Dodaci Esther
POGLAVLJE 10 4 Tada Mardocheus reče: Bog je učinio ove stvari. 5 Jer se sjećam sna koji sam vidio o ovim stvarima, i ništa od toga nije propalo. 6 Mala fontana postala je rijeka, i bilo je svjetlo, i sunce, i mnogo vode: ova rijeka je Estera, koju je kralj oženio i učinio kraljicom: 7 A dva zmaja su ja i Aman. 8 A narodi su bili oni koji su se okupili da unište ime Židova: 9 A moj narod je ovaj Izrael, koji je zavapio Bogu i bio spašen: jer je Gospod spasio svoj narod, i Gospod nas je izbavio od svih tih zala, i Bog je učinio znakove i velika čuda, koja nisu učinjena među neznabošcima. 10 Stoga je napravio dva ždrijeba, jedan za narod Božji, a drugi za sve neznabošce. 11 I ova dva ždrijeba dođoše u čas i vrijeme i dan suda pred Bogom među svim narodima. 12 Tako se Bog sjetio svog naroda i opravdao svoje naslijeđe. 13 Stoga će im ti dani biti u mjesecu Adaru, četrnaestom i petnaestom danu istog mjeseca, sa skupštinom, radošću i veseljem pred Bogom, prema naraštajima dovijeka među njegovim narodom. POGLAVLJE 11 1 Četvrte godine vladavine Ptolemeja i Kleopatre, Dositej, koji je rekao da je sveštenik i levit, i Ptolemej njegov sin, doneli su ovu Furimovu poslanicu, za koju su rekli da je ista, i da je Lisimah, sin Ptolemejev, koji je bio u Jerusalimu, to je protumačio. 2 Druge godine vladavine Artekserksa Velikog, prvog dana mjeseca nisana, usnio je san Mardohej, sin Jairov, sin Semejev, sin Kisajevog, iz plemena Benjaminova; 3 Koji je bio Židov i živio je u gradu Susa, veliki čovjek, koji je bio sluga na kraljevom dvoru. 4 On je također bio jedan od zarobljenika, koje je Nabuhodonosor, kralj Babilona, odnio iz Jerusalima s Jehonijom, kraljem Judeje; a ovo je bio njegov san: 5 Gle, buka meteža, s grmljavinom i potresima, i galama u zemlji: 6 I gle, dva velika zmaja izašla su spremna da se bore, i njihov je krik bio velik. 7 I na njihov vapaj svi su narodi bili spremni za borbu, da se bore protiv pravednog naroda. 8 I gle, dan tame i tame, nevolje i tjeskobe, nevolje i velike galame na zemlji. 9 I sav pravedni narod bio je uznemiren, bojeći se vlastitog zla, i bio je spreman da propadne. 10 Tada su zavapili Bogu, i na njihov vapaj, kao iz malog izvora, nastala je velika poplava, čak i mnogo vode. 11 Svjetlost i sunce iziđoše, i ponizni se uzdignu, i prožderoše slavne.
12 Sada kada je Mardohej, koji je video ovaj san i ono što je Bog odredio da učini, bio budan, on je imao ovaj san na umu, i sve do noći je na sve načine želeo da ga sazna. POGLAVLJE 12 1 I Mardocheus se odmorio u dvoru s Gabatom i Tharrom, dvojicom kraljevih evnuha i čuvarima palače. 2 I čuo je njihove namjere, istražio njihove namjere i saznao da će se spremati položiti ruke na kralja Artekserksa; i tako ih je ovjerio kralju. 3 Tada je kralj ispitao dva evnuha, i nakon što su oni to priznali, bili su zadavljeni. 4 Kralj je zabilježio ove stvari, a Mardohej je to također zapisao. 5 Tako je kralj naredio Mardoheju da služi na dvoru i za to ga je nagradio. 6 Ali Aman, sin Amadatusa Agagita, koji je bio u velikoj časti kod kralja, nastojao je da uznemirava Mardoheja i njegov narod zbog dvojice kraljevih evnuha. POGLAVLJE 13 1 Kopija pisama bila je ova: Veliki kralj Artekserks piše ove stvari prinčevima i namjesnicima koji su pod njim od Indije do Etiopije u sto sedam i dvadeset provincija. 2 Nakon toga sam postao gospodar nad mnogim narodima i imao vlast nad cijelim svijetom, ne uzdigavši se zbog preuzetnosti svog autoriteta, već sam se uvijek ponašao pravedno i blago, namjeravao sam da svoje podanike stalno namirujem u mirnom životu i stvaram kraljevstvo mirno i otvoreno za prolaz do krajnjih obala, za obnovu mira, koji se želi od svih ljudi. 3 Sada kada sam pitao svoje savjetnike kako bi se to moglo ostvariti, Aman, koji se isticao mudrošću među nama, i bio je odobren zbog svoje stalne dobre volje i nepokolebljive vjernosti, i imao je čast drugog mjesta u kraljevstvu, 4 Objavio nam je da je u svim narodima širom svijeta bio raštrkan određeni zlobni narod, koji je imao zakone suprotne svim narodima i neprestano prezirao zapovijesti kraljeva, tako da ujedinjenje naših kraljevstava, koje smo časno namjeravali, ne može proći naprijed. 5 Videći, dakle, shvatamo da je samo ovaj narod stalno u opoziciji sa svim ljudima, koji se razlikuju po čudnom načinu svojih zakona i zlu pogođen našoj državi, čineći sve nestašluke koje mogu da naše kraljevstvo ne bude čvrsto utvrđeno: 6 Zato smo naredili da svi oni koje vam je Aman, koji je određen nad poslovima i koji je pored nas, pisanim putem označili, svi, sa svojim ženama i djecom, budu potpuno uništeni mačem svojih neprijatelja , bez
svake milosti i sažaljenja, četrnaestog dana dvanaestog mjeseca Adara ove ove godine: 7 Da oni, koji su nekada i sada također zlonamjerni, u jednom danu sa nasiljem odu u grob, i tako zauvijek ubuduće uzrokuju da se naši poslovi dobro riješe i bez nevolja. 8 Tada je Mardocheus pomislio na sva djela Gospodnja i uputio mu se molitvu, 9 Govoreći: Gospode, Gospode, kralju svemogućem: jer je sav svijet u tvojoj vlasti, i ako si ti odredio da spasiš Izraela, nema čovjeka koji bi ti mogao suprotstaviti. 10 Jer ti si stvorio nebo i zemlju i sve čudesne stvari pod nebom. 11 Ti si Gospodar svih stvari, i nema čovjeka koji ti se može oduprijeti, koji si Gospodin. 12 Ti znaš sve, i znaš, Gospode, da se nisam poklonio ponosnom Amanu ni u preziru ni oholosti, ni zbog ikakve želje za slavom. 13 Jer sam mogao biti zadovoljan dobrom voljom za spas Izraela da mu ljubim tabane. 14 Ali ovo sam učinio da ne bih više volio slavu ljudsku od slave Božje: niti ću se klanjati nikome osim tebi, Bože, niti ću to činiti u ponosu. 15 I sada, Gospode Bože i Kralju, poštedi svoj narod, jer su njihove oči uprte u nas da nas dovedu u ništinu; da, oni žele uništiti baštinu koja je bila tvoja od početka. 16 Ne prezri dio koji si za sebe izbavio iz Egipta. 17 Usliši molitvu moju i budi milosrdan prema svome naslijeđu; pretvori tugu našu u radost, da živimo, Gospode, i hvalimo ime tvoje, i ne uništavaj usta onih koji te hvale, Gospode. 18 Sav Izrael je na sličan način najusrdnije zavapio Gospodu, jer je njihova smrt bila pred njihovim očima.
9 Da će ukinuti ono što si svojim ustima odredio, i uništiti baštinu tvoju, i zaustaviti usta onima koji te hvale, i ugasiti slavu doma tvojega i oltara tvoga, 10 I otvori usta neznabošcima da iznese hvalu idolima, i da veličaju tjelesnog kralja zauvijek. 11 Gospode, ne daj svoje žezlo onima koji su ništavi, i neka se ne smiju našem padu; nego okrenu njihovu namjeru na sebe i učini ga primjerom koji je započeo ovo protiv nas. 12 Sjeti se, Gospode, javi se u vrijeme naše nevolje, i daj mi smjelost, Kralju naroda i Gospodaru svake sile. 13 Daj mi rječit govor u mojim ustima pred lavom: okreni njegovo srce da mrzi onoga koji se bori protiv nas, da bude kraj njemu i svima koji su mu slični. 14 Ali izbavi nas svojom rukom i pomozi meni koji sam opustošen i koji nemam druge pomoći osim tebe. 15 Ti znaš sve, Gospode; ti znaš da mrzim slavu nepravednika i mrzim postelju neobrezanih i svih neznabožaca. 16 Ti znaš moju potrebu: jer se gnušam znaka mog visokog statusa, koji je na mojoj glavi u dane u kojima se pokazujem, i da ga se gnušam kao menstrualnu krpu, i da ga ne nosim kada sam privatno sebe. 17 I da tvoja sluškinja nije jela za Amanovim stolom, i da nisam mnogo cijenio kraljevu gozbu, niti pio vino od naljeva. 18 Ni tvoja sluškinja nije imala nikakvu radost od dana kada sam doveden ovamo u sadašnjost, nego u tebi, Gospode Bože Abrahamov. 19 O ti, moćni Bože iznad svih, usliši glas očajnika i izbavi nas iz ruku nestašnih, i izbavi me od mog straha.
POGLAVLJE 14
1 A trećeg dana, kada je završila svoje molitve, odložila je svoje žalosne haljine i obukla svoju slavnu odjeću. 2 I slavno ukrašena, nakon što je prizvala Boga, koji je posmatrač i spasitelj svega, povela je sa sobom dvije sluškinje: 3 A na onu se naslonila, kao da se fino nosi; 4 A druga je slijedila, noseći svoj voz. 5 I bila je rumena od savršenstva svoje ljepote, a lice joj je bilo veselo i vrlo ljubazno; ali srce joj je bilo u tjeskobi od straha. 6 Zatim prošavši kroz sva vrata, stala je pred kralja, koji je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, i bio je odjeven u sve njegove haljine veličanstva, koje su blistale zlatom i dragim kamenjem; i bio je veoma užasan. 7 Tada podigavši svoje lice koje je blistalo veličanstvom, pogleda je vrlo žestoko; i kraljica je pala, i bila je blijeda, i onesvijestila se, i poklonila se na glavu sluškinje koja je išla ispred nje. 8 Tada je Bog promijenio duh kralja u blagost, koji je u strahu skočio sa svog prijestolja i uzeo je u svoje
1 I kraljica Estera, u strahu od smrti, pribegla je Gospodu: 2 I odloži svoju slavnu odjeću, i obuče haljine tjeskobe i žalosti, i umjesto dragocjenih pomada, pokrije glavu pepelom i balegom, i tijelo svoje ponizi jako, i sva mjesta svoje radosti ispuni. njenu pocepanu kosu. 3 I pomolila se Gospodu Bogu Izraelovom govoreći: Gospode moj, ti si jedini naš kralj: pomozi mi, pusto ženo, kojoj osim tebe nema pomoći. 4 Jer je moja opasnost u mojim rukama. 5 Od mladosti svoje čuo sam u plemenu moje porodice da si ti, Gospode, uzeo Izraela od svih ljudi, a naše očeve od svih njihovih prethodnika, u trajno nasledstvo, i da si izvršio sve što si im obećao. 6 I sada smo sagriješili pred tobom: zato si nas predao u ruke našim neprijateljima, 7 Zato što smo se klanjali njihovim bogovima: Gospode, ti si pravedan. 8 Ipak ih ne zadovoljava što smo u gorkom sužanjstvu;
POGLAVLJE 15
naručje, sve dok nije došla sebi, te je utješio riječima ljubavi i rekao joj: 9 Esther, šta je bilo? Ja sam tvoj brat, budi hrabar: 10 Ne umrijeti, iako je naša zapovijed opća: priđi. 11 I tako je podigao svoje zlatno žezlo i položio ga na njen vrat, 12 I zagrlio je i rekao: Govori mi. 13 Tada mu je rekla: "Vidjela sam te, gospodaru, kao anđela Božjeg, i srce mi se uznemirilo od straha od tvojega veličanstva. 14 Jer si divan, gospodaru, i tvoje je lice puno milosti. 15 I dok je govorila, pala je od nesvjestice. 16 Tada se kralj uznemirio, i sve njegove sluge su je tješile. POGLAVLJE 16 1 Veliki kralj Artexerxes prinčevima i guvernerima sto sedam i dvadeset provincija od Indije do Etiopije, i svim našim vjernim podanicima, pozdrav. 2 Mnogi, što su češće počašćeni velikom blagodati svojih milostivih prinčeva, to su više ponosni, 3 I trudite se ne samo da povrijedite svoje podanike, ali ne možete podnijeti obilje, uzmite u ruke vježbanje i protiv onih koji im čine dobro: 4 I oduzmite ne samo zahvalnost među ljudima, već i uzdignute slavnim riječima razvratnih osoba, koje nikada nisu bile dobre, misle da izmaknu pravdi Božjoj, koje sve vide i mrze zlo. 5 Često je i pošten govor onih, kojima je povjereno da upravljaju poslovima svojih prijatelja, učinio mnoge koji su na vlasti da budu sudionici nevine krvi, i obavio ih u nepopravljive nesreće: 6 Zavaravajući lažnošću i prijevarom svog razvratnog ponašanja nevinost i dobrotu prinčeva. 7 Sada to možete vidjeti, kao što smo izjavili, ne toliko iz drevnih historija, koliko možete, ako istražite ono što je zlo učinjeno u posljednje vrijeme kroz zlobno ponašanje onih koji su nedostojno postavljeni na vlast. 8 I moramo se pobrinuti za vrijeme koje dolazi, da naše kraljevstvo bude tiho i mirno za sve ljude, 9 I tako što mijenjamo naše svrhe, i uvijek prosuđujemo stvari koje su evidentne s ravnopravnijim postupkom. 10 Jer Aman, Makedonac, sin Amadata, koji je zaista stranac od persijske krvi, i daleko od naše dobrote, i kao stranac primljen od nas, 11 Do sada je zadobio naklonost koju pokazujemo prema svakom narodu, jer se zvao našim ocem, i neprestano je bio poštovan od svih sljedećih osoba do kralja. 12 Ali on je, ne noseći svoje veliko dostojanstvo, krenuo da nas liši našeg kraljevstva i života: 13 Mnogostrukim i lukavim obmanama tražili su od nas uništenje, kao i od Mardoheja, koji nam je spasio život, i neprestano pribavljao naše dobro, kao i od
besprijekorne Esther, dionice našeg kraljevstva, sa cijelim njihovim narodom. 14 Jer na taj način je mislio, smatrajući da nemamo prijatelja da bismo preveli kraljevstvo Perzijanaca na Makedonce. 15 Ali nalazimo da Židovi, koje je ovaj zli jadnik predao na potpuno uništenje, nisu zlikovi, već žive po najpravednijim zakonima: 16 I da budu djeca najvišeg i najmoćnijeg, živog Boga, koji je uredio kraljevstvo i nama i našim praroditeljima na najizvrsniji način. 17 Zbog toga ne činite dobro da ne izvršite pisma koja vam je poslao Aman, sin Amadatha. 18 Jer onaj koji je radio ove stvari, obješen je na vratima Suze sa svom svojom porodicom: Bog, koji vlada svim stvarima, koji mu se brzo osveti prema njegovim pustinjama. 19 Stoga ćete objaviti kopiju ovog pisma na svim mjestima, kako bi Židovi mogli slobodno živjeti po svojim zakonima. 20 I pomozite im, da čak i isti dan, koji je trinaesti dan dvanaestog mjeseca Adara, mogu biti osvetljeni njima, koji će ih u vrijeme svoje nevolje napasti. 21 Jer svemogući Bog im se obratio u radost dana u kojem je izabrani narod trebao poginuti. 22 Stoga, među svojim svečanim gozbama održavajte ga velikim danom sa svim gozbama: 23 Da i sada i u budućnosti može biti sigurnost za nas i dobro pogođene Perzijance; ali onima koji kuje zaveru protiv nas spomen uništenja. 24 Stoga će svaki grad i zemlja, koji ne postupe u skladu s ovim stvarima, biti uništeni bez milosti ognjem i mačem, i bit će učinjeni ne samo neprohodnim za ljude, već i najmrzljivijim za divlje zvijeri i ptice zauvijek.