POGLAVLJE 1 1 Knjiga riječi Tovita, sina Tobielova, sina Ananijela, sina Aduela, sina Gabaelova, iz potomstva Asaelova, iz plemena Neftalijeva; 2 Koji je u vrijeme Enemesara, kralja Asiraca, odveden u ropstvo iz Thisbe, koja je s desne strane onog grada, koji se pravilno zove Neftali u Galileji iznad Asera. 3 Ja, Tobit, išao sam sve dane svog života putevima istine i pravde, i činio sam mnoga milostinja svojoj braći i svom narodu, koji je došao sa mnom u Ninivu, u zemlju Asirska. 4 I kad sam bio u svojoj zemlji, u zemlji Izraela, budući da sam bio mlad, svo pleme Neftalijevog mog oca otpalo je od kuće Jerusalema, koji je bio izabran od svih plemena Izraelovih, da sva plemena prinose žrtvu tamo, gdje je osvećen i sagrađen za sve vijeke hram obitavališta Svevišnjega. 5 Sada su sva plemena koja su se zajedno pobunila, i kuća mog oca Neftalija, žrtvovali junici Baalu. 6 Ali sam sam često išao u Jeruzalem na praznike, kako je to bilo određeno cijelom narodu Izraelu vječnom uredbom, imajući prvine i desetine prirasta, s onim što je prvo ošišano; a njih sam dao na oltar svećenicima, sinovima Aronovim. 7 Prvu desetinu od svega prirasta dao sam Aronovim sinovima, koji su služili u Jerusalimu; drugi deseti dio sam prodao i otišao i trošio ga svake godine u Jerusalimu. 8 A treću sam dao onima kojima je odgovaralo, kako mi je zapovjedila majka oca Debora, jer sam od oca ostao siroče. 9 Štaviše, kada sam postao muškarac, oženio sam Anu iz svoje rodbine i od nje sam rodio Tobiju. 10 I kada smo bili odvedeni u zarobljenike u Ninivu, sva moja braća i oni koji su bili iz moga roda jeli su kruh od neznabožaca. 11 Ali ja sam se suzdržavao od jela; 12 Zato što sam se sećao Boga svim svojim srcem. 13 I Svevišnji mi je dao milost i naklonost pred Enemessarom, tako da sam bio njegov dobavljač. 14 I otišao sam u Mediju i ostavio Gabaelu, Gabrijinom bratu, u Ragesu, gradu Medije deset talanata srebra. 15 Sada kada je Enemessar bio mrtav, Sennaherib je njegov sin zavladao umjesto njega; čije je imanje bilo problematično, da nisam mogao ući u medije. 16 I u vrijeme Enemesara dao sam mnogo milostinje svojoj braći i dao svoj kruh gladnima, 17 I moja odjeća golima; i ako bih vidio nekoga iz svog naroda mrtvog ili bačenog oko zidova Ninive, sahranio sam ga. 18 A ako je kralj Senaherib koga ubio, kad je došao i pobjegao iz Judeje, tajno sam ih pokopao; jer je u svom gnjevu mnoge ubio; ali tijela nisu pronađena kada su tražena od kralja. 19 A kad je jedan od Ninivljana otišao i požalio se na mene kralju, da sam ih pokopao i sakrio se; shvativši da me traže da budem ubijen, povukao sam se od straha. 20 Tada je sva moja dobra bila nasilno oduzeta, niti mi je ništa ostalo, osim moje žene Ane i mog sina Tobije. 21 I nije prošlo pedeset i pet dana prije nego što su ga dva njegova sina ubila i pobjegli u planine Ararath; a umjesto njega zavlada njegov sin Sarchedonus; koji je postavio nad računima svog oca i svim poslovima Ahijahara, sina mog brata Anaela.
22 I Achiacharus moleći za mene, vratio sam se u Ninivu. Ahiahar je bio peharnik i čuvar pečata, i upravnik i nadzornik računa; a Sarhedon ga je postavio pored njega: i on je bio sin mog brata. POGLAVLJE 2 1 Sada kada sam se ponovo vratio kući i moja žena Ana je bila vraćena meni, sa mojim sinom Tobijom, na praznik Pedesetnice, koji je sveti praznik sedam sedmica, priređena mi je dobra večera u kojoj Sjeo sam da jedem. 2 I kad vidjeh obilje mesa, rekoh svom sinu: "Idi i donesi onoga siromaha kojeg nađeš od naše braće, koji se sjeća Gospoda; i, evo, čekam za tebe. 3 Ali on opet dođe i reče: Oče, jedan iz našeg naroda je zadavljen i izbačen na pijacu. 4 Onda prije nego što sam okusio bilo kakvo meso, ustao sam i odveo ga u sobu do zalaska sunca. 5 Onda sam se vratio, oprao se i jeo svoje meso u težini, 6 Sjećajući se tog Amosovog proročanstva, kako je rekao, Vaši praznici će se pretvoriti u žaljenje, a sve vaše veselje u jadikovanje. 7 Zato sam plakao, a nakon zalaska sunca otišao sam i napravio grob, i sahranio ga. 8 Ali moji susjedi su mi se rugali i govorili: "Ovaj se čovjek još ne boji da bude ubijen zbog ovoga: koji je pobjegao; a ipak, gle, on ponovo sahranjuje mrtve. 9 Iste noći i ja sam se vratio sa sahrane, i spavao kraj zida svog dvorišta, zagađen i lice mi je bilo otkriveno: 10 I nisam znao da su u zidu bili vrapci, a moje oči otvorene, vrapci su mi utišali toplu balegu u oči, a bjelina mi je došla u oči; i otišao sam kod ljekara, ali mi nisu pomogli: štaviše Ahijahar me je hranio, sve dok nisam otišao u Elimaidu. 11 I moja žena Ana je uzimala ženske radove da radi. 12 A kad ih je poslala kući vlasnicima, oni su joj isplatili platu, a osim jareta dali su joj i jare. 13 I kad je to bilo u mojoj kući i počelo plakati, rekao sam joj: Odakle je ovo dijete? nije ukradeno? dati vlasnicima; jer nije dozvoljeno jesti ništa što je ukradeno. 14 Ali ona mi je odgovorila: Dato je na dar više od plaće. Ipak, nisam joj vjerovao, nego sam je zamolio da to preda vlasnicima: i bio sam postiđen. Ali ona mi je odgovorila: Gdje je tvoja milostinja i tvoja pravedna djela? gle, ti i sva tvoja djela su poznata. POGLAVLJE 3 1 Tada sam ožalošćen plakao i u svojoj tuzi molio se govoreći: 2 O Gospode, ti si pravedan, i sva su tvoja djela i svi tvoji putevi milost i istina, i ti sudiš istinito i pravedno dovijeka. 3 Sjeti me se i pogledaj me, ne kažnjavaj me za moje grijehe i neznanja, i grijehe mojih otaca, koji su sagriješili pred tobom: 4 Jer nisu poslušali tvoje zapovijedi; zato si nas predao na plijen, i u ropstvo, i u smrt, i na poslovicu sramote svim narodima među kojima smo raspršeni. 5 A sada su sudovi tvoji mnogi i istiniti: postupi sa mnom po grijesima mojim i očevima mojim: jer zapovijesti tvojih nismo držali, niti smo u istini hodili pred tobom. 6 Sada, dakle, postupi sa mnom kako ti se čini da je najbolje, i zapovjedi da se moj duh uzme od mene, da se
rastvorim i postanem zemlja; jer mi je korisnije da umrem nego da živim, jer sam čuo lažno prijekore i imaj mnogo tuge: zapovjedi, dakle, da se sada izbavim iz ove nevolje i da odem na vječno mjesto: ne odvrati lica svoga od mene. 7 Dogodilo se istoga dana da su u Ekbataneu, gradu Medije, Sara, kćer Raguelova, također bile prekorene od sluškinja njenog oca; 8 Zato što je bila udata za sedam muževa, koje je zli duh Asmodeus ubio, prije nego što su legli s njom. Zar ne znaš, rekoše oni, da si zadavila svoje muževe? ti si već imala sedam muževa, niti si dobila ime ni po jednom od njih. 9 Zašto nas tučeš za njih? ako su mrtvi, idi za njima, da te nikad ne vidimo ni sina ni kćer. 10 Kad je to čula, bila je vrlo tužna, tako da je pomislila da se zadavila; a ona reče: Ja sam jedina kćer svog oca, i ako to učinim, to će mu biti sramota, a ja ću njegovu starost s tugom odnijeti u grob. 11 Zatim se pomolila prema prozoru i rekla: Blagoslovljen si, Gospode Bože moj, i tvoje sveto i slavno ime je blagoslovljeno i časno dovijeka: neka te hvale sva djela tvoja dovijeka. 12 I sada, Gospode, uperio sam svoje oči i svoje lice prema tebi, 13 I reci: Izvadi me iz zemlje, da više ne čujem sramotu. 14 Ti znaš, Gospode, da sam čist od svakog grijeha s čovjekom, 15 I da nikada nisam ukaljao svoje ime, ni ime svog oca, u zemlji svog zatočeništva: ja sam jedina kćer svog oca, niti ima dijete da mu bude nasljednik, niti nekog bliskog rođaka, niti bilo kojeg sina od njegovog živog, kome se mogu zadržati za ženu: mojih sedam muževa su već mrtvi; i zašto da živim? ali ako ne voliš da umrem, zapovjedi da se malo poštuje prema meni i sažali se, da više ne čujem prijekor. 16 Tako su molitve njih oboje bile uslišane pred veličanstvom velikog Boga. 17 I Rafael je poslan da ih oboje izliječi, to jest, da ukloni bjelinu Tobitovih očiju, i da Saru, kćer Raguelovu, da za ženu Tobiji, sinu Tobitovu; i da veže Asmodeusa zlog duha; jer je pripadala Tobiji po pravu nasljeđa. U isto vrijeme je Tobit došao kući i ušao u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, sišla je iz svoje gornje odaje. POGLAVLJE 4 1 Tobit se toga dana sjetio novca koji je posvetio Gabaelu u Rages of Media, 2 I reče u sebi: Poželio sam smrt; zašto ne zovem svog sina Tobiju da mu pokažem novac prije nego što umrem? 3 I kad ga je pozvao, rekao je: "Sine moj, kad umrem, sahrani me; i ne preziri majku svoju, nego je poštuj sve dane života svoga, i čini što joj se sviđa, i ne žalosti je. 4 Upamti, sine moj, da je ona vidjela mnoge opasnosti za tebe, kad si bio u njenoj utrobi; i kad umre, sahrani je kod mene u jedan grob. 5 Sine moj, pamti Gospoda, Boga našega, sve svoje dane, i neka tvoja volja ne bude u grijehu ili da prestupiš njegove zapovijesti: čini pošteno cijeli svoj život i ne idi putevima nepravde. 6 Jer ako budeš postupao istinski, tvoja će djela uspjeti tebi i svima onima koji žive pravedno.
7 Dajte milostinju od svoje imovine; i kad daješ milostinju, neka ti oko ne bude zavidno, niti okreni lice svoje od siromaha, i lice Božje neće se odvratiti od tebe. 8 Ako imaš u izobilju, daj milostinju u skladu s tim; ako imaš samo malo, ne boj se dati prema tom malom: 9 Jer ti skupljaš dobro blago za sebe protiv dana nužde. 10 Jer ta milostinja izbavlja od smrti i ne dopušta da dođe u tamu. 11 Jer milostinja je dobar dar svima koji je daju u očima Svevišnjeg. 12 Čuvaj se svake blude, sine moj, i ponajprije uzmi ženu od potomstva svojih otaca, i ne uzimaj za ženu tuđicu, koja nije iz plemena tvoga oca, jer mi smo djeca proročka, Noe, Abraham , Isak i Jakov: zapamti, sine moj, da su naši očevi od početka, čak i da su se svi oženili ženama svog roda, i bili blagoslovljeni u svojoj djeci, i njihovo će potomstvo naslijediti zemlju. 13 Sada, dakle, sine moj, voli svoju braću i ne preziri u svom srcu svoju braću, sinove i kćeri svog naroda, ne uzimajući im ženu: jer je u oholosti propast i mnogo nevolja, a u razvratu je propadanje i velika oskudica: jer je razvrat majka gladi. 14 Neka plata nijednog čovjeka koji je radio za tebe ne ostaje s tobom, nego mu je daj iz ruke: jer ako služiš Bogu, i on će ti uzvratiti: budi oprezan, sine moj, u svemu što činiš, i budi mudar u svom razgovoru. 15 Ne čini to nikome koga mrziš: ne pij vina da bi te opio, niti pusti da pijanstvo ide s tobom na putu tvom. 16 Od kruha svoga daj gladnima i od svoje haljine golim; i daj milostinju prema svom obilju, i neka ti oko ne bude zavidno kad daješ milostinju. 17 Izlij kruh svoj na pogreb pravednika, a zlima ne daj ništa. 18 Tražite savjet od svih mudrih i ne prezirite nijedan savjet koji je koristan. 19 Blagosiljaj uvijek Gospoda, Boga svojega, i poželi od njega da ti se usmjere putevi i da svi tvoji putevi i savjeti budu uspješni, jer svaki narod nema savjet; ali sam Gospod daje sva dobra, i ponizuje koga hoće, kako hoće; sada, dakle, sine moj, seti se mojih zapovesti, i nemoj ih izbaciti iz uma. 20 I sada im ovo označavam da sam dao deset talenata Gabaelu, Gabrijinom sinu u Ragesu u Mediji. 21 I ne boj se, sine moj, da smo osiromašeni: jer imaš mnogo bogatstva, ako se bojiš Boga i odstupiš od svakog grijeha i činiš ono što je ugodno u njegovim očima. POGLAVLJE 5 1 Tobija tada odgovori i reče: Oče, učinit ću sve što si mi zapovjedio. 2 Ali kako da primim novac, kad ga ne poznajem? 3 Zatim mu je dao rukopis i rekao mu: "Potraži čovjeka koji bi mogao poći s tobom dok sam još živ, i dat ću mu platu, i idi i primi novac." 4 Stoga, kada je otišao tražiti čovjeka, našao je Rafaela koji je bio anđeo. 5 Ali nije znao; a on mu reče: "Možeš li sa mnom u Rages?" a poznaješ li dobro ta mjesta? 6 Kome anđeo reče: Poći ću s tobom, a ja dobro znam put, jer sam odsjeo kod našeg brata Gabaela. 7 Tada mu Tobija reče: Ostani za mene dok ne kažem svom ocu.
8 Tada mu reče: "Idi i ne zadržavaj se." Zato je ušao i rekao svom ocu: Evo, našao sam jednoga koji će poći sa mnom. Zatim reče: Pozovi ga k meni da znam iz kojeg je plemena i da li je čovjek od povjerenja da ide s tobom. 9 Tako ga je pozvao, i on je ušao, i pozdravili su jedan drugog. 10 Tada mu Tobit reče: Brate, pokaži mi iz kojeg si plemena i porodice. 11 Kome je on rekao: Tražiš li pleme ili porodicu ili najamnika da pođeš sa svojim sinom? Tada mu Tobit reče: Znao bih, brate, tvoj rod i ime. 12 Tada reče: Ja sam Azarija, sin Ananije velikog i tvoje braće. 13 Tada Tobit reče: Dobrodošao si, brate; ne ljuti se sada na mene, jer sam se raspitao da znam tvoje pleme i tvoju porodicu; jer ti si moj brat, poštenog i dobrog roda; jer poznajem Ananiju i Jonatu, sinove tog velikog Samaje, dok smo zajedno išli u Jerusalim da se poklonimo, i prinosili prvence i desetine plodova; i nisu bili zavedeni greškom naše braće: brate moj, ti si dobar stalež. 14 Ali reci mi koju platu da ti dam? Hoćeš li drahm na dan i stvari koje su potrebne za mog sina? 15 Da, štaviše, ako se vratite zdravi, ja ću dodati nešto na vašu platu. 16 Tako da su bili zadovoljni. Zatim je rekao Tobiji: Pripremi se za put i Bog ti će poslati dobar put. I kada je njegov sin pripremio sve za put, njegov otac reče: "Idi s ovim čovjekom, i Bog, koji prebivaš na nebu, neka bude uspješan na tvom putu, i anđeo Božji da te prati." Tako su izašli oboje, a sa njima i mladićev pas. 17 Ali njegova majka Ana zaplaka i reče Tovitu: Zašto si otpustio našeg sina? nije li on štap naše ruke da ulazi i izlazi ispred nas? 18 Ne budite pohlepni dodavati novac novcu, nego neka bude kao otpad za naše dijete. 19 Jer nam je dovoljno ono što nam je Gospod dao da živimo. 20 Tada joj Tobit reče: Ne pazi, sestro moja; on će se sigurno vratiti, i tvoje će ga oči vidjeti. 21 Jer će mu dobri anđeo praviti društvo, i njegovo će putovanje biti uspješno, i on će se vratiti siguran. 22 Onda je prekinula plač. POGLAVLJE 6 1 I dok su išli na svoje putovanje, uveče su došli do rijeke Tigris i tu su prenoćili. 2 I kad je mladić sišao da se opere, riba je iskočila iz rijeke i htjela bi ga progutati. 3 Tada mu anđeo reče: Uzmi ribu. I mladić uhvati ribu i izvuče je na kopno. 4 Kome anđeo reče: Otvori ribu, uzmi srce i džigericu i žuč, i stavi ih na sigurno. 5 Tako je mladić učinio kako mu je anđeo naredio; i kad su ispekli ribu, pojeli su je; onda su obojica krenuli svojim putem, sve dok se nisu približili Ecbataneu. 6 Tada mladić reče anđelu: Brate Azarije, čemu služi srce, jetra i ženka od ribe? 7 A on mu reče: Dodirujući srce i jetru, ako đavo ili zao duh koga uznemiri, moramo popušiti od toga pred muškarcem ili ženom, i zabava se više neće uznemiravati. 8 Što se tiče žuči, dobro je pomazati čovjeka koji ima bjelinu u očima, i on će biti izliječen.
9 I kada su se približili Ragesu, 10 Anđeo reče mladiću: Brate, danas ćemo prenoćiti kod Raguela, koji je tvoj rođak; ima i jednu kćer jedinku po imenu Saru; Ja ću govoriti za nju, da ti se da za ženu. 11 Jer tebi pripada njeno pravo, budući da si ti jedini od njenog roda. 12 A sluškinja je lijepa i mudra; sada me, dakle, slušaj, pa ću razgovarati s njenim ocem; a kada se vratimo iz Ragesa proslavit ćemo vjenčanje: jer znam da je Raguel ne može udati za drugoga po Mojsijevom zakonu, ali će biti kriv za smrt, jer pravo na naslijeđe prije pripada tebi nego bilo kome ostalo. 13 Tada je mladić odgovorio anđelu: Čuo sam, brate Azarije, da je ova sluškinja data sedmorici muškaraca, koji su svi umrli u bračnoj odaji. 14 I sada sam ja jedini sin svog oca, i bojim se da ne umrem, ako uđem k njoj, kao i onaj prije; jer je voli zao duh, koji ne povređuje nijedno tijelo, osim onih koji dolaze ona; zato se i ja bojim da ne umrem i da ne odnesem očev i majčin život zbog sebe u grob s tugom: jer nemaju drugog sina da ih sahrani. 15 Tada mu anđeo reče: "Zar se ne sjećaš zapovijesti koje ti je dao tvoj otac, da se oženiš ženom svog roda?" zato me usliši, o moj brate; jer će ti se ona dati za ženu; i ne računaj na zlog duha; jer će te iste noći dati za udaju. 16 A kad uđeš u bračnu odaju, uzmi pepeo od mirisa i stavi na njih nešto od ribljeg srca i džigerice i popuši od njega. 17 I đavo će to namirisati, i pobjeći, i nikada više neće doći; ali kad joj dođete, ustanite obojica i pomolite se Bogu koji je milostiv, koji će se smilovati na vas i spasiti ti: ne boj se, jer ti je ona od početka određena; i ti ćeš je sačuvati, i ona će ići s tobom. Štaviše, pretpostavljam da će ti ona roditi djecu. Sada kada je Tobias čuo ove stvari, zavoleo ju je, i njegovo srce se zaista pridružilo njoj. POGLAVLJE 7 1 I kada su došli u Ecbatane, došli su do kuće Raguelove, a Sara ih je dočekala; i pošto su se pozdravili, uvela ih je u kuću. 2 Tada je Raguel rekao Edni svojoj ženi: Kako je ovaj mladić sličan mom rođaku Tobitu! 3 A Raguel ih upita: "Odakle ste, braćo?" Njima rekoše: "Mi smo od sinova Neftalimovih, koji su zarobljeni u Ninivi." 4 Tada im reče: Poznajete li Tovita našeg rođaka? A oni su rekli: Znamo ga. Zatim je rekao: Je li dobrog zdravlja? 5 A oni rekoše: Živ je i zdrav, a Tobija reče: On je moj otac. 6 Tada je Raguel skočio, poljubio ga i zaplakao, 7 I blagoslovi ga i reče mu: "Ti si sin poštenog i dobrog čovjeka." Ali kada je čuo da je Tobit slijep, ožalostio se i zaplakao. 8 I isto tako Edna njegova žena i Sara njegova kći su plakali. Štaviše, veselo su ih zabavljali; a nakon toga su ubili jednog ovna od stada, stavili su zalihe mesa na sto. Tada je Tobija rekao Rafaelu, brate Azarije, govori o onim stvarima o kojima si govorio na putu, i neka se ovaj posao završi. 9 Tako je prenio stvar s Raguelom, a Raguel reče Tobiji: Jedi i pij i veseli se: 10 Jer dobro je da se oženiš mojom kćerkom; ipak ću ti objaviti istinu.
11 Svoju kćer sam dao za sedmoricu muškaraca, koji su umrli one noći kada su došli k njoj; ipak budi sretan za sada. Ali Tobija je rekao: Neću ništa jesti ovdje, dok se ne dogovorimo i zakunemo jedni drugima. 12 Raguel reče: "Onda je uzmi od sada prema načinu, jer ti si njen rođak, a ona je tvoja, i milostivi Bog ti dade dobar uspjeh u svemu. 13 Tada je pozvao svoju kćer Saru, i ona je došla svom ocu, a on ju je uzeo za ruku i dao je za ženu Tobiji, govoreći: Evo, uzmi je po Mojsijevu zakonu i odvedi je svome otac. I on ih je blagoslovio; 14 I nazvao Ednu svojom ženom, i uzeo papir, i napisao instrument saveza, i zapečatio ga. 15 Onda su počeli da jedu. 16 Nakon što je Raguel pozvao svoju ženu Ednu i rekao joj: Sestro, pripremi drugu odaju i dovedi je onamo. 17 Što je učinila kako joj je rekao, dovela ju je onamo; i zaplakala je, primila je suze svoje kćeri i rekla joj: 18 Utješi se, kćeri moja; Gospodar neba i zemlje daj ti radost zbog ove tvoje tuge: utješi se, kćeri moja. POGLAVLJE 8 1 I kad su večerali, dovedoše Tobiju k njoj. 2 I dok je išao, sjetio se Raphaelovih riječi, uzeo je pepeo od mirisa, stavio srce i jetru ribe na to i napravio dim od njega. 3 Taj miris kada je zli duh pomirisao, pobjegao je u krajnje dijelove Egipta, a anđeo ga je svezao. 4 I nakon što su oboje bili zatvoreni zajedno, Tobija je ustao iz kreveta i rekao: "Sestro, ustani i pomolimo se da nam se Bog smiluje. 5 Tada je Tobija počeo govoriti: Blagoslovljen si, Bože otaca naših, i blagoslovljeno tvoje sveto i slavno ime dovijeka; neka te nebesa blagoslove i sva tvoja stvorenja. 6 Ti si stvorio Adama i dao mu Evu njegovu ženu za pomoćnicu i ostanak: od njih je došlo čovječanstvo: ti si rekao: Nije dobro da čovjek bude sam; napravimo mu pomoć kao on sam. 7 I sada, Gospode, ne uzimam ovu svoju sestru za požudu, nego pravedno: zato milosrdno odredi da zajedno ostarimo. 8 I ona reče s njim: Amen. 9 Tako su te noći oboje spavali. I Raguel je ustao, otišao i napravio grob, 10 Govoreći: Bojim se da i on ne bude mrtav. 11 Ali kada je Raguel ušao u svoju kuću, 12 Rekao je svojoj ženi Edni. Pošaljite jednu od sluškinja, neka vidi da li je živ; ako nije, da ga sahranimo, a niko to ne zna. 13 Tako je sluškinja otvorila vrata, ušla i našla ih oboje kako spavaju, 14 I izašao i rekao im da je živ. 15 Tada Raguel hvali Boga i reče: Bože, dostojan si da budeš hvaljen svakom čistom i svetom hvalom; zato neka te hvale sveci tvoji sa svim stvorenjima tvojim; i neka te hvale dovijeka svi tvoji anđeli i tvoji izabranici. 16 Hvaljen si, jer si me razveselio; a to mi nije došlo u šta sam sumnjao; ali postupio si s nama po svojoj velikoj milosti. 17 Tebe treba hvaliti jer si se smilovao dvojici koji su bili jedinorođena djeca svojih očeva: pomiluj ih, Gospode, i završi njihov život u zdravlju s radošću i milosrđem. 18 Tada je Raguel rekao svojim slugama da napune grob.
19 I održavao je svadbu četrnaest dana. 20 Jer prije nego što su dani vjenčanja završili, Raguel mu je rekao zakletvom da neće otići dok ne istekne četrnaest dana braka; 21 Zatim bi trebao uzeti polovicu svoje robe i sigurno otići svom ocu; i trebalo bi da dobijem ostatak kada ja i moja žena umremo. POGLAVLJE 9 1 Tada je Tobija pozvao Rafaela i rekao mu: 2 Brate Azarije, uzmi sa sobom slugu i dvije kamile, i idi u Rages of Media u Gabael, i donesi mi novac, i dovedi ga na svadbu. 3 Jer Raguel se zakleo da neću otići. 4 Ali moj otac broji dane; i ako budem dugo čekao, biće mu jako žao. 5 Tako je Rafael izašao, prenoćio kod Gabaela i dao mu rukopis: koji je iznio vrećice koje su bile zapečaćene i dao mu ih. 6 I rano ujutro iziđoše oboje zajedno i dođoše na svadbu; i Tobija blagoslovi svoju ženu. POGLAVLJE 10 1 Njegov otac je Tobit brojao svaki dan; i kad su dani putovanja istekli, a oni nisu došli, 2 Tada Tobit reče: Jesu li zarobljeni? ili je Gabael mrtav, i nema čovjeka koji bi mu dao novac? 3 Stoga mu je bilo jako žao. 4 Tada mu žena reče: "Moj sin je mrtav, jer ostaje dugo; a ona je počela da oplakuje za njim i rekla: 5 Sada me ništa ne zanima, sine moj, otkad sam te pustio, svjetlost mojih očiju. 6 Kome je Tobit rekao: "Umukni, ne brini, jer je siguran. 7 Ali ona reče: Šuti i nemoj me zavaravati; moj sin je mrtav. I svaki dan je izlazila na put kojim su išli, a danju nije jela mesa, i nije prestajala cijele noći da oplakuje svog sina Tobije, sve dok nije isteklo četrnaest dana vjenčanja, za koje se Raguel zakleo da će provesti tamo. Tada Tobija reče Raguelu: Pusti me, jer moj otac i moja majka više ne traže da me vide. 8 Ali njegov svekar mu reče: Ostani sa mnom, i poslat ću tvome ocu, i oni će mu reći kako ide s tobom. 9 Ali Tobija je rekao: Ne; ali pusti me kod oca. 10 Tada je Raguel ustao i dao mu Saru svoju ženu i polovicu svojeg dobra, sluge, stoku i novac. 11 I blagoslovi ih i otpusti ih govoreći: Bog nebeski dao vam uspješan put, djeco moja. 12 I reče svojoj kćeri: Poštuj svog tasta i svoju svekrvu, koji su sada tvoji roditelji, da čujem dobar glas o tebi. I on ju je poljubio. Edna je također rekla Tobiji: „Gospod neba vrati te, dragi moj brate, i daj da mogu vidjeti tvoju djecu svoje kćeri Sare prije nego što umrem, da se radujem pred Gospodom: evo, predajem ti svoju kćer od posebno povjerenje; gdje su ne molite joj zlo. POGLAVLJE 11 1 Nakon ovih stvari, Tobija je otišao svojim putem, hvaleći Boga što mu je dao uspješan put, i blagoslovio Raguela i Ednu njegovu ženu, i otišao svojim putem dok se nisu približili Ninivi.
2 Tada Rafael reče Tobiji: "Znaš, brate, kako si ostavio svog oca: 3 Požurimo pred ženom tvojom i spremimo kuću. 4 I uzmi u svoju ruku žuč ribe. Oni su otišli svojim putem, a pas je krenuo za njima. 5 Sada je Ana sjedila gledajući uokolo prema putu za svog sina. 6 I kad je opazila da dolazi, rekla je njegovom ocu: Evo dolazi tvoj sin i čovjek koji je išao s njim. 7 Tada reče Rafael: Znam, Tobija, da će tvoj otac otvoriti oči. 8 Pomaži mu, dakle, oči žučom, i kad se njome ubode, on će se trljati, i bjelina će otpasti, i on će te vidjeti. 9 Tada je Ana otrčala, pala na vrat svome sinu i rekla mu: "Kad sam te vidjela, sine moj, od sada sam zadovoljan smrću. I oboje su plakali. 10 I Tobit iziđe prema vratima i spotakne se, ali njegov sin dotrča k njemu, 11 I uhvati svog oca, i on udari žuč na oči svojih otaca govoreći: Nadaj se, oče moj! 12 I kad su mu oči počele bistriti, protrljao ih je; 13 I bjelina mu se skupila s uglova očiju, i kad je ugledao sina, pao mu je na vrat. 14 I zaplaka i reče: Blagoslovljen si, Bože, i blagoslovljeno ime tvoje dovijeka; i blagosloveni svi tvoji sveti anđeli: 15 Jer si bičevao i sažalio se nada mnom, jer gle, vidim svog sina Tobiju. I njegov sin ode u radosti i ispriča ocu sve velike stvari koje su mu se dogodile u Mediji. 16 Tada Tobit iziđe u susret svojoj snahi na vratima Ninive, radujući se i hvaleći Boga; i oni koji su ga vidjeli kako odlazi čudili su se jer je progledao. 17 Ali Tobija je zahvalio pred njima, jer mu se Bog smilovao. I kad se približi Sari svojoj snahi, blagoslovi je govoreći: Dobrodošla si, kćeri, blagoslovljen Bog koji te je doveo k nama, i blagosloven tvoj otac i majka tvoja. I nasta veselje među svom njegovom braćom koja su bila u Ninivi. 18 I Achiacharus, i Nasbas, sin njegovog brata, dođoše: 19 I Tobijino vjenčanje održano je sedam dana s velikom radošću. POGLAVLJE 12 1 Tada Tobit dozva svog sina Tobiju i reče mu: "Sine moj, gledaj da čovjek dobije svoju plaću koja je išla s tobom, a ti mu moraš dati još. 2 I Tobija mu reče: "O oče, nije mi ništa loše da mu dam polovicu onoga što sam donio: 3 Jer me je opet doveo k tebi na sigurnom, i ozdravio moju ženu, i donio mi novac, i isto tako te izliječio. 4 Tada starac reče: To mu je dužno. 5 Zato je pozvao anđela i on mu je rekao: Uzmi polovinu svega što si doneo i idi u sigurnom. 6 Zatim ih je obojicu razdvojio i rekao im: Blagoslovite Boga, hvalite ga i veličajte ga i hvalite ga za stvari koje vam je učinio pred svima živima. Dobro je hvaliti Boga i veličati njegovo ime, i časno objavljivati djela Božja; zato ne oklevaj da ga hvališ. 7 Dobro je čuvati tajnu kralja, ali je časno otkrivati djela Božja. Činite ono što je dobro, i nikakvo zlo vas neće dotaknuti. 8 Molitva je dobra sa postom i milostinjom i pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravednošću. Bolje je dati milostinju nego skupljati zlato:
9 Jer milostinja izbavlja od smrti, i očistit će svaki grijeh. Oni koji vrše milostinju i pravednost biće ispunjeni životom: 10 Ali oni koji griješe neprijatelji su vlastitog života. 11 Sigurno ti ništa neću prešutjeti. Jer rekoh: Dobro je čuvati tajnu kralja, ali da je časno otkriti djela Božja. 12 Sada, dakle, kada si se molio i Sara tvoja snaha, ja sam iznio uspomenu na tvoje molitve pred Sveca; i kada si ti sahranjivao mrtve, i ja sam bio s tobom. 13 I kad nisi odgađao da ustaneš i ostaviš svoju večeru, da odeš i pokriješ mrtve, tvoje dobro djelo nije bilo skriveno od mene, nego sam ja bio s tobom. 14 A sada me je Bog poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. 15 Ja sam Rafael, jedan od sedam svetih anđela, koji predstavljaju molitve svetaca, i koji ulaze i izlaze pred slavom Svetoga. 16 Tada su se oboje uznemirili i pali ničice, jer su se bojali. 17 Ali on im reče: Ne bojte se, jer će vam biti dobro; hvala Bogu dakle. 18 Jer ne zbog moje milosti, nego sam po volji Boga našega došao; zato ga hvalite dovijeka. 19 Svih ovih dana sam vam se javljao; ali nisam ni jeo ni pio, ali vi ste vidjeli viziju. 20 Sada, dakle, zahvalite Bogu: jer ja idem k onome koji me posla; ali zapiši sve što se radi u knjizi. 21 I kad su ustali, više ga nisu vidjeli. 22 Tada su priznali velika i divna djela Božja i kako im se ukazao anđeo Gospodnji. POGLAVLJE 13 1 Tada Tobit napiše molitvu radosti i reče: Blagoslovljen Bog koji živi dovijeka, i blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. 2 Jer on bičuje i smiluje se, vodi dolje u pakao i ponovo ga podiže; niti ima ko da izbjegne njegovu ruku. 3 Priznajte ga pred neznabošcima, sinovi Izraelovi, jer nas je među njima raspršio. 4 Ondje objavite njegovu veličinu i hvalite ga pred svim živima, jer on je naš Gospodin, i on je Bog naš Otac dovijeka. 5 I on će nas bičevati zbog naših bezakonja, i opet će se smilovati, i sabrat će nas iz svih naroda, među koje nas je rastjerao. 6 Ako mu se okrenete svim svojim srcem i svim svojim umom, i budete pravedni pred njim, onda će se on obratiti vama i neće sakriti svoje lice od vas. Zato gledaj šta će učiniti s tobom, i priznaj ga svim svojim ustima, i hvali Gospoda moći, i veličaj večnoga Kralja. U zemlji svog zatočeništva hvalim ga i objavljujem njegovu moć i veličanstvo grešnom narodu. O vi grešnici, obratite se i činite pravdu pred njim: ko može reći hoće li vas prihvatiti i smilovati vam se? 7 Veličat ću Boga svoga, i duša će moja hvaliti Kralja nebeskoga, i radovat će se njegovoj veličini. 8 Svi neka govore, i neka ga svi hvale za njegovu pravednost. 9 O Jerusaleme, sveti grade, on će te bičevati za djela tvoje djece, i opet će se smilovati sinovima pravednih. 10 Hvalite Gospoda, jer je dobar, i hvalite večnoga Kralja, da se njegov šator ponovo sazida u vama s radošću, i neka
razveseli tamo u vama one koji su zarobljeni, i neka voli u vama zauvek one koji su jadni. 11 Mnogi će narodi doći izdaleka u ime Gospoda Boga s darovima u rukama, darovima Kralju nebeskom; sve generacije će te hvaliti s velikom radošću. 12 Prokleti svi koji te mrze, i blaženi svi koji te ljube dovijeka. 13 Radujte se i veselite se zbog djece pravednih, jer će se oni sabrati i blagosiljat će Gospoda pravednih. 14 Blago onima koji te ljube, jer će se radovati tvom miru; blaženi oni koji su tugovali zbog svih tvojih pošasti; jer će se radovati zbog tebe, kad vide svu tvoju slavu, i veseliće se dovijeka. 15 Neka moja duša blagoslovi Boga velikog Kralja. 16 Jer će Jeruzalem biti sazidan safirima i smaragdima i dragim kamenom: tvoji zidovi i kule i zidine čistim zlatom. 17 I ulice Jeruzalema bit će popločane berilom i karbunklom i ofirskim kamenjem. 18 I sve će njene ulice govoriti: "Aleluja!" i oni će ga hvaliti govoreći: "Blagoslovljen Bog, koji ga je uzvisio u vijeke!" POGLAVLJE 14 1 Tako je Tobit prekinuo slavljenje Boga. 2 I bilo mu je osam i pedeset godina kada je izgubio vid, koji mu se vratio nakon osam godina; i davao je milostinju, i uvećavao se u strahu od Gospoda Boga, i hvalio ga. 3 I kad je ostario, pozva svog sina i sinove svoga sina i reče mu: Sine moj, uzmi svoju djecu; jer, evo, ja sam ostario i spreman sam otići iz ovog života. 4 Idi u Mediju, sine moj, jer ja sigurno vjerujem u ono što je prorok Jonas govorio o Ninivi, da će biti svrgnuta; i da će neko vrijeme mir radije biti u medijima; i da će naša braća ležati rasuti po zemlji iz te dobre zemlje; i Jeruzalem će biti opustošen, i dom Božji u njemu će biti spaljen, i bit će pust neko vrijeme; 5 I da će im se Bog opet smilovati i ponovo ih dovesti u zemlju, gdje će sagraditi hram, ali ne kao prvi, dok se ne ispuni vrijeme tog vijeka; a potom će se vratiti iz svih mjesta svog zatočeništva, i sagraditi Jerusalim slavno, i dom Božji biće sagrađen u njemu zauvijek sa slavnom građevinom, kao što su o tome govorili proroci. 6 I svi će se narodi okrenuti i zaista će se bojati Gospoda Boga, i sahranit će svoje idole. 7 Tako će svi narodi slaviti Gospoda, i njegov narod će priznati Boga, i Gospod će uzvisiti svoj narod; i radovaće se svi koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi, pokazujući milost braći našoj. 8 A sada, sine moj, odlazi iz Ninive, jer će se ono što je prorok Jonas rekao sigurno dogoditi. 9 Ali ti drži zakon i zapovijesti, i pokaži se milostiv i pravedan, da ti dobro ide. 10 I sahrani me pristojno, i tvoju majku sa mnom; ali ne zadržavaj se više u Ninivi. Sjeti se, sine moj, kako je Aman postupao s Ahijaharom koji ga je odgojio, kako ga je iz svjetlosti uveo u tamu i kako ga je ponovo nagradio: ipak je Achiacharus bio spašen, ali je drugi imao svoju nagradu: jer je otišao u tamu. Manasa je davao milostinju i izbegao zamke smrti koje su mu postavili; ali Aman je upao u zamku i poginuo. 11 Zato sada, sine moj, razmisli šta čini milostinja i kako pravednost izbavlja. Kada je to rekao, ostavio je duha u
krevetu, star sto osam i pedeset godina; i časno ga je sahranio. 12 A kad mu je majka Ana umrla, sahranio ju je sa svojim ocem. Ali Tobija je sa ženom i djecom otišao u Ekbatan k Raguelu svom svekru, 13 Tamo gdje je ostario u časti, i časno je sahranio svog tasta i svekrvu, i naslijedio je njihovo imanje, i svog oca Tovita. 14 I umro je u Ekbataneu u Mediji, u dobi od sto sedam i dvadeset godina. 15 Ali prije nego što je umro, čuo je za uništenje Ninive, koju su zauzeli Nabuhodonosor i Asuer; i prije smrti se radovao Ninivi.