paraolimpijcem

PIŠE:

Razgovarao Zoran Bašić

Urazgovoru s Ivanom Katanušićem, našim državnim reprezentativcem u atletici za osobe s invaliditetom i nositeljem brojnih medalja s europskih, svjetskih i olimpijskih natjecanja, doznali smo odgovore na pi tanja odakle tolika ljubav prema atletici, koji mu je najdraži sportski rezultat, je li mu draže osvojeno zlato u bacanju kugle ili srebro u disku, koliko su povezani sport i prehrana, ali i koliko je važno živjeti bez predrasuda kako bi trud i zalaganje postali jamstvo uspjeha u životu…

Kada ste se počeli baviti atletikom i bacačkim disciplinama te koji je Vaš najdraži rezultat?

Atletikom sam se počeo baviti 2013. go dine na nagovor prijatelja i jako ju zavolio. Moj je najdraži i ujedno najveći rezultat s Cro Opena u Splitu, kada sam bacio disk do 62.13 metara te oborio državni i eu ropski rekord.

Često slušamo kako je za vrhunski rezultat potrebno puno odricanja. Kako izgleda jedan dan vrhunskog sportaša, kako usklađujete svoje obveze i ostaje li Vam dovoljno vremena za odmor?

Mislim da svi sportaši koji vole sport i tre niraju dvaput na dan na to ne gledaju kao na odricanje nego želju da svakim danom budu sve bolji, odnosno da njihove sport ske performanse budu sve veće, što je i naš glavni cilj i moto. Moj dan počinje u 7 sati ujutro kada do ručkujem, spakiram stvari za treninge i odlazim na posao u Ustanovu URIHO. S posla izlazim na prvi bacački trening, a po završetku jutarnjeg treninga vraćam se ponovno na posao. Poslije posla idem u teretanu i odrađujem program snage i specifike. Nakon teretane dvaput tjedno idem na masažu i doma dolazim poslije sedam sati navečer, a ako imam masažu radni dan završava u pola devet.

Nakon osvojenih medalja na europskim, svjetskim i olimpijskim natjecanjima, ali i

Obožavam jesti sireve

RAZGOVOR S IVANOM KATANUŠIĆEM, NAŠIM USPJEŠNIM PARAOLIMPIJCEM KOJI JE OBORIO EUROPSKI REKORD U BACANJU DISKA

oborenoga europskog rekorda u bacanju diska, jeste li ostvarili svoj san?

Sada kada s odmakom gledam iza sebe i sve ozljede, krvave rane na nozi, bolna jutra, jako sam ponosan na sve ono što sam uspio postići krvavim trudom i radom. Međutim, i ja kao i svaki vrhunski sportaš nikada nisam do kraja zadovoljan rezultatom i izvedbom, tako da prostora i volje još ima kako bih bio i bolji. I naravno, još nisam osvojio paraolimpijsku medalju, tako da oči gledaju prema Tokiju 2021. i pokušaju osvajanja i te medalje kako bih do kraja upotpunio kolekciju.

Osvojili ste, također, medalje i na natjecanjima za osobe bez invaliditeta u disciplini bacanja diska. Je li sada Vaša motivacija veća?

Budući da nema dovoljno natjecanja za OSI u Hrvatskoj, na nagovor trenera po čeo sam se natjecati u sustavu atletike za osobe bez invaliditeta. To je bio pun po godak, jer je moja motivacija na najvišoj razini kada se natječem s osobama bez invaliditeta. Prošle godine osvojio sam kup Hrvatske u bacanju diska, a ove go dine bio sam treći u konkurenciji 20 osoba bez invaliditeta. Također sam i viceprvak Hrvatske u bacanju diska za osobe bez invaliditeta.

Mogu li naši paraolimpijci biti zadovoljni svojim statusom u Republici Hrvatskoj?

U globalu mogu, ali postoji još puno pro stora za poboljšanje. Najveći je problem opskrba protetičkim pomagalima i to što dosta sportskih objekata nije prilagođeno za osobe većeg stupnja invaliditeta, te fi nanciranje lokalnog sporta.

U Školi na trećem djecu ste educirali o važnosti bavljenja tjelovježbom. Koliko je Vama u djetinjstvu sport bio važan dio svakodnevice?

Škola na trećem zaista je hvale vrijedan projekt i jako sam sretan što sam imao priliku sudjelovati. Kroz takve projekte sportaši s invaliditetom dobivaju priliku upoznati ljude s njihovim sportom te do kazati da i ja, iako sam osoba s invaliditetom, mogu sve. Za svoje odrastanje uz sport mogu zahvaliti roditeljima koji su me uvijek podržavali u sportu, kao što je slučaj i danas. Sportom sam se počeo baviti od ranih dana svog djetinjstva, doduše ne na ovoj razini. Sport je moj najbitniji dio djetinjstva, jer sam kroz njega naučio da mogu sve, samo da se trebam truditi i izaći iz komfor-zone. I ne zaboravite, najvažnija je bit sporta da se kroz njega dijete, odnosno čovjek nauči nositi s porazom, odnosno pasti pa opet ustati.

Koliko je u sportu važna prehrana?

U vrhunskom sportu prehrana je jako važ na jer nam ona diktira kvalitetu oporavka i uz sami trening zaštitu od ozljeda. Jako je bitno paziti na optimalan omjer nutri jenata kako bismo se oporavili od dvaju treninga u razmaku od svega nekoliko sati. NE ZABORAVITE - NAJVAŽNIJA JE BIT SPORTA DA SE KROZ NJEGA DIJETE, ODNOSNO ČOVJEK NAUČI NOSITI S PORAZOM, ODNOSNO PASTI PA OPET USTATI

Naše će čitatelje zanimati kako se danas hranite, je li doručak obvezan i što sadržava?

Svaki dan jedem tri obilata i kvalitetna obroka, dvaput na dan pijem proteine kao zamjenski obrok i jedem voće. Doručak je bitan jer tijelo nakon večere u mom slu čaju ima rupu od 12 sati bez unosa hrane, stoga mi je bitno pojesti kvalitetan i obilat doručak kako bih imao energiju za jutarnji trening i uopće adekvatno funkcioniranje organizma.

Tko je najviše utjecao na Vaš prehrambeni odgoj, kada i kako ste spoznali važnost prehrane?

Tijekom treninga trener nas važe i komen tira trebamo li povećati ili smanjiti kilažu. Samim time moramo i prilagođavati prehranu ovisno o razdoblju godine. Jako puno znanja i informacija daje mi trener, također, svake godine u sklopu programa vrhunskog sporta Hrvatskog paraolimpij skog odbora odlazimo nutricionistima na savjetovanje u vezi s prehranom i suple mentacijom. Osim toga, i sam volim čitati o tome i računati unose mikro i makronu trijenata kako bi u tijelu bila uspostavljena ravnoteža.

Jesu li u Vašoj prehrani zastupljeni mliječni proizvodi?

U mojoj su prehrani mliječni proizvodi uvelike zastupljeni. Obožavam jesti sireve, najčešće kupujemo domaće, a najdraži mi je definitivno domaći dimljeni svježi sir.

Osim što ste uspješni u sportu, niste zapostavili ni formalno obrazovanje…

Kroz moje odrastanje roditelji su mi ob razovanje uvijek stavljali na prvo mjesto. Zapravo je iz obrazovanja krenuo i sport, jer sam u Zagreb došao na fakultet. Magi strirao sam na Fakultetu prometnih znanosti, a kada se povučem iz sporta nadam se da ću i dalje nastaviti raditi na svome obrazovanju i usavršavanju.

Koja je Vaša poruka za kraj?

Uz trud, rad i disciplinu sve je u životu moguće postići!

U MOJOJ SU PREHRANI MLIJEČNI PROIZVODI UVELIKE ZASTUPLJENI, OBOŽAVAM JESTI SIREVE!