili njemu. Ne želimo pretjerivati s usporedbom, ali na trenutak nam se čini kao da sada stojimo na zadnjoj stepenici ljestvi lunarnog modula Eagle iz misije Apolo 11 po kojima se Neil Armstrong spustio na površinu mjeseca i izgovorio povijesnu rečenicu: "To je jedan mali korak za čovjeka, ali jedan divovski skok za čovječanstvo." Vjerujemo da čitatelji koji nas prate od prvog dana izlaženja časopisa razumiju naše trenutno uzbuđenje jer ponekad niti nama nije jasno kako smo uspjeli dovesti ovaj naš "lunarni modul Eagle" do koraka pred "numeričko savršenstvo". Kako bi podsjetili sebe, ali i sve vas o tom zajedničkom putu, najavljujemo da ćemo, osim novih testova i članaka, imati veliki osvrt na naš početak i tijek "leta" do jubilarnog 100-tog broja. No, to ćemo ostaviti za naredno izdanje, a do tada vas prepuštam čitanju stranica koje upravo držite u ruci. S poštovanjem Andrija Ćurković Urednik

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

hifimedia #99

SADRŽAJ RASPBERRY Pi Raspberry Pi kao audio streamer AUDIOQUEST DRAGONFLY RED Mali, ali moćan

Jazz recenzije

Razgovor: Eddie Henderson Coltrane je promijenio ozon

18 Vijesti

6 80

Audio / Video iTEHNO

Testovi DENON PMA-2500NE I DCD-2500NE Učinkovito jednostavan

MAGNAT QUANTUM 1009S Neobično snažan

EXPOSURE 3010S2D Učinkovito jednostavan ARCAM IRDAC-II Ozbiljan uređaj MARANTZ HD-AMP1 Muzikalna D klasa PHILIPS 49PUS7101 ULTRA HD TV Više od sjaja zavodljivog Ambilighta OPUS #1 Android na steroidima

24 28 30 32 36 38

TEST 3 MINI LINIJE Denon RCD-M40 + SC-M40 Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB Yamaha MCR-550 + NS-BP 200

hi-fimedia #99

22 66

Film

52 62 66

GODIŠNJICA Građanin Kane "In Xanadu did Kubla Khan..."

MusicStyle Razgovor Peter Saville

Rock recenzije

48 58

GODIŠNJICA Zvjezdane Staze: S one strane granice DVD/BD recenzije

70 74

VIJESTI

NOVI MODEL GRAMOFONA U CLEARAUDIO INNOVATION SERIJI Innovation serija tvrtke Clearaudio obogaćena je novim osnovnim modelom gramofona – Innovation Basic. Koristeći tehnologiju jačih modela u seriji - Innovation, Innovation Compact i Master Innovation, vrhunske performance su ovim modelom spuštene u nižu cjenovnu kategoriju, pri tome zadržavajući osnovne značajke Clearaudio modela: pametno odabrane materijale,

preciznu izvedbu, brigu posvećenu detaljima i gomilu novih tehnologija. Kućište gramofona je optimizirana u pogledu neželjenih vibracija i u tradiciji "trotočkovne", bolje reći tronožne, Clearaudio sendvič konstrukcije od Panzerholza, tj. čvrstog, vrlo otpornog drva i aluminija, što se do sad pokazalo kao dobitna kombinacija u pogledu transparentnosti i prirodnosti

zvuka. Stabilna brzina vrtnje tanjura osigurana je DC motorom visokog okretnog momenta, uz keramički ležaj - Ceramic Magnetic Bearing (CMB) i optičku kontrolu brzine - Optical Speed Control (OSC). Baza gramofona može primiti dvije ručke, uz mnogobrojne mogućnosti podešavanja njihove geometrije. Tanjur gramofona je debljine 38 mm, može biti izrađen od crne

poliacetalne plastike velike gustoće (POM) ili prozirnog akrila. Masa gramofona, bez ručke i napajanja, iznosi 7,7 kg, a dimenzije su mu 428 x 125 x 390 mm (ŠxVxD). Gramofon je moguće naručiti u nekoliko završnih obrada, o čemu ovisi i cijena: Clearaudio Innovation Basic Wood košta 30.000 kuna, a Clearaudio Innovation Basic Black 31.200 kuna. www.mediaaudio.hr

individualnih slojeva, koji uključuju utege za balans na rubovima tanjura od inoksa, avionski aluminij kao i prirodno pluto. Gramofon se isporučuje

s ručkom Satori i s Xlr konektorima. Osim toga, u paketu dolazi i Ultra SP napajanje, u stvari generator, stabilnosti 30 ppm, uz korištenje dva kristala, svaki za svoju brzinu. Cijena je 5.700 funti. www.iota-audio-design.com

IOTA AUDIO DESIGN Ultra SP turntable izrađuje se po narudžbi, a završne opcije ovise o željama i preferencijama kupca. Kupac može birati debljine profila gramofona, od dijamantne polirane granitne baze kao i boju i lak kojim se

hi-fimedia #99

uređaj finišira. Da ne govorimo da finiš može biti i zlatni ili srebrni ili bilo kojeg drugog metala. Sama baza u XL specifikaciji je povećanih dimenzija kako bi se na nju mogle smjestiti vise ručica. Baza gramofona je načinjena od anodiziranog ekstrudiranog aluminija, uz unutarnja dampiranja, a sve je smješteno na amortizirane izolacijske noge od teškog granita. Tanjur je izrađen od 26

DALI CONNECT ZVUČNIČKI KABELI Danski DALI proširuje ponudu serijom terminiranih zvučničkih kabela koji svojim karakteristikama nadopunjuju njihove zvučnike. Pod nazivom DALI CONNECT u seriji nalazimo 4 model kabela, što uključuje i njihove bi-wiring opcije, a svaki je model dostupan u dužinama od dva, tri i četiri metra. Također, svaki je kabel opremljen karbonskim razdjelnicima koji fizički odjeljuju kabele kako bi se spriječio kratki spoj. Sami terminali su banane presvučene rodijem i otporne na koroziju. Model DALI SC RM230C – High Definition Speaker Cable sadrži 74 vodiča OFC bakra ukupnog promjera 3 kvadratna milimetra u koncentričnoj

konfiguraciji s izolacijom niskog dielektričnog svojstva, a svaki koncentrični vodič je je omotan i zaštićen polietilenskim omotačem te međusobno čvrsto upleten s vodičem drugog polariteta. Tako je dobiven kabel niskog otpora, niskih izobličenja i dobro oklopljen. Cijena dužnog metra ovog kabela iznosi 82 kuna. Kao i skuplji model DALI SC RM230S – Absolute Clarity Speaker Cable koristi jednaku geometriju kao i upravo opisani, ali je svaka od 74 licni presvučena srebrom. Njegova cijena po dužnom metru iznosi 130 kuna. www.bojezvuka.hr

FIRST WATT PREDSTAVIO F7 POJAČALO SNAGE Novo pojačalo američkog proizvođača First Watt, svojevrsnog kućnog branda Nelsona Passa Novo pojačalo iz First Watt ponude legendarnog audio konstruktora Nelsona Passa zove se nosi oznaku F7 i predstavlja jedinstvenu pojavu u svijetu high-end uređaja. Riječ je o pojačalu s dva stupnja pojačanja. Dolazi u push-pull konfiguraciji s JFET tranzistorima na ulazu i MOSFET-ima u izlaznom stupnju. Također, riječ je o First Watt pojačalu s najmanje ugrađenih dijelova do sada. F7 svojevrsni je nasljednik modela F5, predstavljenog još 2007. godine, ali prema riječima

samog Nelsona "F7 nadmašuje F5, s još boljim zvukom i jednostavnijim ustrojem". Kao i ostali First Watt modeli, i ovo je pojačalo relativno male snage (25W pri 8 Ohma), potpuno u A klasi i s neobično malim brojem ugrađenih dijelova. Jedna od zanimljivijih karakteristika je i korištenje međusobno usklađenih malih količina negativne i pozitivne povratne veze, čime se radikalno smanjuje izlazna impedancija cijelog sklopa, odnosno povećava damping faktor. Namjena pojačala je prije svega korištenje s visokoosjetljivim zvučnicima. Maloprodajna cijena u Americi iznosi 3.000 dolara. www.firstwatt.com

FURUTECH RJEŠAVA PROBLEM STATIČKOG ELEKTRICITETA NA LP PLOČAMA Japanski Furutech, specijaliziran za izradu kabela i audio dodataka, svom programu dodao je i inteligentni "uređaj" namijenjen eliminaciji statičkog elektriciteta koji se gomila na LP pločama pod nazivom SK Filter. Možda i nije potrebno dodatno opisivati, jer slika govori više od riječi. Koliko je ovaj filter učinkovit u uklanjanju statičkog elektriciteta, koji može iznositi od 3 do 20 tisuća volti ostaje da vidimo nakon prvih praktičnih testova, ali priznat ćete da je princip koliko jednostavan, toliko i genijalan. On naime uklanja

statički elektricitet na mjestu i u vrijeme njegova nastajanja – na samoj ploči dok se ista vrti, koristeći patentirani materijal pod nazivom Thunderon, koji se sastoji od finih akrilnih vlakana, kemijski spojenih s bakarnim sulfidom. Zahvaljujući naprednim svojstvima, dovoljno je da četkica od navedenog materijala lebdi milimetar ili dva iznad same ploče te tako efikasno uklanja statički elektricitet nakupljen na površini gramofonske ploče. Furutech SK Filter dostupan je po cijeni od 350 funti. www.furutech.com hifimedia #99

VIJESTI BURSON CONDUCTOR V2+ NOIRE EDITION

BOWERS & WILKINS ZEPPELIN U BIJELOJ VARIJANTI Devet mjeseci po predstavljanju bežične verzije Zeppelin zvučnika, koji u sebi nudi podršku za AirPlay, Bluetooth aptX i Spotify Connect, Bowers & Wilkins izlazi na tržište i s bijelom verzijom, namijenjenog prije svega onima koji preferiraju neutralnu vanjštinu audio komponenti. Ostale karakteristike zvučnika su nepromijenjene, što znači da je Zeppelin i dalje 2.1 aktivni audio sustav, ugrađene su 5 sasvim novih zvučničkih jedinica, među kojima su i dvije Double Dome visokotonske jedinice (promjera 25 mm) preuzete iz CM serije zvučnika, dok dvije srednjetonske jedinice (promjera 90 mm) koriste njihovu FST tehnologiju (Fixed

hi-fimedia #99

Suspension Transducer). Za duboki bas zadužena je jedinica promjera 15 cm (6 inča). Snaga ugrađenih pojačala D klase je 4x 25 W (visokotonsko i srednjetonsko područje), odnosno 1x 50 W za bas područje. Frekvencijski raspon zvučnika je 44 Hz – 28 kHz, dimenzije 660 x 188 x 183 mm (ŠxVxD), a masa 6,5 kg. Kućište Zeppelina je pojačano dodatnim učvršćenjima, a prednja ploča je čak 50% deblja od prethodne verzije, kako bi se smanjile vibracije i unaprijedila reprodukcija zvuka. Nova verzija Zeppelina ima još napredniji i dvostruko

snažniji DSP (Digital Signal Processor) te DAC koji može obraditi audio signal do rezolucije 24-bit/192 kHz. Također, sa zvučnikom dolazi i nova verzija Bowers & Wilkins Control aplikacije koja omogućuje upravljanje funkcijama slušanja i podešavanje glasnoće, a dostupna je za iOS, Mac i PC. Zahvaljujući AirPlay tehnologiji korisniku se nude mogućnosti povezivanja više Zeppelin zvučnika (multiroom) i istovremeno upravljanja glazbe kao i streamati glazbu s bilo kojeg uređaja koji podržava Bluetooth. Bijeli Bowers & Wilkins Zeppelin dostupan je na našem tržištu po istoj cijeni kao i crni model – 5.250 kuna. www.sonusart.hr

Australski Burson najavljuje Noir ediciju modela Conductor V2+ koji predstavlja ujedinjeno rješenje, smjestivši u jedno kućište pojačalo za slušalice, DAC i pretpojačalo. A specifikacije su jednake kao i kod srebrnog modela, a obuhvaćaju snagu od 8,2 W po kanalu pri 16 Ohma, sve u A klasi. Korišteni DAC je SABRE32 ESS9018 DAC + Xmos USB receiver sposoban reproducirati DSD256 / DXD / 32-bit/384kHz zapise. Uređaj košta $1499, dimenzije su mu 265 x 80 x 255 mm (ŠxVxD), težina 7 kg i isporučuje se s daljinskim i petogodišnjom garancijom. www.kuzma.si www.bursonaudio.com

ESS HI-FI ČIP ZA MOBILNE UREĐAJE ES9218 je čip visokih performansi koji bi mogao preusmjeriti način slušanja glazbe. Naime, ovaj visokointegrirani čip, u sebi sadrži gotovo sve što vam je potrebno (osim napajanja) kako biste u slušalicama svog mobitela ili tableta čuli digitalno zapisani zvuk. Punog naziva ES9218 SABRE Hi-Fi SOC (System on Chip), u sebi integrira sve: 32 bitni stereo četverostruki DAC, snažno pojačalo za slušalice, ultra niskošumne DAC sklopove, analognu kontrolu glasnoće, sve to uz izlazni napon od 2V(RMS). Uz HyperStream II, patentiranu 32-bitnu arhitekturu koja se nalazi i u njihovom PRODAC čipu ES9038PRO, visoka tehnologija postala je dostupna i u prijenosnim uređajima. Analogna kontrola glasnoće integrirana u čip omogućava odnos signal/šum do 130 dB, čak i pri niskim izlaznim razinama, a četverostruki DAC (interno povezan u paralelu) omogućava dinamički raspon do 124 dB! Također, izlazni napon od 2V, predstavlja dobro rješenje za spajanje uređaja direktno na ulaze pretpojačala ili integriranog pojačala. ESS opasno prijeti high-endu kakvog poznajemo. www.esstech.com

ARCAM rHEAD POJAČALO ZA SLUŠALICE

Britanska tvrtka Arcam sve učestalije nudi tržištu zanimljive audio proizvode malih dimenzija i pristupačne cijene. Jedno od takvih je i njihovo novo pojačalo za slušalice oznake rHead. Samo pojačalo je diskretnog ustroja, radi u A klasi, a tvrtka s njim ima cilj da pruži najbolji mogući zvuk iz slušalica i stvori glavobolje kod

cjenovno slične, ali i skuplje konkurencije. Kako navode u Arcamu, riječ je od pojačalu "super niskih izobličenja i šuma te velike muzikalnosti". Kako bi se navedeno postiglo, optimizirana je dvoslojna štampana pločica od fiberglasa, multiplicirani su napajački sklopovi za filtraciju, a izlaz je direktno spojen, bez kondenzatora. Ovo

pojačalo dizajnirao je sam vlasnik Arcama John Dawson koji je ujedno i stručnjak za G klasu pojačala. Također, korištena je kontrola glasnoće jednaka onoj u najboljem Arcamovom integriranom pojačalu, modelu A49 (maloprodajna cijena mu je 6.000 funti). Pojačalo ima RCA i XLR ulaze, 3,5 mm i 6,3 mm izlaze te dovoljno snage za napajanje i najzahtjevnijih slušalica. Frekvencijski opseg uređaja je 10Hz – 20kHz / +/- 0,1dB 20Hz– 20 kHz, a izlazna snaga 2W pri 16Ω, 1,1W pri 32Ω i 0,13W pri 300Ω. Metalno kućište ima dimenzije 194 x 44 x 135 mm (ŠxVxD), masu od samo 0,71 kg i košta 399 britanskih funti. www.mediaaudio.hr hifimedia #99

VIJESTI

MCINTOSH GRUPA IMA NOVO SJEDIŠTE I OBNOVLJENU WEB STRANICU McIntosh Grupa, kompanija koja u vlasništvu ima vrhunske Audio/Video tvrtke: Audio Research, McIntosh, Pryma, Sonus faber, Sumiko Subwoofers i Wadia, svjetsko sjedište otvorila je u New Yorku pod nazivom World of McIntosh (WOM) Townhouse. Po riječima predstavnika McIntosh Grupe, glavna im je ideja bila, s kojom su započeli cijeli projekt, približiti iskustvo glazbe u svakodnevnom životu. Osim što se u WOM Townhouseu

nalazi sjedište, uz prethodnu najavu možete uživati u reprodukciji glazbe s vrhunskih audio uređaja iz ponude WOM-a. World of McIntosh također podrazumijeva i McIntosh Group Experience Centre, u kojima su, također uz prethodnu najavu, mogući i grupni posjeti. Za više informacija o ovoj kompaniji i njenim tvrtkama, posjetite njihovu obnovljenu web stranicu www.worldofmcintosh.com

KALEIDESCAPE IDE U BANKROT

Nakon dugog spekuliranja po forumu www.kscapeowners. com, od ovog vikenda je i službeno kako je high end proizvođač servera za kućnu pohranu filmova Kaleidescape bankrotirao."Nisam vjerovao da će ovaj dan doći. Bili smo blizu pronalaženju kupca, ali nažalost nismo uspjeli finalizirati pregovore", rekao je CEO kompanije, Cheena Srinivasan. Kaleidescape je počeo 2000te nuditi servere za pohranu

hi-fimedia #99

filmove gdje su korisnici mogli kopirati svoje DVD-ove, spremiti ih u arhivu te ih gledati; sve na istom mjestu. Već u prvih nekoliko godina kompanija je stekla jako dobru reputaciju na tržištu, ali se to nije svidjelo moćnicima u Hollywoodu. Filmski studiji su odlučili suditi Kaleidescape što omogućuje korisnicima ilegalno gledanje filmova. Sudski spor je bio dug i skup te kad se konačno okončao u 2014. godini, Kaleidescape više

nije imao pravo na korištenje svojih uređaja za presnimavanje filmova. Ove godine je kompanija pokušala prenijeti arhivu filmova na Cloud, u čemu se dogovorila s nekoliko glavnih filmskih studija kako bi kreirali virtualnu arhivu filmova i TV serija koje se mogu skinuti u najvišoj mogućoj rezoluciji. Kad je 2012. Kaleidescape odlučio uči u borbu s Golijatima na tržištu Cloud kompanija, Cheena je uvjerio svih 7 najjačih studija

da je Kaleidescape kao miniAmazon ili Apple, ali za premium market. Bilo je skupo za stvoriti online dućan s filmovima, osigurati dovoljno velik server i zadovoljiti sve kriterije u vezi zaštite i kvalitete koje su zahtijevali studiji. Najzahtjevnija stavka je bila sigurnost informacija, ali je Kaleidescape uspio oformiti ekosustav u kojem je sve išlo svojim tokom. "Otkako smo ušli u borbu s divovima, imali smo nevjerojatne rashode. Imali smo rješenje, ali je ono zahtijevalo puno novca što je dovelo do pražnjenja našeg računa. Uložili smo velike napore da privučemo dodatne investitore, ali bezuspješno", tvrdi Cheena. Pritisnuta financijskim poteškoćama, od 2014. godine kompanija razmatra mogućnost da ustupi svoju tehnologiju. Ne samo platformu sa sadržajem koji je glavni izvor zarade, nego i autentičan i jako kvalitetan zaštitni sistem. Ta opcija također nije polučila uspjeh, no bez obzira na sve, Cheena još uvijek stoji iza toga da Kaleidescape nudi odličnu tehnologiju. Na žalost, vrlo vjerojatno je da će ona, ako se ne pojavi novi investitor, uskoro pasti u zaborav. www.kaleidescape.com

SAMSUNG GASI SVOJ STREAMING RADIO MILK MUSIC Tvrtka Samsung Electronics je najavila da će 22.09.2016. prekinuti s radom svojeg besplatnog streaming radio

servisa Milk Music te će se fokusirati na integraciji drugih glazbenih stanica za svoje Galaxy i Note pametne telefone.

"Strateški smo odlučili investirati u partnerski model kojem je cilj integrirati najbolje glazbene stanice današnjice za naše Galaxy telefone. Vjerujemo da će suradnja s partnerima poboljšati inovacije, povećati prodaju naših uređaja te omogućiti neponovljivo iskustvo svim novim korisnicima", poručuju iz Samsunga. U Samsungu su dosta tajnoviti oko cijele situacije i informacije daju na kapaljku, a svoje korisnike savjetuju da u međuvremenu pređu na Slacker Radio. O ovakvom ishodu su već nekoliko mjeseci kružile glasine kao i o

nedovoljnom interesu korisnika koji bi podržali projekt Samsung Milk Music servisa. Samsung Milk Music je osmišljen 2014. godine kao odgovor na Apple-ov iTunes Radio, Spotify i Pandora i bio je dostupan korisnicima samo na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. U rujnu prošle godine, Samsung je ugasio Milk Video, a godinu dana kasnije izgleda da dolazi kraj i servisu Milk Music. www.samsung.com

hifimedia #99

VIJESTI

VIERA DX800E, DIZAJNERSKI TELEVIZOR IZ PANASONICA U novoj Panasonicovoj ponudi televizora za 2016. godinu jedna se serija posebno ističe. Radi se, naime, o seriji Viera DX800 grupi modela čiji je dizajn, kako tvrde iz kompanije, inspiriran radom vodećih europskih arhitekata i dizajnera interijera. ‘Dizajnerski’

model dostupan je s ekranom od 50 i 58 inča, a karakterizira ga i sofisticirani aluminijski okvir. Model, također, dolazi i sa zasebnim soundbar zvučnikom. Ekran je postavljen na trapezoidnom postolju kojem su u Panasonicu dodijelili odrednicu ‘Freestyle design’ kako bi promovirali televizor na razinu stilskog namještaja. Par riječi o specifikacijama modela - ekran, naime, ne posjeduje UHD Premium certifikat kao model DX900, ali podržava 4K HDR format. Također, televizor pokreće originalni Panasonicov Studio Master HCX (Hollywood Cinema Experience) procesor, a televizor korisnicima nudi i nekoliko različitih načina gledanja koji, kako tvrde iz kompanije, predstavljaju jamstvo da će se holivudski filmovi reproducirati ‘uz izniman nivo preciznosti u prikazivanju boja’. Što se tiče softwarea - televizor dolazi s Firefox OS Smart TV

SBOX PROJEKCIJSKA PLATNA Kako su cijene video projektora svake godine sve niže, tako se i broj korisnika iz godine u godinu povećava. Većina korisnika zaboravlja da za kvalitetan prikaz slike obavezna je kupnja i projekcijskog platna. Domaća tvrtka SBOX, većini korisnika poznata je po ponudi kvalitetnih stalaka za audio/video uređaje, proširila je svoju ponudu artikala i na projekcijska platna. Njihova projekcijska platna pogodna su za primjenu kod edukacijskih, kućnih i uredskih projekcija. Ponuda sadrži četiri modela; PSM-96, PSM-100, PSM-112 i PSM-118, a razlikuju se po veličini. Tako najmanji model može pokriti sliku veličine 172 x 172 cm, a

hi-fimedia #99

najjači model veličinu slike od 213 x 213 cm. Svi modeli imaju tzv. Roll mehanizam s oprugom i automatskom kočnicom za lako i tiho odmatanje i zamatanje platna. Postavljanje platna može se izvesti na zid ili strop. Prikaz slike u može biti u omjerima 16:9, 4:3, 1:1, crni obrub – 30 cm (16:9), 5 cm (4:3 i 1:1), gain 1:1. Platno je izrađeno od PVC-a i koristi metalno kućište za Roll mehanizam. Ono što je najviše interesantno kod SBOX projekcijskih platna je njihova pristupačna cijena koja se kreće od 399,90 kuna za početni model platna do 549,90 za največi model. www.smit-electronic.hr

platformom. Soundbar koji dolazi s modelom nazvan je ‘12 Train Prismatic’ zvučnik’ i posjeduje dvije visokotonske jedinice, 4 srednjotonske i 5 bas zvučničkh jedinica. Televizor se može postaviti i na zid pomoću standardnih VESA zidnih stalaka. Soundbar se također može postaviti na zid, ali bi korisnici trebali imati na umu kako soundbar ne podržava bežično povezivanje. Cijena modela TX-50DX800E iznosi 16.199 kuna, a modela TX-58DX800E nešto malo više, 19.799 kuna. www.panasonic.com/hr/

ONKYO RZ SERIJA – ZA NAJPROBIRLJIVIJE

NOVA LINIJA LG UST PROJEKTORA LG Electronics širi liniju prijenosnih projektora naziva „Minibeam" najavom naprednog modela PH450U te lako prenosivog PH150G. Projektor PH450U Ultra Short-Throw (UST) može dočarati atmosferu kino-dvorane u domu ili uredu s prikazom HD slike (1280 X 720) dijagonale 203 cm na udaljenosti od samo 33 cm. Postaviti se može okomito

PH150G

Nošen 70-godišnjim iskustvom, koliko Onkyo obogaćuje tržište audio inovacijama, Onkyo otkriva detalje druge serije vrhunske serije A/V uređaja, oznake RZ. U ovoj drugom valu predstavljeni su dva vrhunska A/V receivera - 11.2 kanalni TX-RZ3100 mrežni A/V Receiver certificiran s THX® Select2™ Plus certifikatom i 9.2 kanalni TX-RZ1100 mrežni A/V Receiver. Uz njih, predstavljen je još jedan uređaj s THX® Ultra2™ Plus-certifikatom - 11.2 kanalni PR-RZ5100 mrežni A/V kontroler. Sva tri uređaja bit će dostupna u rujnu. Osim izlaza iz pretpojačala s neovisnim HDMI izlazom za Zonu 2 i pre-out izlaza za Zonu 3, sva tri uređaja imaju ugrađeno i 11.2 kanalne izlaze iz pretpojačala, dok model PR-RZ5100, također ima i balansirane XLR konektore. Modeli TX-RZ1100 i TX-RZ3100 za Zone 2 i 3 imaju ugrađena pojačala, te mogu direktno tjerati zvučnike u drugim (i trećim) sobama. Pojačala su u klasi D, a u kombinaciji s AccuEQ i AccuReflex tehnologijama optimalno balansirani i fazno usklađen zvuk omogućen je u svakoj prostoriji. Ovi A/V

receiveri isporučuju snagu s velikim zalihama struje i prilagođeni su za spajanje na velike samostojeće zvučnike, pri tome zadržavajući digitalne sklopove kojima se utječe na rekreaciju zvuka, kao npr. Dolby Atmos® i DTS:X™, korisnik može odabrati kontrolu i točnost reprodukcije. Kroz ugrađene digitalne sklopove kojima se utječe na zvuk, omogućeno je podešavanje velikog broja parametara pa tako i dimenzija sobe, čak i njene visine. Sva tri uređaja nude Google Cast™, AirPlay®, Wi-Fi®, Bluetooth®, Spotify®, TIDAL*2, i TuneIn, a upravljanje je moguće preko aplikacija, uključujući i onu koju je

napravio sam Onkyo, za sada samo za iOS platformu. Na mjestu D/A pretvarača svi modeli imaju AKM 384/32 čip i VLSC procesor na svim kanalima. Analogni i digitalni sklopovi međusobno su odvojeni, a kao bi im se olkšalo, korišteni su niskošumni transformatori, audio kondenzatori, a cijela izvedba odgovara statusu koji ovi uređaji imaju u katalogu Onkya. Svaki od njih uključuje i HDCP 2.2 kompatibilnost i sposoban je prihvatiti HDMI signale do 4K, uključujući i BT.2020 boju, 4:4:4 prostor boje i 4K/60 Hz, za spajanje s odgovarajućim projektorima. www.chipoteka.hr

i projicirati sliku na bilo kojoj horizontalnoj površini pa korisnici mogu pretvoriti svaki stol ili pod, u "filmsko platno". LG PH450U dolazi sa žaruljom životnog vijeka do 30.000 sati i visokim kontrastom od 100.000:1, a nudi osvjetljenje od 450 lumena. PH450U je tako najsvjetliji UST projektor s punjivom

LG PH450U

baterijom na tržištu. Sadržaj za projiciranje se na projektor može prenijeti putem HDMI kabela s podrškom za MHL ili preko USB-a. Projektor oznake PH150G nudi isti kompaktni, elegantni dizajn kao i ostali projektori linije LG Minibeam, ali je dvostruko manji (115 x 115 x 44,5 mm) i lakši (450 g) nego PH450U. Oba projektora, PH150G i PH450U, dolaze s Wi-Fi Screen Share povezivošću i podrškom za Bluetooth. Projektor PH450U biti će dostupan u Europi i Sjevernoj Americi početkom sljedećeg mjeseca, dok će PH150G krenuti u prodaju u određenim državama Sjeverne Amerike, Europe i Azije te će prodaja uskoro uslijediti i na ostalim tržištima. www.lg.com/hr hifimedia #99

VIJESTI

SONY PREDSTAVIO SVOJU NOVU PRESTIŽNU Z SERIJU TV

BANG & OLUFSEN NAJAVIO SVOJ PRVI ANDROID TV Danska high-end tvrtka Bang & Olufsen najavila je potpuno nove pametne televizore, dvije godine nakon lansiranja BeoVision Avant modela. Novi model BeoVision 14 temelji se na Android TV i dolazi u dvije različite veličine, od kojih oba imaju 4K Ultra HD panel i kompatibilni su s Google Cast. Osnovni model dolazi sa 102 cm LCD ekranom (40inča), dok je za one s većim prostorom namijenjen LCD ekran od 140 cm (55 inča). Za pozadinsko osvjetljenje LCD ekrana koristi se tehnologija LED osvjetljenja. BeoVision 14 TV-i koriste "Android TV", što znači da će svi njegovi korisnici moći koristiti velike prednosti Android platforme te Google Cast. Oba modela dolaze s anti-reflektivnim staklom, a iz B&O tvrde kako će ono smanjiti čak i do 98% odsjaja iz okoline, što bi prikaz na ekranu trebao još više poboljšati. Jedan od zanimljivih izbornih dodataka oba TV je motorizirano B&O postolje. Ono omogućuje da se TV okreće oko svoje osi i ovisno o mjesta gdje se nalazi gledatelj, namješta na savršenu poziciju za gledanje. TV dolaze s nekim prilično zanimljivim

hi-fimedia #99

hardverske i softverske značajkama, uključujući vlasničku B&O automatsku kontrolu slike pomoću senzora (360 stupnjeva), koji prati razinu svjetla i zvuka u prostoriji, te prilagođava svjetlinu i zvuk TV-a u skladu s tim. Pročelje ispod TV ekrana pokriveno je s ultra-tankim hrastovim pločama, koje skrivaju zvučnike. Ugrađeno je čak 6 zvučnika (za svaki frekventni spektar zvuka po dva zvučnika), koje pokreče pojačalo u D klasi snage 6 x 30 W. Za one korisnike kojima će ultra-tanke hrastove ploče i takav izgled biti previše nametljiv, moći će se odlučiti i za tkaninu umjesto drva. Nažalost, Beovision 14 nedostaje neki od novijih TV-tech noviteta, naime nema HDR podršku. Jednostavno rečeno, HDR slika stvara mnogo širi spektar boja, svjetlije bijele boje i tamnije crne nijanse uz očuvanje više detalja na slici. Bang & Olufsen BeoVision 14 televizor od 102 cm imat će cijenu u Velikoj Britaniji 4.495 funti, a veći model sa 140 cm dijagonalom ekrana 6.495 funti. www.bang-olufsen.com

Nova Sonyjeva prestižna linija 4K UHD televizora oznake Z za 2016. godinu svojim vanjskim izgledom ne odudara puno od prošlogodišnje serije. Ono što je potpuno novo skriveno je u samom LCD ekranu i pripadajućoj elektronici. Sonyjeva Z serija televizora dolazi u tri dimenzije: XBR65Z9D (164 cm dijagonala) i XBR75Z9D (189 cm dijagonala) i XBR100Z9D (254 cm dijagonala),. Očekivan cijena za model XBR65Z9D 6999 $, za XBR75Z9D je $9.999, a za najveći model XBR100Z9D Sony još nije formirao cijenu za Američko tržište. Z serija donosi mnoštvo novih tehnologija koja bi trebala poboljšati prikaz slike na ekranu. Sony tako sada ima novi 4K Procesor naziva X1 Extreme Edition, nudeći 40% više snage od prijašnje 4K X1 XBR-D-serije TV. Tu je 14-bitni Super Bit Mapping 4K HDR koji donosi novu razinu kvalitete upscaling za

sve ne-4K video sadržaja, što bi trebalo ukupnoj slici dati do sada neviđeni sjaj i finoću reprodukcije. Novo tzv. Master Drive pozadinsko osvjetljenje nudi veću svjetlinu slike i više energetski učinkovite LED diode. U Sonyu tvrde da je krajnji cilj biti na razini lokalnog osvjetljenja, odnosno, preciznost osvjetljenja je toliko dobra i točna da je gotovo istovjetan kao i kod OLED 4K TV. S novim Master Drive pozadinskim osvjetljenjem postignuti je do sada neviđeni dinamički raspon slike na LCD ekranima, a reprodukcija crna boja je izuzetna. Sva tri modela imaju Triluminos Display, X Dynamic Range PRO ugrađene tehnologije kao i potpunu HDR reprodukciju. Svi modeli Z serije čak imaju ugrađene istovjetne zvučnike snage od 2 x 10 W. Ne treba zaboraviti spomenuti da Sony koristi Google Android TV platformu s nešto izmijenjenim dizajnom. www.sony.com

hifimedia #99

VIJESTI

SCREENING ROOM – SPASITELJ ILI POČETAK KRAJA KINO DVORANA Napster, Facebook, Plaxo i Spotify imaju nešto zajedničko. Naime, svima je osnivač ili investitor Sean Parker. On je jedan od prvih koji je donio promjene u digitalni svijet, milijarderski poduzetnik čija sama prisutnost najavljuje nešto posebno. Sean Parker je dobrodošao u bilo koju industriju baš kao što je i Carl Icahn dobrodošao u glavni odbor bilo koje kompanije. Sljedeća Parkerova postaja je Hollywood gdje nudi plan poslovanja koji bi kinima mogao donositi zaradu od $50 po filmu te $150 za set-top box. Prošle godine se gledanost filmova u kino dvoranama povećala te je na kraju godine dosegnula broj od 1,34 milijarde posjeta, ali Hollywood svejedno osjeća pritisak od strane streaming servisa. Osim toga, vlasnici digitalnih streaming platformi su osjetili da imaju moć i da mogu sami proizvoditi video sadržaje. Ako uklonite kina i velike holivudske filmske kompanije, vrata ostaju širom otvorena ilegalnim streamerima. Parkerova tvrtka Screening Room tvrdi kako njihova anti-piratska tehnologija omogućuje korisnicima da gledaju filmove pomoću settop box-a za $150. Kompanija bi naplaćivala $50 po filmu a korisnik bi ga imao pravo gledati 48 sati nakon izvršene uplate. Filmska industrija je podijeljena. Variety, Sony, Universal i Fox su zainteresirani, dok Disney baš i nije pobornik ove nove ideje. Smatraju kako kina imaju dobru posjetu ako je u pitanju blockbuster film, ali većina nemaju i zbog toga smatraju da bi ovo mogla biti dobra promjena. Vodeći ljudi u Hollywoodu su podijeljenog mišljenja. Peter Jackson, redatelj koji stoji iza filmova

hi-fimedia #99

trilogije "The Lord of the Rings" i "The Hobbit" dao je javnu podršku Parkerovom Screening Room servisu, kao što su je dali i J.J. Abrams, Steven Spielberg te Martin Scorsese. Međutim redatelj filma "Avatar", James Cameron te redatelj filma "Interstellar", Christopher Nolan nemaju isto mišljenje. Cameronov partner Jon Landau kaže "iskustvo koje gledatelj dobije u kinu je to što pokreće naš posao, bez obzira na to što se na drugim platformama događa ili će se događati. Nitko

pogledaju film u kinu ako su ga prethodno pogledali preko streaming servisa Screening Room. Također, kino dvoranama će dati između $20 i $50 naknade. Povrh toga je izjavio kako planira zadržati samo 10% ukupne zarade. Međutim, ono što Parker ne objašnjava je kako bi mogao zavladati cijelom filmskom platformom, te zaraditi cijelo bogatstvo sklapajući nove ugovore po želji. Peter Jackson je uvjeren kako bi Screening Room mogao stvoriti dodatnih $8,5

nije protiv toga da se filmovi gledaju kod kuće, ali treba proći cijeli splet događaja da dođe do toga." Većina vlasnika kino dvorana su protiv. Jedino iz AMC-a, kineski lanac kino dvorana po Americi, je stigla izjava da oni podupiru Parkerov naum. Sean Parker ima namjeru uči na tržište s jako povoljnom ponudom: svakom svom klijentu će dati dvije karte da

milijardi zarade za filmske kuće (ako se Screening Roomova očekivanja ostvare te 20 milijuna kućanstava iznajmljuje u prosjeku 12 filmova godišnje ). Smatra da ako Screening Room može zainteresirati kupce između 25 i 39 godina, koji su gotovo u potpunosti zaobilazili kino dvorane, da bi onda i filmske kuće mogle povećati budžete i proizvoditi još više filmova. U intervjuu

danom za Deadline, Jackson tvrdi kako je Screening Room dizajniran da prodaje kino karte ljudima koji su do sada htjeli kupiti karte, ali nisu imali dovoljno sredstava. "Tko su ti filmoljupci? Oni koji idu na 3 ili više filma i uprihode preko 50% prometa na kino blagajnama su samo 11% publike koji idu u kina. Znači, 89% od svih ljudi koji idu u kina pogledaju samo jedan ili dva filma godišnje i to su ti ljudi na koje se Screening Room pokušava fokusirati kako bi oni kupovali više karata. Ovo je ključ uspjeha za Screening Room: U 2014. godini, ljudi u dobi do 24 godine su otišli u kina 15 milijuna puta. Ljudi stariji od 40 godina su također posjetili kino dvorane 15 milijuna puta. Kad pogledate tu važnu dobnu grupu (2539), vidjet ćete da je među njima bilo samo 6,7 milijuna posjetitelja. Razlog tome je što je većina tih ljudi ili u procesu formiranja obitelji ili su fokusirani na svoje karijere pa imaju drugačije prioritete. Većina njih su bili čest gost u filmskim dvoranama kad su bili mladi, ali ne više." Jackson je također rekao za Deadline kako je Screening Room proveo anketu među ljudima koji nisu u fokusnoj dobnoj grupi te ih pitali jeli bi bili voljni potrošiti $50 kako bi pogledali film kod kuće. 83% njih je odgovorilo negativno. "To je ono što i Screening Room želi. Njima je u cilju da ljudi koji učestalo idu u kina, da i dalje nastave tamo odlaziti. Što se tiče anketiranih ljudi između 25 i 39 godina, 70% njih su spremni izdvojiti $50 da pogledaju film kod kuće", dodao je. Ako vam ovo sliči na doba kad su izdavačke kuće pomagale Amazonu da zažive njihove online knjige, onda dijelimo isti Déjà vu.

TEST DENON PMA-2500NE I DCD-2500NE

CJELOVITO AUDIO RJEŠENJE piše: Neven Kos

ko je i vama neobično kada jedan od velikih proizvođača zabavne elektronike na tržište u 2016. godini izbaci uređaje poput ovih koje imamo na testu, vjerujem da će vam biti zanimljivo pročitati o čemu se radi i što novi Denonov par donosi suvremenom audiofilu. Posebice mi se neobičnim čini da, u vrijeme potpuno posvećeno strimanju glazbe, Denon na tržište izbaci potpuno posvećen SACD/CD plejer vrhunskih performansi, koji čak nema niti digitalne ulaze, već je potpuno usmjeren reprodukciji s diska, koji se unatoč svemu, i dalje okreće. Krenimo redom. SACD /CD plejer, osim impresivne vanjštine, gabarita i mase (13,7 kg), nudi i zanimljivu tehnologiju: za Denon već uobičajeni Advanced Al32 algo-

hi-fimedia #99

ritam za obradu digitalnih signana su dva transformatora, zasebla, snagu vuče iz 32/192 D/A preno za digitalni i analogni dio pletvarača PCM1795, uz pomoć jera, a radi osiguravanja audiofilMaster Clocka (kojega u stvaski čistunskog pedigrea, ugrađeri čine dva oscilatora, zasebno za ni su samo digitalni optički i koaksvaku temeljnu frekvenciju uzorko- sijalni izlazi te analogni nebavanja od 44,1 i 48 lansirani izlaz. kHz) za vrhunsku Zahvaljujući odlično Napomenimo preciznost prekako je ladica izvedenom DAC-u, ekstremno tiha tvorbe digitalnih signala u analoali i brojnim ulazima, i skoro jednako tako i spora, baš gne. Osim toga, PMA-2500NE kao i samo inicivlastiti mehanizam - Advanced jalno očitavanje predstavlja S.V.H. (Suppress diska. potencijalno digitalno Vibration Hybrid) I dok je jedna središte kućnog - za pokretanje od glavnih zanidiska, omogućamljivosti plejeaudio sustava va reprodukciju ra DCD-2500NE ne samo 16/44 i SACD zapisa, već neobičnost njegove pojave u i DSD zapisa (2,8 MHz / 5,6 MHz) suvremenom audio svijetu, partnei PCM glazbe do formata 24/192, ra mu, integrirano pojačalo PMAako su sprženi na DVD R/RW disk. 2500NE, moramo istaknuti kao Kako bi svi navedeni sklopozanimljiv izlet u high-end po privi radili stabilno i dobro, ugrađestupačnoj cijeni. Prije svega, poja-

čalo je, osim impresivnog izgleda kojem dosta doprinosi ogroman centralno pozicioniran potenciometar za glasnoću u kontrastu s mini displejem, vrhunski opremljeno i minuciozno izrađeno. Dojam koji ostavlja u rukama je fantastičan i ne bih se čudio da su u Denonu opalili i 30% višu cijenu od deklarirane. Da se vratimo na tehnička rješenja i opremu pojačala. Kako je prostor za prikaz Denonovog dvojca ograničen, a izrazito informativni i detaljni opisi dostupni su na webu Denona, ograničit ću se na nekoliko značajki koje ovo pojačalo izdižu od konkurencije. Riječ je prije svega o snažnom pojačalu, s deklariranih 2x 80 W pri 8 ohma, potom tu su ulazi za gramofonsku zvučnicu i na kraju, ali ne i posljednje, ugrađeni DAC, koji ovom pojačalu daje nekoliko dodatnih razlikovnih karakteristika.

Prvo, pojačalo može sasvim lijepo poslužiti kao jedini digitalni izvor zvuka, pod uvjetom da kod kuće imate pripremljeno računalo ili glazbeni strimer, ili pak drugi izvora glazbenih nula i jedinica. Drugo, zahvaljujući odlično izvedenom DAC-u, ali i brojnim ulazima, PMA2500NE predstavlja potencijalno digitalno središte kućnog audio sustava. Govoreći o digitalnim ulazima, njih je ukupno 5 – USB i po dva optička i koaksijalna. Dodatna posebnost DAC-a je korištenje izolatora digitalnog signala, kako bi se eliminirao nepoželjni utjecaj visokofrekventnog šuma, ne samo iz USB ulaza, već i iz svih ostalih digitalnih ulaza. S obzirom na to da se u Denonu digitalni signal prenosi putem zavojnica ugrađenih u integrirani čip, ulaz je praktički potpuno odvojen od izlaza. Također, kompletna digitalna sekcija odvojena je

Unutrašnjost uređaja pokazuje zavidnu kompaktnost i urednost

hifimedia #99

TEST DENON PMA-2500NE I DCD-2500NE od analogne, što dodatno smanjuje utjecaj šuma kod D/A pretvorbe. Zlu ne trebalo, digitalni dio napaja se iz zasebnog transformatora. Pri reprodukciji s analognih ulaza (tzv. Analog mode), moguće je potpuno isključiti sve digitalne sklopove u dva koraka (DAC te displej), čime se dodatno smanjuje šum. Sam DAC inače je praktički kopija gore opisanog DAC-a u modelu DCD-2500NE. Također je riječ o Advanced AL32 sklopu, koji s USB ulaza može primiti i reproducirati PCM signale visoke rezolucije do 32/384, ali i DSD (DoP) signale rezolucije DSD2,8 i DSD5,6, dok se obrada, baš kao i kod SACD plejera, vrši putem PCM1795 D/A pretvarača. Svestranost pojačala potvrđuju i ugrađeni odvojeni izlazi iz pretpojačala te ulazi u izlazni stupanj pojačala. Impresivne mogućnosti za integrirano pojačalo cijene manje od 19 tisuća kuna.

Zvuk

Jedan od obaveznih sadržaja pri provjeri audio uređaja kojima se uvijek vraćam jest i disk Ralpha Townera i Garya Peacocka A Closer View. Ne samo radi intelektualno snažne, kontemplativne, emocionalne svirke i nevjerojatne interakcije Townera i Peacocka, već i harmonički kompleksne glazbe koja otkriva mnogo toga u pogledu mogućnosti uređaja u dinamičkom smislu, baš kao i u pogledu prijenosa onog fizički neuhvatljivog emocionalnog sloja. Slušni test trajao je relativno kratko i u njemu sam pokušao provjeriti kako rade SACD/CD plejer, i pojačalo kao zasebne komponente, ali i napraviti usporedbu između mogućnosti plejera i DAC-a ugrađenog u pojačalo te sve to usporediti s vrhunskim cijevnim DAC-om – EAR Paravicini DACute 192. Krenimo redom. Pojačalo je u

hi-fimedia #99

sustavu zamijenilo monoblokove Exposure 3010s2. Prvi dojam je kako u odnosu na monoblokove Denon PMA-2500NE, glazbi pristupa opuštenije, smirenije, s nešto blažim pristupom reprodukciji basa. To doduše nije teško, jer su navedeni monoblokovi u pogledu karaktera te držanja i kontrole basa, izvanserijski. Međutim, to nikako nije naštetilo ukupnoj percepciji Denona, bila je potrebna samo koja minuta adaptacije na "novi"zvuk. Naprotiv. Pojačalo je iznimno slušljivo i muzikalno, potpuno ujednačeno i glazbeno usklađeno te iznimno čisto i transparentno po cijelom frekvencijskom opsegu. Ovakva ujednačenost po kvaliteti i dojmu pruža na neki način sigurnost slušatelju da će se uvijek i svugdje sve odvijati kako treba, bez iznenadnih eskapada i nepodopština. Srednjetonsko područje je vrlo čisto, precizno detaljno, čak i neobično s obzirom na cijenu pojačala. Ovakav zvuk očekujemo od kudikamo skupljih uređaja! Slično je i s visokotonskim područjem, koje je nježno, precizno i pomalo svilenkasto. Možda zvuči (pre)ambiciozno, ali po varljivom sjećanju, cjelokupna slika i dojam koji zvuk ovog Denona ostavlja podsjeća na zvučne domete Pass Labs inte-

griranih pojačala., od prije sedam, osam godina, ali po višestruko nižoj cijeni. Ta mekoća i muzikalnost, koje se nikada ne pretvaraju u svoju suprotnost – dosadu i zvuk bez krvi i mesa - naprotiv, ostavljaju dojam luksuznog i rafiniranog zvuka, koji ipak nije prikraćen visoke razine autoritativnosti, detalja i odlično reproduciranih ekstrema spektra. Sve u svemu iznimni dosezi s obzirom na cijenu pojačala. Zanimljivo: uključivanjem opcija Sound Direct zvučna slika dodatno se pročistila i isplivao je pokoji detaljčić više, tako da preporučujem slušanje vanjskih izvora s uključenom ovom opcijom. I slušanje starijih snimki (npr. Lee Morgan Sidewinder) otkriva sposobnost pojačala da lijepo prenese atmosferu sa snimanja, uz zvuk trube koji grize upravo toliko koliko je potrebno, uz plastično ocrtavanje interakcije među glazbenicima. Idemo dalje: isključivši DACute 192 iz sustava i ubacivši Wireworld USB kabel i iFi iPurifier2 u USB ulaz pojačala, odmah je bilo primjetno kako je nestalo slojevitosti, boje i pastoznosti u srednjetonskom području, zvučna slika se smanjila za malo više od pola broja, a muzikalnost koju sam već naglasio kao jednu od bitnih oso-

bina, i dalje je bila prisutna, iako u nešto reduciranoj mjeri. Imamo li na umu kako je ovdje riječ o ugrađenom DAC-u koji podiže uporabnu vrijednost pojačala, ali nikako nije priručno rješenje, mislim kako je riječ o izuzetnoj dodanoj vrijednosti pojačala, s obzirom na to da je kvaliteta zvuka ugrađenog DAC-a izuzetno visoka. Tek u usporedbi s vrhunskim vanjskim DAC-om primjetni su sitni nedostaci, bolje rečeno nešto niži dometi, ali imajte na umu kako cijelo pojačalo košta duplo manje od vanjskog DAC-a u usporedbi. Cjelokupna zvučna slika s a svim bitnim odrednicama poput ekstrema frekvencijskog spektra, detaljima, muzikalnošću, prostornom rekreacijom je očuvana i smatram kako, ako nemate CD plejer kao izvor zvuka, već samo računalo ili vanjski strimer, nije niti potrebno na dulje staze razmišljati o vanjskom DAC-u. Ovaj ugrađen u Denona toliko je dobar da ćete s njim moći dugo i sretno živjeti. Uračunavši obilje ulaza, Denon može postati suvereni kralj digitalnog kućnog audio sustava. Nakon nekoliko dana slušanja, na pamet mi padaju tek dva ograničenja vezana uz ovo pojačalo: prvo je vezano uz fizičku komponentu samog uređaja. Pojačalo je veliko

DENON PMA-2500NE

i teško, što mnogima može postati glavni otežavajući faktor pri odabiru, u slučaju da imaju reducirano mjesto na polici ili pak nedovoljno snage u leđima. Drugi je relativno limitirana snaga, odnosno kapacitet pojačala da upravlja naglim i glasnim dinamičkim udarima ukoliko, poput mene, koristite neefikasne zvučnike (Magneplanar MG12), ili pak one malo zahtjevnije koncepcije (poput korištenog Dynaudio Excel X38 modela), u velikoj sobi. Iako pojačalo ostavlja dojam kako ima više snage od deklariranih 80-ak W, u navedenim slučajevima ipak možete računati na stiješnjenu zvučnu sliku pri naglim glasnim orkestralnim udarima i određenu dozu agresivnosti koja se u tim slučajevima javlja. Na sreću, ovaj drugi "problem", da ne kažemo izazov, lako je riješiti korištenjem efikasnijih i lakših zvučnika ili pak zakretanjem velikog i masivnog gumba potenciometra ulijevo. Iako je Denon na pragu da to promijeni, svijet na žalost ipak nije idealan.

CD plejer

Osim vanjštinom, Denon CD plejer je i zvukom i načinom izražavanja, blizak, kompatibilan i komplementaran pojačalu. Glavne karakteristike Denonova zvuka su tu: ambijentalnost, čistoća, preciznost i čvrst bas, popraćeni prirodnošću koju baš ne očekujemo uvijek od digitalnih uređaja ove cijene, govore kako u Denonu nisu niti kod ovog SACD plejera štedjeli na tehnici, tehnologiji, ali niti na znanju. Nevjerojatno je kako danas, na kraju ere CD plejera uređaji koji vrte diskove mogu dobro zvučati. DCD-2500NE SACD plejer zvuči uvjerljivo, precizno i čisto, istovremeno ne gubeći na muzikalno-

sti. Ove su karakteristike lako primjetne i poprilično očaravajuće pri slušanju starog dobrog kompakt diska. Na žalost, moja kolekcija SACD diskova vrlo je ograničena, ali ono što sam preslušao govori kako SACD sloj zapisan na disku zvuči još malo tečnije, bogatije i detaljnije, iako razlike nisu velike i DCD-2500NE može sasvim ugodno odvrtjeti cijelu vašu kolekciju, ako niste već prešli na računalne izvore zvuka. Ovim plejerom dobit ćete pouzdanog suradnika, izvrsnog zvuka i dobre upravljivosti. U usporedbi s vanjskim DAC-om i onim ugrađenim u pojačalo dobivamo nešto precizniju sliku o mogućnostima plejera. A ona nam govori kako je ugrađeni DAC u pojačalo blizu, ali ne i opasno blizu mogućnostima plejera, jer je CD plejer glađi, mekši i rafiniraniji, s pokojim detaljem više, i preciznijim i prirodnijim visokotonskim područjem te bogatijim srednjetonskim i zericu dubljim basom. Razlika je primjetna, npr. usporedbom puhačkog korpusa, kada navalu vjetra i dinamike iz brojne limene sekcije, DAC ugrađen u pojačalo ipak ne može u potpunosti držati pod kontrolom snagom poput CD plejera, već je pretvori u melasu grube strukture. Na manje zahtjevnim dionicama i glazbi, ove razlike manje su primjetne. Uz to, SACD plejer zadržava i širu i stabilniju stereo sliku, s boljim i autoritativnijim držanjem pojedinog instrumenta i njegovim položajem

na virtualnoj pozornici. Kako bilo, DAC u pojačalu iznimno je visokih dometa, iako je njegova zvučna pozornica nešto manja nego kod SACD plejera, a udar basa blaži i dekoncentriraniji i manje razgovijetan. Na sreću, kod većine digitalnih uređaja današnjice, razlike su minimalne i samo usputnim slušanjem ne možete lako prodrijeti u ove razlike. Bez koncentriranog slušanja i sam sam teško odredio razlike u reprodukciji ova tri digitalna izvora: SACD plejera, DACutea 192 i ugrađenog DAC-a u pojačalu. Digitalni sklopovi za reprodukciju glazbe otišli su daleko. Međutim, ono što je ponekad važnije od seciranja glazbenog materijala i mogućnosti pojedinog uređaja, jest iznošenje onog općeg dojma kojeg uređaj ostavlja te percepcija uređaja koji slušatelj stekne neobaveznim, usputnim slušanjem, pošteđenim analiziranjem pojedinog dijela zvučnog spektra ili drugih izoliranih mogućnosti uređaja. A upravo je to područje na kojem ovaj Denonov dvojac, u paru i zasebno, briljira. Čak i izvan konteksta cijene, Denonov dvojac predstavlja izniman doseg u pogledu muzikalnosti i lakoće neopterećenog slušanja, jer omogućava da se nesmetano prepustite uživanju u omiljenim glazbenim materijalima. I to bez obzira na izvor zvuka. Jedva sam čekao da završim obavezne dijelove teksta i posvetim se preslušavanju glazbe spremljene na police i server. A Denon mi je upravo to omogućio: uživanje u glazbi

Izlazna snaga 2x80W/8 Ohma, 2x160W/4Ohma THD 0,01% (pri deklariranoj snazi, -3 dB, 8 ohma, 1 kHz) Ulazna osjetljivost PHONO MC 0,2 mV/100 Ohm) PHONO MM 2,5 mV/47 kOhm LINE 135 mV / 47 kOhm (Source Direct: OFF) Ulazi Phono (MM/MC) x 1 Audio ulaz x 5 Digitalni optički x 2 Digitalni koaksijalni x 2 USB-B x 1 Vanjsko pretpojačalo x 1 Potrošnja 310 W (Standby: 0,2 W) Dimenzije 434 x 182 x 431 mm Masa 25 kg Cijena 18.990 kuna INFO: Sonus art, tel. 01/4813 025 www.sonusart.hr

DENON DCD-2500NE DAC PCM1795 (192kHz/32-bit) Potrošnja 25 W (Standby: 0,1 W) Dimenzije 434 x 335 x 138 mm Masa 13,7 kg Cijena 15.200 kuna INFO: Sonus art, tel. 01/4813 025 www.sonusart.hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock – A Closer View, ECM Records – 531 623-2 • Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Lee Morgan The Sidewinder, Blue Note, 0724349533257 • Hiromi Alive (HdTracks, Telarc) • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, Pojačalo: Exposure 3010s2 monoblokovi; Zvučnici: Dynaudio Excite X38, Magneplanar MG12SE, REL T5i; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Wireworld Eclipse 7, VdH CS122, Anticable; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

na visokoj razini, s dozom muzikalnosti, prijemčivosti, zanimljivosti i detaljnosti. Kad navedenom još prilijepite i etiketu s cijenom, ne pada mi na pamet koji bi to uređaji ovog časa mogli ozbiljno ugroziti Denona u ovom pogledu. Iznimno, kako god okrenete.

hifimedia #99

TEST MAGNAT QUANTUM 1009S

Neobično snažan piše: Gordan Gaži

aravno da nikoga ne treba cijeniti po proporcijama, no kad u slušaonicu gotovo neočekivano uđu gorostasi čijih više od 50 kilograma zahtijeva i pravu radnu snagu, tada se znatiželja ima pravo postaviti na višu razinu. U slušaonici koja je standardne veličine uvijek postoji i strah od akustičkih nevolja, no zbog visokog stropa od preko 4 metra očekivao sam da će problemi biti minorni, ako ih uopće bude. S tim mislima polagano sam uključio zvučnike u standardni sustav i test je nakon malo zagrijavanja cijevnih pojačala imao početi. Još 70-tih godina prošlog stoljeća njemačka tvrtka Magnat proizvodila je zanimljive modele zvučnika, no pravi uzlet se dogodio tek 20 godina kasnije kad je Rainer Hass kontrolu nad tvrtkom prepustio u američke ruke. Projektiranje, strategija i marketing su pak ostali u Njemačkoj, no kapital američkih partnera strahovito je unaprijedio kompaniju. Veća sredstva za testiranja, mjerenja i unaprjeđivanje proizvoda brzo su donijela rezultate i pokazalo se da je strategija za koju su se odlučili bila potpuno ispravna i pravovremena. Tako već 1995. godine izlazi već legendarna Vintage serija, a nekoliko godina kasnije i njihov najzanimljiviji zvučnik Vintage 990. Recimo još da se i danas tvrtka vodi iz njemačke, a locirana je u Pulheimu, malenom gradiću u blizini većeg i puno poznatijeg Kölna. Magnat danas proizvodi i audio elektroniku, ali i opremu za kućno kino i slušalice. Tako polako dolazimo i do najnovijih projekata koji su imali obilježiti 40 godina uspješnog poslovanja. "Quantum Signature" možda je najprominentnija serija koja je svakako obilježila noviju povijest

hi-fimedia #99

Magnat je prošle godine nagrađen i titulom najinovativnijeg proizvođača koji se još naziva i "German Brands Oscar", a koji se u poslovnom svijetu ozbiljno uvažava

tvrtke i to ne bez razloga. U zvučnike je ugrađeno ogromno iskustvo, ali i pregršt tehničkih rješenja, a za inovativnost i kvalitetu Magnat je prošle godine nagrađen i titulom najinovativnijeg proizvođača koji se još naziva i "German Brands Oscar", a koji se u poslovnom svijetu ozbiljno uvažava. Zvučnik koji je predmet ovog testa - Magnat Quantum 1009S, je pravi trostazni bas-reflex sustav kojeg čine dvije bas jedinice promjera 20 cm u kombinaciji sa srednjetonskim driverom promjera 17 cm. Tu je i visokotonska jedinica promjera 3 cm. Bas i srednjetonske jedinice posjeduju "Controled Flexing Cone" geometriju koja je razvijana u kući i ima za zadatak pružiti jedinicama, a posebno srednjetoncu bolju kontrolu disperzije i tako cijelu integraciju učiniti unisonijom. Tu je optimizirani motor s dvostrukim indukcijskim prstenovima, ali i ovjes, te dizajn košare koji omogućuje optimalnu ventilaciju jedinica koji kod ovako snažnih i zahtjevnih konstrukcija znatno pomaže laganom gibanju i izbjegavanju distorzija ili kompresijskog efekta. Materijal za koju su se odlučili je kombinacija aluminija i keramike, a još jedna mala posebnost jedinica su invertirane kupole, koje, kako poručuju stručnjaci u tvrtki, pokazuju bolje rezultate na mjerenjima, ali i nešto kvalitetniju ventilaciju. Visokotonska jedinica je izrađena od "Semicyistaline polimera PTFE" koji je osigurao malu masu, ali i veliku efikasnost. No, ono što svakako treba istaknuti je njezina sposobnost da prenese i frekvencije znatno iznad 20 kHz za što je optimizirana i kao takva izvanredno poželjna za reprodukciju sve prisutnijih visokorezolutnih audio datoteka. U isto vrijeme magnet jedinice je posebno ventiliran, a tu je i računalno optimiziran "Sound

guide" sustav. Bas reflex portovi su opremljeni "Airflex port" tehnologijom koja uz aerodinamične karakteristike same cijevi i njezin natprosječno veliki promjer osigurava primjeren protok zraka i izmiče prostor soničnim nevoljama na tom uvijek kritičnom mjestu. Testirani zvučnik bio je finiširan u atraktivnom crnom piano laku i izrađen od MDF-a različitih debljina, te s unutrašnjim upornicama kako bi se i na ovom mjestu izbjegle rezonancije snažnog i dinamičnog sustava. Recimo još da je skretnica puna kvalitetnih audiofilskih komponenata s "Amplitude and Phase" optimizacijom koja je također proizvod Magnat tehnologije. Od ostalih zanimljivosti spomenimo mogućnost bi-wiring konekcije i doista kvalitetni metalni šiljci koji odlično podupiru tešku konstrukciju. Prednje zaštitne mrežice (grill) se pričvršćuju magnetima, no iako kvalitetno izrađeni i prozračni, zvučnici su u slušnom testu profitirali u onim trenucima u kojima su bili maknuti. Tako je cijeli slušni test obavljen bez istih.

Način testiranja i slušni test

Testiranje je započelo pomalo neobično. Nakon spajanja na sustav u kojem je izlazno cijevno pojačalo već tradicionalno EAR 890, zvuk koji je dolazio iz zvučnika mogao se opisati kao blijed, beskrvan i prostorno gotovo neprepoznatljiv. Sa svojim kvartetom KT90 cijevi po izlazu i 90W po kanalu, pojačalo je dosad bez problema kvalitetno pogonilo i kontroliralo mnoge zvučničke konstrukcije manje osjetljivosti i zahtjevnih parametara. Podsjetimo da je Magnat Quantum 1009S poprilično osjetljiv sa svojih 94 dB, a proizvođač navodi da je za normalan rad potrebno pojačalo od minimalno 35 wata snage. Pokušao sam mijenjati kabele, provjeravati cijevi u izlazu, no nije bilo pomoći. Jedino rješenje koje je preostalo je bilo pokušati s drugim pojačalom. Prvi mi se pri ruci našlo integrirano tranzistorsko pojačalo Exposure 2010S2 sa snagom od 70 W po kanalu (RMS/8Ohm). U prvoj sekundi

zvučnik je prosvirao. Glasnoće, snage, dinamike i svih drugih sastavnica zvuka koje očekujemo od zvučnika u ovoj cjenovnoj klasi odjednom nije nedostajalo. Zbog toga maleni oprez u izboru amplifikacije preporučujem svakom potencijalnom kupcu. Jasno je da svaka komponenta nije za svaki sustav, no u ovom slučaju razlika je bila poprilično drastična. No, nakon što smo pronašli sretan spoj, iako je amplifikacija daleko od klase zvučnika test je mogao započeti. Za početak me zanimao način na koji se ovako velika i snažna konstrukcija nosi sa solo instrumentima. Solo lutnja je bila odličan supstrat za takvo promišljanje i moram priznati da mi se izuzetno svidjela živost i odličan timbar kojeg je zvučnik demonstrirao. Instrument je doduše imao nešto veće dimenzije, ali je bio odlično prikazan u prostoru, a ono što je doista oduševilo bila je količina detalja i prozračnosti. Reprodukcija je svakog tko je instrument imao prigode čuti

uživo doista mogao privući svojom autentičnošću. Još je više kvalitetnog zvuka konstrukcija priredila sa snimkama rock glazbe. Ogromna količina detalja i dalje bila prisutna po cijelom spektru, no testirani zvučnik jednostavno voli pritisak i malo više odvrnut potenciometar glasnoće. Slušajući već povijesnu i legendarnu snimku sastava Queen "Live Killers" mogao sam uživati u nastupu, a posebno u bubnjevima Rogera Tylora koji su svojom snagom i neposrednošću pomalo izdvojili. Zvučnik je u opisanoj konfiguraciji lagano tendirao kroz cijeli test pomaknuti zvučnu sliku prema naprijed, no nije glazbu činio atraktivnijom ili eufoničnijom. Simfonijski orkestri su bili vrhunac onoga što je Quantum 1009S uspio ponuditi. Snažno, ali lakoćom reproducirao je predloške, no prigodom glasnijeg slušanja redefinirala se prostorna slika. Pohvale svakako idu visini zvučne slike koja bi tada postajala impresivna, no širinska perspektiva bi zadobila pomalo konkavnu projekciju tako da su rubni glazbenici postali nešto veći i prisutniji u prostoru. Dinamika, balans orkestra, separacija i još naglašenija aeriranost niti jednog trenutka nisu došli u pitanje. Ipak, posebno poglavlje bi se ovom testu moglo nazvati bas područje. Tu zvučnik bez poteškoća skuplja najviše bodova, a nema biti ikakvih zapreka nazvati ga superlativnim. Snaga, kontrola, prava težina i gotovo savršen fokus ono je što se može opisati riječima. No, poslušati bas bubanj ili orgulje kad ih reproducira Magnat Quantum 1009S doista je ugodno audiofilsko iskustvo. U tom smislu testiranje sam nastavio s odličnom snimkom jazza (Dave Holland Quartet "Exstensions") na kojoj se uz izvanredno bas područje pojavilo i mnoštvo detalja u visokotonskom području, ali i zavidna količina visokotonskih detalja i prozračnosti. Tijela instrumenata bila su stabilna i potpuno jasno projicirana, a snimka je ponudila i fin prostor. S nekoliko visokorezolutnih snimaka polako sam privodio kraju onaj službeni dio testiranja i to vrlo zadovoljan. I s amplifikacijom ispod svoje klase zvučnici su pokazali mnogo kvaliteta i potencijala.

Zaključak

Magnat Quantum 1009S je poprilično univerzalan zvučnik koji s gotovo svakom vrstom glazbe pokazuje zašto spada u prestižnu liniju zvučnika proizvođača koji je na tržištu već etabliran i poznat. Nema tu skrivenih rješenja ili posebnih tehnoloških novosti. Ono što je Magnat u proteklih 40 godina radio najbolje bili su zvučnici. Svakako da se takav renome ne rasprodaje lako, a kad kupac gleda prema najsnažnijim modelima tvrtke nema mjesta za kompromis. Shodno tome konstruiran je i testirani zvučnik u kojem ima mnogo provjerenih komponenata, dobro poznatih rješenja i koji svojim karakteristikama može zadovoljiti zahtjevne slušače audiofilskih preferencija kao i one koji žele vrhunsko kućno kino. Naravno, oprez u izboru amplifikacije i gabarita slušaonice. No taj dio je već stvar kupca. Magnat je sa svoje strane pružio sve preduvjete za vrhunsku predstavu.

MAGNAT QUANTUM 1009S Snaga 330/620 W Osjetljivost 94 dB /1 W/1 m Impedanca 8 Ohma Frekvencija skretnice 470 Hz / 3100 Hz Frekvencijski raspon 17 Hz – 75 kHz Dimenzije (ŠxVxD) 275x1250x390 mm Masa 51,4 kg / kom Cijena 29.990 kn INFO Chipoteka, 01/2338844, www.chipoteka.hr

hifimedia #99

TEST EXPOSURE 3010S2D

UČINKOVITO JEDNOSTAVAN piše: Neven Kos

m, 3010, 3010s, 3010s2… nastavi niz… Ako ste se pitali, niz nastavlja slovo "D", a element niza zove se 3010s2D. Značenje ovog slova veće je nego se na prvu loptu može zaključiti, a osim temeljitih izmjena u pretpojačivačkom dijelu pojačala, ono označava i mogućnost modularnog proširenja integriranog pojačala – nešto što Exposure prakticira već neko vrijeme kroz MM/MC modu-

hi-fimedia #99

U pretpojačivačkoj sekciji nema integriranih sklopova, već je on izveden diskretno, a to se mora odraziti i u zvuku le – sada i s digitalno/analognim pretvaračem. O tome nešto kasnije. Uz dodatne preinake i poboljšanja u kaskodnom napajačkom dijelu, ostalo je više-manje isto. Exposure, za razliku od velikog broja drugih proizvođača, preferira jednostavnost u vanjskom izgledu i upravljanju, izbjegavajući suvišne displeje, programi-

ranja i ostale mogućnosti koje novopečene vlasnike impresioniraju na prvu loptu. Na prednjoj strani vidite samo kontrolu glasnoće (u naravi motorizirani plavi ALPS) i izbornik ulaza. Njih je 6 linijskih, od kojih jedan tape monitor, a drugi propusni AV, za spajanje vanjskog procesora u slučaju kad se 3010s2D nađe u višekanalnom susta-

vu kućnog kina. Vanjsko izlazno pojačalo ili subwoofer moguće je spojiti putem dva izlaza iz pretpojačala. Gledano straga, sasvim lijevo nalazi se "zakrpa", koja se skida u slučaju ugradnje DAC-a ili MM/MC modula. Zvučnički terminali su predviđeni za bi-wiring i, sasvim nezgodno, ne primaju ništa osim banana. Rješenje o kojem u Exposureu svakako trebaju razmisliti. Unutrašnjost integriranog pojačala nosi najviše novosti, a najveća među njima je pretpojačivačka sekcija. U njoj naime više nema integriranih

sklopova, već je pretpojačivački stupanj izveden diskretno, što se mora odraziti i u zvuku. Osim toga, kako sam već spomenuo, napajanje je kaskodno s dodatnim stupnjevima filtracije. Signal se vodi putem kvalitetnih veznih kondenzatora do izlaznog stupnja sazdanog oko bipolarnih tranzistora. Pojačalo je konzervativno deklarirano sa 110 W/8 Ohma, a mjerenja pokazuju da je dostupna snaga 20% veća i s lakoćom prelazi 200 W po kanalu pri 4 Ohma (časopis HiFi World mjeri 236 W pri 4 Ohma). Na testu smo imali pojačalo s opcionalnim DAC-om, koji je stigao već ugrađen u tvornici, iako modul s lakoćom može naknadno ugraditi i sam korisnik, ili pak distributer. Pojačalo u osnovnoj verziji košta 1735 funti. DAC na tu cijenu dodaje još 330 funti, a MM ili MC stupanj 245 funti. Sama DAC pločica sadrži dva ulaza – BNC koaksijalni i USB, između kojih je prebacivanje automatsko. Koliko sam kroz korištenje uspio primijetiti, USB ulaz ima prednost. Ugrađeni DAC je Wolfson WM8742, isti onaj koji pretvara digitalne signale u analogne u samostojećem modelu DAC 2010s2 i koji je nedavno doživio posljednje ažuriranje. USB čip je XMOS i u stanju je prihvatiti PCM signale do rezolucije 24/192, odnosno DSD64. Loša vijest za ljubitelje Daphile: DAC ne podržava Linux. Vremena se mijenjaju, CD plejer više nije i ne mora biti primarni izvor zvuka. Exposure se prilagođava. Je li im uspjelo?

Zvuk

Iz određenih razloga, nakon dosta godina integrirano pojačalo

EAR 834T više nije dio mog sustava. Posljednje vrijeme glazbu slušam uglavnom putem malog i pristupačnog integriranog pojačala Exposure 2010s2, pojačala koje krase mnoge vrline i tek pokoja mana. Novi 3010s2D taman je naletio nakon što mi je 2010s2 dobro sjeo u uho. Time se otvorila prilika da, između ostalog, jednostavno proučimo koliko unutar kataloga istog proizvođača ima rezona posegnuti stepenicu ili dvije više. Nakon uvodnog razrađivanja od nekoliko dana (proizvođač preporučuje 48 sati) zamijenili smo pojačala u sustavu kojega čine Exposure 3010s CD plejer, Računalo s Win8.1 i Jriver 20 plejerom, EAR DACute 192 DAC i

Exposure 3010s2D je jedno od najfinijih, najmuzikalnijih i najugodnijih integriranih pojačala s ove strane razumne cijene koju su mnogi za integrirana pojačala spremni izdvojiti Dynaudio Excite X38 samostojeći zvučnici. Kabeli? Jednostavno upletena srebrna Mundorfova žica kao interkonekcijski kabel i VdH CS 122 zvučnički kabel. Zamijenivši 2010s2 s 3010s2D, zvuk je postao pola broja do broj veći, bas se nije samo produbio, već su bile očite njegova dodatna zauzdanost, kontrola i tekstura, nešto što malom Exposureu u usporedbi nedostaje. Cjelokupni dojam je bio kao da smo umjesto tinejdžeru, kontrolu u ruke dali

nekome s mnogo životnih utakmica u nogama. Sjećam se kad sam prije nekoliko godina imao priliku slušati model 3010s2, tada u nešto drugačijem sustavu od sadašnjeg. S prijateljima sam tada komentirao kako je zvuk 3010s2 velik, moćan, nekako "buldožerski", s određenim hajdučkim pristupom zvuku. Pojačalo je grabilo kroz glazbu i sustav suvereno, ne osvrćući se pretjerano niti na jedno niti na drugo. Takav rabijatni pristup nama koji volimo malo više rafiniranosti u zvuku nije baš najbolje sjeo. I dok je pojačalo suvereno držalo i nezgodne zvučnike pod kontrolom, manjak finoće u srednjetonskom, kao i finesa u visokotonskom području odvratio me tada od duljeg druženja s 3010s2. Utoliko više me zanimalo kakve pomake nosi novi i unaprijeđeni model, pogotovo kad sam čuo da je Tony Brady, glavni konstruktor Exposurea, iz pojačivačkog dijela potpuno izbacio integrirane sklopove i zamijenio ih diskretnim komponentama u pretpojačalu. Ono što sam čuo na prvu, uvjerilo me da Tony zna posao. Exposure

3010s2D je postao jedno od najfinijih, najmuzikalnijih i najugodnijih integriranih pojačala s ove strane razumne cijene koju su mnogi za integrirana pojačala spremni izdvojiti. Sjećam se da je sličan dojam na mene svojim karakteristikama i zvukom u odnosu na cijenu, prije nekoliko godina ostavio integrirano pojačalo ATC SIA2-150. U ovom segmentu 3010s2D na tragu je rafinmana kojega su svojevremeno iskazivali "stari" Exposureovi uređaji. Na pamet mi pada npr. integrirano pojačalo Exposure XXXV Classic , kao integrirano pojačalo s izrazitim smislom za glazbenu finoću i finesu. Po sjećanju, najnovija verzija 3010s2D sasvim je premašila svog prethodnika u ovom i brojnim drugim parametrima. Međutim, osim te finoće, pojačalo je zadržalo i karakteristike koje ga čine impresivnim – autoritativnost, sada u kombinaciji sa svilenkastim, iako (u kombinaciji s Dynaudio X38) ponešto zagasitim i samozatajnim visokotonskim, i detaljnim, otvorenim ali ne i grubim srednjetonskim područjem, čine dobitnu kombinaciju. Osim toga, još jedna karakteristi-

hifimedia #99

TEST EXPOSURE 3010S2D ka pojačala čini mi se značajnijom i važnijom od svih do sad pobrojanih. Nije to samo muzikalnost, sposobnost da se glazbu učini razumljivom i slušljivom, već kapacitet pojačala da vam se uvuče pod kožu. Složit ćete se, sve gore navedeno gubi na važnosti ako na neki način u uređaju ne nađete prijatelja, suputnika, utočište koje ne biste mijenjali ni za živu glavu. Uređaj koji vam pruža zadovoljstvo na više razina – glazbenoj, funkcionalnoj, estetskoj, uporabnoj… Kad smo već kod uporabne razine, jednostavnost korištenja, i do sada svojstvena Exposureovim uređajima, ovdje ostaje nepromijenjena, a funkcionalnost je dodatno oplemenjena ugrađenim DAC-om. Kao što smo rekli, za nešto više od tri tisuće kuna doplate, kupac dobiva mogućnost spajanja dva vanjska digitalna izvora, čime se uporabna vrijednost uređaja povećava. Exposure u ovu priču ulazi relativno kasno, jer mnogobrojna konkurencija već neko vrijeme nudi slične opcije uz još veću funkcionalnost, s brojnim dodatnim opcijama, ulazima i mogućnostima. Spojivši računalo putem WW USB Starlight 7 kabela na USB ulaz Exposurea, a prije toga instaliravši driver za Windows operativni sustav, sve protječe bez problema. Pojačalo i računalo su se pozdravili i usuglasili. Moja cjelokupna glazbena kolekcija nalazi se u AIFF formatu (uz određene FLAC iznimke) na mrežnom disku. Prvo me zanimalo kako se Exposure snalazi s ripanim CD formatom. Ne očekujući previše, iznenadila me razina ugode i ljepote koju ovaj DAC pruža.

Poslušao sam dobar dio kolekcije i sve što sam naveo u dosadašnjem opisu zvuka, vrijedi i dalje. U usporedbi s koaksijalnim ulazom, zvuk je gotovo identičan, a one sitne razlike mogu se čuti samo upornim i koncentriranim slušanjem. Ono pak ne dovodi do zaključka o prednosti jednog ili drugog ulaza, odnosno izvora digitalnog signala. Slušajući formate visoke rezolucije, dolazimo do zaključka kako je u kontekstu cijene, riječ o vrlo dobrom do odličnom DAC-u, koji glazbi pristupa na uravnotežen način s mnoštvom detalja, zadržavajući pri tom opće karakteristike cjelokupnog uređaja – odlična ekstenzija prema dolje, bogato i detaljno srednjetonsko područje i zagasitije visokotonsko, što dovodi do preporuke za korištenjem nešto eksplicitnijih zvučnika u tom segmentu nego što su Dynaudio Excite x38. Ponavljam, seciranje glazbe i glazbenog materijala kod ovog pojačala ne vodi nikuda i nema previše smisla, s obzirom na to da je cjelokupna reprodukcija usmjerena uživanju u glazbi i stvaranju potpunog dojma o glazbenom materijalu. Rafiniranost

je na visokoj razini. Izostanak brutalnosti, grubosti i nepristojnosti bilo koje vrste te razina rafiniranosti ne baš česta ovom segmentu, fantastično su uklopljeni s dinamičkim odzivom i sposobnostima pojačala da suvereno kontrolira što god mu se nađe onkraj zvučničkog kabela. Usporedba ugrađenog DAC s onim što nam je pri ruci – s EAR DACuteom 192, otvara kontekst u kojem ovaj DAC ne treba promatrati. Unaprijed je valjda jasno kako ova gola DAC kartica za nekih 3 tisuće kuna nije na razini teške artiljerije – cijevnog DAC-a koji sam košta duplo više nego cijeli integrirani uređaj kojeg imamo na testu. Tek usporedbom saznajemo kako (mnogo) više novca kupuje više doživljaja zvuka. DACute 192 je detaljniji, usmjereniji, fokusiraniji, prirodniji. U usporedbi, Exposure DAC zvuči pomalo isprano i sivo, s manjkom života i detalja, uz nedostajuću boju koju inače skupo plaćamo. Međutim, ovako odoka, paušalno, rekao bih da za značajno manju cijenu, pruža barem 75% kvalitete zvuka i užitka, u odnosu na jedan od boljih DACova koje možete naći na tržištu Ugrađeni DAC je Wolfson WM8742, isti onaj koji pretvara digitalne signale u analogne u samostojećem modelu DAC 2010s2 i koji je nedavno doživio posljednje ažuriranje. USB čip je XMOS i u stanju je prihvatiti PCM signale do rezolucije 24-bit/192kHz, odnosno DSD64

po bilo kojoj cijeni te predstavlja dobar izbor za minimalistički ustrojen sustav, koji ne treba ništa osim računala i zvučnika.

Zaključak

Cijena integriranog pojačala 3010s2D u odnosu na prethodnika porasla je, ali time novi model nije izgubio na vrijednosti ili omjeru uloženo/dobiveno. Naprotiv, povećanje cijene vidljivo je i čujno na zvuku, a dodatkom modularnog DAC-a, još je dodatno naglasilo svoju vrijednost za uložen novac. EXPOSURE 3010S2D Izlazna snaga 2 x 110 W/8 ohma Ulazna impedancija 17 kOhm (linijski ulaz) Ulazna osjetljivost 250 mV Dimenzije (ŠxVxD) 440 x 115 x 300 mm Masa 12 kg Cijena (integrirano pojačalo) 15.600 kuna Cijena (Ugradbeni USB DAC) 2.970 kuna INFO: Audio centar, tel. 091 500 2535, www.audiocentar.hr

hi-fimedia #99

TEST ARCAM irDAC-II

Ozbiljan uređaj piše: Jagor Čakmak

rcamove digitalno analogne pretvarače imali smo priliku testirati već mnogo puta. Jedan od prvih je bio rDAC, uređaj koji je dao uvid u svijet audia koji je dolazio i način na koji će se računala integrirati u audio sustav. Prošlo je nekoliko generacija uređaja od tada i danas predstavljamo Arcam irDAC-II. Kućište uređaja je i dalje vrlo slično originalnom modelu. irDac-II je malen uređaj dimenzija: 194 x 44 x 124 mm (ŠVD). Na prednjoj strani nalazimo tipke za kontrolu ulaza, tipke za kontrolu glasnoće, led diode koje označavaju odabrani ulaz te izlaz za slušalice. Sa stražnje strane nalazimo dva koaksijalna ulaza, dva optička, USB i konektor za bluetooth antenu. Od izlaza nalazimo varijabilni, za slučaj kada se irDACII koristi kao pretpojačalo i fiksni. Unutrašnjost ovog malenog

hi-fimedia #99

sam započeo s The Habasha uređaja je zapravo vrlo komplekSessions izvođača Samuela sna i temelji se na ESS Sabre Yirge. Kao i uvijek do sada s digitalno analognom pretvaArcamovim uređajima, pozorniraču s oznakom: ES9016K2M. ca je vrlo široMaksimalna freka i dobro defikvencija pretvaraVokali su nirana. Detalji su nja ovisi o ulazu, a vrlo ujednačeni u najboljem slučareproducirani kroz cijeli spekju je 384 kHz, dok je vrlo prirodno tar, a visoki dio maksimalna razlučispektra je iznivost 24 bita. i s lakoćom, a mno čist, detaZvuk izvođač je jasno ljan ali nenametljiv. Niti jedan Aracam je uvijek definiran u aspekt reprobio jako dosljedan dukcije ne iskače kada se radi o zvučprostoru iznad drugih. Pri nim karakteristikaslušanju solo violončela Davea ma njihovih proizvoda. Njihovi Hollanda: volumen instrumenta digitalne reproduktore i DA preje vrlo pravilno reproduciran, a tvarače krase slične karaktezvuk je detaljan i jako precizan. ristike još od Arcama CD72, Simfonijski orkestri su reproprvog uređaja ovog proizvođača ducirani vrlo raskošno zahvakojeg sam testirao. Slušni test

ljujući dobroj širini pozornice i velikoj količini detalja koje je ovaj uređaj sposoban isporučiti. Za kraj testa koristio sam album Scratch My Back, Petera Gabriela. Vokal je reproduciran vrlo prirodno i s lakoćom, a izvođač je vrlo jasno definiran u prostoru. Dinamički uzleti su reproducirani vrlo dobro, a bas područje je čvrsto i duboko. Nedostatak topline je jedina manjkavost koja je postala više uočljiva kod slušanja vokala.

Zaključak

Arcam irDAC-II je ozbiljan uređaj kao i svi njegovi prethodnici. Glavne Arcamove crte su prisutne: neutralnost, detaljnost i bogata pozornica. irDAC-II je praktičan uređaj koji može unaprijediti većinu sustava pogotovo one kojima treba dodatna definicija prostora i detaljnost. Cijena: 5.280 kuna INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

Shield_White_2013

Version 1.1 – 25 October 2013

Malo je super Veliki zvuk od 360° Postavite zvučnik na bilo koji način, okomito ili vodoravno. 360° zvuk znači da ćete dobiti moćan zvuk bilo gdje, svaki put. Otporan na pljuskanje vodom, robustan i opremljen bežičnim streamingom glazbe donosi topli, prirodni zvuk gdje god pošli.

BT6000B Philips prijenosni Bluetooth zvučnik

TEST MARANTZ HD-AMP1

Muzikalna D klasa Ugrađeni digitalno analogni pretvarač je vrlo kvalitetan i obično se nalazi u značajno skupljim uređajima ili samostojećim DAC komponentama cijene slične cijelom paketu ovog Marantza

piše: Jagor Čakmak

ijetko koja kompanija ima tako snažan pedigre kao što to ima Marantz, pogotovo na domaćem tržištu. Takva reputacija je vrlo opravdana. Kupnjom proizvoda ovog japanskog proizvođača teško ćete promašiti bez obzira o kojoj se cjenovnoj kategoriji radi. Dobar zvuk za velike novce se može kupiti kod mnogih proizvođača, ali dobar zvuk za razumne novce zapravo je vrlo teško postići. Manja cijena zahtjeva veće serije kako bi se mogao pokriti razvoj novih tehnologija potrebnih za pojedini proizvod. Zanimljiv proizvod još je teže napraviti budući da je tržište preplavljeno zapravo vrlo sličnim proizvodima i teško je naći nišu kako bi proizvod bio osjetno drugačiji od ostalih. Marantzu svako toliko uspije upravo to. Prije mnogo godina testirali smo Marantz PM7200, vjerojatno jedino jeftino pojačalo koje moglo raditi u A klasi, a rezultat toga bio je zvuk kojeg su konkurenti naplaćivali duplo. Za ovaj broj donosimo novi uređaj koji ima nekih sličnosti s modelom PM7200. Marantz HD-AMP 1 napravljen je u D klasi kao i većina novih uređaja. D klasa ima mnogo prednosti, poput: male potrošnje, izvedbe hlađenja, efikasnosti i itd. No s druge strane D klasa prolazi fazu odrastanja koju su prolazili CD playeri prije mnogo godina. Današnji CD playeri znatno su bolji od onih prije 20

hi-fimedia #99

godina, slično je s pojačalima D klase danas i onih od prije pet ili šest godina. HD-AMP1 je integrirano pojačalo s ugrađenim DA konverterom, koncept kojemu se svi okreću danas. Uz zvučnike i računalo to je potpuni audio sustav. Marantz nije išao klasičnim putem i gurao veliku snagu čisto zato što može, nego je odabrao malih 35 W pri 8 Ohma. Ugrađeni digitalno analogni pretvarač je vrlo kvalitetan i obično se nalazi u značajno skupljim uređajima ili samostojećim DAC komponentama cijene slične cijelom paketu ovog Marantza Ugrađen je ESS Sabre DAC (ES9010K2M) koji obrađuje signal frekvencijom od 384 kHz pri rezoluciji od 32 bita, također HD-AMP1

može obraditi i sve tri frekvencije DSD zapisa kao i sve standardne lossy i Lossless zapise. Od Ulaza sa stražnje strane nalazimo: dva analogna, digitalni koaksijalni, dva optička i USB B tipa. S prednje strane nalazimo kontrole za odabir ulaza, glasnoće, mali ali vrlo informativni ekran, USB ulaz za USB stick te izlaz za slušalice. Izlaz za sa slušalice je zapravo potpuno zasebni sklop i Marantz ga naziva HDAM-SA2. Sklop ima mogućnost odabira tri nivoa pojačanja kako bi se mogao prilagoditi većem setu slušalica. Sva ova tehnologija je ugrađena u rela-

tivno malo i elegantno kućište koje zbog svojih bočnih stranica u imitaciji drva podsjeća na stare Marantz uređaje.

Zvuk

Test je započet s naizgled jednostavnim materijalom: solo violončelom u izvedbi Dave Hollanda. HD-AMP1 je prvi test odradio iznimno dobro. Volumen glazbala je pravilno prenesen u prostor, test na kojem mnogi skuplji uređaji padnu. Srednji dio spektra se pokazao kao vrlo detaljan i muzikalan. Sljedeći materijal koji je došao na red je album The Habbasha Sessions od Samuela Yirge. Svi glazbenici su raspoređeni vrlo dobro u prostoru, a pozornica je proporcionalna u sve tri dimenzije. Sama širina pozornice nije najveća u klasi, ali separacija i preciznost definitivno je jedna od boljih u klasi. Pri slušanju simfonijskog orkestra visoki dio

PREPORUKA

spektra detaljima prati srednji, ali nikada ne preuzima pažnju slušaču što se često dešavalo s jeftinijim uređajima koji rade u D klasi, također nema niti spomena o tvrdoći kroz cijeli spektar koja je također česta boljka navedene klase pojačala. Bas područje ide duboko i kontrolirano ali s nešto manjim volumenom i brzinom nego neka konkurentna pojačala. 35 W se pokazalo kao sasvim dovoljno za kontrolirati male zvučnike na normalnoj sobnoj glasnoći. Tek pri povećanim glasnoća-

ma i sa zvučnicima manje osjetljivosti pri slušanju glasne rock glazbe dolazi do manjka snage koja se pokazuje kao smanjenje inače odlične definicije prostora. Unatoč ograničenjima snage zvuk ovog uređaja krasi izvrsna muzikalnost bez obzira na materijal. Zvuk pojačala za slušalice zaslužuje posebnu napomenu. Kvaliteta zvuka se može mjeriti s bilo kojim uređajem na tržištu do nekih tisuću kuna, čak možda i više, tako da uz dobre slušalice HD-AMP1 nudi još jedan način

dobrog slušanja glazbe.

Zaključak

Marantz HD-AMP1 pruža jako dobar zvuk za razumnu cijenu. Također treba napomenuti kako je ovo prvo stvarno muzikalno pojačalo napravljeno u D klasi u ovom cjenovnom rangu. Marantz je napravio opet pravo malo muzikalno čudo koje omogućava uživanje u svim tipovima glazbe bez razmišljanja o tehnologiji u pozadini. Uređaj jednostavno radi i može biti centar jednog dobrog malog glazbenog

sustava, baš kao što je nekad bio i Marantz PM7200. MARANTZ HD-AMP1 Snaga (8 / 4 Ohm RMS): 35 W / 70 W Podržane datoteke: MP3, WMA, AAC, FLAC, ALAC, AIFF i WAV Dimenzije (ŠxVxD): 304 x 107 x 352 mm Masa: 5,8 kg Cijena: 8.250 kuna INFO: Sonus art, Tel. 01/ 4813 025 www.sonusart.hr

Korištena glazba Patricia Barber "Cafe Blue" (Koch Records, 2004) • David Holland "Life Cycle" (ECM Records, 1983) • Sergei Rachmaninov, Symphonie No. 1 (Deutsche Grammophon, 2000) • Samuel Yirga "Habasha Sessions" (Society Of Sound, 2011) • Peter Gabriel "Scratch My Back" (Society Of Sound, 2010) • Gustav Mahler "Symphonie No. 2", Gilbert Kaplan, (Deutsche Grammophon, 2003) • Peter Tchaikovsky "Klavierkonzert No. 1", Ivo Pogorelich, London Symphony Orchestra, Claudio Abbado, (Deutsche Grammophon, 1986)

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, NuForce uDac2, Exposure 2010S2 DAC, Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB, Wireworld Nova 5, Slušalice: Meze 99 Classics, Grado SR60i, Grado iGrado, AKG K450

hifimedia #99

TEST PHILIPS 49PUS7101 ULTRA HD TV p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ao i prijašnjih godina Philips u novim modelima TV-a za 2016 godinu, stavlja naglasak na dva bitna elementa: Android TV platformu i Ambilight osvjetljenje. Na test je pristigao njihov model TV oznake 49PUS7101, koji označava početni model ovogodišnje serije 7000 s 4K rezolucijom panela (3840 x 2160 piksela). Tanak LCD panel postavljen je u potpuno metalni okvir, koji ima izgled brušenog metala, pa TV-u daje moderan i luksuzan izgled bez obzira što spada u srednji cjenovni rang. Od prošle godine Philips je počeo koristiti novi konstrukcijski stalak za TV, koji se očigledno pokazao dobrim. Dvije metalne kromirane noge postavljene na donji rub okvira, drže TV vrlo stabilno, bez mogućnosti eventualnog prekretanja. TV s njima dobiva dodatni dojam prozračnosti, odnosno čini se kao da lebdi u zraku. Philips ne oskudijeva u opremljenosti raznim AV priključcima. Na lijevoj strani smještena su 2 HDMI i 2 USB (jedan USB 3), ulaz za slušalice i zajednički priključak (Common Interface). Ostali priključci su smješteni na zadnjoj strani (antenski, mrežni, HDMI itd.), a prigovor bi jedino išao komponentnom i SCART priključku (nevjerojatno je da to danas još netko ugrađuje u svoje TV-e), koji su okrenuti prema zidu. Svi korisnici kojima trebaju ovi priključci imati će problema s priključivanjem kada je TV smješten na zid. Ugrađeni LCD panel temelji se na IPS LCD matrici u 4K rezoluciji. Za čitatelje koji ne znaju što sa sobom nosi IPS panel, to znači široki kut gledanja bez primjetnog pada intenziteta boja ali slabijeg kontrasta u odnosu na VA tip LCD panela. LCD panel ima sjajni premaz na sebi koji koriste gotovo svi moderni TV-i ali s nešto manjom dozom zrcalnosti. Za pozadinsko osvjetljenje LCD-a Philips koristi

LED rubni sustav, što je i doprinijelo vrlo tankom TV-u. Odostraga je vidljiv veliki zvučnik koji pokriva srednjetonski i dubokotonski dio spektra, dok su visokotonski zvučnici smješteni unutar kućišta TV-a. Philips ističe da njegova tzv. tehnologija "višestrukih prstena" na bas/srednje tonskoj membrani, ugrađenoj u stražnji zvučnik, doprinosi prirodnijem zvuku. Na rubnim područjima kućišta sa zadnje strane vidljivo su smještene i 35 svjetleće LED diode (desno, lijevo i na gornjoj strani), koji daju poznato Philipsovo Ambilight osvjetljenje (u ovom slučaju trostrano osvjetljenje). Ovo svjetlo koristi inteligentni proces kojim se stapa sa sadržajem na TV-u. Kakva je reproducirana boja video sadržaja na rubnim dijelovima LCD panela, u takvoj će se boji paliti ili gasiti Ambilight osvjetljenje. Postoje tri različita moda osvjetljenja koja mogu pratiti zvuk, boju i video. Svaki mod ima još dodatne postavke unutar sebe. Tako npr. mod zvuk sadrži opcije: svjetlo, boje, retro, spektar, skener, ritam i zabava. Svaka od njih će drugačije svijetliti zavisno od sadržaja na TV ekranu. Neki puta to ispada kao light show, ali u principu normalna opcija "video" daje prilično dojmljive doživljaje koji definitivno proširuju doživljaj reproducirane slike s LCD ekrana na okolni prostor. Ambilight osvjetljenje će se najbolje dokazati kada je TV smješten na zid. Ako se u postavkama isključi Ambilight osvjetljenje, prilikom svakog uključenja TV-a, ono će ipak na početku svijetli. Tek se podizanjem cijelog TV sustava, Ambilight svjetlo nakon nekoliko sekundi u potpunosti isključuje. Mnogi najvjerojatnije ne znaju da je Philips otišao i korak dalje s Ambilight osvjetljenjem. Dodatnom kupnjom Philipsovog paketa Hue LED osvjetljenja, korisnik može u svojoj sobi kreirati zanimljivo i originalno osvjetljenje. Philips Hue LED paket se sastoji od tri LED žarulje (koje se postav-

Televizor gotovo nema primjetnih i uobičajenih stanki, trzanja ili razvlačenja rubova predmeta u pokretu video materijala neovisno o rezoluciji ljaju u uobičajena rasvjetna tijela) i bežičnog kontrolera, koji kontrolira svijetlost žarulja. Korisnik može kontrolirati svijetla i preko ovog TV-a, a svjetlost i boja LED žarulja će se mijenjati na temelju onoga što je na ekranu i biti će u potpunom skladu s Ambilight osvjetljenjem na TV-u. Naravno da tu nije kraj, jer je tvrtka TP

Vision razvila posebnu aplikaciju "Ambilight+Hue” za Android i iOS smartphone uređaje (aplikacija je dostupna putem Google Playa i Apple App Storea), koja povezuje Ambilight pametne televizore i Philips Hue LED rasvjetu što omogućuje neka dodatna i fina postavljanja svjetlosti. Android TV platforma sigur-

Više od sjaja zavo 32

hi-fimedia #99

no ima svoj veliki potencijal, ali uvijek ostaje pitanje kako je ono implementirano u određeni proizvod. Philips se istinski trudi da TV Android platforma radi maksimalno dobro. Iako je na početnim modelima TV-a prije nekoliko godina bilo velikih problema s Androidom, stvar se definitivno mijenja na bolje. Philipsov TV49PUS7101 koristi Android Lollipop 5.1 operacijski sustav. Izgled izbornika i samog sučelja dobro je napredovao u odnosu na prve generacije Androida. Osnovni izbornik za podešavanje slike, zvuka, itd. dobro je strukturiran, pa će se korisnik vrlo lagano

snaći sa svim njegovim podešavanjima. Slikovni izbornici za podešavanje nude puno opcija, iako ne ulaze dubinski u neke postavke slike, kao što smo to vidjeli na nekim skupljim modelima TV-a drugih tvrtki. Neke napredne postavke slike moguće su samo u ISF (Imaging Science Foundation) dan/noć modu (kontrola bojanijansa/zasićenost). To će biti sasvim dovoljno za većinu korisnika, iako bi ovdje voljeli vidjeti i neke napredne postavke (npr. balans bijeloga u više točaka), s kojima bi se slika mogla još bolje podesiti. S aktiviranjem Clear LCD i Perfect Natural Motion opci-

je uvijek treba biti pažljiv da se ne bi dobio izgled slike tzv. "sapunica". Ulaskom u Home izbornik, nude se četiri zasebne cjeline podijeljene na: "Kolekcija tvrtke Philips" (App galerija Cinem Trailer, Spotify, GameFly, New move, itd.), "Aplikacija" – (Google Play Movies, Google Play Store, Google Play Games, Music Google play, You Tube, Internet pretraživač, Dezzer, itd.), "Igre" – (sadrži različite igre) i "Postavkama" (nalaze se prečaci do izbornika za sliku, nadogradnju softvera, zvuka, Ambilight, itd.). Posebno nam se svidjelo što se u zasebnom padajućem okviru mogu vidjeti pojedine statične slike trenutačnog TV programa kada se prikažu svi TV kanali, kao i kod programske opcije "Guide" prikaza, koja također prikazuje statičnu sliku određenog programa. Kod RTL 2 programa se kod "Guide" prikaza pojavljivao tekst na njemačkom, kao i prikaz TV programa na njemačkom iz nama nerazumljivog razloga? Brzina izvođenja naredbi i aplikacija je ubrzana u odnosu na Philipsove prošlogodišnje serije TV-a jer je ugrađen novi četvero-jezgreni procesor. Međutim, bez obzira na to poboljšanje, u nekim slučajevima nailazili smo na sporost reakcija i naredbi proslijeđenih s daljinskog upravljača na TV. Tome bi se trebala posvetiti pažnja u budućnosti. Vjerojatno će se ovi bugovi riješiti novom nadogradnjom firewirea preko Interneta, kada on bude dostupan. Upravljanje TV-om pomoću Philipsovog daljinskog upravljača nije u svim slučajevima baš bilo jednostavno. Daljinski upravljač s prednje strane ima čak 46 funkcijskih tipki koje su dobro grupirane, ali problem postoji u njihovoj veličini. Ne samo da su premalene nego je većina funkcijskih tipaka gotovo spojena jedna s drugom. Ako imate velike i debele prste, ovime je gotovo nemoguće precizno upravljati i teško će moći od prve pritisnuti željena funkcij-

ska tipka. Još veći problem je to napraviti u polumračnoj sobi, kod gledanja filmskih naslova. No, s velikom kursorskom funkcijskom tipkom nije bilo nikakvih problema u radu. Sa stražnje strane daljinskog upravljača nalazi se potpuna QWERTY tipkovnica koja služi za unos teksta. Iako su i ovdje tipke malene i preblizu jedna drugoj, pisanje različitih natpisa i naredbi, te kretanje izbornicima je puno lakše, nego što je to s uobičajenim daljinskim upravljačima, koji to nemaju. Oni koji ne vole uobičajene plastične daljinske upravljače, nudi se i mogućnost upravljanja TV-om pomoću "Philips TV daljinske aplikacije” preuzete s Interneta, za smartphone ili tablet uređaje.

Slika i zvuk

Na uobičajene naše slikovne testove Philips 49PUS7101 TV je dao vrlo interesantne rezultate. «Jaggies» test prolazi vrlo dobro s vidljivom valovitom nazubljenosti na prvoj pokretnoj traci, te sasvim malo vidljivo i na drugoj traci. Smanjenje šuma na slici bilo je vrlo dobro obrađeno što treba zahvaliti naprednim postavkama u izborniku slikovnog moda. Kod filmskog rezolutnog testa, iako nisu bile čitljive neke vodoravne i okomite linije na uzorku, Philips se i tu pokazao kao dobar izvoditelj. Pokretna rezolucija nije pokazivala nikakva trzanja i jedino je bilo primjetno malo titranje vodoravnih linija. Boje su imale pomalo pastelni izgled što je malo umanjilo prirodnu reprodukciji boja. Kao veći nedostatak ovog televizora moramo spomenuti njegovo pozadinsko osvjetljenje. Kod gledanja filmskih naslova s crnim rubom (gore i dolje), nema uobičajene tamnoće crne boje. Homogenost osvjetljenja preko cijelog panela nije ravnomjerna. Ovo možda neće biti toliko primjetno na danjem svijetlu ali u večernjim satima je vidljivo. Takva reprodukcija slike na LCD ekranu smanjuje doživljaj film-

dljivog Ambilighta hifimedia #99

TEST PHILIPS 49PUS7101 ULTRA HD TV

Osnovni izbornik

Izbornik podešavanja Ambilight osvjetljenja

Guide izbornik s prikazom slika pojedine emisije

Home izbornik

skog ugođaja, ali obzirom na cijenu Philipsovog televizora nećemo previše prigovarati. Nadamo se da će to Philips moći popraviti nekim naknadnim firmwireom. Svi izvori niže rezolucije bez ikakvog problema su "podignuti" na višu 4K rezoluciju, što je vrlo bitan parametar bilo kojeg 4K UHDTV-a. Reprodukcija 4K materijala preko Interneta bila je za svaku pohvalu, bez bilo kakvog trzanja. Iako je Philips deklariran da podržava HDR prikaz slika, za sada to nije omogućeno i čeka se da Philips uskoro ispravi ovaj dio novim firmwareom. Ono što nas je posebno oduševilo je da TV gotovo nema primjetnih i uobičajenih stanki, trzanja ili razvlačenja rubova predmeta u pokretu video materijala neovisno o rezoluciji, što mu je veliki plus. Ugrađeni plejer za reprodukciju raznih filmskih formata u TV-u ne omogućava reprodukciju 4K video materijala, pa će svi korisnici morati skinuti neki Android 4K ple-

jer na ovaj TV. Philips 49PUS7101 TV zvukovno ne odskače previše od većine TV-a na tržištu. Bas frekvencije su slabijeg intenziteta, a glasovi su zvučali jasno i zaobljeno, što će biti sasvim dovoljno za gledanje uobičajenih programa s TV postaja. Zahtjevniji korisnici će i tako ovaj televizor ukomponirati u sustav kućnog kina gdje će zvukom upravljati AV receiver i kvalitetniji komplet zvučnika za tu namjenu.

ti s Philips Hue Led-om), odlična reprodukcija slike bez trzanja (neovisno o ulaznoj rezoluciji slike) i elegantan dizajn. U svakom slučaju, ovim modelom televizora Philips je potvrdio da i dalje

nudi neke vrlo značajne karakteristike koje drugi proizvođači televizora nemaju u ovome cjenovnom razredu i zbog kojih zavrjeđuje da bude na vašem popisu kod kupnje novog televizora.

Zaključak

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala

Philips 49PUS7101 TV definitivno boluje od nekih problema koji uključuju pozadinsko osvjetljenje LCD-a, prikaz crne boje i HDR-a, a za koje se nadamo da će biti poboljšani novim firmwireom. Bez obzira na to, Philips ima i svijetlih strana kao što su dobro ukomponiran Android TV operativni sustav, trostrano Ambilight osvjetljenje (može se integrira-

Model A/V priključci

Philips 49 PUS 7101 Ultra HD TV

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za kartice

•

4 (HDMI1/2 HDCP 2.2) • • •

3 (1 je USB 3) •/• • •

Posebnosti

TV prijamnik Bežićni LAN Slika u slici Ambilight Common interface Senzor osvjetljenja

•

osvjetljenje s tri strane • •

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina mm) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem Info CIJENA

hifimedia

1093,3 x 644,4 x 60,8 1093,3 x 709,3 x 203,1 14,5/14,9 www.philips.hr 7,899.99 kn

Philips 49 PUS 7101 Ultra HD TV

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

100

UKUPNO 0

hi-fimedia #99

-/124 LED LCD 16:9 3.840 x 2.160 (4K Ultra HD) 176/176 • Triple ring 30W (woox) analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-S2/ DVB-C

Philips 49 PUS 7101 Ultra HD TV elegantan dizajn trostrano Philips Ambilight osvjetljenje Android operativni sustav poboljšana ulazno kašnjenje za igre široki kut gledanja Netflix pozadinsko osvjetljenje prikaz crne boje ne podržava HDR za sada pastelne boje

Onkyo TX-NR555 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

DTS: X ™ i Dolby Atmos® Ready, Google Cast ™ i AirPlay, Bluetooth audio / Wi-Fi ™ sa Spotify i Tidal, HDMI® 6/1 izlaz (HDCP 2.2 / HDR), Aktivna Zona 2 za reprodukciju u odvojenoj prostoriji

Viša dimenzija surround zvuka s novom generacijom Onkyo receivera.

Onkyo TX-NR656 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

DTS: X ™ i Dolby Atmos® Ready, Google Cast ™ i AirPlay Bluetooth audio / Wi-Fi ™ sa Spotify i Tidal, HDMI® 8/2 izlaz (HDCP 2.2 / HDR), 32-bit DAC konverter za Hi-Res Audio

Onkyo TX-RZ710 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

THX® certifikat, DTS: X ™ i Dolby Atmos®, FireConnect ™ za Multi-room audio, Google Cast, AirPlay, Wi-Fi® i Bluetooth, AccuEQ kalibracija uz AccuReflex tehnologiju

TX-RZ810 7.2-kanalni mrežni A/V Receiver

THX® certifikat, DTS: X ™ i Dolby Atmos®, Kondenzatori od 15,000 μF za beskompromisan zvuk, Aktivni izlaz za Zonu2 i pasivni izlaz za Zonu3, AccuEQ kalibracija uz AccuReflex tehnologiju

Distributer za RH: Z-el d.o.o. www.chipoteka.hr

TEST OPUS #1

Android na steroidima

Reproduktor je izvanredno brz u pregledavanju izbornika i to zahvaljujući ARM Cortex A9 procesoru koji sa svoje 4 jezgre i taktom od 1,4 GHz lakoćom pogoni sustav i omogućuje precizno dekodiranje i reprodukciju

piše: Gordan Gaži

rijenosni audio reproduktori sve su rasprostranjeniji i polako preuzimaju svoj dio tržišta. Kao i uvijek jedan dio korisnika je zadovoljan mogućnostima koje pružaju mobiteli, no zahtjevniji korisnici ipak žele specijaliziran i kvalitetniji izvor zvuka. Slijedom toga proizvođači nude sve više sličnih uređaja. Gledajući sam reproduktor i njegove tehničke specifikacije i sam sam se pokušao uživjeti u ulogu inženjera koji ima zadatak osmisliti kvalitetan, ali i distinktivan uređaj koji će se na tržištu jasno razlikova-

hi-fimedia #99

ti od konkurencije. Izazov je daleko teži, no što se čini u prvom trenutku i manevarski prostor našem virtualnom stručnjaku izuzetno je malen. To naravno ne znači da uređaj nema svojih posebnosti i pravih kvaliteta i zato je potrebno pohvaliti ljude iz „The bit" koji su se uhvatili u koštac sa zadatkom osmisliti uređaj koji će za svoju cijenu ponuditi i razloge za kupovinu. Jasno je da u ovom trenutku gotovo svatko nosi mobitel, a memorijska pohrana sve je izdašnija i jeftinija. Uvjeriti i audiofilski nastrojenog korisnika da treba poseban uređaj za reprodukciju glazbe doista nije lako. Kako je to napravila ekipa koja je proizve-

no jasne na svakoj vrsti glazbe, no za potrebe testa upotrijebio sam jazz kvartet novijeg datuma (Dave Holland Quartet, Extensions) koji se može pohvaliti odličnom snimkom, ali i posebno zanimljiv prvijenac progresivnog rocka britanskog sastava Cressida. la Opus #1 slijedi u nekoliko rečenica. Ako tu analizu podijelimo na hardverski i softverski dio možemo ustvrditi da softver u maloj prednosti. Neobično je to za audiofilski uređaj, no vremena se mijenjaju. Opus #1 je tako zasnovan na već gotovo sveprisutnom Android operativnom sustavu. Rijetki proizvođači razvijaju vlastite sustave, pa je takva odluka logična i samo podiže razinu upravljivosti s uređajem preko svima dobro poznatog sučelja. Naravno nezaobilazna činjenica je i mogućnost nadogradnji koje su u ovakvoj vrsti reproduktora gotovo krucijalni dio njegovog uspjeha na tržištu. Reproduktor je izvanredno brz u pregledavanju izbornika i to zahvaljujući ARM Cortex A9 procesoru koji sa svoje 4 jezgre i taktom od 1,4 GHz lakoćom pogoni sustav i omogućuje precizno dekodiranje i reprodukciju. Zaslon za koji su se odlučili je dodirni TFT dijagonale 4 inča što se također čini razumnim i dobro pogođenim odabirom. Recimo odmah da je Opus#1 svojom masom i gabaritima možda nabolje izbalansiran uređaj tog tipa koji sam imao prigodu koristiti. Jednostavno sve je pod prstima, a sam reproduktor izvanredno leži u ruci. Ergonomija mu je jedna od najvećih prednosti što je možda i krucijalan moment kad se odlučuje o kupovini. Ostatak uređaja je pomalo standardan, a za izdvojiti je Cirrus Logic 4398 dvostruki digitalno/analogni 24-bit/192 kHz pretvarač koji uz multibit DeltaSigma arhitekturu pruža izvanrednu dinamiku, a Mismatch Shaping Technology pomaže eliminirati distorzije uz minimalni jitter (50ps). Interna memorija je također poprilično izdašnih 32 GB s mogućnošću proširenja s dvije Micro SD kartice na ogromnim 432 GB. Ogroman broj podržanih formata do 24-bit/192 kHz je gotovo standardna oprema.

Zanimljivo je međutim da su se u tvrtki odlučili za plastično kućište što na prvi pogled može djelovati i malo dvojbeno ako uređaj usporedimo s konkurentima koji obično koriste metalna, najčešće aluminijska kućišta. U ovom slučaju ipak treba reći da se radi o izvanredno kvalitetnoj plastici a kako smo već ustvrdili težina reproduktora je gotovo idealna. Gotovo sam siguran da u ovom slučaju takva odluka gotovo i da nije upitna. Baterija ovisno o glasnoći slušanja traje između 7 i 9 sati, osim kod visokorezolutnih datoteka koje na usporedivoj glasnoći prazne bateriju za nešto više od 6 sati. Svakako odličan rezultat i sasvim dovoljna autonomija.

ranje. Zavidna rezolucija ostavila je mogućnost da kvalitetne highres snimke dodaju još malo mikrodinamike po cijelom spektru, a posebno se to odnosi na zapise orkestralne klasike koja je u zvuk donijela još jednu karakteristiku, a to je odlična separacija instrumenata. Niti na doista zahtjevnim dionicama uz dobro "odvrnuti" potenciometar za glasnoću slika nije bila ozbiljnije kompromitirana, a položaj orkestra konstantno je bio jasno vidljiv i čvrst. No, dojmovi su svakako relevantniji i kad Opus #1 usporedimo sa sličnim uređajima. Kako već duže vrijeme koristim prvu verziju FiiO X5 svirača trenutak je bio idealan da sučelimo nešto noviji uređaj s već pomalo zaboravljenim, ali još uvijek potentnim prijenoZvuk Već u prvih nekoliko minusnim reproduktorom. Nema sumta Opus #1 dosta jasno pokazunje da su sve karte na strani testije svoje kvalitete od kojih primarranog uređaja, no samo kad govono treba izdvojiti izvanrednu rezorimo o ergonomiji, brzini i upravluciju i veliku količinu detalja, fino ljivosti dvaju konkurenata. Već u strukturiran proprvih nekoliko minustor u širinu i razta usporednog koriPažljivijim mjerno neutralan štenja Opus#1 je doislušanjem na karakter zvuka. sta potpuno zasjeMnogi prijenopovršinu izlazi nio FiiO X5 lakoćom upravljanja izbornicisni svirači posjenjegov fino duju nešto toplima i naravno dodirizbalansirani ji zvuk snažninim ekranom koji karakter u svaku usporedbu čini jeg basa, no testirani reproduktor kojem svega ima pomalo deplasirahrabro prezentinom. Sonični dojmodovoljno, ali i ra otvoren, provi su pak gotovo nedničega previše vojbeno na strani stazračan zvuk koji se na prvu čini rijeg uređaja koji je i malo laganim i bez fundamendoista koncipiran kao pravi audita. No, pažljivijim slušanjem na ofilski player. Snažnije i detaljnije površinu izlazi njegov fino izbabas područje, potpuno povezana slika i prostorni odnosi, te separalansirani karakter u kojem svega ima dovoljno, ali i ničega previcija na razini stacionarnih reproše. Pažnju posebno privlači visoduktora/pretvarača bili su pomakotonski spektar i njegova izvanlo neuhvatljivi za Opus #1. Mnogo bliže zvukom je Pioneer X-DP redna detaljnost. Na nešto stari100R testiran u prošlom broju jim snimkama lošije kvalitete zna se potkrasti i koji oštriji ton ili malo časopisa koji je nešto atraktivnijeg zvuka, no u odnosu na Opus #1 sibilacije, no detaljnost, prozračdeficitaran dinamikom i visokotonnost, brzina i dobar prostor ostala su konstanta kroz cijelo testiskim detaljima. Razlike su potpu-

Zaključak

U tekstu je malo govoreno o svim mogućnostima koje nam se nude u softverskoj domeni, kao što su ekvilizacije, digitalni filteri i druge mogućnosti koje su maneviše standardne za slične uređaje. Također nije spomenuta niti interakcija s računalom zato što je spajanje prošlo bez problema, a upravljanje s uređajem je jednostavno do trivijalnosti na Windows 10 operativnom sustavu. Tako je ostalo reći ono krucijalno, a to je činjenica da Opus #1 posjeduje audio potencijal preko svoje cjenovne kategorije. Zainteresiranima za ovakvu vrstu uređaja veće preporuke gotovo i nije potrebno uputiti.

OPUS #1 Displej 4” TFT Touch Display (480*800) CPU & Memory ARM Cortex-A9 1,4 GHz, Quad-Core Memory (RAM): DDR3 1GB Formati FLAC, ALAC, AIFF, WMA, DSD, MP3, OGG, APE (Normal, High, Fast) Punjenje i transfer USB Micro-B ulaz (punjenje i prijenos podataka (PC & MAC)) IZLAZI Phone (3,5mm) / Optical Out (3,5mm) / Balanced Out Baterija 4,000 mAh/3,7V Li-Polymer OS Android Dimenzije: 72 x 112 x 18 mm (ŠxVxD) Masa 185 g Cijena 530 eura INFO: www.audio-opus.com

hifimedia #99

TEST TRI MINI LINIJE

TRI konkurenta

za prijestolje Testirali smo tri mini linije koje dolaze u kompletu s pripadajućim zvučnicima, iako se neki modeli mogu kupiti i zasebno p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ako se čini da nikada nije bilo lakše nego u današnje vrijeme kupiti neki stereo uređaj i ući u sve čari audio zvuka, situacija nije niti izbliza tako jednostavna. Mnoštvo različitih uređaja na tržištu danas definitivno omogućuje veliki raspon odabira elektroničkih audio komponenti od kompaktnih mini linija pa do zasebnih Hi-Fi komponenti. Međutim, kako je povijest već pokazala, ogroman broj različitih audio uređaja na policama dućana samo dodatno zbunjuju potencijalne korisnike. Više nije dovoljno odabrati CD ili eventualno gramofon za izbor zvuka, nego su u igri i novi audio "igrači", npr. pametni telefoni, MP3 playeri, USB memorijski stickovi, tableti, itd.. Da stvar bude još kompliciranija, tu su različiti formati zvuka (kompresija podataka), pa korisnik prilikom kupnje mora dobro obratiti pažnju koji format zvuka može reproducirati određeni uređaj. Danas sve veći broj ljudi živi u manjim prostorima (stanovi u zgradama) što je još jedan bitan faktor odabira kod kupnje

hi-fimedia #99

audio uređaja, a to je činjenica koja uvjetuje veličinu i smještaj takvih uređaja u prostoru, pa takvim korisnicima ostaje jedino izbor kupnje neke mini linije. Iz tih razloga odlučili smo se na test mini linija, kako bi barem neke od gore spomenutih nedoumica u potpunosti otklonili. Odabrali smo vrlo interesantne mini linije od kojih su neke starijeg datuma, ali se još uvijek proizvode, do onih najnovijeg datuma proizvodnje, koje imaju ugrađena najnovija tehnološka dostignuća. Testirali smo tri mini linije u cjenovnom razredu od 3.250,00 do 4.399,00 kuna i to modele Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB, Denon RCDM40 + SC-M40 i Yamaha MCR550 + NS-BP 200. Sve mini linije dolaze u kompletu s pripadajućim zvučnicima, iako se neki modeli mogu kupiti i zasebno (npr. Denonova mini linija). Moramo priznati da smo ostali pomalo iznenađeni nekim dobivenim rezultatima, jer bez obzira na opremljenost pojedinih uređaja najnovijim tehnologijama, najvažnija naznaka nije bila stavljena na reprodukciju kvalitete zvuka, što bi po nama ipak trebao biti jedan od najvažnijih parametara!

Denon RCD-M40 + SC-M40 Čvrsta gradnja i projektiranje USB ulaz za iOS uređaje Dva digitalni optička ulaza Daljinski upravljač Izlaz za subwoofer Podrška audio formata Podrška za Apple proizvode Tihi mehanizam CD ladice Mogućnost priključka slušalica veće impedancije Moguća kupnja mini linije bez zvučnika ništa posebno

Denon RCD-M40 + SC-M40 Pogledom na dizajn Denonove RCD-M40 mini linije, odmah je uočljivo da je ova mini linija novije proizvodnje. Fine i nježne zaobljene linije prate moderan pristup dizajnu. Veliki i vrlo čitljivi fluorescentni display (prikazuje dva retka brojki i slova) malo je pomaknut u lijevu stranu skupa s ladicom CD pogona. Prednja ploča je izrađena od aluminija i na njoj se nalaze samo najosnovnije funkcijske tipke. Za razliku od Yamahe, samo se jedan USB priključak nalazi na prednjem panelu uz ulaz za slušalice (3,5 mm priključak). USB ulaz omogućuje interakciju s Apple uređajima (iPod i iPhone) ili priključivanje i reprodukciju glazbe s USB memorijskog sticka. U stanju mirovanja moguće je puniti Apple uređaje kroz USB. Android smartphone i MP3 playeri morat će se priključiti na mini liniju pomoću analognog RCA ulaza na stražnjoj strani. Stražnja strana sadrži kvalitetne vijčane zvučničke priključke koje mogu primiti kompatibilne kabel stopice, banana utikače ili zvučničke kabele debljeg presjeka. Posebno bismo izdvojili čak dva optička digitalna Toslink ulaza, namijenjena npr. za izravno priključivanje digitalnih veza s TV-a (može se tada preko Smart TV-a pristupiti svim internetskim audio sadržajima i slušati zvuk) ili za pri-

ključivanje vanjskog Blu-ray uređaja. Kroz CD pogon moguće je slušati standardne glazbene diskove (CD) i materijale snimljene u WMA i MP3 formatu. USB priključak podržava, uz WMA, AAC i MP3, i kvalitetne WAV i FLAC formate zvuka. I Denonov komplet koristi dvostazni sustav zvučnika s bas refleksnim otvorom. Interesantno je što Denon u kompletu s mini linijom nudi dvije spužvice koje se mogu postaviti u bas refleksi otvor i tako u određenoj mjeri "kontrolirati" količinu bas frekvencije. Na testu nismo imali potrebe upotrebljavati priložene spužvice, a korisnici mogu eksperimentirati s njima zavisno u kakvom "okruženju" će biti smješteni zvučnici u prostoru. Dobro je što se Denonov RCDM40 mini linija može kupiti odvo-

jeno bez zvučnika, te se naknadno korisnik može odlučiti kupiti neki zvučnički sustav od specijaliziranih tvrtki koje se bave isključivo proizvodnjom zvučnika, što sigurno može poboljšati zvučne rezultate Denonove mini linije. Za kvalitetnu reprodukciju zvuka, Denon je u RCD-M40 ugradio kvalitetni 32-bit/192 kHz digitalno/analogni pretvarač. Elektronička pločica s elementima konstruirana je tako da skrati put signala, kako bi se izobličenje svelo na najmanju moguću mjeru i izbjegla moguća koloracija zvuka. Denonov tzv. "Triple Nouise Reduction" funkcija također pokušava sačuvati izvornu čistoću ulaznog signala. Možda je ipak najinteresantnija mogućnost odabira impedancije slušalica (tri različita moda), pa se u liniju mogu uključiti i neke kvalitetnije slušalice

veće impedancije, što ostale mini linije na testu nisu imale. Denonov daljinski upravljač se pokazao kao najbolji za upravljanje iz vrlo jednostavnog razloga. Veličina funkcijskih tipki je velika, a razmak među njima je dovoljan da se ne može dogoditi slučajno pritiskanje neke neželjene funkcije. Osim toga, raspored funkcijskih tipki je intuitivan i jednostavan, pa se korisnik vrlo lagano nauči na njegovo korištenje. Nismo imali nikakvih problema s upravljanjem bilo kojim materijalom, neovisno da li se tu radilo o USB ili CD izvoru zvuka. Denon se u odnosu na ostale konkurente svrstao u sredinu po kvaliteti zvuka. Visoki tonovi su pomalo "svilenkasti" i nemaju onu čistoću kao kod Yamahe. Srednjotonski dio frekventnog spektra je najbolje reproduciran, dok su bas frekvencije bile mekanijeg karaktera. Dubinska perspektiva zvučne pozornice je čujna ali je zvuk više težio svrstati se u središnji dio stereo pozornice. Ukupni zvučni dojam je dobar za ovakav jedan mali sustav. Neke bi korisnici možda mogli "prigovorili" na percepciju "sporosti" zvuka Denonove mini linije, ali to će ipak puno ovisiti od vrste glazbenog materijala koja se sluša.

hifimedia #99

TEST TRI MINI LINIJE

Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB Pogledom na Pioneerovu X-HM 72 mini liniju, odmah se uočava jedan drugačiji stil u dizajnu u odnosu na ostale mini linije na testu. Na prednjoj ploči od brušenog aluminija dominira veliki LCD display koji prikazuje podatke u čak šest redova i više boja. Osnovne funkcijske tipke nalaze se gornjoj strani kućišta mini linije, a na prednjoj je ostavljen samo okretni kotač izlazne razine zvuka - 1 USB, 3,5 mm audio i ulaz za slušalice. Na stražnjoj strani, kao i na ostalim mini linijama, Pioneer je ugradio vijčane priključke za zvučničke kabele, što je uvijek dobro vidjeti na ovakvim uređajima, a i tu postoji izlaz za subwoofer. Pioneer ima mrežni priključak za povezivanje na Internet kao i dvije antene za bežično Wi-Fi povezivanje (IEEE 802.11 b/g), što ga definitivno izdvaja od ostalih mini linija na testu. Pioneer također koristi dvostazni sustav zvučnika s bas refleksnim otvorom u ovom kompletu (finiš u klavir lak izvedbi), po čemu se ne razlikuje od ostalih konkurenata na testu. U kompletu s Pioneerom dolazi i mali zgodni plastičan stalak koji služi kako bi u njega vertikalno mogli postaviti iPad/iPhone/iPod kada je priključen u mini liniju. Zahvaljujući Wi-Fi i mrežnom priključku, Pioneer X-HM72 može reproducirati glazbu putem mreže.

hi-fimedia #99

Omogućen je izravan pristup iTunes glazbenim sadržajima s iPod, iPhone, iPad (Apple AirPlay protokol) uređaja. Tu je i kompatibilnost s vTuner internetskim radijskim postajama. Pomoću vTuner otvorena je reprodukcija glazbe s više od 10.000 internetskih radio postaja, što je vrijedan dodatak, pa korisnicima Pioneerove mini linije nikada neće biti dosadno. Uz pomoć mrežnih sadržaja ili putem USB veze Pioneer može reproducirati Hi-Res audio datoteke kao što su 2,8MHz DSD datoteke i 192 kHz / 24-bitni WAV, FLAC i AIFF datoteke (kroz WiFi ograničenje je postavljeno na 24-bitni/48kHz). Naravno, linija reproducira i standardne glazbene formate: MP3, ALAC, WMA i AAC. Ne treba zaboraviti spomenuti i reprodukciju audija preko Bluetooth veze. Sustav podržava aptX kodek,

koji osigurava dobar prijenos digitalnog signala. Upravljanje svim funkcijama Pioneerov X-HM 72 mini linije nije predstavljao neki problem, niti su se pojavili problemi prilikom povezivanja i reproduciranja sadržaja preko žične i bežične mreže. Daljinski upravljač je dosta "natrpan" malim funkcijskim tipkama, pa to može predstavljati problem korisnicima s debljim prstima. Struktura i podjela funkcija na daljinskom upravljaču dobro je grupirana, ali ipak bi voljeli vidjeti veće funkcijske tipke. Oni korisnici koji neće biti zadovoljni daljinskim upravljačem mogu skinuti s Interneta besplatni app za iOS / Android uređaje, kako bi njima mogli upravljati Pioneerovom mini linijom. Za razliku od ostalih testiranih mini linija, Pioneer X-HM 72 zvuč-

Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB Opsežna kompatibilnost s različitim audio datotekama Veliki LED zaslon Kompatibilan vTuner, Spotify Connect, Deezer, ... Bluetooth kompatibilni format aptX (kvaliteta zvuka) Hi-Res Audio Wi-Fi DLNA Plastični stalak za iPad/iPhone/iPod uređaje 33 sekunde potrebno za pokretanje sustav zvuk

no je pokazao nešto slabije karakteristike. Visoki tonovi su bili pomalo skriveni iza ostalih zvučnih spektrova. Srednjotonski dio je bio najbolje reproduciran, što je jedan od najvažnijih segmenata zvuka, koji i mora biti uredno reproduciran, kako bi se dobila dobra kvaliteta ukupnog zvuka. Bas frekvencije bile su većeg intenziteta nego što smo očekivali, ali se naknadnom bas kontrolom intenzitet može umanjiti. Stereo i dubinska perspektiva bila je definitivno manja nego kod ostalih mini linija, pa će na tome Pioneer morati poraditi u budućnosti. Za očekivati je kako će Pioneer pomoću novog fimwarea (ugrađena je verzija bila - s9784.5032.1010) preko Interneta nadopuniti i poboljšati svoje zvučne karakteristike X-HM 72 mini linije.

Yamaha MCR-550 + NS-BP 200 Jednostavno rukovanje Zvuk Kvalitetni zvučnici Poseban priključak za Apple proizvode (iPhone, itd.) Subwoofer izlaz ne podržava visoko kvalitetne formate zvuka (FLAC, AAC, itd.)

Yamaha MCR-550 + NS-BP 200 Yamaha MCR-550 mini linija + NS-BP 200 zvučnici spadaju u "starije" uređaje koji se još uvijek uspješno proizvode bez obzira na vrlo žestoku konkurenciju u ovom segmentu. To naravno nije bez razloga jer je u nekim segmentima Yamaha još uvijek nedostižna konkurenciji. Dizajn Yamahe MCR-550 spada u "staru školu" s čistim i ravnim linijama pri čemu jedino središnja ladica CD pogona odskače sa svojim zaobljenim linijama. Prednja ploča je od brušenog aluminija na kojoj se uz minimalni broj funkcijskih tipki nalazi i prilično jasan display. Na vrhu kućišta smještena su dva priključka: 1 USB i 1 specijalni priključak za iPhone (kompatibilan je s uređajima iPhone 4, iPod 5, iPod Classic, iPod Nano i iPod Touch). Iz ovoga je sasvim vidljivo da je ova mini linija "starijeg" datuma jer sve novije mini linije nemaju posebni iPhone priključak. Stražnja strana sadrži minimalni broj priključaka, a izdvojili bi vijčane banana priključke (prihvaća banana priključke i veće presjeke zvučničkog kabela), subwoofer izlaz, te mali ventilator koji onemogućava eventualno pregrijavanje cijelog susta-

va. Zvučnički sustav je dvo-stazni s bas refleksnim otvorom te elegantnim pokrovom stranica u klavir lak izvedbi. Pri projektiranju ovih malih zvučnika posuđeno je mnogo ideja od Yamahine high-end serije zvučnika naziva Soavo. Kućište zvučnika je posebno učvršćeno kako bi se oscilacije smanjile na minimum, a lijepljenje se vrši s istim materijalima i tehnikama koje se koriste za Yamahina glazbala izrađena od drveta. Specifičnost ovih zvučnika je što je baza postavljena u trokut na tri gumene anti-vibracijske nožice, poboljšavajući tako stabilnost i smanjujući vibracije, a mrežica pokrivala zvučnika ima na sebi magne-

te, pa je dovoljan sasvim mali otpor kako bi se mrežice skinule ili vratile na zvučnik. Yamaha MCR-550 omogućuje reprodukciju Audio CD, MP3 i WMA formata, što bi trebalo biti sasvim dovoljno za većinu korisnika. Omogućena je i digitalna veza s iPod-om pa se signal prenosi izravno na receiver, umanjujući tako interferencijsku "buku" te koristi ugrađeni digitalno/analogni pretvarač u samoj mini liniji (ugrađeni Burr-Brown DAC). Jedan od najvažnijih značajki je svakako već iskušan i poznati Yamahin "Music Enhancer", koji poboljšava kvalitetu zvuka komprimiranih glazbenih formata kao što su MP3 ili WMA

Upravljanje CD/iPhonom/ USB glazbenim materijalima nije predstavljalo nikakve probleme. Daljinski upravljač je dobro strukturiran i podijeljen na zasebne cjeline. Jedino mu se može prigovoriti što su funkcijske tipke dosta malene, pa bi korisnici s debljim prstima mogli imati problema. Upravljanje glazbenim sadržajem s iPhona je također omogućeno preko daljinskog upravljača. Od samog početka bilo je jasno da je Yamaha svojim zvučnim potencijalom ispred ostalih mini linija na testu. Bas je mekanijeg karaktera s dobrom ekstenzijom i kontrolom čak i u zahtjevnim dionicama glazbe. Visoko i srednjotonsko područje odsvirano je čisto i precizno bez prikrivanja detalja u glazbi. Preporučujemo da se ne skidaju zaštitne mrežice s zvučnika, jer u tome slučaju na većim glasnoćama, zvuk visokih tonova može biti malo prenaglašen i iritantan. Yamaha je imala najbolju definiciju zvučne pozornice po dubini i širini, a ukupno niti jedan dio zvučnog spektra nije iskakao u odnosu na drugi, što je za mini liniju izuzetno dobar rezultat.

hifimedia #99

TEST TRI MINI LINIJE Model Značajke Sustav zvuka Snaga sustav u Watima FM prijamnik Antenski priključak Ugrađeni CD Reprodukcija audio formata kroz CD Reprodukcija audio formata kroz USB Audio izlaz/ulaz Subwoofer izlaz Digitalni ulaz optički/koaksijalni USB 2.0 Posebni iPod priključak Ulaz za slušalice Mrežni priključak WLAN antena Bluetooth AirPlay Wireless Audio DLNA Certified™ (1.5) Memorija za radijske postaje Veličina ekrana na uređaju (širina x visina) dodatni pribor Dimenzije uređaja (širina x visina x dubina u mm /težina kg) Dimenzije daljinskog upravljača / težina s baterijama (2x AAA) Zvučnici Tip zvučnika Broj ugrađenih zvučnika

Denon RCD-M40 + SC-M40

Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB

Yamaha MCR-550 + NS-BP 200

stereo 2 x 50 W (4 Ohma) • • • audio CD, MP3, WMA MP3, WMA, Apple Losles, FLAC, AIFF, DSD - / 2 + 1 (3.5 mm) • 1/1 -

stereo 2 x 30 W (6 Ohma) • • • audio CD, MP3, WMA WMA, MP3, WAV, MPEG-4 AAC, FLAC -/1 • 2 /1 -

• • • dvostruka (802.11 b/g -ver. 3.0, profile: A2DP/ AVRCP, codec: SBC/AAC/aptX)) • • • 40 55 x 70 mm zvučnički kabel, FM antena, samostojeći plastični držač smartphone, dvije antene za WLAN 290 x 98 x 333 mm/ 4.8

• -

stereo 2 x 32 W (6 Ohma) • • • Audio CD, MP3, WMA MP3, WMA - / 2 + 1 (3.5 mm) • -/1 iPhone (4 generacija) iPod (5th generation), iPod classic, iPod nano • -

40 90 x 20 mm zvučnički kabel, FM antena/ spužve za dampiranje bas reflex otvor na zvučniku 210 x 115 x 309 / 4.0

30 90 x 18 mm zvučnički kabel, FM antena

50 x 210 x21 mm / 99 g

50 x 223 x 23 mm / 121 g

50 x 220 x 21 mm /131 g

Dvosistemski s bas reflex otvorom 1 x 120 mm bas srednjotonac i 1 x 25 visokotonac

45 Hz do 40 kHz

Dvosistemski s bas reflex otvorom 1 x 120 mm bas srednjotonac i 1 x 30 visokotonac 55 Hz-28 kHz

148 x 263 x 217 / 3,3

145 x 238 x 234 / 3,6

154 x 274 x 287 / 3,9

www.heliko.hr 4,399.00 kn

www.sonusart.hr 3.250,00 kn

www.bojezvuka.hr 3.590,00 kn

Frekvencijski raspon Ostalo Dimenzije zvučnika (širina x visina x dubina u mm/ težina kg) Info CIJENA

Denon RCD-M40 + SC-M40

hifimedia

ZVUK 30

OPREMLJENOST 35

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

Zaključak

Test mini linija koje smo uspoređivali dao je vrlo interesantne rezultate, pokazavši da ugrađena najmodernija tehnologija u neki uređaj nije uvijek mjerilo kvalitete i najvažnijeg segmenata na audio uređaju, a to podrazumijeva što prirodniju reprodukciju zvuka. Niti jedna mini linija nije doprinijela da je proglasimo pobjednikom testa. Svaka od njih pokazala je u nekom svome segmentu da je izuzetno "napredna", a dok je u nekom drugom segmentu dosta zaostajala u odnosu na ostale konkurente. Zato ćemo istaknuti najbolje prednosti

hi-fimedia #99

100

svake mini linije zasebno te njezine nedostatke. Iako je Yamaha MCR550 mini linija + NS-BP 200 zvučnicima starijeg datuma proizvodnje, pokazala se kao iznimno kvalitetna reproduciranim zvukom. To ne treba pripisati samoj mini liniji nego i vrlo kvalitetnoj reprodukciji zvuka samih zvučnika. Yamahine zvučnike (kao i sve ostakle zvučnike) smo isprobali u kombinaciji s ostalim testiranim mini linijama i svaka od njih svirala je bolje u takvoj kombinaciji nego s pripadajućim setom zvučnika. To samo dovoljno govori i o još jednoj mogućoj kombinaciji, da svaku mini liniju možete

Yamaha MCR-550 + NS-BP 200

DALJINSKI UPRAVLJAČ 8

CIJENA/KVALITETA 8

UKUPNO 79

hifimedia

ZVUK

OPREMLJENOST

CIJENA/KVALITETA

UKUPNO 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ

CIJENA/KVALITETA

Yamaha MCR-550 + NS-BP 200

OPREMLJENOST

Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB

hifimedia Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB

Denon RCD-M40 + SC-M40

ZVUK

215 × 125 × 309 /4.9

100

UKUPNO 81

100

naknadno "upariti" s nekim kvalitetnijim parom zvučnika tvrtke koja se bavi isključivo proizvodnjom zvučnika i tako dobiti maksimum iz pojedine mini linije. Podrška reprodukcije manjeg broju raznih audio formata je sasvim razumljiva kod Yamahe obzirom na njeno "starije" izdanje od otprilike 5-6 godina, pa tu ne može konkurirati ostalim mini linijama. Denon RCDM40 + SC-M40 zvučnički sustav pokazao se kao najbolje rješenje balansirajući kvalitetnom podrškom reprodukcije različitih audio formata, dobro izrađenim daljinskim upravljačem i modernim diza-

jnom. Zvukom ipak nije mogao parirati odličnoj Yamahi. Pioneer XC-HM 72S + S-HM72GB zvučnici dobro su naglasili što nas sve čeka u budućnosti. Veliki čitljiv LCD ekran u boji, najbolja podrška za reprodukciju raznih audio formata, bežično i žičano povezivanje s Internetom, jednostavnost upravljanja, karakteristike su koje su Pioneeru dale iznimne mogućnosti. U Pioneeru su se zaista potrudili ugraditi najbolje tehnološke inovacije s kojima su dobile ogromnu mogućnosti, ali reprodukcija zvuka nije mogla u potpunosti parirati zvuku ostalih mini linija na testu.

PRIKAZ RASPBERRY Pi

Raspberry Pi kao audio streamer izvrsna je opcija za one koji imaju malo entuzijazma za poigrati se s njime

Raspberry Pi kao audio streamer piše: Jagor Čakmak

S Rune playback

Rune izbornik

Rune playlista

hi-fimedia #99

amostalni digitalno analogno pretvarači glavni su hit zadnjih nekoliko godina. Ideja tih uređaja kao centralnog mjesta koji je sposoban pretvoriti bilo koji digitalni signal u analogni je izvrsna, no ostaje pitanje od kuda će taj digitalni signal doći. Postoji nekoliko opcija. Prva opcija je kupiti uređaj koji će riješiti i pretvaranja i streaming u jednom. Problem ove opcije ja nadogradivost s budućim formatima glazbe i manipulacija s velikim kolekcijama glazbe. Druga opcija je smarphone ili tablet, ali njihova ograničenja su povezivosti i to što su to osobni uređaji koje nosimo sa sobom pa je pitanje kako riješiti situaciju kada netko drugi želi slušati glazbu, a nema vlastiti prijenosni uređaj. Treća opcija je računalo. Računalo je svestrano i nadogradivo, ali mu je loša strana to što dosta troše struju, imaju ventilatore koji stvaraju buku i uglavnom su

velika. Kao najbolja opcija za spoj s digitalno analognim pretvaračima na scenu stupaju mala računala poput Raspberry Pia ili Intel NUC-a. Mi smo se odlučili isprobati Rasperry Pi budući da je popularniji i jeftiniji.

Raspberry PI

Raspberry PI je kompletno računalo na minijaturnoj tiskanoj pločici i ima sve što treba za komunikaciju s vanjskim svijetom. Srce Raspberrya je ARM procesor kakav inače nalazimo u pametnim telefonima, a njegova brzina ovisi o generaciji Raspberrya. Prvi Raspberry Pi (Model A) predstavljen je 2013 godine, a trenutno aktualan je Raspberry Pi 3 Model B. Najnoviji model predstavljen je u veljači 2016. godine i zapravo je prilično moćan. Posjeduje procesor s četiri jezgre koje rade na 1.2 GHz i radnu memoriju od 1 GB. Od onoga što je nama bitno za ovu priču, ima četiri USB priključka i utor za SD karticu.

Na Raspberry Pi-u moguće je instalirati potpuno funkcionalni operacijski sustav Linux baziran na Debianu prikladno imena Raspbian. Sada kada smo saznali da je unatoč minijaturnom formatu Raspberry Pi potpuno računalo, ostaje pitanje kako ga uklopiti u audio sustav na jednostavan način. Trenutno postoje dva projekta otvorenog koda čiji je cilj zadovoljiti audiofile koji bi htjeli koristiti Raspberry Pi u svojem audio sustavu: Rune Audio i Volumio.

Streamer

Ideja je zapravo jednostavna. Za reprodukciju glazbe koristi se postojeći i ujedno najpopularniji konzolni audio player na Linuxu Music Player Deamon kojeg pomoću lijepog i ugodnog web sučelja kontroliramo s bilo kojim uređajem koji posjeduje browser i spojen je na mrežu. Volumio i Rune Audio potekli su iz istog projekta (RaspyFi) gdje je u razvoju došlo do nesuglasica između članova tima

te je svatko krenuo svojim putem i napravio samostalni novi projekt. Možda priča zvuči komplicirano, no korištenje ovakvog sustava zapravo je jako jednostavno. Korisnik treba skinut diskovni image jednog ili drugog sustava (Volumio ili Rune Audio) s njihove web stranice i sljedeći vrlo jednostavne upute kopirati taj image na SD karticu. Nakon toga, sve što je potrebno je staviti karticu u Raspberry Pi i upaliti ga. Ostale postavke podešavaju se kroz web sučelje prema uputama. Sljedeći korak je pohranjivanje glazbe, a SD kartica nije nužno najbolja opcija. Imamo dvije mogućnosti koje podržavaju i Rune Audio i Volumio: • USB memorija/disk direktno spojen na USB utor na Raspberry Pi-u - Ova opcija je ujedno i najjednostavnija jer se glazba automatski dodaje u glazbenu biblioteku. • Mrežni disk ili dijeljeni direktoriji na računalu - Zahtjeva nešto više klikanja po web sučelju. Nakon što smo stvorili glazbenu biblioteku, ostaje nam još spojiti Raspberry Pi na audio sustav. Osnovni način za to je putem USB sučelja direktno na digitalno analogni pretvarač. U praksi se pokazalo da se Volumio bez problema spaja na sve uređaje koji su bili na testu unazad zadnjih godinu dana i tu do sada nije bilo nikakvih problema. Ako Raspberry Pi želite spojiti putem koaksijalnog ili optičkog kabla na digitalno analogni pretvarač, onda je s potrebno naručiti dodatak za Raspberry Pi s web stranice www.hifiberry.com. Pločica pod nazivom Digi+ (25€) na sebi ima koaksijalni i optički digitalni audio izlaz, a spaja se na postojeće utore za proširenje na Raspberry Pi-u.

Korištenje

Nakon postavljanja sustava, korištenje je zapravo iznimno jednostavno. Oba audio sustava za Raspberyy Pi (Volumio i Rune Audio) imaju web 2.0 sučelje koje se interaktivno prilagođava trenutnim aktivnostima i browseru s kojeg dolazite. Logika upravljanja je poput bilo kojeg drugog audio playera na računalu, a i mogućnosti su takve.

Volumio playback

Volumio na smartphoneu

Win32disk imager: Prebacivanje imagea na SD karticu

Volumio playlista

Nakon što smo postavili sustav i upoznali se s njegovim upravljačkim mogućnostima, nametnulo se pitanje da li je Raspberry Pi dovoljno snažan da obrađuje audio zapise visoke kvalitete. Odgovor je vrlo jednostavan i glasi: Da. Potpisnik ovog teksta posjeduje Raspberry Pi Model B koji ima procesor s jednom jezgrom na 900 MHz i 512 MB RAM-a. Pri reprodukciji audio zapisa visoke kvalitete opterećenje procesora gotovo nikad ne prelazi 60%, a memorija uglavnom stoji na zauzetih 70 MB od dostupnih

Kućišta za Raspberry Pi su dostupna već za $1 pa na više

482 MB. Stoga zaključujemo da Raspberry Pi definitivno nije usko grlo u takvom sustavu sigurno, a na digitalno analognom pretvaraču je da iskoristi maksimum od danih podataka.

Zaključak

Raspberry Pi kao audio streamer izvrsna je opcija za one koji imaju malo entuzijazma za poigrati se s njime. Znanja potrebna za postaviti ovakav sustav djelomično izlaze iz hi-fi sfere, no na Internetu ćete naići na mnoštvo

Slika konzole: Prikaz opterečenja sustava pri reprodukciji glazbe

uputa i odgovore na moguće probleme, a šanse da ćete se susresti s nečime s čime se netko drugi već nije uhvatio u koštac i riješio problem zaista su male. Autor ovih redaka ovakav sustav uspješno i bez problema koristi već više od godinu dana, a na zvuku (ne)utječe na isti način kao i kad se hard disk spoji na DAC ili drugo računalo. Raspberry Pi dobavljiv je u većini glavnih trgovina kompjuterskom opremom u Hrvatskoj, a njegova osnovna cijena je $35. Linkovi: Raspberry PI: www.raspberrypi.org Rune Audio: www.runeaudio.com Volumio Audio: https://volumio.org Win 32 Image Writer: sourceforge. net/projects/win32diskimager HifiBerry: www.hifiberry.com

hifimedia #99

TEST AUDIOQUEST DRAGONFLY RED

Mali, ali moćan Audioqust je uspio načiniti vrijedan prijenosni uređaj koji uz sve kvalitete posjeduje i atraktivnu cijenu

piše: Gordan Gaži

vatko tko se u svojem životu imao prigodu uhvatiti u koštac s audiofilskom elektronikom svjestan je da u tom segmentu industrije zapravo nema pravila. Uređaji koji su svojim gabaritima toliko teški da ih u slušaonicu trebaju unositi barem 2 volontera nisu rijetki, ali i oni kojima je dovoljan džep košulje sve su učestaliji. Tehnologija napreduje i ss tomčinjenicom se treba susresti, no ne na negativan način. Uređaji poput Audioquest DragonFly Red pretvarača čini se dobivaju bitku, posebice u digitalnoj domeni. Primiti na test uređaj veličine memorijskog sticka koji u sebi skriva ozbiljan potencijal u digitalnoj, ali i analognoj domeni vremešnom audiofilu naviknutom na teške i velike uređaje, koji su slijedom toga i kvalitetni, čini se pomalo kao uvreda, no ipak nije tako. Audioquest je iskusna i pametna tvrtka koja dosad nije pod svojim imenom proizvela ništa što bi narušilo njihov ugled. Pišući ovaj prikaz pokušao sam se sjetiti ponekog promašaja koji bi tvrtku stajao ugleda, no njihovi produkti, a primarno audio kabeli s kojima su i stekli ugled i slavu uvijek su pružali i više od cijene njihovog koštanja. Kako su u posljednje vrijeme znatno proširili svoj program sa stvarno odličnim slušalicama i digitalnim potrepštinama, a svjesni svojeg nasljeđa proizvođača kabela, potražili su adekvatnu pomoć i u svoj tim doveli nekoliko izvanrednih stručnjaka. Tako je DragonFly Red“ konstruirao Gordon Rankin. Za one kojima to ime ne znači mnogo, spomenimo da se radi o čovjeku koji stoji iza američke tvrtke Wavelength Audio i koji je svojim idejama vezanim za asinkrone USB protokole značajno doprinio gotovo svakom današnjem digitalnom konverteru. Njegovo diza-

hi-fimedia #99

BEST BUY

jnersko umijeće i znanje mogli su iz prve ruke svjedočiti svi oni koji su imali prigode čuti sjajan Ayre QB-9 DAC. No, doista vremena se mijenjaju i fokus proizvođača se pomalo seli prema tržištu laptopa i pametnih telefona, te se od dizajnera traži ne samo ogromno znanje i umješnost da se proizvede vrhunski audiofilski uređaj koji će zadovoljiti biranu publiku, već i portabilnost i sposobnost bezbolne interakcije ss različitimuređajima i operativnim sustavima. Gordon Rankin je s testiranim stickom uspio pomiriti obje potrebe i još jednom je dokazao zbog čega je jedan od najuglednijih digitalnih stručnjaka današnjice. Za one koji imaju potrebu i želju saznati više internetski forumi su prepuni njegovih promišljanja i prepiski. No posvetimo se uređaju koji je i predmet testa. Kako je već rečeno, DragonFly Red je minijaturan uređaj na kojem osim pozlaćenog USB konektora, kojim ga priključujemo na željeni uređaj, i 3,5 mm konektora nema ništa što privlači pažnju. Unutrašnjost malenog

uređaja je ponešto zanimljivija. Kao digitalni pretvarač u tvrtki su se odlučili upotrijebiti 32-bitni Sabre 9016 chip koji, uz sve već znane audio kvalitete, posjeduje Bit-perfect digitalnu kontrolu glasnoće, a i optimalnu potrošnju struje. Gotovo sve što ovakvo uređaju treba. Uz navedeno na pločici se nalazi i Full Speed USB mikrokontroler (PIC32MX) tvrtke Microchip Technology koji uz unaprijeđene perfomanse u smislu odnosa signal/šum troši gotovo 77% manje energije za svoj rad u odnosu na prethodnika. DragonFly Red testiran je na stolnom računalu i laptopu pogonjenima WIN10 sustavom. Treba naglasiti da je na računalima s ovim OS-om u potpunosti ostvarena Plug and Play ideja. Za druge uređaje i uobičajene operativne sustave Audioquest nudi kompletnu softversku i hardversku podršku.

Slušni test

U slušnom test kao i u tehničkom opisu DragonFly Red nije ostavio mnogo dvojbi. Snažan, dinamičan, okretan i elastičan zvuk sa solidnom količinom detalja i odličnom dinamikom najkraći je opis uređaja spojenog kao DAC. Ono što je bez sumnje obilježilo njegovu prezentaciju su jasno vidljivi

sonični slojevi i odličan prostor. Idealan primjer za takvu prezentaciju bio je pomalo neuobičajeni predložak elektronske glazbe (Klaus Shultze, Moondawn) koji je uz gore navedeno ostavio maleni dojam atraktivnosti, ali i odlične mikrodinamike, iako je sama snimka daleko od idealne. U istom tonu nastavilo se je rock glazbom (Santana, IV) na kojoj se uz tamnu pozadinu i mnogo detalja pojavilo i malo topline u srednjetonskom i bas području. Kao pretpojačalo za slušalice nije bilo problema s pogonom niti jednih od 5 pari slušalica korištenih za test.

Zaključak

Audioqust je uspio načiniti vrijedan prijenosni uređaj koji uz sve kvalitete posjeduje i atraktivnu cijenu unutar kojih je formiran i vrijednosni sud o uređaju. Iako je kompatibilan s datotekama do 24-bit / 96 kHz u ovom trenutku nema mogućnost reprodukcije DSD formata što većini i neće biti značajan čimbenik, no za punu kompatibilnost i vrhunski zvuk treba izdvojiti malo više novaca. DragonFly Red nije kadar zamijeniti stacionarni konverter, no ono što nudi za svoju cijenu je i više nego pošteno. Svatko tko mobilnost i portabilnost stavlja pred doista visoku audiofilsku razinu nema potrebe tražiti dalje. Jedan od simpatičnih malih uređaja koji ću svakako pamtiti i iz grupacije onih koje najradije ne bih vratio distributeru. Kako sa svojom analognom kontrolom glasnoće (računalno kontrolirana), DragonFly Red može pogoniti i odgovarajuće zvučnike i pojačala komplet je potpun. Da li su slični uređaji nova snažna karta na stolu vidjet će se vrlo uskoro, no potencijal je doista ogroman. Cijena: 1.540 kuna INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

RADIOHEAD

'A Moon Shaped Pool' album mjeseca Descendents, Eagulls, Grant-Lee Phillips, Nothing, Shonen Knife, The Kills, GÃ&#x2DC;GGS, Leland Sundries, Steve Adamyk Band, Thee Oh Sees, The Strokes, Frankie Cosmos

EDDIE HENDERSON Jazz razgovor

PETER SAVILLE

Dizajn u funkciji glazbe

RAZGOVOR / PETER SAVILLE

Peter Saville Prenosimo vam ekskluzivni razgovor koji je sa Savilleom vodio SMS Deutsch, u Ironmonger Row u istočnom dijelu Londona. Razgovor je izvorno objavljen u petom izdanju emisije Drive, na Yammat FM-u.

obri omoti ploča tj. albuma uvijek se pamte. Omot, da bi bio dobar, ne samo da treba biti u stanju uhvatiti duh ploče, nego i duh vremena, jasno pozicionirati bend, ploču i pjesme u određeno vrijeme i prostor, a opet istovremeno na neki način biti svevremenski. Uzmimo fotografiju na omotu "London Calling" od The Clash. Paul Simonon u zamućenoj fotografiji u trenutku frustracije razbija svoju bas gitaru. Ta slika postaje jedna od najprepoznatljivijih u pop kulturu. O "Abbey Road" Beatlesa da ne govorimo. Ili "The Dark Side

hi-fimedia #99

of the Moon", ili nešto kasnije "Nevermind" od Nirvane i "Up the Bracket" od The Libertines. Od svih ovih primjera možda je najikoničnija naslovnica albuma "Unknown Pleasures" benda Joy Division. Radio valovi, bijeli na crnoj pozadini. Jednostavno. Briljantno. Svi bi htjeli tu ploču, svi bi htjeli taj print na majici. Svi zapravo i imaju taj print na majici. A tko je genijalac koji stoji iza dizajna? Ljude zadužene za vizualni identitet često zaborave. U ovom je slučaju riječ o Peteru Savilleu, jednoj od ključnih figura kultnog Factory Records.

hifimedia #99

RAZGOVOR / PETER SAVILLE

eter Saville o svom djetinjstvu i novonastalom pokretu mladih kaže sljedeće: "Rođen sam 1952. To mi za pravo daje da kažem da moj život na neki način pokriva i rokenrol i pop kulturu. Imao sam sreće što sam imao dvojicu starije braće jer sam zbog već u dobi od sedam-osam godina znao prepoznati pop glazbu tog vremena. Shvaćao sam što su to šezdesete iako sam ipak bio malo premlad. Glazba je ona primarna, osnovna kultura mladih. Očito se radi o poslijeratnom društvu i mladi postaju bitan dio njega. Pop kultura postoji politika tog dijela društva i povezuje ih s ostatkom svijeta kako bi kreirala nešto što sad zovemo kulturom mladih. Prije toga to je bilo nemoguće. Trebali su vam masovna proizvodnja i mediji, čega prije nije bilo. Odjednom imate međunarodni pokret mladih s pop glazbom na čelu. Pop glazba bila je začetak globalnih promjena. To su zapravo kasne pedesete i rane šezdesete s Billom Haleyjem i Woodstockom". Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih pokret mladih postaje opće mjesto, po njegovom mišljenju. Tada je doživljavao pank kao novi pokret mladih, kao novi rokenrol koji je objavio rat na "starce" i zastarjeli rokenrol: "U vrijeme kad je Pink Floyd puštao balone po stanici Battersea Power to više nije imalo neke bitne veze s klincima tog vremena. Klinci su već tad postali potrošači. Pop se pretvorio u brend. Punk je bio svojevrsni državni udar na rokenrol i u potpunosti je preuzeo radio stanice. Bio sam tada na Art Collegeu u Manchesteru". Naravno, treba napomenuti kako je umjetnost avangardnijeg predznaka tada bila nešto ekskluzivnija i nije bila dostupna svakome: "Sedamdesetih u Engleskoj nije bilo suvremene umjetnosti koja je bila dostupna prosječnom čovjeku, a pogotovo ne mančesterskom klincu iz srednje klase. Ponešto moderne umjetnosti postojalo je u New Yorku, a mogli ste je vidjeti samo u Sunday magazinu. New York je za nas bio jednako uda-

'Prvi album koji je kupio bio je "Autobahn" od Kraftwerka, kasnije je odigrao veliku ulogu u njegovom životu. Kaže kako je "Autobahn" bio početak njegovog sudbinskog puta (gore).' Neki albumi na kojima je radio, a veliki dio njih su obilježili jedan značajan period glazbene povijesti i pop kulture (desno).

Iako nam moderna umjetnost nije bila dostupna moj prijatelj Malcolm Garrett (još jedna kultna ličnost grafičkog dizajna, op. ur.) provodili smo mnogo vremena u učionici likovnog crtajući sve i svašta. Učiteljica nam je predložila da upišemo grafički dizajn. Nismo znali što je to pa nam je morala objašnjavati. Tada je baš grafički dizajn postao legitimni studij. Bilo je olakšanje doći doma i reći da znam što ću upisati. Karijera grafičkog dizajna činila mi se

Prvi koncert na koji sam otišao bio je Bowiejev. Za moju je generaciju Starman bio bitan. Ima nekoga tko nam govori da ne moramo biti ono što nam je život preodredio. ljen kao danas Mars. Nisam shvaćao umjetnost kao nešto što postoji. Nalazila se u knjigama, ali nisam je mogao pojmiti kao nešto opipljivo". Govori kako je bio razmažen kao najmlađi od trojice braće. Kaže da jednostavno nije trebao zarađivati. U obitelji je bio smatran pametnjakovićem. Prvi je novac zaradio napravivši plakat za Factory. Za to je dobio 25 funti. Trebao je pomoći braći oko vođenja obiteljskog posla. O tome kaže sljedeće: "Nije bilo nekog prevelikog izbora za mene.

hi-fimedia #99

kao odličan način da svoje tinejdžerske hobije izrazim na profesionalan način. Znao sam da je to način da upoznam kulturu koju sad dosad viđao samo na naslovnim ilustracijama albuma". Peter Saville u svojim ranijim formativnim godinama svjedoči propadanju kontrakulture šezdesetih i kraju političke potencije tj. utopističkog potencijala pop muzike. Muzika nije spriječila ratove. Pokret mladih i njihova muzika postaju komodificirani. Kaže kako mu je David Bowie dao nade: "Prvi koncert

na koji sam otišao bio je Bowiejev. Za moju je generaciju Starman bio bitan. Ima nekoga tko nam govori da ne moramo biti ono što nam je život preodredio. Možda možeš izmisliti personu? Kao Bowie i Ziggy Stardust. Taj milje urbane i kulturne avangarde bio mi je privlačan i seksi. Moj prvi proaktivni filozofski učitelj bio je David Bowie". Prvi album koji je kupio bio je "Autobahn" od Kraftwerka, koji je kasnije odigrao veliku ulogu u njegovom životu. Kaže kako je "Autobahn" bio početak njegovog sudbinskog puta. Unatoč njegovom uspjehu i kultnom statusu u miljeu grafičkih dizajnera kaže kako je ta profesija dosadna, a da su tipografi najveći dosadnjakovići. Izdvaja knjigu Jana Tschicholda kao kritičnu za razvoj grafičkog dizajna i tipografije. O kasnijem obrazovanju i prijateljstvu s Malcolmom (Garrettom) kaže sljedeće: "Malcolm je imao tu čudnu ideju da umjesto na koledž ide odmah na sveučilište i to u Reading. Njegov mi se program u Readingu činio užasno dosadnim i morao je raditi dosadne stvari kao što su priprema knjige za tisak i tipografija. S osamnaest godina vam te stvari i nisu najzanimljivije na svijetu. Nas su u art koledžu u Manchesteru učili kako se u vizualnoj

OMD Architeture & Morality

Joy Division - Closer

Joy Division Unknown Pleasures

New Order - Movement

Pulp - This Is Hardcore

Roxy Music - Avalon

Suede - Comming Up

Suede - Head Music

New Order - Low-Life

New Order - Movement, Power Lies And Corruption

Ultravox - Rage In Eden New Order - Blue Monday 12``

komunikaciji treba ugledati na Miltona Glasera i njujorški stil šezdesetih. Meni se to nikako nije sviđalo. Bilo je lišeno stila. Bilo je dosadno. Uopće me nije privlačilo. Nije bilo chic, nije bilo seksi, bilo je, zapravo, glupo. Kako se poslijeratno društvo raspadalo morao si tražiti način kako da efikasno u nekoliko sekundi komunicirati s masama. Niste se mogli osloniti na dotad postojeće prakse i znanja. Morali ste tražiti nešto novo. Niste imali vremena biti suptilni, a vizualna komunikacija pop kulture je upravo temeljena na suptilnom. Malcolm je tako recimo osmislio punk konstruktivizam. To je, na primjer, dizajn Buzzcocksa". Peter Saville slavu će steći kao dizajner za post-punk i new wave grupe. Kao početak post-punka navodi nastup benda Magazine nakon zatvaranja Electric Circlesa, kultnog pankerskog okupljališta koje je, poput mnogih drugih okupljališta palo u sistematskoj borbi protiv punka. Kaže kako su nakon njihovog nastupa svi drugi bendovi djelovali redundantno. I dalje zna pustiti njihov prvi album, "Real Life", nekome tko ih nije slušao i kaže kako su ljudi uvijek oduševljeni. Za prvi poster koji je radio za Factory kaže kako je bio fuzija "Autobahna" od Kraftwerka i Tschicholda: "Kraftwerk je bio

Factory Records 12" Mixes & Rarities 1980 – 1987

najmodernija i najfuturističkija glazbena priča svoga vremena. Na tom sam omotu vidio europsku prošlost, sadašnjost i budućnost. Od katedrale u Kölnu pa sve do najnovijeg modela BMW-a. Sve to sadržano u jednom monokromatskom znaku. Vožnja Europom je vožnja kroz njenu kompletnu povijest". Naravno, razgovor ne bi bio potpun, a da se ne priča o Tonyju Wilsonu, jednoj od

najznačajnijih figura tadašnje mančesterske scene: "Tonyja smo gledali kao izaslanika u svijet odraslih, to je bio svijet koji razumije značenje punka. Iako je bio drugačiji od nas poštivali smo ga jer su svi osim njega odbijali emitirati punk pjesme. Nisu shvaćali njegovu važnost. A Wilson je mislio suprotno, rekao je da je to važno i emitirao ga na teveu. Poštivali smo ga sa zadrškom. On i njegov prijatelj Alen Erasmus učinili su si misijom napraviti klupski program za mlade. Factory se nalazio na lošoj lokaciji. Tad sam otišao do Richarda Boona, menadžera Buzzcocksa i pitao ima li posla za mene. On me uputio Tonyju Wilsonu jer je ovaj taman otvarao klub". On, Malcolm Garrett i Tony Wilson bili su opsjednuti numeriranjem i industrijskom kulturom: "Bila je to industrijska, i to cool industrijska kultura. Ideja je bila da se ne plašimo industrija, bila u pitanju kamera ili grijalica, nemojte u vizualnoj komunikaciji stavljati palmu pokraj toga da biste to uljepšali. Glupo je. Prihvatite to onakvo kakvo jest. Numeriranjem naših proizvoda slavili smo industrijsku kulturu. Bila je to sasvim logična stvar. Mislim, tvrtka nam se zvala Factory". Do osnivanja Factory Recordsa došlo je iz sasvim praktičnih razloga. Naime, neki od bendova poput Cabaret Voltaire ili Joy Divisiona. Tonyjeva je ideja bila izbaciti kompilacijski album tih bendova bez izdavača. Više nisi trebao biti EMI da izdaš album, dovoljno je bilo imati 500 funti kako bi se nešto pokrenulo. I tako je nastao Factory Records. Tony Wilson, Alan Erasmus i Peter Saville bili su ravnopravni partneri, a Tony je bio taj s vizijom: "Nikada nismo imali poslovni plan. Factory Records zapravo je bio platforma da svatko radi što želi i tako ostvari svoje umjetničke planove. Nije bilo obaveza. Nije bilo ugovora. Samim time nije bilo ni profita niti osmišljenih promocija. Nažalost je cijela stvar profunkcionirala sa smrću Iana (Curtisa, op.ur.) i osnutkom New Ordera. Bila je to velika financijska injekcija. Od tih je novaca napravljena Hacienda. Dok New Order nisu raskinuli ugovor sve je funkcioniralo. Zamislite sedmominutnu "Blue Monday" New Ordera koji se može nabaviti samo na 12-inčnom vinilu i koji postaje najprodavanija ploča tog tipa. Nakon toga na radiju su ga morali puštati". Saville kaže kako je pop kultura zaslužna za to kako svijet danas izgleda. Za kraj je rekao sljedeće o pop kulturi: "Pop kultura je primarno kulturološko stanje mladih. Prije nego mladi odluče napraviti bilo što sa životom su pod utjecajem vrlo raširene popularne kulture. To je normalna stvar za formativne godine. Kroz kontekst glazbe osvijesti svoju strast. Pop je vrlo pristupačan ulaz kroz koji mlade uče o životu. Djelotvorniji od škole, obitelji ili države".

hifimedia #99

ROCK Descendents

Radiohead

Hypercaffium Spazzinate

A Moon Shaped Pool

[Epitaph Records, 2016.]

[XL Recordings; 2016.]

Ocjena: 4,5/5

Descendents su vjerojatno bili prvi bend koji je svojim pjesmama odrednici ‘punk’ dodao prefiks ‘pop’ pa su tako nepovratno zadužili onu razmjerno poznatu gomilu sjajnih i užasnih bendova koja će kasnije posebno prirasti srcima adolescenata rođenim krajem osamdesetih i ranih devedesetih. Također, kada su se početkom osamdesetih pojavili na kalifornijskoj hardcore/punk sceni, Descendents su se istog trena počeli baviti pametnom i suptilnom demontažom njezinih dominantnih mačističko-elitističkih vrijednosti – antologijski debitantski album ‘Milo Goes to College’ bio je nakrcan kratkim i brzim i melodičnim pjesmama o pecanju, kavi, hrani i... da, djevojkama. U tom smislu, njihov drugi album od prvog se razlikovao jedino po naslovu, a on je glasio ‘I Don’t Want to Grow Up’. Sad, iako im je tempo izbacivanja novih albuma s godinama itekako opadao, ono što je interesantno jest činjenica da s prihvaćanjem neminovnosti starenja i trajanja Descendents zapravo i nisu imali većih problema. (O čemu svjedoče dva albuma, ‘Everything Sucks’ iz 1996., a posebno uvjerljivo prekrasan album ‘Cool to Be You’ iz 2004. godine.) Novi album ‘Hypercaffium Spazzinate’ na kojem je završilo šesnaest pjesama tako dolazi nakon dvanaestogodišnje pauze i potvr-

adiohead je toliko puta promijenio lice i glazbeni smjer otkako je 1993. objavio debitantski, angst-rock album "Pablo Honey" da zapravo više ne mogu iznenaditi ni kritiku ni publiku. Sažeta kronologija njihove sonične odiseje možda pomogne. Na "The Bends" (1995.) se i dalje bave rokenrolom i predstavljaju nam mnoštvo ikoničnih rifova, "OK Computer" (1997.) bavi se otuđenošću, suvremenim svijetom i mnogi ga zbog aranžmana, rifova, produkcije i mnogih drugih faktora smatraju njihovim magnus opusom. "Kid A" (2000.) i "Amnesiac" (2001.) predstavljaju prvi drastični zaokret u njihovom glazbenom razvoju. Sintetični, hladni, elektronikom, jazzom i krautrockom nadahnuti albumi mnogima (naročito rokenrol puristima) nisu sjeli.

đuje ono što je više-manje svima zainteresiranima bilo već neko vrijeme dobro poznato – kad je riječ o Descendentsima, tematiku i autorsku vizuru potrebno je samo donekle prilagođavati vremenu, forme ne, i stvar bi trebala profunkcionirati na svim razinama. (Pjesma ‘No Fat Burger’, recimo, govori o tome da nakon što prevalite pedesetu, jel’, baš i ne možete jesti samo hamburgere.) Uglavnom, svi prepoznatljivi sastojci – melo-

dičnost, pamet, nepretencioznost, iskrenost, posvećenost, nenametljivost... – koji su ovaj bend i učinili posebnim već u startu su ovdje i vjerojatno bi od čitanja ove recenzije korisnije bilo samo poslušati posljednju stvar na albumu ‘Beyond the Music’ koja se kreće na granici između autobiografije i autopoetike (‘Frustrato rock or chainsaw pop/ Or whatever it is that we play’). A dodajmo i kako bubanj Billa Stevensona nikad nije zvučao uvjerljivije. Matko Brusač

Eagulls Ullages

[Partisan; 2016.]

Debitantski, eponimni album Eagullsa (Partisan, 2014.) je, barem na nekoliko trenutaka, vratio svjetlost reflektora na otočki rokenrol. Nervozna, trzava himničnost u kombinaciji s mladenačkim bijesom te nepopustljivosti bili su dovoljni da svakome s imalo sluha usadi povjerenje u nove drske momke na koje smo navikli da Engleska proizvodi. Kao što sam naslov albuma ("Ullages", anagram od Eagulls, ali i količina potrebna da posuda ili čaša bude puna, dakle svo-

hi-fimedia #99

jevrsni nedostatak) sugerira, došlo je do svojevrsnog premještanja. Beznađe i stihovlje koje priziva slike sive, hrđave postindustrijske pustoši su i dalje prisutni, ali momci odlučili napustiti svoj direktan, bučni goth-punk pristup i umjesto toga uroniti u nasljeđe bendova poput the Cure (na nekoliko pjesama George Mitchell zaista zvuči kao Robert Smith), the Chameleons, Ultravox i Echo & the Bunnymen; slično kao kad su se Horrors umjesto punkom a la Cramps počeli oduševljavati bendovima poput Neu, My Bloody Valentine i Spacemen 3. Razlika je u tome što se Horrors tek nakon "Primary Colours" moglo ozbiljno shvatiti, Eagulls su na "Ullages" izgubili onu napetost koja ih je činila izvanserijskim bendom. Daleko od toga da je album loš, ali na prvih nekoliko slušanja zvuči anemično, tek kasnije uronite u pjesme kako spada. Tu su tama, hladnoća i očaj, ali za razliku od prvog albuma, "Ullages" nudi sve više nade kako se ploča odmotava. Mjestimice predug i pretjerano promišljen album s nekoliko bisera poput "Euphoria", "My Life In Rewind" i "Psalms" (gdje produkcija bubnja podsjeća na Joy Division, trik za kojim su nedavno i generacijske kolegice Savages posegnule) otkriva velike ambicije dečkiju iz Leedsa. Na "Ullages" su se ipak previše "raspištoljili", ali kapaciteta i ambicije imaju dovoljno. Treći će se album željno iščekivati. Sven Popović

Ti ljudi nemaju pojma. Radiohead su poput hiperaktivnog klinca, nisu u stanju mirovati i sve ih zanima, sve im je u stanju oduzeti pažnju. "Hail to the Thief" (2003.) je politički angažiran album gdje uspješno spajaju elektroniku i rokenrol, a s "In Rainbows" (2007.) šokiraju izdavačke kuće jer ga nude za download po principu "daj koliko daš", a glazbeno je nevjerojatno impresivan i elegantno spaja mnogo žanrova. "The King of Limbs" iz 2011. neki nazivaju hermetičnim, ali obiluje jezivo predivnim pjesmama s nježnim, žuborećim orkestracijama, a zanimljivo je kako je za potrebe albuma bend napravio svoj software. Trend orkestracija i jeze prenose na svoj deveti studijski album, "A Moon Shaped Pool" (nenadno su ga "izbacili", nakon medijske šutnje popraćene brisanjem bilo kakvih tragova postojanja na društvenim mrežama) koji je ujedno i jedan od njihovih najmoćnijih albuma. Radiohead i dalje istražuje kako spojiti živo i neživo, gitare i orkestracije susreću se s elektronikom. To je sasvim očekivano ako ovaj album gledamo kao reakciju na prethodni, a on to jest kao što je Greenwood (Jonny) rekao prilikom jednog nedav-

nog intervjua. Tamo gdje je na "The King of Limbs" njihov vlastiti software, je na "A Moon Shaped Pool" magnetska vrpca i ostala analogna oprema. a "Burn the Witch" se Greenwodovi moderni gudački aranžmani isprepliću s bass synthem i Yorkeovim karakterističnim falsetto vokalom koji najavljuje "this is a low-flying panic attack". "Daydreaming" nose hipnotična melodija na pijanu i (opet) Greenwoodove orkestracije, "Glass Eyes" izaziva grudobolju i tjeskobu, a "Ful Stop" zvuči kao osuvremenjena, maksimalistička obrada pjesme "Hallogallo" od benda Neu!. "True Love Waits" postoji (u drugačijim aranžmanima) već dvadesetak godina i jedan je od favorita publike. Riječ je o pjesmi koja iza sebe ostavlja spaljenu zemlju, "I’m not living/I’m just killing time/Your tiny hands/Your crazy-kitten smile/Just don’t leave/Don’t leave", pjeva Yorke preko melankolične pijano melodije. ipnotičan, magičan i melankoličan, "A Moon Shaped Pool" trijumf je u svakom pogledu. Vrtjeti na repeatu dok vam sve lađe na potonu.

Mean Jeans

tara ili ljubavnih jadikovki (koje su učestali motiv pop punka), Mean Jeans vas žele nasmijati i zabaviti. I prokleto su dobri u tome. Prelaskom u Fat Wreck Chords (izdavačka kuća koju je osnovao Michael Burkett, poznatiji kao Fat Mike, iz NOFX-a) zapravo ulaze u "prvu ligu" suvremenog punk rocka (iako će puristi dakako reći kako su se prodali) neki su mislili da će doći do zaokreta u zvuku. Već je nakon prvih pet sekundi uvodne "Long Dumb Road", u kojoj pjevač Billy Jeans (realno, jedno od najboljih rock & roll aliasa svih vremena) progovara o tome kako i dalje ništa ne shvaća, jasno kako Mean Jeans još neko vrijeme planiraju ostati tulumocentrične bitange. "Nite Vision" tobože donosi neke mračnije tonove i njima karakteristične, jednostavne progresije i zarazne feelove, a "Michael Jackson Was Tight" je omaž bubnjara i sekundarnog vokala Jeansa Wildera kome drugome nego Michaelu Jacksonu (koji je na Wildera iznimno utjecao kao što njegov synthpop projekt The Hounds of Love dokazuje). Tako iz pjesme u pjesme pjevaju o obroku baziranom na pivi, svojoj alergiji na uspjeh, zatim progovara o apatiji (to jest o tome kako ih nije briga što ih nije briga) i za kraj postavljaju možda najbitnije pitanje: ima li u raju pive? Zabavni, blesavi i zarazni. Vrtjeti na repeatu.

Tight New Dimension [Fat Wreck Chords; 2016.]

Ramonesima nadahnut pop punk već je hiljadu puta viđena stvar, ali neki bendovi jednostavno to izvode tako da ne zvuče (sasvim) derivativno i nenadahnuto. Portlandski Mean Jeans jedan su od tih bendova. Možda je do toga što zvuče kao Ramonesi više od samih Ramonesa, a možda je do zaigranog, juvenilnog šarma njihovih pjesama; portlandski trojac jednostavno osvaja bilo kojeg ljubitelja gitaristički usmjerene muzike. Mean Jeans prvi LP, "Are You Serious?", izdaju 2009. Najavni singl "Born on a Saturday Night" svojevrsni je manifest u kojem pjeva o tome kako je (osim što je rođen u subotu uvečer) rođen s pivom u ruci, odjeven u kožnu jaknu i kako se nikada neće ošišati. Ta se priča (piva, neprilagođenost, dokoličarenje, djevojke i ostale infantilne preokupacija generacije Y) ponavlja i na "On Mars" (koji izlazi 2012.) tako da nije teško pretpostaviti da će isti motivi provlačiti i kroz "Tight New Dimension". Riječ je o ploči bez socijalnog komen-

Sven Popović

Sven popović

hifimedia #99

ROCK Grant-Lee Phillips The Narrows [Yep Roc, 2016]

rant-Lee Phillips je autor koji već neko vrijeme nije dužan nikome polagati kantautorske račune. Čovjek drugima više nema što dokazivati, eventualno, s vremena na vrijeme, par stvari samome sebi, i to obično u obliku još jednog novog seta pjesama. To je tip koji zna kako se rade dobre pjesme, a njegov glas prvim stihovima svakog novog albuma uspostavlja jedan specifičan interpretativni okvir, odnosno granice jednog svijeta čiji su sadržaji i logika dobro poznati i dragi svima onima koji ga pozorno prate još od prve polo-

hi-fimedia #99

vine devedesetih, kada je predvodio nikad prežaljeni alt-country bend Grant Lee Buffalo. Osmi solo album kantautorskog veterana još je jedno uvjerljivo ostvarenje na uvijek propusnoj granici između countryja i folka, a njime dominiraju tri krupna motiva ∑ iskustvo selidbe (i komentiranje kalifornijskog načina života iz južnjačke perspektive) (‘San Andreas Fault’), smrt (‘Smoke and Sparks’), pitanja indijskog porijekla (‘Cry, Cry’). Phillipsovo pisanje na ovom albumu varira između pripovjedačkog i lirsko-refleksivnog režima, a Phillips posebno uvjerljivo zvuči kada zajedno sa svojom ritam-sekciju (nešvilski veterani Jerry Roe na bubnju, Lex Price na bas-gitari) otpusti ručnu kočnicu, kao što je to, primjerice, slučaj u pjesmama ‘Tennessee Rain’, ‘Rolling Pin’ ili ‘Just Another River Town’. Klasična alt-country ploča bez ijedne pukotine na svojoj površini. Matko Brusač

Nothing Tired of Tomorrow [Relapse Records; 2016.]

Jedan od najboljih, najuzbudljivijih albuma 2014. nesumnjivo je bio "Guilty of Everything" filadelfijske shoegaze/alt-rock skupine Nothing. Angstom i adolescentskom rezigniranošću natopljen album istovremeno je bio direktan (zbog gitara i tempa pojedinih pjesama koje nisu baš karakteristični za shoegaze) i nekako udaljen (lirika, struktura pjesama i ugođaj). Pjesme poput "Get Well" i "Bent Nail" odražavale su njihov pankerski etos dok su se pjesme poput "Hymn to the Pillory" pozivale na shoegaze i alt-rock tradiciju. Frontmen Domenic Palermo (nekoć frontmen hardcore banda Horror Show) zna što je "tamna strana", čovjek je završio u zatvoru zbog nanošenja težih fizičkih ozljeda te pokušaja ubojstva tako da mu, svjestan sam koliko ovo bizarno zvuči, vjerujete. Osim tog incidenta, nosio se popriličnim brojem problema nakon prvog albuma Nothinga: preminuo mu je roditelj i blizak prijatelj, borio se s ovisnosti, depresijom i zdravstvenim problemima. Sve u svemu, čudo je što je bend izbacio drugi album. Napeto iščekivani "Tired of Tomorrow" mnogo se više oslanja na shoegaze i alt-rock devedesetih nego prošli album i na momente zapravo zvuči kao žestoka verzija dream popa. Najavni singl bio je "Vertigo Flowers" koji zvuči kao da Dinosaur Jr. sviraju (kao što sam maloprije napomenuo) dream pop, a Palermo nam prenosi iznimno bitnu poruku kad kaže: "watch out for those who dare to say that everything will be ok". "Curse of the Sun" zvuči kao pjesma koju bi Billy Corgan sa Smashing Pumpkins odsvirao u njihovoj zlatnoj fazi (sredinom devedesetih; vidite li motiv koji se provlači kroz ovaj tekst?), dok je "Eaten by Worms" mig Nirvani. Završna numera, "Tired of Tomorrow", predstavlja nagli zaokret u zvuku. Palermov mračan i melankoličan glas u pratnji piana, postepene se pridružuju gudači, a zatim solo violina u potpunosti preuzima prije nego se Palermov glas spusti u šapat u predivno antiklimaktičnom finalu albuma. Raspon utjecaja uz maloprije spomenute uključuje dakako neizbježne My Bloody Valentine i Slowdive (s kojima su vodili online prepirku). Unatoč tome "Tired of Tomorrow" posjeduje mnogo više optimizma od "Guilty of Everything". Usudio

bih se čak reći da je "Tired of Tomorrow" optimističan. Nešto slabiji od prvijenca, ali svakako vrijedan višestrukog preslušavanja i odlaska 27.9. na koncert u Tvornicu Kulture. Sven Popović

Shonen Knife Adventure

[Good Charamel Records; 2016.]

Poznata je priča kako se u obožavatelje ove kultne japanske grupe ubrajaju alt-rock giganti kasnih osamdesetih i ranih devedesetih poput Nirvane (poznato je da ih je Cobain obožavao) i Sonic Youtha. Shonen Knife su u Osaki 1981. osnovale sestre Yamano (Naoko kao gitaristica i vokal i Atsuko kao bubnjara) u partnerstvu s prijateljicom Michie Nakatani. Otada je prošlo trideset i pet godina, objavile su dvadesetak albuma, članstvo benda se mijenjalo, ali jedna je stvar ostala ista: njihovo oduševljavanje Ramonesima, Buzzcocksima, power popom, doo-wopom, J-popom, Beach Boysima, Black Sabbathom i ostalim emblematskim rokenrol bendovima. Naivne, sladunjave melodije u kombinaciji s preslatkim japansko-engleskim vokalom i blesavim tekstovima o svemu od, recimo, majicama na bendove do hrane (konkretnije, wasabija) u stanju su oraspoložiti i najtvrdokornijeg cinika koji posljednjih dvadeset godina nije slušao ništa osim Swans ili the Fall. Dubokoumne teme, glazbena evolucija i šaranje žanrovima nisu nešto što se očekuje od Shonen Knifea. One uspješno recikliraju jedno te isto već tridesetak godina i zaista ne postoji razlog zašto bi išta mijenjale. Album "Adventure", kao što prva pjesma, "Jump into the New World", da naslutiti, okrenut je budućnosti i novim pustolovinama (a bitno je napomenuti kako se Atsuko vratila u bend), beznadno je optimističan i balansira između sladunjavog power popa i nešto žešćih (Motörhead, Black Sabbath i Judas Priest) utjecaja na pjesmama poput "IMI" (alfabetizirana verzija đavoljih rogova, a pjesma je inače omaž "Ace of Spades") ili "Tasmanian Devil". Unatoč zaigranosti i zdravim temeljima "Adventure" brzo dosadi i spada u slabije albume benda. Svejedno, pustite si album onaj dan kad vam kišni oblak visi nad glavom. Cer garantiran. Sven Popović

The Kills Ash & Ice

[Domino Records; 2016.]

The Kills spadaju u relativno novi val njujorških bendova s početka milenija u koje se ubrajaju (sad već fosili) the Strokes, Yeah Yeah Yeahs, LCD Soundsystem i mnogi drugi bendovi poput Crystal Stilts ili the Little Killers. Podrazumijeva se da su svi oni na ovaj ili onaj način nastavljači vjerojatno najmoćnije glazbene tradicije i blesavo bi bilo nabrajati sve bendove i izvođače koji su niknuli iz Grada koji nikad ne spava, ali evo ih nekoliko: the Velvet Underground, Ramones, Suicide, New York Dolls, Television, Patti Smith, Sonic Youth, Talking Heads, Blondie, a ako krenemo nabrajati primjere iz hip-hopa bi popis išao u nedogled. Vječno kul, uvijek ispred svog vremena, klinci diljem svijeta stalno će se modelirati po uzoru na bendove Velike jabuke. To je činjenica. The Kills su Alison Mosshart, Jamie Hince (koji je od Petea Dohertyja preuzeo ulogu frajera koji petlja s Kate Moss i tu ulogu toliko ozbiljno shvatio da su se oženili i razveli) i vjerna ritam mašina. Minimalizam, odlični rifovi, erosom natopljen vokal Alison Mosshart u kombinaciji sa zlokobnim i oštrim prizvukom isprofilirali su ih u jedan od najkul i najuzbudljivijih bendova tog novog vala (u najširem mogućem smislu) indie rocka. Peti po redu studijski album "Ash & Ice" iznimno je ambiciozan. Trinaest pjesama, sveukupno trajanje albuma pedeset i jedna i nešto sitno minuta. Bend kao da se trudio nadoknaditi izgubljeno vrijeme. To im nažalost nije pošlo za rukom

te se polako ali sigurno pridružuju Strokesima i Yeahsima po pitanju nerelevantnosti. "Ash & Ice" suviše je ispoliran i monolitan (ne na dobar način) uradak kojem nedostaje zlokobni, opasni prizvuk koji su imali na prve tri ploče. Kao što je bio slučaj s "Blood Pressures", Killsima kao da su otupili očnjaci. Što ne znači da nema dobrih, štoviše odličnih trenutaka. "Impossible Tracks" je pjesma koja bi se zahvaljujući rifu i grooveu komotno mogla naći na albumu "Midnight Boom", bluzom natopljena "Hum for Your Buzz" ih također izvlači, kao i moćna "Heart of a Dog". Nažalost, cijela priča obiluje fillerima i ti rijetki dobri trenuci nisu dovoljni da "Ash & Ice" bude pamtljiv album. Kao što ime nehotično sugerira, kada pomiješate pepeo i led dobijete bljuzgu ili nešto nalik njoj. The Kills postaju generičan bend a la Black Keys, a tko njih još želi slušati? Sven Popović

GØGGS GØGGS

[Samoizdat; 2016.]

Pomalo je blesav osjećaj napisati desetak kritika o bendovima čiji je kreativan motor ili u najmanju ruku neizostavan dio nitko drugi nego kalifornijski wunderkind, garažni uomo universale i gitaristički heroj pored kojeg Jack White i Dan Auerbach ispadaju kreature iz boy banda, Ty Segall. Tyu se ovaj pridružuju njegov suborac Charles Mootheart iz Fuzza (s Tyem se stalno mijenja za instrumente) i Chris Shaw iz Ex-Culta (bazirani u Memphisu) kao vokal.

hifimedia #99

ROCK

Ty Segall

Na albumu, snimanom u Segallovom kućnom studiju u Los Angelesu, možemo čuti i druge lo-fi i garažne ikone poput Mikala Cronina ili Coryja Hansona (iz benda Wand) koji, riječima Chrisa Shawa, konstantno vise kod Tya. I što je rezultat? Poznavajući Tya možemo računati na bilo što od psihodeličnog folka i psihodeličnog rokenrola do garažnog rocka natopljenog gdje su gitare natopljene fuzzom. GØGGS su bijesni, bučni (mjestimice gotovo neslušljivi) i industrijski punk rock, što i ne čudi kad u obzir uzmemo vokalne sposobnosti (tj. nedostatak istih) Chrisa Shawa. Eponimni album najagresivnije je Tyevo dosadašnje izdanje, i dok ima mnogo briljantnih momenata, naročito na "Glendale Junkyard" (svojevrsnoj odi Chrisa Shawa Los Angelesu), zapravo je Shawov agresivni vokal koji siječe buku ono što nosi ploču. Pjesme poput "Smoke the Würm" i "GØGGS" očiti su mig kalifornijskim junacima, Dead Kennedys, a najavni singl "She Got Harder" više naginje hardcoreu Ex-Culta. Ništa revolucionarno, debitantski album ove svojevrsne supergrupe izaziva zujanje u ušima i želju za divljanjem i pogom. Kao što bi svaki dobar punk album i trebao. Sven Popović

Leland Sundries Music For Outcasts

(L’echiquier/Weiner Records, 2016.)

taka kući podzemnom i čiji rezervirani autorski stav prema onome o čemu njihove pjesme govore iste te pjesme obično čini još samo zavodljivijima. No, za razliku od ovdje pobrojanih, u slučaju Loss-Eatona predilekcije prema glazbenim formama i stilovima koji baš i nisu toliko ‘gradski’ bile su od starta nešto izraženije. Pa je tako debitantski album njegove grupe (12 pjesama, 38 minuta) u žanrovskom smislu presječen ravno popola - šest stvari čvrstog, urbanog pop-rocka, šest stvari odsviranih u country-blues-folk registru. Ali čak i kada posegnu za starinskim američkim glazbenim idiomima, kao što je to, recimo, slučaj u standardnom blues komadu ‘Freckle Blues’, Leland Sundries vole ostati na Manhattanu – ‘The trucks on the 9th Street, they shake and moan/I left you there in what was s’posed to be our home’, tuguje Loss-Eaton. Putovanja ima u izvrsnoj i gotovo imbecilnoj alt-country pjesmici ‘Maps of the West’ kao i u ‘Greyhound from Reno’, u kojoj pak Leland Sundries zvuče onako kako Pixies više nikada zvučati neće. Ništa slabija nije niti ‘Stripper from Bensonhurst’, pjesma o vrijednoj striptizeti koja nakon naporne radne noći na Manhattanu u svom bruklinskom stanu ispija pivo i gleda The Today Show. Baš solidan album. Matko Brusač

Steve Adamyk Band Graceland

Nick Loss-Eaton, predvodnik bruklinskog indie-rock/ alt-country kvinteta Leland Sundries, izdanak je one tradicije njujorških singer/sogwritera koja se proteže od Loua Reeda i Davida Johansena preko Jeffreya Lewisa i Jesseja Mallina pa sve do tipova poput Andrewa Savagea. Radi se odreda o inteligentnim, pismenim i elokventnim gradskim momcima kojima su itekako dobro poznate ljepote i užasi pijano-gladnih povra-

hi-fimedia #99

[Dirtnap Records, 2016.]

Otkad su se 2010. godine okupili u Ottawi, Steve Adamyk i njegova ekipa u pravilnom ritmu i s predvidljivim (pozitivnim) ishodima izbacuju malene, kompaktne albume bogate kratkim i lakopamtljivim punk/ power-pop komadima. Svakako, jednom kada odlučite raditi unutar ovakvih bazičnih žanrovskih okvira (garaža/punk/power-pop), u pra-

vilu se podrazumijeva da vaš glazbeni rad baš i neće biti podređen osobito visokim ambicijama osim, naravno, onih da se vraški trudite dobro zabaviti i da odlazite na turneje što je češće moguće, a to su bome dosadašnja četiri albuma koje je Adamyk potpisao dosljedno potvrđivala. Međutim, peti Adamykov album ‘Graceland’ predstavlja određeni iskorak kada su posrijedi formalna svojstva njegove glazbe. Jer, osim što se na ovom albumu nalazi naramak prepoznatljivih, ‘ravnih’ i frenetičnih power-pop himni garažnog premaza kao što su ‘Carry On’, ‘If I Wanted To’ ili ‘Lose Control’, nekoliko se stvari po prvi puta odlikuje jednom kompleksnijom dinamikom, prije svega kada je riječ o ritmičkim rješenjima. U tom je smislu posebno ilustrativna posljednja stvar na albumu, komad ‘Carry On’, koja traje čak pet i pol’ minuta! Ali sve je to, naravno, u granicama dopuštenog, miljama daleko od bilo kakvog oblika garažne hereze, pa ljubitelji poetike kakvu Adamyk gorljivo zagovora tijekom cijele svoje karijere ne bi trebali razbijati glavu oko toga trebaju li ovome albumu pružiti priliku ili ne. Reda radi dodajmo i kako na ovom albumu drugu gitaru svira gostujući gitarist Max Desharnais (Sonic Avenues), dok su jedan dio pjevačkih obaveza Adamyku pomogli odraditi Colleen Green i Mike Krol. Matko Brusač

Thee Oh Sees A Weird Exits

[Castle Face Records; 2016.]

John Dwyer, vokal, gitarist i jedini stalni član garažno-psihodeličnog sastava iz San Francisc, Thee Oh Sees objavljuje 2013., netom nakon izlaska albuma "Floating Coffin", kako je bendu (zapravo njemu) potrebna stanka. Ne prolazi ni pola godine i bend izbacuje "Drop" (2014.) i "Mutilator Defeated at Last" (prošle godine), a relativno nedavno i "A Weird Exits". Poput kolege Kalifornijca (iako je Dwyer rođen u gradu Providence, savezna država Rhode Island, San Francisco mu je baza operacija) Ty Segalla, Dwyer nije u stanju mirovati. Ako Thee Oh Sees nisu na turneji možete se kladiti da snimaju novi materijal. Bubnjari Ryan Moutinho, Dan Rincon i basist Tim Hellman na novom albumu drže cijelu stvar zajedno, dok John Dwyer proizvodi kozmičke zvukove te cvili i urla. Činjenica da bend trenutno ima dva bubnjara sugerira da su ritmovi i grooveovi koji se nalaze na ploči nešto kompleksniji nego oni na koje inače nailazimo u njihovom repertoaru. Dok to ne predstavlja zna-

čajan odmak od prijašnjeg sounda, ipak je i više nego dobrodošla promjena. Nije da su Thee Oh Sees bili blizu da postanu konfekcijski psihodelično-garažni bend, ali lijepo je vidjeti kako je Dwyer usmjerio bend u krautrock i (ponavljam) kozmičke zvukove. Pjesma "Jammed Entrance" vjerojatno je najbolji primjer bendovog novog usmjerenja. Hipnotičan groove, klavijature koje kao da vam šalju poruku u Morseovom kodu i sijaset suludih zvukova predstavljaju značajan odmak od prijašnjih uradaka dok je frenetična, pankerska i na momente sabbatovska "Gelatinous Cube" nešto na što smo već navikli i nešto što bi se bez problema moglo naći na bilo kojem albumu Tya Segalla. Zaključna, "The Axis", smiruje tempo. Električne orgulje, melankolični vokali i lijeni gitarski feelovi nose ovu baladu koja završava u prvo rapsodičnoj, zatim fuzzom natopljenoj solaži. "A Weird Exits" je sumanut, ali epski uradak. Pankerska, svemirska odiseja. Album koji će biti odličan i starim fanovima i ekipi koja tek otkriva garažni rokenrol. Sven Popović

The Strokes Future Present Past EP [Cult Records; 2016.]

The Strokes ćemo, unatoč kaotičnosti i potpunom nedostatku usmjerenosti na prehodna dva LP-a, pamtiti po prva tri albuma. Naravno, pomalo je smiješno kako smo svi "popušili" uličnu, obješenjačku poetiku benda čija su se dva ključna člana, Julian Casablancas i Alber Hammond Jr., upoznali u internatu u Švicarskoj, ali (ranije) pjesme Strokesa takve su građe i dugotrajnosti da se i danas puštaju na tulumima, a nesumnjivo će se i za desetak godina. Bend na neki način postaje fosil, njihovi hitovi opće mjesto. Da stavimo kronološki u perspektivu: "Is This It" i "The Modern Age EP" nastaju u doba prije nego je SAD objavio novi rat na teror (i jedno i drugo izlaze prije 11.9.2001.) što se možda ne čini kao mnogo vremena, ali vrijeme Strokesa i bratskih im bendova Yeah Yeah Yeahs, Interpola (da se držimo New Yorka), zatim Libertinesa (da odemo "preko bare") ili Black Rebel Motorcycle Cluba (zapadna obala SAD-a) je definitivno gotovo. The Strokes svakim novim uratkom gubi na relevantnosti, ma koliko se Casablancas trudio biti avangardan, to jest odan svojim njujorškim herojima (Lou Reed, Tom Verlaine, Richard Hell i nedavno preminuli Alen Vega. S Voidz (očiti mig Voidoidsima Richarda Hella) mu je to gotovo

Frankie Cosmos Next Thing

(Bayonet Records, 2016.)

ranom periodu između 2009. i 2012. godine, trenutno dvadesetdvogodišnja Njujorčanka Greta Kline pisala je i snimala kod kuće, a te je snimke objavljivala na svojoj Bandcamp stranici, obično pod imenom Ingrid Superstar. Nakon toga počinje objavljivati i nastupati pod imenom Frankie Cosmos pa je pod tim imenom 2014. godine objavila i svoj debitantski album naslova ‘Zentropy’. U svome radu Kline koristi samo prvo lice, značenja njezinih pjesama strogo su privatna, radi se o djevojci koja baš i ne voli eksterijere. Osim toga, ona posjeduje izvanredan osjećaj za melodiju i talent za originalno fraziranje i boju glasa u koju su se mnogi zaljubili i zaljubljuju na prvo slušanje. Iako njezine stvari na prvu znaju djelovati šlampavo, prvenstveno zbog objektivnih limita načina na koji preferira snimati, Kline zna da točka na pravom mjestu može zausta-

pošlo za rukom. EP naziva "Future Present Past" nastavak je trenda i svaka od tri originalne kompozicije (četvrta je remix Fabrizia Morettija, bubnjara) korespondira jednoj od kategorija iz naslova. "Drag Queen" je budućnost, "OBLIVIUS" je sadašnjost, a "Threat of Joy" je prošlost. Remix je zanemariv. Krenimo redom. "Drag Queen" kreće sa zlokobnim basom i gitarama, lijenim Casablancasovim vokalom i onda ulazi u nešto optimističniji synthpop refren. Na pola pjesme čujemo i klasičnu gitarsku dionicu a la Strokes koja strši. Na "OBLIVIUS" jedna gitara zvuči kao synth i to je nevjerojatno iritantno. Kao i refren koji kao da je ispao s albuma "Angles".

viti dah ∑ doslovno, jer je verbalna dimenzija pop pjesme uglavnom njezina prava opsesija, ali i metaforički, kada je posrijedi glazbeno oblikovanje, odnosno delikatnost komponiranja. Generalno, njezina poetika odlikuje se introvertiranim post-mod senzibilitetom kojem znaju biti skloni suvremeni post-adolescenti s privilegiranom klasnom pozadinom. (Kline je kći glumca Kevina Klinea i glumice Phoebe Cates.) Uglavnom, sve ovo vrijedi i za njeni novi (drugi) album ‘Next Thing’, na kojem je njezin zvuk ipak dobio na ‘širini’, što nije neobično jer Kline po prvi puta iza sebe ima pravi prateći bend. Tu su Gabby Smith (Eskimeaux) na klavijaturama, David Maine na bas-gitari i Luke Pyenson (ex-Krill) na bubnju. Tematski, također, sve po starom, iako Kline kao autorski subjekt sada raspolože s nešto manjom količinom manjka samopouzdanja, što, primjerice ∑ i to ne mislim nimalo ironično ∑ sugeriraju stihovi poput ‘When I know I’m not the best girl in the room / I tell myself I’m the best you can do’. A što se tiče samih glazbenih vještina, manjak samopouzdanja, očito, teško da će joj u budućnosti predstavljati poseban problem. Favoriti: ‘Fool’, ‘Embody’, ‘Too Dark’, ‘On the Lips’, ‘Is It Possible / Sleep Song’. Matko Brusač

"Threat of Joy" je (uz određene dijelove "Drag Queen) jedina svijetla točka albuma, podsjetnik na "dobre stare dane". Zarazan, opušten rif, dokaz da su i dalje napraviti jednostavnu, dobru pop pjesmu. Neki su se bendovi u stanju stalno mijenjati, istraživati nove pravce i zvukove. Drugi to bendovi nisu u stanju izvest i uglavnom svaki eksperiment završi katastrofom. The Strokes spadaju u ovu drugu kategoriju. "Threat of Joy" najbolji je dokaz da su vrlo dobar bend kad se drže onog što poznaju. Nema tu ništa loše. Možda je vrijeme da Hammondu i Casablancasu netko kaže da se opuste. Sven Popović

hifimedia #99

Miles Davis divio se Hendersonovom osobito lijepom tonu i njegovoj muzikalnosti, a na njega je snažno utjecala Davisova glazba piše: Davor Hrvoj

azz trubač i skladatelj Eddie Henderson ostvario je poseban zvuk, spretan i nezaboravan. Njegove karizmatične zamisli koje svaku izvedbu čine emotivnom i utječu na poboljšanje raspoloženja slušatelja. Prvu neformalnu poduku dobio je od velikog Louisa Armstronga, a snažan utjecaj na njegov glazbeni put imao je još jedan legendarni trubač, Miles Davis, s kojim se upoznao još 1957. Davis, koji je bio obiteljski prijatelj, divio se Hendersonovom osobito lijepom tonu i njegovoj muzikalnosti, a na njega je snažno utjecala Davisova glazba. No, želja za usavršavanjem odvela ga je na glazbeni konzervatorij u San Franciscu. Kao klasičar nastupao je sa San Francisco Symphony Orkestrom. Danas i sam djeluje kao glazbeni pedagog, predajući na Juilliard Music School i konzervatoriju Oberlyn. Dugogodišnji stalni član sastava pijanista Herbieja Hancocka, Henderson je svirao s mnogim vodećim jazzistima kao što su Art Blakey, Dexter Gordon, Roy Haynes, Joe Henderson, Elvin Jones, Benny Golson, Max Roach, Pharoah Sanders, Billy Harper, Gary Bartz i McCoy Tyner, a bio je član uglednog Mingus Big Banda koji je bio proglašavan najboljim jazz orkestrom. Osim toga vođa je vlastitih sastava s kojima je snimio više od dvadeset albuma. Stalni je član all star sastava The Cookers u kojem svira uz druge zvijezde jazza kao što su trubač David Weiss, tenor saksofonist Billy Harper, alt saksofonist Jaleel Shaw, pijanist George Cables, kontrabasist Cecil McBee i bubnjar Billy Hart. S njima će 7. studenoga 2016. nastupiti u Koncertnoj dvorani "Blagoje Bersa" Muzičke akademije sveučilišta u Zagrebu, na prvom koncertu iz sezone Jazz. hr 2016/2017.

ddie Henderson će 7. studenoga 2016. sa super sastavom "The Cookers" nastupiti u Koncertnoj dvorani "Blagoje Bersa" Muzičke akademije sveučilišta u Zagrebu, na prvom koncertu iz sezone Jazz.hr 2016/2017.

COLTRANE JE PR 58

hi-fimedia #99

RAZGOVOR / EDDIE HENDERSON

OMIJENIO OZON hifimedia #99

RAZGOVOR / EDDIE HENDERSON HFM: Što vam je najvažnije kao trubaču i glazbeniku?

EH: Kao prvo, nije važno samo jedno. Puno je toga važno. Važno je zdravlje. Pri tome mislim na moje tijelo, um, duh. Također je važno da se mogu nositi sa svojim glazbalom. Truba je produžetak moga uma. Ne želim misliti da sviram trubu nego da sviram glazbu koja dolazi iz moje duše i komunicira s ljudima.

To je bila revolucija HFM: Jeste li to naučili od velikog Satchma - Louisa Armstronga?

EH: Jesam - to i štošta drugo. Upoznao sam ga kao dijete. Moja majka ga je poznavala jer je i ona bila u šou biznisu. Treba znati da sam imao samo devet godina i jedino što sam tada od njega naučio bilo je kako proizvesti zvuk pravilnom upotrebom piska i to na njegovoj trubi. Nakon toga imao sam poduku i godinu dana poslije vratio sam se i za njega odsvirao "Bumbarov let" Nikolaja Rimski-Korsakova kako bih ga impresionirao. Tada mi je poklonio knjigu s transkripcijama sola i na prvoj stranici napisao: "Malom Eddieju, da mu podgrijava strast prema glazbi. Nastavi svirati! S ljubavlju, Satchmo." Tada sam imao deset godina i nisam imao pojma tko je on zapravo, ali sjećam ga se. HFM: No sad imate pojma tko je i što bio.

EH: Naravno. HFM: Tko je bio zapravo?

EH: Satchmo je iskon, kao Knjiga postanka, kao Biblija. To je Satchmo! On je započeo sve to. Prije njega glazbenici su svirali to što nazivamo jazzom, ali on je bio prvi koji je jazz doveo na profinjenu razinu. HFM: Svi o njemu govore samo kao o trubaču, ali bio je sjajan i kao pjevač.

ni veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država koji je predstavljao kulturu naše zemlje diljem svijeta. Naime, afro-jazz glazba nastala je u Sjedinjenim Američkim Državama. Jazz glazba je jedina umjetnička forma koja je nastala u Sjedinjenim Američkim Državama. HFM: Kad ste postali svjesni njegove prisutnosti u vašoj karijeri?

EH: On je već tada bilo toliko ispred mene. Puno je važnih glazbenika koji su djelovali između njegova i mojeg doba. Bio je prva istinska zvijezda među trubačima i u povijesti jazz glazbe. Poslije njega došao je Dizzy Gillespie koji je promijenio formu. Do tada je aktualan stil bio Dixieland. Tada su na scenu stupili Charlie Parker i Dizzy Gillespie i pokrenuli bebop. To je bila revolucija! U Sjedinjenim Američkim Državama najprije se svirao Dixieland s Louisom Armstrongom, potom je došla era swinga s big bandovima, nakon nje nastupili su avangardni glazbenici poput Dizzyja Gillespieja i Charlieja Parkera, uslijedio je cool jazz s Milesom Davisom. Toliko je glazbenika koji su važni za razvoj jazza da ih je nemoguće sve nabrojati.

Strujanje vibracija HFM: Koji od njih je na vas ostavio najsnažniji dojam?

EH: Mene je impresionirao Miles Davis. Upoznao sam ga još kao srednjoškolac. Moj očuh bio je njegov liječnik pa sam ga sretao u našoj kuću. U to doba u njegovu su sastavu svirali John Coltrane i Cannonball Adderley. To su bili moji najvažniji dodiri s jazz glazbom u ranom razdoblju karijere. Njihova je glazba dotaknula moju dušu. Tada sam shvatio zašto je jazz važna

EH: Bio je fantastičan trubač. Moramo razmišljati o vremenu kad je počinjao, o dvadesetim i tridesetim godinama prošloga stoljeća. Tu je i njegov jedinstven vokal (pjeva "C’ Est Si Bon" oponašajući Armstrongov glas, op.p.), ha, ha, ha. HFM: Ha, ha, ha.

EH: Da, s tim svojim promuklim glasom. Nije glumio. Bio je to njegov prirodan glas. Bio je tako muzikalan, liričan, melodičan. Sve to bilo je dio njegova bića. Sviranje trube, pjevanje i njegova osobnost - sve je to bilo jedno. Bio je poput filmske zvijezde. Bio je zvijezda! Glumio je u filmovima. Bio je poput kralja, duboko poštovan od ljudi diljem svijeta. Bio je glazbe-

hi-fimedia #99

umjetnička forma. Bilo je to 1958. Kad sam čuo taj zvuk... Tada sam već svirao trubu. Satchma sam upoznao gotovo deset godina prije, ali tada još nisam bio svjestan da je to to što želim raditi cijeloga života. Kad sam čuo kako svira Miles Davis, kad sam čuo kako sviraju glazbenici iz njegova sastava, kad sam čuo njihove izvedbe upalila mi se žaruljica, nešto je zaiskrilo u mojem mozgu i duši. Tada sam rekao sam sebi: "To želim raditi u životu!" Sjećam se tog trenutka. Ta me glazba dirnula u srce. Izazvala je vibracije koje su prostrujale kroz moje cijelo tijelo. Doimala se glamurozno. Možda zato što je to u mojim genima. Naime, moja je majka radila u šou biznisu. Nastupala je u izvornom Cotton Clubu.

snimio: Davor Hrvoj

U Sjedinjenim Američkim Državama najprije se svirao Dixieland s Louisom Armstrongom, potom je došla era swinga s big bandovima, nakon nje nastupili su avangardni glazbenici poput Dizzyja Gillespieja i Charlieja Parkera, uslijedio je cool jazz s Milesom Davisom

PREPORUČUJEMO TRI ALBUMA KOJE BI TREBALI IMATI U SVOJOJ JAZZ ARHIVI

Inspiration

(Milestone 1994)

Colors of Manhatan (Ida Records, 1999)

HFM: Jeste li je odlazili gledati na nastupima?

EH: Jesam, još kao dječarac. HFM: Kakav je to dojam ostavilo na vas?

EH: Nikad ju nisam vidio na nastupu u Cotton Clubu, ali znam da je tamo nastupala. Moje je otac pjevao u skupini The Charioteers koja je tada, početkom četrdesetih, bila broj jedan crnačka pjevačka skupina na svijetu. Nažalost, preminuo je kad sam imao devet godina. Ljubav za glazbu naslijedio sam od oca i majke kojima je ona tekla venama. To su prenijeli na mene. Miles Davis je samo raspirio moju strast za jazz glazbom. Tada sam već svirao trubu. Kad sam čuo njegovu glazbu to je u meni razbuktalo plam i osnažilo odluku da sviram do kraja života. HFM: Kakav je bio Miles Davis u to doba? Je li doista bio sramežljiv?

EH: Sramežljiv? Apsolutno ne. HFM: On je tako tvrdio.

EH: O ne, ne. HFM: Napisao je to u svojoj knjizi.

EH: Možda je to i rekao, ali bio je komičar. Volio je proturječiti drugima, a ostali bi mu vjerovali. Na to je reagirao s podsmjehom. HFM: Rekao je da su Dizzy Gillespie i Louis Armstrong bili komedijaši i da to nije volio kod njih.

EH: Bili su komičari.

Stremiti za novim HFM: Miles je rekao da mu se to ne sviđa kod njih, a vi kažete da se ponašao na isti način.

EH: U doba kad je on stasao rasizam je bio raširen. Rasizam je bio i kad su Louis Armstrong i Dizzy Gillespie stasali, no komičarski je poriv bio u njihovoj prirodi. Miles to nije volio jer je na svojoj koži osjetio rasizam, a mislio je da oni tako izigravaju "Ujaka Toma". To je mislio kad je to rekao. Siguran sam da je znao da se radi o njihovoj osobnosti, ali nije volio da se crnci ponašaju kao klaunovi, kao što je Louis Armstrong ponekad radio. To je

Anthology

(Soul Brother, 2000)

bilo njegovo mišljenje. Nije to volio - pa što! HFM: Tijekom svoje karijere nekoliko je puta bio sudionikom velikih promjena u jazz glazbi.

EH: Bio je. HFM: Čak i kad nije bio prvi u tim promjenama, njegov je doprinos bio važan.

EH: Neki uvijek ostaju u istoj kategoriji. Primjerice, neki sviraju bebop sve do smrti. No, Miles je bio vizionar. Uvijek je stremio promjenama, prelazio je preko ruba. Razmišljao je tako. Nije se želio zaustaviti na ploči "King of Blue" samo zato što je bila velik hit. I dalje je nastojao svirati nešto novo. Bio je istinski umjetnik. Bilo je puno sjajnih instrumentalista, ali Miles je bio svjestan da promjene može ostvariti mudrim odabirom glazbenika. Primjerice, sviđa mi se fusion. On nije odabrao bebop glazbenike da bi s njima svirao fusion nego je angažirao autentične funk basiste, funk bubnjare. Svi su govorili da je promijenio svoj stil. Ne, nije promijenio stil nego ambijent za stvaranje glazbe. Svirao je isto ali zvučalo je kao da svira drukčije zato što je svirao s, primjerice funk bandom. HFM: Mudra odluka.

EH: Bio je mudar. Jako mudar. HFM: Možemo li reći da je vaša glazbena filozofija ista, zato što svirate klasičnu glazbu, bebop, fusion, različite stilove.

EH: Možemo, ali ja sam u prednosti jer je prije mene netko sve to već osmislio, mnogo toga i prije nego sam rođen. Učio sam na tome. Međutim, trebamo znati da, kad je Miles donosio sve te promjene, prije toga niša takvo nije bilo osmišljeno. Meni je lako proučiti što se događalo u prošlosti i odlučiti čime ću se baviti, hoću li se školovati, koje ću ploče slušati, koje ću transkripcije proučavati, hoću li svirati, primjerice bebop, ili nešto drugo. To je moja prednost i zato mi je puno lakše, ali ipak je zaista posebno stremiti za nečim novim, nečim što još nikad nije učinjeno. To je nešto osobito. Charlie Parker je promijenio lice glazbe. Dizzy Gillespie također. Satchmo je promijenio lice glazbe. McCoyTyner. John Coltrane je promijenio ozon.

hifimedia #99

JAZZ / RECENZIJE Pat Metheny The Unity Sessions

Metheny Group Productions / Nonesuch / Dancing Bear

Pat Metheny; snimio Davor Hrvoj

Dvostruki CD "The Unity Sessions" treće je diskografsko izdanje Unity Banda Pata Methenyja koji uz njega čine saksofonist, klarinetist i flautist Chris Potter, kontrabasist i bas gitarist Ben Williams i bubnjar i udaraljkaš Antonio Sanchez. Metheny, pak, svira akustične i električne gitare, te koristi gitarski sintesajzer i glazbene aparate. U jednoj solo izvedbi odlučio se samo za akustičnu gitaru. Logična odluka, lijepa provedba, baš kao što možemo reći za sve ostale. Među ostalima, na album su uvrštene nove obrade nekih od skladbi koje su snimili za prethodna dva: "Unity Band" iz 2012., godine u kojoj je kvartet utemeljen, za koju su osvojili nagradu Grammy u kategoriji Najboljeg jazz albuma, te "Kin" iz 2014. na kojem im se pridružio talijanski skladatelj, producent, video umjetnik i multiinstrumentalist Giulio Carmassi. Želeći ga predstaviti široj javnosti Metheny mu je omogućio da u tom bandu svira svu silu glazbala. Dok na albumu "Kin" svira klavir, trubu, trombon, francuski rog, violončelo, vibrafon, klarinet, flautu, alt saksofon i električni klavir Wurlitzer, te koristi elektroniku, zviždi i pjeva vokalize, na ovom se okušao "samo" u sviranju klavira, krilnice i sintesajzera, te zviždi i pjeva. Iako se radi o glazbenicima raznih naraštaja koji dolaze iz različitih okružja, Unity Band je od samog početka koherentan sastav kompatibilnih glazbe-

nika koji komuniciraju s lakoćom, bez suvišnog kompliciranja. Koliko je sretan u toj suradnji, Metheny je pokazao inicirajući uzbudljive glazbene dijaloge s članovima sastava, ali i održavši s njim tijekom zadnjih pet godina mnogobrojne koncerte i turneje. Dok je na prethodna dva albuma autor svih skladbi, od petnaest na ovom trinaest ih je napisao on razmišljajući o tome kako će se najbolje uklopiti u kontekst kvarteta. Svaka od njih odlikuje se drukčijim karakterom i zvukom. U pogledu kolektivnog zvuka možemo govoriti o Methenyjevom prepoznatljivom pečatu, iako je potpuno drukčiji od onog koji ostvaruje s bilo kojim drugim svojim sastavom. Jedna je izvedba jazz standarda "Cherokee" koju Metheny i Potter sviraju u duu, a jedna - "Police People" - zajedničko ostvarenje Methenyja i Ornettea Colemana. Znakovito je koliko se u toj izvedbi osjeća Ornetteov duh, gard, način glazbenog razmišljanja. Time je još jednom iskazao poštovanje prema ovom velikanu jazza s kojim je svirao i snimio album "Song X", a na ponovljeno, dopunjeno izdanje tog CD-a uvrstili su upravo izvedbu te skladbe. No, to ne znači da se radi o uobičajenom straight-ahead kvartetu. Unity Band nije učahuren u određeni glazbeni obrazac; kreće se u raznim smjerovima, od akustike do elektronike, od bebopa preko rocka i fusiona do freea, a sve to začinja širokim spektrom utjecaja drugih stilova. Ovim CD-om Pat Metheny još jednom demonstrira svoju svestranost, velik raspon boja, zamisli i ugođaja. Naime, uz spomenute glazbenike ostvario je drukčiji zvuk, ali i pristup glazbi koji je ovom prigodom, uvjetno rečeno, bliži mainstreamu, poput onog što ga je ostvarivao u suradnjama s poznatim jazz glazbenicima kao što su saksofonisti Dewey Redman, Joshua Redman ili

hi-fimedia #99

Michael Brecker. Uostalom, ovo je njegov prvi sastav s kojim snima albume, a u kojem nakon trideset i dvije godine svira tenor saksofonist. Davor Hrvoj

Tord Gustavsen What Was Said

ECM / Aquarius Records

Ovo je sedmi album norveškog pijanista i skladatelja Torda Gustavsena. Kao i ostale, objavio ga je za njemačku diskografsku kuću ECM. I u ovim izvedbama njegov je glazbeni stav blizak načelima koja promovira ECM - osebujnost glazbenog izraza koji se zasniva na tradicijskim vrijednostima područja iz kojeg dolaze pojedini glazbenici, te europska glazbena estetika. Kao skladatelji uz njega su zastupljeni i drugi autori ili se radi o norveškoj tradicijskoj glazbi. U njegovom slučaju važna mjesta zauzimaju klasična glazbena naobrazba, improvizacija, skandinavski folklor i sviranje u crkvi te tradicija norveške sakralne glazbe što je snažno utjecalo za glazbu na ovom izdanju. No, on te utjecaje i motive ne reinterpretira doslovno nego ih koristi tek kao polazište za kreiranje komunikacija članova trija. Trio je omiljena Gustavsenova formacija, posebice je to bio u ranijem razdoblju karijere i na snimanjima njegovih prvih albuma: "Changing Places" iz 2003, "The Ground" iz 2005. i "Being There" iz 2007. No, na tim izdanjima svira uz Vespestada, koji je kao stalni suradnik sudjelovao i u snimanju ostalih njegovih albuma, te kontrabasista Haralda Johnsena, dok je u novom triju Johnsena zamijenila njemačka pjevačica afganistanskih korijena Simin Tander. Sklonost prema vokalnom izrazu Gustavsen je iskazivao i prije, primjerice na albumu "Restored, Returned" iz 2009. na kojem Kristin Asbjørnsen pjeva stihove iz djela "Another Time" britanskog pjesnika Wystana Hugha Audena, no ovaj je put motiv za uključivanjem vokala posve drukčiji. On leži u Gustavsenovom interesu za sufizam i poeziju koja iz njega proizlazi te paštu jezik. Osim izvedbi vokaliza, neka djela Gustavsen je pisao na tekstove uglednog učenjaka, teologa i sufijskog učitelja Jalala al-Dina Rumija, jednog od najvažnijih mističnih pjesnika islama. U nastojanju da pruži doprinos poboljšanju dijaloga dvaju kultura odlučio je norveške pjesme prevesti na paštu, a Rumijeve na engleski, što je donijelo dodatni mističan ugođaj glazbi na ovom CD-u. Naime, osjećaj misticizma prisutan je u svim izvedbama. Teme se razvijaju sporo, uz kontemplativan ugođaj. Glazbenici kao da kreću u izvedbe iz duboke meditacije,

TVOJE #INSTAOSVJEÅ½ENJE

JAZZ / RECENZIJE prepuštaju se prirodnim silama, kao da su se umirili i pričekali da jedra zaškripe pod naletom povjetarca i bez puno kormilarenja krenuli vođeni vjetrom i strujama. Davor Hrvoj

Brad Mehldau Trio Blues and Ballads

Nonesuch / Dancing Bear

The Beginning". Grenadier s Mehldauom surađuje više od dvadeset godina, a Ballard više od deset. Kao trio ili u suradnji s Patom Methenyjem ili Joshuom Redmanom zajedno su snimili osam albuma. To jedinstvo uma i duha osjeća se u svim izvedbama. Davor Hrvoj

Colin Stetson Sorrow (Górecki 3rd Symphony)

Image pijanista Brada Mehldaua svakako je formiran kroz izvedbe balada, ali ne i bluesa. Zato je ovaj, njegov novi album, djelomično iznenađenje. Naime, na Mehldaua prije svega gledamo kao na jazz improvizatora sklonog europskoj glazbenoj estetici, smjernicama koje su zacrtane u djelima klasične glazbe. Zato se, već samim pogledom na naslov izdanja, nameće pitanje koliko će uvjerljivo interpretirati glazbu koja je urezana u tradiciju afroameričke kulture. Sve to ipak ne bi trebalo biti iznenađujuće jer znamo da je Mehldau iskustvo stjecao svirajući sa slavim glazbenicima koji djeluju u raznim podžanrovima jazza, među ostalima s Charlesom Lloydom, Markom Turnerom, Leeom Konitzom, Charliejm Hadenom, Johnom Scofieldom, Wayneom Shorterom, Michaelom Breckerom i Jimmyjem Cobbom, a preslušavanjem albuma zaključujemo da je to pitanje bespredmetno. Izvedbama skladbi u formi bluesa Mehldau je samo proširio krug svojeg djelovanja. Iako je ulovio iskonski feeling blues glazbe, njegove izvedbe nisu banalne, zahtijevaju pažljivije slušanje, a kad uđete u njihovu dubinu reakcija će biti: "Yeeea!". Što se tiče balada - ponekad ta dva pristupa ne treba razdvajati jer su stopljeni - tu nema iznenađenja; kao i uvijek do sad izvedbe su nježne, kontemplativne, sa sjajnim improvizacijama. Iako je poznat i kao skladatelj, za ovo izdanje odabrao je isključivo standarde, ne samo one iz jazz pjesmarice. Osim evergreena "I Concentrate on You" i "These Foolish Things (Remind Me of You)", izvodi skladbe poznatih jazz instrumentalista, primjerice "Since I Fell for You" pijanista Buddyja Johnsona" i "Cheryl" alt saksofonista Charlieja Parkera, ali i one iz pop i rock miljea: "Little Person"Jona Briona, "My Valentine" Paula McCartneya i "And I Love Her" Johna Lennona i McCartneya". Snimio ih je 2012 i 2014. sa svojim dugogodišnjim suradnicima, kontrabasistom Larryjem Grenadierom i bubnjarem Jeffom Ballardom s kojima je 2008. nastupio na Vip Zagreb Jazz Festivalu u Zagrebačkom kazalištu mladih. Tom prigodom jazz klavirist i skladatelj Matija Dedić je s Grenadierom i Ballardom snimio CD "From

hi-fimedia #99

Colin Stetson / PWM Edition

Slušajući materijal s albuma "Sorrow" koji je težak, ali tehnički i umjetnički vrijedan svakog napora glazbenika koji su ga ostvarili, jednostavno je zaključiti da je Colin Stetson jedan od jazz umjetnika novije generacije koji svoju virtuoznost kao instrumentalist nije zadržao samo na improvizacijama i sviračkoj superiornosti već je različitim idejama glazbenu viziju i inovativnost pokušao povezati s različitim tradicijama i utjecajima koje je smatrao potencijalnim fundamentima za nove projekte. Ovoga puta Stetson se uhvatio stvarno velikog posla u transkripciji treće simfonije Góreckog koja nije samo glazbeni i tehnički izazov već djelo koje od glazbenika traži potpunu imerziju, razumijevanje i emocionalnu otvorenost. U tom je smislu razmjerno maleni orkestar koji je Stetson okupio uspio zadovoljiti kriterije jednog od najsnažnijih klasičnih djela, ali i dodati svoj umjetnički pečat cijelom projektu. Na samom početku karijere Colin Stetson je oduševio svojom svježom vizijom solo saksofona koji je bio potpun odmak od standard-

nih formi kojima su se tradicionalno predstavljali glazbenici u usponu. Mnogo virtuoznosti, snage, ali i odmaka od mainstreama definirali su njegov ogroman talent i pristup glazbi. No, svaki ozbiljniji konzument njegove glazbe svakako je mogao osjetiti potencijal koji je penetrirao daleko od jazz tradicije i protezao se preko eksperimentalnih projekata do susreta s klasikom, ali i pravih progresivnih izleta. Tako i album "Sorrow" nije potpuno iznenađenje samo po sebi, no kvaliteta glazbe i način na koji je Stetson udovoljio svojim nesvakidašnjim idejama, ali u potpunosti uspio slijediti ideje i emocije genijalnog Poljaka koji je razmjerno jednostavnim harmonijama i ritmom uspijevao učiniti glazbu snažnom i upečatljivom doista ostavlja dubok dojam. U ovakvim projektima kojima je cilj isključivo umjetnička promocija, a daleko iza toga komercijalna vrijednost albuma, ako u tom smislu uopće može biti riječi gotovo je deplasirano biti kritičan prema vrijednostima koje su na albumu ponudili glazbenici sa Stetsonom na čelu. Tko posjeduje želju čuti Góreckog u sasvim drugačijem ruhu, ali sa svim vrijednostima koje njegova glazba i inače posjeduje, ali se malo odmaknuti od pomalo standardnih izvedbi njegovih djela, "Sorrow" je idealna prilika. Colin Stetson ponovno posjeduje album koji nije usmjeren prema slušatelju koji traži lagan i pristupačan jazz ili klasiku, ali za slušatelje željne novih iskustava i izazova gotovo je obligatan. Nema mnogo tiskovina koje su spremne svoje stranice puniti nekomercijalnim sadržajima i pružiti prigodu napisati ponešto izvan uobičajenih okvira. Uz nadu da će Colin Stetson i njegova glazba i ubuduće biti izvanredna nadam se i prostoru za nekoliko riječi o potpuno drugačijoj glazbi i novim izdanjima. Gordan Gaži

FILM GODIŠNJICE

ZVJEZDANE STAZE 50 GODINA

Građanin Kane

75 godina od objavljivanja jednog od najboljih filmova svih vremena

Zvjezdane Staze

50 godina od emitiranja prve epizode Zvjezdanih staza

DVD/BD RECENZIJE: High-Rise, Zelena Soba, Elvis i Nixon, Te lude 80-te!!, Pjevajuća ulica, Brijačnica: Sljedeći rez, Batman V Superman: Zora pravednika, Born To Be Blue

FILM / GODIŠNJICA

GRAĐANIN KANE "In Xanadu did Kubla Khan..." piše: Sven Popović

evjerojatno je kako se čovječanstvo unatoč iznimnom tehnološkom napretku i mogućnostima koje mu te tehnologije nude i dalje valja u jedno te istom blatu. Skloni smo pomisliti kako su senzacionalizam, seks i skandali relativno novi pojmovi u medijskom diskursu i da su političari i ostali moćnici nekoć bili ipak nešto manje korumpirani. Naravno, u krivu smo. Kasno devetnaesto, rano dvadeseto stoljeće: sukob dvojice medijskih mogula, Josepha Pulitzera i Williama Randolpha Hearsta dovodi do nastanka žutog tiska. Zastrašivanje mase, distrakcije od stvarnih problema, prikazivanje samo djelića priče i cenzura postaju uobičajene prakse. Upravo su cenzura i taktika zastrašivanja (igranje na anti-komunističku paranoju) gotovo doveli do toga da "Građanin Kane " dvadesetpetogodišnjeg Orsona Wellesa ne bude prikazan. Krivac? Maloprije spomenuti William Randolph Hearst kojeg su silne poveznice između njega i protagonista Wellesovog filma, Charlesa Fostera Kanea, razbjesnile do te mjere da je optužio Wellesa da je komunist i svim se silama trudio da se film ne prikaže. Unatoč nastojanju da se prikazivanje filma spriječi, on izlazi, nekako prikladno, za prvi maj 1941. Priča o medijskom mogulu, njegovom strelovitom usponu i padu danas je ne samo kinematografsko, nego i popkulturno opće mjesto iako nije ispočetka bilo tako. Naime, kad se pojavio je film unatoč odličnom publicitetu bio smatran financijskim

hi-fimedia #99

75 godina od objavljivanja jednog od najboljih filmova svih vremena

flopom. Zašto ga se onda danas na gotovo svakom popisu navodi kao vjerojatno najbolji ili najutjecajniji (dodajte još koji superlativ) film svih vremena? "Građanin Kane " jednostavno nadilazi kategorije žanra. On elegantno spaja krimić, studiju karaktera, romansu, dramu, politički triler i tragediju. Film na neki način služi kao dvosatna lekcija snimanja filma, čak i kad maknemo političke, socijalne i ekonomske konotacije koje su iznimno prominentne u filmu. Welles koristi sijaset filmskih tehnika: tu su montažna pretapanja, osvjetljenje karakteristično noir filmovima (dakle, jaki kontrasti i prigušena svjetla), korištenje flešbekova i dubinska mizanscena. Dobar primjer Wellesove ingenioznosti je snimanje scene Kaneovog govora. Silna publika koja ga sluša zapravo je fotografija koju su izbušili te su iza nje pomicali svjetla ne bi li stvorili iluziju kretanja. Naravno, filmske tehnike nisu jedini razlog zašto je "Građanin Kane " nakon sedamdeset i pet godina i daje relevantan. Film posjeduje više kvintesencijalno američkih odlika. Svijet "Građanina Kanea " simulakrum je našeg, a Charles Foster Kane je svojevrsno utjelovljenje američkog sna iako on, za razliku od klasične varijante američkog sna, ne postane bogat zbog vlastitog truda, nego jer mu je bogatstvo dano. Od silnih ponuđenih stvari on odlučuje voditi novine, ali nije mu toliko do informiranja javnosti koliko do oblikovanja njihovog mišljenja. Senzacija mu je bitnija od supstance. "Građanin Kane " je također arhetipska američka tragedija gdje se protago-

hifimedia #99

FILM / GODIŠNJICA

nist ikarovski strmoglavi zbog hubrističkog ponosa. Njegovo bogatstvo, bogatstvo koje nije sam stekao, bilo mu je jedino potrebno da stekne moć. Nije mu dovoljno bilo oblikovati mišljenje, Kane je htio vladati. Predstavlja se kao čovjek koji je na strani radnika, na strani nemoćnih, on istovremeno promovira nemilosrdni kapitalizam i nacionalizam. Voljen i omražen, često prozivan komunistom ili fašistom, kada ga pitaju da izjasni svoje političko stajalište on se populistički deklarira Amerikancem. Unatoč postepenom moralnom propadanju (obrnuto proporcionalan moći i ambicijom) Kanea se ne doživljava kao bad guya jer posjeduje želju da čini dobro, a i poprilično je dopadljiv i šarmantan. U svakom slučaju riječ je o iznimno kompleksnoj ulozi koju je Welles maestralno napisao i odglumio. Film, kao što se dalo iščitati, je danas itekako relevantan i to možda više nego ikad. Žuti je tisak otišao iznimno daleko. Sjetimo se Ruperta Murdocha i News of The World, a na primjeru Donalda Trumpa (da uzmemo recentna zbivanja) možemo vidjeti koliko novac i igranje na populističku kartu znače. Svako će razdoblje imati svog Kanea, nažalost neće biti zgodni i šarmantni kao Orson Welles.

Problemi oko izlaska filma M H nogi nisu svjesni s koliko se problema film suočio prije nego li je uopće izašao. Orson Welles i distributer RKO Pictures (Radio-Keith-Orpheum, jedan od tzv. Big Five Studios holivudskog zlatnog razdoblja, poznat po distribuciji noir filmova, B-hororaca te filmova poput "King Kong" i, očito, "Građanin Kane") naišli su na nekoliko prepreka, uglavnom zbog velikih podudarnosti između imaginarnog filmskog lika Charlesa Fostera Kanea i Williama Randolpha Hearsta, najvećeg američkog medijskog tajkuna tog doba. RKO je planirao da premijera filma bude 14.2.1941., ali je Hearst prijetio tužbom. Scenarij je stavljen pod legalno povećalo. Hearst naređuje svojim novinama (njih sedamnaest) da se nigdje, osim u reklamama, ne spominje RKO. Tih dana je to bio ozbiljan hendikep.

George Orson Welles (1915. – 1985.), bio je američki glumac, redatelj, pisac i producent koji je radio u kazalištu, na radiju i filmu.

hi-fimedia #99

earst nastavlja blatiti RKO, a Welles pak prijeti tužbom ako film ne izađe. Toliko se priče stvara oko filma da časopis ne čeka premijeru već pišu hvalospjev filmu nakon svojevrsne pretpremijere. Hearst nastoji pridobiti razne patriotske skupine da se izjasne protiv Wellesa zbog njegovih tobožnjih povezanosti s komunistima. Također se raspituje zašto Welles nije unovačen u vojsku. Unatoč silnim pokušajima Hearsta film doživljava premijeru na prvi maj 1941.

William Randolph Hearst (1863. – 1951.), bio je najveći medijski izdavač tog vremena i jedan od tvoraca "žutog" (senzualističkog) novinarstva. Njegov ljuti suparnik bio je Joseph Pulitzer, vlasnik konkurentnih novina (New York World) u kojima je također publicirao "žute" članke.

40 godina Magnat tehnologije. Desteljećima radimo na razvoju živopisnog i čitog zvuka. Na ovom putu razvili smo nekoliko legendarnih modela koji su postavljali nove standarde u hi-fi zvuku na svjetskoj razini. I danas pratimo zadnje svjetske trendove i pomičemo granice akustike svojim inovacijama.

Magnat Quantum Signature

Magnat Quantum Edelstein

lite 12/13

Testurteil

1,1

Mittelklasse

www.lite-magazin.de

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

FILM / GODIÅ NJICA

ZVJEZDANE S

S ONE STRANE GR 70

hi-fimedia #99

TAZE

ANICE

piše: Luka Kostić

oglo bi se reći kako se pedeseta obljetnica emitiranja originalnih Zvjezdanih staza nije mogla dogoditi u prikladnije vrijeme. Uostalom, popularnom kulturom već neko vrijeme ne vladaju samo superheroji nego, u širem smislu, sam koncept obožavateljstva. Lani su novi Ratovi zvijezda postali najunosniji film u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, Marvelovi filmovi o superherojima, povezani u ujedinjen svijet (tzv. "Cinematic Universe") već godinama vladaju filmskim platnima, dok se na isti projekt priprema i suparnička stripkuća DC. Od glomaznih premijera, marketinga, do konvencija za obožavatelje i strastvene on-line zajednice, čini se da zapadnom popularnom kulturom dominiraju dvije stvari: ogromne franšize (shvaćene u smislu niza međusobno povezanih tekstova, od fil-

mova do stripova, temeljenih na već postojećim brendovima) i strastveno obožavateljstvo (zbog kojega su navedeni brendovi, između ostaloga, toliko unosni). Imajući sve to u vidu, nije teško vidjeti da su upravo originalne Zvjezdane staze, nastale u eklektičnoj mašti Genea Roddenberryja, američkog vojnog pilota, policajca i, u konačnici, pisca i producenta, izvorišna točka čija se relevantnost temeljila upravo na ta dva temelja. Roddenberyjeva originalna koncepcija serije, više-manje kao vesterna u svemiru, gdje su Kirk, Spock i posada zvjezdanog broda "Enterprise" epizodično proživljavali zabavne avanture na granici, brzo je pronašla strastvenu publiku i prerasla u kult. Pa ipak, tek sa svojom drugom postavom, Zvjezdane staze: Nova generacija, čije su se avanture počele emitirati 1987., franšiza će postati ono po čemu je i dan danas najpoznatija. Nastavljajući se konceptualno na avanture i istraživanje svemira origi-

hifimedia #99

FILM / GODIŠNJICA nalne posade Enterprisea, Nova generacija je, dodavanjem istraživanja kompleksnijih tema ljudske prirode, rata, filozofije i politike, odvela Zvjezdane staze "hrabro, gdje nitko do tada nije otišao". Premisa serije je jednostavna: posada Enterprisea je na misiji otkrivanja novih civilizacija te se, susrećući se s istima, nosi sa izazovima nepoznatog svemira i neistraženih voda. Ono što Zvjezdane Staze čini unikatnim jest Roddenberryjev koncept Federacije, članovi čije Zvjezdane flote su kapetan Jean-Luc Picard i njegova posada. Ujedinjena Federacija Planeta je Roddenberryjeva vizija ljudske budućnosti – ogromna među-planetarna zajednica utemeljena na prosvjetiteljskim idealima – jednakosti, borbi protiv diskriminacije, zajedništvu i garanciji osobnih prava i sloboda. Federacija je egalitarna do razine utopije – valuta ne postoji, svi rade za zajednički cilj i dobrobit zajednice. Roddenberryjevo inzistiranje da će ljudska civilizacija u budućnosti ostaviti iza sebe sve međusobne sukobe dovelo je do premještanje temeljnog konflikta na susret sa drugim civilizacijama: najefikasniji antagonisti Zvjezdanih Staza su generalno negativi Federacije: Klingonsko i Romulansko Carstvo, Borgovi, civilizacije koji kolektivistički duh koriste u totalitarne svrhe. I upravo ovdje je lagano locirati konceptualnu i emotivnu srž Zvjezdanih Staza – kolektivizam, solidarnost i zajedništvo koje zajedno radi u svladavanju nepoznatih i zastrašujućih prepreka iz dubina svemira. Posada Enterprisea se smatra istraživačima i diplomatima, nikako vojnicima i osvajačima. Nova generacija emitirana je i nakon Roddenberryjeve smrti, sve do 1994., nakon čega je franšiza nastavljena u vidu dugome-

Originalna postava posade na komandnom mostu svemirskog broda U.S.S. Enterprise (NCC-1701) sastojala se od kapetana Jamesa T. Kirka (William Shatner), prvog časnika Spocka (Leonard Nimoy), doktora Leonarda McCoya (DeForest Kelley), poručnika Sulua (George Takei), poručnice Uhurae (Nichelle Nichols), zastavnika Chekova (Walter Koenig) i glavnog inženjera Montgomeryja Scotta (James Doohan).

Filmski posteri svih deset Star Trek filmova prije nego što je J.J. Abrams vratio ovu franšizu na filmska platna s filmom Enterprise (2009.)

hi-fimedia #99

tražnih filmova i novih inačica serije, više ili manje uspješno ("Voyager", "Duboki svemir 9", "Enterprise"). Iako se može reći da, iz raznoraznih razloga, niti jedna od novih inačica serije nije dosegla kvalitetu ili popularnost Nove generacije, Zvjezdane staze su zadržale svoju unikatnu ravnotežu avanture i istraživanja širih društveno-političkih tema. Naravno, neizbježno, 2009. godine Hollywood je odlučio napraviti ono što zna raditi najbolje – oživiti postojeću kultnu franšizu na velikom platnu. Pod režiserskom palicom JJ Abramsa, koji je učio pod velikim Stevenom Spielbergom i koji će kasnije režirati i novi nastavak Ratova Zvijezda, novi film, nazvan jednostavno "Zvjezdane staze", je oživio originalnu posadu Enterprisea i postao hit na kritičkoj i komercijalnoj razini. Četiri godine kasnije, Abrams se vratio u režisersku stolicu i snimio nešto slabije primljeni nastavak: U Tami – Zvjezdane staze. Film je ostao upamćen i po kontro-

TV SERIJA KOJA TRAJE Z

vjezdane staze (kasnije poznate kao Zvjezdane staze: Originalna serija, ne bi li se razlikovale od kasnijih iteracija franšize poput Nove generacije ili Voyagera) je američka znanstveno fantastična serija kreirana od strane američkog pisca i producenta Genea Roddenberryja. Originalno je emitirana na američkoj televizijskoj postaji NBC od 1966. do 1969. Serija je pratila pustolovine i posade zvjezdanog broda Enterprise ∑ kapetana Jamesa Kirka

(William Shatner), prvog časnika Spocka (Leonard Nemoy) i doktora Leonarda McCoyja (DeForest Kelley). Serija je s vremenom postala klasik i proizvela 5 dodatnih TV serijala i 13 dugometražnih filmova te postala simbolom popularne kulture. Osmog rujna ove godine obilježit će se pedeseta godišnjica emitiranja prve epizode Zvjezdanih staza, a upravo tim povodom donosimo vam ovaj tekst o toj legendarnoj seriji.

Najpoznatiji neprijatelji koji su se sukobljavali s Federacijom i svemirskim brodom Enterprise tijekom trajanja serijala (Klingonsko carstvo, Romulansko carstvo i Borg, s lijeva na desno).

verzama oko odabira britanskog glumca Benedicta Cumberbatcha za ulogu antagonista Khana – lika koji je u originalnim filmovima bio indijskog porijekla. Abramsovi filmovi su u suštini služili kao (uspješna) audicija za novi nastavak Ratova Zvijezda – bili su blještavi akcijski filmovi čije su dodirne točke sa Zvjezdanim stazama uglavnom bile na površinskoj razini: reference na ikoničke momente starih serijala, imena likova i brodova i poznati citati. Naravno, tako nešto ne treba

nikoga čuditi – Abramsovi filmovi su koštali na stotine milijuna dolara i od njih se očekivala ogromna zarada. Ideja da će Hollywood snimiti "pravi" film o Zvjezdanim Stazama djeluje iluzorno u dobu kada svaki suvremeni visokobudžetni film ima imperativ zadovoljiti što širu moguću demografiju. U korporativnoj logici američkih filmskih studija jednostavno nije bilo mjesta za bučnu ali malu količinu tvrdokornih "Trekkieja". Što nas sve skupa dovodi do ovogodiš-

Nakon premijere prve epizode iz Star Trek serijala (8. rujan 1966.) ovo je vremenski slijed prikazivanja originalne serije kao i njenih nastavaka. Star Trek: The Original Series (1966-1969)

Star Trek: The Next Generation (1987-1994) Star Trek: Deep Space Nine (1993-1999) Star Trek: Voyager (1995-2001) Star Trek: Enterprise (2001-2005)

nje obljetnice i najnovijeg filma, "Zvjezdane staze: S one strane". Režiserski posao je od Abramsa preuzeo Justin Lin (najpoznatiji kao režiser popularnih filmova iz franšize "Brzi i žestoki") dok su scenarij napisali Doug Jung i britanski glumac i komičar Simon Pegg. Iako film zadržava veliku količinu tropa i žanrovskih konvencija iz Abramsovih filmova i u suštini se može okarakterizirati kao akcijski spektakl, ispod eksplozija, tučnjave i masovnih akcijskih scena ipak se može osjetiti puls originalne čari Zvjezdanih staza. Premisa je, u duhu originalne serije, jednostavna. Kapetan James Kirk i njegova posada pronađu se usamljeni na neprijateljskom planetu i moraju, radeći kao tim, riješiti izazove koje im nepoznati svemir donosi. U vremenu kada se obožavane franšize iskorištavaju u stvaranju sve većeg profita možda je postoji i zrno poetične pravde da su Zvjezdane staze, srce najpopularnijeg žanra današnje popularne kulture, za svoju pedesetu obljetnicu dobile film koji se barem djelomično vratio stvarima koje su od Zvjezdanih staza napravile jednu od najomiljenijih franšiza svih vremena. Neka živi dugo i napreduje.

hifimedia #99

Ocjena kvalitete fima (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

FILM / RECENZIJE High-Rise (High-Rise) StudioCanal, 119 minuta režija: Ben Wheatley igraju: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss žanr: triler, fantasy / SF

"Brutalnost počinje na planu arhitekture i potom se širi naniže, na sve stanovnike nebodera u filmu ‘High- Rise’ redatelja Bena Wheatleya - impresivnoj i samo na trenutke nekoherentnoj adaptaciji Ballardovog romana." - Peter Debruge, Variety

6/10 Za britanskog redatelja Bena Wheatleyja voli se reći kako uživa status ‘kultnog redatelja’, a taj su mu status osigurala sasvim solidna nezavisna ostvarenja kao što su, primjerice, bili filmovi ‘A Field in England’ iz 2013. ili ‘Kill List’ iz 2011. godine. Film ‘High-Rise’, međutim, predstavlja prvi Wheatleyev pokušaj proboja u viši redateljski razred. Radi se o ‘retro-futurističkom’ naslovu nastalom na osnovu istoimenog romana britanskog pisca J.G. Ballarda iz 1975. godine. Adaptaciju romana za filmski ekran potpisala je spisateljica Amy Jump. Doktor Robert Laing (Tom Hiddleston) živi u nekoć luksuznom neboderu od 40 katova u kojem trenutno vlada anarhija i kaos. Pratimo Lainga kako ubija psa kojeg planira ispeći na roštilju kako ne bi ostao gladan... Nakon toga, ‘flasback’ nas odvodi tri mjeseca unatrag od početne točke radnje, kada se život u neboderu doimao puno normalnijim. Neboder od četrdeset katova nalazi se na rubu Londona, a projektirao ga je slavni arhitekt Anthony Royal kojeg u filmu igra Jeremy Irons. U pitanju je neboder koji je utjelovljenje moderne arhitekture i pomodnog načina života. Stanovnicima nebodera sve se nalazi na dohvat ruke – osnovna škola, bazen, teretane i dućani – stoga neboder, osim nužnog odlaska na posao, gotovo nisu niti prisiljeni napuštati. Također, ovisno o tome na kojem katu žive koje obitelji saznajemo nešto i o društvenim razlikama – stanovi na višim katovima rezervirani su dobrostojeće i bogate stanovnike i obitelji, dok podnožje nebodera pripada nižim klasama. Robert Laing ulazi u vezu sa samohranom majkom Charlotte Melville, koja također živi u neboderu, a gledatelji imaju priliku pratiti kako se život zajednice u neboderu

polako pretvara u noćnu moru... Film ‘High-Rise’, dakako, treba gledati prije svega kao socijalnu, ekonomsku i političku alegoriju. Riječ je o filmu čija izravna brutalnost i crnohumorni momenti kod gledatelja izazivaju osjećaja nelagode i uznemirenosti. Osim sjajnih vizuala (u nekoliko scena dominiraju impresivni eksterijeri nebodera), valja pohvaliti i odličnu glumu kojom se ovaj film odlikuje – po tom pitanju posebno se ističe glavni glumac Tom Hiddleston u ulozi doktora Roberta Lainga.

hi-fimedia #99

Zelena Soba (Green Room) A24, 95 minuta režija: Jeremy Saulnier igraju: Anton Yelchin, Imogen Poots, Alia Shawkat, Joe Cole, Callum Turner, Patrick Stewart žanr: horor, triler, kriminalisticˇki

7/10 Ne računajući naslov ‘Zelena soba’ (prikazan 2015., u distribuciji od ljeta ove godine), američki scenarist i redatelj Jeremy Saulnier (r. 1977.) u svojoj je dosadašnjoj karijeri potpisao svega dva naslova. Prvi je nezavisna horor-komedija ‘Murder Party’ iz 2007., a drugi osvetnički triler ‘Blue Ruin’ iz 2013. godine. Posebno se potonjim filmom Saulnier etablirao kao ozbiljan indieredatelj na kojeg će u budućnosti itekako valjati obratiti pažnju – troškovi produkcije tog filma bili su pokriveni crowdfunding kampanjom, dok je sam film naišao na iznimno pozitivne kritike među američkim filmskim kritičarima. Štoviše, filmu je 2013. godine Svjetska federacija filmskih kritičara dodijelila nagradu FIPRESCI u Cannesu, gdje je film, uzgred rečeno, bio i premijerno prikazan.

Film ‘Zelena soba’ opravdava prethodno (visoko) postavljena očekivanja i na stanovit se način odlikuje istom osnovnom redateljskom strategijom kao i prethodna dva Saulnierova ostvarenja. Tu bi se strategiju moglo definirati kao nastojanje da se unutar narativnih limita situacijske logike i žanrovskog okvira na gledatelja ostavi utisak svježine, dakle da se jedan razmjerno klasičan narativni sklop oblikuje na nov način. Film ‘Zelena soba’ strukturiraju dvije temeljne fabularne odrednice – zatočeništvo i pokušaj bijega. U središtu radnje nalazi se mladi punk-rock band Ain’t Rights, odnosno njegovi članovi Pat (Anton Yelchin), Sam (Alia Shawkat), Reece (Joe Cole) i Tiger (Callum Turner). Ukratko, početak filma prikazuje ovu pravovjernu punk četvorku kako se nalazi se na turneji, u svome trošnom kombiju i bez novca potucaju se sjeverozapadnim dijelom američkog kontinenta. U gradu Seaside u saveznoj državi Oregon upoznaju se s lokalnim radio-voditeljem Tadom (David W. Thompson) koji, zahvaljujući vezama sa svojim rođakom Danielom (Mark Webber), grupi ugovori nastup u jednom klubu koji se nalazi u blizini Portlanda. Kada se bend nakon toga pojavi u klubu kako bi odradio koncert, ispostavi se da je klub zapravo sjedište neonacističke organizacije, dok ispred pozornice na kojoj bend treba nastupati bauljaju korpulentni skinheadi. S obzirom na upravo rečeno, lako je moguće zamisliti kakvu reakciju među okupljenom publikom izaziva činjenica da bend koncert otvara obradom klasičnog punk komada grupe Dead Kennedys, pjesmom naslova ‘Nazi Punks Fuck Off’. Ipak, s trajanjem koncerta bendu zahvaljujući sviračko-pregovaračkim vještinama pođe za rukom da publiku pripitome. No, pravi problemi počinju nakon završetka svirke. Prije napuštanja kluba, Pat se vraća u backstage kako bi pokupio zaboravljeni mobitel i ondje na podu nalazi nasmrt izbodenu djevojku. Bend se odlučuje za bijeg, no za takvo nešto već je prekrasno – skinheadi stavljaju ključ u bravu i bend ostaje zatočen iza pozornice. Ono što nakon toga slijedi, kako je to sažeo, primjerice, filmski kritičar New York Timesa, ‘ići će jedino na gore. Slijede pištolji, mačete, psi obučeni da proždiru ljudsko meso, i šuma prepuna lokalnih fašista.’ Svijet filmske kritike je ‘Zelenu sobu’ hvalio prije svega na žanrovskim temeljima, odnosno kao film koji ostaje unutar prepoznatljivih žanrovskih granica, ali se prema njima određuje na inovativan način, zbog čega isti, visoki stupanj napetosti uspijeva održavati od početka do kraja (čemu u prilog ide i relativno kratko trajanje filma, svega 95 minuta.) Također valja istaknuti i inteligentnu crnohumornu dimenziju koja natapa film i koja polako postaje jedan od Saulnierovih

zaštitnih znakova, kao i uvjerljivu glumačku izvedbu Patricka Stewarta u ulozi Darcyja, praktičnog i inteligentnog masterminda zločinačke neo-nazi družine. U svakom slučaju, radi se o i više nego solidnom žanrovskom ostvarenju koje bi moglo biti zanimljivo i gledateljima kojima hororci rijetko kad predstavljaju prvi izbor.

Te lude 80-te!! (Everybody Wants Some!!) Paramount Pictures, 116 minuta režija: Richard Linklater igraju: Will Brittain, Zoey Dutch, Ryan Guzman, Tyler Hoechlin, Blake Jenner, Glenn Powell, Wyatt Russell žanr: komedija

"Green Room je ozbiljna stvar, ozbiljna stvar najokrutnije vrste. Upozoravamo vas na vrijeme." Peter, Travers, Rolling Stone

Elvis i Nixon (Elvis & Nixon) Amazon Studios, Bleecker Street, 86 minuta režija: Liza Johnson igraju: Michael Shannon, Kevin Spacey, Alex Pettyfer, Johnny Knoxville, Colin Hanks, Evan Peters, Sky Ferreira žanr: komedija, drama

6/10 Za početak, jedna zanimljiva informacija – fotografija na kojoj se zajedno nalaze nekadašnji američki predsjednik Richard Nixon i Elvis Presley, kralj rock and rolla, najtraženija je fotografija u povijesti Američkog nacionalnog arhiva. Čuvena fotografija nastala je u jutro 21. prosinca 1970. godine u Ovalnom uredu, kada se utučeni, otuđeni i već pomalo poludjeli Elvis Presley nenajavljeno pojavio ispred Bijele kuće i zatražio hitan sastanak s predsjednikom, a sve to samo kako bi porazgovarali o apokaliptičnom stanju u koje su zapale Sjedinjene Američke Države, o načinu života ondašnje mladeži i sličnim stvarima ... ali i kako bi vidjeli što se može poduzeti oko pjevačeve bizarne želje da ga predsjednik zaposli kao tajnog agenta za borbu protiv droge u američkim šoubiznis krugovima. Upravo je ovaj neobičan sastanak glavna tema najnovijeg filma – jednostavnog naslova ‘Elvis i Nixon’ – redateljice Lize Johnson s kojom se zainteresirana filmska publika mogla upoznati zahvaljujući ostvarenji-

8/10

omedija ‘Te lude 80-te!!’ posljednji je film proslavljenog američkog scenarista i redatelja Richarda Linklatera. Podsjetimo se ∑ prethodni Linklaterov film, ostvarenje ‘Boyhood’, snimano u razdoblju od 2002. do 2014. godine, bilo je izrazito toplo dočekan i hvaljen, kako od strane kritičara tako i od strane različitih filmskih institucija. Dovoljno je samo spomenuti, primjerice, kako je film ‘Boyhood’ bio nominiran za Oscara u čak šest kategorija.

ma ‘Return’ iz 2011. i ‘Hateship, Loveship’ (na temelju priče Alice Munro) iz 2013. godine. Posljednjim filmom Lize Johnson glumački dominiraju Michael Shannon i Kevin Spacey, prvi u ulozi Elvisa, drugi u ulozi predsjednika Nixona. Međutim, samom susretu dvojice velikana posvećen je svega jedan, i to prilično malen, dio filma. U fokusu su, u stvari, pozadinske situacije s kojima se dvojica glavnih junaka suočavaju – tako Elvisa pratimo tijekom njegova pokušaja da nenajavljen uđe u Bijelu kuću, a Nixona u pregovorima sa svojim savjetnicima oko toga koliko bi političko-marketinške koristi mogao imati od jednog tako neformalnog susreta s Elvisom Presleyjem. Kontrastiranje dva glavna lika kao dvije figure koje predstavljaju sasvim odvojene, različite, svjetove prelijeva se i na likove koje se nalaze u njihovim sjenama, odnosno Nixonovu savjetničku trupu i grupu Elvisovih prijatelja. U toj grupi likova posebno se ističe Jerry Schilling (Alex Pettyfer) kao najbolji Elvisov prijatelj i ‘najtopliji’ lik filma, čovjek koji u filmu proživljava

ilmom ‘Te lude osamdesete!!’, kada je riječ o kvaliteti (iako između dva naslova postoji i nekoliko tematski dodirnih točaka) Linklater nastavlja u istom smjeru. Glavni protagonist filma je brucoš i bejzbol igrač Jake (Blake Jenner), srednjoškolska sportska zvijezda koja odlazi na koledž. Jake se useljava u dom u kojemu će živjeti s ostatkom bejzbol ekipe jednog teksaškog sveučilišta. Ondje upoznaje i zbližava se sa svojim suigračima: Finneganom (Glenn Powel), Roper (Ryan Guzman), Dale (Quinton Johnson), Plummer (Temple Barker)... S ovom ekipom u fokusu, film na iskren, topao i zanimljiv način tematizira dogodovštine, nedoumice, oduševljenja i razočaranja, ukratko lijepe i ružne stvari ‘produžene adolescencije’, paletu iskustva neodgovornih mladića koji se, napokon oslobođeni roditeljskog nadzora, trude ponašati odgovorno. ilm ‘Te lude osamdesete!!’ kritičari gotovo beziznimno hvale.Većina njih naglašava odličnu glumu glavnog glumca Blakea Jannera te već poslovično vrhunska Linklaterova režiserska rješenja. Dodajmo i kako se film ∑ što je u slučaju Linklatera već postalo tradicijom ∑ može pohvaliti i odličnim soundtrackom. U filmu je moguće čuti štošta: od Van Halena preko Patti Smith Group pa sve do avangardnih pionira kao što je američki sastav Devo.

"Posljednji film Richarda Linklatera iznimno je duhovito ostvarenje. To je film poput nekog perceptivnog retro-predavanja iz sociologije o igračima bejzbola iz 80-ih koji zajedno provode ludi, produženi vikend." Justin Chang, Variety

i vlastitu osobnu dramu, nesiguran oko toga treba li zaprositi svoju djevojku ili ne. Kao filmsko ostvarenje, ‘Elvis i Nixon’ na neki je način bizarno djelo baš poput susreta koji predstavlja njegovu glavnu tematsku preokupaciju. Takav dojam mogao bi se prije svega pripisati činjenici da ‘Elvis i Nixon’ na gledatelje ostavlja dojam priče koja ne posjeduje nekakav jasan klimaks ili lako prepoznatljivu svrhu. Njegovu vrijednost stoga treba potražiti u odličnoj glumi Shannona i Spaceyja i prilično uspješnom psihološkom portretiranju, odnosno u filmskoj dramatizaciji života dvije povijesne figure čije će se karijere i životi nakon te 1970. godine polako početi kretati prema zalasku. "Ovaj povijesni susret nije rezultirao nikakvim konkretnim posljedicama, kao što to sasvim sigurno neće niti ovaj film. Ali kao studija karaktera dvojice muškaraca koji se nalaze sami na vrhu, film je istovremeno i zabavan i prilično pametan." - Olly Richards, Empire

hifimedia #99

FILM / RECENZIJE Pjevajuća ulica (Sing Street) The Weinstein Company / Lionsgate, 105 minuta režija: John Carney igraju: Ferdia Welsh Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aiden Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton, žanr: mjuzikl, komedija, drama

7/10

ohn Carney irski je redatelj i scenarist koji se tijekom svoje dosadašnje filmaške karijere isprofilirao kao autor koji voli raditi nezavisne, low-budget filmove. Corney je vjerojatno

Brijačnica: Sljedeći rez (Barbershop: The Next Cut) Warner Bros Pictures, 111 minuta režija: Malcolm D. Lee igraju:Ice Cube, Cedric the Entertainer, Regina Hall, Anthony Anderson, Maryum Ali, Eve, J.B. Smoove, Nicki Minaj, Sean Patrick Thomas žanr: komedija

6/10 Film ‘Barbershop: The Next Cut’ treći je nastavak istoimene trilogije čiji smo prvi dio imali prilike gledati sada već davne 2002., a drugi, naslova ‘Barbershop

hi-fimedia #99

najpoznatiji po hvaljenom i nagrađivanom naslovu ‘Once’ iz 2007. godine (romantična priča o siromašnom glazbeniku i glazbenici u Dublinu), a režirao je, između ostalog, i popularnu irsku dramsku seriju ‘Bachelors Walk’. ‘Pjevajuća ulica’ Corneyjev je posljednji film koji u, u tematskom smislu, za ovog redatelja predstavlja povratak u glazbene vode. samdesete, kvart u centru Dublina. Obitelj Lalor upada u niz problema ∑ otac Robert (Aiden Gillen) ima problema u odnosima sa svojom ženom Penny (Maria Doyle Kennedy), previše pije i previše puši, a i na financijskom planu stvari ne stoje baš najbolje - njegov arhitektonski ured posluje veoma loše. Kako bi uštedio novac, otac odluči najmlađeg člana obitelji (i glavnog junaka filma) Conora (Ferdia Walsh-Peelo) odluči ispisati iz skupe i prestižne privatne škole i poslati ga u javnu školu s pristojnom reputacijom. Conor ima problema s prilagodbom na novi školski ambijent. Oko toga mu nimalo ne pomaže njegov brat Brendan (Jack Reynar) koji ga neprestano zafrkava zbog novonastale situacije. Međutim, u novoj školi Conor se zaljubljuje u prekrasnu djevojku Raphinu (Lucy Boynton) koju pokušava osvojiti tako što njegov amaterski rock bend prestaje svirati samo obrade pjesama drugih izvođača i polako počinje

razvijati vlastiti stil, a Conor pisati originalne autorske stvari. Situacija u Conorovoj obitelji postaje sve lošija i lošija, dok njegov odnos s Raphinom polako počinje cvjetati... jevajuća ulica’ je vrlo dobar, duhovit i nepretenciozan feel-good film koji se odlikuje velikom količinom dobre glazbe i koji bi se trebao svidjeti i gledateljima koji nužno ne ‘pate’ na osamdesete. U prvom je planu posvećena izvedba glavnoga glumca Ferdia Welsh Peela za kojim, međutim, puno ne zaostaje niti jedno ime iz ostatka odlične glumačke ekipe.

2: Back In Businsess’, 2004. godine. Od posljednjeg okupljanja u Calvinovoj (Ice Cube) brijačnici proteklo je, prema tome, više od jednog desetljeća, a u međuvremenu se mnogo toga promijenilo, i unutar (brijačnica više nije ekskluzivno muški prostori, spojila se s obližnjim salonom ljepote) i izvan brijačnice. Izvan brijačnice, međutim, stvari su se promijenile na gore. U ozloglašenoj čikaškoj četvrti South Side vlada kaos, nasilje je u porastu, bande kontroliraju ulice i malo tko se na njima osjeća sigurno. Naravno, Calvin i njegova ekipa ne mogu ravnodušno promatrati takav razvoj situacije. Reakciju izazivaju prije svega Calvinove sumnje i nedoumice. Naime, Calvin sumnja kako njegovog sina Jalena (Michael Rainey Jr.) pokušavaju regrutirati u uličnu bandu. Calvin je u iskušenju - razmišlja o tome da proda brijačnicu i da se preseli u North Side, kvart koji je na glasu kao puno sigurnije mjesto za odgajanje djece. Ipak, tako nešto bilo bi pretjerano defetistički, a zaplet koji slijedi u mnogo čemu podsjeća na posljednji film Spikea Leeja ‘Chi-rag’ koji se bavi istom suvremenom problematikom ∑ recentnim porastom količine uličnog nasilja u Chicagu. Ukratko, Calvin i njegova ekipa

putem društvenih mreža i u suradnji sa širom zajednicom odluče organizirati primirje i prekid vatre preko vikenda tako što će svima koji prođu pokraj brijačnice ponuditi besplatno šišanje... Scenarij za posljednji nastavak ‘Brijačnice’ napisali su Kenya Barris i Tracy Oliver, film je režirao Malcolm D. Lee, dok je Ice Cube producirao film u suradnji s Robertom Teitelom i Georgom Tillmanom Juniorom. Sveukupno, riječ je o prilično solidnom ostvarenju koje treba posebno pohvaliti zbog načina na kojoj jednoj iznimno ozbiljnoj i surovoj problematici uspio pristupiti s dozom humora i optimizma. Spomenimo još i kako je već standardnoj glumačkoj postavi (Cedric The Entertainer kao Eddie, Anthony Anderson kao J.D., Sean Patrick Thomas kao Jimmy...) pridodan i jedan sasvim novi set glumaca/likova među kojima gledateljsku pažnju najviše privlače glumica i komičarka Regina Hall i pjevačica Nicki Minaj.

‘P

"Svaki od elemenata ‘Pjevajuće ulice’ vidjeli ste već stotinu puta. Međutim, Carneyjev talent za originalno kombiniranje tih elemenata jest ono što u ovom slučaju predstavlja razliku. U njegovim rukama, ovaj film nije tek nostalgični ‘trip’." - Stephanie Zacharek, Time

"U trećem dijelu ove zanimljive trilogije, Ice Cube okolo rasipa svoju očinsku mudrost i pomaže kvartovskoj zajednici da prebrodi teške dane - sve to uz pomoć zavodljive Nicki Minaj." - Jordan Hoffman, The Guardian

............ VEĆ OD

1099 kn ............

POUZDAN ČUVAR VAŠEG DOMA

Mirno spavajte, bezbrižno putujte i nadzirite svoj dom u svakom trenutku! Povežite se fiksnom linijom, internetom ili mobilnim internetom. Zaštitite se, nadzirite i upravljajte sustavom koji može imati 50 različitih komponenti i 4 kamere, pomoću 8 mobitela ili tableta (Android i iOS). tipkovnica daljinski upravljač Panasonic aplikacija

pametna utičnica

vanjska kamera

sirena

senzor za prozori i vrata

senzor pokreta unutarnja kamera

senzor za vodu

senzor loma stakla

MOGUĆNOSTI PRIMJENE: ZAŠTITA (SIGURNOST): Hub, sirena, senzor za vrata/prozor, senzor loma, senzor pokreta, pametna utičnica (upravljanje: smartphone ili dect telefon) NADZOR: Hub, senzor za vodu, senzor pokreta, senzor za vrata/prozor, kamera vanjska, kamera unutarnja, pametna utičnica (upravljanje: smartphone) UPRAVLJANJE: Hub, senzor za vrata/prozor, senzor pokreta, pametna utičnica, kamera unutarnja, kamera vanjska, privjesak za ključeve, tipkovnica (upravljanje: smartphone ili dect telefon) DOSTUPNO NA PRODAJNIM MJESTIMA:

SIGURAN SUSTAV

www.se-mark.hr

DECT POVEZIVOST

BEZ MJESEČNE PRETPLATE

JEDNOSTAVNO POSTAVLJANJE

FILM / RECENZIJE Batman V Superman: Zora pravednika (Batman V Superman: Dawn of Justice) Warner Bros. Pictures, 151 minuta režija: Zack Synder igraju: Ben Affleck, Henry Cavill, Amy Adams, Jesse Eisenberg, Diane Lane, Laurence Fishburne, Jeremy Irons, Holy Hunter, Gal Gadot žanr: akcijski, avantura, superheroji

su posve oprečne. Stoga bi oni koji se ubrajaju u tu kategoriju ovome filmu možda ipak trebali pružiti priliku.

5/10 Istini za volju, tijekom iščekivanja izlaska filma ‘Batman V Superman: Zora pravednika’ baš se i nije dizalo puno prašine. Iščekivanje je proteklo bez prevelike pompe. Što je, u najmanju ruku, neobično – posebno ako na umu imate status koja dva spomenuta superheroja zauzimaju u povijesti popularne američke kinematografije. Ali i ako na umu imate impresivnu glumačku ekipu okupljenu povodom snimanja ovog filma (predvode je Ben Affleck u ulozi Batmana i Henry Cavill u ulozi Supermana), dok je redateljska palica povjerena Zacku Snyderu, redatelju poznatom po ostvarenjima kao što su ‘300’ i ‘Watchmen’. Konačan rezultat nekako je u skladu s niskom razinom zainteresiranosti i entuzijazma koja je pratila iščekivanje ovog naslova. Ukratko: godinu i pol’ nakon strašne bitke Supermana s generalom Zodu u Metropolisu, Supermanova reputacija postala je sumnjiva. Batman, koji je dva desetljeća proveo u Gotham Cityju, upravo zbog toga Supermana doživljava kao prijetnju opstanku čovječanstva i namjerava nešto poduzeti oko toga. Shodno tome, logikom povratne sprege, i Batman u očima Supermana sada dobiva status neprijatelja. O konačnom razvoju ovog sukoba ovisi budućnost čovječanstva i svijeta... Kritičari su film, kao što smo već sugerirali, dočekali na nož. Jedan od glavnih prigovora bio je upućivan u smjeru činjenice da je Snyder od priče koja je imala ozbiljne količine simboličkog potencijala napravio tek osrednji akcijski film brzog ritma kojim dominira jurnjava i kičasti specijalni efekti. S druge strane, reakcije zagrižen ljubitelja Batmana i Supermana bile

hi-fimedia #99

"Postoje određeni trenuci u ovom filmu zbog kojih vam se čini da cijela stvar ima nekakvog smisla. Valja istaknuti i kako nam film predstavlja jednog novog Batmana. Međutim, film je, također, razbacan na sve strane i u narativnom je smislu traljav. Osim toga, malo humora bi mu isto tako dobro došlo." - Nick de Semlyen, Empire

Born To Be Blue (Born To Be Blue) Entertainment One, 97 minuta režija: Robert Budreau igraju: Ethan Hawke, Carmen Ejogo, Callum Rennie, Tony Nappo, Stephen McHattie, Natassia Halabi, Janet-Laine Green žanr: drama, biografski, glazbeni

6/10 Tijekom 1950-ih, legendarni američki trubač Chet Baker nalazio se na vrhuncu popularnosti. Upravo u tom razdoblju Baker je bio ikona coola, nazivalo ga se ‘Jamesom Deanom jazz scene’, kritika i publika smatrali su ga pionirom stila koji će se kasnije uobičajiti nazivati ‘West Coast jazz’. Baker je bio uspješan i činilo se da u njegovom životu malo toga može poći u krivom smjeru. Međutim, otprilike jedno desetljeće kasnije, stvari su izgleda-

le sasvim drugačije. Bakerov privatni život i profesionalna karijera nalazili su se na rubu propasti. Bakerova dugogodišnja ovisnost o heroinu konačno je izmakla svakom obliku kontrole. Biografsko-glazbena drama ‘Born To Be Blue’ kanadskog redatelja Roberta Budreaua bavi se upravo tim mračnim razdobljem Bakerova života. Vrijeme radnje je 1966. godina, a Baker (igra ga izvrsni Ethan Hawke) pokušava se vratiti na puteve stare slave. Budreau se u ‘Born To Be Blue’ poslužio strukturom ‘film u filmu’. Pa tako na nalazimo Bakera u zatvoru gdje je, naravno, završio zbog posjedovanja droge. Nakon toga, Bakera pratimo na snimanju filma o samome sebi, odnosno na snimanju filma u kojemu s malo uspjeha pokušava glumiti samoga sebe u godinama kada se tek upoznavao s heroinom. Baker se, također, strasno zaljubljuje u glumicu Jane Azuku (koju u filmu igra Carmen Ejogo, a čiji lik, tvrdi Budreau, predstavlja kompleks osobina Bakerovih ljubavnica iz stvarnoga života). No, na prvom spoju s Jane Baker biva napadnut i grupa nasilnika mu razbija prednje zube. Nakon toga, Baker je prisiljen suočiti se s novim hendikepom, s činjenicom da zbog te ozljede više nikada neće moći svirati trubu bolje od početnika ili amatera. Istovremeno, Baker se mora javljati u policijsku postaju, voditi računa o tome da je stalno zaposlen, i prolaziti kroz metadonski tretman odvikavanja od heroina... Film ‘Born To Be Blue’ je razmjerno klasičan biografski film koji pristupa Bakerovom životu i ostavštini s očiglednim poštovanjem i ozbiljnošću. Drugim riječima, od jedne tmurne, tragične i kompleksne priče ne izvodi karikaturu, što često i nije slučaj kada su posrijedi biopic poduhvati ovakve vrste. A možda najveće zasluge tome mogu se pripisati upravo izvanrednom i posvećenom Ethane Hawkeu, koji je igrajući nesretnog jazz trubača sasvim sigurno odradio jednu od najboljih uloga u svojoj glumačkoj karijeri. "Zahvaljujući fantastičnoj glumi Ethana Hawka, jednom glamuroznom, enigmatičnom i donekle patetičnom liku koji živi samo za dvije stvari – za sviranje trube i uzimanje heroina – dana je doza kredibiliteta." - Stephen Holden, New York Times

i TEHNO

CUBOT CHEETAH Domaći zastupnik SE-MARK bilježi veliki uspjeh na tržištu s linijom pametnih telefona CUBOT, a nedavno je predstavio i njihov novi premium model oznake Cheetah. Mobitel dolazi s 5,5 inčnim IPS LCD zaslonom Full HD razlučivosti (1920x1080 piksela, 400ppi retina), MTK6753 osmojezgrenim procesorom (64-bit / 1,3 GHz), ARM Mali T720 grafičkim procesorom, 3 GB RAM-a i Androidom 6.0 (Marshmallow). Ugrađena memorija

ima kapacitet 32 GB, a proširiva je microSD karticom do 128 GB. Stražnja kamera ima razlučivost od 13 megapiksela, a prednja 5 megapiksela (interpolacijom do 8MP-a) s LED bljeskalicom. Baterija ima kapacitet 3050 mAh, dimenzije su mu 149 x 74,9 x 8 mm i masa 170 grama. Cubot Cheetah je dostupan u sivoj i zlatnoj boji po cijeni od 1.999 kn. www.se-mark.hr

HUAWEI COLOUR BAND A1 Pametna narukvica Huawei A1 opremljena je senzorima koji broje korake i prijeđenu udaljenost, kao i potrošene kalorije, u realnom vremenom. Aplikacija konstantno prati i analizira fizičku aktivnost, san i razinu štetnih UV zraka te o istim signalizira nositelju narukvice. Uređaj vibracijom i LED

diodom obavještava korisnike o dolazećim pozivima, porukama, e-mailovima..., a uz to je i vodootporna te se ne mora skidati prilikom tuširanja. Od početka rujna uz svaki kupljeni Huawei P9 lite na hrvatskom tržištu moći će se dobiti potpuno besplatno. www.huawei.com

DALI KATCH Od 1. listopada ove godine, na tržištu će biti dostupan DALI Katch – aktivni Bluetooth zvučnik, prvi takav u proizvodnom pogramu ove danske tvrtke. Ispod aluminijske „karoserije“ nalazi se pojačalo u D-klasi, snage 2x18W, koje pogoni dva 21-mm visokotonca meke kupole i dva 3,5 inčna aluminijska bas/ srednjetonca. Jedan je par smješten s prednje, a drugi sa stražnje strane zvučnika. Od mogućnosti podešavanja zanimljiva je ona koja se odnosi odabir profila zvuka s obzirom na smještaj zvučnika. Tako je moguće prilagoditi odaziv Katch-a, s obzirom nalazi li se u slobodnom prostoru, ili je pak smješten u policu. Povezivost je putem Bluetooth s Apt-X, što omogućava brzo povezivanje s ostalim Bluetooth uređajima, a tu je i NFC mogućnost povezivanja. Za žičanu vezu, tu je ulazni stereo mini konektor, a putem USB priključka, uređaj se puni, ali povezuje na Chromecast. Ugrađena baterija kapaciteta je 2600 mAh. Cijena u Engleskoj iznosi 329 funti www.bojezvuka.hr

LG V20 PRVI DOLAZI S ANDROIDOM 7.0 NOUGAT Korejski LG Electronics je potvrdio da će njihov novi flagship pametni telefon biti prvi u svijetu koji će stizati s novom verzijom Android operativnog sustava. V20 je baziran na prošlogodišnjem modelu V10 (na slici), a koristit će mnoge napredne mogućnosti Androida 7.0, uključujući Vulkan grafiku i bolju optimizaciju potrošnje baterije. Predstavljanje LG V20 očekuje se u rujnu, a uređaj bi trebao imati 5,7 inčni zaslon razlučivosti 1440x2560, Qualcomm MSM8996 Snapdragon 820 čipset, četverojezgrni procesor (2x 2,15 GHz Kryo & 2x 1,6 GHz Kryo), Adreno 530 grafički

hi-fimedia #99

čip, 4 ili 6 GB RAM-a i Android 7.0 (Nougat) operativni sustav. Očekuje se da će interna memorija imati kapacitet od 32, 64 i 128 GB, proširivo microSD karticom do 256 GB. Stražnja kamera trebala bi imati senzor od 20MP, laserski autofokus, detekciju izraza lica, snimanje video zapisa u 2160p pri 30 FPS, a prednja kamera trebala bi biti 8 MP Duo. Utor će biti USB-C, kapacitet baterije 4000 mAh, a dimenzije uređaja 159,5 x 78,1 x 8,8 mm (VŠD). Za ostale detalje morat ćemo pričekati službeno predstavljanje. www.lge.com

APPLE TV REMOTE APLIKACIJA Apple je izdao novu iPhone aplikaciju za kontrolu Apple TV-a, koja oponaša sve funkcije Siri daljinskog upravljača. Aplikacija radi samo sa zadnjom verzijom Apple TV-a koji je u prodaju došao u listopadu prošle godine. Apple TV Remote omogućava navigaciju, upravljanje u igrama i pretraživanje pomoću Siri, a iPhone tipkovnica omogućava brži unos teksta i lozinki u odnosu na korištenje Siri daljinskog upravljača. Aplikacija nije optimizirana za iPad, ali ipak je korisna kao zamjenski daljinski upravljač ili navigaciju na većim ekranima, a sigurno će dobro doći onima koji su izgubili Siri daljinski upravljač jer cijena novog iznosi 79 dolara. Apple je također najavio neke novitete za Apple TV koji se očekuju ove jeseni, a izdvajaju se tamni način rada i pametnija verzija Siri. www.apple.com

SANDISK PREDSTAVIO USB-C MEMORIJSKI STICK Kako sve više proizvođača na svoje prijenosnike i pametne telefone počinje ugrađivati USB-C utor, tako i proizvođači memorijskih stickova moraju držati korak pa je SanDisk odlučio predstaviti Ultra Dual Drive USB Type-C memorijski stick od 128 GB. Ali kako će standardni USB utor i dalje biti najzastupljeniji još nekoliko godina, ovaj SanDiskov memorijski stick također ima i standardni USB Type-A konektor. Stick je USB 3.1 standard što omogućava prijenos datoteka brzinom do 150 MB/s. Prema Strategy Analyticsu, očekuje se da će do 2020 godine, 44% svih pametnih telefona u svijetu imati USB-C, što je po trenutnom stanju očekivani rast od 800% u iduće 4 godine. SanDisk Ultra Dual Drive dolazi s podrškom za SanDisk Memory Zone aplikaciju za Android uređaje koja omogućava brzu izradu sigurnosne kopije i kopiranje podataka s Android uređaja na memorijski stick. Dostupni kapaciteti memorijskog sticka su 16, 32, 64 i 128 GB, a cijene iznose 20, 30, 40 i 70 dolara. www.sandisk.com

i TEST

DENON ENVAYA MINI Ovo ljeto domaći distributer tvrtke Denon - Sonus art, ustupio nam je na test Denon Envaya Mini Bluetooth zvučnik, a radi se o mlađem i manjem bratu Envaya zvučnika predstavljenog prije otprilike godinu dana. Zvučnik je valjkastog oblika, s metalnim grillom u sredini i gumenim stranicama i rubovima. Kontrole smještene na stranicu također su gumene, a microUSB i AUX utori skriveni su pod gumenim čepom kako bi se dodatno zaštitili od vode. Zvučnik nije vodootporan, ali je otporan na prskanje pa se bezbrižno može koristiti na plaži. Iako izgleda kao omnidirekcijski zvučnik, kao i mnogi zvučnici drugih proizvođača, reproducira zvuk u jednom smjeru, a za to se brinu dvije širokopojasne zvučničke jedinice promjera 40 mm i 40x83 mm pasivni radijator. Bluetooth podržava A2DP/ AVRCP/HFP profile i aptX/AAC/SBC kodeke i povezivanje do 8 uređaja, a osim Bluetootha i AUX-a, Envaya Mini podržava i NFC povezivanje. Također, ugrađen je i mikrofon za obavljanje handsfree poziva. Uz zvučnik dolaze i USB kabel za punjenje i torbica za nošenje. Dimenzije su 210x54x51 mm, a masa 0,5 Kg. Baterija službeno ima kapacitet od 10 sati slušanja, ali to uvelike ovisi o glasnoći pa

preporučamo da i zbog kvalitete zvuka i dužeg slušanja glasnoću ostavite na 50%. Za punjenje baterije potrebno je oko 2,5 sata. Zvuk je vrlo dobar, a kao i inače, za test su korišteni YouTube, MP3 i FLAC zapisi. Kod većine pjesama visoki i srednji tonovi su vrlo čisti, dok se kod težih pjesama Envaya Mini zna malo mučiti. Bas je pristojan i ne guši visoke i srednje tonove, sve dok se ne pojača na 100%. Onda odmah dolazi do raspada sistema i puno brže potrošnje baterije, ali od zvučnika tih dimenzija i cijene ne smije se ni očekivati da će u svim uvjetima raditi savršeno, pogotovo kad u nekim stvarima ima bolje performanse od skupljih i većih modela. Sve u svemu, vrlo solidan zvučnik koji, ako planirate kupnju Bluetooth prijenosnog zvučnika, definitivno morate uzeti u obzir. Cijena: 990 kuna www.sonusart.hr

hifimedia #99

i TEHNO

LEMON CALIFORNIA ROLL standardnog valjkastog oblike, a s vanjske strane, osim 9 solarnih ćelija, smješteni su i kontrolni panel s jedne, te USB, microUSB i AUX priključci s druge strane. Dostupan je s metalnim i mesh grillom, a zvučnik dolazi s IPX7 standardom. Baterija ima kapacitet 5000 mAh što bi trebalo biti dostatno za 20 sati slušanja. California Roll, ako uspješno završi Kickstarter kampanju, prodavat će se po cijeni od 250$, a službeno predstavljanje imat će na CES-u iduće godine. California Roll je novi Bluetooth zvučnik za koji je pokrenuta Kickstarter kampanja, a radi se o prvom solarnom zvučniku na svijetu koji kombinira 3D zvuk s tehnologijom glasovne aktivacije. Zvučnik je 2-kanalni s 10 W po kanalu, a unutar kućišta smještena su tri 1,75 inčna drivera s pasivnim radijatorom. Za bežično povezivanje Roll koristi Bluetooth 4.1, a podržava A2DP V1.3, AVRCP V1.5, HFP V1.6, HSP V1.2 standarde. Kućište je

APPLE KUPIO AI STARTUP TURI Apple je za otprilike 200 milijuna dolara kupio startup Turi, tvrtku koja se bavi umjetnom inteligencijom i strojnim učenjem, a očekuje se da će tehnologiju iskoristiti kako bi još osnažio svog digitalnog asistenta Siri. U siječnju ove godine, Apple je kupio Emotient, startup koji koristi umjetnu inteligenciju za prepoznavanje izraza lica, a prošle godine kupio je VocalIQ i Perceptio kako bi unaprijedio Siri. Ova kupnja je i dio veće borbe koju vode Apple, Google, Facebook i Amazon, a sve kako bi se ostvarila prednost u umjetnoj inteligenciji i strojnom učenju pred konkurencijom.

HELLO SUSTAV ZA VIDEO KOMUNIKACIJU

Hello je više-platformski komunikacijski uređaj koji se jednostavno povezuje na bilo koji televizor i omogućava glasovno kontroliranu pametnu kuću, uredski uređaj za video konferenciju, bežično dijeljenje zaslona, emitiranje uživo, sigurnosni nadzor

hi-fimedia #99

s detekcijom pokreta i još mnogo toga. Hello je dodatak Solaborate platformi, namijenjenoj pojedincima ali i timovima koji traže visoku kvalitetu, jednostavnost i puno mogućnosti. Sam uređaj pokreće četverojezgreni procesor, a ugrađeno je polje s 4 mikrofona, 4K video

kamera i akcelerometar s nagibnim lećama kako bi slika i zvuk uvijek bili u najvećoj mogućoj kvaliteti, a postavljanje na televizor što jednostavnije. Hello još nije u prodaji, ali moguće je napraviti prednarudžbu po cijeni od 169 dolara. www.solaborate.com

MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, 21000 SPLIT, tel: 021/323 550, fax: 021/315 220, web: www.mediaaudio.hr

EVOLUCIJA DO NAJSTINIJEG DETALJA. NOVA GENERACIJA PIONEER AV PRIJAMNIKA. Evolucija kućne zabave dosegla je novu razinu. Doživite iskustvo nevjerojatnog 3D zvuka reproduciranog u Dolby Atmos tehnologiji ili uživajte u hi-res audio dvokanalnoj ili višekanalnoj HD glazbi. Integrirani dual band WiFi/WLAN i Bluetooth omogućuju vam spajanje svojih mobilnih telefona ili tableta. S besplatnim Pioneer aplikacijama „Start-up Navi“ jednostavno postavite uređaj a s aplikacijom „IControl AV5“ kontrolirajte cijeli kućni Pioneer sustav. Jednostavno uživajte u bezbroj različitih medija superiorne razlučivosti i kvalitete