POGLAVLJE 1
1 I ovo su riječi knjige koju je Baruh, sin Nerije, sina Maasije, sina Sedekije, sina Asadije, sina Kelkije, napisao u Babilonu,
2 Pete godine i sedmoga dana u mjesecu, kad su Kaldejci zauzeli Jeruzalem i spalili ga vatrom.
3 Baruh je pročitao riječi ove knjige pred Jehonijem, sinom Joakimovim, kraljem Judinim, i pred ušima svega naroda koji je došao čuti knjigu, 4 I pred plemićima, i od sinova kraljevih, i pred starješinama, i od svega naroda, od najnižeg do najvišeg, od svih koji su živjeli u Babilonu pokraj rijeke Sud.
5 Tada su plakali, postili i molili se pred Gospodinom.
6 Skupljali su i novac prema vlastitoj moći.
7 I poslaše to u Jeruzalem velikom svećeniku Joakimu, sinu Kelkijina, sina Salomova, i svećenicima i svemu narodu koji se našao s njim u Jeruzalemu,
8 U isto vrijeme kad je primio posude Doma Gospodnjega, koje su bile iznesene iz Hrama, da ih vrati u zemlju Judinu, desetog dana mjeseca sivana, naime srebrne posude, koje je Sedecias Josijin sin kralj Jade napravio je,
9 Nakon što je Nabuhodonosor, kralj Babilona, odveo Jekoniju, i knezove, i zarobljenike, i moćnike, i narod zemlje, iz Jeruzalema, i doveo ih u Babilon.
10 Oni rekoše: “Evo, poslali smo vam novac da vam kupimo žrtve paljenice, žrtve za grijeh i tamjan, i pripremite manu i prinesite je na žrtveniku Gospodina, Boga našega;
11 I molite se za život Nabuhodonosora, kralja Babilona, i za život Baltazara, njegova sina, da njihovi dani budu na zemlji kao dani na nebu:
12IGospodinćenamdatisnaguiprosvijetlitinaše oči, i živjet ćemo pod sjenom Nabuhodonosora, kralja Babilona, i pod sjenom Balthasara, njegova sina, i služit ćemo im mnogo dana, i naći ćemo milost u njihovim očima. .
13 Molite se i za nas Gospodinu, Bogu našemu, jer sagriješismo protiv Gospodina, Boga svojega; i do danas se gnjev Gospodnji i srdžba njegova nisu odvratili od nas.
14 I čitat ćete ovu knjigu koju smo vam poslali da se ispovijedate u Domu Gospodnjem, na blagdane i svečane dane.
15 I reći ćete: Gospodu, Bogu našemu, pripada pravednost, a nama smetenost lica, kao što se danas dogodilo, onima iz Jude i stanovnicima Jeruzalema,
16 I našim kraljevima, i našim knezovima, i našim svećenicima, i našim prorocima, i našim očevima:
17 Jer sagriješismo pred Gospodinom,
18 I nismo ga poslušali i nismo poslušali glas Gospodina, Boga našega, da hodimo po zapovijedima koje nam je javno dao.
19 Od dana kad je Gospodin izveo naše praočeve iz zemlje egipatske, do današnjeg dana, bili smo neposlušni Gospodinu, Bogu svome, i nemarni nismo slušali njegov glas.
20 Zbog toga su se zla prilijepila na nas i prokletstvo, koje je Gospod dao preko Mojsija, sluge svoga, u vrijeme kad je izveo naše očeve iz zemlje egipatske, da nam dade zemlju kojom teče med i mlijeko, kao što je ova. je vidjeti ovaj dan.
21 Ipak, nismo poslušali glas Gospodina, Boga našega, prema svim riječima proroka koje nam je poslao.
22 Ali svaki je čovjek slijedio namjeru svoga opakog srca da služi tuđim bogovima i da čini zlo u očima Gospodina, Boga našega.
2. POGLAVLJE
1 Stoga je Gospodin izvršio svoju riječ koju je izrekao protiv nas i protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, i protiv naših kraljeva i protiv naših knezova i protiv ljudi Izraela i Jude,
2 Da navede na nas velike pošasti, kakvih nije bilo pod cijelim nebom, kao što se dogodilo u Jeruzalemu, prema riječima što je napisano u Mojsijevu zakonu;
3 Da čovjek jede meso svoga sina i meso svoje kćeri.
4 Štoviše, predao ih je da budu podložni svim kraljevstvima koja su oko nas, da budu na sramotu i pustoš među svim narodima unaokolo, kamo ih je Gospodin raspršio.
5 Tako smo bili oboreni, a ne uzvišeni, jer smo sagriješili protiv Gospodina, Boga našega, i nismo bili poslušni njegovu glasu.
6 Gospodu, Bogu našemu, pripada pravda, a nama i našim očevima otvorena sramota, kao što se danas čini.
7 Jer sve ove nevolje stigoše na nas što ih je Gospodin protiv nas izrekao
8 Ali nismo molili pred Gospodinom da svakoga odvratimo od namjera njegova zloga srca.
9 Zato je Gospodin bdio nad nama zbog zla, i Gospodin ga je pustio na nas, jer je Gospod pravedan u svim djelima svojim koje nam je zapovjedio.
10 Ali mi nismo poslušali njegov glas da hodimo po zapovijedima Gospodnjim, koje nam je dao.
11 I sada, Gospodine, Bože Izraelov, koji si izveo svoj narod iz zemlje egipatske snažnom rukom i visokom mišicom, znakovima i čudesima i velikom moći, i stekao si ime, kako izgleda ovaj dan:
12 O Gospodine, Bože naš, sagriješili smo, činili smo bezbožnost, činili smo nepravdu u svim tvojim zakonima.
13 Neka se tvoj gnjev odvrati od nas, jer nas je malo ostalo među narodima, kamo si nas raspršio.
14 Usliši, Gospodine, molitve naše i molbe naše, i izbavi nas radi sebe, i daj nam milost pred onima koji su nas odveli.
15 Neka sva zemlja spozna da si ti Gospodin, Bog naš, jer Izrael i potomstvo njegovo zove se tvojim imenom.
16 O, Gospodine, pogledaj iz svoje svete kuće i pogledaj nas; prigni uho svoje, Gospodine, da nas čuješ.
17 Otvori oči svoje i pogledaj; jer mrtvi koji su u grobovima, čije su duše uzete iz njihovih tijela, neće dati Gospodinu ni hvale ni pravde.
18 Ali duša koja je jako uznemirena, koja ide pognuta i malaksala,i oči koje klonu, i gladnaduša, dat će ti hvalu i pravednost, o Gospodine.
19 Zato se ne molimo ponizno pred tobom, Gospodine, Bože naš, zbog pravednosti naših otaca i naših kraljeva.
20 Jer si poslao svoj gnjev i gnjev na nas, kao što si rekao po svojim slugama, prorocima, govoreći:
21 Ovako govori Gospodin: Prignite svoja ramena da služite kralju babilonskome, tako ćete ostati u zemlji koju sam dao vašim ocima.
22 Ali ako ne poslušate glas Gospodnji da služite kralju babilonskom,
23 Učinit ću da prestane iz gradova Judinih i izvan Jeruzalema glas veselja i glas radosti, glas zaručnika i glas nevjeste; i sva će zemlja biti opustošena. stanovnika.
24 Ali mi ne htjedosmo poslušati tvoj glas da služimo kralju babilonskome: zato si ispunio riječi koje si rekao preko svojih slugu proroka, naime da kosti naših kraljeva i kosti naših otaca budu biti uklonjeni sa svog mjesta.
25 I, gle, izbačeni su na dnevnu žegu i na noćni mraz, i umrli su u velikim nevoljama od gladi, od mača i od kuge.
26 Kuću, koja se zove tvojim imenom, ti si opustošio, kao što će se vidjeti danas, zbog zloće doma Izraelova i doma Judina.
27 O Gospodine, Bože naš, ti si postupio s nama po svoj dobroti svojoj i po svom velikom milosrđu svome,
28 Kao što si rekao preko svoga sluge Mojsija u dan kad si mu zapovjedio da napiše zakon pred sinovima Izraelovim, govoreći:
29 Ako ne budete čuli moj glas, zasigurno će se ovo vrlo veliko mnoštvo pretvoriti u mali broj među narodima, kamo ću ih raspršiti.
30 Jer sam znao da me neće poslušati, jer je to narod tvrdoglav; ali u zemlji sužanjstva oni će se sjetiti sebe.
31 I znat će da sam ja Gospodin, njihov Bog, jer ću im dati srce i uši da čuju.
32 Hvalit će me u zemlji sužanjstva i razmišljati o imenu mojemu,
33 Vratite se od svoje tvrdoglavosti i od svojih zlih djela, jer će se sjetiti puta svojih otaca koji su griješili pred Gospodinom.
34 I dovest ću ih opet u zemlju koju sam obećao zakletvom njihovim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, i oni će biti njezini gospodari; i ja ću ih umnožiti, i neće se smanjiti.
35 I sklopit ću s njima vječni zavjet da ću biti njihov Bog, i oni će biti moj narod; i neću više tjerati svoj narod Izrael iz zemlje koju sam im dao.
POGLAVLJE 3
1 O Gospodine svemogući, Bože Izraelov, duša u tjeskobi, uznemirena duha, vapije k tebi
2 Usliši, Gospodine, i smiluj se; jer si milosrdan, i smiluj nam se, jer sagriješismo pred tobom.
3 Jer ti ostaješ dovijeka, a mi propadamo sasvim.
4 O Gospodine Svemogući, ti Bože Izraelov, usliši sada molitve mrtvih Izraelaca i njihove djece, koji su sagriješili pred tobom i nisu poslušali glas tvog Boga svoga: zbog čega su se ove pošasti zalijepile za nas. .
5 Ne sjećaj se bezakonja naših predaka, nego misli na svoju moć i svoje ime sada u ovo vrijeme.
6 Jer ti si Gospodin, Bog naš, i tebe, Gospodine, slavimo.
7 I zato si u naša srca utisnuo svoj strah da bismo zazivali tvoje ime i hvalili te u našem sužanjstvu, jersmosesjetilisvihbezakonjanašihpredaka,koji su griješili pred tobom.
8 Gle, mi smo još danas u našem sužanjstvu, kamo si nas raspršio, za porugu i prokletstvo, i da budemo predmet plaćanja, prema svim bezakonjima naših otaca, koji su odstupili od Gospodina, Boga našega.
9 Slušaj, Izraele, zapovijedi života, prigni uho da razumiješ mudrost.
10 Kako se to dogodilo, Izraele, da si u zemlji neprijatelja svojih, da si ostario u zemlji tuđoj, da si se oskvrnio s mrtvima,
11 Da si ubrojen među one koji silaze u grob?
12 Ti si napustio izvor mudrosti.
13 Jer da si išao putem Božjim, prebivao bi u miru zauvijek.
14 Naučite gdje je mudrost, gdje je snaga, gdje je razum; da znaš i gdje je duljina dana i život, gdje je svjetlost očiju i mir.
15 Tko je saznao njezino mjesto? ili tko je ušao u njezine riznice?
16 Gdje su postali knezovi pogana i oni koji vladaju zvijerima na zemlji?
17 Oni koji su se zabavljali s pticama nebeskim i oni koji su zgrtali srebro i zlato, u koje se ljudi uzdaju, i koji nisu imali kraja za njihovu dobivanje?
18 Jer oni koji su radili u srebru, i bili tako pažljivi, i čija su djela neistraživa,
19 Oni su nestali i sišli u grob, a drugi su izašli na njihova mjesta.
20 Mladići vidješe svjetlost i nastaniše se na zemlji, ali puta znanja ne upoznaše,
21 Niti su razumjeli njegove staze, niti su ga se uhvatili: njihova su djeca bila daleko od toga puta.
22 Nije se o tome čulo u Chanaanu, niti se vidjelo u Themanu.
23 Agareni koji traže mudrost na zemlji, trgovci iz Merana i Themana, pisci bajki i tragači za razumom; nitko od njih nije upoznao put mudrosti niti se sjeća njezinih staza.
24 O Izraele, kako je velika kuća Božja! a kako je veliko mjesto njegova posjeda!
25 Velik i nema kraja; visoka i nemjerljiva.
26 Bili su divovi poznati od početka, koji su bili tako velikog rasta i tako vješti u ratu.
27 Njih nije izabrao Gospodin, niti im je dao put znanja.
28 Ali oni su bili uništeni, jer nisu imali mudrosti, i propali su zbog svoje vlastite ludosti.
29 Tko se popeo na nebo, uzeo je i spustio s oblaka?
30 Tko je prešao preko mora i našao je, pa će je donijeti za čisto zlato?
31 Nitko ne zna njezin put, niti razmišlja o njezinu putu.
32 Ali onaj koji zna sve, poznaje je, i pronašao ju je razumom svojim: Onaj koji je pripremio zemlju zauvijek, napunio ju je zvijerima četveronožnim.
33 Onaj koji šalje svjetlo, a ono odlazi, ponovno ga poziva i ono mu se sa strahom pokorava.
34 Zvijezde su sjale u svojim stražama i radovale se: kad ih on zove, govore: Evo nas! i tako su radosno obasjavali svjetlo onome koji ih je stvorio.
35 Ovo je naš Bog i nitko drugi neće se smatrati usporedbom s njim
36 On je otkrio sav put znanja i dao ga Jakovu, sluzi svome, i Izraelu, miljeniku svome.
37 Poslije se pojavio na zemlji i razgovarao s ljudima.
POGLAVLJE 4
1 Ovo je knjiga zapovijedi Božjih i zakon koji traje dovijeka: svi koji ga drže oživjet će; ali oni koji ga ostave umrijet će.
2 Okreni se, Jakove, i uhvati ga se, hodi pred svjetlom njegovim, da budeš obasjan.
3 Ne daj svoju čast drugome, ni stvari koje su tebi korisne strancu.
4 Sretni smo mi, Izraele, jer nam se obznanjuju stvari koje su Bogu mile.
5 Hrabri budi, narode moj, spomendan Izraelov!
6 Prodani ste narodima, ne da biste bili uništeni, nego zato što ste razgnjevili Boga, bili ste predani neprijateljima.
7 Jer ste razgnjevili onoga koji vas je stvorio žrtvujući đavlima, a ne Bogu.
8 Zaboravili ste vječnoga Boga, koji vas je odgojio; i ožalostili ste Jeruzalem koji vas je hranio.
9 Jer kad je vidjela gnjev Božji kako dolazi na vas, rekla je: Čujte, vi koji živite oko Siona!
10 Jer sam vidio sužanjstvo svojih sinova i kćeri, koje je Vječni doveo na njih.
11 S radošću sam ih hranio; nego ih isprati s plačem i tugom.
12 Neka se nitko ne raduje meni, udovici, ostavljenoj od mnogih, koja sam ostavljena pusta zbog grijeha svoje djece; jer suodstupili od Božjeg zakona.
13 Nisu poznavali njegove zakone, niti su hodili putovima njegovih zapovijedi, niti su gazili stazama stege u njegovoj pravednosti.
14 Neka dođu oni koji prebivaju oko Siona i sjetite se sužanjstva mojih sinova i kćeri, koje je Vječni donio na njih.
15 Jer on je izdaleka doveo na njih narod, narod bestidan i jezika tuđina, koji nije poštovao starca niti je žalio dijete.
16 Oni su odveli dragu, ljubljenu djecu udovice i ostavili nju samu, pustu bez kćeri.
17 Ali kako vam mogu pomoći?
18 Jer onaj koji je na vas nanio te pošasti izbavit će vas iz ruku vaših neprijatelja.
19 Idite svojim putem, o djeco moja, idite svojim putem, jer ja ostajem pust.
20 Skinuo sam odjeću mira i obukao se u kostrijet svoje molitve: Zazivat ću Vječnoga u svojim danima.
21 Budite hrabri, o djeco moja, zavapite Gospodinu, i on će vas izbaviti iz sile i ruke neprijatelja.
22 Jer je moja nada u Vječnom, da će te on spasiti; i radost mi dođe od Svetoga, zbog milosrđa koje će vam uskoro doći od Vječnog Spasitelja našega.
23 Jer poslao sam te s tugom i plačem, ali Bog će mi te opet dati s radošću i veseljem zauvijek.
24 Kao što su sada susjedi Sionovi vidjeli tvoje sužanjstvo: tako će uskoro vidjeti tvoje spasenje od našeg Boga koje će doći na tebe s velikom slavom i sjajem Vječnoga.
25 Djeco moja, strpljivo trpite gnjev koji je došao na vas od Boga, jer vas je vaš neprijatelj progonio; ali ubrzo ćeš vidjeti njegovu propast i zgazit ćeš mu vrat.
26Mojisunježnipošliteškimputevimaiodvedeni su kao stado uhvaćeno od neprijatelja.
27 Utješite se, o djeco moja, i zavapite Bogu: jer će vas se sjećati onaj koji vam je ovo donio.
28 Jer kao što ste htjeli zalutati od Boga, tako ga, vrativši se, tražite deset puta više.
29 Jer onaj koji vam je nanio ove nevolje donijet će vam vječnu radost vašim spasenjem.
30 Budi dobra srca, Jeruzaleme, jer će te utješiti onaj koji ti je dao to ime.
31 Jadni su oni koji su te mučili i radovali se tvom padu.
32 Jadni su gradovi kojima su sinovi tvoji služili; jadna je ona koja je primila sinove tvoje.
33Jerkaoštoseradovalatvojojpropastiiradovala se tvom padu, tako će žaliti zbog vlastite pustoši.
34 Jer ću oduzeti veselje velikome mnoštvu njegovu i oholost će se njegova pretvoriti u tugu.
35 Jer vatra će doći na nju od vječnosti, dugotrajna; i ona će dugo vremena biti naseljena đavolima.
36 Jeruzaleme, pogledaj oko sebe prema istoku i pogledaj radost koja ti dolazi od Boga.
37 Evo, dolazesinovi tvoji, koje si otpustio, dolaze sabrani od istoka do zapada riječju Svetoga, radujući se u slavi Božjoj.
POGLAVLJE 5
1 Skini, Jeruzaleme, haljinu žalosti i nevolje i zauvijek se obuci u ljepotu slave koja dolazi od Boga.
2 Baci oko sebe dvostruku odjeću pravednosti koja dolazi od Boga; i postavi dijadem na svoju glavu slave Vječnoga.
3 Jer će Bog objaviti tvoj sjaj svakoj zemlji pod nebom.
4 Jer tvoje će ime Bog zauvijek zvati mir pravednosti i slava bogoštovlja.
5 Ustani, Jeruzaleme, i stani visoko, i pogledaj uokolo prema istoku, i pogledaj svoju djecu okupljenu od zapada do istoka riječju Svetoga, radujući se sjećanju na Boga.
6 Jer su pješice otišli od tebe i neprijatelji su ih odveli, ali Bog ih dovodi k tebi uzvišene slavom, kao djecu kraljevstva.
7 Jer Bog je odredio da se svako visoko brdo i dugi bregovi sruše, a doline napune da se izravna tlo, da Izrael može ići sigurno u slavi Božjoj, 8 Štoviše, šume i svako drvo mirisno zasjenit će Izraela po zapovijedi Božjoj.
9 Jer Bog će voditi Izraela s radošću u svjetlu svoje slave s milosrđem i pravednošću koja dolazi od njega.