POGLAVLJE 1
1 Kopija poslanice, koju je Jeremy poslao onima koje je kralj Babilonaca trebao odvesti u ropstvo u Babilonu, da ih ovjeri, kako mu je Bog zapovjedio.
2 Zbog grijeha koje ste počinili pred Bogom, Nabuhodonosor, kralj Babilonaca, bit će vas odveden u ropstvo u Babilon.
3 Dakle, kada dođete u Babilon, ostat ćete tamo mnogo godina i dugo vremena, naime, sedam naraštaja; a nakon toga ću vas mirno odvesti odande.
4 Sada ćete vidjeti u Babilonu bogove od srebra, zlata i drveta, nošene na ramenima, koji izazivaju strah u narodima.
5 Pazite dakle da ni u kom slučaju ne budete kao stranci, niti vi i oni, kada vidite mnoštvo ispred njih i iza njih, kako im se klanja.
6 Ali recite u svojim srcima: Gospode, moramo ti se klanjati.
7 Jer moj anđeo je s vama, a ja se brinem za vaše duše.
8 Što se tiče njihovog jezika, uglačan je od strane radnika, a oni su sami pozlaćeni i obloženi srebrom; ipak su oni samo lažni i ne mogu govoriti.
9 I uzevši zlato, kao za djevicu koja voli biti gej, prave krune za glave svojih bogova.
10 Ponekad i svećenici prenose od svojih bogova zlato i srebro, i daruju ga sebi.
11 Da, oni će to dati običnim bludnicama i ukrasiti ih kao ljude odjećom, budući da su bogovi od srebra, bogovi od zlata i drveta.
12 Ipak, ovi bogovi se ne mogu spasiti od rđe i moljca, iako su prekriveni ljubičastim odjećom.
13 Oni brišu svoja lica od praha hramskog, kad ih ima mnogo.
14 A ko ne može ubiti onoga ko ga vrijeđa, drži žezlo, kao da je sudac zemlje.
15 On također ima u desnoj ruci bodež i sjekiru, ali se ne može izbaviti od rata i lopova.
16 Po čemu se zna da nisu bogovi: zato ih se ne bojte.
17 Jer kao posuda koju čovjek koristi nije ništa vrijedno kad se razbije; tako je i s njihovim bogovima: kada budu postavljeni u hramu, njihove oči budu pune prašine kroz noge onih koji ulaze.
18 I kao što su vrata osigurana sa svih strana na onome koji vrijeđa kralja, kao da je osuđen na smrt, tako i svećenici svoje hramove učvršćuju
vratima, bravama i rešetkama, da njihovi bogovi ne budu opljačkani razbojnicima.
19 Pale im svijeće, da, više nego za sebe, od kojih ne mogu vidjeti ni jednu.
20 Oni su kao jedna od greda hrama, ali kažu da su njihova srca izgrizena stvarima koje gmižu iz zemlje; a kada jedu njih i njihovu odjeću, ne osjećaju to.
21 Njihova su lica crna od dima koji izlazi iz hrama.
22 Na njihovim tijelima i glavama sjede slepi miševi, laste i ptice, a također i mačke.
23 Po tome ćete znati da oni nisu bogovi; zato ih se ne bojte.
24 Bez obzira na zlato koje je oko njih da bi ih uljepšalo, osim što ne obriše rđu, neće zasjati; jer niti su to osjetili kad su bili rastopljeni.
25 Stvari u kojima nema daha kupuju se po najvišoj cijeni.
26 Nose se na ramenima, nemaju stopala kojima izjavljuju ljudima da nisu ništa vrijedni.
27 Stide se i oni koji im služe: jer ako kad god padnu na zemlju, ne mogu sami ustati; niti, ako ih neko postavi uspravno, ne mogu se sami pomaknuti; niti, ako su pognuti, mogu li se ispraviti: ali pred sobom stavljaju darove kao mrtvacima.
28 Što se tiče stvari koje im se žrtvuju, njihovi svećenici prodaju i zloupotrebljavaju; na sličan način njihove žene polažu dio u so; ali siromašnima i nemoćnima ne daju ništa od toga.
29 Žene koje imaju menstruaciju i žene u porođaju jedu svoje žrtve: po ovim stvarima možete znati da oni nisu bogovi: ne bojte ih se.
30 Jer kako se mogu nazvati bogovima? jer žene stavljaju meso pred bogove srebra, zlata i drveta.
31 I svećenici sjede u svojim hramovima, razderane haljine, obrijane glave i brade i ništa na glavama.
32 Oni urlaju i plaču pred svojim bogovima, kao što ljudi rade na gozbi kada je neko mrtav.
33 I svećenici skidaju svoje haljine i oblače svoje žene i djecu.
34 Bilo da im neko čini zlo ili dobro, oni to ne mogu nadoknaditi: ne mogu ni postaviti kralja, niti ga spustiti.
35 Na isti način, oni ne mogu dati ni bogatstvo ni novac: ako im se čovjek zavjetuje, a ne drži ga, oni to neće zahtijevati.
36 Oni ne mogu spasiti nikoga od smrti, niti izbaviti slabe od moćnih.
37 Oni ne mogu slijepom čovjeku vratiti vid, niti pomoći bilo kom čovjeku u njegovoj nevolji.
38 Ne mogu pokazati milosti prema udovici, niti učiniti dobro siroti.
39 Njihovi drveni bogovi, koji su obloženi zlatom i srebrom, su kao kamenje koje je isklesano s planine: oni koji im se klanjaju bit će posramljeni.
40 Kako onda čovjek misliti i reći da su bogovi, kad ih i sami Kaldejci sramote?
41 Ko ako vide nekog nijemog koji ne može govoriti, dovedu ga i mole Bela da govori, kao da je u stanju razumjeti.
42 Ipak, oni sami to ne mogu razumjeti i ostavljaju ih: jer nemaju znanja.
43 I žene sa uzicama oko sebe, koje sjede na putevima, pale mekinje za miris; ali ako koja od njih, koju je neki prolaznik privukao, legne s njim, ona prekori svog druga da nije smatrana vrijednom kao ona sama , niti joj je pupčana vrpca prekinuta.
44 Sve što se među njima čini lažno je: kako se onda može misliti ili reći da su bogovi?
45 Napravljeni su od tesara i zlatara: oni ne mogu biti ništa drugo nego što će radnici morati da budu.
46 I oni sami koji su ih napravili nikada ne mogu dugo nastaviti; kako bi onda stvari koje su napravljene od njih trebale biti bogovi?
47 Jer su ostavljali laži i prijekore onima koji dolaze poslije.
48 Jer kad na njih dođe kakav rat ili pošast, svećenici se savjetuju sami sa sobom, gdje se mogu sakriti s njima.
49 Kako onda ljudi ne mogu shvatiti da nisu bogovi, koji se ne mogu spasiti ni od rata, ni od kuge?
50 Jer, budući da su samo od drveta, i obloženi srebrom i zlatom, kasnije će se znati da su lažni:
51 I jasno će se pokazati svim narodima i kraljevima da oni nisu bogovi, već djela ljudskih ruku, i da u njima nema Božjeg djela.
52 Ko onda možda ne zna da oni nisu bogovi?
53 Jer niti mogu postaviti kralja u zemlji, niti davati kišu ljudima.
54 Niti mogu suditi svoju stvar, niti ispraviti nepravdu, budući da nisu u stanju, jer su kao vrane između neba i zemlje.
55 Kada vatra padne na kuću bogova od drveta, ili prekrivenu zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći i pobjeći; ali oni će sami biti spaljeni kao grede.
56 Štaviše, ne mogu se oduprijeti nijednom kralju ili neprijateljima: kako se onda može misliti ili reći da su oni bogovi?
57 Ni ti bogovi od drveta, i prekriveni srebrom ili zlatom, nisu u stanju pobjeći ni od lopova ni od razbojnika.
58 Čije zlato, i srebro, i haljine u koje su obučeni, oni koji su jaki uzimaju i odlaze; niti su u stanju pomoći sami sebi.
59 Zato je bolje biti kralj koji pokazuje svoju moć, ili pak korisna posuda u kući, koju će vlasnik koristiti, nego takvi lažni bogovi; ili da bude vrata u kući, da se u njoj drže takve stvari, nego takvi lažni bogovi. ili drveni stub u palati, nego takvi lažni bogovi.
60 Jer sunce, mjesec i zvijezde, pošto su sjajni i poslani da vrše svoje službe, poslušni su.
61 Na sličan način se lako vidi munja kada izbije; i na isti način vjetar duva u svakoj zemlji.
62 I kada Bog zapovjedi oblacima da idu nad cijelim svijetom, oni rade kako im se naredi.
63 I vatra poslana odozgo da proždire brda i šume radi kako je naređeno; ali ovi nisu slični njima ni po izgledu ni po moći.
64 Prema tome, niti se treba pretpostaviti niti reći da su oni bogovi, budući da oni nisu u stanju ni da sude o stvarima, niti da čine dobro ljudima.
65 Znajući dakle da oni nisu bogovi, ne bojte ih se,
66 Jer oni ne mogu ni proklinjati ni blagosiljati kraljeve:
67 Niti mogu pokazivati znakove na nebesima među neznabošcima, niti sjati kao sunce, niti davati svjetlost kao mjesec.
68 Zvijeri su bolje od njih: jer mogu se uvući pod zaklon i pomoći same sebi.
69 Tada nam se nikako ne vidi da su oni bogovi: stoga ih se ne bojte.
70 Jer kao što strašilo u vrtu krastavaca ne čuva ništa: tako su njihovi bogovi od drveta i obloženi srebrom i zlatom.
71 I isto tako njihovi bogovi od drveta, i prekriveni srebrom i zlatom, su kao bijeli trn u voćnjaku, na kojem svaka ptica sjedi; kao i za mrtvo tijelo, koje je na istok u mrak.
72 I spoznat ćete da nisu bogovi po svijetloj purpuru koja truli na njima; i oni sami poslije će biti pojedeni, i bit će sramota u zemlji.
73 Zato je bolji pravednik koji nema idola, jer će biti daleko od sramote.