/kriz_ljubavi_58 by Ico Kej

ISSN 1332-4608

KRI@ LJUBAVI LIST KATEDRALNE @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK G o d i n a X V. , b r o j 5 8 , p r o s i n a c 2 0 1 0 . , c i j e n a 1 0 k n

PRVA ZLATNA HARFA ME\UNARODNA TURNEJA HODO^A[]E SISA^KE BISKUPIJE U RIM U I[^EKIVANJU MESIJE INTERVJU: VLADO KO[I] BOG U @ENSKIM RAZGOVORIMA ZA[TO MI JE VA@NO PJEVATI U ZBORU?

Prvi nosa~ zvuka dje~jeg katedralnog zbora â&#x20AC;&#x153;Kri` ljubaviâ&#x20AC;?

Neka Vam otajstvo Bo`jeg utjelovljenja podari obilje radosti!

2 5 0

RIJE^ UREDNIKA

SADR`AJ

Dragi ~itatelji,

Rije~ urednika ..................................... 1 Rije~ ùpnika ...................................... 2 Živost ùpe ......................................... 3 Prva Zlatna harfa Sisa~ke biskupije ...... 13 Me|unarodna turneja .......................... 18 Kako je vrijedno i lijepo hodo~astiti ..... 25 Krièvo - bogata duhovna okrepa......... 29 Pobo`nost puka sisa~kog ..................... 30 êstitka starijima................................. 31 êstitka kr{tenima/vjen~anima ............ 33 Zahvalno hodo~a{}e Sisa~ke biskupije Svetom Ocu ........................................ 35 \akonsko re|enje................................ 39 Re|enje u Sisa~koj katedrali................. 41 Posjeti pape Benedikta XVI. Portugalu i [panjolskoj ........................ 44 Dje~je prihvatili{te u Sisku i blaèni Alojzije ................................... 48 “ôvje~e probudi se...” ........................ 50 U i{~ekivanju Mesije............................ 52 Put, istina i ìvot ................................. 54 Natje~aj za izradu loga ........................ 55 Intervju: Vlado Ko{i} ........................... 56 Bog u ènskim razgovorima................. 62 Mateo i Sveti Nikola na prvoj obljetnici ponovno uspostavljene Sisa~ke biskupije ............................................. 66 Euharistijski zagrljaj ljubavi ................. 69 Za{to mi je va`no pjevati u zboru ........ 71 “Izvor sre}e ponajve}e” ....................... 72 Koralj vra}en moru.............................. 74

Pro{la je godina dana od kada je papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ ponovno uspostavio sisa~ku biskupiju. Tim je povodom odràn Simpozij pod istim nazivom na kojem je predavanje odràlo dvadesetak uglednih znanstvenika iz cijele zemlje. Tako|er, prva obljetnica ponovne uspostave Sisa~ke biskupije prilika je da po prvi put u na{em listu razgovaramo sa sisa~kim biskupom mons. dr. Vladom Ko{i}em. Nakon sve}eni~kog u lipnju, odràno je i prvo |akonsko re|enje u Sisa~koj katedrali, o ~emu donosimo izvje{}e. Blagdan je Ro|enja Gospodinovog pa u rubrici „Boì}“ donosimo nekoliko lijepih i poticajnih razmi{ljanja na tu temu. Pratimo i apostolska putovanja Svetog Oca Benedikta XVI. ovoga puta u [panjolsku i Portugal. U ovom broju moète pro~itati i osvrt na odlazak na{e velike pjesnikinje Vesne Parun. Kao i uvijek najbogatija je rubrika „@ivost ùpe“ u kojoj moète prona}i reportaè o zahvalnom hodo~a{}u Sisa~ke biskupije u Rim, turneji katedralnog zbora u Opuzen te zbora mladih u zemlje srednje Europe. Pratili smo i proslavu svetkovine Uzvi{enja Svetog Krià, glavne ùpne svetkovine. Na kraju, tu je i sada ve} tradicionalna kriàljka, a treba napomenuti i da je dje~ji zbor na{e ùpe „Kri` ljubavi“ snimio svoj prvi nosa~ zvuka koji moète kupiti u sakristiji ili ùpnom uredu, ili kod samih ~lanova zbora. Zoran Crljenica, urednik

Kri` ljubavi – list katedralne ùpe Uzvi{enja svetog Krià • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., katedralni ùpnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Mato Malekinu{i}, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi}, Marko Mihali}, Maja Sente, Iva Pavu{ek • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Blaènka Sunte{i}, @eljko Rakari}, Stjepan Vego, Mateo Pokas, Goran Safi}, Kristijan Ken|eli} • Tekstove i fotografije ne vra}amo. • Naklada: 1000 primjeraka • Tisak: GRAFIKA GULAN, Sisak

Kri` ljubavi

RIJE^ @UPNIKA

Dragi moji Si{~ani!

drugom ~itanju boì}ne liturgije slu{amo: „Vi{e puta i na vi{e na~ina Bog neko} govora{e ocima po prorocima; kona~no, u ove dane, progovori nama u Sinu.“ Ovim retkom apostol Pavao obja{njava @idovima kako je Bog uvijek prisutan u ljudskoj povijesti, u ~ovjekovoj je blizini. Nekada davno svoju je prisutnost Bog o~itovao preko izabranih ljudi kojima je davao upute za cijeli narod, a sada vi{e to ne ~ini preko posrednika nego se on sam objavljuje u svome Sinu. Ne{to je drugo kada kralj ili predsjednik {alje svoje veleposlanike, a ne{to je sasvim drugo kada on sam dolazi. Upravo je to u~inio Bog. Vi{e ne {alje svoje glasnike ljudima nego sam dolazi i to do svakoga ~ovjeka. Da, do svakog ~ovjeka, no ne i nu`no u njega. Jer po{tuje njegovu slobodnu volju. Zapravo stoji pred vratima i ~eka da ga se pozove u prostore du{e i srca. Upravo je ta ~injenica klju~na za proslavu i doìvljaj Boì}a. Puno je toga danas {to èli u}i u na{e bi}e oki}eno boì}nom ljepotom i dana{njem ~ovjeku nije uvijek lako razabrati {to je od Boì}a, a {to mu je suprotno makar upakirano boì}nim omotom. Da bismo mogli razabrati pravu bit Boì}a, ro|enje malog Boga ili dolazak Boga koji je stvoritelj me|u ljude koji su stvorenja, ili spu{tanje Boga s „nebeskih visina“ u na{e ljudske prilike, moramo znati {to se te svete no}i zaista dogodilo. Jo{ od slobodnog odabira prvih ljudi koji su se oglu{ili na Bo`ji poziv kojim ih poziva da ne ubiru plodove dobra i zla, odnosno da ne isprobavaju zlo, da ne ulaze u zlo, nakon neposluha Bogu do{lo je do prekida prijateljstva izme|u Boga Stvoritelja i ~ovjeka stvorenja. Kako Bog voli ~ovjeka, svoje stvorenje, ne odustaje od njega nego mu se objavljuje daju}i mu upute za ovozemaljski ìvot pomo}u kojih }e ste}i i ìvot vje~ni. Ide i dalje popravlja ono {to je ~ovjek svojim neposluhom, odnosno ulaskom u zlo pokvario. Popravlja pla}aju}i. Cijena nije bila malena, pla}ena je mu~eni~kom smr}u na kriù. „Doga|aj“ pomirenja ~ovjeka i Boga doga|a se utjelovljenjem druge boànske osobe - Isusa krista. Bog koji je duh, ulazi u ljudsko obli~je, tijelo i kao pravi ~ovjek ostaje vjeran Bo`jem pozivu i Bo`joj volji – do smrti na kriù. Kristovim utjelovljenjem koje se ostvaruje prihva}anjem Bo`je volje od strane Djevice Marije i njegovim ro|enjem, zapo~inje navedeni „doga|aj“ spa{avanja ~ovjeka od vje~ne propasti. Tako se posluhom Isusa Krista poni{tava neposluh privih ljudi, ali i na taj na~in ~ovjek ponovno dobiva privilegirano mjesto kod Bogu. To je razlog boì}ne radosti. Naàlost, ovu duhovnu radost mnogi èle staviti u materijalne okvire, kojima nije cilj ~ovjeku prezentirati veliku ljubav koju im Bog dariva nego poput prvih ljudi oglu{iti se na Bo`ji poziv misle}i da }e tako zadovoljiti svoje iskonsku potrebu za rado{}u. Ipak, pravu radost ~ovjek moè ostvariti jedino u Bogu. Upravo zato je do{ao me|u nas i uzeo na{e ljudsko tijelo. Prijateljstvo je ponovno uspostavljeno, sada jo{ predstoji svakom od nas da taj Bo`ji dar prihvatimo. On stoji na vratima i ~eka ho}emo li Mu ih otvoriti. Vama i Va{ima obilje duhovnih radosti povodom Boì}nih blagdana! Va{ ùpnik Antun

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U ponedjeljak, 6. rujna odràn je susret Voditelja ùpnih zajednica. Susret je zapo~eo misnim slavljem u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Krià koje je u koncelebraciji s mr. sc. Antunom Senteom, ml., ùpnikom i vl~. Matom Malekinu{i}em, ùpnim vikarom predslavio mr. sc. Krunoslav Novak, sve}enik Vara`dinske biskupije koji priprema doktorat iz komunikacija na Papinskom salezijanskom sveu~ili{tu. Nakon misnog slavlja uslijedio je 1. susret voditelja ùpnih zajednica u novoj pastoralnoj godini u prostorima Pastoralnog centra katedralne ùpe. U subotu, 11. rujna na prvi dan trodnevne priprave za proslavu svetkovine Uzvi{enja Sv. Krià, {ti}enici zajednice Cenacolo predvo|eni don Ivanom Filipovi}em, voditeljem Zajednice u RH i BiH, slavili su misno slavlje u Katedrali i izveli predstavu “Iz teme u svijetlo” pred zgradom Velikog kaptola.

Kri` ljubavi

U nedjelju, 12. rujna drugog dana trodnevne duhovne pripreme za proslavu svetkovine Uzvi{enja Svetog Krià, organizirana je pobo`nost kri`nog puta oko sisa~ke katedrale koje je predvodio vl~. Mato Malekinu{i}, katedralni `.v., zajedno s mladima Sisa~kog dekanata. Nakon pobo`nosti uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Josip ]ori}, generalni vikar Sisa~ke biskupije. Istog dana Katedralna ùpa u Sisku i njezina Kreativna radionica te Narodna knji`nica i ~itaonica Sisak organizirale su izlo`bu svetih sli~ica pod nazivom: „Pobo`nost puka sisa~kog“. Na otvorenju izlo`be govorili su gospo|a Snjeàna Pokorny, ravnateljica Knji`nice, gospodin Vid Balog, glumac i pasionirani istraìtelj pu~ke pobo`nosti i mr. Antun Sente, katedralni ùpnik. U ponedjeljak, 13. rujna tre}i dan trodnevne duhovne pripreme za proslavu svetko-

@IVOST @UPE

14. rujna 2010.

19. rujna 2010.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

vine Uzvi{enja Svetog Krià, slavljena je euharistija koju je predslavio pre~. Marko Cvitku{i}, kancelar Sisa~ke biskupije, nakon ~ega je uslijedila procesija s mo}ima Isusova krià koju je predvodio sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i}. Ljepoti slavlja na poseban su na~in doprinijeli ~lanovi dje~jeg zbora “Kri` ljubavi”. U utorak, 14. rujna na svetkovinu Uzvi{enja Svetog Krià, misno slavlje u sisa~koj katedrali u zajedni{tvu s mjesnim biskupom Vladom Ko{i}em te brojnim sve}enicima i vjernicima predslavio je mons. Josip Mrzljak, vara`dinski biskup. Poru~io je tada da je „zakon ljubavi, kojega Krist krièm svjedo~i, nepromjenjiv.“ U nedjelju, 19. rujna na misnom slavlju koje je predvodio Antun Sente, ml., katedralni ùpnik vjerou~enici su molili snagu Duha Svetoga za po~etak vjeronau~ne i {kolske godine. Kri` ljubavi

U ponedjeljak, 27. rujna misno slavlje prigodom proslave Dana policije u sisa~koj katedrali predvodio je sisa~ki biskup mons. dr. Vlado Ko{i}. „Bez spremnosti na `rtvu ovo se zvanje ne bi moglo vr{iti. Kad je pak pripadnik policije vjernik, katolik, tada on jo{ vi{e mora misliti da je njegovo zvanje u slu`bi drugih, bra}e i sestara koji trebaju njegovu pomo}, bilo u suzbijanju kriminala, bilo u za{titi siroma{nih, obespravljenih, bilo u prometu i na tolikim mjestima gdje rade policajke i policajci“, rekao je tom prigodom biskup Ko{i}. Istog dana povodom proslave blagdana Svetog Vinka Paulskog, mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup predslavio je misno slavlje u kapeli Sestara Milosrdnica u Sisku. Na po~etku prigodne propovijedi biskup Vlado ~estitao je sestrama blagdan njihova utemeljitelja Svetog Vinka Paulskoga te istaknuo kako je ovogodi{nja proslava svetkovine Sv. Vinka,

@IVOST @UPE

velikog apostola milosrdne ljubavi, u ozra~ju netom zavr{ene Vinkovske godine, kojom je Vinkovska obitelj obilje`ila 350. obljetnicu smrti svojih svetih utemeljitelja Sv. Vinka Paulskog i Sv. Lujze de Marillac, koji su oboje umrli 1660. godine.

Istoga dana Antun Sente, katedralni ùpnik predslavio je misno slavlje u bolni~koj kapeli Svetog Vinka Paulskog obiljeàvaju}i tako Patrona bolni~ke kapele. Od 3. do 8. listopada vjernici sisa~ke biskupije, pod vodstvom mons. dr. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa hodo~astili su u Rim. Tijekom hodo~a{}a sudjelovali su na generalnoj audijenciji kod Svetog Oca Benedikta XVI. na kojoj je sisa~ki biskup Vlado Ko{i} zahvalio Papi na daru oìvljavanja Sisa~ke biskupije te mu predao repliku sisa~kog raspela iz 11. stolje}a. U ponedjeljak, 11. listopada u sisa~koj je katedrali euharistijsko slavlje predslavio vl~. Odilon GbĂ¨noukpo Singbo, sve}enik iz Benina koje se trenutno nalazi na slu`bi

ùpnog vikara u Zagrebu. Nakon misnog slavlja odrào je predavanje o misijama. U ~etvrtak, 14. listopada u katedrali Uzvi{enja Svetog Krià komorni zbor Ivan Filipovi} iz Zagreba odrào je prigodni koncert. Od 15. do 17. listopada predvo|eni Antunom Senteom, katedralnim ùpnikom ~lanovi katedralnog zbora â&#x20AC;&#x17E;Sveta Cecilijaâ&#x20AC;&#x153; nastupili su u crkvi Svetog Ivana Krstitelja u Opuzenu. Tom su prigodom posjetili Me|ugorje i Udbinu. Na hodo~a{}u je sudjelovalo pedeset hodo~asnika te pedeset ~lanova braniteljskih udruga iz Siska.

U subotu, 16. listopada na{u katedralu Uzvi{enja Svetog Krià i Sisak posjetili su ùpljani ùpe Svetog Josipa Radnika iz zagreba~ke Tre{njevke predvo|eni svojim ùpnikom mr. sc. Antunom Vukmani}em. U ~etvrtak, 21. listopada u dru{tvenom domu u Pe{}enici mr. sc. Antun Sente, kateKri` ljubavi

@IVOST @UPE

dralni ùpnik otvorio je izlo`bu povodom 800 godina mjesta Pe{}enica. U petak, 22. listopada na Gradskoj tr`nici u Sisku mr. sc. Antun Sente, katedralni ùpnik blagoslovio je sve~anost Dani kruha koju organizira grad Sisak. U srijedu, 27. listopada odràna je korona Sisa~kog dekanata u prostorima Pastoralnog centra katedralne ùpe pod predsjedanjem mons. dr. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa. Istog dana, nave~er mr. Antun Sente, katedralni ùpnik predslavio je misu za studentice u samostanskoj kapeli K}eri Marije Pomo}nice na zagreba~kom Jarunu. U nedjelju, 31. listopada u Sisa~koj katedrali Antun Sente, katedralni ùpnik u koncelebraciji s Matom Malekinu{i}em, katedralnim vikarom slavio je svetu misu za sve preminule ùpljane od pro{logodi{njeg Du{nog dana. Istoga dana, nave~er mladi Sisa~kog dekanata organizirali su bdijenje uo~i svetkovine Svih svetih. U utorak, 2. studenog u Biskupskom ordinarijatu u Sisku odràna je 6. sjednica biskupa Zagreba~ke crkvene pokrajine kojom je predsjedao zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, metropolit, a sudjelovali su: biskup vara`dinski mons. Josip Mrzljak, biskup Krièva~ke eparhije vladika Nikola Keki}, biskup bjelovarsko-krièva~ki mons. Vjekoslav Huzjak, zagreba~ki pomo}ni biskupi - mons. Valentin Pozai}, mons. Ivan [a{ko i mons. Mijo Gorski - te doma}in sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i}. Doma}i biskup Ko{i} pozdravio je sve pristune, a osobito mons. Gorskog koji je sudjelovao po prvi puta na sjednici metropolije. On je istaknuo da je ovo povijesna sjednica jer od davnine, kada je Sisak bio biskupijski grad, do danas u ovom gradu nije odràn takav susret.

Kri` ljubavi

U srijedu, 3. studenog na blagdan Svetog Huberta za{titnika lovaca mons. dr. Vlado Ko{i}, predvodio je misno slavlje za sve lovce Sisa~ke biskupije nakon ~ega je u zgradi Velikog kaptola otvorena izlo`ba raspela izra|enih od jelenskih rogova pod nazivom „Dohvatljivi Bog“.

U ~etvrtak, 4. studenog mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup predsjedao je susretu sve}enika Sisa~ke biskupije koji se sastaju svakog prvog ~etvrtka u mjesecu u velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne ùpe Uzvi{enja Svetog Krià u Sisku. Uvodno izlaganje na temu „Nova evangelizacija“ odrào je sve}enik Kr~ke biskupije mr. sc. Marinko Barbi{, rektor sveti{ta Majke Bo`je Gori~ke kod Ba{ke. Od 5. do 7. studenog ~lanovi ùpnog zbora mladih „Kri` ljubavi“ ostvarili su me|unarodnu turneju u ma|arskom Sombatelju, slova~kom ûnovu i austrijskom Pan-

@IVOST @UPE

dorfu animiraju}i pjevanjem euharistijska slavlja te izvode}i prigodne koncerte. U utorak, 9. studenog uprili~en je Okrugli stol o 20. obljetnici mu~eni~ke smrti sve}enika Antuna Grahovara pod pokroviteljstvom sisa~kog biskupa mons. dr. Vlade Ko{i}a i Op}ine Hum na Sutli u velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne ùpe Uzvi{enja Svetog Krià u Sisku. Prvo je izlaganje odrào dr. Stjepan Koùl koji je govorio o stanju na sada{njem podru~ju Sisa~ke biskupije jo{ iz vremena dok su ove krajeve osvajali Turci. Posebno je istaknuo te{ku situaciju za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata kada je na podru~ju dana{nje Sisa~ke biskupije ubijeno vi{e od 15 sve}enika koji su tu djelovali te nekoliko sve}enika koji su rodom iz ovoga kraja. Na Okruglom su stolu govorili i pre~. Ivan Mikleni}, Boìdar Brezin{~ak Bagola, dipl. ing. Lojzo Buturac te pre~. Alojzije Petranovi}. Okrugli stol zavr{io je euharistijskim

slavljem u crkvi Pohoda BD Marije na sisa~kom Viktorovcu koje je uz brojne sve}enike i vjernike predvodio sisa~ki biskup Vlado Ko{i}.

U nedjelju, 14. studenog HPD Slavulj iz Petrinje animiralo je pjevanje na misi koju je predvodio mons. dr. Vlado Ko{i} u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku, nakon ~ega su izveli koncert pod ravnanjem Josipa delâ&#x20AC;&#x2122; Iveglia.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U ~etvrtak, 18. studenog predstavljena je u velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a knjiga Damira Borov~aka „Vjera u sjeni politike“ povodom 100. emisije Vjera u sjeni politike na Radio Mariji. O knjizi i autoru govorili su P. Stjepan Fridl, DI, glavni urednik Radio Marije, S. M. Berislava Grabovac, voditeljica programa Marijin dvor Lu`nica, mons. dr.Vlado Ko{i}, biskup sisa~ki te sam autor Damir Borov~ak.

U petak, 19. studenog predstavljena je u velikoj dvorani katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku „Knjiga o Ruti“ u dramskoj izvedbi Kathleen Ann Thompson te uz glazbenu pratnju Arvo Parta. U organizaciji Kr{}anskog mirovnog kruga i Sisa~ke biskupije, Kathleen Ann je svojom izvanrednom glumom prezentirala lik biblijske Rute te uvodnim izlaganjem aktualizirala poruku te starozavjetne knjige.

Kri` ljubavi

U subotu, 20. studenog vjernici na{e ùpe posjetili su sve}enike koji su nekada obavljali svoju slu`bu u na{oj ùpi, bilo kao ùpnici, bilo kao ùpni vikari. Doma}ini na{im vjernicima redom su bili vl~. Jakov Golomei}, vl~. Ivica Tomak, vl~. Dragutin Toplak, vl~. Draèn Kara~i}, vl~. @eljko Faltak, vl~. Mladen Vuk te tako|er i fra dr. Darko Tepert.

U nedjelju, 21. studenog na svetkovinu Krista Kralja, u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Krià primljeni su u slu`bu katedralnih ministranata Leo [imi}, Dorijan i Paulina Rado{evi}, Ivan Sen~ar, Karlo Tak~ovi} i Kristijan Ken|eli}. Ministranti su se pod vodstvom vl~. Mate Malekinu{i}a pripremali od po~etka vjeronau~ne godine. Istog dana nave~er, u Sisa~koj katedrali mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup na misnom je slavlju otvorio Godinu obitelji u Sisa~koj biskupiji. U ponedjeljak, 22. studenog proslavljen je blagdan Svete Cecilije, za{titnice glazbe i pjeva~a, sve~anim liturgijskim slavljem koje su kroz zajedni~ku molitvu i pjesmu animirali ~lanovi svih triju ùpnih zborova koji djeluju u katedralnoj ùpi Uzvi{enja Sv. Krià; dje~jeg zbora “Kri` ljubavi”, zbora mladih “Kri` ljubavi” te ùpnog zbora “Sv. Cecilije”. U srijedu, 24. studenog u Pastoralnom je centru katedralne ùpe Uzvi{enja Svetoga

@IVOST @UPE

koncelebriralo je ~etrdesetak sve}enika Sisa~ke biskupije predvo|eni mons. Josipom ]ori}em, generalnim vikarom SB kao i poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeni{ta predvo|eni mons. dr. Stjepanom Balobanom, rektorom te brojni ~lanovi rodbine i prijatelji re|enika ispuniv{i Sisa~ku katedralu do posljednjeg mjesta. 27. i 28. studenog u Glazbenoj {koli Fran Lothka ~lanovi dje~jeg zbora „Kri` ljubavi“ snimali svoj prvi nosa~ zvuka. U nedjelju, 28. studenog zapo~eo je V. ciklus ve~ernjih adventskih koncerata pod nazivom „I{~ekujmo i nadajmo se.“ Prva je nedjelja dobila svoj umjetni~ki ogrta~ satkan

21. studenoga 2010.

Krià u Sisku odràna prva u nizu tribina o socijalnom nauku Crkve koju organizira Sisa~ka biskupija. Prvi gost predava~ bio je prof. dr. Slaven Letica, biv{i savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske i saborski zastupnik, koji je odrào predavanje na temu: „Strah, sram i nada hrvatskoga dru{tva komentari posljednjih izjava Iustitia et pax Komisije HBK“, a na poziv mons. dr. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa. U subotu, 27. studenog u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Krià, Ivan Faletar iz Popova~e i Janko Luli} iz Odre sisa~ke primili su red |akonata po rukama mons. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa. Na misi re|enja

22. studenoga 2010.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

u kajdankama Giuseppea Sandolija s Kor~ule, Giuseppea Tartinija, Josepha Haydna, Christopha Willibalda Glucka te nepoznatog skladatelja iz renesansne Engleske. Nastupili su orgulja{ Edmund Andler-Bori} te flautistica Darija Zoki}. U ponedjeljak, 29. studenog ~lanovi dje~jeg vrti}a „Bubamara“ iz Siska pod vodstvom odgojiteljica Ivane \uri} i Melite Mar~ec, darovali su igra~ke i dje~ju obu}u i odje}u za potrebe Caritasa katedralne ùpe Uzvi{enja Svetog Krià u Sisku. U prikupljanju darova sudjelovali su i mla|i ~lanovi Bubamare koji zbog svojih godina nisu mogli sami donijeti darove nego su to prepustili svojim starijim kolegama uzrasta izme|u 5 i 6 godina. Darove je u ime Caritasa katedralne ùpe primio mr. Antun Sente, katedralni ùpnik. Tom im je prigodom zahvalio za trud koji su uloìli u prikupljanju darova, na {to su mu djeca obe}ala da }e ih prikupljati i dalje.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U petak, 3. prosinca povodom 1. obljetnice ponovnog oìvljavanja Sisa~ke biskupije otvoren je Simpoziji o Sisa~koj biskupiji „Antiquam fidem“. Simpoziji, koji je trajao dva dana organizirali su Sisa~ka biskupija i Katoli~ki bogoslovni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i Grada Sisak, a odràn je u Hotelu Panonija u Sisku. Na samom se po~etku okupljenim gostima i organizatorima Simpozija obratio kardinal Josip Bozani}, nadbiskup i metropolit zagreba~ki te Veliki kancelar Katoli~kog bogoslovnog fakulteta pitaju}i se kako je tako brzo simpozij o jednoj biskupiji? Ali ve} i sama bula govori o drevnoj vjeri u Krista koja je ovdje duboko zasa|ena od prvih kr{}anskih stolje}a i to je onaj temelj na kojemu se ponovno uspostavila Sisa~ka biskupija, odgovorio je kardinal Bozani} te dodao: „Ova biskupija nam doziva u pamet drevnu Sisa~ku biskupiju iz ranih kr{}anskih stolje}a i stoga nam je drago da se povijest i sada{njost povezuju razmatraju}i ono {to je bilo, ono {to se ovdje doga|alo i {to je temelj za ono novo {to raste“. U nedjelju, 5. prosinca na 1. obljetnicu ponovne uspostave Sisa~ke biskupije mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup predvodio je euharistijsko slavlje u svojoj sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Krià okruèn sve}enicima te brojnim vjernicima Sisa~ke biskupije. U prigodnoj je propovijedi biskup Vlado rekao kako je prije to~no godinu dana u Zagreba~koj katedrali apostolski nuncij u RH mons. Mario Roberto Cassari objavio da je Papa Benedikt XVI. osnovao dvije nove biskupije: Sisa~ku i Bjelovarsko-krièva~ku te objavio imena mjesnih biskupa. Tako se ispunilo vi{estoljetno i{~ekivanje vjernika ovoga kraja da Sisak opet dobije biskupiju, kao {to je to bilo u prvom tisu}lje}u na{e kr{}anske i dijelom, hrvatske povijesti. Istog dana nave~er odràn je drugi u nizu adventskih koncerata u katedrali Uzvi{enja Svetog Krià. Nastupili su profesori i u~enici Glazbene {kole u Sisku.

U srijedu, 8. prosinca na svetkovinu Bezgre{nog Za~e}a Blaène Djevice Marije don. Milenko Maji}, vojni kapelan predslavio je misno slavlje. Tijekom cijelog su dana ùpljani katedralne ùpe sudjelovali u cjelodnevnom klanjanju. U petak, 10. i subotu, 11. prosinca mr. Antun Sente, katedralni ùpnik predvodio je duhovnu obnovu za sjemeni{tarce u Me|ubiskupijskom sjemeni{tu u Zagrebu. U subotu, 11. prosinca ~lanovi ùpnog zbora mladih „Kri` ljubavi“ sudjelovali su na tradicionalnom adventskom koncertu mladih u ùpi Svetog Kvirina u Sisku. U nedjelju, 12. prosinca poznata svjetska violon~elistica Monika Leskovar odràla je koncert u Sisa~koj katedrali, u ~ast 1. obljetnice ponovnog oìvljavanja Sisa~ke biskupije. U ~etvrtak, 16. prosinca prof. dr. Zdravko Tomac odrào je predavanje o aktualnom stanju u RH, a biskup Vlado Ko{i} predstavio je njegove dvije knjige. U nedjelju, 19. prosinca odràn je ~etvrti u nizu adventskih koncerata u katedrali Uzvi{enja Svetog Krià. Nastupio je „Dru{tveni orkestar Hrvatskog glazbenog zavoda“ u Zagrebu. U utorak, 21. prosinca organiziran je tradicionalni boì}ni ru~ak za siroma{ne ùpljane. Istoga dana nave~er uprili~eno je boì}no ~estitanje sve}enika i pastoralnih suradnika katedralne ùpe Uzvi{enja Svetoga Krià u Sisku.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

PRVA ZLATNA HARFA SISA^KE BISKUPIJE

latna harfa susret je dje~jih crkvenih zborova koji se odràva od 1984. godine. Na inicijativu Vije}a franjeva~kih zajednica, a uz potporu Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu, krenulo se iz mjesta Ko~erina u Hercegovini. Ubrzo se Zlatna harfa pro{irila po hrvatskim biskupijama. Cilj je bio promoviranje crkvene glazbe, a time i slu`bene liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu novu. Tako je do danas. Na Zlatnoj harfi svaki zbor izvede jednu pjesmu iz navedene pjesmarice i jednu novu, skladanu na odre|enu temu. Dje~ji zbor „Kri` ljubavi“ ùpe Uzvi{enja svetog Krià, prvi je put nastupio na Zlatnoj harfi Zagreba~ke nadbiskupije 2008. godine.

Kri` ljubavi

Ve} sljede}e godine bili smo doma}ini 25. Zlatne harfe i ugostili {esnaest zborova s podru~ja Zagreba~ke nadbiskupije. I ove godine nastupili smo na 26. Zlatnoj harfi u Sesvetama, u ùpi Svih svetih, izme|u jedanaest zborova. Opet smo bili dijelom vesele, brojne skupine djece koja s uzbu|enjem ~ekaju svoj nastup i pokazuju {to su marljivo{}u i uporno{}u uvje`bali. No ove smo godine znali da nastup u Sesvetama nije na{ posljednji ovogodi{nji nastup na Zlatnoj harfi. Pred nama je bila sisa~ka Zlatna harfa – prva Zlatna harfa u Sisa~koj biskupiji. Nakon {to je ponovno uspostavljena Sisa~ka biskupija, na{ ùpnik mr. Antun Sente ml., uz potporu i poticaj sisa~kog biskupa mons.

@IVOST @UPE

u Sisa~koj biskupiji. Odazvalo se pet dje~jih zborova. Bilo je tu mali{ana („Lojzekovi mali{ani“ ùpe Blaènog Alojzija Stepinca u Buda{evu, „Marijini mali{ani“ ùpe Pohoda Blaène Djevice Marije u Sisku i kao gosti, „Stepin~evi mali{ani“ ùpe Blaènog Alojzija

dr. Vlade Ko{i}a, pokrenuo je organiziranje prve Zlatne harfe u Sisa~koj biskupiji. To je i ostvareno 6. lipnja 2010. godine u sisa~kom Starom gradu. Ponosni smo {to je Katedralna `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a bila doma}in 26. Zlatne harfe i prve Zlatne harfe

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Stepinca u Zagrebu), plami~aka („Plamen svetog Lovre“ ùpe svetoga Lovre u Petrinji), a sve je bilo nadahnuto i proèto ljubavlju („Kri` ljubavi“ Katedralne ùpe Uzvi{enja Svetog Krià u Sisku).

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Na{ biskup mons. dr. Vlado Ko{i} svojom je nazo~no{}u pokazao kako podràva ovakvo okupljanje djece, zahvaliv{i im {to svojim pjevanjem unose vedrinu u misna slavlja u svojim ùpnim zajednicama i uputio im rije~i Sv. Augustina: „Tko pjeva, dvostruko moli.“ Dodao je: „Moglo bi se re}i, tko svira i pjeva, trostruko moli… Ako slavimo Gospodina otvorena srca, to je zapravo molitva. Neka tako bude u radosti i pjesmi u ovo poslijepodne druènja i zajedni{tva!“ Ovogodi{nja Zlatna harfa bila je u znaku teme Gospodin je pastir moj, a posve}ena je sve}eni~koj godini. Tako je bilo od prinosa sve}eni~kih simbola (kri`, misal, {tola, kale`, hostija), preko slu`be rije~i, do pjesama kojima se svaki zbor predstavio. Slavili smo Gospodina kao Dobroga Pastira koji o nama brine i ~uva nas. Slu{ali smo o tome i u rije~ima ùpnika mr. Antuna Sentea ml.:

„…Isus i danas primje}uje potrebe ljudi i èli pomo}i. Osje}a i potrebe nas ljudi koji ìvimo na podru~ju obnovljene Sisa~ke biskupije. Daruje nam biskupa i biskupiju da bismo bili bliè povezani s Bogom, a onda i jedni s drugima… Ne okupljaju se svi va{i vr{njaci i prijatelji u ùpnim zborovima, nego svoje slobodno vrijeme provode negdje drugdje. Doga|a se da potpuno „umru“ svojim rodi-

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

teljima, dobrim vrijednostima i dobrom ìvotu. Jedino ih Isus Krist moè ponovno vratiti u ìvot… Dok vas slu{am kako pjevate, vjerujem da je Sisa~ka biskupija i ovaj kraj siguran u dobru budu}nost.“ Slu{ali smo jedni druge, cijeniv{i marljivost koju je svaki zbor uloìo u ovaj nastup, ali i udruìli svoje glasove u zajedni~kim pjesmama koje su odjekivale sisa~kim Starim gradom. Priznanje svakom zboru uru~ila je s. Slavka Sente, profesorica na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, zahvaliv{i djeci i njihovim voditeljima {to s rado{}u njeguju crkvenu glazbu, dodav{i: „Nemojte nikada posustati! Bogu treba dati ono najljep{e, a to je onda kada pjevamo lijepo, sa srcem. Tada uistinu molimo. Pozivam vas da {to gorljivije, {to radosnije dolazite na probe, kako biste mogli biti promicatelji crkvene glazbe u ovoj na{oj lijepoj domovini.“ Svojom je nazo~no{}u prvu Zlatnu harfu Sisa~ke biskupije podràla i s. Lucijana Boba{, zastupnica za Zlatnu harfu Zagreba~ke nadbiskupije, izraziv{i zadovoljstvo {to se Zlatna harfa tako {iri. Na kraju je trebalo zahvaliti na{em biskupu mons. dr. Vladi Ko{i}u i ùpniku mr. Antunu Senteu ml. na svesrdnoj potpori i poticaju. U ime svih sudionika uru~ena im je „zlatna harfa“, rad sisa~kog obrtnika @eljka Vrbanusa.

Kri` ljubavi

No tu nije bio kraj na{ega druènja. Ono je nastavljeno tijekom vo`nje brodom „Juran i Sofija“ od Starog grada do Malog kaptola (jedan je dio sudionika to lijepo iskustvo doìvio do{av{i brodom do Starog grada prije po~etka Susreta) te u prostorima na{e Katedrale i oko nje. Neki od roditelja, ~lanova zbora Kri` ljubavi, zdu{no su pomagali u pripremi kola~a i sendvi~a, postavljanju stolova kako bi se svi pjeva~i mogli okrijepiti nakon uspje{no obavljena „posla“, ali i u svemu ostalom oko organiziranja ovoga, za nas va`nog doga|aja. Hvala im na tome! Trg ispred katedrale pretvoren je u plesni podij pun odu{evljene djece koja su to odu{evljenje prenijela i na odrasle pa su im se i oni pridruìli u plesu i igri, a sve je predvo|eno na{im ùpnikom mr. Antunom Senteom, ml. Bila je to prigoda da i na{i gosti iz Zagreba, „Stepin~evi mali{ani“ upoznaju na{ grad, ali i osjete zajedni{tvo u na{oj Katedralnoj ùpi. Kako se ~ini, mogli bi nam ponovo do}i. Zlatna harfa u Sisa~koj biskupiji je pokrenuta! Neka zaìvi s jo{ vi{e sudionika! Vidimo se i ~ujemo dogodine, u nekoj drugoj ùpi, ali svakako u Sisa~koj biskupiji. Do tada, pjevajmo Bogu i radujmo se uz pjesmu! Ivanka Krnic

@IVOST @UPE

ME\UNARODNA TURNEJA

atedralni zbor mladih “Kri` ljubavi” zajedno s katedralnim `upnikom mr. sc. Antunom Sentem, ml., sudjelovao je 6. i 7. studenog na turneji po Ma|arskoj, Austriji i Slova~koj gdje je svojim pjeva~kim nastupima, kojima je ravnala mlada voditeljica Dolores [imunovi}, uzveli~ao misna slavlja i odr`ao koncerte. Osim spomenutih nastupa, mladi su posjetili jo{ neke europske kulturne gradove va`ne za hrvatsku povijest. U subotu rano ujutro, uputili smo se na veliko putovanje koje smo bez odga|anja zapo~eli molitvom. Prva stanica na{eg putovanja nije bez razloga bilo ma|arsko mjesto Sombatelj. Naime, za vrijeme progona cara Dioklecijana i podcara Galerija, u onda{njoj drevnoj Sisciji u kojoj je prema mnogim povijesnim spisima ve} krajem 3. stolje}a postojalo sjedi{te biskupije, kao biskup djelovao je poznati svetac rimokatoli~ke Crkve, a i za{titnik ne samo na{ega grada Siska, ve} i cijele Sisa~ke te Krka i Kr~ke biskupije, Sveti Kvirin Sisa~ki. U gradu Sombatelju pred okupljenim pukom, mu~eni~kom je smr}u Sveti Kvirin o~itovao svoju vjernost Bogu i narodu.

Zato je ovaj grad zapadne Ma|arske u na{im izvorima ujedno poznat i pod nazivom “Suboti{te”, usko povezan s na{im krajem. Prvenstveno su organizatori puta, katedralni `upnik te ~lanica i solistica katedralnog zbora mladih Sanja Sklizovi}, odlu~ivali o mjestima koje bi valjalo i vrijedilo posjetiti. Izbor Sombatelja, a i druga kasnija odredi{ta opravdala su “titule” organizatora i dobrih poznavalaca naizgled bezna~ajnih putova, ali ipak vrlo va`nih za konkretno pou~avanje o vjeri, vjerskoj tradiciji, obi~ajima te povijesti. Uz kra}e, neizbje`no stajanje relativno smo brzo stigli i u sam grad, ma|. Szombathely. Vrlo ugodno, rekla bih odu{evljeno, do~ekala nas je gospo|a Bernadeta Zadrovi} i provela ovim znamenitim gradom. Najprije smo posjetili crkvu Sv. Kvirina u kojoj se ~uvaju sve~eve mo}i i “plo~ica” crkve koja potje~e jo{ iz ranokr{}anskih vremena, vremena Svetoga Kvirina. Nedugo nakon {to smo stigli, svojim duhovitim, jednako tako i duhovnim nastupom pridru`io nam se kapelan Gábor koji nas je zajedno s gospo|om Bernadetom ugoKri` ljubavi

@IVOST @UPE

dno ugostio i pripremio zakusku u prostorima ùpe prije nastavka putovanja. Budu}i da je Sombatelj va`no mjesto salezijanskih utjecaja, nimalo ne za~u|uje ~injenica da i sam kapelan crkve Sv. Kvirina, Gábor, pripada salezijanskim krugovima. Budu}i da je i na{ ùpnik, studiraju}i na poslijediplomskom studiju u Rimu na Papinskom sveu~ili{tu Salezijana, pripadnik salezijanskih krugova i vrstan poznavaoc salezijanskih utjecaja, nije trebalo dugo vremena da dvojica duhovnih pastira katedralne sisa~ke i posje}ene sombateljske crkve, zapo~nu ugodan razgovor o djelovanju u ùpnim zajednicama, a kasnije i me|usobno razmjene pokoje gestikularne {ale koje su sve nas mlade oko njih okupljene obradovale i razveselile. Mada je postojala jedna te{ko}a jer vl~. Gábor jednako poznaje hrvatski kao mi njegov materinji – ma|arski jezik, tako da je sporazumijevanje rije~ima bilo nemogu}e uspostaviti. No ipak smo se trudili svi zajedno pri~ati jezikom koji svi razu-

Kri` ljubavi

mijemo, jezikom Ljubavi vidljivom u prijateljskom odnosu, toplom pogledu i osmijehu koji dan ~ini zapam}enijim. Taj nas je jezik me|usobno sporazumio i radosnu nam atmosferu pruìo, koja nas je trajno pratila u nastavku putovanja. Svoju smo zahvalnost za ugodno gostoprimstvo iskazali malim znakom pa`nje. Uru~ili smo im ùpni list “Kri` ljubavi”, kataloge i radove kreativne radionice na{e ùpe. Marijanskom pjesmom “Rajska Djevo, kraljice Hrvata”, oprostili smo se s druèljubivim doma}inom, kapelanom Gáborom i zajedno s gospo|om Bernadetom nastavili smo put prema rijeci Sibaris. Kao {to nam je poznato, rimski je namjesnik osudio Sv. Kvirina na smrt utapanjem u rijeku Sibaris, ma|. Gyöngyös, tako da mu je o vrat obje{en mlinski kamen. Imali smo prilike ~ak i vidjeti slavnu povijesnu rijeku, to~nije re~eno potok, u kojoj je nao~igled sviju okupljenih vjernika prije tisu}u i sedamsto godina dobri biskup Kvirin Sisa~ki o~itovao svoju svetost i predanost Bogu.

@IVOST @UPE

Nadalje, odlu~ili smo vidjeti i najva`niju crkvenu “zgradu” u Sombatelju, katedralu Sv. Martina. Dana{nji oblik nanovo sagra|ena katedrala goti~kog stila dobiva u 15. stolje}u. Od mnogobrojnih va`nih kulturnih i umjetni~kih vrednota, istaknula bih sliku utapanja Sv. Kvirina u rijeci Sibaris koja svojom veli~inom i stilom tamnijeg kolorita zaokupira svakoga vjernika i oda{ilje svoju umjetni~ku poruku. Relikvije Sv. Martina, za{titnika grada u kojem smo boravili, tako|er su izloène u predivnoj, visinom zadivljuju}oj katedrali. [etaju}i se Glavnim trgom, slu{ali smo zanimljive pri~e o povijesti i ìvotu sombateljskih gra|ana. Nakon {to je car Klaudije uz Jantarsku cestu utemeljio nekada{nju koloniju Savariu, zapo~ela je povijest danas skoro ve} dvijetisu}ljetnog grada Sombatelja kojeg danas prate donedavni utjecaji komunisti~kog reìma. Glavni je trg bio obnovljen 2006. godine. Prije toga, automobili su vozili po njemu, a ljudi nisu imali prilike ni mogu}nosti za zajedni~ko druènje jer je to vrijeme bilo vrijeme “Zabrane”. Taj mentalitet odrào se do dana{njih dana. Glavni trg koji bi trebao raznim ponudama ili prostorima, konkretno kafi}ima okupljati gra|ane Sombatelja, prazan je. Pro{lo je ve} mnogo vremena otkada je komunizam ukinut, ali posljedice toga reìma i danas osje}amo. Upravo zbog tog

istog komunizma, od zavr{etka Drugog svjetskog rata, salezijancima je bilo zabranjeno vr{iti njihovo prvotno poslanje – rad s mladima i djecom. îm su uhvatili priliku nesmetanog vr{enja svoje slu`be, salezijanci pokre}u oratorije na kojima se mladima i djeci prezentira i {iri djelotvorna salezijanska ljubav. Osvijestili smo i poneke ~injenice te znanja ili se mo`da prvi put susreli s informacijama i saznanjima o djelatnostima te povijesnim li~nostima hrvatskoga podrijetla. Na{ je “prvi ban pu~anin”, Ivan Maùrani}, studirav{i filozofiju i pravo na pravnom studiju tako|er ostavio traga u glavnom gradu @eljezne ùpanije. Za mene kao mladu osobu, lijep je osje}aj pronalaziti “svoje” u “tu|em”! Va`no je spomenuti i Filozofski fakultet u Sombatelju na kojem Hrvati na svom materinjem jeziku mogu slu{ati predavanja. Nastavak prema sredi{njem mjestu na{ega putovanja, Parndorfu u Austriji, budilo je znatièlju za novim pustolovinama i spoznajama koje bi nam koristile u promi{ljanju i produbljivanju na{e vjere. U isto~noj Austriji, na podru~ju Burgenlanda (Gradi{}a) nastanile su se skupine hrvatskih etni~kih skupina, gradi{}anski

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Hrvati. Na podru~ju sjeveroisto~no od Neìderskog jezera (Neusiedler See), koje ujedno obuhva}a i dekanat Neusiedl sa ùpnim crkvama Sv. Ladislava u Parndorfu te Sv. Leonarda u Novom Selu, djeluje ùpnik, pre~. Branko Kornfeind. Kao krsni kum jedne od ~lanica na{ega zbora, susretljivi nas je dekan do~ekao kao vlastitu bra}u i sestre te nas zajedno s dobrim gospo|ama u prostorima ùpnoga dvora Sv. Leonarda u Novom Selu (Neudorf bei Parndorf) ugostio kao pravi doma}in i podvorio slasnim zalogajima tople i ukusne okrijepe. Zatim Parndorf! Ve} spomenuti pre~. Branko duhovni je vo|a i ùpljana ùpne crkve Sv. Ladislava. @upni dvor okruèn zelenilom i svjeìm zrakom, isti~u}i se svojom velikom povr{inom, na sam pogled djeluje o~aravaju}e. Za odmor i razgledavanje tek vi|enog prostora vremena nismo imali jer se bliìlo vrijeme priprema za prvi nastup kojeg je trebalo odràti u hrvatskom selu, ûnovu

Kri` ljubavi

koje se prostiralo na trome|i dràva Slova~ke, Austrije i Ma|arske, u najsjevernijem dijelu Gradi{}a, nedaleko glavnoga grada Slova~ke, Bratislave. U hrvatskim selima zapadne Slova~ke poput ûnova, Hrvatskog Jandrofa i Rosvara, proces slovakizacije nije bio dovr{en. Iako su mise jedno vrijeme konkretno u ùpnoj crkvi Sv. Mihovila arkan|ela bile sluène isklju~ivo na slova~kom jeziku, na kraju se ipak prihva}a tradicija i jezik prevladavaju}eg ve}inskog hrvatskog naroda na tim predjelima, tako da se i mise po~inju sluìti na gradi{}anskom hrvatskom jeziku. @upnik ùpne crkve Sv. Mihovila arkan|ela, vl~. Joèf Jan~ovi} predvodio je misno slavlje u koncelebraciji s pre~. Branko Kornfeindom i mr. sc. Antunom Senteom, ml. Iako subota, uzimala su se nedjeljna ~itanja. Nakon animiranog misnog slavlja, odràli smo i kratki koncert. Ne bih znala re}i kako je na{a pjesma zvu~ala u u{ima publike, ali

@IVOST @UPE

ono {to sam mogla jasno razabrati bila su ozarena lica koja su nas s nekom posebnom drago{}u ganutljivo promatrala pa se usu|ujem re}i da je na{a slava, pjesma i hvala Bogu bila prihva}ena i u ~unovskoj katoli~koj i hrvatskoj zajednici. Upoznali smo se i s aktualnim orgulja{em spomenute crkve, gospodinom Jivom Maászom koji se moè pohvaliti ne samo ~etrdesetogodi{njim orgulja{kim iskustvom, nego i titulom predsjednika Hrvatskog kulturnog dru{tva «ûnovo». HKD «ûnovo» kao skupina djeluje od 1989. godine postavljaju}i si o~uvanje hrvatske tradicije i jezika kao glavni cilj Dru{tva. U tom smislu djeluje i tambura{ka skupina «ûnovski be}ari», osnovana u rujnu 2000. godine koja isklju~ivo preferira izvo|enje “ja~kih”, gradi{}anskih hrvatskih pjesama. Prije dvije godine uvje`bali su izvorne narodne pjesme, “ja~ke” iz ûnova te su ih snimili na CD. Ovaj je projekt vrlo pozitivno prihva}en i nagra|en pozitivnim kritikama. «ûnovski be}ari» godi{nje imaju od 20 do 30 javnih nastupa u Slova~koj, ali i u inozemstvu. Nakon {to smo se nasitili i è| ugasili u jednom slova~kom restoranu u kojem nas je dobri doma}in pre~. Branko po~astio, krenuli smo u jednu novu sredinu prema prelijepom europskom gradu, glavnom i najve}em gradu Slova~ke, Bratislavi koja se nalazi na granici s Austrijom i Ma|arskom. Od zapada prema istoku Bratislave kroz grad te~e jedna od najva`nijih prometnih rijeka, Dunav kojeg smo u panoramskom pregledu iz vozila sa zanimanjem promatrali. Dunav dijeli Bratislavu na dva dijela, industrijski i gradski dio. U gradskom je dijelu dvorac pokraj kojega se nalazi parlament, Národná Rada, izgra|en od bra~kog kamena, rezidencija predsjednika dràve te jo{ poneka kulturno-povijesna sredi{ta uklju~uju}i mnogobrojne muzeje i crkve me|u kojima bih

istaknula katedralu Sv. Martina izgra|enu u goti~kom stilu. Pro{etav{i glavnim trgom specifi~nog naziva Hlavné námestie, uo~ili smo mnogobrojne mlade koji su odlu~no i samouvjereno kro~ili prema mjestu sastajanja s dragim osobama, prijateljima, curama, de~kima ili s nekim drugim licima. Sve je bilo tako ìvo, i dinami~no, i ispunjeno pokretom. Miris èlje za zabavom i dobrim provodom osje}ao se u zraku. Na{a “klapa” pomalo izmorena od putovanja, zamje}ivala je sve prirodne i neprirodne strane, pozitivne i negativne utjecaje, prednosti i nedostatke velikog grada Bratislave. Ovdje, u gradu sjedi{ta slova~kog parlamenta, slova~kog predsjednika, ministarstava, vrhovnog suda Slova~ke te sredi{nje banke zavr{avaju pustolovine prvoga dana. Prije samog kretanja za Parndorf, sna{lo nas je jedno iznena|enje no sve je pro{lo u najboljem mogu}em redu i svi ve} “zreli” za spavanje prebirali smo trenutke ovog ispunjenog dana u svojim mislima i srcima. Nije potrebno govoriti o ve~ernjem zajedni~kom druènju koje se u zajedni{tvu o~itovalo kroz smijeh i radost. Divno je biti u takvoj radosnoj atmosferi. Nedjelja! Doru~ak, upjevavanje, misa. Sve je nekako brzo do{lo. U 9 sati animirali smo prvu nedjeljnu misu koju je predvodio na{ mr. sc. Antun Sente, ml., ùpnik u koncelebraciji s pre~. Brankom Kornfeindom,

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

spomenutim dekanom Neusiedla. Uz nas, poneke je dijelove mise pjevao i puk na ~elu sa svojim orgulja{em, kantorom [tefanom Keczölom koji osim u Parndorfu svoje umjetni~ko znanje predstavlja i u Be~u. U prigodnoj homiliji izgovaranoj i na hrvatskom i na njema~kom jeziku, pre~. Branko uputio nam je zanimljiv ìvotni “recept”. Pozvao nas je da na ono {to je pro{lo, {to je iza nas, gledamo stru~no, u~e}i iz svojih pogre{aka; da ispred gledamo hrabro, aludiraju}i na budu}nost koja nam tek slijedi; a gore, prema Ocu Nebeskom, gledamo s vjerom te da uvijek budemo oni preko kojih }e se Bo`ja Ljubav mo}i o~itovati. Nakon mise slijedio je kratki koncert koji je bez imalo uljep{avanja odu{evio publiku. “ Imamo snimljeni CD?”, pitani smo. Potaknuti pozitivnim kritikama i komplimentima na dotada{nje nastupe, sljede}e euharistijsko slavlje animirali smo s punim zanosom i iskrenom èljom ~a{}enja svetoga Boga. Svetu misu ovoga je puta predvodio pre~. Branko Kornfeind u koncelebraciji s na{im katedralnim ùpnikom, mr. sc. Antunom Senteom, ml., a mali Florijan, ulaènjem u Kristovu zajednicu, dao nam je jo{ jedan

Kri` ljubavi

razlog za uzvi{ene osje}aje. Misa je predslavljena prete`no na njema~kom jeziku. Bliìo se kraj na{eg dugo i{~ekivanog putovanja koje je tako brzo prolazilo te smo jednostavno bili primorani po~eti razmi{ljati i o povratku. Vrijedne ruke doma}ice Anke Birta, ina~e Hrvatice iz Rumunjske i ovoga puta pripremile su nam ukusan obrok. Nasiti i gasni, bili smo spremni za kona~ni nastup koji se odrào u ùpnom prostoru Novoga Sela. Te{ko mogu rije~ima opisati ono ushi}enje koje je okupljeni puk, ve}inom ùpljani ùpne crkve Sv. Leonarda, pokazivao. Na kraju, svi su se ustali i radosno s nama mimikom i pjesmom (“ja~kom”) Bogu klicali jer svi smo samo “èljeli Isusa uzdi}i”, kako glase rije~i jedne pjesme. U povratku imali smo jo{ par zna~ajnijih doìvljaja. U Be~kom Novom Mjestu (Wiener Neustadt), austrijskom gradi}u smje{tenom oko pedesetak kilometara ju`nije od Be~a nalazimo korijene ne tako daleke hrvatske povijesti. To je mjesto gdje su domoljubi Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, bore}i se protiv nametnutoga centralizma i apsolutizma be~koga dvora, 30. travnja 1671. godine

@IVOST @UPE

izgubili glave, prolili svoju nedu`nu krv. Prije nego {to su preneseni u Zagreb, njihovi posmrtni ostaci bili su pokopani na groblju pored katedrale Sv. Mihaela na kojoj se jo{ uvijek nalazi spomen–plo~a na latinskom i prevedenom njema~kom jeziku. Nismo se previ{e zadràvali, kratko smo u{li u katedralu u kojoj se sveta misa tada sluìla te krenuli prema Sisku. Uz kra}e stajanje, bez ikakvih problema i zapreka stigli smo i do Hrvatske. Eufori~nost je lagano opadala, naravno, kraj se putovanja jasno nazirao. No onda nas je na{ ùpnik mr. sc. Antun Sente ugodno iznenadio, i u srcu Hrvatskog Zagorja u jednu zagorsku klet, „Klet Kozjak“ koju njegova sestra i njegov {ogor drè, odveo. U toj kleti posluùju se doma}a pi}a, doma}a hrana, doma}i kruh. Na stolu ispred nas na{lo se pregr{t hrane, i onako izmorenima i gladnima, dobro nam je do{la ta slasna okrijepa. Zahvalnost za dobru volju pri simboli~nom ugo{}enju iskazali smo pjesmom na rastanku. Nakon ve} uobi~ajenog fotografiranja, oprostili smo se s dragim doma}inima i krenuli domu svome. Ovo je saèt putopis na{e turneje koja }e zasigurno ostati ostati urezana u na{im sje}anjima. Mnogo je ljudi tome pridonijelo,

po~ev{i od onih koji su dali samu inicijativu za ovo putovanje, preko onih koji su organizirali pa do onih koji su preko tisu}u kilometara u ona dva dana usredoto~eno odvozili, i naravno svih dobrih ljudi koji su nas ugostili, po~astili, i doprinijeli da se osje}amo kao svoj na svome. Pred sam kraj putovanja, ne odoljeh zadràti sve one dojmove cjelokupnog putovanja za sebe. Moju izjavu, “Ovaj vikend je bio ba{ lijep”, sustigla je druga, “bogat”. To je bila izjava na{ega ùpnika koji je svojom mudro{}u, usmjeravanjem, nau~avanjem, ali i razumijevanjem na{eg ~esto zanesena mladena~kog “stanja” upotpunio ovaj vikend, i kao pravi duhovni pastir Crkve, cijelo vrijeme bio s nama i uz nas! I premda jo{ mnogo, mnogo ljudi zasluùje spomen, sigurna sam da je samo jedan u~inio ovaj vikend uistinu bogatim i radosnim–na{ dobri Bog! Zavr{it }u s rije~ima pjesme koju smo ovaj vikend vi{e puta na koncertima, misama, a i jedni s drugima radosno zapjevali: “Prava je radost gle, kad Isus u srcu stvaran je. Mir on mi daje svoj, otkad je Spasitelj moj.” Monika Pranji}

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

KAKO JE VRIJEDNO I LIJEPO HODO^ASTITI!

z sve prigovore, a ponekad i podsmje{ljive komentare koji idu na ra~un ìvota Katoli~ke Crkve, unatrag par godina ~esto ~ujem i one koji se odnose na „hodo~asni~ki turizam“. Ismijavaju se pomalo i oni koji takav vid „turizma“ organiziraju, ali i oni koji s takvim opredjeljenjima i potrebama putuju. Zaboravlja se pritome da se puno puta u takvim slu~ajevima radi o ~isto studijskim putovanjima, upoznaju se povijesne okolnosti koje su uvjetovale nastanak i razvoj mjesta na koja se odlazi, obilaze se i razgledavaju kulturne i povijesne znamenitosti, muzeji, galerije, crkve. Neobi~no je to, ispada da smo narod koji se sam sebi najvi{e izruguje, pogotovo ako uzmemo u obzir neospornu ~injenicu da je prete`ni dio pu~anstva na{e dràve istog vjerni~kog opredjeljenja. Mi Si{~ani smo, eto svjedoci ipak druga~ije, meni nekako i primjernije slike, slike suradnje, zajedni~kog nastupa i djelovanja. Govorim o zajedni~kom pothvatu Turisti~kih zajednica Siska i Opuzena, no isto tako i gradskih ùpa, opuzenske ùpe Svetog Stjepana Prvomu~enika i sisa~ke katedralne ùpe Uzvi{enja Svetoga Krià, turisti~kih Kri` ljubavi

djelatnika, lokalnih ugostitelja i ùpnih zborova. Ta hvale vrijedna suradnja, zapo~eta 2008. godine prilikom proslave 80. obljetnice postojanja ùpnog zbora “Sveta Cecilija” Sisak, nastupom opuzenskog crkvenog zbora pod ravnanjem s. Marinele Delonga u na{oj katedrali, nastavljena je ove godine u Opuzenu. U ve~ernjim satima, 15. listopada 2010. godine, kada se Crkva spominje Sv. Terezije Avilske, prve ène nau~iteljice Crkve, krenula je povelika hodo~asni~ka skupina iz Siska, predvo|ena katedralnim ùpnikom vl~. mr.sc. Antunom Sente, ml. kao duhovnim vodstvom, put juga. Duhovno vodstvo karakteristi~no je upravo za hodo~a{}a. Neophodno je i u svakodnevnom ìvotu, no u sveop}oj strci, uùrbanosti, ne nalazi se vremena niti za Boga, niti za razgovore duhovne naravi. A potrebni su nam. Da bi se nekako nadomjestio „individualni tretman“ svakoga sudionika hodo~a{}a, pobrinuo se upravo vl~. mr.sc. Antun Sente, ml. nalaze}i vremena tijekom zajedni~kog putovanja za „skupne“ razgovore s hodo~asnicima koji su krenuli iz Siska. Kako je u tome uspio? Pridruìvao se

@IVOST @UPE

braniteljima, ùpljanima, zboru razmatraju}i s njima otajstva krunice. Moè se i tom na~inu pu~ke pobo`nosti prigovarati, no usredoto~enost i sabrano razmi{ljanje u zajedni~koj molitvi, ako ni{ta drugo, pridonosi toliko èljenom miru u du{i, pogotovo ako na glas s vama i za vas promi{lja vl~. mr.sc. Antun Sente, ml. Nakon cijele no}i putovanja, s potpuno neplaniranim stajanjem jednoga autobusa u trajanju od puna 4 sata stièmo u Me|ugorje, no svaka skupina u drugo vrijeme. Kratak obilazak crkve ispred koje nas do~ekuju predstavnici Turisti~ke zajednice grada Siska, a nakon uspona na Brdo Ukazanja katedralni zbor predvo|en ùpnikom kre}e put Neretvanske doline, dok ùpljani Uzvi{enja Svetoga Krià i sisa~ki branitelji ostaju u Me|ugorju. îmbenik iznena|enja, uvijek dobro prolazi - prije dolaska u sam Opuzen, stajemo na cesti. O ~emu se radi? Jedan od opuzenskih ugostitelja, zapravo inicijator suradnje Opuzena i Siska, Pavo Jerkovi}, pripremio je za goste iz Siska poseban dar - vo`nju kanalima Neretve, Zelenom dolinom, kroz nepregledna polja mandarina i svega mogu}ega vo}a i povr}a, u tradicionalnim, prepozna-

tljivim la|ama. Vrijedna su to plovila, drvena, naj~e{}e od bora, ari{a, vrijednost jedne la|e, samo za informaciju je otprilike 15000 eura. Cijena kao solidan automobil, rekli bismo mi kontinentalci, no ovdje na ovih 20 000 m2 najplodnijeg zemlji{ta u Europi, nema neke koristi od automobila, tu se `ivot odvija na pravom labirintu kanala, i zato je la|a doma}em stanovni{tvu nu`nost. Prilikom vo`nje doznajemo da je ovakav vid razgledavanja Neretvanske doline sastavni dio turisti~ke ponude, nazva se â&#x20AC;&#x17E;foto safariâ&#x20AC;&#x153;. U samu la|u stane dvadesetak ljudi, doimaju se nestabilno, natkrivene tendama omogu}uju plovidbu i za ki{nog vremena. Na{ la|ar prepun je podataka o svom kraju, podneblju, usjevima: mandarina ima vi{e od 15 vrsta, dozrijevaju od kraja rujna do kraja velja~e, sorta po sorta, plodnost zemlje i kvaliteta vo}a i povr}a iz ovoga kraja, uvjetovana je ~istom, teku}om vodom u tim kanalima, budu}i da u njih uvire nekoliko izvora. Dojam o ljepoti te posebne prirode nemogu}e je ste}i ceste, zaista se mora ploviti. Boja vode, razlikuje se od modre, zelene do gotovo sme|e, dolina Neretve je i ornitolo{ki rezervat, bude tu i po 150 vrsta ptica selica, u prolazu prema jugu, samo nekoliko vrsta

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

ostaje prezimiti. Turisti~ka je ponuda vrlo bogata pa je i posje}enost gostiju iz cijeloga svijeta velika. Za ilustraciju, samo je na{ doma}in je na la|i s jo{ jednim kolegom, tijekom dana{njeg dana prevezao 600 turista. U Opuzen stièmo u vrijeme ve~ernje svete mise, sluì je ùpnik pre~asni kanonik don Stipe Jerkovi}, koji je, uz nevjerojatno simpati~nu, okretnu i dragu s. Marinelu Delonga, zapravo na{ doma}in. Posebno je dojmljiv i dirljiv anga`man mladih iz doma}e ùpe, o~it u svakom trenutku. To su izuzetno pristojni, nenametljivi, spretni i gostoljubivi mladi ljudi, o~ito nau~eni radu, odgovornosti i obavezama, svojim pona{anjima svjedo~e i o obiteljima iz kojih dolaze, ali isto tako i ùpnoj zajednici kojoj pripadaju. Doznajem iz razgovora s njima kako je najteì posao obavljen dan ranije, naime tada su morali sastavljati sve stolove i donositi stolice u salu u kojoj je servirana ve~era. Ovo danas im i nije tako te{ko. A vjerujte mi, naradili su se. Druènje Siska i Opuzena proteklo je uz pjesmu, doma}e specijalitete spravljene ispod peke, ne znam ~ega nije bilo, posebno ukusan brudet, pire od bakalara i krumpira, lignje, crni riòt, sve doma}e, sve s ljubavlju pripremljeno. O kola~ima ba{ i ne znam govoriti, samo }u re}i da ih je bilo preko 20 vrsta jednako primamljivog izgleda i okusa. ^lanovi sisa~kog zbora smje{tani su kod doma}ina po obiteljima. U nedjelju, 17. listopada 2010. svetu misu predslavio je vl~. mr.sc. Antun Sente, ml., a na{ katedralni zbor je pjevao pod ravnanjem Jelene Bla{kovi} diplomirane crkvene glazbenice. Na svetu misu stiù i svi ostali sisa~ki hodo~asnici iz Me|ugorja, ùpljani katedralne ùpe Uzvi{enja Svetoga Krià i na{i branitelji. Slu{am komentar gospo|e kraj koje sjedim, odnosila se na propovijed - “A dobru je pridiku ima ovaj sisa~ki ùpnik, ali i na{ don Stipe dobro govori”. Hvali ona gosta, ali Kri` ljubavi

i svog ùpnika ne zaboravlja. Kaè mi - “Blida si, na{a si, jel’ da? Samo na{e katolkinje su tako blide” (smijem se u sebi, mislim si kako me doma drè tamnoputom, a ovdje sam eto i zbog „blido}e“ njihova). Opro{tajni ru~ak, dogovor za sljede}i susret u Sisku, mnogo dirljivih rije~i, obilje domoljubnih pjesama, pa`nja, dragost, gostoljubivost. Odu{evljen opuzenskim mladima, vl~. mr.sc. Antun Sente, ml. progla{ava ih i zaduùje za sabiranje i koordinaciju mladih ju`ne Dalmacije za predstoje}i Nacionalni susret mladih koji }e se 2012. godine odràti u Sisku. Prepuni prelijepih, no jo{ nesre|enih utisaka, pomalo te{ka srca napu{tamo Opuzen, gostoljubivi doma}ini za rastanak dijele svjeè, so~ne mandarine, plodove svoga kraja. Da imamo na putu i za doma. Na odlasku i ki{a i sunce, preko brda nadvila se duga. Ljep{u razglednicu Neretvanske doline sigurno je te{ko i zamisliti, te{ko prona}i. No ipak i od te savr{ene slike, daleko

@IVOST @UPE

ljep{i i sna`niji dojam ostavila je ponosna domoljubna du{a doma}ina iz Opuzena, du{a Neretljana. No hodo~a{}u nije kraj, sljede}e je na{e zajedni~ko odredi{te Memorijalni centar i Crkva hrvatskih mu~enika u Udbini. U ve~ernjim satima stièmo u Li~ko-senjsku ùpaniju. Magla onemogu}ava pogled na Krbavsko polje, popri{te malo poznate Krbavske bitke 1493. godine. Izuzetno zanimljiv i duhovit doma}in nam je fra Nediljko Knezovi}, mjesni ùpnik Udbine i ~uvar sveti{ta, ina~e i {kolski kolega na{ega ùpnika, pa`nju plijeni ve} i svojim stasom i pojavom, no osobito govorom, domoljubnim izri~ajem. înjenice koje od njega doznajemo i na~in na koji nam govori o spletu povijesnih okolnosti, o hrvatskim mu~enicima, o stradanju Hrvata kroz povijest sve od sedmoga stolje}a pa nadalje, s posebnim naglaskom na Domovinski rat, o ideji vodilji i nastanku ovoga sveti{ta, njegovom zna~aju i smislu te poruci,

ostavlja na sve nas izuzetno jak dojam. Doznajemo da }e u budu}nosti tijekom cijele godine svaki tjedan biti posve}en jednoj od postrojbi koje su sudjelovale u obrani Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata, prisje}ati}e se nastanka postrojbe, poduzetih akcija te poginulih branitelja. Nakon zajedni~ke pjesme i molitve, u crkvi obilazimo i ostale dijelove memorijalnog centra: prostor predvi|en za znanstveno-istraìva~ki rad, prezentacijske dvorane, muzej, dnevnu kapelicu. Na rastanku je fra Nediljko pripomenuo kako se ~esto pi{e o „tajni Crkve hrvatskih mu~enika“ i zaklju~io kako tajne ovdje tajne nema nema, jer u Udbini se traì istina, a tamo gdje je istina tajni nema. I eto, ako su i ta hodo~asni~ka putovanja za nekoga obavijena „velom tajne“, nadam se da }e ovih par redaka i fotografije s putovanja rasplinuti takovu nejasnu sliku i barem nekoga uspjeti uvjeriti kako je vrijedno i lijepo hodo~astiti. Antonija Tomazini}

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

KRI@EVO – BOGATA DUHOVNA OKREPA N

a svetkovinu Uzvi{enja Svetog Krià, patrona sisa~ke katedrale 14. rujna mons. Josip Mrzljak, vara`dinski biskup predslavio je misno slavlje u sisa~koj katedrali u zajedni{tvu s mjesnim biskupom Vladom Ko{i}em te brojnim sve}enicima i vjernicima. Na po~etku misnog slavlja biskup Vlado pozdravio je svoga prijatelja i brata po biskupskom re|enju biskupa Josipa te mu zaèlio ugodan boravak u Sisku gradu kojega je i sam ~esto posje}ivao kao pomo}ni biskup zagreba~ki. U prigodnoj je propovijedi biskup Josip istaknuo kako danas ljudi rado uzimaju samo ne{to od onoga {to Isus nau~ava, ono {to Crkva nau~ava, ali ne cjeloviti nauk ve} samo ono {to njima odgovara, neke dobre i ugodne stvari, dok bi stvari koje od ~ovjeka zahtijevaju `rtvu promijenili, uz obrazloènje kako sada ìvimo u drugom vremenu te je potrebno ne{to promijeniti i osuvremeniti. No kri` Isusa Krista, zakon ljubavi koji Krist krièm svjedo~i, je nepromijenjen. Ne moè se mijenjati, ni prilago|avati. Kri` ostaje zahtjevan. Stoga ~esto znam ponavljati kako biti kr{}anin nije lako, ali u tom na{em hodu u vjeri nismo ostavljeni sami, bespomo}ni. Prisjetimo se, Isus je nosio svoj kri` za nas, nosio ga je s nama, i kada je umirao na kriù, umirao je sa svakim od nas. Kristov kri` nam omogu}uje prijelaz iz ovoga vremenitoga ìvota u vje~nost te postaje znak nade. Zato kri` ima vi{e zna~enja o kojima bismo mogli razmi{ljati i primjenjivati ih u na{emu ìvotu: i kao znak nade i, kao znak ljubavi, rekao je biskup Mrzljak. Kada na poseban na~in gledamo ovo raspelo kojem je posve}ena ova ùpna crkva i katedrala, ono vi{e nije samo stvar s dvije prekriène grede, nego u kriù prepoznajemo Onoga koji je prisutan u euharistiji i koji nam bez rije~i govori, koji nam - svjedo~i. Nije ~udo da se govor ljubavi, taj govor bez rije~i, s krià danas slabo ~uje i razumije. Prisutnija je neka galama i rije~i koje se ~ine primamljivije i lak{e za ìvot. Mo`da je i to razlog da ljudi bjeè od krià. Priznajmo i mi sami, nismo ba{ èljeli kriève koje je te{ko nositi. Ipak nitko nije bez krià. Molitvom upu}enoj Kristu, koji je i sam nosio kri` da nam olak{a breme vlastitog krià, na neki na~in se povezujemo s Njime u zajedni{tvo milosti, zajedni{tvo Njegove ljubavi prema nama

Kri` ljubavi

ljudima. To zajedni{tvo nam omogu}ava da i mi moèmo nositi svoj svagdanji kri`. Zato neka nam dana{nji blagdan Uzvi{enja svetog Krià, taj Isusov kri` bude neprestano uzvi{en i neka bude svet u na{em svagdanjem ìvotu, prou~io je biskup Josip Si{~anima. Pri kraju misnog slavlja biskupu je u znak zahvalnosti za predslavljenje euharistije, obitelj Beni} darovala reljef sisa~kog akademskog kipara Marijana Glavnika koji prikazuje oplakivanje Krista. Obitelj Beni} ima samo dva ~lana: majku Anu i sina Velimira, a otac Velimir poginuo je u Bosni 6 mjeseci prije negoli mu se rodio sin Velimir. Ova ranjena hrvatska obitelj predstavlja brojne ranjene i stradale obitelji u Domovinskom ratu koje su svoj dom prona{le u ùpi Uzvi{enja Svetog Krià u Sisku, objasnio je tom prigodom katedralni ùpnik Antun Sente, ml. Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su ~lanovi Biskupijskog zbora pod ravnanjem Jelene Bla{kovi}, dipl. crkvene glazbenice, dok ih je za orguljama pratio Robert Jakica, mag mus., biskupijski orgulja{. Samoj proslavi patrona sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Krià prethodila je bogata trodnevna duhovna priprava. Prvu ve~er {ti}enici zajednice Cenacolo u no}nim su satima izveli predstavu „Iz tame u svijetlo“ na prostoru gdje se okupljaju mladi i konzumiraju razli~ita opojna sredstva. Upravo na tom prostoru drugi dan trodnevne duhovne pripreme mladih sisa~ke katedralne ùpe molili su pobo`nost kri`nog puta, te zajedno sa starijim vjernicima uprili~ili procesiju sa svije}ama i mo}ima Isusova krià. Misna slavlja tokom trodnevne priprave vodili su don Ivan Filipovi}, voditelj zajednice Cenacolo u RH i BiH, mons. Josip ]ori}, generalni vikar Sisa~ke biskupije i pre~. Marko Cvitku{i}, kancelar Sisa~ke biskupije. U sklopu trodnevne duhovne pripreme za ùpnu svetkovinu otvorena je i izlo`ba svetih sli~ica pod nazivom „Pobo`nost puka Sisa~kog“ u prostorima Narodne knji`nice i ~itaonice Sisak. Otvorenje izlo`be bilo je u nedjelju, 12. rujna 2010. godine na kojoj je govorila gospo|a Snjeàna Pokorny, ravnateljica Knji`nice, gospodin Vid Balog, glumac i pasionirani istraìtelj pu~ke pobo`nosti i mr. Antun Sente, katedralni ùpnik. A.S:

@IVOST @UPE

POBO@NOST PUKA SISA^KOG

sklopu trodnevne duhovne pripreme za proslavu svetkovine Uzvi{enja Svetog Krià, katedralna ùpa u Sisku i Narodna knji`nica i ~itaonica Sisak organizirale su izlo`bu svetih sli~ica pod nazivom: „Pobo`nost puka sisa~kog“ u prostorima Odjela za odrasle Narodne knji`nice i ~itaonica Sisak. Otvorenje je bilo u nedjelju, 12. rujna 2010. godine. Na izlo`bi je govorila gospo|a Snjeàna Pokorny, ravnateljica Knji`nice, gospodin Vid Balog, glumac i pasionirani istraìtelj pu~ke pobo`nosti i mr. Antun Sente, katedralni ùpnik. U svome obra}anju posjetiteljima izlo`be, gospo|a Pokorny izrazila je radost zbog dobre suradnje izme|u Sisa~ke katedrale i Narodne knji`nice i ~itaonice Sisak o ~emu svjedo~i i ova izlo`ba. Gospodin Balog prezentirao je kratku povijest nastajanja svetih sli~ica koje su se izra|ivale i prije Gutembergovog tiskarskog stroja, ali ipak su tim otkri}em dobile novi zamah. Svete sli~ice koje su se donosile iz razli~itih hodo~a{}a prete~a su dana{njim razglednicima, stoga je dobro da su izloène upravo u knji`nici. @upnik Sente je u svome

obra}anju prezentirao nastanak izlo`be. Naime, ~lanice kreativne radionice katedralne ùpe Uzvi{enja Svetog Krià ve} nekoliko mjeseci prikupljaju svete sli~ice za potrebe izrade ùpnih suvenira. Ne slute}i da }e prikupiti toliki broj i tako vrijedne svete sli~ice, odlu~ile su u dogovoru sa ùpnikom prikupljene svete sli~ice pokazati javnosti. Prezentirane svete sli~ice nastale Hrvatskoj, Ma|arskoj, Francuskoj, Jeruzalemu, ê{koj, Slova~koj, a neke su starije vi{e od 100 godina. Kona~an su odabir izloènih svetih sli~ica u~inile gospo|a [tefica Kraker, voditeljica Kreativne radionice katedralne ùpe i gospo|a Spomenka Juri}, voditeljica Ureda za kulturu Sisa~ke biskupije i voditeljica Skupine za povijesna istraìvanja Katedralne ùpe. AS

Kri` ljubavi

^ESTITKA STARIJIMA

Dragi na{i, mudro{}u sijedih kosa ure{enih ùpljani... neka Vam novoro|eni Spasitelj podari Boì}nu radost da poput starca [imuna i proro~ice Ane mognete ubrati boànske darove za mnoga u~injena dobra, koja nam Bog po Vam podari!

25. prosinca: Majda Smiljani}; 26. prosinca: Vladimir Kukalj; 28. prosinca: Jelica Abramovi}; 29. prosinca: Lovro Medi}; 31. prosinca: Ivka Papi}; 1. sije~nja: Branka Koren, Antun Hajdarovi}, Jelka Kvaki}, Rozika Vupora, Ivan Vincek, Rozika Berek, Ankica Vujani}, Nikola Mareni}, Viktor Hr`enjak, Micika Perhart; 2. sije~nja: Franko Gugi}, Ivan Ga{pari}; 3. sije~nja: Ivanka Lukini}, Ana Berek; 6. sije~nja: Anka Juri~i}, Marija Vrbani}; 7. sije~nja: An|elina Luka~evi}; 8. sije~nja: Ana Petkovi}, Rozika Luki}; 9. sije~nja: Artur Debogovi}, Ljubica Mandu{i}; 10. sije~nja: Ivan Modronja, \ur|a Dobrini}; 11. sije~nja: Branka Vujasinovi}, Ankica Tuzli}; Kri` ljubavi

14. sije~nja: Marija Mar~elja, Neda Horvat; 15. sije~nja: Hrvoje Tomljenovi}, Josip Butorac, Mira Polovina,Vi{nja Lisac; 17. sije~nja: Barbara Ku~ko; 19. sije~nja: Ana Ilija{, Maca Pali}, Ana Ga{pari}; 20. sije~nja: [ima Rogulja; 22. sije~nja: Slavica Vuleti}; 23. sije~nja: Marija Klindi}, Marija Putri}; 24. sije~nja: Zdenka Herge{i}, Slavica Pavi~i}; 25. sije~nja: Ivana Vukovi}; 26. sije~nja: Tomo Stoj~evi}, Nikola Krivo{i}, Petar Bla`evi}, Nikola Ore{kovi}; 27. sije~nja: Terezija [estan, Verica Iris, @eljko Rosi}; 29. sije~nja: Katarina Brebri}, Ana Sklezur, Anica Stamni~ar; 30. sije~nja: Florijan Hak;

^ESTITKA STARIJIMA

1. velja~e: Marija Tepert, Blaènka Crnko, Marijan Hati}; 2. velja~e: Marija Suvi}, Mara Ben~ek; 3. velja~e: Ana Maksim, Josip Puji}, Zora Jasi}; 4. velja~e: Lojzo Butorac, JozeďŹ na Conjar; 6. velja~e: Ankica Mari~evi}, Ivka [timac, Marija Brli}; 7. velja~e: Barica Andrija{evi}, Velimir Abramovi}, Franjo Mati}; 8. velja~e: Jure Valenti}, Ljubica SedmakJedna~ak, Marija Vuj~i}; 9. velja~e: Mira Jandri}; 10. velja~e: Mira Ku{an; 11. velja~e: Dragutin Ivnik, Ljubica Planinc, Marija Ivekovi}, Josipa Kova~evi}, Marija Kostanj{ek; 12. velja~e: Ivanka Stoj~evi}, Olga Maslak, Irena Pavi~i}; 14. velja~e: Jagica Gligorovski; 15. velja~e: Katarina Ivan~i}, Ana Kostanjevi}, Josip [ipu{; 16. velja~e: Boò Aleksi}, Olga Matasi}; 17. velja~e: Ljiljana Vojvodi}-Bulat; 18. velja~e: Barbara Vedrina; 19. velja~e: Manda Dilber; 20. velja~e: Manda Krakar; 21. velja~e: Eva Rado{evi}; 22. velja~e: Anto Marin~i}; 24. velja~e: Ante Baleta, Ivka Grahovac, Drago Zguri}; 25. velja~e: Vladimir Ocvarek; 26. velja~e: Mara Gregurec, Ljubica Kav~i}Mar~ec, Nevenka Mileti}; 27. velja~e: Katica Podnar 28. velja~e: Vladimir Slo{i}; 29. velja~e: Katica Modronja; 2. oùjka: Boris Petek; 3.oùjka: Nada Weiss; Ivan Mio~-Pavi~i}; 4. oùjka: Emilija Sejtko, Josip êvizovi}; 5. oùjka: Ljubica Petek; 7. oùjka: Marija Hajdarovi}, Dubravka Gauss; 8. oùjka: Andrija [imec, Marija Kova~evi}; 9. oùjka: Ante Vuleti}; 10. oùjka: Mira Maru{evac;

11. oùjka: Branko Joki}, Juraj Petrovi}, Josip Dre{ar, Stjepan Cicak, Nikola Gobac; 12. oùjka: \uro Vrbani}, Andrej Furlan; 13. oùjka. Ivan Brki}, Stoja Dokman; 14. oùjka: Franciska [tambuk; 16. oùjka: Josip Boì~evi}; 17. oùjka: Milka Kramari}-Mureti}; 18. oùjka: Katarina Pavleni}, Josip Cigler; 19. oùjka: Veronika Horvat; 21. oùjka: Franica Plan~i}, Tea Slo{i}, Ivo Jeleni}; 23. oùjka: Biserka Dobrini}, Zdenka Brki}, Dubravka Prezelj, Milka [ubari}; 24. oùjka: Marija Mareni}; 25. oùjka: Marija Barjaktarevi}, Marija Werft, Marija Gregori}; 26. oùjka: Josip Vedrina; 28. oùjka: Nikola @irovi}; 29. oùjka: Ivka Sovi}; 30. oùjka: Zlata ûlig; 31. oùjka: Ratko Pezeta-Kosi}, Verica Paveli}; 1. travnja: [tefanija Blagovi}, Milan Garba; 2. travnja: Zdenka Hrènjak; 3. travnja: Juraj Koli}, Mira Pangre~i}, Ljiljana Bonjekovi}; 5. travnja: Marija Berna{, Milka Maùran, Barbara [tajduhar; 6. travnja: Ana Manislovi}; 8. travnja: Antun Antol~i}, Ivan Cavri}, Katica Mladenovi}, Ivan Sinov~i}, \ur|a Zamboni; 9. travnja: [ime Frkovi}; 12. travnja: Konstantin Gazibara; 14. travnja: [tefanija Grbac; 16. travnja: Domagoj Bili}, An|a Dujmenovi}, Luka Kisi}; 17. travnja: Rudolf Draènovi}, Jelica Drni}, Mato Putri}; 18. travnja: Alojz Heinelt; 19. travnja: [tefanija Bambura~, Marija Gazibara; 22. travnja: \ur|ica Miokovi}, Stjepan Serti}, Dragica Toma{ko, Marija @akman; 23. travnja: Stjepan Posilovi};

Kri` ljubavi

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

Kri` ljubavi

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

KR[TENI: 1. Mislav Leroti}, sin Petra i Ivane @uk, r. 28.05.2010., kr. 12.09.2010. 2. Ian Ku~ini}, sin Predraga i Amalije r. Habekovi}, r. 01.03.2010., kr. 12.09.2010. 3. Karlo Kneèvi}, sin Sa{e i Ive r. Kova~evi}, r. 01.06.2010., kr. 19.09.2010. 4. Kiara Arabadì}, k}i Darka i Tanje r. Kneèvi}, r. 04.09.2008., kr. 19.09.2010. 5. Pavao Petar Frani} Gregec, sin Tomislava i Ivane r. Frani}, r. 19.05.2010., kr. 19.09.2010. 6. Lukas Hajneman, sin Ivana i Nives r. Blazina, r. 12.08.2009., kr. 26.09.2010. 7. Antun Pirc, sin Dalibora i Naje, r. Kneèvi}, r. 17.05.2010., kr. 26.09.2010. 8. Matilda Bjelica, k}i Darka i Sanje r. Gro{, r. 17.05.2010., kr. 26.09.2010. 9. Elena Lu~an, k}i Denisa i Mirne, r. ]a}i}, r. 26.09.2003., kr. 26.09.2010. 10. Fran Lu~an, sin Denisa i Mirne r. ]a}i}, r. 31.01.2007., kr. 26.09.2010. 11. Gabriel Klari}, sin Branimira i Marije, r. Viljevac, r. 26.07.2010., kr. 03.10.2010. 12. Lana Majstorovi}, k}i Danijela i Tanje r. Tole, r. 07.10.2009., kr. 10.10.2010. 13. Mata Domitrovi}, sin Ivana i Sanje r. Mari}, r. 07.08.2010., kr. 10.10.2010. 14. Klara Ivana Draènovi}, k}i Edija i Anite r. Mihali}, r. 05.07.2010., kr. 10.10.2010. 15. Paula Kova~evi}, k}i Zvonimira i Lane r. Lovri}, r. 26.07.2010., kr. 17.10.2010. 16. Luka Ferdebar, sin Dade i Marinele r. Gluhini}, r. 17.08.2010., kr. 17.10.2010. 17. Paola Pintari}, k}i Dinka i Valentine r. Badanjak, r. 29.05.2010., kr. 16.10.2010. 18. Luka Kova~evi}, sin Ivana i Ivane r. Miokovi}, r. 14.06.2010., kr. 24.10.2010. 19. Borna Trbi}, sin Antoana i Dubravke r. Hron, r. 28.10.2009., kr. 24.10.2010. 20. Marko ]orkovi}, sin Vladimira i Josipe r. Pe{kir, r. 24.02.2009., kr. 30.10.2010. 21. Buga Berni}, k}i Roberta i Petre Popovi}, r. 11.03.2010.. kr. 30.10.2010. 22. Marta Lipovac, k}i Josipa i Margarete Ki{, r. 31.10.2009., kr. 06.11.2010. 23. Ela Mesi}, k}i Ratimira i Dijane r. Tomi}, r. 23.07.2010., kr. 13.11.2010. 24. Lucija Vlahovi}, k}i Borisa i Ivane r, Horvati}, r. 02.12.2009., 27.11.2010. 25. Leonardo Majstorovi}, sin Tomislava i Valentine Valentinijan, r. 01.12.2009., kr. 28.12.2010.

VJENÂNI: 1. Vladimir Roànkovi} i Sanja Dela~, vjen~ani 11. rujna 2010. 2. Edin Begi} i Tanja Peronja, vjen~ani 11. rujna 2010. 3. Marijan Ulakovi} i Vesna Majdandì}, vjen~ani 18. rujna 2010. 4. Danijel Flegari} i Iskra Cerjak, vjen~ani 25. rujna 2010. 5. Sa{a Mar~elja i Anita Hrvoi}, vjen~ani 2. listopada 2010. 6. Ivan Ivanu{i} i Tanja Jela~a, vjen~ani 2. listopada 2010. 7. Vladimir Kotenko i Martina Dunger, vjen~ani 11. studenog 2010. 8. Ivan Randi} i Nikolina U~akar, vjen~ani 20. studenog 2010. 9. Boris Vlahovi} i Ivana Horvati}, vjen~ani 27. studenog 2010.

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

ZAHVALNO HODO^A[]E SISA^KE BISKUPIJE SVETOM OCU Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

isa~ka biskupija organizirala je hodo~a{}e Svetom Ocu Beneditku XVI. od 3. do 8. listopada. Predvoditelj hodo~a{}a bio je sisa~ki biskup Vlado Ko{i}, a u njemu je sudjelovalo 19 sve}enika i 330 vjernika. Radi se o zahvalnom hodo~a{}u Papi za ponovnu uspostavu ove mjesne Crkve, te o pohodu sredi{tu kr{}anstva. Sredi{nji doga|aj bio je 6. listopada, susret sa Svetim Ocem na Trgu sv. Petra u Vatikanu kada su sve}enici i vjernici pratili Papinu katehezu, ali i primili njegovu poruku na hrvatskom jeziku: „Dragi prijatelji, do{li ste na grobove apostola o~itovati svoju vjernost i zahvalnost Apostolskoj Stolici za ponovnu uspostavu biskupije Sisak. U mjesecu posve}enom na{oj nebeskoj Majci prosite njen zagovor i za{titu za vas i va{e obitelji. Ujedno vas poti~em na molitvu za prijeko potrebna nova duhovna zvanja, a osobito u va{oj biskupiji. Neka vam blagoslov, koji rado podjeljujem, pomogne da

ustrajete.“ Papi se obratio i sisa~ki biskup Vlado Ko{i} daruju}i mu, uz knjigu o Sisku, i vrijedan dar „Raspelo iz Siska“, za{titni znak Sisa~ke biskupije i Katedrale. Original raspela potje~e iz XI. stolje}a, a ~uva se u Arheolo{kom muzeju u Zagrebu. Prva replika je u sisa~koj katedrali, druga je biskupov prsni kri`, a tre}a od sada pripada Svetom Ocu. Prije susreta s Papom, vjernici Sisa~ke biskupije sudjelovali su u misnom slavlju koje je u Bazilici sv. Petra, na oltaru Katedre, predvodio donedavni naslovni sisa~ki nadbiskup, a sada naslovni nadbiskup Vinkovaca, mons. Nikola Eterovi}, generalni tajnik Biskupske sinode u Rimu. U propovijedi je govorio o apostolu Petru, njegovu grobu i slu`bi njegovih nasljednika. “Iako neprijatelji Crkve predbacuju da su neki pape `ivjeli nedoli~no svoje slu`be, papinstvo moramo gledati u cjelini. I u na{e vrijeme, osobito u

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

XX. stolje}u, ìvjeli su pape sveta ìvota: Pio X., Ivan XXIII., Pio XII., Pavao VI., Ivan Pavao I. i Ivan Pavao II. Bog u te{ka vremena Crkvi daje svete pastire da bi je vodili”, primjetio je mons. Eterovi}, a slu`bu Petrova nasljednika saèo je u najbitnije: “Nastaviti svjedo~anstvo sv. Petra apostola, ispovijedati vjeru u Krista, jedinoga Spasitelja i jedinoga Otkupitelja ljudi i ~ovje~anstva.” Vjernike Sisa~ke biskupije pozvao je na zauzeto ìvljenje vjere: „Vjeru smo primili od na{ih pradjedova. Ona je veliko bogatstvo, ali i obveza. Vjera nije samo naslje|e, ona mora biti ìva i osmi{ljavati kr{}ansku egzistenciju. To nam svjedo~e i mu~enici poput sv. Kvirina, za{titnika Sisa~ke biskupije.” U sklopu zahvalnog hodo~a{}a, vjernici Sisa~ke biskupije 4. listopada posjetili su Assisi te slavili misu u Bazilici sv. Franje Asi{koga, upravo na njegov blagdan. A u Rimu su obi{li znamenite bazilike i mjesta, od kojih posebno izdvajamo grobove sv. KviKri` ljubavi

rina Sisa~kog i fra Bonifacija Pavleti}a, ro|enog na podru~ju Kutine, za kojega se vodi postupak da se progla{i bla`enim. Upravo je u crkvi u kojoj je fra Bonifacijev grob, u sjedi{tu Kongregacije sinova Bezgre{nog za~e}a, sisa~ki biskup Vlado Ko{i} 7. listopada najavio osnivanje zaklade s njegovim imenom za stipendiranje siroma{nih studenata. Studenti }e se za stipendije prijavljivati putem natje~aja kojega }e Biskupija raspisati, kako se planira, tijekom ovoga mjeseca. Biskup Ko{i} susreo se s poglavarima ove Kongregacije: generalom fra Ruggerom Valentinijem, provincijalom Talijanske provincije p. Aleandrom Paritantijem i pokreta~em zajednice Sinova Bezgre{nog za~e}a u Kutini p. Marianom Passerinijem koji je i nositelj projekta otvaranja Fakulteta medicinskog osoblja u Sisku. Iz Zahvalnog hodo~a{}a Sisa~ke biskupije u Rim, spomenimo i misu u Bazilici Santa

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

Maria Maggiore 5. listopada u kojoj je sisa~ki biskup posebno govorio o bl. Alojziju Stepincu koji je na ovome mjestu prije 80 godina slavio mladu misu, te je bio veliki Marijin {tovatelj, a nazvao ju je i „@enom velike vjere.“ Papinski hrvatski zavod i crkvu sv. Jeronima hodo~asnici su posjetili 7. listopada. O povijesti zavoda i crkve govorio im je rektor mons. Jure Bogdan. Propovjednik u misnom slavlju bio je mons. Josip ]ori}, generalni vikar Sisa~ke biskupije koji je vjernicima poru~io: „Mo`da nigdje kao u Rimu, ~ovjek osje}a da u svakome od nas `ivi ne{to hodo~asni~ko. Da se dogodi sigurniji hod kroz vrijeme i na{ hrvatski prostor, ponovno je obnovljena drevna Sisa~ka biskupija i zato smo do{li u sredi{te kr{}anstva zahvaliti Petrovu nasljedniku.“ Hodo~a{}e je zavr{eno

8. listopada misom u Padovi, u Sveti{tu Sv. Leopolda Bogdana Mandi}a. Pre~. Marko Cvitku{i}, kancelar Biskupije, vjernicima je u propovijedi govorio o ovom velikom sinu hrvatskoga roda, velikom ispovjedniku koji je pomirivao ljude s Bogom, ne kao sudac, ve} kao otac, brat i prijatelj, ~ime je svijetu predstavio novi lik ispovjednika. No, Leopold Bogdan Mandi} bio je „izrazito svjestan i svojega nacionalnog identiteta, hrvatskoga porijekla, te je bio istinski rodoljub“, {to je propovjednik istaknuo na misi koja je slavljena upravo na Dan neovisnosti Republike Hrvatske. Na kraju mise u Padovi sisa~ki biskup Vlado Ko{i} zahvalio je svim hodo~asnicima na odazivu, kao i na molitvi za Sisa~ku biskupiju. Tanja Popec

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

\AKONSKO RE\ENJE

van Faletar iz Popova~e i Janko Luli} iz Odre sisa~ke primili su red |akonata po rukama mons. Vlade Ko{i}a sisa~kog biskupa u subotu 27. studenog ove godine u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Na misi re|enja koncelebriralo je ~etrdesetak sve}enika Sisa~ke biskupije predvo|eni mons. Josipom ]ori}em, generalnim vikarom SB kao i poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeni{ta predvo|eni mons. dr. Stjepanom Balobanom, rektorom, te brojni ~lanovi rodbine i prijatelji re|enika ispuniv{i Sisa~ku katedralu do posljednjeg mjesta. Obra}aju}i se kandidatima za red |akona Ivanu i Jakovu, biskup Vlado im je rekao kako si trebaju posvijestiti da su od Krista izabrani. To je velika milost, to je najva`nije

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

u ìvotu â&#x20AC;&#x201C; slijediti onoga koji je Pastir dobri, koji ìvot svoj daje iz ljubavi za nas.To je trajna va{a zada}a, dragi kandidati, da po svetom redu zapo~nete dublje poznavanje Krista, da ga doìvljavate u njegovoj Crkvi. Ona je njegovo Tijelo, ona je njegova ljubljena Zaru~nica, ona je hram i boravi{te njegova Svetog Duha. Kako }ete to odsada dublje upoznavati Krista u Crkvi? Do sada ste u svojem teolo{kom studiju, Krista upoznavali u svetim bogoslovnim znanostima. Sada }ete tu spoznaju pro{irivati vlastitim iskustvom, u zajedni{tvu Crkve koja treba va{e sluènje, va{u prisutnost, va{u molitvu, va{ dobar primjer poru~io je biskup Vlado. Ljepoti euharistijskog slavlja i |akonskog re|enje uvelike su doprinijeli ~lanovi Biskupijskog zbora predvo|eni Jelenom Bla{kovi}, voditeljicom kao i Robertom Jakicom, orgulja{em i bogoslovom, te asistencijom bogoslova i katedralnih ministranata. AS

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

PRVO RE\ENJE U SISA^KOJ KATEDRALI

ons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup u subotu 26. lipnja u sisa~koj katedrali Uzvi{enja svetog Krià predvodio je euharistijsko slavlje tijekom kojeg je zaredio za sve}enike Ivana Grbe{i}a, Roberta Jonji}a i Matu Malekinu{i}a. Bilo je to prvo re|enje sve}enika u sisa~koj katedrali otkako je ponovno oìvljena Sisa~ka biskupija u kojemu je sudjelovalo sedamdesetak sve}enika me|u kojima su bili mons. dr. Stjepan Baloban, rektor Bogoslovnog sjemeni{ta u Zagrebu te don Dario Gervasi, vicerekor i don Maruo Cozzoli, duhovnik Papinskog rimskog bogoslovnog sjemeni{ta na Lateranu. Sisa~ka katedrala Uzvi{enja svetog Krià bila je

Kri` ljubavi

ispunjena do posljednjeg mjesta brojnim vjernicima iz Popova}e, Kutine i Gora iz kojih mjesta dolaze prvi mladomisnici obnovljene Sisa~ke biskupije. Ljepotu misnog slavlja uzvisio je i katedralni zbor pod ravnanjem Jelene Bla{kovi}, prof. crkvene glazbe i orgulja{ Robert Jakica, mag. mus. U prigodnoj propovijedi mons. Vlado, biskup sisa~ki obratio se mladomisnicima te im posvijestio ljepotu sve}eni~kog zvanja na koju bih `elio da uvijek misle. â&#x20AC;&#x17E;I kada vam bude te{ko, i kad }ete se osjetiti sami i neshva}eni, znajte: Krist vas je pozvao i njega slijediti u sve}eni~kom zvanju lijepo je, na to trebate biti ponosni. Ne}e vam uvijek ljudi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

dati priznanje niti trebate s time ra~unati. Va`no vam je da u srcu nosite mir, da znate da je On sretan s vama, da njega niste iznevjerili. A On vas ne}e nikada iznevjeriti. „Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedni{tvo Sina svojega, Isusa Krista Gospodina na{ega“ (1 Kor 1,9). Doista, Gospodin èli neprestano krijepiti va{e korake svojom milo{}u, tj. svojom blizinom. Vi ne}ete propovijedati sebe nego Njega. ûvajte se toga da ne tr~ite sebi u ~ast, da ne stje~ete svoju slavu, toga se klonite. Tko bi sebe proslavljao, taj ne bi mogao proslaviti onoga koji je jedini vrijedan slave i hvale. I samo bih vas pitao jedno: Moète li ~itavog svog ìvota biti vjerni Kristovi prijatelji? Vi ne birate neke obi~aje, niti uniforme, ne birate zanimanje koje zna~i neke posebne okolnosti, pravila i forme koje se naizvan od vas traè. Ne! Vi birate osobu Isusa Krista, kojemu se obvezujete biti vjerni. I to je sve {to se od vas traì: biti vjeran, ustrajati u ostvarivanju i provo|enju u ìvot svoje odluke: pripadati posvema Kristu, njega kao prijatelja slijediti, s njime ra~unati i na njega se oslanjati. Ne}e vam utjehu od sada mo}i pruìti nikoji ~ovjek, ni jedno drugo bi}e, nego samo On, jedini. „Samo je u Bogu mir, samo je u njemu spasenje“ (Ps 62,2). Tko njega na|e, na{ao je sve, tko jednom po|e za Kristom, neka se ne osvr}e natrag jer nije prikladan onaj tko stavi ruku na plug pa se okre}e. Ako ste odlu~ili po}i, tada budite hrabri i ustrajte u hodu s njime“, rekao je sisa~ki biskup. „Volio bih vam re}i koju rije~ o hrabrosti. Znate da smo ju~er proslavili Dan hrvatske dràvnosti. Za tu su na{u Domovinu poginuli mnogi na{i najbolji mladi}i, muèvi, ène i djeca. Prolili su svoju krv za mir na{e zemlje, za slobodu na{ega naroda. Zar da mi budemo nedostojni te slobode za koju su oni poginuli? Znao sam i osobno mnoge od tih i jo{ se danas pitam za{to su ba{ oni morali pasti, a

mi ostati. Jesmo li mi ostali zato da svjedo~imo, da pripovijedamo {to se to dogodilo jer mnogi bi ~ini se danas `eljeli pri~ati neku nedogo|enu povijest i tuma~iti ju onako kako nije bilo. [to je to u srcima ljudi da mogu stati doslovno goloruki pred toliku silu koja se pokrenula na nas, na ovaj na{ sisa~ki kraj, na ovu lijepu na{u domovinu Hrvatsku? Je li to ona hrabrost o kojoj pjevaju pjesme, jesu li to one suze koje nije mogu}e isplakati, jesu li to oni trenutci sabranosti kad se jednostavno zna {to se mora u~initi, bez obzira na cijenu? A nije pred na{im o~ima samo primjer hrabrih mladi}a poginulih za domovinu. Pred na{im o~ima danas moraju biti i toliki mu~enici i svjedoci vjere u Krista koji su ~itava stolje}a sjajne zvijezde na na{em nebu jer nam pokazuju jedino Sunce, Krista Gospodina. Nije li to presjajni lik Svetoga Kvirina Sisa~kog, biskupa ovoga grada i mu~enika iz prvih vremena kr{}anstva? Nije li to „najsvjetliji lik Crkve u hrvatskom Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

narodu“, lik blaènog Alojzija Stepinca? Kako su ti ljudi mogli prihvatiti patnju i kako su se odlu~ili `rtvovati ìvote kad je bilo car bilo predsjednik traìo ili otpad od Krista i njegove Crkve ili njihovu glavu? I oni su prihvatili radije poloìti glavu negoli se odre}i Krista. Kao da ~ujem rije~i Sv. Polikarpa koji na sudu prije mu~eni{tva odgovara sucu kad ga ovaj traì da se odrekne Krista: „Kako bih mogao pohuliti na svojega Kralja koji me spasio?“ (T. [agi-Buni}, Povijest kr{}anske literature, I, KS, Zagreb 1976, str. 121). Doista, ostati Kristu vjeran traì prihva}ati `rtvu. Jeste li spremni na to, dragi mladi prijatelji, dragi kandidati za prezbitere crkve Sv. Kvirina, crkve Stepin~eve, crkve Kristove? Znam da jeste, ali vas jo{ jednom na to podsje}am jer

Kri` ljubavi

znajte da vam ne}e biti lako. Ne nudim vam slavu ni sjaj, Krist vas zove i jam~i vam: „Nije sluga ve}i od gospodara, nije u~enik nad u~iteljem. Mene su progonili i vas }e progoniti.“ Pitanje je samo ho}ete li poput apostola, nakon trpljenja i podnesenih nepravdi, mo}i s ponosom i zahvalno{}u svjedo~iti radost {to ste bili dostojni za njegovo ime trpjeti (usp. Dj 5,41). Ali ne bojte se! Tko se u Gospodina pouzda, on nikada nije sam, on pobje|uje. Tko u njega vjeruje, stostruko }e – s progonstvima primiti – i bra}e i sestara i svega {to mu je potrebno, i na kraju `ivot vje~ni“, zaklju~io je svoju homiliju mons. dr. Vlado Ko{i}. Antun Sente, ml.

IZ @IVOTA CRKVE

POSJETI PAPE BENEDIKTA XVI. PORTUGALU I [PANJOLSKOJ XVII. i XVIII. apostolsko putovanje

akon redaka o pastoralnim pohodima Svetoga Oca dvama otocima - dràvama Cipru i Malti, u pro{lom broju, ovaj puta èlimo vam prenijeti neke va`nije pojedinosti i dojmove oko dva nova pohoda Benedikta XVI, koja su u me|uvremenu uslijedila, tako|er dràvama susjedima – Portugalu od 11. do 14. svibnja, i [panjolskoj od 5. do 6. studenoga. O upu}enosti dva naroda s Pirenejskog poluotoka na Kristovo evan|elje i Katoli~ku crkvu kroz povijest manje vi{e sve je poznato, kao {to nam je znano i da obje dràve prolaze kroz period sna`nih promjena u dru{tvu. Sam osvrt na pohod Portugalu ne{to je kra}i i prije svega je okrenut ka zbivanjima u Sveti{tu Gospe Fatimske, dok posjet [panjolskoj prenosimo u ne{to detaljnijem pregledu….

PO ÊMU ]E OSTATI ZAPAM]EN PAPIN POSJET PORTUGALU? Pozivom na obnovu duhovnoga àra kako bi svaki kr{}anin zanosno svjedo~io Evan|elje, 14. svibnja je zavr{ilo apostolsko putovanje pape Benedikta XVI. Portugalu, u prigodi 10. obljetnice progla{enja blaènima fatimskih vidjelaca Jacinte i Franje. Bila su to ~etiri dana ispunjena susretima, molitvom i razmatranjima. Na odlasku, u zra~noj luci u Portu, Sveti je Otac pozvao Portugal na slogu i jedinstvo.

“Neka ova di~na nacija nastavi pokazivati veli~inu duha, duboki smisao Boga, i solidarnu otvorenost poduprtu na~elima i vrednotama koji su proèti kr{}anskim humanizmom” – rekao je Sveti Otac. Spomenuv{i susrete koje je imao u Lisabonu, Fatimi i Portu, Papa je izrazio èlju da ovaj njegov pohod postane poticaj za obnovljeni duhovni i apostolski àr. “Neka svaki Kristov u~enik prihvati Evan|elje u cijelosti te ga zanosno svjedo~i, kako bi bio poput kvasca istinske obnove cijeloga dru{tva” – naglasio je Papa. [to }e od ovoga putovanja ostati posebno urezano u pam}enje? Zacijelo }e ostati slika bdijenja u Fatimi, u Kapeli ukazanjâ, s tisu}ama svije}a koje su bile pozadina Papinoj molitvi ispred kipa Gospe kojoj je povjerio tjeskobe, i{~ekivanja i nade ~ovje~anstva. Ostat }e Papina tvrdnja da proro~ko poslanje Fatime nije zavr{eno, {to nije neka objava, kako se moglo pro~itati u tisku, nego svijest da nam doga|aj iz Fatime pomaè protuma~iti dana{nju i sutra{nju povijest u svjetlu Boga, a gdje je svaki ~ovjek, pred grijesima svijeta, pozvan na molitvu, obra}enje i pokoru. Ostat }e neizbrisiv i apel upu}en svijetu kulture, u kojemu je Sveti Otac istaknuo da je evan|eoska istina u slu`bi dru{tva. Ostat }e i poziv na za{titu ìvota kojemu – i u Portugalu – prijeti tragedija poba~aja, kao i na za{titu nerazrje{ivoga braka izme|u mu{karca i ène kako bi se odgovorilo na podmukle

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

izazove koji `ele uvesti homoseksualne zajednice. U sje}anju }e ostati i poziv Crkvi u Portugalu na ve}u hrabrost u navije{tanju, ve}u misionarsku snagu i ve}u brigu za posljednje; kao i poziv sve}enicima na vjernost, siroma{tvo, ~isto}u, poslu{nost i slobodu u navije{tanju svijetu umrloga i uskrsloga Isusa. Ostat }e i Papina radost zbog naklonosti koju mu je pokazao portugalski narod, i koja je svakoga dana sve vi{e rasla, nadilaze}i sva o~ekivanja. I na koncu, ostat }e sigurnost pape Benedikta XVI. da je na ovome marijanskom putovanju ponovno istaknuo kako je Bo`ja dobrota uvijek posljednji odgovor povijesti.

TRENUTCI MOLITVE U FATIMSKOM SVETI[TU Papa Benedikt XVI. u srijedu, odmah po dolasku u Fatimu, oti{ao se pomoliti u Kapelu Ukazanja, gdje je odao po~ast svom prethodniku Ivanu Pavlu II. koji je ovo sveti{te triput posjetio. Helikopter sa Svetim Ocem sletio je u srijedu predve~er na gradski stadion u Fatimi, po{to je nisko nadlijetao sveti{te, dok ga je pozdravljalo vi{e desetaka tisu}a hodo~asnika koji su mahali zastavama. Papa je odmah oti{ao u Kapelu Ukazanja podignutu na mjestu gdje se, po katoli~kom vjerovanju, Gospa ukazala trima malenim pastirima 13. svibnja 1917. Benedikt XVI. se u kapeli sabrao u {utnji, a zatim je izrekao molitvu kle~e}i ispred kipa Majke Bo`je kojoj je podario zlatnu ru`u, kao {to je u~inio i papa Pavao VI. 13. svibnja 1967.Ivan Pavao II., siguran da mu je Gospa Fatimska spasila `ivot u atentatu 13. svibnja 1981. u Rimu, podario joj je metak {to ga je ispalio Ali Agca, koji je ugra|en u krunu kipa. Papa se u molitvi sjetio tih doga|aja: “Velika je utjeha za nas znati da si okrunjena, ne Kri` ljubavi

samo srebrom i zlatom na{e radosti i na{ih nada, ve} i metkom koji je simbol na{ih briga i patnje”.

PAPIN POHOD [PANJOLSKOJ Papa Benedikt XVI. se u petak, 5. studenoga, uputio na svoje XVIII. apostolsko putovanje, dvodnevni posjet [panjolskoj, gdje je posjetio gradove Santiago de Compostela i Barcelonu U me|unarodnoj zra~noj luci u Santiagu de Composteli Svetog Oca su do~ekali predstavnici mjesne dru{tvene, crkvene i vojne vlasti. U svome kratkom pozdravnom obra}anju Petrov je nasljednik rekao: „Poput sluge Bo`jega pape Ivana Pavla II., koji je odavde potaknuo Stari kontinent da o`ivi svoje kr{}anske korijene, i ja `elim potaknuti [panjolsku i Europu da izgra|uju svoju sada{njost i pripremaju budu}nost polaze}i od prave istine o ~ovjeku, od slobode koja po{tuje istinu, od pravde za sve, po~ev{i od najsiroma{nijih i odba~enih. [panjolska i Europa ne moraju se brinuti samo o materijalnim potrebama ljudi nego i o moralnim i dru{tvenim, duhovnim i vjerskim, jer sve su te zbilje istinske potrebe cjelovitoga ~ovjeka, a jedino se tako u~inkovito djeluje za njegovo istinsko dobro.“

IZ @IVOTA CRKVE

BITI SVJEDOK USKRSLOG KRISTA! Papa se nakon obra}anja zaputio u sveti{te, na kojem se nalazi grob Svetoga Jakova, sa kojega biljeìmo poruku: „Prema vjeri smo uvedeni u otajstvo ljubavi Presvetoga Trojstva, zakriljeni i preobraèni Bo`jom ljubavlju, vjera nije vezana samo za crkvu i crkveno dvori{te, nego ona mora biti autenti~na i na poslu, i u ku}i, i u gra|anskom ìvotu.“ Poslije objeda sa {panjolskim kardinalima i biskupima te pratnjom, Sveti Otac je na glavnome trgu predvodio misu. U propovijedi je rekao da se kr{}anstvo ne temelji na ljudskoj inicijativi, nego na Bo`joj. „Sluènje bra}i bitna je, dakle, sastavnica ìvota Kristovih sljedbenika i u~enika. To se sluènje ne mjeri svjetovnim mjerilima neposrednog, tvarnog i prividnoga jer uprisutnjuje Bo`ju ljubav prema svakom ~ovjeku i u svakoj njegovoj dimenziji“, rekao je. Na kraju prvog dana Papa je iz Santiaga de Compostele oti{ao u Barcelonu.

ZNAÂJAN DAN POVIJESTI ÊKANJA! Petrov nasljednik susreo se 7. studenoga s kraljem Juanom Carlosom i kraljicom Sofijom ispred crkve Svete Obitelji, ~ija je posveta vrhunac Papinog boravka u [panjolskoj. U sve~anom misnom slavlju Papa je posvetio oltar te crkvi dao naslov Manje bazilike, o ~emu je dekret pro~itao kardinal Sistach. Na po~etku propovijedi rekao je da je ovo „zna~ajan dan duge povijesti ~ekanja, rada i velikodu{nosti koja traje vi{e od jednog stolje}a“, podsje}aju}i na sve koji su pridonijeli izgradnji crkve, posebno na za~etnika gradnje Antonija Gaudíja, “genijalnog arhitekta i dosljednog kr{}anina, ~ija je baklja vjere sjala sve do kraja njegovog ìvota, ìvljena apsolutnim dostojanstvom i skromno{}u“.

Obja{njavaju}i zna~enje posvete crkve, Sveti Otac je rekao: „U srcu svijeta, pred o~ima Boga i ljudi, u poniznom i radosnom ~inu vjere, golema koli~ina tvari, ploda prirode i neizmjernog napora ljudskog uma, koji je podigao ovo umjetni~ko djelo vidljivi je znak nevidljivoga Boga, na ~iju se slavu uzdiù ovi tornjevi, strelice koje svjedo~e apsolutnost svjetla Onoga koji je svjetlost, uzvi{enost i ljepota. Gaudí je èlio ujediniti nadahnu}e koje je kao ~ovjek, vjernik i arhitekt, crpio iz tri velike knjige: prirode, Svetoga pisma i liturgije. Tako je ujedinio stvarnost svijeta i povijest spasenja, objavljenu u Svetome pismu i predstavljenu u liturgiji. U sveto je zdanje unio stijene, stabla i ljudski ìvot, da sve stvoreno sudjeluje u slavi Bo`joj.“ Propovijed je Papa zavr{io apelom za za{titu braka i obitelji, jer je nerazrje{iva sveza mu{karca i ène temelj ljudskoga ìvota. „Crkva traì odgovaraju}e gospodarske i socijalne mjere pomo}u kojih bi se èna u punini mogla ostvarivati u svome dome i na radnom mjestu, da dràva djelotvorno podupre bra~ne parove koji èle zasnovati obitelj, da se ustraje na za{titi djeteta u njegovoj svetosti i nepovredivosti od trenutka za~e}a“, zaklju~io je Sveti Otac, isti~u}i da se Crkva protivi svakom obliku nijekanja ljudskog ìvota.

CARITAS JE ZNAK KR[]ANSKOG BIVOVANJA! Petrov nasljednik je posjetio i katoli~ki institut koji skrbi za djecu s te{kim invaliditetom Nen Deu u Barceloni. Tu ga je srda~no do~ekalo poglavarica dru`be s. Maria Rosario te dvoje djece. Osudiv{i dru{tveno izop}ivanje bolesnih i s te{ko}ama u razvoju, Papa je upozorio da tehnolo{ki i medicinski napredak mora uvijek po{tovati `ivot i dostojanstvo ~ovjeka. Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

Neposredno prije polijetanja iz zra~ne luke u Barceloni, na kraju dvodnevnog posjeta [panjolskoj, Papa se susreo sa {panjolskim premijerom Joseom Luisom Rodriguezom Zapaterom. U govoru na sve~anosti ispra}aja uputio je apel za povratak kr{}anskim korijenima Europe: „Neka vjera na|e novu snagu na ovom kontinentu, postane izvor nadahnu}a, u solidarnosti i slu`bi svima, osobito onima u potrebi“, poru~io je Sveti Otac, opra{taju}i se s nazo~nima uz najavu svoga dolaska sljede}e godine u Madrid na slavlje Svjetskog dana mladih.

PAPA BENEDIKT XVI. U POHODU HRVATSKOJ! Posebno zadovoljstvo i radost u novom broju Kri`a ljubavi, predstavlja nam mogu}nost prenijeti vijest kako je papa Benedikt XVI. prihvatio poziv Hrvatske biskupske konferencije, Predsjednika RH i Predsjednice Vlade RH da posjeti Hrvatsku. Objavili su to 29. listopada predsjednik HBK |akova~koosje~ki nadbiskup mons. Marin Sraki}, nadbiskup zagreba~ki kardinal Josip Bozani} i predsjednik RH dr. Ivo Josipovi} u Uredu predsjednika RH. »To je veliki doga|aj za Hrvatsku« rekao je predsjednik RH dr. Ivo Josipovi} te izrazio

„U svjetlosti hodimo“ 1 Iv 1,7 geslo je Susreta hrvatske katoli~ke mladeì ~iji }e doma}in biti Sisak, 5. i 6. svibnja 2012. godine. Odlu~eno je da }e za{titni znak Susreta biti, svima nam ve} dobro poznata, Kvirinova svjetiljka iz 4. stolje}a. Velik je posao pred organizatorima, ali i pred vjernicima Biskupije, potrebno se ve} sada pripremati za prihvat mladih u svoje domove kako bi im boravak u na{em gradu bio {to ugodniji. Svi prijedlozi vezani za logo i himnu Susreta su dobrodo{li, svatko moè sudjelovati u organiziranju Susreta, putem natje~aja koji su objavljeni. Nadamo se {to ve}em broju prijedloga kako bi to uistinu bio susret mladeì, susret u ~ijem su sredi{tu mladi. O~ekujemo velik broj mladih iz cijele Hrvatske

Kri` ljubavi

veliko zadovoljstvo zbog pohoda Svetoga Oca istaknuv{i kako }e taj posjet biti poticaj da se ustraje u reformama i ujedno jasna poruka Europi da Hrvatska jest europska zemlja koja }e svojom kulturom i tradicijom doprinijeti boljitku na{ega kontinenta. „Pohod Svetoga Oca jednoj dràvi i crkvi uvijek je radosna vijest, osobito za vjernike“ - rekao je kardinal Josip Bozani} podsjetiv{i kako su poziv Papi uputili Hrvatska biskupska konferencija, Predsjednik RH i Predsjednica Vlade RH. Kardinal je dodao da }e Papa do}i u Zagreb, i to najvjerojatnije u prvoj polovici 2011. godine te da }e u sklopu pohoda Svetoga Oca biti odràn Nacionalni obiteljski dan. Kardinal Bozani} je uz to rekao da je Papa u svojem pismu istaknuo kako }e tijekom svojega posjeta Hrvatskoj hodo~astiti na grob bl. Alojzija Stepinca. Predsjednik HBK nadbiskup Marin Sraki} istaknuo je da su hrvatski biskupi pozvali Papu da nas posjeti upravo u Godini obitelji i da }e u tom smislu Papin pohod biti veliki znak i poticaj na{im obiteljima.“ Papa dolazi da nas ohrabri, da ohrabri sve}enike, Crkvu i na{ narod te da nam pruì podr{ku i potporu na putu prema Europi, rekao je nadbiskup Sraki} naglasiv{i kako }e i ovaj pohod kao i prethodna tri sluge Bo`jega pape Ivana Pavla II. zlatnim slovima biti upisan u povijest na{ega naroda.“ Marko Mihali} koji }e se okupiti upravo u slavnom Sisku, na tlu drevne Sisa~ke biskupije. Mo}i }emo pokazati da Sisak nije samo industrija, dim i smog ve} grad koji ima du{u, i to du{u koja nije onemo}ala ni mrtva, nego du{u koja je puna poleta, mladena~kog entuzijazma, a ponajprije vjere. Ovo }e biti jedinstven, ali i povijesni trenutak za Sisak i ponovno uspostavljenu Sisa~ku biskupiju koja }e tako na poseban na~in zaokruìti svoj odnos s mladima, kojima se od samog dana uspostave daje poseban zna~aj i posve}uje se velika pa`nja. Pripravimo ponajprije svoja srca, a onda i sve drugo {to je potrebno za taj radostan doga|aj. Patrik Kova~i}

IZ POVIJESTI

DJE^JE PRIHVATILI[TE U SISKU I BLA@ENI ALOJZIJE

o{ smo u pedesetoj obljetnici smrti blaènoga Alojzija Stepinca (1960.-2010.), ~ijom prilikom vi{e isti~emo njegov uzorni sveta~ki ìvot i rad pa evo i rad na spa{avanju ratnih stradalnika. U pretpro{lom broju “Krià ljubavi” (travanj 2010.) prikazali smo blaènoga Alojzija, koliko je bio povezan sa Siskom i sisa~kim krajem. Ovdje }emo prikazati njegovo zauzimanje za spas djece, ratne siro~adi koja se je u vrijeme Drugog svjetskog rata zatekla u Sisku. Tijekom ljetnih mjeseci, 1942. godine, vodile su se ogor~ene borbe na podru~ju Kozare u Bosni izme|u njema~ke vojske i

partizana. Partizani su nehumano postupili povukav{i sa sobom na Kozaru i ène s djecom. Nakon {to su partizani poraèni i njema~ka je vojska nehumano postupila, zarobljene je mu{karce otpremila u logor, ène na rad u Njema~ku, a djecu na milost i nemilost razvozila u Jasenovac, Zagreb, a nekoliko tisu}a i u Sisak.Dràvne su vlasti tada{nje NDH, u Sisku 3. kolovoza 1942. osnovale “Prihvatili{te za djecu izbjeglica”. Nakon {to je nadbiskup Stepinac saznao za tu djecu u Sisku, 25. kolovoza 1942. napisao je pismo svim ùpama Siska i okolice da se kod dobrih katoli~kih obitelji smjesti {to

Sisa~ka djeca na grobu Bla`enog Alojzija Stepinca

Kri` ljubavi

IZ POVIJESTI

ve}i broj te djece, a Karitas }e tim obiteljima pla}ati mjese~no za svako dijete. Iste godine 6. rujna, Nadbiskup je izdao Okru`nicu za zbrinjavanje te djece, u kojoj je doslovno napisano: “Hiljade je obitelji unesre}enih, hiljade je domova spaljenih, hiljade djece ne zna ni za oca ni za majku”. Na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1942., Nadbiskup je u propovijedi naglasio: “Pogledajte tu`na lica one hiljade djece {to lutaju naokolo ne znaju}i ni za oca ni za majku. Sjetite se onih zaplakanih majki koje tragaju za izgubljenom djecom”. Tisu}e katoli~kih obitelji Zagreba, Siska i okolice, odazvale su se pozivu svoga Nadbiskupa pa su se gotovo natjecale u preuzimanju te, tada nazvane “Kozara~ke djece”. Odazvali su se Nadbiskupovu pozivu i drugi pa tako Ministarstvo udru`be NDH i njihov predstavnik u Sisku u~itelj Ante Dumbovi}, zatim Hrvatski crveni kri` i tako zvana “@enska loza”, ~ije su ~lanice dolazile iz Zagreba, ali ih je nekoliko bilo i iz Siska. Posebno se u Sisku istakao u spa{avanju Kozara~ke djece kateheta Petar @agme{tar. Svakodnevno je obilazio gradom, dok su jo{ mnogi u gradu dràli krave, sakupljao mlijeko i druge ìve`ne namirnice i nosio ih gladnoj djeci, u koju je bio posebno zaljubljen. Smatra se da je u sisa~ko Prihvatili{te stiglo oko 7.000 djece, od ~ega je preko tisu}u umrlo, jer su doveèna ve} napola mrtva i mrtva. Ipak je velika ve}ina, zalaganjem nadbiskupa Stepinca i brojnih katoli~kih obitelji, spa{ena. Dio djece je Nadbiskup smjestio u pojedine katoli~ke domove, a 80 ih je smjestio u dvorac Brezovicu, vlasni{tvo Nadbiskupije i povjerio za njih brigu redovnicama Na{e Gospe. êsto im je dolazio u posjet,

Kri` ljubavi

pokazuju}i jednaku ljubav prema svoj djeci, bez obzira {to su u ve}ini bila djeca pravoslavnih roditelja. Posredovanjem Karitasa Nadbiskup je pribavio vagone hrane za gladne, poglavito za gladnu djecu. Sakupio je i {est milijuna kuna za zbrinjavanje Kozara~ke djece u Siasku i Jastrebarskom, pa se smatra da je Nadbiskup na taj na~in od sigurne smrti spasio oko 7.000 djece. U Sisku je ure|eno groblje za Kozara~ku djecu, djelo umjetnice Milene Lah. A 1964. godine je u Sisku, ispred Doma kulture, otkrivena spomen fontana, djelo umjetnice Gabrijele Kolar, u spomen tisu}e djece spa{ene u Sisku.Godine 1986. pojavila se u Sisku skupina od 112 odraslih osoba pedesetogodi{njaka, biv{e djece logora{a, do{li se zahvaliti Si{~anima na njihovu zbrinjavanju u doba rata. A prava zahvala je trebala je biti upu}ena glavnom njihovom spasitelju – nadbiskupu Stepincu. Delegacija Zagreba~kog kaptola 2. lipnja 1945. mar{alu Titu predala je predstavku u kojoj je, izme|u ostaloga, pisalo i da je nadbiskup Stepinac od sigurne smrti spasio oko 7.000 djece prete`no pravoslavne i partizanske. Slu`beni vjesnik Zagreba~ke nadbiskupije od prosinca 1945. donio je podatke o tome kako je Nadbiskup spasio oko 7.000 partizanske djece. A Stepin~ev branitelj na sudu, Ivo Politeo, dokumentirano je dokazao da je njegov branjenik Stepinac, izme|u ostalih koje je navodio, spasio od sigurne smrti i oko 7.000 srpske i partizanske djece. I naposljetku, Stepin~ev `ivotopisac Vladimir Horvat, precizniji je od drugih pa navodi da je Stepinac spasio 6.717 djece i da je “tako velik broj spa{ene djece bilo jedno od njegovih najdivnijih djela u to ratno vrijeme”. Lojzo Buturac

BO@I]

ª^OVJE^E PROBUDI SE…”

ilijuni lampica osvjetljuju ulice i trgove, oku}nice i vrtove. Boì} dolazi! Ne vjeruju svi u ovo Otajstvo, pa ipak malo tko ne uresi svoj dom „boì}nim sjajem“. ôvjek treba svijetla! ôvjek treba nade! ôvjek ~ezne za istinskom blizinom i ljubavlju. @eli bolji svijet pa makar na trenutak, makar uz boì}ne lampice. Kr{}anska vjera dovodi nas do izvora svijetla i nade, mira i ljubavi, do betlehemske {talice. «Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan » (Iz 9,5). Prorok Izaija, taj evan|elist Starog zavjeta, najavljuje Onoga za kim ~ezne ~itava ljudska povijest. Najavljuje Izdanak koji }e pustinju svijeta pretvoriti u oazu ìvota. Nakon vi{estoljetne ti{ine evan|elist progovara: «Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin. I evo vam znaka: na}i }ete novoro|en~e povijeno gdje leì u jaslama». (Lk 2,11-12). Bog je tu, me|u nama! On vi{e nije dalek, postao je jedan od nas. Ne treba ga se bojati, jer se sva njegova veli~ina skrila u malenosti betlehemskog djeteta. Postao je

malenim da bi nas u~inio velikima, da bi nas osvojio svojom ljubavi. Njegovo siroma{tvo poziva da ga zagrlimo toplinom na{ih srdaca. Te{ko je shvatiti paradoks Boì}a: Bog zauzima zadnje mjesto, da bismo mi do{li na pravo mjesto! Koje mjesto Isus zauzima u ìvotu dana{njeg svijeta? Koje mjesto u ìvotu nas kr{}ana? Sveti Otac Benedikt XVI ne boji se istaknuti da Isusu prevelik dio kr{}ana poklanja zadnje mjesto u ìvljenju i djelovanju. Petar na{ih dana tako upozorava na nedostatak svjedo~anskog svijetla kojim mi kr{}ani trebamo osvijetliti put ~ovjeku dana{njice do susreta s Isusom. ôvjek traì, ali u {umi izbora ~esto se zaustavlja na onima ~ija je svjetlost prolazna. Konzumerizam i hedonizam danas su dva najbolja prijatelja koja ~ovjeku obe}avaju raj na zemlji, a po{to ga opiju obe}anjima odvode ga u ropstvo nezadovoljstva i neispunjenosti. Tako na{a bogata zapadna civilizacija postaje duhovno umorna i uspavana. Kako ne kriknuti sa Svetim Augustinom: «ôvje~e probudi se, za tebe je Bog postao

Kri` ljubavi

BO@I]

Kreativna radionica Katedralne `upe

~ovjekom»! Moderni ~ovje~e, dopusti da te povede dijete iz Betlehema. Ne boj se, pouzdaj se u njega! Kr{}anine, upoznaj svoje dostojanstvo! Ne stidi se biti svijetlo Isusa Krista ~ije je ro|enje obasjalo cijelu ljudsku obitelj i po tebi èli doprijeti do svakog ljudskog srca. Ipak mo}ne silnice dana{nje civilizacije nikad ne}e uspjeti poljuljati veli~inu Bo`je malenosti koja poti~e na poniznost, dobrotu i ljubav. Ovo su glavni „materijali“ za gradnju Bo`jega Kraljevstva koje Duh Sveti pobu|uje u srcima tolikih muèva i èna, djece i mladih. Svjedo~i to i nedavno posve}enje velebne bazilike Svete Obitelji u Barceloni. Sveti Otac Benedikt XVI nije skrivao duboku radost prepoznaju}i u tom remek-djelu Antonija Gaudija znak vremena. U [panjolskoj koja kao da èli i{~upati svoje duboke kr{}anske korijene te podrhtava od potresa sekularizma kojem je epicentar obitelj, nikla je prelijepa bazilika Svete Obitelji. Postala je nezaobilazna meta tisu}ama posjetitelja koji svakodnevno ~ekaju satima u redu, da bi zavirili u taj kutak koji svjedo~i da vjera u {panjol-

Kri` ljubavi

skoj nije ugasla, ve} se raspiruje. Nesvakida{nja ljepota ove gra|evine i {uma stupovlja koje se uzdiè u visinu, ostavlja na svakom posjetitelju utisak vlastite malenosti pred nedoku~ivom Bo`jom tajnom. Tek kada do|e do oltara, upre pogled u visinu kroz otvoreni toranj i ugleda plavetnilo neba, ~ovjek kao da prestaje osje}ati vrijeme i prostor biva „ponesen“ u visinu. Gaudijevo djelo kao da èli privu}i oltaru gdje se doista spajaju nebo i zemlja. Raduje nas da je i na{ biskup Vlado proglasio ovu godinu Godinom obitelji u na{oj sisa~koj biskupiji koja }e biti okrunjena dolaskom Svetog Oca u Hrvatsku. Svi ovi doga|aji nemaju cilj tek neku manifestaciju, ve} slavlje obitelji koja je Bo`ji plan i nezamjenjiva jezgra Crkve i dru{tva. Svaki govor o obitelji ima izvor u svijetlu koje dopire iz Betlehema koji ne prestaje ~uvati uspomenu na Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Ova je uzor i izazov svakoj kr{}anskoj obitelji da postane i ostane sveti{te ìvota. vl~. Ivan Grbe{i}

BO@I]

U I[^EKIVANJU MESIJE

roz vrijeme do{a{}a Crkva slavi dolazak Isusa Krista, onaj prvi dolazak ~ija }e proslava svoj vrhunac imati u svetkovini Boì}a, onaj drugi dolazak na kraju vremenâ, ali i onaj svakodnevni dolazak u njegovoj rije~i, u sakramentima i u svakodnevnim susretima, gdje u bli`njemu prepoznajemo Krista. Ova rije~, Krist, gr~ki je prijevod hebrejskoga izraza Mesija, a to zna~i »pomazanik.« U starozavjetno vrijeme pomazivali su Izraelci kraljeve i sve}enike pa tako Isus kao Mesija na sebi nosi odlike i kralja i sve}enika. Uz to se, na duhovan na~in u Starom zavjetu govori se i o pomazanju prorokâ pa su po tome u Isusu zdruèna kraljevska, sve}eni~ka i proro~ka slu`ba. Kao odli~na priprava za Boì} i boì}no vrijeme mogu posluìti antifone, kratki zazivi kojima bogoslu`je Crkve u ve~ernjoj molitvi ~asoslova uokviruje onaj lijepi Marijin hvalospjev »Veli~a du{a moja, Gospodina.« Kroz sedam dana, od 17. do 23. prosinca, u tim se antifonama koje se zbog svojeg karakteristi~nog po~etka nazivaju i »O« antifonama, a ponekad i velikim antifonama, progovara o naravi ovoga Mesije. Tako 17. prosinca slu{amo: »O Mudrosti, {to Svevi{njem iz usta vje~nih izvire{, i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopire{, sve sna`no, blago rade}i: me|u nas do|i, u~i nas, da pravi put nam pokaè{!« Mudrost je vaàn pojam u Starom zavjetu. Zapravo, cijeli jedan dio Biblije naziva se mudrosnom knjièvno{}u, a njoj pripadaju Knjiga o Jobu, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Propovjednika, Mudre izreke, Knjiga Mudrosti i Knjiga Sirahova. U nekima od njih mudrost je prikazana kao osoba. Ona za sebe tako kaè: »Gospodin me stvori kao

po~elo svoga djela, kao najraniji od svojih ~ina, u pradoba; oblikovana sam jo{ od vje~nosti, od iskona, prije nastanka zemlje« (Izr 8,22-23). U tim je rije~ima Crkva vrlo brzo prepoznala govor o vje~noj Rije~i koja oduvijek postoji i koja se potom utjelovila, ba{ onako kao {to to kaè Ivan u evan|elju: »U po~etku bija{e Rije~ i Rije~ bija{e u Boga i Rije~ bija{e Bog... I Rije~ tijelom postade i nastani se me|u nama« (Iv 1,1.14). O Mudrosti se tako|er kaè u Starom zavjetu da je ona »dah sile Bo`je i ~ist odvir slave Svemogu}eg... Ona je odsjev vje~ne svjetlosti i zrcalo ~isto djela Bo`jeg, i slika dobrote njegove« (Mudr 7,25-26). Ona kona~no priprema gozbu te sve poziva: »Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomije{ala. Ostavite ludost, da biste ìvjeli, i hodite putem razboritosti« (Izr 9,5-6). Ovu Mudrost, Isusa Krista, koji nas hrani svojim tijelom i krvlju, i mi zazivamo da nas vodi pravim putem, putem razboritosti. Sljede}eg dana, 18. prosinca, antifona glasi: »O Adonaju, Gospode, {to Izraelov vodi{ dom, {to Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom, i dade zakon sinajski: pohiti da nas izbavi{ boànskom svojom desnicom!« Ovdje se o~ito vra}amo u vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta, o ~emu govori na osobiti na~in Knjiga Izlaska. Ondje najprije Mojsije dolazi u susret s izvanrednim prizorom u kojem vidi grm koji gori, a ne sagorijeva. To je »plamna kupina« o kojoj govori antifona. Iz toga goru}eg grma on ~uje glas koji mu se ovako predstavlja: »Ja sam koji jesam... Kaì Izraelcima ovako: “Jahve, Bog va{ih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama« (Izl 3,1415). Bog se tako Mojsiju predstavlja svojim osobnim imenom Jahve, ali i kao Bog koji je Kri` ljubavi

BO@I]

vjeran svojim obe}anjima praocima te ne}e zaboraviti svoj narod. Zbog velikoga strahopo{tovanja, @idovi su izbjegavali izgovarati to ime, pa su umjesto toga Boga jednostavno nazivali »Gospodin.« Hebrejski se Gospodin ka`e Adonaj. Taj Gospodin doista je izveo Izraelce iz Egipta, a na Sinaju im je dao zakon koji }e od njih stvoriti izabrani Bo`ji narod. Antifona Isusa Krista prepoznaje kao Adonaja, Gospodina, to jest Boga samoga, koji je vjeran obe}anjima i ne zaboravlja nas, nego na svojom sna`nom desnicom izbavlja. 19. prosinca antifona glasi: »O slavni Jesin korijene, {to narodâ si barjak svih, pred kojim tih }e postati i glas sa usta kraljevskih, kog molit svi }e narodi: ne kasni, do|i, izbavi iz nevolja nas premnogih!« Jesej, ili druga~ije izgovoreno Ji{aj, bio je otac kralja Davida, onoga kralja kojemu je proroka Natan navijestio da }e njegov potomak dovijeka vladati na njegovu prijestolju i da }e se nazivati Sinom Bo`jim (2Sam 7). @ idovi su upravo polaze}i od ovoga proro~anstva, o~ekivali Mesiju, Pomazanika, Kralja koji }e izbaviti narod iz svih nevolja. Prorok Izaija stoga o~ekuje »mladicu iz panja Ji{ajeva«, a na tom potomku Davidovu »duh }e Gospodnji po~ivati« (Iz 11,1-2). »Nadaleko vlast }e mu se sterat’ i miru ne}e biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim« (Iz 9,6). Njega zazivamo da nas izbavi iz svih nevolja. 20. prosinca i dalje ostajemo uz Davidov lik: »O divni klju~u Davidov i vladao~e roda svog, {to otvara{ i zatvara{, i nema stvora nikakvog, {to sprije~it bi te mogao: dobrostiv do|i, su`njeve iz mraka vodi tamni~kog!« Prorok Izaija na jednom mjestu navje{}uje da }e Bog dati naro~itu snagu jednom od velikih potomaka Davidovih, kralju Ezekiji kojega ovdje naziva Elijakim te za njega ka`e: »Metnut }u mu na ple}a klju~ ku}e Davidove: kad otvori, nitko ne}e zatvo-

Kri` ljubavi

riti, kad zatvori, nitko ne}e otvoriti. Kao klin zabit }u ga na tvrdu mjestu; i postat }e prijesto slave domu oca svojega« (Iz 22,22-23). Novozavjetno Otkrivenje pak primjenjuje te rije~i na Isusa Krista uskrsloga pa kaè: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima klju~ Davidov i kad otvori, nitko ne}e zatvoriti; kad zatvori, nitko ne}e otvoriti« (Otk 3,7). Taj Jaganjac pobjednik moè doista osloboditi ~ovjeka od svega {to ga zarobljava, napose od smrti i od grijeha. 21. prosinca Crkva pjeva: »O Isto~e, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: ograni bijedi ~ovje~joj, {to tumara po tminama! Prosvijetli sve {to gube se u smrtnoj sjeni nemiloj!« Da bismo razumjeli ovu antifonu moramo se ute}i latinskome izvorniku. Ondje se »Istok« kaè »Oriens«, a ta rije~ na latinskom moè zna~iti i »izdanak« i »istok.« U hebrejskom tekstu proroka Zaharije ~itamo: »Evo ~ovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega }e proklijati i on }e sazdati sveti{te Gospodnje: On }e sjediti i vladati na prijestolju« (Zah 6,13). I ovdje na latinskom umjesto »Izdanak«, imamo »Oriens.« Rije~ je dakle o podsje}anju na ovu proro~ku rije~. U Novom zavjetu nam evan|elist Luka donosi rije~i drugoga Zaharije, oca Ivana Krstitelja, koji govori o Isusu Kristu kao o »Mladom suncu s visine« (Lk 1,78). Ovo »Mlado sunce« u latinskom je tako|er »Oriens.« To nas Sunce, taj Istok, prosvjetljava i daje nam »spoznaju spasenja« (Lk 1,77) koja nas izbavlja od smrti. 22. prosinca antifona postaje jo{ jasnija: »O Kralju sviju naroda, kog srda~ni im ùdi plam, od ugla silni kamene, {to rajski dom i zemski hram u jedno spaja{: do|i ve} i ~ovjeka, svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sâm!« Prorok Jeremija obra}a se Bogu rije~ima: »Nitko nije kao ti, Gospodine, ti si velik i silno je ime tvoje. Tko da se tebe ne boji, kralju naroda?« (Jr 10,6-7). Isus, ve} i po svojoj presudi na Kalvariji, i po prethodnom

BO@I]

priznanju pred Pilatom, jest kralj. Njemu u Betlehemu i mudraci prinose darove kao kralju. On je, me|utim, i »kamen ugaoni.« Podsje}a to na Psalam 118 koji govori o kamenu »{to ga odbaci{e graditelji«, a on »postade kamen zaglavni« (Ps 118,22). Ove rije~i preuzima i Isus kad u prispodobi o vinogradarima ubojicama navje{}uje svoju smrt, ali i njezino zna~enje: on }e biti odba~en, ali }e u uskrsnu}u postati »kamen zaglavni« (Mk 12,10-11). Ve} u boì}nom ozra~ju Crkva nas podsje}a da se spasenje dogodilo kroz Isusovu muku, smrt i uskrsnu}e. Dok kre}emo prema jaslicama svjesni smo da maleni kralj, ro|en u Betlehemu, s krià vlada. Na kriù on, novi Adam, spa{ava starog zemljanog stvora, starog Adama. 23. prosinca ~ujemo: »Emanuele, Spase blag, Zakono{o i Kralju na{, ti nado sviju naroda, {to milostiv ih izbavlja{: o do|i, do|i sa neba, Gospodine i Boè na{, da spasenje nam vje~no da{!« Vra}amo se opet proroku Izaiji koji, navje{}uju}i ro|enje novoga kralja u Izraelu, a mislio je da

navje{}uje ro|enje Ezekijino, kaè: »Evo, za~et }e djevica i roditi sina i nadjenut }e mu ime Emanuel!« (Iz 7,14). Iste rije~i preuzima evan|elist Matej u ozra~ju Isusova ro|enja i kaè da su se one upravo tada ostvarile. Osim toga, on i prevodi ovo ime pa kaè da ono zna~i »S nama Bog« (Mt 1,23). Josipu je tada zapovije|eno da tom sinu dade ime Isus »jer }e on spasiti narod svoj od grijeha njegovih« (Mt 1,21). Doista, ime Isus i zna~i »spasenje« i to je nada svih naroda. Kona~no, na sam badnjak, antifona mijenja oblik i kli~e: »Kad ograne Sunce s neba, vidjet }ete Kralja svih kraljeva, koji ishodi od Oca kao zaru~nik iz lo`nice svoje.« Podsje}anje je to na Pjesmu nad pjesmama u kojoj neprestano Zaru~nica ùdi za Zaru~nikom. Zaru~nica je Crkva, a Krist je Zaru~nik. Ro|enje Isusovo u Betlehemu kraj je svega i{~ekivanja. Mesija je do{ao i ostao je s nama u sve dane do svr{etka svijeta. U kona~nom dolasku, na kraju vremena, na{e }e zajedni{tvo s njime biti potpuno. fra Darko Tepert

PUT, ISTINA I @IVOT Dvije tisu}e godina! Ni puno – ni malo. [to je to prema vje~nosti. „U Tvojim je o~ima tisu}u godina kao jedan dan, a jedan dan kao tisu}u godina“. No, u te na{e dane i godine u{ao je Sin Bo`ji prije dvije tisu}e godina, da zajedno s nama putuje ìvotnim kri`nim putem do cilja, a to je vje~ni ìvot u zajedni{tvu s njime. Kratko je to na{e ìvotno putovanje. Tu smo samo jedan dan i jednu no}. U prolazu, na mostu prema drugoj obali; samo u predvorju ljep{eg, vje~nog ìvota. Ulaèmo u tu stvarnost koju je Bog pripravio onima koji su mu vjerni, koji ga ljube. Ulog je velik, ali }e i dobitak biti velik. Nije to lutrija. Dobitak }e biti siguran. Mo`da nam se koji put ~ini da

je ulog prevelik, skup. Ipak, sjetimo se da je u taj dobitak Krist uloìo svoj boànski ìvot. Od Betlehema do krià. Dao je boànski sve da bismo mi dobili sve – Njega. Velika cijena za veliku vrijednost. Za tu vrijednost i mi ulaèmo svoju cijenu. Kri`, patnju, suze i bol. Svoj ìvot. Koliko uloìmo ovdje, toliko }emo tamo dobiti. Da, velik je ulog, ali sjetimo se Pisma koje kaè da „oko nije vidjelo, ni uho ljudsko ~ulo“, ono {to je pripravio Bog onima koji ga ljube. S tim mislima krenimo u sretnu budu}nost kroz sretne Boì}e i mnoge godine sve do blaène vje~nosti u kojoj }emo „s Bogom Boga gledati“. Alojzije Petranovi} Kri` ljubavi

CRKVA @IVOST SISA^KA @UPE

U svjetlosti hodimo – geslo je Susreta hrvatske katoli~ke mlade`i 5.i 6. svibnja 2010.

NATJE^AJ ZA IZRADU LOGA

svjetlosti hodimo“ 1 Iv 1,7 bit }e geslo Susreta hrvatske katoli~ke mladeì u Sisku 2012. godine, odlu~ili su ~lanovi Organizacijskog odbora pod predsjedanjem mons. dr. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa u utorak, 23. studenog u maloj dvorani Pastoralnog centra katedralne ùpe Uzvi{enja Svetog Krià u Sisku. Tom je prigodom biskup Vlado obavijestio ~lanove Organizacijskog odbora da je na posljednjem zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije odlu~eno kako }e susret Hrvatske katoli~ke mladeì u Sisku biti 5. i 6. svibnja 2012. godine. ^lanovi Odbora sloìli su se da }e za{titni znak biti Kvirinova svjetiljka iz 4. stolje}a, prona|ena u Sisku u ~ijem se Gradskom muzeju ~uva te pozivaju

zainteresirane da daju prijedlog za kona~ni izgled loga. Ujedno su ~lanovi Odbora otvorili i natje~aj za pisanje i skladanje himne Susreta na temu gesla: „U svjetlosti hodimo“ Prijedlozi za logo Susreta mogu se dostaviti na adresu Sisa~ke biskupije do Bo`i}a ove godine, a prijedlozi za himnu Susreta do Uskrsa 2011. godine. AS

„UKORIJENJENI I NAZIDANI NA KRISTU, ^VRSTI U VJERI.“ (Kol 2, 7)

vjetski dan mladih odràt }e se u Madridu od 16. do 21. kolovoza 2011. godine. Posebna radost za sve nas je {to }e i mladi iz Sisa~ke biskupije, kao i Katedralne ùpe tih dana boraviti u [panjolskoj i sudjelovati u obiljeàvanju Dana mladih. Koliko je to vaàn doga|aj za mlade vjernike cijelog svijeta svjedo~i i najavljena Papina prisutnost u Madridu u to vrijeme. Do 5. studenog 2010. godine 200 000 mladih ve} je bilo prijavljeno za Susret, a oko 5 200 mladih prijavljeno je iz Hrvatske. Ve} taj broj, koji }e jo{ sigurno rasti, govori koliko su mladi radosni i koliko }e to biti veli~anstven doga|aj. Cijeli }e svijet biti jedna obitelj, obitelj okupljena u Bogu. Kri` ljubavi

To ne}e biti jedini doga|aj u okviru Svjetskog dana mladih, dok }e se u Madridu program odvijati od 16. do 21. kolovoza, tjedan dana ranije odvijat }e se i predsusreti po raznim biskupijama u [panjolskoj. U bogatom programu planirane su zajedni~ke molitve, kateheze, dolazak Pape, bdijenje s Papom i mnoge druge aktivnosti. „Crkva u [panjolskoj se aktivno priprema da vas ugosti i do`ivi s vama radosno iskustvo vjere“, napisao je Sveti Otac u svom pismu povodom Svjetskog dana mladih u Madridu. Patrik Kova~i}

INTERVJU

INTERVJU: Mons. dr. VLADO KO[I], prvi biskup obnovljene Sisa~ke biskupije

STAROM VJEROM PUTOM NAPRETKA K

ri` ljubavi: Iza nas je godina dana od ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Kako biste ocijenili te prve korake? Biskup Ko{i}. Godina koja je pro{la pokazuje da je dobro {to je ponovo o`ivjela Sisa~ka biskupija. Dakako, da bi bilo bolje da tu prosudbu dadu gra|ani Siska i vjernici s podru~ja na{e Biskupije. Dobro bi bilo da oni ka`u {to je to i da li je bolje u odnosu na prija{nje vrijeme. Ja sa svog stanovi{ta mogu re}i da mi se ~ini da postoji dobar entuzijazam i kod sve}enika i kod vjernika i da je sve ono {to smo do sada pokretali dalo odre|ene rezultate. Posebno sam zahvalan svima onima koji su preuzeli neke slu`be i prihvatili nove terete i s rado{}u ih nose i pridonose tome da se vidi da smo mi jedna zajednica u kojoj se pokre}u i ostvaruju neke plemenite i dobre stvari.

Kri` ljubavi: [to je to ~emu biste dali poseban naglasak? Biskup Ko{i}: Na srcu mi je posebno bio i jest Caritas Biskupije. Njega smo me|u prvima ustanovili, ali nisam zadovoljan {to jo{ uvijek nije do kraja profunkcionirao. Na blagdan sv. Nikole potpisali smo kona~ni ugovor s nadzornim in`enjerom, jer je potvr|en glavni projekt i sad je sve spremno da se krene s radovima jer je ve} prije potpisan i ugovor s izvo|a~em radova. Po ovom vremenu }e se raditi toliko koliko meteorolo{ki uvjeti to dozvoljavaju. Plan je da se prostor na prolje}e otvori i blagoslovi. Kri` ljubavi: Krenuli smo s gra|evinama i gra|evinskim radovima. Logi~no se kao slijede}e name}e pitanje Velikog Kaptola ili Kri` ljubavi

INTERVJU

Biskupske rezidencije. Kakva je situacija s tim objektom? Biskup Ko{i}: To je svakako prioritet. Za sad se po{tuju svi rokovi iz ugovora kojeg smo potpisali s arhitektonskom firmom „Matrica“ iz Zagreba i oni to zadovoljavaju}e rade. Restauratori su pregledali oslike `buke. @elimo sa~uvati sve {to je mogu}e kako bi ostalo u izvorniku sve {to je mogu}e. Ipak je to spomenik kulture. Mislim da smo na dobrom putu. O~ekujem da do kraja sije~nja bude dana potvrda glavnog projekta kako bi se mogao raspisati natje~aj za izvo|a~a radova. Za nadzor }emo tako|er uzeti one firme koje imaju iskustva s renoviranjem i ure|enjem takvih vrijednih starih zgrada. Kako sada stvari stoje, radovi bi mogli zapo~eti oko Uskrsa, pa bi mo`da idu}i Boì} bio prigoda da se s blagoslovom ostalih ku}a blagoslovi i moj dom. Kri` ljubavi: Nije li malo kratak rok? Biskup Ko{i}. Pa mo`da jest malo kratko. Ali u svakom slu~aju, ako Bog da, o~ekujem da }u za predstoje}i Susret hrvatske katoli~ke mladeì, ~ije je doma}in Sisak, u svom domu 5. i 6. svibnja 2012. ugostiti kolege biskupe iz zemlje i inozemstva. O~ekujem da }e na susret do}i tridesetak biskupa te dakako mnogo mladih. U Zadru se radilo o 30-tak tisu}a mladih, koliko ih i mi o~ekujemo u Sisku. Kri` ljubavi: Zgrade jedna uz drugu, veù i pitanje jedno za drugim. Veliki }e Kaptol zasjati punim sjajem, a {to }e biti s dvoranom biv{eg kina koja se naslanja na Veliki Kaptol? Biskup Ko{i}: Kad smo zapo~eli razgovore s Gradom Siskom oko ure|enja Velikog Kaptola, ja sam rekao da je Biskupija zainteresirana da se vidi {to }e biti s tom dvoranom. Ona je naslonjena na Veliki Kaptol i premda nije s njim gra|ena, ona ipak s njim ~ini jednu cjelinu. S obzirom na stanje u kojem se nalazi i njena bi obnova trebala {to prije zapo~eti. Osim za dvoranu, pitao sam i za obnovu trga ispred Kaptola. Sve to ~ini jednu povezanu cjelinu i sve se to mora zajedno i promatrati i Kri` ljubavi

ure|ivati. Nema smisla da kraj ure|ene pala~e Velikog Kaptola okoli{ ostane zapu{ten. To su vrlo povezana pitanja. Kri` ljubavi. Da li se konkretno razgovaralo o mogu}em ure|enju dvorane? Biskup Ko{i}: Postoje razli~ite mogu}nosti i prijedlozi. Grad Sisak ima projekt ure|enja, ali nema novaca za obnovu. Mogu}nost je da obnova krene u fazama. Kad budu tu ve} radnici koji rade na Velikom Kaptolu, moglo bi se iskoristiti to da paralelno ne{to rade i u dvorani. To }e jo{ svakako biti predmet razgovora s ~elnicima Grada Siska, jer nama je stalo da tu bude sadràj koji je kompatibilan s radom i sadràjem Biskupije. Tu bi svakako odgovarao jedan muzejsko-galerijski prostor koji bi mogao biti zajedni~ki, i gradski i dijecezanski. I tu je upravo, drìm, mogu} dogovor. Biskupije imaju svoje prostore u kojima izlaù svoju umjetnost i pokazuju je hodo~asnicima i turistima. Crkva je tijekom svog postojanja uvijek bila vezana uz umjetnost i najve}i dio svjetske kulturne ba{tine nalazi se u crkvama. Osim toga, dvorana je velika i bila bi jako dobro iskori{tena kroz polivalentne sadràje. Po potrebi to moè biti koncertna dvorana, a po potrebi i kongresna. Sisak nema niti jednu od tih dvorana. Svakako bi bilo dobro da taj objekt bude ure|en i otvoren za gra|ane grada Siska i da to zapravo postane jedno kulturno sredi{te grada. S obzirom na te ~injenice, zainteresirani smo o tome razgovarati da se na|e

INTERVJU

zadovoljavaju}e rje{enje i spremni smo se uklju~iti u ure|enje. Kri` ljubavi: Veliki je anga`man na o~uvanju ba{tine. Plodovi bi tako|er trebali uskoro biti vidljivi. [to je jo{ konkretno na ~emu se radi? Biskup Ko{i}: Biskupija svojim zalaganjem nastavlja povijesnim putom ~uvanja kulturne ba{tine jer same crkve su spomenici kulture. Posebno mjesto u tome imaju i orgulje. Imam u planu da se fond orgulja popuni. Naime, tijekom rata stradalo je veoma puno crkvenih objekata. Objekti su sagra|eni, ali nisu opremljeni. U ve}ini nedostaju orgulje. U ratu je stradalo 28 orgulja na ovom na{em podru~ju. Ovih je dana bila kolaudacija orgulja u @a`ini, a iz Zagreba su nam iz crkve sv. Marka ponudili orgulje, jer su oni kupili nove. To su dobre orgulje, samo ih je potrebno urediti. Vidjet }emo ho}emo li ih mo}i ugraditi u neku na{u crkvu. Ja bih `elio da do|u u Petrinju. Za idu}u godinu planiramo i restauraciju katedralnih orgulja. To je sve prili~no skupo, ali bit je da sve crkve moraju biti opremljene sa svim onim {to je jednoj vjerni~koj zajednici potrebno da bi funkcionirala.

PASTIRI I PASTORAL Kri` ljubavi. Da bi vjerni~ka zajednica dobro funkcionirala, bitno je da ima domicilnog ùpnika. Kakva je situacija u Biskupiji? Da li nedostaje sve}enika? Ovo podru~je ba{ i nije do sada davalo veliki broj sve}enika. Biskup Ko{i}: U Biskupiji imamo sada 60 ùpa i zajedno s redovnicima i umirovljenima imamo 60 sve}enika. Za ovakvo funkcioniranje to je dovoljno. Me|utim, valjalo bi i bolje pokriti posebno neke ve}e ùpe na kojima ima puno posla. Razgovarao sam s nekoliko redovni~kih zajednica da nam pomognu kako bismo iz njihovih redova dobili jo{ neke sve}enike za na{e ùpe. Poznata su iskustva iz mnogih gradova gdje uz ùpnu crkvu postoji i jo{ jedna crkva koju vode redovnici. Iskustva su odli~na i mislim da bi takvo {to bilo dobro

rje{enje i u na{oj Biskupiji u kojoj sad ima oko 12 posto redovnika u pastoralu, a ja mislim da bi bilo odli~no da ih ima i vi{e. Konkretno, mogli bismo Petrinju usporediti sa Samoborom. Petrinja je vjerni~ki jako narasla. I kolika god da je ùpna crkva velika, jo{ je uvijek premala. Uza sve redovne poslove i ùpnik i kapelan ba{ i ne stignu organizirati sve kako bi se moglo da ima vi{e sve}enika. Stoga sasvim sigurno Petrinji nedostaje bar jo{ jedna ùpa, a mo`da i dvije. Ve} smo razgovarali i o mogu}im lokacijama za gradnju novih crkvi. Kri` ljubavi: Kakva je situacija sa zate~enim sve}enicima? Oni mogu ostati, ali mogu i oti}i ako èle? Kako }ete ih nadomjestiti? Biskup Ko{i}: Dogovor je da u roku od 5 godina mogu oti}i ako tako èle. Me|utim, iz te biskupije kamo odu mora do}i drugi sve}enik kako ne i ostala nepokrivena ùpa. Vara`dinska biskupija ima vi{e sve}enika. Svi smo mi katoli~ka Crkva i sve je to na{ zajedni~ki rad. A danas i udaljenosti vi{e nisu tako velik problem kao {to su bile u neka pro{la vremena. Sisak je najbliì od svih biskupijskih sredi{ta glavnom gradu Zagrebu. Svega 57 km. Osim toga mi smo ove godine zaredili 3 mlada sve}enika i dva |akona, i ako Bog da imat }emo na godinu jo{ dva nova sve}enika i tri trajna |akona. I to je dobro. Treba se moliti. Posebno za mlade. Va`no im je pokazati i sjemeni{te i bogosloviju da oni to vide, a kad Kri` ljubavi

INTERVJU

se cijela Crkva moli i kad im se daje potpora, oni se osje}aju korisni i dobrodo{li, pa se lak{e i odlu~uju. Va`no je moliti.

„BU[ TI KAPUCIN?“ Kri` ljubavi: Kako ste se vi odlu~ili na put sve}eni{tva? Biskup Ko{i}: Dolazim iz vjerni~ke obitelji. Moji roditelji i baka i djed, jer svi smo zajedno ìvjeli, rado su primali sve}enike. @upnik je bio vele~asni Franjo Cesar. Bio je to sabran, poboàn i narod je govorio, svet ~ovjek. Ja sam volio crkvu i radovao sam se ministrantskoj slu`bi. Tada je to bilo druga~ije. Morao se polagati i latinski. Nas ~etvorica smo se pripremali za ministrante, onda se jedan razbolio, ostali su odustali, ali ja sam bio uporan. Sve sam nau~io i èlio sam pro}i taj ispit. I pro{ao sam. Kao ministrant, a bio sam dobar u~enik jer me sve zanimalo i volio sam ~itati, upoznao sam kapucina Iliju Boraka koji je bio iz mog susjedstva. Bio je dobar prema nama

ministrantima. Sa mnom se i dopisivao i znao mi poslati poneku knjigu da pro~itam. Ja sam tako valjda pomislio da sam va`an kad mi on pi{e, da mo`da mogu i ja biti njemu sli~an. Jednom, poslije mise u Petrijancu, me upitao: „Bu{ ti kapucin?“ i ja sam odmah odgovorio:“Bum“. Kri` ljubavi: [to je presudilo da niste postali kapucin? Biskup Ko{i}: Po zavr{etku osnovne {kole i{li smo u Sjemeni{te na duhovne vje`be. Bilo

@elim iskoristiti priliku i svim ~itateljima „Krià ljubavi“ ~estitati Boì} i novu 2011.godinu. Kad izraàvamo ~estitke, tada smo svjesni da nam se ne{to va`no i veliko dogodilo. Nije li tako u prilikama kad roditelji dobe dijete, kad se zavr{i {kola ili dobije posao? Nama se svima dogodilo zaista ne{to veliko i va`no. Bog sam si{ao je me|u nas ljude, Bo`ji je Sin postao dijete na{e ljudske obitelji, nama posve jednak u svemu – osim u grijehu. Stoga od tog doga|aja Bogu nije strana nikoja na{a muka, ni jedan na{ ljudski problem, ni ikoja ~ovjekova nevolja. On ju nosi s nama i preobraàva. Tako s Njime postaje smislen i ìvot s krièm, i no{enje muka i nevolja. Znam, mnogi se ovog Boì}a ne}e radovati kao lani jer su pritisnuti strahom za sutra, gubitkom radnog mjesta ili pak osobnim i obiteljskim problemima. Dru{tvo u kojem ìvimo ne pogoduje duhovnim vrijednostima od kojih se jedino ìvi, ve} nas neprestano odvla~i u krive vrijednosti koje to nisu i koje nas ne mogu usre}iti. @elio bih vam, dragi moji prija-

telji, sestre i bra}o u kr{}anskoj radosti, posvjedo~iti svoju nadu da se s Kristom koji je upravo zato i do{ao, moè pobijediti svako zlo i na}i mir du{e i duboka radost ìvota. Neka odzvanjaju na{e lijepe boì}ne pjesme, neka nas ponese mir i blagost Boì}a. Jer On je me|u nama, nismo sami, nismo nedono{~ad za koju nitko ne mari. On nas nije zaboravio, niti }e nas ikada zaboraviti. Mi pjevamo: „Narodi nam se Kralj nebeski, od Marije ~iste Djevice. Na tom mladom ljetu veselimo se, mladoga Kralja mi molimo!“ Doista, veselimo se! Nije to jeftin poziv bez pokri}a. Ne. Krist je s nama, na{ Kralj koji donosi novo ljeto, novu godinu, novo vrijeme, vrijeme mira i svakog dobra. Po|imo zajedno s Njim u to novo vrijeme da nam doista postane i u duhovnom smislu novo, a to zna~i bolje negoli prija{nje, staro. Neka vas sve pohod Mladoga Kralja ispuni rado{}u i mirom te u novoj godini obilovali svakim dobrom! Va{ biskup Vlado

Kri` ljubavi

INTERVJU

je to dru`enje uz nogomet, pjesmu, molitvu. Zapravo vi{e susret ministranata. Bila su to nezaboravna tri dana u kojima smo razgovarali o sebi, o budu}nosti, molili se, pjevali… To me je odu{evilo. I bilo je presudno da odem na [alatu, a ne u kapucine. I tako sam poslije gimnazije oti{ao i na teolo{ki studij. Imao sam fantasti~ne profesore. Uvijek sam govorio da su oni bili predstavnici zagreba~ke teolo{ke {kole. Predavali su mi: [agi-Buni}, Bajsi}, Tur~inovi}, Golub i Duda, ljudi puni znanja i duboke vjere. Zahvaljujem svim tim divnim ljudima jer sam od njih puno dobio. Svi su oni ugledni i svjetski priznati teolozi koji su puno davali svojim studentima. Kad smo 2006. godine bili u posjetu „Ad limina“ kod pape Bendikta XVI., pitao nas je da li je jo{ `iv pater [agi. Oni su skupa bili u teolo{koj me|unarodnoj komisiji. A posebno bih izdvojio i patra Dudu koji je izvan nastave ~etvrtkom predavao Perikope. To su tuma~enja nedjeljnih ~itanja. On je to tako duhovito tuma~io da nas je sve ponijela ta njegova rije~ u kojoj je uvijek bila i neka zamka za preispitivanje samoga sebe. Pa kad smo se i nasmijali, ispalo je da smo se smijali sami sebi. I tako je do{lo re|enje i prva slu`ba. Kri` ljubavi: Prve se slu`be svi uvijek sje}aju. Gdje ste po~eli?

BISKUPIJSKO MARIJANSKO SVETI[TE Nakon {to je u Domovinskom ratu sru{ena do temelja, danas u Gori raste nova crkva. No, ova se ne gradi po nacrtu one koju su 1991. sru{ili oni koji nemaju savjesti, morala, niti po{tuju ikakve svetinje. Gradi se po nacrtu one crkve koju su u Gori sru{ili Turci. Bit }e to dakle replika crkve iz 12. stolje}a koju su sagradili Templari. Ona sva ni~e iz klesanog kamena u goti~koj vizuri. Crkva }e biti visoka 14 metara. Sad su zidovi sagra|eni u visini od 4 metara. Ide polako, ali ide. Dio novca je dala dr`ava iz resornog ministarstva, a da bi se pokrili tro{kovi za radove u ovoj godini, Biskupija je uzela kredit. U idu}oj godini je previ|eno da se do|e do krova. Osim toga u izradi je i projekt ure|enja okoli{a. Sve bi trebalo biti gotovo do blagdana Velike Gospe 2012. godine. Bio bi to ujedno i datum otvorenja i blagoslova biskupijskog marijanskog sveti{ta koje bi trebalo zasjati u punom sjaju. Biskup Ko{i}: Prva moja slu`ba bila je u `upi Dubovac u Karlovcu. Iza toga sam bio u Zagrebu u [panskom i 1990. godine do{ao u Hrastovicu. Bilo mi je lijepo. Jako smo puno radili, ali ve} 1991. godine po~inje nevolja, rat i izbjegli{tvo. Bilo je to te{ko vrijeme, ali i

Kri` ljubavi

INTERVJU

vrijeme osje}aja zajedni{tva koje je olak{avalo sve tegobe. îni mi se da se to zajedni{tvo malo danas izgubilo i da nam svima nedostaje. Ali ostala su dobra prijateljstva iz tog vremena. Kri` ljubavi: S obzirom da Hrastovica ima status ùpe, a nema ùpnika, ho}e li ona imati prioritet kao Va{a nekada{nja ùpa? Biskup Ko{i}: Istina je da Hrastovica treba ùpnika. Ali ja moram gledati prioritete ~itave Biskupije. Mi tamo imamo najbolji ùpni stan, ali i 1.200 ljudi. Trenutno to pokrivaju ùpnik i kapelan iz Petrinje. I kad bismo imali bar jo{ jednog sve}enika u Petrinji, bilo bi lak{e. Bitno je rije{iti podru~je na kojem je ve}i broj vjernika bez sve}enika. A do}i }e i Hrastovica na red. Dobro je kad je sve}enik u manjoj zajednici. Zato i razmi{ljamo o otvaranju jo{ jedne ùpe u Petrinji, a kao logi~na name}e se i pomisao izgradnje crkve i otvaranja nove ùpe u Tomi}evom putu u Sisku. I tamo je sad veliki broj stanovnika. Va`no je da pastoral ìvi i da se razvija. Upravo to je bila motivacija da smo u ovoj godini otvorili dvije nove ùpe u Donjim Kukuruzarima i u Odri. Kao samostalna ùpa name}e se i Lekenik. To je op}insko sredi{te koje ima novoizgra|enu crkvu i tu }e vrlo brzo trebati ùpnik.

PETI HRVATSKI SOCIJALNI TJEDAN Kri` ljubavi: Kroz komisiju â&#x20AC;&#x17E;Iustitia et paxâ&#x20AC;&#x153; vrlo je zna~ajan Va{ anga`man na tragu borbe za socijalnu pravdu. Da li posebno ne{to spremate i u Biskupiji? Biskup Ko{i}: Razmi{ljam o socijalnom anga`manu kroz osnivanje Ureda za socijalni nauk Crkve. Trebalo bi pokrenuti neke tribine i susrete. Na razini Hrvatske, idu}e je godine 5. hrvatski socijalni tjedan. Prva ~etiri su bila prije II svjetskog rata i organizirao ih je kardinal Stepinac. On je bio izuzetno osjetljiv na socijalne nepravde, na sirotinju, na radnike i upozoravao je na nepravde koje su im se doga|ale. To bismo i mi trebali. Na taj bismo Kri` ljubavi

na~in pomogli dr`avi i dru{tvu da se po pitanju korupcije i svih tih zala {to vi{e unaprijedi na{e hrvatsko dru{tvo. Treba upozoravati. Stalno i ispo~etka. Tko je pozvan na to ukazivati? To je na{a zada}a i moramo se boriti. Moramo se boriti rije~ima, jer i ozra~je koje se tako stvara mo`e puno pomo}i. Ne}u posustati i prestra{iti se. Bit }u uporan i stalno upozoravati na svako zlo koje prijeti, koje kr{i prava radnika i uskra}uje ljudsko dostojanstvo. Mislim da je i to na{a zada}a. Tako bi to bila i zada}a Ureda za socijalni nauk Crkve u na{oj Biskupiji.

OD FAKULTETA DO VRTI]A Kri` ljubavi: Obuhvatili smo puno segmenata koji su zna~ajni za napredak Biskupije i cijelog kraja koje ona obuhva}a. Vaàn segment svakog razvoja je odgoj i obrazovanje. Imate li kakvih promi{ljanja i o otvaranju vrti}a i {kola? Biskup Ko{i}: Sanjam o katoli~koj {koli. Ve} je vidim na prostoru uz ùpnu ku}u u ùpi sv. Kvirina. Bila bi to {kola s cjelodnevnim boravkom u kojem bi djeca poha|ala nastavu, dobila ru~ak, napisala zada}u i ispunila sve svoje obveze prema {koli dok roditelji ne do|u po njih. Takvih {kola ima u na{im biskupijama, pa bih volio da i Sisak dobije jednu takvu {kolu. Kri` ljubavi: Krenuli smo s Fakultetom, va{a èlja je katoli~ka osnovna {kola, a moè li se razmi{ljati i o vrti}u? Biskup Ko{i}: Da, hvala Bogu sve za fakultet je u pripremama. Bra}a Dru`be Sinova Bezgrje{ne su dobila zgradu biv{e tiskare na kori{tenje 20 godina bez naknade. Samo ju trebaju urediti i prilagoditi potrebama. Ona je na idealnom mjestu. Bolnica za praksu je u blizini, a ako u biv{oj vojarni bude kampus, bit }e to idealno okruènje i jedna dobro osmi{ljena i zaokruèna cjelina. Davorka Ba{i}

@IVOT U DUHU

BOG U @ENSKIM RAZGOVORIMA

i{ta, ni{ta, ali ba{ ni{ta, niti jedna stvar, niti jedan doga|aj, niti jedan susret, ni{ta pod ovim nebeskim svodom nije slu~ajno. Nitko me ne moè uvjeriti u suprotno. Presna`ni su, predojmljivi utisci koje sabirem i u sebi pohranjujem iz dana u dan cijelog svog ìvota. Srpanj je, ljetna vru}ina napravila mi je malo druga~iji raspored i dana i no}i. Spavati sam i{la u tri sata, probudila se iza devet. Majko moja pa ne sje}am se kada sam toliko spavala u jednom komadu. Subota je. Ljetni raspored misa isklju~uje onu dragu svetu misu u 10.00 sati u Domu za starije i nemo}ne osobe u Sisku. Nema ni biblijske skupine. Niti jedno niti drugo mi ne odgovara, no tko mene pita. Malo sam se sama pripremala za nedjelju, pro~itala svetopisamske tekstove za ~etrnaestu nedjelju kroz godinu, jo{ malo listala „@ivo vrelo“, „prostudirala“ ~lanak - Poslanje je drugo ime Crkve, tekst @eljka Tanji}a. Zaustavljam se na podnaslovu - Poslanje - drugo ime za nasljedovanje. Jako dobro odabran, mislim si, kaè autor - Prije svega, zada}a Crkve jest pripraviti put Gospodinu. On {alje u~enike pred sobom, svuda kamo je kanio do}i. Oni koje {alje u njegovoj su slu`bi, a ne slu`bi vlastitih interesa. Isus po sedamdesetdvojici u~enika èli navijestiti mir i kraljevstvo Bo`je, isto ono {to je Bog èlio navijestiti po prorocima. Gospodin ih {alje „po dvojicu“ jer je njihovo zajedni{tvo i bratstvo, onkraj svakog la`nog intimizma, navje{taj kraljevstva i mira. Taj navje{taj, koji u sredi{tu ima Krista na pravi je na~in mogu} jedino kroz ìvot u odnosu, kroz ìvot onih koji se

me|usobno pomaù i podràvaju u dobru, a ne u zlu. Prije neku ve~er slu{ala sam emisiju „Mladi, ne bojte se Krista“ na Radio Mariji, ~iji je urednik i voditelj ùpnik sisa~ki vl~. mr.sc. Antun Sente, ml. Velik je broj tema otvoren u toj emisiji, gosti su bili mladi iz sisa~kih ùpa. No, nekako sam slu{aju}i njihove odgovore imala dojam da za mnogo toga zapravo niti ne znaju za{to ~ine, kao da sve to rade po inerciji, nisam puno njihovih osobnih stavova i doìvljaja uspjela ~uti. Sve je to nekako bilo bez kriti~kog odnosa i stava. A to mi se ~ini neophodnim i sastavnim obilje`jem mladosti. Dobro, sigurno su imali i tremu, nije im bilo svejedno kakav }e dojam ostaviti, ali opet, u toj dobi bi nekako trebali znati za{to se nalaze na nekom putu, za{to im je vaàn, ~ime ih ispunjava, kako im pomaè, kako ih nadahnjuje. Mladi su to ljudi, dobro, ali ipak imaju nekakvih 17, 18, 19 godina, to su osobe koje zavr{avaju ili su zavr{ile srednju {kolu pa i studenti, i jako dobrim su dijelom ve} formirani kao osobe. Poku{ala sam se zamisliti na mjestu voditelja emisije. Bojim se da bih malo izgubila nadahnu}e za svoj poziv i posao. Kako privu}i mlade k dobru, kako ih zadràti, kako im usaditi trajne vrijednosti iz kojih }e se ~itavoga ìvota imati priliku nadahnjivati, sami istraìvati, propitkivati? Posebno mi je bilo neobi~no {to se ùpnik jako iznenadio kako jedna mlada osoba na internetu traì izreke crkvenih otaca iz 4. ili 5. stolje}a, tipa Svetoga Augustina. Ne znam, mo`da je to u dana{nje vrijeme neobi~no, no prije je ve}ina mladih ljudi sakupljala mudre izreke kako Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

svetaca, tako i velikih mislioca kroz povijest, knjièvnika, sakupljala i rukom ispisivala upe~atljive dijelove knjièvnih djela koji su imali za cilj objasniti na bolji na~in neka njihova razmi{ljanja, traìli su se. Me|u mladim ljudima su se i razmjenjivali takvi zapisi. Ne{to kao „ilustracija“ osobe, ne{to {to smo èljeli dose}i, shvatiti. Ako netko ve} ide u crkvu, a jo{ je i mlad, istraìva~kog duha, meni je to sasvim normalno da se nadahnjuje na tekstovima svetaca. A onda me je to sve zabrinulo. O~ito je to ipak rijetkost. Opet smo na povr{ini, ni{ta se ne traì, nedovoljno se promi{lja, nedovoljno se koriste blagodati svega onoga {to je u Crkvi daje. Funkcionira se u tom okruènju po ustaljenim pravilima, bude se prisutan, odradi se, i to je sve. No da se vratim na po~etak. Raspored obavljanja svega isplaniranog za subotu, mogla sam urediti na potpuno druga~iji na~in, zato sam spomenula na po~etku kako me nitko i ni{ta ne moè uvjeriti kako postoji slu~ajnost. Jednostavno ne postoji. Nisam „{opingholi~arka“, no ponekad je uistinu nu`no kupiti par stvari. Drugi to obavljaju „lijevom nogom“, no meni je to doslovno tlaka. Ali kada je dobro „izabran“ dan, i ta kupnja pro|e u velikom zadovoljstvu, kako kupljenim, a jo{ vi{e onim sto je nu`no u kupnji - susretom s ljudima. Sve {to je bilo „ve}e“ - ~itaj skuplje, obavila sam i ostalo mi je jo{ kupiti ~arape. Na poslu sam u odori, i poprili~no mi se neprimjerenim ~ini biti bosih nogu. Neke stvari nikako ne idu skupa. Ina~e u ovo doba godine niti u crnom ludilu ne bi i{la kupovati, a kamoli nositi ~arape. I eto, {to se dogodilo? Kupnja ~arapa na plus 30 - pretvorila se gotovo u sat kateheze, razgovor o Bogu, uzorima u vjeri, svjedo~enjem osobnih susreta i dodira s Bogom, pri~ama o obitelji, djetinjstvu. Svi koji razmi{ljaju kako ène nemaju Kri` ljubavi

ni o ~emu drugom razgovarati osim o krpicama, {minkanju ili da isklju~ivo tra~aju kada su zajedno, moram re}i da jednostavno - nisu u pravu. Niti jedna jedina rije~ takvoga tipa nije se izgovorila. Nisu u pravu niti oni koji govore kako se o vjeri i Bogu ne razgovara na javnim mjestima, dràvnim ustanovama, kafi}ima pa eto i trgovinama. Razgovara se svuda i to puno. Nas tri zapravo se ne poznajemo. Ne znamo si niti imena. Znamo se iz vi|enja, ne radimo iste poslove, razli~ite smo i dobi i statusa (udovica i majka, udana èna i majka i ja kao neudana i bez djece), iz razli~itih smo ùpa, razli~itog podrijetla. Sve u svemu, tri „fele“ èna, a opet tako srda~an i iskren razgovor. Naglasak je na onome iskren. I otvoren razgovor. Po~elo je tako da me jedna od tih dviju èna upitala o ljetnom rasporedu

@IVOT U DUHU

misa u Svetom Kriù. Kako je po~elo, tako se nije zaustavilo. Gotovo smo razgovarale jedan {kolski sat. I zato kaèm da nema slu~ajnosti da je svaka od nas koje smo u{le u tu trgovinu krenula nekim drugim putem toga dana, ne bismo se srele. A netko je èlio ovaj susretâ&#x20AC;Ś Obje ène su majke, prenose mi svoja iskustva s djecom, jedna je udovica, nisam to niti znala, povjerava nam stvari od kojih Molitva Predragi, li{i me èlja, oslobodi htijenja, {to od Tebe i zbog Tebe nisu. Kad kaèm Ti zna{ sigurna sam Ti jedini uistinu - zna{. Zato ne daj da èlim, nit umom nit tijelom. Uti{aj htijenja, ublaì prazninu zbog nedomi{ljenih, ali ipak èlja. A bol kad naslutim, nek spremna o}utim joj konac, ali i tijek. Jer kad i boli nestane, sve uzalud je tek tada je - kraj. Ne èljeti - a ìvjeti? Moè li se bez Tvoje milosti, bez Tvoje ljubavi? Antonija Tomazini}

nam se koà jeì. Trenutci u kojima je ostala bez supruga, koliko bi joj bilo teè to objasniti malodobnoj djeci da nije vjernica, povjerava nam kako je prvo kada se to dogodilo, nazvala vjerou~itelja djece. Naàlost, bio je izvan Siska, ali i ono {to joj je rekao preko telefona dalo joj je dodatnu snagu i potporu kako bi svojoj djeci pomogla i objasnila im sasvim novu i ~udnu situaciju u njihovu mladom ìvotu - {to to zna~i sada kada je tata poginuo? Rekao joj je - Mama zna najbolje. I ja vjerujem da je znala. Pri~aju mi njih dvije o osobama koje su posebno va`ne u njihovim ìvotima, pri~aju o vjeronauku, iskustvima iz djetinjstva. Slu{am i upijam. Nema pretvaranja u izgovorenim rije~ima, iznose se gole ~injenice i stvarni doìvljaji, utisci. Posebno dojmljiva pri~a je o satu vjeronauka s jednom ~asnom sestrom. Po~eo je tako da je ~asna sestra zaklju~ila da taj dan ne}e u~iti iz knjiga, nego u kuhinji. Stavili su svi skupa â&#x20AC;&#x17E;fertuneâ&#x20AC;&#x153; i prihvatili se posla. Radili su hostije. Saznajem i o okupljanjima mladih u Marijinoj legiji u Svetom Kvirinu, o pogodnostima komunikacije putem facebooka s mladima, obje mi to preporu~uju, saznajem kako je bilo lijepo odrastati u Sinju, gdje je jedna od mojih sugovornica provodila djetinjstvo kod bake i djeda. Tamo je crkva nonstop otvorena. Do deset sati nave~er. Mladi dolaze u razli~ito doba dana i no}i. Odmah sam se sjetila hodo~a{}a u Rim, Piazze Navona i crkve Svete Agneze gdje je svakoga dana do pono}i izloèno Presveto i neprestano je klanjanje uz glazbu i pjesmu mladih uz mirise tamjana. Sjetila sam se odmah i Zidina, mu{kog karmelskog samostana i duhovnog centra Svetog Ilije. I tamo sam u kasno doba no}i mogla u}i u crkvu u miru i ti{ini. Sje}am se i dana kada je pro{le godine i na{a crkva {irom otvorila vrata. Saznajem o ìvotu crkvenih katoli~kih zajednica izvan Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

domovine. Toliko novih doìvljaja u samo jednom susretu. Posebno me se dojmila pri~a o jednom vjen~anju nakon poznatog te~aja za mladence. Obred toga vjen~anja i propovijed je bila je takva da su se nakon prisustvovanja tome vjen~anju jo{ ~etiri mlada para odlu~ila na brak. Zaklju~en pred Bogom, naravno. Jedan od tih parova vjen~ao se samo dva tjedna nakon toga prvog vjen~anja. Nisu to tako planirali, ali, eto, nakon prisustvovanja vjen~anju moje sugovornice, jednostavno nisu mogli druga~ije. Toliko ih je to osvijestilo i „prodrmalo“. Vjerujem da sve}enicima nije uvijek lako. Vjerujem da i njima samima ~esto do|u u pamet misli djeluju li kako treba, jesu li ne{to propustili, kako i {to ~initi ne bi li se jo{ vi{e pribliìla Bo`ja rije~ svakom ~ovjeku, ali upravo ovaj dana{nji susret u trgovini s dvije ène pokazao mi je kolika je potreba vjernika laika za dobrim Bo`jim slu`benicima, koliko je u njih povjerenja, koliko prema njima ljubavi i po{tovanja. Sloìle smo se koliko su va`ne svete mise i propovijedi, kako silno mogu ~ovjeka dotaknuti, koliko je va`no znati slu{ati ali i mo}i ~uti. Zanimljivo mi je bilo {to su i one primijetile da jednostavno razli~iti ljudi neke ljude druga~ije ~uju. Iste rije~i jednog dotaknu, do drugoga ne dopiru. Razgovarale smo i o modernoj duhovnoj glazbi, i to podru~je moje sugovornice i poznaju i prate, razmjenjuju linkove. Ganutljiv je bio i primjer doma}eg sina redovnika, koji je do{ao iz daleka kako bi pomogao i dao podr{ku bliskom prijatelju u rje{avanju osobnih problema (neumjesno bi bilo navoditi koje to~no). Dobro, treba imati i na~ina i sredstava do}i, ali na taj na~in shva}ati i ìvjeti svoj poziv je ipak ne{to izuzetno. Savjet se moè dati i telefonom, preko elektroni~ke po{te, no, susret, kontakt s ~ovjekom ne{to je {to se ni~im ne moè Kri` ljubavi

nadomjestiti, a ovdje je o~ito rije~ i o istinskom predanju Bo`jem pozivu, to nije samo „odra|en posao“. Mislim si, kada bismo mi na takav na~in, svatko na svom poslu i u obitelji postupali pa gdje bi nam kraj bio u ovoj na{oj domovini. Za kraj jedna lijepa pri~a. Naslov je Lutka od soli, autor je Antonio de Mello, zna~ajna je za mnoge ìvote. Prepoznala sam i svoj u toj pri~i, svoje mjesto pod ovim nebeskim svodom. Lutka od soli putovala je tisu}e milja zemljom dok kona~no nije stigla do mora. Bila je odu{evljena tom ~udnom, pokretnom vodenom bujicom, koja je bila posve druga~ija od svega {to je ona do tada vidjela. „Tko si ti? “upita lutka od soli more. More odvrati smije{e}i se: „U|i unutra i vidi sama“. Ugazi na to lutka od soli u more. [to je dalje ulazila, sve se vi{e otapala i od nje je jo{ samo malo preostalo. Prije nego {to je nestalo i posljednjega dijela, povi~e lutka zadivljeno: „Sad znam tko sam!“ Tako i u ovom dana{njem susretu, razgovoru , na{la sam se „doma“ sa svojima. Ali na{la sam i odgovore na mnoga pitanja, a posebno jo{ jednu potvrdu i obja{njenje na koji na~in se sve Bog i preko koga pribliàva ljudima i zbliàva sa svakim ~ovjekom. I samo su mi se vratile u misli rije~i iz propovijedi akademika Ivana Goluba od nekog dana - Tko je sve}enik? ôvjek za ~ovjeka, ~ovjeka ovoga vremena sam on u pitanjima koja se ti~u odnosa s Bogom, ogrnut slabo{}u da bi imao razumijevanja za bra}u koja grije{e iz neznanja. Hod u vjeri je i susret po susret. U crkvi i izvan crkve, s poznatima i nepoznatima, na misi i na kavi. I sa sve}enicima i svima onima koji to nisu, ali istinski prijateljuju s Gospodinom Bogom. Antonija Tomazini}

@IVOT U DUHU

MATEO I SVETI NIKOLA NA PRVOJ OBLJETNICI PONOVNO USPOSTAVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

eke stvari u ìvotu dogode se kada se nama ~ini da je kasno za njih, neke okolnosti i doga|aji nastupe prije negoli im se i nadamo, dakle mnogo toga {to proìvljavamo ima neko svoje vrijeme ispunjenja i ostvarenja, a to ne ovisi pretjerano o na{em ra~unanju vremena kao niti na{im i{~ekivanjima, nadanjima. Nekad nam se ~ini rano, nekada kasno, nekada i prekasno. Eh, tko bi ~ovjeku udovoljio. Iako se dugo ({to dugo, vjekovima!) o~ekivalo progla{enje ponovnog uspostavljanja Sisa~ke biskupije, i ono nam se u~inilo iznenadno. O, pa to je tu, komentirali smo lani u ovo doba. A danas - eto i prve godi{njice drevne mladice. A i starost i mladost iziskuju posebnu i pove}anu bri`nost i pa`nju, teto{enje i pove}u mjeru pruène ljubavi. Dok su odrasli i va`ni ljudi s podru~ja Sisa~ke biskupije, kako predstavnici klera, tako i dràvne vlasti, ali i vjernika laika na tome veli~anstvenom trenutku na primjeren na~in Bogu zahvaljivali, dje~ica su ipak bila zaokupljena drugim stvarima, pa mogu re}i i sitnim brigama. Ovih se dana pri~a kako tijekom sljede}eg tjedna budu}i prvopri~esnici i krizmanici imaju obvezu prisustvovati barem jednoj zornici, to }e biti sat vjeronauka prakti~noga tipa, rano ustajanje, a joj. Bri`ni vjerou~itelji gledaju organizirati poha|anje te „prakti~ne nastave“, rada „na terenu“ da djeci bude malo lak{e izabiru}i onaj tjedan kada klinci idu ujutro u {kolu, ionako tada ve} ranije ustaju iz kreveta.

No osim toga govorkalo se podosta i o Svetom Nikoli. Pitaju se djeca kada }e sti}i u sisa~ku katedralu (na {to su se navikli prethodnih godina) u nedjelju 5.12. ili }e banuti ba{ o datumu svoga ro|endana za nebo 6.12. I za jednu i drugu odluku ima Sveti Nikola razloga, no svetac o~ito nije neki narcisoidan tip pa je zanemariv{i svoj nebeski ro|endan stigao prije vremena, nikako ne htjev{i propustiti prvu obljetnicu proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Tako se pridruìo sveop}em slavlju Si{~ana i ìtelja cijele Sisa~ke biskupije. A zna mudri svetac da }e time poja~ati samu fe{tu prve godi{njice uspostavljene biskupije, a produìti i proslavu svoga osobnog blagdana, pruìv{i time priliku klincima za dvostruko slavlje a time i dvostruke darove. Mene Nikolinje i nije pretjerano zanimalo, a i sare na ~izmama su mi vrlo visoke, da se pobojah da ne bi svetac mislio da o~ekujem i nekakav veliki poklon stavim li ih o~i{}ene na prozor, a ovo je ipak vrijeme ljubi~aste boje koja simbolizira i pokoru. Stigoh u sakristiju radi snimanja ùpnikove propovijedi na dje~joj misi u 11.30 sati, a na{ Mateo nije u ministrantskoj odori. Vo|a ministranata, a ne ministrira? [to se dogodilo? Bolestan, veli nije, ne ùri na natjecanje u streli~arstvu, izgubio je kontinuitet treniranja pa ne sudjeluje danas na natjecanju (a bio je izvrstan streli~ar), sve to radi obavljanja svih mogu}ih i nemogu}ih slu`bi i du`nosti u na{oj ùpi. Pomagao je danas u pripremi natjecanja svojim prijateljima iz Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

streli~arskog kluba, iako se sam ne natje~e. Nije, veli, niti umoran, naime ju~er smo bili na simpoziju o Sisa~koj biskupiji i potom na prelijepom studijskom putovanju obilaze}i kapelice i crkve, sudjeluju}i na svetoj misi u Kutini, odredi{ta su bila sljede}a: Bok Palanje~ki, Stara Dren~ina, Gora, Petrinja, Tabori{te, Klo{tar Ivani} pa Kutina, opet Sisak, ne bi bilo ~udo da se i malo umorio. Vrzma se po sakristiji, nadgleda tijek mise i svoje prijatelje ministrante u slu`bi oltara, a onima od njih koji ulaze u sakristiju daje pokoji savjet. Sestra Mirjana odjurila je nekamo, sva u `urbi, a ima i ona obaveza, a ja slu{am evan|elje i ~ekam propovijed. Mateo ima `elju postati sve}enik. Zafrkava se da je za to malo premr{av, tje{im ga, bude to do{lo s godinama, rekoh mu da se taman za desetak godina stigne udebljati do mjere pravog sve}enika, sjemeni{te pa studij, jo{

Kri` ljubavi

neka malo i produì studiranje i eto stigne se puno toga nau~iti, a za to vrijeme i - malo udebljati. Zezamo se, odijevamo ga u sve}enika, radim mu kolar od bijele papirnate maramice, a on si trpa vesticu ispod ko{ulje i sam sebi smije kako bi izgledao s trbu{~i}em. Obla~i albu, ma stoji mu jako dobro, pogotovo kad se ispod nje nazire i trbuh. No nije to trbuh po Mateovoj èlji, nije po pravoj mjeri, ima on uzor, ogleda se, tap{e po â&#x20AC;&#x17E;trbuhuâ&#x20AC;&#x153;. Malo mu pomaèm, pa uzimam jastu~i}e s klecala i formiram od njih pravi pravcati trbuh. Mateo obla~i vestu naopa~ke, zatvaram mu patent zatvara~ na le|ima, jastuci na pravom trbuh-mjestu, i to je to, Mateo je zadovoljan! Uto utr~ava s. Mirjana s fri{ko izgla~anom crvenom misnicom. Ma nije mogao takav me|u djecu veli, misnica je bila izgu`vana. Kona~no mi je sinulo, pa Mateo }e biti i katedralni Sv. Nikola! Poslanik pravoga sveca.

@IVOT U DUHU

U sakristiji su pripremljeni i paketi}i slatki{a za djecu. I dok pripreme za opremanje Nikolinog poslanika traju, na{ ùpnik vl~. Antun Sente, ml. nesebi~no dijeli djeci pregr{t darova sasvim jedne druge vrste. Lomi Bo`ju rije~ ~ine}i zalogaje te nebeske hrane prihvatljive njihovim dje~jim ustreptalim srcima. Ne dodaje umjetne zasla|iva~e tim zalogajima, ne stavlja umjetne arome i boje, poja~iva~e okusa, lomi komadi}e nebeskog kruha, nudi, pou~ava malene. Pobu|uje zanimanje pribliàvaju}i se k djeci, postavljaju}i konkretna pitanja o evan|elju, traì i poti~e na sudjelovanje, obja{njava. Priprema im i daruje darove koji }e ih oja~ati, okrijepiti i razbistriti njihov um, njihovo srce prodahnuti istinom. Ni{ta ne umanjuje, nti teìnu izgovorene Bo`je rije~i, ne zata{kava im probleme koji postoje u stvarnom ìvotu, priprema ih za stasanje, za odrastanje u pouzdane ljude i ~vrste vjernike. Mateo je u me|uvremenu postao pravi sveti Nikola. Pomogla sam mu da se do kraja odjene, s. Mirjana sretna i zadovoljna i nasmijana, slaè mu umjetne obrve, rezucka vatu pri~vr{}uje selotejpom, brada, mitra, ma sve je na svome mjestu, komentiram - s. Mirjana, tako ste razdragani, trebali biste vi{e s djecom raditi. Mateo uzima i biskupski {tap u jednu ruku (ne onaj prvog biskupa sisa~kog, nemojte misliti), u drugu paketi} slatki{a. Vje`ba hod, polagan, dostojanstven, biskupski, malo produbljuje glas, sve je spremno. Misa je zavr{ila, ~ujemo ùpnika kako govori - Idem ja pogledati je li mo`da do{ao Sveti Nikola. Dolazi pred Matea, poslanika svetoga Nikole, stiè s njim do djece - Poznate li ovoga svetca? Sveti Nikola! Sveeetiiii Nikolaaa!

Ovo je dobar sveti Nikola, kako si sveti Nikola? Dobro. Jesi umoran? Jako umoran. Jesi dugo putovao? Dugo, dugo. Evo ima tu puno dobre djece koja te ~ekaju, kojima mo`e{ podijeliti darove. â&#x20AC;&#x2122;Ajmo, prvo najmanji, prvo ovi najmanji - ~uje se zvonki glas bri`noga pastira vl~. Antuna. I bilo je darova za sve iz ruke svetoga Nikole i za najmanje i za one skroz velike, ~ak i one koji ga nisu niti ~ekali, niti ~izmu na prozor stavili. Pa ipak je danas i poseban dan, prvi ro|endan Sisa~ke biskupije! Antonija Tomazini}

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

EUHARISTIJSKI ZAGRLJAJ LJUBAVI Prvi dan trodnevnice – Sveta misa – zagrljaj ljubavi

rvi je dan trodnevnice, pripreme za svetkovinu na{e ùpe Uzvi{enje Svetog Krià. Svetu misu slavio je don Ivan Filipovi}, sve}enik voditelj zajednice Cenacolo – duhovni vo|a mladih ljudi koji traè novi ìvot u Kristu, ìvot bez ovisnosti, ìvot ljubavi i mira kojeg jedino mogu posti}i u Kristovoj ljubavi, ljubavi koja sve pra{ta, spaja, lije~i i daje ìvotu smisao ìvljenja . Don Ivan slavi svetu misu, a mladi iz Cenacola svojom glazbom i pjesmom uveli~avaju slavljenje Gospodina. U svojoj propovijedi don Ivan govori o snazi, veli~ini i divoti susreta s Kristom. Iz vlastitog iskustva svjedo~i kako je njega, biv{eg ovisnika susret s Kristom promijenio, oìvio ve} mrtvu du{u i uputio na put sve}enika, tako da je danas kao sve}enik duhovni oslonac mladima kojima je pomo} potrebna. Nije dovoljno samo moliti ili kako kaè don Ivan «samo blebetati» ve} treba ìvog Krista sresti , prepoznati i ìvjeti – ìvjeti s Kristom i za Krista. Kada nas svi odbace, kada se na|emo na dnu, kada nas svi otpi{u tada je tu GospodinOn pruà ruku spasa, on nam opra{ta grijehe, ona nas razumije, razumije sve na{e tegobe i boli – On nam pruà utjehu i nadu unose}i u na{a srca ljubav. Ljubav Kristova najbolji je lijek za bolesne du{e jer ne zaboravimo da je Kristova ljubav bezgrani~na. Iz ljubavi prema nama bio je mu~en, poniàvan, popljuvan, bi~evan i na kraju za na{ spas dao svoj ìvot smr}u na kriù.

Kri` ljubavi

Tada se iz drugog reda klupa ~uje glas koji pita : «Tko }e meni oprostiti, tko }e mene voljeti i tko…?» Neobi~an je to trenutak. ^ovjeku iz klupe, za kojeg saznajemo da se zove Milan zvani Mika, prilazi na{ `upnik

@IVOT U DUHU

Antun razgovara s njim, nastoji ga smiriti kako bi se moglo nastaviti misno slavlje. Zatim don Ivan prilazi ~ovjeku, izvodi ga iz klupe ne{to s njim tiho razgovara i nakon toga slijedi zagrljaj. Don Ivan je zagrlio i blagoslovio Milana, a Milan {iri ruke i s puno vjere i ljubavi grli sve}enika. Trenutak je to kada se ljudska patnja slijeva u ljubav, u ~vrsti zagrljaj ljubavi, zagrljaj koji smiruje, koji lije~i i ulijeva nadu u prazno i napa}eno srce. Na{ ùpnik tada isto zagrli Milana i zajedno sjedaju u prvu klupu i sveta misa se nastavlja. Ganuto gledamo ovaj prizor i iz oka od neke dragosti i miline teku suze, suze ganu}a, suze tuge, suosje}anja, ali i suze ljubavi i sre}e. Don Ivan ovaj susret povezuje s propovijedi u kojoj govori o susretu s Kristom – Kristom ìvim, Kristom koji tje{i, blaì, ja~a i spa{ava. Kasnije saznajemo da je to ~ovjek koji je u Domovinskom ratu na boji{tu gledao kako ginu njegovi prijatelji i koji je preìvio taj stra{an vihor smrti koji ga je okruìvao. Tom srcu trebao je taj zagrljaj ljubavi, zagrljaj

kojim ga je Krist preko sve}enika sebi privio i obasuo ga obiljem svoga milosr|a unose}i u njegovo srce traèni mir. Bila je to sveta misa posve}ena svetkovini na{e ùpe Uzvi{enja Svetog Krià koji nas je u~io kako treba nositi svoj kri`, kri` patnji i ljubavi, ali i kri` spasa – kri` ìvota. Blaèna Djevica Marija Isusova i na{a majka, koja je u svom srcu podnosila sve patnje svoga sina bri`no bdije nad nama, a svojom skromno{}u, ustrajno{}u, samozatajno{}u i strpljivo{}u neka bude uzor i neka nas zagovara kod svoga sina, na{eg Spasitelja, Otkupitelja i Tje{itelja Isusa Krista. Hvala ti, Gospodine za ovu ve~er, hvala na ovom susretu. Unesi ljubav i mir u srca svih ljudi kako bi u ljubavi koju Krist {iri oko sebe, ìvjeli ovaj svoj dio ovozemaljskog ìvota, u okrilju Blaène Djevice Marije i uz tvoju za{titu. Zagrljaj koji smo gledali – bio je to zagrljaj Krista kojim je zagrlio sve nas u katedrali unose}i u na{a srca mir, ljubav i vjeru- zagrljaj u kojem svi mladi koji teè za novim ìvotom vide u Kristu spasitelja i otkupitelja jer on je PUT , ISTINA I @IVOT. Anica Potkonjak

Ro|endan iz pukotine nezaborava Kroz pukotinu nezaborava nebeska strijela utkala je nit neba u srca: Rije~ je tijelom postala i nastanila se me|u nama Tjerani `udnjom prema nebu tr~e: ribari, nevjernici, bludnice, carinici, prosjaci, bolesnici, bogata{i… Kroz prepreke i boli vi~u: Oprosti moje grijehe! Da su mi zjenice Tvoje! Da su mi ruke Tvoje!

Da znam {utjeti kad treba! Samo da budem tamo gdje si Ti! I kad On {uti na sva tra`enja Njihova srca ne prestaju ga oslu{kivati. Rije~i koje oslu{kuju nikle iz pukotine nezaborava upisane su u povijest svih naroda kao ro|endanro|endan Bo`jega Sina-Isusa Krista. Marijana Petrovi} Mikuli}

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

ZA[TO MI JE VA@NO PJEVATI U ZBORU?

nedavno provedenoj anketi me|u ~lanovima Katedralnog zbora, posebnu pozornost izazvala su mi dva pitanja. Prvo, predstavlja li meni kao vjerniku i pjeva~u ~lanstvo u zboru predstavlja ~ast, i drugo pitanje, koliko mi je bitno pjevanje u Katedralnom zboru ? Na prvo pitanje sam odgovorio pozitivno, jer to i zaista jest tako. âst je biti pripadnik skupini vjernika – pjeva~a koji mole pjevaju}i. I u ponovljenoj anketi ponovno bih dao isti odgovor. Na drugo pitanje, iako je bilo ponu|eno vi{e mogu}nosti, bez razmi{ljanja zaokruìo sam odgovor „bitno mi je“. U tom trenutku nisam uop}e razmi{ljao za{to mi je to pjevanje va`no u ìvotu, ali sam osjetio da je to tako. Narednih dana primijetio sam da sve vi{e razmi{ljam o tome za{to sam bez razmi{ljanja tako odgovorio da mi je to pjevanje bitno. Javila se dilema, mo`da sam ipak prenaglio s odgovorom, mo`da bi bio ispravniji neki neutralniji odgovor. A za{to? Dana{nji svijet nudi mno{tvo zabave i razonode putem raznih medija i organiziranih priredbi, na ove i one na~ine, razne oblike i sadràje. Pored tih i takvih „razonoda“, ja znam da prioritet u kori{tenju mog slobodnog vremena, pokraj obiteljskih obveza, imaju probe i nastupi pjeva~kog zbora. Probe znaju biti i naporne i dosadne, ali meni drage. One su nu`ne da bi zbor skladno pjevao na crkvenim slavljima. Nije ~ovjek uvijek raspoloèn za pjevanje, optere}en dnevnim zbivanjima pa i ponekim te{ko}ama, ponekad pomisli i na onu uzre~icu

Kri` ljubavi

„A {to meni sve to treba?“, pa jednostavnije je odustati. Me|utim,ve} sljede}i dan se sve zaboravi i s nestrpljenjem se o~ekuje slijede}a proba, novi susret s ljudima sli~nima meni, koji vole pjevati, koji osje}aju pripadnost toj zajednici, koji se vole druìti pa i {aliti. Zna~i, ima ne{to {to nas tamo vu~e. U mom slu~aju, nije to samo odgovornost prema sebi, voditeljici ili drugim ~lanovima zbora, ve} ipak i ne{to vi{e. Znam, odgovor moè biti samo jedan; To je poziv dragog Boga. Poznata je uzre~ica „Tko pjeva, dvostruko moli“. A moliti treba. Treba zahvaliti Bogu za sva dobro~instva koja su nam u ìvotu dodijeljena, za svu milost i oprost. Osje}am potrebu da molim za sebe i bli`nje, za najpotrebnije, za milost i ìvot nakon ovozemaljskog. Pjevanjem na nedjeljnim i blagdanskim misama slavimo Boga i traìmo milost i za{titu. Tada se osje}am zadovoljan, ispunjen rado{}u, vjerom u bolje sutra i ìvot vje~ni. Svima, koje je Bog obdario sluhom i glasom preporu~uje se da Ga pjevanjem ~aste i slave. Ja to èlim i nadam se da ~inim. I zato bih ipak rado promijenio onaj svoj odgovor na drugo pitanje u anketi, koji bi glasio: „Vrlo mi je bitno pjevanje u Katedralnom zboru“. Vjerujem da tako misli i osje}a ve}ina ~lanova zbora. Antun Gregec

@IVOT U DUHU

„IZVOR SRE]E PONAJVE]E – …“ Tiho glasna razmi{ljanja o ljubavi Bo`joj

ljubavi Bo`joj pjevali su sveci i pjesnici! Nama preostaje jedino mucati i promi{ljati – {to to zna~i?! Ljubav Bo`ja! U}i u bit tog fenomena ~ovjeku je jedva mogu}e. Ljubav je sama po sebi veliko ~udo i jo{ ve}a nepoznanica. A toliko se o njoj govori; pjeva. Glumi se ljubav! Isprobava se ljubav! @eli li to ~ovjek svojom nemo}i isprobati ili ispitati ono {to mu je kao dar dato negdje u pravrijeme… u praiskonu?! @eli li doku~iti tu vanvremensku tajnu koja stolje}ima i tisu}lje}ima pokre}e umove i duhove oblikuju}i svemir, zvijezde i – ljude na zemlji. Ljudska je ljubav ipak samo blijeda slika onoga {to podrazumijevamo pod pojmom „ljubav Bo`ja“! Kaè popularna boì}na pjesma: „Ljubav Bo`ja prevelika primi pravu put ~ovjeka!“ Uvijek se pitam: {to je to Bogu trebalo? Stvarati svemir, prostranstva i neka bi}a u njemu? Imam i odgovor (ne mora zna~iti da je to~an): da je Bog bio toliko sretan u svojoj samo}i, ne bi stvarao ljude. To ozbiljno mislim, {tovi{e, u to vjerujem! No to je tek jedan mali ljudski na~in razmi{ljanja o nedoku~ivoj veli~ini, punini; o ne~em neizrecivom, sna`nom, lijepom, bogatom… dalekom i bliskom – istovremeno! Kaè pjesma: „Izvor sre}e ponajve}e – ti si Isuse!“ Danas se vi{e ta pjesma ne ~uje. Mo`da nekad na radio programu HKR-a, ~uju se pak neke druge popijevke. Tko osje}a ljubav, sretan je u sebi. Osmijeh mu je na licu. @eli tu sre}u s nekim podijeliti, nekoga usre}iti, sre}u umnoìti. Pobo`ni je pjesnik Gospodina nazvao „Izvorom sre}e ponajve}e“! Kr{}aninu je doista spoznaja o Bo`jem utjelovljenju („Primi pravu put ~ovjeka“) izvor neopisive radosti i velike zahvalnosti nebu! U trenutku obra}enja Bogu, ~ovjeka hvata nevi|ena radost, mir, stabilnost, sigurnost, zadovoljstvo, osje}aj ispunjenosti…

Taj osje}aj ne moè ~ovjeku pokloniti drugi ~ovjek, a niti svijet sa svim bogatstvima koja nisu mala. Ipak, mislim da je sve to „kao u ogledalu“ kako veli Sveti Pavao – u odnosu na bistrinu i jasno}u spoznaje koju ~ovjek doìvi spoznaju}i da mu nebo postaje prijatelj, suradnik, suputnik i supatnik na zemaljskom putu te da mu dolazi ususret. To je ta neizreciva blizina Krista i Njegove Crkve. Po tajni sakramenta Svetog kr{tenja! To je ne{to {to nadilazi prostor, vrijeme ili ma koju ljudsku spoznaju. Nije li to bit onoga {to ~ovjeka usre}uje, umiruje, {to intuitivno osje}a, a puno vi{e vjeruje? Je li to ta ljubav Bo`ja koja nas je pred dvije tisu}e godina posjetila „u Sinu“, kako re~e Sveti Pavao! Sveti ljudi puni kontemplativnog zanosa osjetili bi tu snagu ljubavi Bo`je tako sna`no, da bi istog trena promijenili svoj ìvot. Sveti Franjo ispao je krajnje skandalozan kada je pred prepunim trgom razgolio tijelo, sve odbacio svom prebogatom ocu i zaogrnuo se siroma{tvom i ljubavlju Bo`jom. Da, bio je to skandal za Asissi, ali je Franjo zanjihao povijest Crkve 13. stolje}a cijele Europe te su mnogi, o~arani o~ito nevidljivom ljepotom i snagom duha, krenuli za njim. Evo takvih junaka i ~udaka koji su za~arani ljepotom i ludo{}u Krià promijenili i sebe i svijet oko sebe. Sjetimo se Damjana de Vestera, Majke Tereze… Sjetimo se gotovo neshvatljivog Maksimilijana Kolbea! Gotovo su se ti ljudi otvorili snazi Duha Bo`jega, kad su poneseni njime bili u stanju tu Bo`ju ljubav tako nesebi~no podijeliti s najve}om ljudskom bijedom te postati ìve legende, ìvi svjedoci Boga Oca – Stvoritelja i Sina Spasitelja i Otkupitelja?! Nad tim pitanjima moèmo jedino skru{eno meditirati i ~uditi se. înjenica je da „Duh pu{e gdje ho}e“. Nije svakome dano da to osjeti; to je sigurno. Sjetimo se prvog Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

blaènstva: „Blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko“. A {to je s onima koji su sna`nog duha? Koji su duhu Bo`jem otvoreni punom osobno{}u, molitvom i àrkom èljom? Ima li jo{ takvih ~udaka i junaka? Uvijek se pitam koji ih impulsi gibaju. [to osje}aju i doìvljavaju? Kralj David je u svojim psalmima puno puta opjevao ljubav Bo`ju. îtamo u Ps 107: „Hvalite Jahvu jer je dobar i jer je dovijeka ljubav njegova!“, a u Ps 89 veli: „O ljubavi Jahvinoj pjevat }u dovijeka, kroz sva koljena vjernost }u tvoju navije{tati!“. U Ps 69 David moli: „Usli{i me Jahve, jer je dobrostiva milost Tvoja…“, a u Ps 107 ponavlja stih 8: „Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za ~udesa njegova sinovima ljudskim!“ Os svih psalama vjerojatno je najpopularniji 118. te njegovi prvi i posljednji stihovi: „Zahvaljujte Jahvi, jer je dobar, jer je vje~na ljubav Njegova!“. No meni osobno, najpotresniji su stihovi Ps 115: „ne nama, o Jahve, ne nama, ve} svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje!“. Ta Davidova vjernost, ukopanost u Jahvu, usmjerenost prema Jahvi, jest nevjerojatna. Potreba za Bo`jom blizinom, èlja za osloncem u Jahvu je upravo ~arobna. Svaka je njegova rije~ molitva, vapaj i zahvala za ljubav koju mu Jahve pruà, a on je prati cijelim svojim ìvotom. ôvje~jem je bi}u konaturalno da traì svoje korijene u Bo`jem bi}u. Tamo je njegovo po~elo. Kralj David to je ne samo osje}ao, ve} je moèmo re}i, ìvio njegov spas i jedini smisao. „On je (Jahve) ljubav moja, tvr|ava moja, za{tita moja, izbavitelj moj!“ Te su rije~i doista oduvijek i zauvijek velika istina i snaga nadahnu}a pjesnicima i svecima. Veli radio emisija svako jutro: „Sveci se ne ra|aju. Svecem se postaje!“ Vjerojatno je to istina, premda zvu~i pomalo mukotrpno i te{ko je tome vjerovati. Ali {to je u ovome ìvotu lako? Dolazi nam Boì}! Blagdan proslave ljubavi koja „primi pravu put ~ovjeka“. Imam dojam da sam u ovom svom promi{ljanju stalno na po~etku. Ma je li uop}e mogu}e definirati rije~ ljubav? Koje je njeno zna~enje? Kako je protuma~iti? Vratimo se pjesmi. „Izvor sre}e ponajve}e ti si Isuse!“ Je li pjesnik intuitivno izrazio Kri` ljubavi

istinu? Ako je ro|enje Isusovo nama kr{}anima radost i sre}a, a znamo da se cijeli svijet veseli Boì}u i slavi ga, koliko je ve}a bila radost O~eva stvaraju}i Sina? Kojom je to ljubavlju, kojom energijom stvarao Sina, da bi svijetu, svemiru, dakle svemu stvorenom dao Spasitelja? Kako domisliti snagu ljubavi koja je stvoriteljska i otkupiteljska? Ljudski rod promi{lja o tome od pamtivijeka èle}i si osvijestiti i pojasniti tajne kao svemir daleke i duboke. Uspijeva li?! Ne znam! Ipak je ~ovjek jako malen, a Bog jako velik. Pada mi na pamet opet jedna pjesma: „Sretnih li vas“. Pjesnik u svom nadahnu}u kaè: „Ljubavlju za vama ùdi sa svog krià Vi{nji sam!“ I tako se motiv ljubavi Bo`je susre}e i u boì}no i u korizmeno vrijeme. Boì}ni bljesak svemira nad Betlehemom ozna~io je po~etak veli~anstvenog doga|aja s predznakom najsna`nijeg Bo`jeg djelovanja koje }e kulminirati na Golgoti. Ne slu{amo li u presjajnom hvalospjevu uskrsnoj svije}i: „O, sretne li krivice koja je zavrijedila imati takvog i tolikog Otkupitelja.“ [to je pod tim mislio teolog i pjesnik? Ljudski je pad dobio predznak „plus“, volumen ljudske slabosti anuliran je snagom Bo`je kreativnosti. „Da ~ovjeka spasi{ – Sina si predao!“ Priznajem da ne razumijem, jer je apsurdno ljudsko potonu}e toliko uzvisiti i podi}i ga „sebi s desna“ – bez ra~unice. I bilo bi krajnje ludo da toj ljubavi ne pridajemo pridjev – Bo`ja! „Znam da ni{ta ne znam!“ Tko je to ono rekao? Ne znam, ali vrijeme je zavr{iti ovo razmi{ljanje – po~eti vjerovati! Ta mi krepost definitivno nedostaje. îtamo i molimo u litanijama Srcu Isusovu: „Srce Isusovo, kreposti sviju bezdno, moli za nas!“ Mo`da je tu odgovor na postavljeno pitanje. Ljubav je Bo`ja utjelovljena u Srcu Isusovu, ~ija je ljubav za stvorenje neograni~ena. Bezdna! Za{to? To je misterij. Jesam li se pribliìla istini? Ne znam! Mo`da povjerujem; tada }u iz vjere znati! Svima od srca sretan Boì}! Josipa Dovrani}

IN MEMORIAM

KORALJ VRA]EN MORU U

89. godini ìvota u Stubi~kim toplicama umrla je Vesna Parun, najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stolje}a.U knjièvnosti se javila kao djevoj~ica, a prvu zbirku objavila je 1947. Knjiga Zore i vihori bila je prekretnica u hrvatskom pjesni{tvu nakon Drugog svjetskog rata. Ta je poezija nosila biljeg unutarnjeg pjesni~kog glasa kojem je ostala vjerna vi{e od sedam desetlje}a stvarala{tva. Ljubav, ljubav kao su}ut, kako je voljela re}i, bila je njezina najva`nija tematska preokupacija: Ne pitaj vi{e za{to te ljubim. Pitaj za{to raste trava i za{to je nemirno more. Pitaj otkud stiè vjetar proljetni i bijelom la|om snova tko krmani kad no} nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj za{to te voli moje ~udno srce. Zna{ li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pri~aju o zaspaloj ljepoti ali ti ìvi{ daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pe}ina o koju se uzalud razbija moj ìvot. Ne pitaj za{to te ljubim. Pristupi k meni! Tu`no je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava. Crna maslina, Vidrama vjerna, Koralj vra}en moru, Sto soneta, tek su neke neke njezine pjesni~ke zbirke. Iz zdravstvenih razloga smjestila se u Stubi~kim toplicama. Ondje je jo{ krajem 70-ih upoznala svoju najve}u ìvotnu u~iteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubi~kim toplicama proslavila je zadnjih nekoliko ro|endana i napisala nekoliko knjiga. Samo}u i “otpadni{tvo” od sada{nje kulture izabrala je sama, ne èle}i se nikome klanjati. Sve u svemu, po njenim vlastitim rije~ima, provela je vrlo teàk ìvot, od djetinjstva nadalje te iskusila vi{e patnje i stradanja nego radosti. Jednom davno je zapisala:“Zapitah ìvot, {ta je u njemu prastaro. Neko davni odgo-

vori mi: bol je prastara.“Ta bol izvire iz mnogih njezinih pjesama ,ali Mati ~ovjekova vjerojatno je antologijska: Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene. Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu. I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje, Vimenom da me je dojila zvijerka, bolje bi bilo nego `ena. I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati. Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu. Da si porodila drvo, drvo bi o`ivjelo na prolje}e. Procvala bi lipa, zazelenio {a{ od pjesme tvoje.

Do nogu bi ti po~ivalo janje, da si mati janjetu. Da tepa{ i da pla~e{, razumjelo bi tebe milo bla{}e. Ovako sama stoji{ i sama dijeli{ muk svoj s grobovima, Gorko je ~ovjek biti, dok no` se s ~ovjekom brati. Pjesnik Jak{a Fiamengo oprostio se od velike pjesnikinje rekav{i kako je ìvjela na Zlarinu, Prvi}u, Visu, [olti, u Splitu, [ibeniku, Biogradu, Zagrebu, Bugarskoj i Siriji – naprosto je odasvud! Oti{la je diva hrvatskog pjesni{tva, ispra}ena s Mirogojskog groblja prema otoku [olti,na svoje posljednje putovanje ,gdje je sahranjena u obiteljskoj grobnici svoje majke .Jedan njezin prijatelj na opro{taju se prisjetio stihova njezine pjesme Kad bi se moglo otputovati: Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na la|i jer su mi i onako ve} daleko svi koje htjedoh zadràti blizu. Jer nemam od koga da bjeìm.I zato jer se pla{im povratka. Uz stihove Ujevi}eva Odlaska „U slutnji, u ~e`nji daljine, daljine/U srcu, u dahu planine, planine“- „Koralj je vra}en moru“. Kri` ljubavi

SKANDINAVKA

Stjepan Bonev

VITKO U ŠIRINI

SUMPOR

POTVRDNA UDARAC U VRSTA RIJEČ KARATEU OBORINE

UZ, PRI

ZASTUPNICI U ZNANOST O EMIL OD AMERIČKOM ZDRAVLJU MILJA ŽIVOTINJA SENATU

TONA

TROZNAMENKASTI BROJ PIROTEHNIČKI SPEKTAKL EMANUEL LASKER

PAKISTANSKI KRIKETAŠ RAVI ROENTGEN

EMINA ARAPOVIĆ UGLJIK IZRAĐIVAČ TKANINE NEUPOTREBLJAVAN

AMPER

JOD VJERAN, PRIVRŽEN

JAPANSKI NOGOMETAŠ, KOTA

“INTERMODAL JOURNEY PLANNER”

SVEČANA PJESMA

ZLATO NAPOLJE!

SKIJAŠICA JELUŠIĆ

GRAM

JAPAN

UNUTRA PATRICK RAFTER

“OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO”

MOLIBDEN

PRILIČNO SLOVO JEDNAKA MEKAN POBJEDE

TRAK KONCA MJERA ZA POVRŠINU

Kri` ljubavi

STEEV

RIJEKA U BiH

“DOŽIVLJAJ” PRI SPAVANJU GLUMICA RINA

SPREMIŠTE ZA ŽITO TV VODITELJICA, URŠULA

SPOREDNE CESTE VEZNIK U NABRAJANJU

ČELIK HRVATSKI KNJIŽEVNIK, IVAN

EPIZODNI GLUMAC STRONCIJ

RIJEČNA RIBA IRIDIJ ŽITELJ PRIBALTIČKE DRŽAVE 72 : 24

VANADIJ OZNAKA POLUMJERA EPOHA

@IVOT U DUHU

BO@I]NI RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI PO ULICAMA 2010/2011 godine NEDJELJA 26. 12. 2010. Dr. Ive Stip~i}a Keltska Hanibala Luci}a Ive [nidar{i}a Petra Hektorovi}a Mihanovi}eva obala PONEDJELJAK 27.12.2010. Augusta Cesarca Stipe Kerepa Ivana Gunduli}a Franje Lovri}a Silvija Strahimira Kranj~evi}a UTORAK 28. 12. 2010. Marka Maruli}a Ivana Ma`urani}a La|arska @itna ulica Ulica 1. svibnja Ulica Josipa Severa Zibelska @arka Mihaljevi}a Petra Berislavi}a Petra Steinburga Ive Lovrekovi}a Nikole [ubi}a Zrinskog Petra [ubi}a Zrinskog Petra Sva~i}a Eugena Kvaternika SRIJEDA 29.12. 2010. [etali{te Vladimira Nazora Josipa Runjanina Olivera Potzla Obala Ru|era Bo{kovi}a Vinogradska Dr. Ive Pedi{i}a Stanka Vraza Josipa Jurja Strossmayera ^ETVRTAK 30.12. 2010. Ivana Me{trovi}a Borisa Brnada

PETAK 31. 12. 2010. Ljudevita Gaja Oktavijana Augusta Kralja Tomislava Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog Trg 22. Lipnja Trg Hrvatskih branitelja Jurja Kri`ani}a Ulica Lipa NEDJELJA 2. 1. 2010. Hrvatskih domobrana Trg Vere Grozaj PONEDJELJAK 3.1. 2011. Rimska, Trg bana J. Jela~i}a Trg Republike Stjepana i Antuna Radi}a Dr. Ante Star~evi}a Frankopanska Trg Ljudevita Posavskog Matije Gupca UTORAK 4.1.2011. Ive Rukavine Matije Finti}a Dobri{e Cesari}a Grge Tu{kana Ivana Fistrovi}a SRIJEDA 5. 1. 2011. Mije Gori~kog Vladimira Logomerca Janka Dujaka Ivana Cankara M. Pavleka Mi{kine Vjenceslava Novaka Toma{a Gori~anca Andrije Palmovi}a Josipa Pupa~i}a Ivana Von~ine ^ETVRATAK 6. 1. 2011. Obala Tome Baka~a Erdodya Savskih @rtava Andrije Mil~inovi}a Kri` ljubavi

Prvi nosa~ zvuka dje~jeg katedralnog zbora â&#x20AC;&#x153;Kri` ljubaviâ&#x20AC;?

Neka Vam otajstvo Bo`jeg utjelovljenja podari obilje radosti!

2 5 0

ISSN 1332-4608

KRI@ LJUBAVI LIST KATEDRALNE @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK G o d i n a X V. , b r o j 5 8 , p r o s i n a c 2 0 1 0 . , c i j e n a 1 0 k n

PRVA ZLATNA HARFA ME\UNARODNA TURNEJA HODO^A[]E SISA^KE BISKUPIJE U RIM U I[^EKIVANJU MESIJE INTERVJU: VLADO KO[I] BOG U @ENSKIM RAZGOVORIMA ZA[TO MI JE VA@NO PJEVATI U ZBORU?