/kriz_ljubavi_60

RIJE^ @UPNIKA

ISSN 1332-4608

KRI@ LJUBAVI LIST KATEDRALNE @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK Godina XVI., broj 60, travanj 2011., cijena 10 kn

USKRSNU]E - MIT ILI STVARNOST? VELIKI KAPTOL PROMOCIJA CD-A DAN RADOSTI UPUTE ZA SUSRET SA SVETIM OCEM OLTAR SREDI[NJE MJESTO CRKVENOG PROSTORA

Kri` ljubavi

1

RIJE^ @UPNIKA

Neka Vam slavlje Kristova uskrsnuća urodi obiljem duhovnih plodova!

2

Kri` ljubavi

RIJE^ UREDNIKA

SADR`AJ Rije~ urednika ..................................... 1 Rije~ `upnika ...................................... 2 Živost `upe ......................................... 3 Gostovanje Biskupijskog pjeva~kog zbora u Daruvaru ................................ 10 Korizmeni obiteljski susret................... 12 No{enje `ivotnog kri`a na starim i nemo}nim ramenima .......................... 13 Djevoja~ka duhovna obnova ................ 15 S Marijinom legijom u Marijanskom sveti{tu ....................... 16 Promocija CD-a Dan radosti ................. 18 ^estitka starijima................................. 24 ^estitka kr{tenima/vjen~anima ............ 25 Mons. Mate Uzini}, novi dubrova~ki biskup ............................... 26 Hod za Kristovim kri`em ..................... 28 Oltar sredi{nje mjesto crkvenog prostora................................... 32 Veliki Kaptol - povijesna crtica ................ 35 Na{a crkva i grad prije 300 godina .......... 36 Vazmeno vrijeme nekad i danas.............. 38 Uskrsnu}e - mit ili stvarnost? .................. 40 Krist je uskrsnuo! ................................... 43 Obiteljsko ozra~je prvog vazma .............. 45 Intervju ............................................... 49 Lojzo Buturac Kristov sljedbenik.......... 53 In memoriam ...................................... 54 @ivot u duhu ....................................... 58

Dragi ~itatelji,

U

rukama dr`ite {ezdeseti broj lista katedralne `upe Uzvi{enja svetog Kri`a „Kri` ljubavi“. To je veliki broj ostvaren u 15 godina izla`enja. Najve}i kr{}anski blagdan ove godine slavimo u ozra~ju i{~ekivanja dolaska Svetog Oca Benedikta XVI. u na{u zemlju 4. i 5. lipnja 2011. godine.

Prije nekoliko tjedana u Zagrebu je preminuo mons. Matija Stepinac, nekada{nji kapelan u ovoj `upi. Tim povodom donosimo sje}anja, na ovog vrijednog i dobrog sve}enika,onih koji su s njim sura|ivali u `upi. U ovoj `upi postoji i vjernik koji je obilje`io posljednjih 60 godina vjerskog `ivota ne samo `upe sv. Kri`a ve} i svih `upa na podru~ju grada Siska i njegove okolice. To je ~lan uredni~kog vije}a, ali rekao bih i vi{e od toga,. Lojzo Buturac, dipl. ing ~ija tri teksta donosimo, ali i o njemu imamo razmi{ljanje pre~. Alojzija Petranovi}a, `upnika u miru ~iji je dugogodi{nji bliski suradnik bio in`enjer Buturac. Osvrnuli smo se i na djelovanje mladih u `upi, a vjerujem da }ete sa zanimanjem pro~itati nekoliko poticajnih razmi{ljanja u prigodi blagdana Kristova uskrsnu}a. Tu su i stalne rubrike, kao i uvijek bogata „@ivost `upe“ te ~estitka kr{tenima, vjen~anima i starijima. Nadam se da }e svatko od vas prona}i ne{to zanimljivo za sebe.

Zoran Crljenica, urednik

Kri` ljubavi – list katedralne `upe Uzvi{enja svetog Kri`a • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., katedralni `upnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Mato Malekinu{i}, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi}, Marko Mihali}, Maja Sente, Iva Pavu{ek, Davorka Ba{i}, Stjepan Bonev • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Stjepan Vego, Mateo Pokas, Goran Safi}, Kristijan Ken|eli} • Tekstove i fotografije ne vra}amo.

• Naklada: 1000 primjeraka • Tisak: GRAFIKA GULAN, Sisak

Kri` ljubavi

1

RIJE^ @UPNIKA

Dragi moji Si{~ani!

N

a nedjelju muke Gospodnje slavimo Isusov sve~ani ulazak u Jeruzalem. Brojni su tada klicali Kristu, Hosana Sinu Davidovu, Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, misle}i da kli~u novom @ idovskom kralju. Za{to i ne bi? Do sada je imao dobru reputaciju.

Hranio je gladne, borio se za malene i obespravljene, prokazivao dvoli~nost velikih, lije~io bolesne od neizlje~ivih bolesti, ~inio ~uda.

Idealna osoba koja mo`e osloboditi narod od svih muka i briga, pritisnut brojnim te{ko}ama. Kona~no se pojavio netko tko }e potla~eni narod osloboditi od ugnjetavanja okupatora. Tu je jo{ i onaj zanos svjetine. Svi mu kli~u. Svi ga hvale, on je pravi. Hosana Sinu Davidovu!

Isus ih je pustio, i ni{ta vi{e. Nije iskoristio trenutak, nije iskoristio masu za svoju promociju. Ve} mirno pro{ao i pripremao se za posljednju ve~eru, za pashu, za nekrvnu `rtvu koju nam je ostavio u spomen, utemeljenju na kri`u, na muci Velikog petka, ali i nedjeljnom uskrsnu}u.

Zanimljivo je promatrati, masu na Cvjetnicu i na Veliki petak. [to se to dogodi u ~ovjeku da se samo kroz nekoliko dana, mo`da i za manje vremena, u potpunosti okrene protiv osobe koju je veli~ao i vidio je kao svog Spasitelja? Isti je to narod koji je na Cvjetnicu uzvikivao Hosana Sinu Davidovu, a na Veliki petak raspni ga, rasni ga! Ne Isusa, nego Barabu nam oslobodi!

Istina, bili su krivo informirani, bili su nahu{kani, ali ipak, tri su godine slu{ali o njegovoj dobroti, gledali njegova djela, no ipak su ga osudili.

Kada danas promatramo svijet, ~ovjeka dana{njice, je li se {to promijenio? Svjedoci smo takvih prevrata, kako na dru{tvenoj, nacionalnoj razini, tako i na osobnoj. Zar i sami nismo laki na osudi, na tako slabim, gotovo nikakvim dokazima. Dokazi, nam ~esto i ne trebaju, dovoljan je tra~, senzacionalno prezentirana vijest, ili pak povreda vlastitog ponosa. Na{e Raspni ga, raspni!, ostvaruje se u prepri~avanju i uveli~avanju tu|ih pogre{ka, u nezainteresiranom promatranju tu|e patnje, u brizi samo oko vlastite komocije.

No, ipak, Krist i za nas, ba{ za mene, prihva}a osudu i nosi kri`, i to do kraja, do mu~ne i sramotne smrti, jer mu je stalo do nas, do svakoga pojedinoga od nas, jer nas voli.

Uzvratimo na ljubav ljubavlju, pa makar i sami nosili kri`. Kri` nas vodi do radosti uskrsnog jutra.

Neka vam stvarnost Uskrsa rasvijetli hod do vje~nosti!

Va{ `upnik Antun

2

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U srijedu 2. velja~e, na Dan posve}enih osoba, sisa~ki biskup Vlado Ko{i} slavio je euharistiju u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u zajedni{tvu s redovnicima i redovnicama koji djeluju na podru~ju Sisa~ke biskupije te s brojnim vjernim pukom.

U prigodnoj propovijedi biskup Vlado je kazao: „Dana{nje slavlje blagdana Prikazanja Gospodnjega u Hramu po prvi puta u na{oj Katedrali slavimo kao Dan posve}enog `ivota svih redovnica i redovnika na{e Sisa~ke biskupije. Prilika je to da se iskreno zahvalimo na{im redovnicama i redovnicima za njihovo svjedo~enje u redu i njihovoj vlastitoj karizmi kojom oboga}uju na{u mjesnu Crkvu“.

nauka Crkve Sisa~ke biskupije. Voditeljicu Ureda Valentinu Kani}, predstavio je mons.

Vlado Ko{i} sisa~ki biskup, spominju}i velike potrebe aktualnog trenutka koje mogu odgovore prona}i unutar katoli~ke Crkve kroz prezentaciju i ostvarenje Socijalnog nauka Crkve u suvremenom svijetu.

U ~etvrtak 3. velja~e, na redovitom mjese~nom susretu sve}enika Sisa~ke biskupije sa svojim biskupom u, Velikoj dvorani pastoralnog centra katedralne `upe u Sisku predstavljen je Ured za promicanje socijalnog

Kri` ljubavi

3

@IVOST @UPE

U nedjelju 6. velja~e kada Crkva slavi Dan `ivota polaznici \akonske pastoralne godine u Zagrebu pohodili su sjedi{te Sisa~ke biskupije predvo|eni dr. Tomislavom Marki}em, voditeljem \PG i ravnateljem Nadbiskupskog pastoralnog instituta Zagreba~ke nadbiskupije. 23 |akona, od kojih su {estorica iz Zagreba~ke nadbiskupije, ~etvorica iz Zadarske nadbiskupije, trojica iz Vara`dinske biskupije, dvojica iz Sisa~ke biskupije, trojica Hrvatske franjeva~ke provincije Sv. ]irila i Metoda, dvojica Hercegova~ke franjeva~ke provincije i po 1 franjevac konventualac, kapucin i salezijanac, sudjelovali su na misnom slavlju koje je predslavio dr. Marki}.

Nakon euharistijskog slavlja i upoznavanja s bogatom sisa~kom pro{lo{}u koju im je prezentirao mr. sc. Antun Sente, ml. katedralni `upnik, |akoni su se susreli s mons. Vladom Ko{i}em sisa~kim biskupom te zajedno s njim objedovali. \akonski hod po Sisku zavr{io je razgledavanjem sisa~kog Starog grada.

Svetog Kri`a. U slavlju je sudjelovalo desetak sve}enika, te brojni vjernici Sisa~ke biskupije.

U prigodnoj homiliji biskup Mrzljak je kazao da kada god se spomenemo neke obljetnice, onda je to prigoda biti i zahvalan Bogu za sve ono {to je proteklo i dakako moliti Ga za pomo} i milost u na{im budu}im danima. Na kraju misnog slavlja u ime vjernika Sisa~ke biskupije ministranti su obojici biskupa predali buket cvije}a, a svom sisa~kom biskupu Vladi raspetog Krista, rad doma}eg akademskog slikara Alema Bio~i}a.

Biskup Vlado svom je prijatelju biskupu Josipu predao zlatnu repliku sisa~kog raspela iz 11. stolje}a.

U srijedu 9. velja~e u Velikoj dvorani Pastoralnog centra Katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a predstavljeno je englesko izdanje knjige mons. Vlade Ko{i}a sisa~kog biskupa „@upnik na prvoj crti (A reverend on the frontline)“. Knjigu je izdala nakladni~ka ku}a Tonimir iz Vara`dinskih Toplica u biblioteci Humanitas, a o knjizi su govorili fra Bona-

Istog dana na dan zajedni~kog biskupskog re|enja koje se dogodilo pred 12 godina u zagreba~koj katedrali, mons. Josipa Mrzljaka, vara`dinskog biskupa i mons. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa, te prvu godi{njicu ponovnog ustoli~enja Sisa~ke biskupije vara`dinski biskup Josip Mrzljak u zajedni{tvu s sisa~kim biskupom Ko{i}em slavio je euharistijsko slavlje u sisa~koj katedrali Uzvi{enja

4

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U petak 11. velja~e mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup otvorio je u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetoga Kri`a internetske stranice Katehetskog ureda Sisa~ka biskupije na portalu http:// katehetski-ured.biskupija-sisak.hr/. O stranicama koje je izradio Ivan Ple{a a dizajn uredila Maja Sente govorila je s. Edita ^avar, v.d. ravnateljica Katehetskog ureda, Tomislav Siljadi, te mr. Antun Sente, koordinator cijelog projekta.

potu misnog slavlja uvelike je obogatio osamdesetgodi{nji gospodin Lojzo Buturac sviraju}i liturgijske pjesme koje stanari Domu na jedinstveni na~in pjevaju.

Istog dana kada slavimo Dan bolesnika mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup slavio je euharistijsko slavlje u kapeli Svetog Vinka Paulskog koja se nalazi u Op}oj bolnici „Dr. Ivo Pedi{i}“ u Sisku. Uz biskupa Vladu na misnom slavlju su sudjelovali vl~. Stjepan Vuksan, povjerenik za pastoral bolesnih i starijih Sisa~ke biskupije te mr. Antun Sente, katedralni `upnik u Sisku, kao i lije~nici, medicinsko osoblje te pacijenti Sisa~ke bolnice.

Istog dana na blagdan Gospe lurdske vl~. Mato Malekinu{i}, katedralni vikar predslavio je euharistijsko slavlje u Domu za starije i nemo}ne osobe u Sisku. [ti}enici Doma redovito se okupljaju na misnim slavljima svake subote koje za njih predslavi `upnik ili `upni vikar katedralne `upe. Lje-

U nedjelju 13.velja~e u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a odr`ana je molitva na na~in kako to ~ine bra}a iz Taizéa na kojoj su sudjelovali brat Ulrich iz Taizea, sisa~ki biskup Vlado Ko{i}, te povjerenici za pastoral mladih vl~. Branko Koreti} i za pastoral duhovnih zvanja vl~. Mato Malekinu{i} te

ventura Duda, fra Darko Tepert, Stjepan Jurani} te sam autor biskup Vlado Ko{i}.

Kri` ljubavi

5

@IVOST @UPE

sve}enici Sisa~kog dekanata. Uz njih na molitvi je sudjelovalo 150-ak mladih iz svih dijelova Sisa~ke biskupije. Bilo je to prvo u nizu molitvenih i drugih okupljanja mladih Sisa~ke biskupije za pripremu susreta mladih sa Svetim Ocem koje }e se dogoditi 4. lipnja u Zagrebu.

U ~etvrtak 17. velja~e u Domu kulture Kristalna kocka vedrine sve~eno je promoviran prvi nosa~ zvuka katedralnog dje~jeg zbora Kri` ljubavi iz Siska „Dan radosti“. Pod ravnanjem Ivanke Krnic, voditeljice, te Dolores [imunovi} njezine zamjenice, ~lanovi sisa~kog katedralnog dje~jeg zbora rado{}u su ispunili petstotinjak posjetitelja. @ivost i posebnost promociji CD-a dali su gosti: DZ Iskrice iz zagreba~ke `upe Svetog Luke iz Travnog, Damir Kukuruzovi} i jazz trio, te Jacques Houdek. Svaki na svoj na~in obogatio je svojom interpretacijom Dan radosti katedralnih mali{ana iz Siska.

U petak 18. velja~e sisa~ku katedralu Uzvi{enja Svetog Kri`a, posjetili su sudionici 1. Vjeronau~ne olimpijade Sisa~ke biskupije.

O Katedrali i o povijesti Sisa~ke biskupije govorili su im mr. Antun Sente, `upnik i vl~.

Mato Malekinu{i}, `upni vikar.

U utorak 22. velja~e mr. Antun Sente, katedralni `upnik predvodio je euharistijsko slavlje na Radio Mariji povodom 14. obljetnice emitiranja.

U srijedu 23. velja~e, mr. Antun Sente, katedralni `upnik predvodio je euharistiju u Sisa~kom zatvoru sa zatvorenicima.

U nedjelju 27. velja~e ~lanovi katedralnog dje~jeg zbora „Kri` ljubavi“ gostovali su u emisiji HKR-a “Lijepo je biti zajedno” gdje su promovirali svoj prvi nosa~ zvuka Dan radosti.

U ponedjeljak 28. velja~e u Velikoj dvorani Pastoralnog centra Katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku Valentina Kani}, voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisa~ke biskupije odr`ala je tribinu na temu „Briga Crkve za ~ovjeka u sada{njem dru{tvu“. Tribina je odr`ana u sklopu redovitog susretanja voditelja `upnih zajednica, koji se jedanput mjese~no susre}u planiraju}i kvalitetniji pastoralni i liturgijskih `ivot `upne zajednice. „Socijalni nauk Crkve sve nas poziva na izgradnju pravednijeg dru{tva, Kraljevstva Bo`jeg na zemlji, te izbjegavanju grijeha propusta, kao i mogu}nost dijaloga sa svijetom u kojem }e Crkva kao zajednica vjernika dati kr{}anske ponude kao odgovore na aktualne probleme, ujedno ponuditi izlazak iz zatvorenosti u na{im krugovima i brigu za svakog ~ovjeka“, rekla je Valentina u svojem izlaganju.

U subotu 19. velja~e, ~lanovi Marijine legije, Kurije Kraljice Svete Krunice odr`ali su svoj redoviti mjese~ni susret u Velikoj dvorani katedralnog Pastoralnog centra.

6

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U subotu 5. o`ujka Marijina legija `upe Uzvi{enja Svetoga Kri`a organizirala je hodo~a{}e u Pleternicu, u marijansko sveti{te Gospi od Suza.

Od petka 18. do nedjelje 19. o`ujka ministrantice i ~lanice katedralnog dje~jeg zbora sudjelovale su na duhovnoj obnovi u Duhovnom – obrazovnom centru u Lu`nici

Od petka 11. do nedjelje 13. o`ujka mladi iz Siska sudjelovali su na duhovnom vikendu u Ba{kim O{tarijama zajedno s mladima [ibenske i Gospi}ko–senjske biskupije.

Duhovni vikend na temu „Teologija tijela“ vodili su povjerenici za pastoral mladih Gospi}ko–senjske biskupije mons. Tomislav Rogi} i don Marinko Mlaki}, te mr. Antun Sente, katedralni `upnik.

U subotu 19. o`ujka u organizaciji Povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja Sisa~ke biskupije, a pod vodstvom vl~. Mate Malekinu{i}a, povjerenika, odr`an je prvi susret ministranata Sisa~kog dekanata u prostorima Katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a.

Susret je okupio 50-tak ministranata.

U subotu 12. o`ujka odr`an je prvi korizmeni susret obitelji Sisa~kog i Dubi~ko – Kostajni~kog dekanata u prostorima Katedralne `upe. Susret je vodio mons. Vlado Ko{i} zajedno s fra Nikolom Juretom, povjerenikom za pastoral obitelji, te bra~nim parom Lice iz Zagreba.

Kri` ljubavi

U nedjelju 20. o`ujka u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku, mons. dr.

Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup susreo se s krizmanicima Sisa~kog dekanata. Na ovom ve} tradicionalnom susretanju biskupa Vlade Ko{i}a s krizmanicima, krizmanici su pripremili prigodni program pod vodstvom vl~.

Branka Koreti}a. Predstavnici krizmanika iz `upa Sisa~kog dekanata animirali su svoje vr{njake glumom, pjesmom i igrokazom, vo|eni Nikolinom Mesi}, prof., voditeljicom dramske skupine pri sisa~koj katedralnoj `upi. Ljepoti susreta Sisa~kog biskupa s krizmanicima doprinjeli su ~lanovi Dekanatskog zbora mladih iz Siska pod ravnanjem Dolores [imunovi}.

7

@IVOST @UPE

U ponedjeljak 21. o`ujka odr`an je sastanak organizacijskog odbor za organizaciju sve~anosti Pasionske ba{tine u Sisku Na susretu su sudjelovali voditelji HKUD-a koji }e izvoditi korizmene napjeve sisa~kog Pokuplja i Posavine, Ivica Posavec, voditelj ZKUU, Ivica Ivankovi}, glazbeni urednik na HR, mr. Antun Sente, katedralni `upnik i mr. Jozo ^ike{, predsjednik udruge Pasionska ba{tina.

U srijedu 23. o`ujka u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a, dr. sc. o. Dario Toki}, karmeli}anin predstavio je Apostolsku postsinodalnu pobudnicu o rije~i Bo`joj u `ivotu i poslanju Crkve, upu}enu episkopatu, kleru, posve}enim osobama i vjernicima laicima „Verbum Domini“, ~lanovima Hrvaskog katoli~kog dru{tva prosvjetnih djelatika te zainteresiranim slu{a~ima. Osim Uvoda i Zaklju~ka pobudnica ima tri djela: prvi dio Verbum Dei govori o pojmu rije~i Bo`je i na~ela njezina tuma~enja, drugi dio Verbum in Ecclesia govori o mjestu i ulozi rije~i Bo`je u `ivotu Crkve, a tre}i dio Verbum Mundo prikazuje mjesto i ulogu rije~i Bo`je u poslanju Crkve, rekao je o. Toki}. Nakon predstavljanja Apostolske pobudnice slijedila je bogata rasprava, te dru`enje uz ukusne delicije koje su pripremile ~lanice HKDP. U petak 25. o`ujka potpisan je ugovor izme|u Sisa~ke biskupije i gra|evinsko instalaterske firme GME uslu`ni obrt za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade Veliki Kaptola u Biskupijsko sjedi{te. U ime Sisa~ke biskupije ugovor je potpisao mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, a u ime izvo|a~a radova vlasnik firme Davor Vrbanek. Istoga dana potpisan je i ugovor o obavljanju stru~nog nadzora za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade Velikoga Kaptola u Biskupijsko sjedi{te s glavnim nadzornim in`enjerom Davorom Salo-

8

pekom, direktorom tvrtke Arhigrad d.o.o.

Potpisivanju su nazo~ili, Ivana Mileti} ^ak{iran, pro~elnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Sisku, te glavni konzervator Igor Cindri}, dia, dok su zajedno s Biskupom potpisivanju nazo~ili, mons. Josip ]uri} generalni vikar, pre~. Marko Cvitku{i}, kancelar i pre~. Zdravko Novak, ekonom Sisa~ke biskupije.

U ponedjeljak 28. o`ujka mladi katedralne `upe sudjelovali su u emisiji Radio Marije „Mladi, ne bojte se Krista“ koju ure|uje i vodi mr. Antun Sente, katedralni `upnik u Sisku.

U srijedu 30. o`ujka u pastoralnom centru Katedrale odr`an je sastanak organizacijskog odbora Zlatne harfe Sisa~ke biskupije pod predsjedanjem mr. Antuna Sente, katedralnog `upnika u Pastoralnom centru Katedrale U ~etvrtak 31. o`ujka Povjerenstvo za pastoral mladih Sisa~ke biskupije izdalo je kri`ni put za mlade i obitelji „Otvaranje neba“. Knji`ica „Otvaranje neba“ sadr`i uvodno slovo mons. dr. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa kao i pismo mladima vl~. Branka Koreti}a, povjerenika za pastoral mladih SB, te Kri`ni put za kojega je tekst napisao mr.

Antun Sente, katedralni `upnik u Sisku. @elja je uredni{tva da ova knji`ica objedini sve kri`ne putove koji se odvijaju u prirodi na prostoru Sisa~ke biskupije ove korizme, te potakne sudionike tih kri`nih putova u prirodi na susret sa Svetim Ocem koji dolazi u Hrvatsku 4. I 5. lipnja ove godine.

U petak 1. travnja u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku u organizaciji Narodne knji`nice i ~itaonice Sisak, te katedralne `upe, u Sisku je predstavljana knjiga „@ao mi je naroda“ mons. dr. Mile Bogovi}a gospi}ko-senjskog biskupa.

U nedjelju 3. tavnja biskupijski pjeva~ki zbor, gostovao je u Daruvaru, u `upi PresveKri` ljubavi

@IVOST @UPE

tog Trojstva. Bio je to uzvratni posjet njihovom pjeva~kom zboru, koji je gostovao u Sisku, u na{oj `upi, prije ne{to vi{e od godinu dana.

U petak 8. travnja otvorene su u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku 20. sve~anosti Pasionske ba{tine korizmenim napjevima sisa~kog Pokuplja i Posavine. Nakon misnog slavlja za Domovinu kojeg je predvodio mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup korizmene napjeve Pokuplja i Posavine izveli su ~lanovi HKUD „Radost“, @upnog zbora @upe Svetog Martina, @upni zbor @upe Bla`enog Alojzija Stepinca, KUD „Sunjanjka“ i HKUD „Poculica“, a odabirom i animacijom Ivice Ivankovi}a, prof. glazbenog urednika na Hrvatskom radiju.

U nedjelju 10. travnja mons dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup slavio je euharistijsko slavlje u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku sa sudionicima 47. planinarskog kri`nog

Kri` ljubavi

puta kojega je 300-tinjak mladih propje{a~ilo od Klo{tra Ivani}a do Sisa~ke katedrale u subotu i nedjelju, 9. i 10. travnja.

U srijedu 13. travnja mr. Antun Sente, katedralni `upnik odr`ao je korizmenu duhovnu obnovu za roditelje ~ija djeca borave u Dje~jem vrti}u sestara Dominikanki.

U subotu 16. travnja uprili~ena je korizmena ispovijed u Sisa~koj katedrali U nedjelju 17. travnja na nedjelju muke Gospodnje – Cvjetnicu HPD Danica odr`alo je korizmeni koncert u Sisa~koj katedrali U ponedjeljak 18. travnja mr. Antun Sente predslavio je misu za djecu s posebnim potrebama iz O. [. 22. lipnja a u organizaciji HKDPD-a i O.[. 22. lipnja.

U srijedu 20. travnja ~lanovi `upnih zajednica katedralne `upe organizirali su uskrsni ru~ak za {ti}enike Caritasa katedralne `upe. Tom prigodom podijeljeno je 200 porcija gula{a.

9

@IVOST @UPE

GOSTOVANJE BISKUPIJSKOG PJEVA^KOG ZBORA U DARUVARU

N

a 4. korizmenu nedjelju, 3. tavnja, Biskupijski pjeva~ki zbor, sa svojih 40 – tak ~lanova gostovao je u Daruvaru, u `upi Presvetog Trojstva. Bio je to uzvratni posjet njihovom pjeva~kom zboru, koji je gostovao u Sisku, u na{oj `upi, pred ne{to vi{e od godinu dana. @upa Presvetog Trojstva pripada Po`e{koj biskupiji. @upna crkva sagra|ena je davne 1764. godine, najprije kao mauzolej grofa Jankovi}a, a dogradnjom uz niz preinaka progla{ena je `upnom crkvom 1821. godine. Sagra|ena je u baroknom stilu.

Navedene i jo{ druge zanimljive podatke o Daruvaru ispri~ao nam je na{ doma}in, vl~.

Branko Gelemanovi}, daruvarski `upnik. @upnu misu predslavio je na{ `upnik Toni, uz doma}eg `upnika, a sisa~ki zbor je

10

animirao misno slavlje. Pored pjesama prigodnih korizmenom vremenu, zbor je prvi put izveo Misu za ~etveroglasni mje{oviti zbor, autora J. Bajamontija i [. Marovi}a.

Zborom je dirigirala prof. Jelena Bla{kovi}, uz orgulja{ku pratnju Marijane Bo~ek. Nadam se da smo svojim pjevanjem prisutnim vjernicima uljep{ali ovo nedjeljno misno slavlje.

Obi~aj je prilikom takvih posjeta zborova, osim razmjena iskustva i dostignu}a u pjevanju, i me|usobno dru`enje. Tako smo se nakon sv. mise dru`ili s ljubeznim doma}inima u njihovom novom Pastoralnom centru, uz sok, kavu i kola~e koje su sami pripremili.

Nakon ru~ka, na jednom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, obi{li smo Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

uz stru~no vodstvo turisti~ke djelatnice i domicilnog `upnika, neke znamenitosti grada Daruvara (u prijevodu @dralov grad). Tako smo i saznali da je danas Daruvar centar ~e{ke manjine u Hrvatskoj. Posebno nam je bilo drago {to je jedna na{a ~lanica zbora rodom iz Daruvara, i pripadnica Dru{tva „^e{ka beseda“.

Posjetili smo Dvorac grofa Antuna Jankovi}a iz 1771. godine, kao i njegov Perivoj koji tako|er datira iz toga vremena. Impresivna su tu dva vrlo velika stabla ginka (mje{tani ih nazivaju Adam i Eva). Mu{ko stablo posa|eno je ne{to ranije od `enskog, 1777. godine, i najstarije je u Hrvatskoj, a drugo po starosti u Europi. U samom centru grada nalazi se pravoslavna crkva, prvobitno drvena, iz 1756. godine, kao i To{in bunar s izvorom tople vode, koju je za svoje potrebe koristio obi~an puk.

Kri` ljubavi

Izuzetno lijep je veliki Julijev park (ime po najmla|em Jankovi}u), u kome dominiraju Antunove kupke iz 1772. godine, koje je koristilo tada{nje plemstvo. Tu su jo{ Ivanove kupke, zgrada Arkadia, Augustin~i}eva skulptura Kupa~ica, itd.

Ve} pomalo umorni, ali zadovoljni sa svime {to smo do`ivjeli i vidjeli, u kasnim popodnevnim satima, po{li smo ku}i, u na{ Sisak. Svima ~lanovima zbora ostat }e u trajnom sje}anju ovaj izlet, po izuzetno lijepom proljetnom danu, u srda~nom gostoprimstvu doma}ina.

Hvala `upniku Toniju koji nam je omogu}io ovo gostovanje. Hvala na{im doma}inima `upe Presvetog Trojstva u Daruvaru.

Sisak, 04. travnja 2011 Antun Gregec

11

@IVOST @UPE

KORIZMENO OBITELJSKI SUSRETI Obitelji Sisa~kog i Dubi~ko - kostajni~kog dekanata

U

subotu 12. o`ujka, u Sisku odr`an je Korizmeni susret obiteljskih zajednica za Sisa~ki i Dubi~ko - Kostajni~ki dekanat.

Za susret je izabrano vrijeme korizme, kako bi se svi skupa {to bolje pripremili za nadolaze}u crkvenu svetkovinu Uskrsa, te kako bi se svima predo~ilo sveukupno potrebno zajedni{tvo, potrebe okupljanja i djelovanja.

Susret je odr`an kroz molitvu, kri`ni put, predavanja, radionice, pjesmu i dru`enje.

Okupljanje je zapo~elo netom prije u 15h zakazane pobo`nosti kri`nog puta oko sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a.

Uveli~ali su je mladi iz @upe Svete Marije u Sisku pjevanjem i ~itanjem zajedno sa svojim `upnikom Brankom Koreti}em te biskupom mons. Vladom Ko{i}em. Uzvanici su se zatim premjestili u Katedralu gdje je uslijedilo obra}anje fra Nikole, koje je poslu`ilo kao svoje-

12

vrsni uvod u kasnije predavanje. Pozvani predava~, prof. dr. Stjepan Lice odr`ao je predavanje pod naslovom ‘’@ivjeti u Kristu’’ prikazuju}i na primjeru vlastitog `ivota sve probleme i napasti kojima su izlo`ene dana{nje obitelji. Na to iscrpno i pou~no izlaganje nadovezala se i njegova supruga, Ru`ica i iznijela niz lijepih misli. Svojim pozdravom i blagoslovom, sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i} dodatno je uveli~ao susret i tako|er naglasio va`nost obitelji.

Susret je zavr{io zajedni~kim obiteljskim dru`enjem u Pastoralnom centru. Svi zajedno odu{evili smo se neformalnom atmosferom u kojoj smo dalje nastavili pri~ati i dru`iti se s na{im biskupom mons. Vladom Ko{i}em, predava~ima ostalim uzvanicima. \ur|ica Brli}

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

NO[ENJE @IVOTNOG KRI@A NA STARIM I NEMO]NIM RAMENIMA Sveta misa u Domu za stare i nemo}ne osobe

K

rasan je proljetni dan. Ti{inu po~etka slavljenja svete mise u Domu za stare i nemo}ne osobe naru{ava stara~ko ka{ljucanje, namje{tanje stolaca i pokoji uzdah.

Sveta misa po~inje pjesmom, pjesmom koja izlazi iz stara~kih grudi. Poneki glasovi su umorni i ispucani, a stara~ki prsti na{eg orgulja{a Lojze Buturca prebiru po tipkama ne{to sporije, ali pjesma se ori, ona prava pjesma od srca, punim glasom, puna neke miline i tuge, koja se slijeva tim glasovima u ~emu uvelike poma`e mali zbor koji je oformila g|a Ana Kruh Vuk, a kojem se pridru`uju svi prisutni.

Na{ `upnik mr.sc. Antun Sente, ml. izru~uje prisutnima biskupov pozdrav, a stara~ki glasovi odgovaraju jednoglasno: Pozdravite i Vi njega!

Slavimo svetu misu, tra`imo oprost grijeha kojih smo se toga trenutka sjetili, ja se ne mogu ba{ svega sjetiti {to sam u~inila. [to sam u~inila? [to sam u~inio? Ne pada mi sve na pamet, ali zato {to znam da sam zgrije{ila, da sam grje{na, molim kajanje.

Kri` ljubavi

Pretvorbu pratimo, netko sjede}i u invalidskim kolicima, netko sjede}i u stolcu savinutih le|a i pognute glave, a netko stoje}i.

Te{ko se sklapaju ruke, od reume iskrivljene ruke, ali ih nekako stisnemo, isprepletemo prste i molimo: Svet, svet, svet‌ Stara~ka su le|a u polo`aju klanjanja i svojim polo`ajem pokazuju dubinu vjere, poniznost i strahopo{tovanje. @upnik nam govori o susretu Isusa Krista i Samarijanke. On, Bog, On Spasitelj, On je pri{ao `eni, jednoj obi~noj `eni kojoj nije po tada{njem zakonu smio pri}i, On joj navje{}uje davanje vode - ne one ovozemaljske vode kojom gasimo `e|, ve} `ive vode, vode koja nas duhovno hrani, ulazi u na{a srca, razgaljuje du{u i unosi u nas ljubav - ljubav prema Bogu, prema ljudima, bli`njima, starima, mladima - jednostavno pretvara nas u samu ljubav.

U tom strancu, @idovu, mu{karcu s kojim u stvari nije smjela razgovarati, prepoznaje Isusa, Otkupitelja i Spasitelja svijeta, ona koju su sugra|ani gledali s omalova`avanjem, ona

13

@IVOST @UPE

koja nije bila dostojan ~lan te zajednice, ona je izabrana. Nju je Gospodin odredio za glasnika - navjestitelja njegova dolaska, dolaska Mesije kojem se treba klanjati, moliti se, slaviti i zahvaljivati na spasenju.

Takva jedna „nedostojna“ osoba svjedo~ila je dolazak Spasitelja u njihov kraj i oni koji je nisu cijenili, povjerovali su. Povjerovali su Gospodinu i molili da ostane s njima da im svojim rije~ima otvara srca, da u njih unese ljubav i milosr|e, ljubav za bli`nje, kako bi im ljubav bila moto `ivota.

Slu{amo, upijamo rije~i Bo`je koje su s puno ljubavi i po{tovanja, nadahnuto izgovorene ustima na{ega `upnika i shva}amo kako se jo{ uvijek, iako u godinama, moramo mijenjati, ne samo gun|ati, prigovarati, odbacivati ljude oko sebe, ve} svakog ~ovjeka cijeniti, u svakom ~ovjeku vidjeti prijatelja, ~ovjeka vrijednog {tovanja - dragoga Boga Isusa Krista.

Opet pjevamo, nekako uskla|eno, ali Bogu milo, molimo O~e na{, nekako glasnije, slo`nije, ja~e da nas Gospodin ~uje, da ~uje na{e vapaje, stara~ke, ve} pomalo senilne, ali vapaje srca, vapaje za pa`njom, za dru`enjem, lijepom rije~i ili bar osmijehom.

Primamo Tijelo Kristovo, tiho molimo, sjedimo, jer umorne noge i izderana koljena ne mogu vi{e kleknuti. Molimo za drage nam osobe, osobe koje nas vole, ali nisu tu uz nas,

14

nisu u na{oj blizini, ali zato si uz nas, u svakom trenutku na{eg `ivljenja Ti Isuse. Ti koji zna{ na{e tegobe, na{e tuge u srcu sakrivene, poznaje{ nas i tje{i{, ulijeva{ nadu, ja~a{ klonulost i na{ duh se uzdi`e sve do neba.

Zajedno sa `upnikom molimo molitvu za obitelj u prigodi Nacionalnog susreta hrvatskih katoli~kih obitelji i pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj koje nam je na po~etku svete mise podijelila na{a mala simpati~na ministrantica Marija.

Molimo za svoju obitelj, sve obitelji svijeta, za njihovu slogu, ljubav i me|usobno po{tovanje i uva`avanje. Molimo za ljubav, onu ljubav koju nam je Gospodin svojim `ivotom, trpljenjem, smr}u na kri`u pokazao i dokazao, kako bi, iako stari i ve} onemo}ali, osjetili radost uskrsnu}a, jer samo ta `iva voda, `iva vjera u `ivot poslije `ivota, u uskrsnu}e i `ivot vje~ni je ona prava, duboka koja se prima bez pogovora, ljubav koja ne pita, koja se daje, koja je smisao na{em `ivotu, koja nam olak{ava no{enje `ivotnog kri`a na starim i nemo}nim ramenima.

Zato ne bojmo se budu}nosti jer nas Gospodin svojom sigurnom rukom ljubavi i pra{tanja vodi u svoj Dom, Dom mira, ljubavi i blagostanja.

Sisak, subota 23. o`ujka 2011.

Anica Potkonjak

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

DJEVOJA^KA DUHOVNA OBNOVA

D

ana 18. o`ujka, sa svojim prijateljicama sam i{la u Lu`nicu. Tamo sam se na{la sa ostalim prijateljicama koje sam upoznala na pro{logodi{njoj duhovnoj obnovi. Sa mnom su i{le: Katarina Bezi, Stela Paramin i Valentina Smu|. Bilo nam je jako lijepo. Za mene je taj odlazak zna~io upoznavanje novih prijateljica i ja~anje vjere u Isusa. Tamo su nas do~ekale sestra Ivanka i sestra Amalija, koje su s nama bile i pro{le godine. Sa sestrama nas je do~ekao i mladi sve}enik Mladen koji se trenuta~no nalazi u Frankopanskoj u Zagrebu. Tako sam se radovala tom putovanju i bila uzbu|ena, da no} prije nisam mogla spavati. Jo{ sam vi{e bila uzbu|ena na putovanju do dvorca. Kad smo stigle tamo, prvo smo se upoznale s na{om novom sobom, u kojoj smo Stela i ja boravile pro{le godine, a upoznale smo se i s na{im prijateljicama s kojima smo dijelile sobu. S nama su bile cure iz Zlatara i Osijeka. Ovaj put mi je bilo bolje nego pro{li put tj. puno zabavnije nego pro{li put, jer mi je puno toga ve} bilo poznato. Najvi{e su me zadivile `abe kojih je bilo po svuda u malom jezeru koje se nalazilo u sklopu dvorca. To me jako razveselilo. Nikada u `ivotu nisam vidjela toliko `aba na hrpi. Tako|er me zadivila malena kapelica koju, po ne znam koji put

Kri` ljubavi

vidim i svaki put kad ju vidim osjetim radost i veselje u sebi. Sestra Amalija nam je pro{le godine pri~ala da je onaj Tabernakul u kapelici izradio biv{i ovisnik o drogi, pa ga je Isusu poklonio u znak zahvalnosti. Ta me pri~a potaknula da idem ~e{}e u crkvu pokloniti se Isusu u Svetohrani{tu. Ove godine smo gledale ďŹ lm “Bez ruku i noguâ€? o ~ovjeku iz Srbije koji se rodio bez ruku i nogu, a ipak je sada sretan zbog velike vjere u Boga. Trenutno `ivi u SAD-u, zavr{io je dva fakulteta, radi kao prodava~ nekretnina. Kupio si je ku}u i sad ima novaca da si kupi jo{ jednu.

Ta me pri~a jako rastu`ila, ali kada sam vidjela da je sretan, odmah sam se i ja razveselila. Dru`enje s prijateljicama, zajedni~ko slavljenje sv. mise i boravak na tom prekrasnom mjestu, zaista je ne{to posebno. Uvidjela sam da smo ~esto vrlo nezahvalni i nezadovoljni onim {to imamo i mislimo kako je to normalno, pa ne zahvaljujemo Bogu Ocu na velikim darovima koje nam je dao. @elim da ova duhovna obnova donese plodove u mom `ivotu. Trudit }u se da budem {to bolja i da se Isusu vi{e svidim, jer znam da me On beskrajno voli i veseli se svakom mom uspjehu.

Ivana Vogrinc

15

@IVOST @UPE

S MARIJINOM LEGIJOM U MARIJANSKOM SVETI[TU

M

arijina legija `upe Uzvi{enja Svetoga Kri`a ima u svom planu povremena hodo~a{}a u Marijina sveti{ta. U subotu, 5. o`ujka 2011. po{la je na hodo~a{}e u Pleternicu, u marijansko sveti{te Gospe od Suza.

Imao sam sre}u, kao po{tovatelj i suradnik na{e `upne Legije, po}i s njima i do`ivjeti svu onu duhovnu korist, koja se obvezno do`ivljava u marijanskim sveti{tima.

Mo`da }e netko od legionara opisati ovo hodo~a{}e gledano s duhovne strane, a meni neka bude dopu{teno da ga opi{em s povijesne strane. Pleternica, od nedavno progla{ena gradom, nalazi se u Po`e{ko-slavonskoj `upaniji i Po`e{koj biskupiji. U Drugom svjetskom ratu i pora}u stradavala je vi{e od nekih susjednih naselja. Po~etkom prosinca 1944. godine Pleternicu su osvojili partizani i eksplozivom do temelja poru{ili starinsku vrijednu `upnu crkvu svetoga Nikole. Kad su komunisti, po~etkom svibnja 1945. preuzeli u Pleternici vlast, ve} 11. svibnja su kroz prozor u `upnom stanu ubili `upnika Franju Radovi}a. Ubili bi tom prigodom i kapelana Ljudevita Petraka da se nije hitro bacio na pod. Mladi kapelan Petrak je nakon Radovi}a postao pleterni~ki `upnik. I na njega su planirali atentate, koje je sre}om izbjegao. Uzeo si je za pomo} dvije ~asne sestre, protjerane iz Bosne. Sestra Josipa je bila vjerou~iteljica, a sestra Eulalija sakristanka i orgulja{ica.

Obje su ubijene bez suda Josipa 3. listopada 1946., upravo u vrijeme su|enju nadbiskupu Stepincu, a Eulalija 1. o`ujka 1947. Ubojice su poznate, ali za te zlo~ine nije nitko odgovarao.

16

@upnik Petrak je sve poduzimao da na starim crkvenim temeljima podigne `upnu crkvu. Me|utim, {to bi zidari danju uzidali, to su komunisti no}u ru{ili. Kona~no je milicija potjerala zidare i nije dopustila gradnju.

U prvo vrijeme su vatrogasci iznajmili `upniku vatrogasni dom, ali je brzo po sudskoj odluci delo`iran iz doma. Godinama mu je bila crkva, i ljeti i zimi, i po ki{i i po snijegu, vedro nebo na ru{evinama crkve.

Godinama je tra`io pravdu i obilazio mjerodavne u Po`egi, Zagrebu, pa dva puta i u Beogradu. Kona~no je `upnik Petrak shvatio da mu u njegovim problemima mo`e pomo}i jedino nebo, kamo bi se trebao obratiti. Ali kako? U to vrijeme, 1954. godine, saznao je za ~udo u Sirakuzi, u Italiji na Siciliji. Tamo se dogodilo ~udo da su od 28. kolovoza do 1. rujna 1953. godine iz o~iju Majke Bo`je izra|ene u reljefu, tekle suze. Stru~no je utvr|eno da se radi o pravim ljudskim suzama. Petrak je odmah, ~im je za to saznao, pohrlio u Sirakuzu i donio u Pleternicu te svete mo}i, Suze Bla`ene Djevice Marije.

Odmah je uveo ~a{}enje Gospinih Suza u Pleternici kroz devet dana, kao devetnicu, od 23. do 31. kolovoza. Ve} prve godine 1955., na zavr{noj ve~eri 31. kolovoza, u procesiji sa svije}ama bilo je 150 `ena, dosta djece i samo 5 mu{karaca. Dvije godine kasnije, 1957., devet dana su propovijedala dvojica isusovaca Stjepan M端ller i Mato Jovi}, pa je bilo preko 9.000 svetih pri~esti. Iz godine u godinu sve je vi{e hodo~asnika. Dolaze iz cijele Po`e{ke kotline, ali i iz Posavine i drugih krajeva ~astiti Gospu od Suza i moliti joj se za zagovor. Dogodilo se ~udo i u Pleternici.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Nakon gotovo 20 godina bez crkve, zaslugom Gospe od Suza, stigla je kona~no gra|evinska dozvola za izgradnju crkve, koja je onda i izgra|ena i posve}ena Gospi od Suza.

Sve~anu posvetu, uz ve}i broj sve}enika i brojni vjerni Bo`ji puk, obavio je nadbiskup Franjo Kuhari} 31. svibnja 1971. godine. Ova je crkva odmah postala i hodo~asni~ka crkva, Marijino sveti{te, gdje se okupljaju brojni Marijini {tovatelji svake godine na devetnicu od 23. do 31. kolovoza, ali i u drugo vrijeme kroz godinu, kao {to su to u~inili pro{lih dana Marijini legionari iz Siska, Sunje i Petrinje.

Marijina legija je tom prigodom, pored hodo~a{}a u Pleternicu, pohodila i grad Po`egu. U po`e{koj katedrali svete Terezije

Avilske je obavljena pobo`nost kri`nog puta.

Katedralni `upnik je upoznao nazo~ne s krasnom baroknom katedralom iz sredine 18. stolje}a i, uz biskupski dvor, starinskom crkvom svetog Lovre iz 13. stolje}a. Kona~no, ali samo izvana, vidjeli su hodo~asnici i novu po`e{ku `upnu crkvu svetog Leopolda Mandi}a.

Vo`njom u autobusu, bilo je i molitve i pjesme. Pjevalo se i ono, {to se danas u crkvama vi{e ne pjeva, a kod starije populacije su to jo{ uvijek drage pjesme, na primjer An|eo Gospodnji i Litanije lauretanske po onom starom poznatom napjevu.

Otvaranje neba, kri`ni put za mlade i obitelji, tiskalo je, u ~etvrtak 31. o`ujka u Sisku, Povjere n s t vo z a pastoral mladih Sisa~ke biskupije. Knji`ica Otvaranje neba sadr`i uvodno slovo mons. dr.

Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa kao i pismo mladima vl~.

Branka Koreti}a, povjerenika za pastoral mladih Sisa~ke biskupije, te Kri`ni put za kojega je tekst napisao mr. Antun Sente, katedralni `upnik u Sisku. @elja uredni{tva je da ova knji`ica objedini sve kri`ne putove koji se odvijaju u prirodi na prostoru Sisa~ke biskupije ove korizme, te potakne sudionike navedenih kri`nih putova u prirodi na

susret sa Svetim Ocem koji dolazi u Hrvatsku 4. i 5. lipnja ove godine. Zbog toga se pri kraju knji`ice nalaze opisi nekih znamenitosti krajeva kroz koje prolaze sudionici deset kri`nih putova u prirodi Sisa~ke biskupije. Autor teksta kri`nog puta svaku je postaju podijelio na 4 dijela. U prvom dijelu opisuje sam doga|aj pojedine postaje, u drugom dijelu, (pisan u `enskom rodu), autor `eli pribli`iti Isusa na{em konkretnom trpljenju te istra`iti sli~nost na{eg s Isusovim kri`em. Tre}i dio kri`nog puta nazvan Otvaranje neba, poziva na ispitivanje savjesti, te `eli pokazati kako i sami svojim ~inima mo`emo biti kri` drugima. ^etvrti dio je molitva. Uz svaku postaju nalazi se fotografija koja ne prikazuje Krista na klasi~an na~in nego ga tra`i u ljudima i znakovima vremena. Tako fotograďŹ ja desete postaje, Isusa svla~e, prikazuje `ensko tijelo zloupotrijebljeno u reklami. Knji`ica Otvaranje neba se mo`e nabaviti u Ordinarijatu Sisa~ke biskupije po cijeni od 10 kuna. AS

Kri` ljubavi

Lojzo Buturac

17

@IVOST @UPE

PROMOCIJA CD-a DAN RADOSTI ^LANOVI DJE^JEG ZBORA „KRI@ LJUBAVI“ O DANU RADOSTI

Dječji zbor „Križ ljubavi“ je 17.02.2011. imao promociju svog prvog CD-a „Dan radosti“.

Bila sam vrlo uzbuđena i radosna zbog naše promocije. S nestrpljenjem sam na pozornici čekala početak našeg koncerta. Kad je počeo, bila sam jako vesela i s velikom radošću pjevala naše pjesme.

Najljepši trenutak na koncertu bio mi je kada smo palili svijeće uz pjesmu „Upali svijeću“.

U našim rukama gorjele su svijeće, a u kazalištu su bila ugašena svjetla. Od pjesama koje smo pjevali najdraže su mi „Pastir moj“ i „Molitva“. Mislim da su ministranti dobro odglumili scene uz pjesme i tako uljepšali našu promociju.

Također mi je bilo lijepo kada je Jacques Houdek pjevao svoje pjesme, a mi smo pjevali zajedno s njim. Sretna sam što je prihvatio naš poziv i bio gost na našem koncertu.

Mislim da je promocija bila odlično organizirana i da smo dobro otpjevali svoje pjesme.

Matija Severinski, 3. razred

18

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

17.02.2011. Dječji zbor „Križ ljubavi“ imao je promociju CD-a, na kojoj sam i ja pjevala.

Promocija je započela pljeskom i molitvom.

Prva nam je pjesma bila „Nedjelji se radujemo“.

Nismo samo mi nastupali. Tu su bili i naši gosti: Jazz trio Damira Kukuruzovića, zbor „Iskrice“ iz Travnog i „šećer“ na kraju – Jacques Houdek. Atmosfera je bila vrlo vesela, a pozornica prekrasno uređena.

Sviđalo mi se kako smo pjevali, jer nismo nigdje pogriješili. To znači da se naš trud isplatio. Posebno su mi se svidjele pjesme „Pastir moj“, koja je naš hit i „Gloria“, koju smo pjevali u kanonu.

Poslije promocije svi smo išli u pastoralni centar i tamo se počastili. Svi su govorili kako smo bili odlični, posebno bake, djedovi, tate i mame.

Veselim se još nekom ovako veselom nastupu.

Lucija Režić, 5. razred

Kri` ljubavi

Na promociji CD-a, koj a je održana 17. veljače 2011. u „Krista lnoj kocki vedrine“, okupio se velik broj posje titelja.

Najviše mi se svidjelo kad a sam pjevala solo u pjesmi „Upali svijeću“.

Moja prijateljica Iva pjevala je prvu, a ja dru gu kiticu pjesme.

Kada je svaka od nas otp jevala svoju kiticu, Ivina mama i moj tata zap alili su nam svijeće.

Zatim smo Iva i ja ostalim a palile svijeće. To mi je bilo jako uzbudljiv o.

Svidjelo mi se što nam je u goste došao zbor „Iskrice“ iz Travnog. Oni su isto lijepo pjevali.

Uživala sam slušajući ih, kao i Jazz trio Damira Kukuruzovića. U goste nam je došao i Jacques Houdek, koji nas je sve razveselio svojim lijepim glasom.

Pjevali smo s njim i bilo je super!

Na kraju se naš župnik Antun Sente svima zahvalio. „Gloria“ je bila zadnja pjesma koju smo otpjevali. Otpjevali smo je u kanonu i to je našu publiku zadivil o.

Nakon promocije svi sm o otišli na zakusku u pastoralni centar. Tamo smo pjevali i plesali.

Tako je završio pekrasan dan radosti.

Antonija Pejčinović, 4. raz red

19

@IVOST @UPE

o i mi! ta, kao da Eto, uspjeli sm -a bila sam nape petost CD ije oc om pr Prije je me na evam. No, posli sama nešto pj cem. Osjećala sr sa m ala sa jala. Što napustila i pjev četku sam se bo po a N r. pe su sam se srećilo mi se. iješim? No, po gr po i o št ne o ak bro prošlo. Sv šila. Sve je do su li bi ije Nisam pogrije oc om ela poslije pr la koje sam vidj ka je sigurno bi an Iv ca lji te či U . ni lje ev uš od na nas. ć, 3. razred jako ponosna Tena Umljenovi

20

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Zboru sam se pridružila u 9. mjesecu 2010. godine. Cure iz zbora su mi super. Svi volimo pjevati i pjesmom izraziti vjeru i ljubav prema Bogu.

Kada su nam rekli da ćemo snimati CD, bili smo oduševljeni. Snimanje je bilo naporno, ali se isplatilo.

Promociju CD-a smo također dočekali s oduševljenjem. Prije promocije sam osjećala tremu i nestrpljivo očekivala da se dvorana ispuni. Napokon, počeli smo pjevati i poslije prvog pljeska bila sam oduševljena. Pozornica je bila prepuna iznenađenja za koja nismo znali ni mi sami. Pjevali smo od srca, a i svi drugi oko nas uložili su puno truda i rada.

Vjerujem da smo našom pjesmom doprli do mnogih srca i ispunili ih ljubavlju i vjerom.

Monika Culjaga, 7. razred

Kri` ljubavi

21

@IVOST @UPE

PROMOCIJA CD-a DAN RADOSTI USPJEH ILI NEUSPJEH PROMOCIJE?

P

rije par godina bila sam u Tunisu, zanimala me pustinja, do`ivjeti Kartagu, htjela sam oti}i u oazu, a i nije bilo skupo.

Da li je odabir destinacije bio mudar, e, o tome bi moj tata imao re}i po koju rije~…

No i{la sam. Upozoreni unaprijed i na na~in trgovanja u tome dijelu svijeta, nismo bili previ{e iznena|eni ponekad nasrtljivim prodava~ima. Eto, to je njihova tradicija.

Ovisi o tebi kako }e{ se postaviti. Jasno „ne“ i jasno „da“ svuda prolaze, bio to istok ili zapad.

Prvi prodava~i koje smo susreli bila su djeca. Malena djeca.

Izuzetno su lijepa ta tuni`anska djeca.

Ima i Berbera, tamnije su puti, a sasvim svijetlih, modro-zelenih o~iju. Jedna djevoj~ica je prodavala ru~no izra|ivane ribice, slabo sa{ivene od raznobojnih ostataka svile, ukra{ene jo{ nekakvim {ljokicama.

Nije prosila, tako malena ve} je - privre|ivala.

Suputnici su mi se smijali, komentiraju}i kako }u sav novac potro{iti na gluposti.

Razli~ita su gledi{ta. Ta zelena, svilena ribica zaista mi nije trebala, ali zar i ina~e kupujemo samo kada nam je za ne~im jako velika potreba?

Stvarno mi je bilo dirljivo kako nasmije{ena djevoj~ica nudi proizvode svojih jo{ nevje{tih ali vrijednih ruku. Najmanje {to sam mogla u~initi bilo je jedino to da joj dam koji nov~i} kao priznanje za njen trud i rad, od hvale na hrvatskom ili engleskom jeziku, slaba bi joj bila korist, jer arapski, naravno, ne znam.

22

Lica djevoj~ice se nejasno sje}am, no njen ru~ni rad jo{ uvijek ~uvam. ^uvam jo{ neke dje~je radove. Tu su i dvije figurice lijepljene od kupskog kamenja, pti~ica i „kameni spava~“, tako jednu zovem, jer upravo izgleda kao ~ovjek pod pokriva~em.

Radovi su to iz Dje~jeg doma u Tomislavovoj ulici u Sisku. Izradio ih je dje~a~i} bez ijednog `ivog roditelja, najmla|i je bio tamo.

Ostala djeca imaju barem jednog ili oboje roditelja, ali su im u obitelji takve prilike, ~itaj neprilike, da su izdvojeni iz svojih obitelji i povjereni na brigu socijalnoj ustanovi. Kako tu`no rije~ „obitelj“ zvu~i u Dje~jem domu.

Imam i radove djece sa Sisa~kog oratorija - Do|i Kvirine na sisa~ke zidine, mlinski kamen mu~enika sv. Kvirina, gipsano pro~elje katedrale Uzvi{enja Svetoga Kri`a, krunicenarukvice, a najnoviji dje~ji zajedni~ki rad, na ~ijem su ostvarenju uvelike pripomagali i odrasli, je Dan radosti, CD sisa~kog katedralnog dje~jeg zbora Kri` ljubavi.

Na koje sve na~ine djeca dolaze u svijet odraslih, kako sve u~e njihova pravila i zakonitosti pona{anja? Iz nu`de, odrastaju ponekad br`e nego {to bi trebala, a nekada kao u posljednjem slu~aju pokazuju svoju „odraslost“ i zrelost u ja~em svjetlu nego mnogi odrasli ljudi.

Hvaliti taj glazbeni uradak, hvaliti predanost i stru~nost i dosljednost voditelja zbora, isticati ljepotu glazbe, aran`mana, tekstova ili same opreme CD-a, glazbenike ili suradnike, mogla bih, naravno, ali ne}u. Mogla bih govoriti o predivno osmi{ljenoj, ma{tovitoj Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

i uspje{noj promociji, o samoj djeci, no, ne}u niti o tome.

Samo }u upitati: Je li pljesak uistinu brojne publike u Kristalnoj kocki vedrine zaista dovoljna nagrada i naknada, priznanje za cjelokupan trud i taj prekrasan rad?

Kada se u medijima za neko doga|anje najavi da je humanitarnog karaktera, pa bude to popra}eno pozivima smislu prikupljanja sredstava za neku plemenitu namjenu, mo`e se ~initi da je jasnija poruka odaslana.

No, u ovo vrijeme kada svaka sekunda u danu ima gotovo izra~unatu nov~anu jedinicu vrijednosti, do}i na ovakav dje~ji koncert, u unajmljenom prostoru, kojem je prethodilo izdavanje CD-a, a ne upitati se: A koliko je to sve moglo ko{tati?, bilo bi zbilja malo ~udno. Pogotovo ne upitati se: A kako }e se svi tro{kovi namiriti i tko }e i kako osigurati sredstva za sve to i platiti? Pa niti ulaznica se nije napla}ivala, zbilja je malo neobi~no.

Biti darivan takvim darom, a za uzdarje dati tek - pljesak?

Vjerujem da }e ga djeca upamtiti, ali dobro su oni ve} i u ovoj dobi nau~ili da se ne~iji rad vrednuje i prema ~injenici koliko je netko tim radom - zaradio. Iskusili su i sami {to zna~i privre|ivati, prodavaju}i primjerke CD-a, svog zajedni~kog uratka, nisu dodu{e bili na to prinu|eni neima{tinom ili gla|u kao djevoj~ica iz Tunisa, ali jasno im je da ne ide tako jednostavno u stvarnom `ivotu.

Ima li plemenitijeg i va`nijeg ulaganja od ulaganja u - djecu?

Poznato je da se sve izvan{kolske aktivnosti djece pla}aju, bilo da se radi o sportskim ili umjetni~kim aktivnostima, uklju~eni su tu i tro{kovi za opremu, glazbala, putovanja, ud`benike, trenere, u~itelje. I to je normalno, tu su pravila pona{anja i pla}anja Kri` ljubavi

sasvim jasna. Dok u Crkvi, iako i ona u svemu podlije`e financijskim zakonitostima i obvezama ovoga svijeta, malo bi se ~udno gledalo da se takve aktivnosti jo{ i napla}uju.

Mogu zamisliti svakovrsne bombasti~ne naslove po novinama. A i sadr`aje komentara… *** Da li je ludo ili mudro ulo`iti na ovakav na~in u djecu? „Promatraju}i na{ dje~ji zbor Kri` ljubavi kako pjeva i okuplja goste i sve nas ovdje, sjetio sam se jednog romana i filma Victora Hugoa „Jadnici“. Vjerojatno su neki od vas i ~itali ili gledali film, sje}ate se one scene kada onaj lopov pokrade zlato i policajci tr~e za njim, i tada se skloni kod jednog sve}enika i policajci ga uhvate i `ele ga zatvoriti, ka`e on: Ali nemate dokaza. Kako nemamo? Pa tu je sve ono {to si pokrao. Tada sve}enik nastupa, ka`e: Ja sam mu to darovao. Policajci mu tada nisu mogli ni{ta u~initi. Kada su oni oti{li taj stvarni lopov upitao je: A za{to si to u~inio kad zna{ da sam pokrao?

Sve}enik na to ka`e: Zato {to sam ti ja ukrao du{u.

Ovo sve {to pri na{oj katedrali radimo s ovom djecom, a i ne i samo s njima, radimo zato da bismo preko njih do{li i do va{ih du{a i da bismo njihove du{e spasili.

To nam je cilj, i pomognite nam u tome da i dalje budu zajedno, da i dalje budu ovako veseli, da i dalje budu ovako radosni.

I ponosan sam na njih i nije mi nikada te{ko re}i - hvala, ali }u vam re}i da nemam niti srama - moliti za njih“, kazao je na kraju promocije CD-a Dan radosti, sa bine u Kristalnoj kocki vedrine vl~. Antun Sente, pa prosudite sami.

Antonija Tomazini}

23

^ESTITKA STARIJIMA

Dragi na{i, mudro{}u sijedih kosa ure{eni `upljani...

Dragi na{i prijatelji, pi{emo prijatelji jer nas vi svojim iskustvom u~ite `ivotnim vje{tinama, te svojim trpljenjem i strpljivim no{enjem brojnih te{ko}a iskusnih godina `ivot ~inite blagoslovljenijim. Na{ spomen va{eg imena o va{em ro|endanu, neka bude tek mali znak zahvalnosti. Bog Vas blagoslovio!

24. travnja: Kata Bla`evi}, Vera Matacin; 25. travnja: Mladen Bonjekovi}, Nada Jai}; 26. travnja: Marija Mio~, Ljerka Rup~i}; 27. travnja: Olga Tur~i}, Mara Marinovi}; 28. travnja: Nada Petri~i}, Nada Balenovi}, [teďŹ ca Strineka; 30. travnja: Marica Basari}; 1. svibnja: Katica Abramovi}, Bogdan Lju{tina; 2. svibnja: Ivan Koren; 3. svibnja: Katica Pi{kor, Katica Po`gaj; 5. svibnja: Nada Vrane{evi}, Kata Matagi}; 6. svibnja: Stjepan Cvjeti~anin; 7. svibnja: Marica Mijatovi}; 8. svibnja: Zrinka Pavi~i}, Ante Andri}; 10. svibnja: Danica Martini}; 16. svibnja: Radojka Lafter; 17. svibnja: Nada Ga{parac, Ljerka O`ani}; 18. svibnja: Bla`enka Vrta~nik, Ana Ore{kovi}; 19. svibnja: Mila Zadrovi}, Katica Galijan; 20. svibnja: Alojzija Bartoli}; 22. svibnja: Mandica Mari}, Alojzija Paulin; 23. svibnja: Ivanka Mari}; 24. svibnja: Slavica Musi}; Ljubica Kraus; 25. svibnja: Katarina Gobac; 26. svibnja: Ljubica Bogdanovi}; 27. svibnja: Antun Bursik; 28. svibnja: Ivan Perkovi}, Mirjana Ple{a, Mira Podubski; 29. svibnja: Alojz Sever, Ana Ten{ek;

24

31. svibnja: Nada Jakovac, Ivan Dumbovi}; 3. lipnja: Mira [imac, Dnjepar Devi}; 4. lipnja: Maca Leskovar, Smiljana Vugi}; 5. lipnja: Poljina Mahno, Katica Pavlak; 6. lipnja: Janja Mr{i}; 7. lipnja: Mira Havran, Magda Nemeth, Jagica Posavec; 8. lipnja: Zdenka Miter, Franjo Jerkovi}, Ana Dumi}; 9. lipnja: Mara Vuleti}; 11. lipnja: Blanka Toma{ko-Krakar, Stipan Leroti};

Kri` ljubavi

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

KR[TENI: 1. Teo Pavao [panovi}, sin Davora i Kristine r. [kari}, r. 05.09.2010., kr. 26.02.2011.

2. Cvita Neki}, k}i Marija i Melite r. Mari}, r.

16.07.2009., kr. 20.03.2011.

3. Korina Ku{ani}, k}i Vladimira i Nikoline r. Bjelanovi}, r. 31.08.2010., kr.

20.03.2011.

4. Karlo Karan , sin Vuje i Mirjane r. Ku{ani}, r. 06.07.2009., kr. 20.03.2011.

5. Ana Marie Baruk~i}, k}i Marka i Dijane r. [tibel, r. 03.04.2010., kr. 03.04.2011.

6. Vanja Jandik, sin @eljka i Dijane r. Besedi}, r. 14.12.2010., kr. 03.04.2011.

VJEN^ANI: 1. Mario Jurica ^ubeli} i Ines Din~ir, vjen~ani 5. o`ujka 2011.

2. Branko Pastuovi} i Elizabeta Preu~il, vjen~ani 1. travnja 2011.

Kri` ljubavi

25

IZ @IVOTA CRKVE

MONS. MATE UZINI], NOVI

S

plitsko-makarski nadbiskup Marin Bari{i} priop}io je u ponedjeljak 24. sije~nja u velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeni{ta u Splitu, svim profesorima i studentima KBF-a Sveu~ili{ta u Splitu, da je papa Benedikt XVI. upravo imenovao dubrova~kim biskupom don Matu Uzini}a, sve}enika Splitsko-makarske nadbiskupije i rektora Centralnoga bogoslovnog sjemeni{ta u Splitu.

MATE UZINI]... … ro|en je 17. rujna 1967. u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, od oca Ivana i majke Milice ro|. Smoljanovi}. U Dubravi je poha|ao osnovnu {kolu, a gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeni{tu u Splitu. Nakon obvezne vojne slu`be u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na Prevlaci (blizu Dubrovnika), na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Splitu zavr{ava studij filozofije i teologije te posti`e akademski stupanj bakalaureat 1993. godine. Od 1992. do 1993. pastoralno djeluje kao |akon u `upi Trilj. Zare|en je za sve}enika Splitsko-makarske nadbiskupije 27.

26

lipnja 1993. Tijekom tri godine obna{ao je pastoralnu slu`bu u `upama Omi{ i Otri}Struge. Godine 1996. nastavio je studij u Rimu na Papinskom lateranskom sveu~ili{tu, postigav{i 2000. godine licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split, od 2000. do 2002. obna{a slu`bu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u `upi Stro`anac-Podstrana. Od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeni{ta u Splitu. Od 2002. ~lan je Prezbiterskog vije}a Splitsko-makarske nadbiskupije, a od 2004.

Vije}a Hrvatske biskupske konferencije za sjemeni{ta i duhovna zvanja. Osim hrvatskoga jezika govori i pi{e na talijanskom jeziku, a poznaje i engleski.

TIJEK ZARE\ENJA NOVOG DUBROVA^KOG BISKUPA U dubrova~koj katedrali, u subotu, 19. o`ujka 2011., odr`ano je sve~ano misno slavlje na kojem je za novog dubrova~kog biskupa zare|en mons. Mate Uzini}.Glavni Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

DUBROVA^KI BISKUP

zareditelj bio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Bari{i}, a suzareditelji zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani} te zadarski nadbiskup mons.@elimir Pulji}.

Samom ~inu re|enja uz brojne Dubrov~ane i vjernike iz Splitsko-makarske nadbiskupije, nazo~ili su i brojni uzvanici i uglednici iz crkvenog i javnog `ivota me|u kojima apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons.

Mario Robert Cassari, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Pulji}, suboti~ki biskup Ivan Penze{, biskup kotorski mons. Ilija Janji}, svi hrvatski biskupi, brojni sve}enici, vjernici i hodo~asnici, ministar graditeljstva, prostornog ure|enja i za{tite okoli{a Branko Ba~i}, `upan dubrova~ko-neretvanski Nikola Dobroslavi}, te gradona~elnik Dubrovnika Andro Vlahu{i}.

Nadbiskup zadarski i biv{i dubrova~ki biskup mons. @elimir Pulji} pozdravio je nazo~ne. “Hvala i oprostite. @ivo se nadam kako mi ne}e nedostajati Va{a ljubav i molitvena potpora, a mom dragom nasljedniku gosparu Mati Uzini}u od srca kli~em ’Nek je Kri` ljubavi

blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje’. Vjerujem kako }ete biti biskup za ljude, kao {to i stoji u va{em geslu ’Od ljudi za ljude’”, poru~io je na kraju pozdravnog govora mons. @elimir Pulji} koji je na ~elu dubrova~ke biskupije bio od 1990. do 24. travnja 2010. kada je imenovan zadarskim nadbiskupom.

Zareditelj splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Bari{i} naglasio je kako se ovom radosnom doga|aju raduje i dubrova~ki ’parac’ - sv. Vlaho, dubrova~ki za{titnik, te zahvalio mons. @elimiru Pulji}u koji je do sada bio na ~elu Dubrova~ke biskupije. “Ovaj trenutak ujedno je i zahvalnost svima koji su mi ovo omogu}ili. Na prvom mjestu je Bog, koji je vodio povijest ove biskupije i moju povijest.

Hvala Svetom Ocu Benediktu XVI. na ukazanom povjerenju i obe}avam mu vjerno slu`enje slu`be”, rekao je novi dubrova~ki biskup Mate Uzini}, te okupljenima poru~io kako se nada da ih ne}e razo~arati.

Marko Mihali}

27

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

HOD ZA KRISTOVIM KRI@EM

U

rano subotnje jutro dana 9. travnja 2011. krenuli smo Kiki i ja u Klo{tar-Ivani} na Planinarski kri`ni put kroz Sisa~ku biskupiju u organizaciji Bratov{tine svetog Bernarda i Sisa~ke biskupije. Iz Siska do odredi{ta, do prve postaje kri`noga puta ispred crkve Uznesenja Bla`ene Djevice Marije, dovezao nas je tko drugi, nego na{ `upnik vl~. mr.sc. Antun Sente, ml., ujedno i autor teksta kri`noga puta „Otvaranje neba“ namijenjenog nama mladima i obiteljima.

Na zahtjevnom planinarskom kri`nom putu od Klo{tra-Ivani}a, preko Martinske Vesi do Siska, nas tristotinjak mladih, pro{li smo pedesetak kilometara, a bilo nas je odasvuda: iz Samobora, Osijeka, Zagreba, Siska.

28

Nije to niti lagan niti jednostavan put za pro}i pje{ke, no, usprkos svim `uljevima i pote{ko}ama uspjeli smo ga pro}i, i mislim da smo time mi mladi pokazali kako smo dosljedni svojoj vjeri i da smo za Krista i bli`njega spremni sve u~initi.

O svojoj vjeri i ljubavi svjedo~ili smo mje{tanima mnogih mjesta kroz koja smo prolazili, pokazuju}i da i u ovim kriznim situacijama, kako financijskim, a jo{ vi{e duhovnim, jo{ uvijek postoje oni koji Bogu vjeruju.

Lijepo je bio i nezaboravno kako su nas na svakoj postaji do~ekivali ljudi sa osmjesima na licima te stolovima punim sokova, kola~a, peciva, hrabre}i nas, krijepe}i nas za dalje.

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

Od Klo{tar-Ivani}a smo pje{a~ili kroz brojna sela, a u svakom od njih nas je obavezno do~ekao tamo{nji `upnik spremno nam kazivaju}i i obja{njavaju}i povijesne zgode iz toga kraja, i govorio va`ne podatke o mjesnoj kapeli ili crkvi.

Posebno dojmljivi trenuci bili su trenuci posve}eni razmatranju u {utnji. U ti{ini koja je trajala u hodu izme|u mjesta Posavski Bregi do mjesta Dubrov~ak Lijevi, odnosno od ~etvrte do pete postaje kri`noga puta, to vrijeme je meni bilo stvarno lijepo i pokazalo se potrebnim za razmi{ljanje o mojim vlastitim postupcima, dobro do{lo za osobnu molitvu, za jedan tako prisan i poseban razgovor s Gospodinom Bogom.

Iz Dubrov~aka smo se prevezli skelom na desnu stranu obale Save, te nastavili put ka @eljeznom, Trebarjevu i Martinskoj Vesi. U @eljeznom nas je do~ekao `upnik iz Martinske Vesi vl~. Drago Kozi} te nam govorio kako

Kri` ljubavi

je u tom selu ro|en i nadbiskup Juraj Posilovi}, nakon toga smo posjetili i Trebarjevo Desno, rodno mjesto hrvatskih politi~ara i velikih domoljuba Antuna i Stjepana Radi}.

U Martinskoj Vesi nakon okrejpe ru~kom koji je priredio `upnik Kozi}, imali smo i misno slavlje koje je predvodio Povjerenik za pastoral mladih Sisa~ke biskupije vl~.

Branko Koreti}.

Nakon misnog slavlja bilo je cjelono}no klanjanje pred Presvetim na kojem je svatko od nas mladih imao prilike izre}i molitve Gospodinu Bogu u ti{ini i zahvaliti za Mu za sve primljene darove.

Idu}ega dana 10.4.2011. nakon doru~ka pozdravili smo se s doma}inima i zahvalili na gostoprimstvu kojim se su nam pru`ili i spremno nastavili put.

Tog drugog dana pro{li smo kroz sljede}a sela: Ljubljanica, @ir~ica, Ti{ina Kaptolska, Bok Palanje~ki, a u svakom su nas mje{tani

29

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

do~ekali izuzetno srda~no i sa osmjesima na licu.

U `upi sv. Kvirina nas je do~ekao |akon vl~. Janko Luli} te nas pobli`e upoznao sa samom `upom, tu smo imali i ru~ak te su prikazana 3 ske~a u kojima su mladi poku{ali pobli`e pokazati kolika je ta dragocjenost zajedni{tva.

Zadnja postaja ovog dvodnevnog putovanja s kri`em bila je na ru{evinama nekada{nje kapele sv. Kvirina na Zelenom brijegu.

Upravo meni je pripala ~ast pro~itati zadnju postaju `upnikovog kri`noga puta „Otvaranje neba“, a to je za mene zbilja puno zna~ilo.

Na putu od svetoga Kvirina do katedrale dogovorili smo da kri` nose svi mladi koji su iz Siska, pa je tako nas desetak s ponosom pronosilo kri` ulicama na{ega grada i na kraju ga s pjesmom unijelo u sisa~ku katedralu Uzvi{enja svetoga Kri`a.

30

Misno slavlje te ve~eri predvodio je biskup mons. Vlado Ko{i}, a u dvori{tu na{eg Pastoralnog centra do~ekala nas je ve~era i okrjepa za tijelo nakon tog dugog, zamornog ali i radosnog i obnavljaju}eg puta.

Nadam se da }e i idu}e godine tako|er biti kri`ni put te da }e se tada okupiti jo{ ve}i broj mladih ljudi koji }e krenuti na taj put, put sa svojim kri`em i putovanje s Kristom, put za Kristovim kri`em.

Na ovom Kri`nom putu posebno sam osjetio ja~inu vjere, razmi{ljao o tome koliku vjera daje svima nama snagu, jer osjetio sam da kada vi{e i ne mo`emo, kada smo umorni, posustajemo, klonemo, upravo nam vjera poma`e, hrabri i podi`e nas i zaista daje jednu novu snagu. Pje{a~e}i tih pedesetak kilometara, osjetio sam neku posebnu prisutnost Boga, a i Njegovu ljubav prema nama. Duhovna obnova nam je svima napu-

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

nila „duhovne baterije“ i okrijepila nas za nove radne i {kolske pobjede.

Tekst kri`nog puta „Otvaranje neba“, koji je nadahnuto sastavio za nas vl~. mr.sc.

Antun Sente, ml., dirnuo je mnoge sudionike Planinarskog kri`noga puta, svatko od nas je razmi{ljaju}i o tekstu uz svaku postaju povezivao neke sli~ne situacije i nalazio primjere u svome `ivotu. Ja znam da sam ih sigurno mnogo prona{ao i o njima intenzivno razmi{ljao.

A da nas je te dane dobri Bog zaista obasipao svojom ljubavlju, osjetili smo promatraju}i modrinu neba i u`ivaju}i u toplini sun~anih zraka.

I koliko god je u nekim trenucima na ovom kri`nom putu bilo i te{ko i naporno i

Kri` ljubavi

bolno, pogotovo za noge, shvatio sam i nau~io da se ipak mo`e i treba zadr`ati osmijeh na licu, da se uvijek mo`e ustati nakon pada i i}i dalje za Isusom Kristom ma koliko se to ponekad te{ko u~ini. Mislim da smo mi mladi upravo to ovim svojim sudjelovanjem na Planinarskom kri`nom putu pokazali jer smo pje{a~e}i cijelim putem i pjevali i smijali se i slavili Gospodina Boga s pjesmom na usnama jer tko pjeva dvostruko moli.

Vjerujem da su i ostali mladi do`ivjeli tu prisutnost i milost Bo`ju, da }e i idu}e godine prisustvovati Planinarskom kri`nom putu Sisa~ke biskupije i odva`iti se i ponovo krenuti na put, put za kri`em.

31

IZ POVIJESTI

OLTAR SREDI[NJE MJESTO CRKVENOG PROSTORA Oltari u na{oj katedrali i mali povijesni uvod

O

ltar je sredi{nje mjesto crkvenog prostora, oltar je stol i `rtve i gozbe.

Oltar treba “tako smjestiti i urediti da se uvijek jasno vidi da je on znak samog Krista, mjesto na kojem se vr{i spasonosno otajstvo.

On je sredi{te vjerni~kog zbora, te mu dugujemo najve}e po{tovanje.” (Uputa o {tovanju euharistijskog otajstva, 24) Sveti Pavle u Prvoj poslanici Korin}anima (1.Kor. 10,21) navodi : Stol Gospodinov - trpeza Kyriou – potpuno je suprotan stolu demona i poganskim oltarima.

U isto~nom dijelu Rimskog Carstva na podru~ju gr~kog kulturnog kruga, u najstarija kr{}anska vremena, za oltar se koristi termin trapeza, a u zapadnom dijelu Carstva naj~e{}e se koristi latinski oblik altara, pa zatim i mensa i altarium.

Pojedini crkveni oci razdvajaju ove termine, kao na primjer sveti Ciprijan, koji o{tro razdvaja termin ara, kao poganski aras diaboli, od kr{}anskog altare Dei. Najraniji kr{}anski oltari bili su drveni, istog oblika kao i obi~ni ku}ni stolovi. Najstariji sa~uvani slikovni prikaz takvog oltara nalazi se na fresci Fractio panis, u Priscilinim katakombama u Rimu, a potje~e s po~etka 2. stolje}a. Takvi drveni oltari su u uporabi sve do po~etka srednjeg vijeka. Prvi propis o zabrani drvenih oltara potje~e iz 517. godine, s Koncila u Epaonu u dana{njoj Francuskoj. Tada je zabranjena izrada drvenih

32

oltara i nare|ena izrada isklju~ivo kamenih.

No ta obveza u po~etku se odnosila samo na manji dio kr{}anskog svijeta i tek je nakon nekoliko stolje}a postala potpuno uobi~ajena.

Do danas su sa~uvana samo dva drvena oltara i to crkvama svetog Ivana Lateranskog i svete Pudencijane u Rimu.

Kao najstariji kameni oltari su zapravo slu`ile grobnice mu~enika u katakombama, koje su bile pokrivene kamenim plo~ama.

Taj obi~aj slu`enja mise na grobovima mu~enika bio je vi{e iznimka nego pravilo u prvim stolje}ima kr{}anstva, jer se redovna nedjeljna euharistija slavila u privatnim ku}ama – domus ecclesia, koje su i bila mjesta Slu`be Bo`je prvih kr{}ana. Mnogi crkveni povjesni~ari tvrde kako je kori{tenje Kri` ljubavi

IZ POVIJESTI

kamenih oltara poteklo iz obi~aja slavljenja euharistije nad grobnicama prvih mu~enika, u ~ast onih koji su svoj `ivot dali za vjeru. U 4. stolje}u, posebno u vrijeme pape Damaza, crkve i kapele podizale su se, gdje god je to bilo mogu}e, nad grobovima mu~enika. Tako je i bazilika svetog Petra i Pavla za vrijeme cara Konstantina, podignuta to~no nad njihovim grobovima ({to je i potvr|eno nedavnim arheolo{kim istra`ivanjima). Iz tih vremena, kada su grobnice mu~enika bile prekrivene kamenim plo~ama, zadr`ao se obi~aj postavljanja relikvija u prostor ispod oltara – confessio, jer mu~enici su bili svjedoci svoje vjere.

Od vremena 4. stolje}a oltari su ~esto bili prekriveni nekom vrstom krovi}a postavljenog na ~etiri stupa, koji se nazivao ciborium.

Mogu}e je kako je ciborij u po~etku bio i neka vrsta za{tite, ali je uspje{no nagla{avao sredi{nje mjesto oltara u crkvi i ubrzo je postao vrlo ra{iren. Ciborij se vremenom sve vi{e ukra{avao, a na pro~elje se obi~no postavljao najra{ireniji prikaz tog vremena : Krist na prijestolju okru`en apostolima. Poslije 10. stolje}a ciboriji se rijetko pronalaze, osim u Italiji i talijanskom kulturnom krugu (na{a Dalmacija).

Iz tih vremena je sa~uvan i obi~aj postavljanja prekriva~a s prednje strane oltara – predoltarnika ili antependija, ~esto bogato ukra{ena, obi~no s prikazima Krista s arhan|elima.

U srednjem vijeku, kada se biskupova stolica postavlja na sredinu apside iza oltara, ciboriji se vi{e ne postavljaju.

Od po~etka 12. stolje}a po~inje se postavljati retrotabulum ili retabl.

Retabl je svojevrstan arhitektonski ukras postavljen iza oltara, uobi~ajeno s prikazima Krista ili razli~itih scena iz evan|elja ili razli~itih svetaca, napravljenih u slici, skulpturi ili mozaiku. No retabli svoj puni sjaj imaju u kasnijim stolje}ima kasne gotike i Kri` ljubavi

renesanse. Na retablu svoje mjesto dobivaju i relikvije, pa postaje jo{ va`niji. U vrijeme baroka retabli postaju sve ve}i, visine do vrha apside, nose}i sve ve}i broj skulptura i razli~itih ukrasa. Obi~no su bili drveni, obojani i pozla}eni. Takav oltar, visine do vrha apside s velikim brojem statua, nalazio se nekad i u na{oj Katedrali, do vremena ure|enja crkve nakon potresa 1910. godine.

Dana{nji oltari i propovjedaonica, postavljeni su prije sto godina i pripadaju tzv. tipu tirolskih oltara.

Potrebno je naglasiti kako je do 20 stolje}a Tirol bio objedinjen pod vla{}u Habsburgovaca, a nakon 1918. podijeljen je talijanski – ju`ni i austrijski – sjeverni, a za nas posebno va`na dolina Groden pripala je Italiji – dana{nja Val Gardena (poznato turisti~ko i skijali{no mjesto).

33

IZ POVIJESTI

Tirolske drvorezbarske radionice imaju duga~ku i bogatu tradiciju, javljaju se ve} u srednjem vijeku, a procvat do`ivljavaju u vrijeme gotike. Kasnije u 18. i 19. stolje}u te radionice {alju svoje proizvode po cijeloj Europi.

Najve}a radionica u dolini Groden u 19. stolje}u bila je Insam & Prinoth, osnovana 1820. godine. Ova radionica je redovito og la{avala svoju ponudu u Obzoru i Katoli~kom listu, a po~etkom 20 stolje}a ove reklame su bile vrlo rasko{ne.

Ina~e ve} u drugoj polovini 19. stolje}a i naro~ito po~etkom 20. stolje}a rad ovih radionica postaju mjerilo crkvene opreme, pa se i u Hrvatskoj ~esto naru~uju. Iz radionice Insam & Prinoth nabavljeni su oltari za na{u

34

katedralu, ali i crkve u Zajezdi, Krapinskim Toplicama, Krapini, Legradu, Feri~ancima.

Skulpture iz ove radionice nalaze se i u crkvi svetog Henrika u Bleiburgu.

Iz drugih radionica iz doline Groden, oltari i oprema nalaze se u crkvama u Pe{}enici, Donjoj Stubici, Grubi{inom Polju, Vara`dinskim Toplicama, Loboru, Bazilici Srca Isusovog u Zagrebu,, katedrali svete Terezije u Po`egi, kao i po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj i srednjoj Europi.

Unato~ visokoj zastupljenosti, ova sakralna oprema bila je do sada prili~no zanemarena, pa je treba prepoznati i valorizirati kao vrijednu povijesnoumjetni~ku ba{tinu.

Skupina za povijesna istra`ivanja

Kri` ljubavi

IZ POVIJESTI

VELIKI KAPTOL - POVIJESNA CRTICA -

P

o~etkom 19. stolje}a Sisak postaje sve va`nije trgovi{te, u koje zbog vrlo isplative trgovine `itom dolaze trgovci i razni poslovni ljudi iz cijele Habsbur{ke monarhije. @ito se prevozilo la|ama Dunavom i Savom iz ju`ne Ma|arske do Siska i tu pretovarivalo u manje la|e koje su plovile Kupom do Karlovca. U trgovi{tu su sagra|eni brojni `itni magazini i gostionice i svrati{ta za la|are i trgovce, a Zagreba~ki Kaptol, koji je jo{ od 13. stolje}a bio feudalni gospodar ovog naselja, odlu~uje sagraditi hotel.

Izabrana je lokacija uz rijeku Kupu, na crkvenom zemlji{tu, u neposrednoj blizini crkve i `upnog doma. Nacrti su naru~eni od poznatog be~kog arhitekta Ioannesa Zamkla, a zatim i od zagreba~kog Bartola Fekbingera, a gra|eno je i po jednom i po drugom nacrtu.

Radove je izvodio Angelo Chicho. Zgrada je zavr{ena 1832. godine.

Dana 2. listopoda 1839. godine je u “Bijeloj dvorani”, u sredi{njoj i najve}oj dvorani na prvom katu, odr`ana kazali{na predstava “Juran i Sofija” ili Turci pod Siskom” Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog, prva kazali{na predstava na hrvatskom jeziku {tokavskog narje~ja.

Jurana je glumio kasniji sisa~ki gradona~elnik s najdu`im sta`om Franjo Lovri}.

Po~etkom 20. stolje}a, 1902. godine, Dru{tvo sisa~kih trgovaca kupuje i preure|uje hotel. Tada se, 1903. godine, sa isto~ne strane prigra|uje secesijska zgrada, koja je bila prva gradska dvorana za razli~ite kulturne namjene. Veliki Kaptol je sve do 1967 godine bio hotel ( tada je sagra|en novi hotel “Panonija”) i kratko vrijeme je bio dodijeljen muzeju, koji se nije do kraja uspio useliti jer Kri` ljubavi

je zgrada bila u izuzetno lo{em stanju.

Restauratorski zavod Hrvatske izradio je projekte za rekonstrukciju, a radovi su sporadi~no izvo|eni sedamdesetih i osamdesetih godina pro{log stolje}a.

Kaptol je zatvoren sve do dana{njih dana, pune 44 godine, a postojali su raznovrsni planovi ure|enja i namjene. Zadnjih nekoliko godina tijekom svibnja ili lipnja su bila kratkotrajno otvorena vrata gra|anima, kada je tu bio organiziran Sajam cvije}a.

Darovnicom Grada Siska Veliki Kaptol je 2009. godine dodijeljen Sisa~koj biskupiji.

Nakon izrade novih projekata dobivene su sve potrebne dozvole, potpisani svi ugovori i u ponedjeljak 11. travnja po~eli su radovi na ure|enju.

Ova gra|evina klasicisti~kog stila ima izuzetnu povijesnu, arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost i svi se veselimo {to }e uskoro uljep{ati na{ grad i na{u biskupiju.

Skupina za povijesna istra`ivanja

35

IZ POVIJESTI

NA[A CRKVA I GRAD PRIJE 300 GODINA

K

ako je izgledala na{a crkva prije tri stotine godina? A na{ grad? Dio odgovora nude sa~uvani zapisi iz kanonskih vizitacija iz tog vremena.

U Nabiskupskom arhivu ~uva se fond zapisnika kanonskih vizitacija, u kojem se ~uvaju zapisi za podru~je Gorskog arhi|akonata (gdje pripada i Sisak), a najstariji sa~uvani je iz 1639. godine. Kanonski pohod imao je odre|enu shemu, zapo~injao je obredom do~eka vizitatora i njegove pratnje prema Rimskom pontifikalu. Pred crkvom su `upnik, crkveni odbor i vjernici do~ekali arhi|akona – vizitatora i uz zvonjavu crkvenih zvona u procesiji uveli u crkvu. Slijedila je Sveta misa, poslije mise i{lo se na groblje radi obreda odrje{enja pokajnika, pa opet u crkvu gdje se podijelio blagoslov. Iza ovog sve~anoga dijela uslijedio je slu`beni pohod, zapo~inju}i opisom Presvetog sakramenta, crkve, oltara, propovjedaonice, ispovjedaonica, groblja, crkvenih knjiga i ra~una, zatim su slijedile bilje{ke o `upniku, kapelanu, `upnom dvoru i vjernicima.

Kanonsku vizitaciju koja je zapo~ela krajem 1709. i trajala i po~etkom 1711., predvodio je umjesto prepo{ta i gori~kog arhi|akona Pavla Antona ^e{kovi}a njegov namjesnik i kanonik Franjo Nova~i}. Pohod je zapo~eo u Zrinu, zatim je obavljen u Gorama, ^unti}u, Hrvatskoj Kostajnici, Hrastovici, Petrinji, Maloj Gorici, @a`ini, u Selima kod Siska, te naposljetku je u Sisku i Martinskoj Vesi.

36

Godina 1711. i uop}e po~etak 18. stolje}a je vrijeme kada se nakon kona~nog mira s Turcima i potpisanog mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, cijelo podru~je po~inje obnavljati. Doseljavaju se Hrvati iz Bosne, obnavljaju se `upe, osnivaju nove, grade se nove crkve, kapele, `upni dvorovi. To je o~ito i u vizitacijama, jer je pri vizitaciji 1696. godine poho|ene su ~etiri `upe, 1711. deset, a 1720. godine dvadeset `upa. Obnovljene su `upe u Kostajnici, Zrinu, ^unti}u, Sunji, Gori i Hrastovici, a utemeljena je nova `upa u Selima 1701. godine.

O izgledu Siska u tom vremenu ne postoje podaci, ali se prema sa~uvanim kartografskim izvorima iz 1679. i 1726. godine mo`e pretpostaviti izgled tada{njeg grada.

Iz 1679. godine sa~uvana su dva kartografska prikaza utvrde i njene okolice, nepoznatog autora. Jedan prikaz je veduta u`eg podru~ja utvrde, a drugi je plan tlocrta utvrde sa fortifikacijskim sustavom zidina, kula, {anaca i zemljanih bedema. Uz sam lijevi rub plana nazna~eno je postojanje trgovi{ta – Marckt Sziszegh. Kako se radi o vojnom planu, nije prikazan ~itav grad, ve} samo shematski nekoliko ku}a i crkva.

Iz 1726. godine sa~uvan je prikaz ostataka rimske Siscije, koji je zabilje`io francuski grof Marsigli. Marsigli je bio ~asnik austrijske vojske i predsjednik Komisije za razgrani~enje Osmanskog carstva i Habsbur{ke monarhije.

Na`alost Marsiglia nije zanimao tada{nji Sisak, ve} samo ostaci rimskog grada, ali u kratkom popratnom tekstu opisuje zidine Kri` ljubavi

IZ POVIJESTI

Siscije i navodi kako su “putovi unutar zidina i oko njih jo{ uvijek bili poplo~ani”. (Mo`e se istaknuti kako i putopisci 19. stolje}a pi{u kako je u Sisku i tada bio vidljiv veliki broj stupova, `rtvenika, sarkofaga i raznih drugih ostataka rimskog grada, pa je za pretpostaviti kako je u vrijeme 1710. godine tih spomenika bilo jo{ i vi{e).

Prema procjeni prof. Ive Maroevi}a osim crkve i `upnog dvora, u to vrijeme u Sisku je bio manji broj zidanih ku}a, a svega nekoliko postoje i danas: Mali Kaptol, Lova~ki rog i Bijela la|a.

Izgled crkve iz opisa kanonskih vizitacija podudara se s navedenim prikazima, crkva je zidana, ulaz je bio na zapadnom pro~elju, a nad ulazom toranj, u donjem dijelu zidan, a u gornjem dijelu drvene gra|e.

Iz vizitacija se saznaje kako su u crkvi bila ~etiri velika drvena oltara – retabla, posve}ena Uzvi{enju Svetog Kri`a, Bla`enoj Djevici Mariji i Svetom Josipu, a za ~etvrti nije zapisano kome je bio posve}en. Od prethodne vizitacije iz 1705. dio oltara bio je ure|en i obojan, te ukra{en sjajnim tkaninama. Sveti sakramenti se ~uvaju u pozla}enom srebrnom ciboriju u tabernakulu.

Sveti{te ima krasan svod, a u crkvi je novi pod poplo~en (rimskim)ciglama. Tako|er je zapisano kako crkva nema dobru statiku, {to Kri` ljubavi

je ujedno i naznaka kako tada{nju crkvu treba renovirati (a {to nam je poznato, jer se od tog vremena gradila pro{irena nova crkva, zavr{ena 1759. godine, upravo ova koja je i danas). @upnik je u to vrijeme bio pre~asni Ivan Puc (Ioannes Pucz), imao je 42 godine, zavr{io je studije teologije i filozofije u Be~u.

Vizitator hvali `upnika kako ima sve potrebne knjige i kako je omiljen kod vjernika, te kako protiv njega nema nikakvih pritu`bi. @upni dvor je u lo{em stanju i potrebno ga je renovirati, ali je tako|er zapisano kako vjernici skupljaju sredstva za gradnju i ure|enje crkve, pa nema dovoljno i za obnovu `upnog dvora.

Voditelj zbora i {kolnik je bio Ivan Zebi} iz Karlovca, a zvonar Pavle Mihalin~i}, opisan je kao marljiv i bri`an. Sve stanovni{tvo je bilo katoli~ke vjere i nije bilo nikakvih skandala, javnih preljuba, niti obilje`enih gre{nika. Pojedine osobe se navode kao pomo}nici ili du`nici, a to su Ivan Rogan, Pavle Grabi}, Filip Mihaljevi}, Bla` Klju~i}, Toma Du`i}, \uro Mileti}, Jakov [tefec, Ga{par Sitari}, Martin Brigljevi}, Ivan Selanec, Nikola [tagler, Andrija Logomerac, Mihael Lovrekovi}, \uro Stojani}, Bla` [o{tari} i Matija Kova~i}.

Posebno su opisane i kapele: Sveti Ivan Krstitelj u Dren~ini, Sveti Ante Padovanski u Odri, Sveti Ilija u Hrastelnici, Sveti Filip i Jakov u Palanjku, Sveti Petar i Pavle u Boku, Sveti Kvirin, Sveta Katarina u Komarevu i Bla`ena Djevica Marija preko Kupe na brdu Turen.

Iz ovog kratkog opisa crkve i grada mo`e se zaklju~iti kako je upravo crkva Uzvi{enja Svetog Kri`a, nakon vi{e stolje}a Turskih ratova i nesigurnog `ivljenja, bila jezgra i ishodi{te obnovljenog `ivota u Sisku.

Skupina za povijesna istra`ivanja

37

USKRS

VAZMENO VRIJEME NEKAD I DANAS

D

anas se smatra, a sli~no je bilo i u pro{losti, da korizmeno i vazmeno vrijeme traje od po~etka korizme, od ^iste srijede ili Pepelnice, pa do Pedesetnice ili blagdana Duhova. U tom se vremenskom razdoblju posebno nagla{ava korizma, vazmeno trodnevlje i Uskrs s nedjeljama po Uskrsu.

Korizma po~inje s Pepelnicom, kad sve}enik vjernicima glavu posipa pepelom, kako nekad, tako i danas. Mo`da je razlika samo u tome {to danas sve}enik pri pepeljenju govori: “Obratite se i vjerujte Evan|elju!”a prije se govorilo: “Sjeti se, ~ovje~e, da si prah i da }e{ se u prah pretvoriti”. Nekad se smatralo da korizma traje od Pepelnice do Velike subote, a danas se Vazmeno trodnevlje izuzima iz korizme. ^esto se nagla{ava da rije~ korizma dolazi od latinske rije~i ~etrdeset i da je to na spomen Isusovog boravka u pustinji 40 dana i putovanje Izraelaca iz ropstva u slobodu 40 godina. Zbog toga se i za korizmu ~esto govori da traje 40 dana, {to nije to~no. Brojka 40 se odnosi na korizmeni post, koji je do Drugog svjetskog rata bio propisan punih 40 dana. Po~eo je na Pepelnicu i zavr{avao na Veliku subotu, s tim da se postilo u sve radne dane osim nedjelje, pa je to to~no 40 dana posta. Nemrs je bio propisan srijedom, petkom i subotom, a od 1935. godine samo petkom i subotom. Ostale radne dane, iako se postilo, moglo se jesti meso.

Korizmene nedjelje su imale posebne nazive: ^ista, Pa~ista, Bezimena, Sredoposna,

38

Gluha i Cvjetna, pa su postojali pojedini obi~aji uz te nedjelje. Na Gluhu nedjelju se u crkvama zastrla raspela i neke slike crnom ili ljubi~astom tkaninom. Na{i predci su strogo obdr`avali crkvenu zapovijed o tome da se u vazmeno vrijeme ispovijede i pri~este.

Za odrasle osobe se o tome vodila i uredna evidencija u `upnim knjigama. Na Cvjetnu nedjelju se u crkvu nosile gran~ice na blagoslov. U na{im krajevima su to bile naj~e{}e procvale gran~ice drijenka i napupale gran~ice neke vrste vrbe zvane cicamace. Bio je obi~aj Kri` ljubavi

USKRS

da su se neki na Cvjetnicu ujutro umivali u vodi u kojoj je bilo proljetno cvije}e. Pod misom na Cvjetnicu se prije pjevala obvezno Muka Isusova po Mateju. Blagoslovljene gran~ice su se u ku}i ~uvale cijelu godinu, vjeruju}i da one {tite ku}u od groma, tu~e i drugih prirodnih nepogoda.

I u pro{losti su dani Velikoga tjedna bili bogati vjerskim doga|anjima, ali i raznim obi~ajima.Od Velikog ~etvrtka do velike subote nije se smjela dirati zemlja. Od zapjevane Glorije na Veliki ~etvrtak do zapjevane Glorije na Veliku subotu bila su zavezana zvona. Nisu u to vrijeme svirale orgulje niti zvonila zvona. Zvonar i ministranti su se slu`ili drvenim ~egrtaljkama. Na obrede Velikog petka se dolazilo u crkvu u ve}em broju, kad se pjevala Muka Isusova po Ivanu, ljubio otkriveni kri` i klanjalo Isusu u Bo`jem grobu. Bo`ji grob su ~uvali, u sve~anim odorama, dvojica vojnika, stra`ara ili vatrogasaca. Na Veliku srijedu, ~etvrtak i petak pjevale su se na latinskom jeziku Lamentacije ili Tu`aljke proroka Jeremije. Obi~no su se pjevale po tri Tu`aljke, prve dvije su pjevali odabrani solo pjeva~i a tre}u pjeva~ki zbor.

U Sisku su bili, u godinama 1938.-1940. solo pjeva~i: g. Ho~evar, g. Smu|, g. Prosenjak, g. Mini} i g|ica Ljerka Filipi}.

Na Veliku subotu, u popodnevnim satima, provodili su se obredi Uskrsnu}a. U sastavu obreda je i{la i procesija ulicama grada. Vjernici iz udaljenih naselja su tada zapre`nim vozilima dovezli pred crkvu hranu na blagoslov. Donosilo se, kao i danas: {unka, kobasica uskrsnja~a, jaja, mladi luk, hren i jo{ koje{ta pa i boca alkoholnog pi}a. Nakon blagoslova su svi jurili ku}i, vjeruju}i da }e onomu koji prvi stigne do ku}e, u teku}oj

Kri` ljubavi

godini sve obilno roditi i da }e mu godina biti blagoslovljena. Na Veliku subotu su se bojala jaja, pisanice. Koristile su se prirodne boje ljuske crvenog luka i neke trave, a za izradu raznih {ara i ukrasa p~elinji vosak.

Uskrsna nedjelja se smatrala najve}im blagdanom u godini. Za doru~ak se blagovala blagoslovljena hrana, ~ije mrvice se nisu smjele bacati, pa su se obi~no spalile u vatri.

Jednako se slavio i Uskrsni ponedjeljak, kad se obi~no i{lo ~estitati rodbini i prijateljima darivaju}i, naj~e{}e djeci, pisanice. Cijeli slijede}i tjedan je bio u znaku Uskrsa pa su i prvu nedjelju po Uskrsu nazivali Bijela nedjelja, Mali Uskrs i Mladi Uskrs.

Smatrao se ve}im blagdanom i ~etrdeseti dan po Uskrsu, ^etrdesetnica, Spasovo ili Uza{a{}e Gospodinovo. Tri prethodna dana ponedjeljak, utorak i srijeda nazvani su Prosni dani. U Sisku je prvi dan, u ponedjeljak, i{la procesija iz `upne crkve u kapelu Svetog Kvirina gdje je slu`ena misa. Drugi dan je procesija i{la u kapelu svete Marije, a tre}i dan, u srijedu, obi{la je neke gradske ulice nakon ~ega je misa bila u `upnoj crkvi.

U vazmenom vremenu, 25. travnja, blagdan je svetog Marka Evan|eliste. Taj dan su vjernici sa sve}enikom i{li u procesiji u polje, naj~e{}e na Pogorelac, gdje su se blagoslivljali poljski usjevi. I kona~no, vazmeno je vrijeme zavr{avalo pedeseti dan po Uskrsu, na Pedesetnicu ili blagdan Duhova. U narodu se smatralo da su u nas tri najve}a blagdana u godini: Bo`i}, Uskrs i Duhovi. Zbog toga su se ti blagdani jednako slavili po dva dana: Drugi dan Bo`i}a, Uskrsni ponedjeljak i Duhovski ponedjeljak.

Lojzo Buturac

39

USKRS

USKRSNU]E – MIT ILI STVARNOST?

A

ko Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje na{e, uzalud i vjera va{a (1 Kor 15,14). Apostol Pavao kao i apostoli svih vremena dr`e klju~nom vjeru u Isusovo Uskrsnu}e. Bez nje kr{}anstvo bi bilo mrtvo, a Isus jo{ jedan u nizu proroka koji nije odgovorio na najdublje ljudske te`nje. Samo ukoliko je uskrsnuo donio je novost koja mijenja svijet.

Kako onda tako i danas, govor i vjera o Uskrsnu}u nisu lako shvatljivi i prihvatljivi.

Oni koji su susreli uskrslog Isusa na{li su se zate~eni stvarno{}u koja nadilazi svako ljudsko iskustvo. Tko god bi govorio o Uskrsnu}u s uvjerenjem da ga razumije ne bi ne{to va`no rekao. Ako bi uskrsli Isus bio tek o`ivljeni mrtvac to ne bi ni{ta promijenilo u svijetu niti u na{em `ivotu. Mladi} iz Naina, Jairova k}er i Lazar su bili uskri{eni, ali su nakraju opet umrli. Novozavjetna svjedo~anstva me|utim, govore o Isusovu uskrsnu}u sasvim novim tonom. Ono nosi u sebi nevi|eni kvalitativni skok koji nadilazi zakon smrti i ulazi u `ivot s Bogom. To je ne{to {to nadilazi na{e ljudsko iskustvo.

Mo`da ba{ zato mnogi dr`e nadi|enenima „ideje“ o Uskrsnu}u Isusovu. Suvremeni ~ovjek kroz znanstvena istra`ivanja `eli „sve“ staviti pod vlastitu kontrolu. Uskrsnu}e bitno izmi~e toj kontroli. Ono ne nije~e svijet ljudskih dostignu}a, dapa~e, upu}uje na krajnje dostignu}e do kojeg ~ovjek mo`e sti}i samo po Kristovoj muci, smrti i uskrsnu}u: do vje~nog zajedni{tva s Bogom. Nakraju, nije li ba{ ovo dostignu}e cilj ~ovjekovih tra`enja?

40

Istina, nitko od evan|elista i apostola ne opisuje sam doga|aj Isusova Uskrsnu}a. Taj trenutak nije bilo dostupan ljudskim osjetilima, ali ipak neki ostatci i doga|aji svjedo~e o onome {to je zauvijek promjenilo ljudsku povijest. Sveti Pavao ostavio nam nam je najstarije izvje{}e o Uskrsnu}u koje ka`e: «Krist umrije za grijehe na{e po Pismima; bi pokopan i uskri{en tre}i dan po Pismima; ukaza se Kefi [Petru], zatim dvanaestorici.

Potom se ukaza bra}i, kojih bija{e vi{e od pet stotina zajedno; ve}ina ih jo{ i sada `ivi, a neki usnu{e. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedono{~etu, ukaza se i meni» (1Kor 15,3-8). Isus je umro «po Pismima». Njegovo ro|enje, `ivot i smrt osvijetljeni su Bo`jom rije~ju Staroga zavjeta.

Isus nije neki lik koji se neo~ekivano pojavio.

Prorok Izaija najavljuje slugu Bo`jega koji }e patiti i ~ije }e modrice izlje~iti ~ovje~anstvo.

Isus nije patio zbog ljudske prevlasti nad Bogom, ve} zbog Bo`je poniznosti. Bog se u Isusu toliko ponizio da je u ljudskim o~ima postao zlo~inac koji je po onda{njem rimskom zakonu bio ka`njen smr}u na kri`u.

Isus «bi pokopan»! On je doista, ne turisti~ki ili magijski, nego istinski pro`ivio ljudsku bol i smrt te bio polo`en u grob. S Njime su bile polo`ene u grob i nade njegovih apostola i sljedbenika. Oni su mu klicali «Hosana!» dok je na Cvjetnicu kraljevski ulazio u Jeruzalem. Nauk i ~udesa predstavili su ga u njihovim o~ima Mesijom koji }e ih u kona~no osloboditi od podani{tva rimskom caru. Ta je nada buktila u njima sve do Velikog ~etvrtka. Muka i smrt sahranile su Kri` ljubavi

USKRS

svaku nadu u Isusa. U moru razo~aranja utapala se i njihova `idovska vjera. Nikome nije dolazio u pamet onaj Davidov psalam: «Jer mi ne}e{ ostavit’ du{u u podzemlju ni dati da pravednik tvoj trule`i ugleda. Pokazat }e{ mi stazu `ivota…» (Ps 16,10-11). U popodnevlje Velikog petka mno{tvo se udaljavalo od kalvarijskog bre`uljaka s uvjerenjem da je sve gotovo, da je zavr{ila kratka i nevi|ena karijera mladog galilejskog proroka!

Prevarili su se! Ba{ tada sve zapo~inje.

Isus iz Nazareta je Bog! On je taj novi David koji }e ustati iz groba. Jedinstven slu~aj u povijesti jer je jedinstvena Osoba! Isus je «uskri{en tre}i dan po Pismima». Taj dan bio je prvi dan po `idovskoj suboti i ujedno prvi dan u tjednu. Papa Benedikt XVI, na ~ijoj najnovijoj knjizi [Isus iz Nazareta II] se temelji ovo na{e razmi{ljanje, dr`i da je samo neki izvaredan doga|aj mogao pobuditi promjenu u onda{njoj `idovskoj kulturi tjedna. Po~etak slavlja nedjelje kao Dana Gospodnjega jest velik dokaz da se onoga Dana dogodila uistinu izvaredna stvar, otkri}e praznog groba i susret s uskrslim Gospodinom.

Te doga|aje opisuju sva ~etiri evan|elista, novozavjetni spisi, ali i nebiblijski spisi.

Mi uzmimo tek prizor s Galilejskog jezera kada se beznadni u~enici vra}aju starom zanatu: «Ka`e im [imun Petar: „Idem ribariti“. Reko{e: „Idemi i mi s tobom“. Iza|o{e i u|o{e u la|u, ali te no}i ne ulovi{e ni{ta.

Kad je ve} svanulo, stade Isus na kraju , ali u~enici nisu znali da je to Isus. Ka`e im Isus: „Dje~ice, imate li {to za prismok“? Odgovori{e mu: „Nemamo“. A on im re~e: „Bacite mre`e na desnu stranu la|e i na}i }ete“. Baci{e oni i vi{e je ne mogo{e izvu}i od mno{tva ribe.

Tada onaj u~enik kojega je Isus ljubio ka`e Petru: „Gospodin je“!». Kao Mariji Magdaleni Kri` ljubavi

kod groba ili dvojici na putu u Emaus, Isus i ovdje prilazi apostolima kao nepoznat ~ovjek.

Oni u njegovu liku i glasu ne prepoznaju Isusa s kojim su bili do njegove smrti. «Gospodin je»! Ljubljeni u~enik nije uskliknuo zato {to je uskrslog Isusa uo~io bolje od ostalih, ve} zato {to ga je prepoznao „iznutra“. U mno{tvu ribe koja je po danu navrla u mre`e prepoznao je da je onaj ^ovjek na obali Sin Bo`ji. Uskrsli je onog jutra doru~kovao sa svojim apostolima. On }e do}i iznenadno k njima kroz zatvorena vrata Cenakuluma. On je u potpunosti tjelesan, ali nije vi{e podlo`an zakonima tjelesnosti. Isus je ^ovjek koji je trpio i umro, a sada On `ivi novu, Bo`ju dimenziju. Isus nije dakle o`ivljeni mrtvac niti nekakav duh. Njegovo Uskrsnu}e se zbilo

41

USKRS

u ljudskoj povijesti, ali je i prodrlo izvan njezinih granica. Uskrsnu}e je erupcija povijesti u vje~nost! Ono je radikalan kvalitativni skok po kojem materijalno biva preobra`eno u Bo`je i vje~no. Isusovo Uskrsnu}e otvorilo je ovu novu dimenziju koja nas sve zanima jer nam je po njoj otvoren prostor u novi `ivot, u zajedni{tvo s Bogom.

Ipak za sve nas ostaje tajnom odgovor na pitanje Jude Tadeja koje je uputio Isusu u dvorani posljednje ve~ere: ÂŤGospodine, kako to da }e{ se o~itovati nama, a ne svijetuÂť (Iv 14,22)? Za{to nisi pokazao svoju slavu i suprostavio se onima koji su te prikovali na kri`? Za{to si se po uskrsnu}u objavio tek {a~ici ljudi u ~ije svjedo~anstvo mi trebamo vjerovati? To ostaje tajna! Bog kao da u na{oj povijesti polako gradi svoju povijest. @eli do}i u srca ljudi po onima koji vjeruju u njega.

Bo`ji stil nije udar na slobodu, ve} nje`nost koja pobu|uje ljubav. Dok Crkva `ivi ovaj stil malenosti, ona uspijeva dovesti zrake Bo`je prisutnosti u na{u povijest.

Zahvaljuju}i Uskrsnu}u Isus nije tek neki lik iz pro{losti. Uzlaze}i u Nebesa blagoslivljao je svoje u~enike i tako nam nazna~io da nas {titi i razmi~e oblake na{e povijesti kako bi bio prisutan u svijetu po darovima koje nam je ostavio: po svojoj rije~i i sakramentima, a na osobit na~in po Svetoj Misi.

Dok jedem Kristovo Tijelo i pijem njegovu Krv preobra`avam se u njega i ve} sada `ivim Bo`jim `ivotom. Svetci su remek-djela uskrslog Gospodina. Oni su dokaz da uskrsnu}e nije mit, ve} stvarnost koja i danaspo Duhu Svetom preobra`ava svijet. Spomenimo samo

42

Franju, Dominika, Majku Tereziju i Ivana Pavla II. Po njihovim djelima Isus je ponovno u{ao u povijest, obnovio Crkvu i privukao svijet k sebi. Otkako je uskrsnuo mo`emo ga susresti na svim cestama: od Jeruzalema do Emausa, Rima, New Yorka, Siska‌ Ta uskrsna prisutnost ne mo`e nas ne ispuniti dubokom rado{}u.

Dok zaklju~ujemo na{e razmi{ljanje o Uskrsu, mislim da bi ono bilo nepotpuno ako ne bismo spomenuli apostola Tomu. On nije prihvatio svjedo~anstvo u~enika koje je Isus pohodio u njegovoj odsutnosti. I danas mnogi `ive Tomin stav pred svjedo~anstvom Crkve.

Svatko od nas mo`e pro`ivljavati Tominu nevjeru pred zlom, nepravdama i bole{}u.

Ba{ tada valja nam se zagledati u pravo Bo`je lice: u Isusa koji na svom tijelu nosi rane ~ovje~anstva. U prvi trenutak one su prepreka za vjeru, ali u susretu s Uskrslim one postaju znak pobjede ljubavi. Koliko zla u ovom na{em svijetu? Pa ipak mi po ranama uskrslog Isusa mo`emo gledati zla koja priti{}u svijet s nadom. Uskrsnu}em Isus nije uklonio iz svijeta zlo i patnju. Mo}i zla suprostavio je svoju svemo} koje mi postajemo dionici ako vjerujemo u njega. Mi smo me|u onima koji ga nisu vidjeli a vjeruju. Po|imo srcem i mislima do onog praznog Groba u koji svakodnevno navire rijeka hodo~asnika da bi se napojila vjerom i nadom onih mu`eva i `ena koji su prije skoro dvije tisu}e godina odonud potr~ali preplavljeni osje}ajima ljubavi i nade te klicali svijetom: Isus je uskrsnuo! Mir Vama! vl~. Ivan Grbe{i}

Kri` ljubavi

USKRS

KRIST JE USKRSNUO!

K

ako je neshvatljivo, nedohvatljivo i apstraktno to divno i uzvi{eno, od Boga nam dano, uskrsnu}e. Neshvatljivo sve dok u nama ne oja~a vjera, ona prava, duboka vjera, vjera du{e, ne izvanjskog folklora, ve} ona koja se nastanila u na{a srca, obuzela nam du{u, oja~ala klonule i mlake osje}aje, stvorila od nas pravog ~ovjeka - vjernika.

Kratak je i nepredvidiv na{ ovozemaljski `ivot, `ivot pun padova i uspona, tuge i radosti, ali ipak besmislen i prazan, ako vjerujemo da zavr{ava tamom smrti, pretvaranjem u prah i prelaskom u raspadljivost.

Da bi nam `ivot bio smislen, da bismo ga mogli `ivjeti dostojno smrti Isusa, Sina Bo`jega, a na{eg Spasitelja i Otkupitelja, da postanemo svjesni da }e sva na{a djela biti stavljana na sud vje~nosti, da }emo odgovarati za svaki svoj dobro ili lo{e u~injen korak, svako na{e po{tivanje ili nepo{tivanje Bo`jih zakona, tek tada }e na{ `ivot imati svoj smisao - svoj cilj: `ivot poslije `ivota, `ivot poslije smrti, `ivot uz Gospodina, `ivot bez grijeha, `ivot vje~ni.

Za takav smisleni `ivot nije nam dovoljna samo molitva i sklopljene ruke, ve} potpuna predaja, predaja du{e i tijela, tako da se ta ljubav, ta predaja osje}a u na{im djelima ljubavi - djelima svakodnevnog `ivota.

Ka`emo da se ~uda ne doga|aju, a posluhnimo na{e molitve, osluhnimo rije~i koje upu}ujemo Gospodinu. Tu nema zahvale ve} one glase: … Ako mo`e{ Gospodine ,…

Ako ho}e{ Gospodine …, spasi Gospodine…, a trebali bi molitvom prikazati ~ovjekovu Kri` ljubavi

43

USKRS

vjeru mole}i: Gospodine ti sve mo`e{ ‌ znamo da si nas stvorio, da si svemogu} ‌ Ti znade{ na{e potrebe i prije nego ih mi izgovorimo ‌, ali Ti `eli{ na{u molitvu, na{u skru{enost, poniznost, na{e predanje, na{u vjeru - duboku vjeru i slu`enje.

Da, Ti sve mo`e{ {to ho}e{, samo je pitanje da li smo mi dostojni ispunjavanja te molitve, Tvog milosr|a, jer ~esto Ti dosa|ujemo molitvama za stjecanje materijalnih dobara i vrijednosti ovog bezli~nog svijeta, molimo za ne{to {to nas ne pribli`ava Bogu ve} nam omogu}ava udobnost ovog `ivota, zato molimo tako da Gospodin osjeti na{u poniznost, na{e povjerenje, na{u ni{tavnost.

Takvu molitvu ja~ajmo sada u vrijeme korizme, u vrijeme pra}enja Kristove muke.

Ja~ajmo molitvu predanja, molitvu razgovora s Gospodinom, osluhnimo {to nam poru~uje, na {to nas upu}uje. Predajmo sve svoje tegobe u Isusove, za nas probodene ruke, u Isusovo, za nas otvoreno srce, srce Onoga koji nas poznaje bolje nego {to mi sami sebe poznajemo. Predajmo Gospodinu svoje sve i sebe samog.

Tada, samo tada, mo`emo o~ekivati da vidimo ~uda koja se svuda oko nas doga|aju, ali ih ne vidimo jer smo uvjereni u samoga sebe. Sebi pripisujemo sve svoje sposobnosti, jer na{ je ego velik, ve}i od svih drugih saznanja, a nismo svjesni da nas on udaljava od vjere i vodi u propast.

Sjetimo se tko nas je stvorio, tko nam je sve te na{e sposobnosti dao. Sjetimo se da smo sve dobili od Gospodina, da Njemu moramo zahvaliti za sve {to smo u~inili i

44

moliti za ispravak lo{e u~injenog. Moliti da promijenimo sami sebe, da uo~imo i ispravimo u~injene pogre{ke, da gradimo sebe u vjeri, vjeri u Krista, besmrtnost - uskrsnu}e.

Poku{ajmo ovo vrijeme korizme iskoristiti za rad na samom sebi, na popravljanju na{ih djela, da nam djela budu duhovna, dobronamjerna, iskrena, u~injena od srca na dobrobit svih, a na slavu Bogu.

Ne budimo samo izvanjski vjernici smatraju}i da smo dolaze}i u crkvu i slave}i svetu misu, sklapaju}i mlitave ruke i saginju}i uko~eno tijelo, dokazali svoju vjeru.

Ne mogu re}i da je to bezvrijedno, ali nije dovoljno. Moramo se kao vjernici uklju~iti u razne `upne aktivnosti jer smo svi mi Crkva, na{a djela dobrote, blagosti, pomaganje potrebitima, prepoznavanje u svakom ~ovjeku Krista, neka budu znak raspoznavanja nas vjernika.

Zatvaranjem crkvenih vrata ne prestaje na{ susret s Kristom. Mi idemo zajedno dalje, dalje `ivimo svoj `ivot u vjeri, jer i Krist nas prati na svim `ivotnim putovima, uz nas je u svakom trenutku na{ega `ivota, dijeli s nama trenutke radosti, poma`e nam u trenucima `alosti. On je uvijek tu. A mi? Mi se udaljimo, `ivimo svoj neki drugi `ivot, `ivot bez Krista, prazan i besmislen.

U ovo vrijeme korizme pribli`imo se Kristu, pa`ljivo poslu{ajmo Njegove poruke, ugledajmo se u Njega koji je najavio svoju smrt, ali i svoje uskrsnu}e, spas i uskrsnu}e svih nas, obi~nih ljudi vjernika kojima je Krist PUT, ISTINA I @IVOT. Anica Potkonjak

Kri` ljubavi

USKRS

OBITELJSKO OZRA^JE PRVOG VAZMA

C

ijelo Isusovo vazmeno otajstvo, po~ev{i od Velikog ~etvrtka, pa do Uskrsa, obilje`eno je obiteljskim ozra~jem. Prije svega, Ivan nas u svome evan|elju izvje{}uje kako je Isus {est dana prije blagdana Pashe, prije nego {to }e u}i u Jeruzalem, do{ao u Betaniju, u obitelj Marije, Marte i Lazara kojega je bio uskrisio. »Ondje mu priredi{e ve~eru. Marta poslu`iva{e, a Lazar bija{e jedan od njegovih sustolnika« (Iv 12,2). Bila je ondje i Marija. Isus je me|u onima do kojih mu je osobito stalo. Kad se Lazar bio razbolio, evan|elist je zabilje`io da je Isus ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara (11,5). Ipak, ~uv{i za Lazarovu bolest, pri~ekao je jo{ dva dana, pa tek onda krenuo prema Betaniji.

Ove su rije~i izuzetno va`ne: Gospodin i one koje ljubi ponekad ostavi da ~ekaju. Ponekad dozvoli da iskuse patnju i bol. Upravo zato {to ih ljubi, on to ~ini kako bi se na njima o~itovala njegova slava (11,4-6), da bi svakome od svojih ljubljenih u~enika, ba{ kao i Lazaru, mogao re}i: »Ja sam uskrsnu}e i `ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, `ivjet }e. I tko god `ivi i vjeruje u mene, ne}e umrijeti nikada« (11,25-26).

Sada, {est dana prije Pashe, Isus sâm u ovoj obitelji ve} pro`ivljava svoju smrt. Tu je najprije Marija, sestra Martina, koja dragocjenom poma{}u pomazuje Isusu noge (12,3).

Tu je i Juda koji prigovara, navje{}uju}i svoju izdaju (12,4-6). No tu je i Isus koji ka`e: »Neka to izvr{i za dan mog ukopa!« (12,7).

Isus je svjestan onoga {to slijedi i odlu~no Kri` ljubavi

ide prema muci i smrti, pri ~emu dozvoljava onima koje ljubi, koje do`ivljava kao svoju obitelj, da sudjeluju u njegovim vlastitim nevoljama. To sudjelovanje nastavit }e se i kasnije. Isus koji ulazi u svaku ljudsku obitelj, dijeli s tom obitelji svoje muke, a to su muke cijeloga svijeta. Svojim trpljenjem i svojim bolima, svaka obitelj sudjeluje u mukama Kristovim.

Ostali evan|elisti izvje{}uju kako je pred blagdan Pashe Isus rekao svojim u~enicima: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘U~itelj

45

USKRS

veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim u~enicima’« (Mt 26,18). Mjesto gdje je imao slaviti Pashu bilo je veliko blagovali{te na katu (Lk 22,12). Pasha je bila izrazito obiteljski blagdan. Stoga se u Knjizi Izlaska nalaze ovakve upute o slavljenju Pashe: »Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno `ivin~e. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potro{i, neka se ona priklju~i svome susjedu, najbli`oj ku}i, prema broju osoba« (Izl 12,3-4). @idovi do danas ovaj blagdan slave okupljeni oko obiteljskoga stola. Isus svoje u~enike smatra svojom obitelju. On }e Pashu proslaviti s onima koji su krenuli za njim, ne isklju~uju}i pritom ni svoju ni njihove obitelji. Sudjelovanjem u svakom slavlju euharistije, svaki je vjernik ~lan Kristove obitelji, svaki vjernik nosi sa sobom i cijelu svoju obitelj. Euharistija je uvijek obiteljska gozba oko jednoga stola, pred jednim Gospodinom koji je glava te obitelji. Za tim istim stolom mo`e biti i onih koji su spremni izdati Gospodina, a time i obiteljsko zajedni{tvo ostvareno kr{tenjem i o~itovano svetom pri~esti, kao {to je to tada u~inio Juda (Mt 26,20-25). Smije nas to ra`alostiti, ali ne i natjerati na tjeskobu. Uvijek pred nama ostaje primjer Krista, glave obitelji Crkve, koji je i s kri`a opra{tao, jer ne znaju {to ~ine.

Na Veliki ~etvrtak Isus je ustanovio euharistiju, a svojim je u~enicima oprao noge, daju}i pritom novu zapovijed: »Ljubite jedni druge; kao {to sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge« (Iv 13,34). Ta me|usobna ljubav znak je Kristovih u~enika (13,35).

Rije~ je o ljubavi koja se prigiba i pere noge drugima. To Isus, koji je glava svoje ste~ene obitelji, ~ini ~lanovima te obitelji. Njegov nam primjer ka`e: `elim li promjenu u svojoj

46

obitelji, `elim li potaknuti me|usobnu ljubav, uva`avanje, pra{tanje, milosr|e, moram se prignuti i prvi oprati noge ostalim ~lanovima obitelji. To je simboli~an ~in koji me treba potaknuti da spoznam gdje sam pozvan slu`iti drugima, gdje su potrebe drugih ~lanova obitelji i kako mogu po}i tim potrebama ususret, kako izvr{iti svoje slu`enje.

Shvati li se cijela Crkva kao jedna obitelj, onda smo svi zajedno pozvani to ~initi unutar Crkve. Mo}i }emo to u~initi ako najprije po~nemo iskustvo me|usobnog pranja nogu `ivjeti u vlastitim obiteljima.

Na kraju, prije odlaska prema Getsemanskom vrtu, Isus moli za svoje. On sada svoju muku i smrt, svoju `rtvu koju }e prinijeti na kri`u, prikazuje molitvom za one koje je nazvao svojim prijateljima. Stoga se to i zove velikosve}eni~ka molitva (Iv 17). U njoj Isus, izme|u ostaloga, ka`e: »O~e, no}u da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta... I njima sam o~itovao tvoje ime, i jo{ }u o~itovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima« (17,25-26). Divnoga li primjera molitve! Obitelj se gradi ljubavlju, `rtvom i molitvom. Tko svaku svoju nevolju i te{ko}u, svaki nesporazum i nepravdu, svaku bolest i smrt, prikazuje za izgradnju svoje obitelji, taj nasljeduje Isusa.

Isus ne misli ovdje na sebe i svoje nevolje, nego na one koji su mu najbli`i. Uklju~uje u tu molitvu i sve one koji }e »na njihovu rije~ povjerovati« u njega (17,20). Isus tu moli i za svakoga od nas, svakoga od nas uklju~uje u zasluge svoje `rtve na kri`u. Tako su ve} sve moje te{ko}e i svi moji kri`evi uvr{teni u njegovu `rtvu i njegov kri`, a sve moje molitve i pro{nje uklju~ene su u ovu njegovu

Kri` ljubavi

USKRS

velikosve}eni~ku molitvu. Odatle imam sigurnost da su moje molitve ve} usli{ane, da je moja `rtva ve} primljena na Bo`jem `rtveniku, da je milost ve} izobilovala.

Ovo jedinstvo Isusa i njegovih u~enika postaje jo{ jasnije dok on visi na kri`u, pa Ivanu daje za majku Bla`enu Djevicu Mariju. ÂťOd toga ~asa uze je u~enik k sebiÂŤ (19,2527). Ivan, u~enik kojega je Isus ljubio, u ovom je evan|elju uvijek uzor svakoga kr{}anina. U njemu je Marija dana za Majku i svakom kasnijem Kristovom u~eniku. Tako, utje~u}i se svi istoj Majci, o~itujemo i ljudskoj razini da smo me|usobno obitelj. Marija pak, kao Majka Kristova i na{a Majka, nije prisutna samo kao za{titnica velike obitelji Crkve, nego i kao za{titnica svake ljudske obitelji. Nije li ona na osobiti na~in prisutna uz svaku majku i uz svakoga oca koji svjedo~e trpljenju svoje djece? Nije li ona, koja je u svoje krilo primila be`ivotno tijelo svoga sina, na osobiti na~in prisutna uz svakoga tko `aluje zbog gubitka dragoga ~lana obitelji?

U evan|eljima se spominju Isusova ukazanja nekima od njegovih u~enika, a posebno `enama. Ne spominje se njegovo ukazanje Bla`enoj Djevici Mariji, no drevna predaja Crkve govori upravo o tome da se uskrsli Krist najprije ukazao svojoj Majci. U Jeruzalemu, u bazilici Svetoga groba, odnosno bazilici Uskrsnu}a, kapela u kojoj se ~uva Presveto Otajstvo, koja se nalazi u neposrednoj blizini samoga Isusova groba, posve}ena je Isusovu ukazanju njegovoj Majci. Kr{}anski pjesnik iz petog stolje}a, Sedulije, ka`e da se u sjaju svoga uskrsla `ivota Krist najprije ukazao svojoj Majci. Doista, ona koja je u Navje{tenju bila put kojim je u{ao u svijet,

Kri` ljubavi

bila je pozvana pro{iriti predivnu vijest o uskrsnu}u da bi postala glasnik slavnoga dolaska. Tako okupana u slavi Uskrsloga, ona unaprijed ozna~ava sjaj Crkve (usp. Sedulije, Paschale carmen, 5, 357-364). Dozvoljeno je vjerovati da je Gospodin najprije odlu~io razveseliti svoju Majku. Nju koja je trpjela prate}i ga kri`nim putem, gledaju}i ga razapeta, primaju}i njegovo tijelo u svoje krilo, pola`u}i ga u grob. U obitelji, kao {to me|usobno dijelimo `alosti, patnje i boli, moramo znati me|usobno dijeliti i radosti i slavlja. Vratimo li se svetopisamskom tekstu, Isus se ukazuje Mariji Magdaleni i ostalim u~enicima, donose}i i njima radost i dozvoljavaju}i im da sudjeluju u njegovoj slavi, jer i oni su njegova obitelj. Gospodin neprestano i nama dozvoljava da sudjelujemo u njegovoj radosti i slavi. To je radost posljednjih vremena, radost zbog ispunjenja Bo`jih obe}anja, radost zbog otkupljenja i spasenja, radost `ivljenja u zajedni{tvu s njime, u sve dane do svr{etka svijeta. To je, kona~no, radost zajedni~koga `ivljenja u obitelji koju je on stvorio i koju on svojom silom ~uva.

Gospodine Isuse Kriste, koji si htio svoju Pashu pro`ivjeti u obiteljskom okru`enju, pomozi nam da neprestano prepoznajemo tvoju Crkvu kao svoju obitelj u kojoj se svi hranimo sa stola tvoje rije~i i stola tvoga tijela i krvi. Daj da tako nahranjeni gradimo svoje obitelji osna`ene tvojom prisutno{}u i ~uvane tvojom za{titom. Pomozi nam da sve svoje te{ko}e, bolesti, probleme i `rtve, poput tebe, uklju~ujemo u molitvu za svoje najbli`e, te tako sebe same ugra|ujemo u `ivo zdanje obitelji. Amen.

47

Isprika mojoj djeci Isprika mojoj djeci Da li smo mogli Mirno gledati Vukovar Koliko je sada te{ka hrvatska zemlja Na mladim tijelima branitelja Bje탑anja nema...

Brojke su neumoljivo istinite Svaki broj imao je svoje ime, Snove i mladena~ku ma{tu Uostalom krivce su nam na{li Sada mo탑emo mirno Umrijeti od srama.

15. travanj 2011.

Robert Tom{i}

Isprika mojoj djeci 48

Kri` ljubavi

INTERVJU

INTERVJU: ing. LOJZO BUTURAC na{ svestrani sugra|anin

BO@E DAJ DA NAM USKRS HRVATSKE VE] JEDNOM SVANE

I

ako ro|en u Slavoniji, ing. gra|evine Lojzo Buturac `ivi u Sisku vi{e od pola stolje}a i svojim je radom i djelovanjem obilje`io znatan dio dru{tvenog `ivota grada.

KRI@ LJUBAVI: Kad ste i kako stigli u Sisak?

BUTURAC: U Sisak sam do{ao 1955. godine neposredno nakon zavr{etka studija gra|evine u Zagrebu. Do{ao tek tako jer sam dobio posao i evo ostao zauvijek.

KRI@ LJUBAVI: Kakav je bio Sisak u to vrijeme kad ste Vi do{li?

BUTURAC: Pa bio je nalik na manje gradove toga doba. Niti jedna ulica nije bila asfaltirana, ve} sve sve bile makadam. U Sisku su u to vrijeme bila dva privatna automobila i jo{ nekoliko dru{tvenih. Svaki njihov prolazak pratio je veliki oblak pra{ine. Zanimljivo je da je u to vrijeme Sisak imao i automobil cisternu koja je polijevala ulice kako bi se manje pra{ilo. Taj automobil cisterna vodu je svakodnevno grabio iz Kupe i njome polijevao ulice. Vrijeme mog dolaska u Sisak bilo je i vrijeme kad se u Sisku intenzivno gradilo. U vrijeme kad sam ja do{ao gradila se zgrada u kojoj se danas nalazi kafi} „Akademija“. Zanimljivo je re}i da u to vrijeme Sisak nije imao gradsku kanalizaciju, pa su projektanti u dvori{tu te stambene zgrade isprojektirali ogromnu septi~ku jamu koja se ~esto morala prazniti. U to vrijeme i sve druge ku}e imale su septi~ke jame koje su se praznile tako da su se ispumpavale u tankove koji su se nalazili na kolima koje su vukli konji.

Kri` ljubavi

Kanalizacija u gradu sistemski se po~ela graditi 60-tih godina pro{log stolje}a kad je napravljena prepumpna stanica u Galdovu.

KRI@ LJUBAVI: Jeste li ikada po`alili {to se do{li u Sisak i tu ostali?

BUTURAC: Pa nisam. U Sisku sam ja s jedne strane imao i uspjeha i bio sam dobrodo{ao. Neki su me ljudi ba{ prihvatili, ali sam opet, s druge strane, zbog svoje vjere i njezinog prakti~nog `ivljenja bio neprestano malo guran u kraj. Nikada mi nije ponu|en neki polo`aj u poduze}u, ili u gradskoj upravi.

49

INTERVJU

KRI@ LJUBAVI: Zna~i, trebalo je donijeti odluku i birati izme|u mogu}e karijere i slobodnog ispovjedanja vjere?

BUTURAC: U Evan|elju ka`e da je gospodar svojim slugama podijelio talente. Nekima vi{e, a nekima manje. I onda su oni prema svojim zamislima radili s tim talentima. Ili nisu radili.

Meni je Bog dao tri talenta Ja sam sa sva tri svoja talenta radio cijelo vrijeme. Jedan talent je gra|evina, drugi je crkvena glazba, a tre}i talent mi je pisanje. Za pola stolje}a u Sisku najve}im sam dijelom svoje talente koristio za crkvene potrebe.

KRI@ LJUBAVI: Kako se to dogodilo da ste ve}inu talenata posvetili Crkvi?

BUTURAC: Sad }u vam ispri~ati. Kad sam kao student gra|evine i{ao polagati neke malo te`e ispite, uvijek sam se molio: Bo`e, daj da polo`im i ovaj ispit. Obe}ajem da }u

50

to nastojati vratiti. Kad postanem in`enjer, ja }u besplatno pomagati `upama u gra|enju i obnavljanju crkava. I tako sam nekako tu rije~, koju sam dao kao student nastojao stvarno odr`ati i provoditi je. Kako u Sisku, tako i u bli`oj okolici Siska.

Gra|evinar, orgulja{ i pisac – iskori{tena sva tri talenta KRI@ LJUBAVI: Na prvi pogled gra|evinarstvo, crkvena glazba i pisanje povijesti ba{ i nemaju neku veliku zajedni~ku poveznicu. Kako Vi to objedinjujete? Za{to ste izabrali studij gra|evinarstva?

BUTURAC: Moje velike ljubavi su crkvena glazba i pisanje. Gra|evinu sam studirao, u po~etku bez moje velike volje, ali sam ju s vremenom zvolio. Naime, ja sam svom bratu koji je bio sve}enik u Zagrebu pisao da me

Kri` ljubavi

INTERVJU

upi{e na Filozofski fakultet, na povijest ili ne{to sli~no, jer sam `elio biti profesor u srednjoj {koli. A brat mi je odgovorio: „Ima{ o~i ne vidi{, ima{ u{i, ne ~uje{. Ovdje, u komunizmu, ako ima{ neko tehni~ko zanimanje, ne}e te nitko dirati ako ide{ u crkvu i to ne}e{ morati kriti, ali u prosvjeti je druga~ije. Ne dozvoljavaju im da idu u crkvu i da se dr`e svoje vjere u prakti~nom `ivotu.

Ako `eli{ biti i ostati pravi vjernik, slu{aj {to ti govorim.“ I tako me je on upisao na gra|evinu.

KRI@ LJUBAVI: I Vi ste poslu{ali i uspje{no zavr{ili studij?

BUTURAC: Da, hvala Bogu! Zvr{io, dobio posao u Sisku i u svom radnom vijeku sudjelovao sam na izgradnji, moglo bi se re}i, pola Siska. Osim {to sam ~etrdest godina radio u Graditelju, svo svoje slobodno vrijeme stavio sam na raspolaganje `upama, pa {togod da je netko trebao u gradnji, uvijek sam bio tu.

Kad je krenula izgradnja u Galdovu, tu se bez mene ni{ta nije dogodilo. Sudjelovao sam u svim radovima koji su se doga|ali u @a`ini, sv. Mariji, Selima, Petrinji, pa pastoralni centar u na{oj `upi. Moj je potpis na sakralnim, ali i na mnogim civilnim zgradama u Sisku.

KRI@ LJUBAVI: Rekli ste da Vam je pisanje ljubav. Od kud ljubav prema povijesti?

BUTURAC: Moj brat sve}enik je bio profesor crkvene povijesti na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu. Kad sam do{ao u Zagreb studirati, on me je vodio po arhivima i u~io me da mu pomognem tra`iti stare spise. Tada sam ~ak i ne{to crtao za njegove knjige. Bile su to neke karte i zapravo me je on zarazio pisanjem. Kad je on posustao s pisanjem i kad je umro, ja sam nastojao nastaviti njegovo djelo.

KRI@ LJUBAVI: [to ste prvo napisali?

BUTURAC: Prva mi je knji`ica bila „^emu slu`i vjerska pouka“. Napisao sam ju kad su mi djeca krenula na vjeronauk, a objavila ju Kri` ljubavi

je Dru`ba sv. Marije. U toj sam knji`ici nastojao objasniti zna~aj vjerske pouke, jer su me kao in`enjera ~esto pitali za{to {aljem djecu u crkvu i na vjeronauk. Napisao sam sve one razloge zbog kojih smatram vjersku pouku va`nom.

KRI@ LJUBAVI: Spomenuli ste svoju djecu. Kakvu ste obitelj imali i {to za Vas zna~i obitelj’ BUTURAC: Sad sam udovac. Dva puta sam se `enio. Prva mi je supruga rano umrla.

S njom sam imao ~etvero djece. U drugom braku nisam imao djecu. Danas imam 14 unuka. Moje tri k}eri imaju svaka ~etvero djece, ali sin ima samo dvije k}eri. @ao mi je {to }e se ugasiti prezime Buturac.

KRI@ LJUBAVI: Ho}ete li se opet `eniti?

BUTURAC: Ne, sigurno se ne}u vi{e `eniti. Dobro mi je ovako. Slobodan sam.

Svaki dan idem na misu, a ~esto su tu i zanimljiva predavanja, izlo`be. Uglavnom, pratim sva zbivanja.

Te`ak `ivotni put ~eli~i duh KRI@ LJUBAVI: Dugovje~ni ste, puno pamtite. Kad iz ove distance pogledate svoj `ivot, da li biste ne{to promijenili?

BUTURAC: Kad pogledam svoj `ivotni put, ne znam {to da ka`em. On je bio jako te`ak i da me netko pita da li bih ga ponovio.... Ne znam...

A {to bih promijenio? Prvo bi promijenio to da se u ranoj mladosti redovito {kolujem. @ivio sam na selu. Mama mi je rano ostala udovica s nas osmero djece. Kad sam zavr{io ~etiri razreda osnovne {kole, u~itelj je rekao mami da bi bilo dobro da nastavim {kolovanje u gimnaziji. Mama se trudila i i{la okolo pitati, ali to nikao nismo mogli izvesti.

I tako sam do 16 godina ostao na selu i bio seljak. Radio sam sve selja~ke poslove koji nisu ni malo laki. I stalno sam ~eznuo za

51

INTERVJU

{kolom. Kad god sam imao priliku pisao sampjesmice i objavljivao ih u „An|elu ~uvaru“.

I onda je mama na{la neki oglas da salezijanci u Donjem Miholjcu imaju dom za redovne |ake, ali da primaju i starije de~ke koji se nisu mogli redovno {kolovati. I tako sam stigao u Donji Miholjac. Nas starije su spremali tako da smo u jednoj godini polagali ispite za dvije {kolske godine. I tako sam u dvije godine zavr{io ~etiri razreda. Kad sam bio u petom razredu, 1944. godine, do{la je vojska i istjerala nas iz doma. Preselili smo se u neki dvorac kraj Daruvara, ali tu su ubrzo stigli partizani koji su nas mobilizirali, pa sam tako 24 dana bio u partizanima i onda sam pobjegao. Pritajio sam se u Zagrebu, jer su rekli da }e svi oni koji su pobjegli iz partizana biti strijeljani. Mnogi iz moje grupe su zato oti{li dalje prema Sloveniji i zavr{ili na Kri`nom putu. Mene su samo deportirali iz Zagreba. Zato sam u Po`egi zavr{io 6. i 7. razred. U osmi sam razred krenuo s redovnim |acima. I sve je bilo dobro do mature. Po{to je to ve} bila Jugoslavija, nisu mi dali da pristupim maturi jer sam za 5. razred imao svjedod`bu iz NDH. Jedva sam to nekako izborio i kona~no zavr{io gimnaziju. Ba{ sam se namu~io i nikome ne bi po`elio takav `ivotni put. Mislim da je sve to mene ba{ o~eli~ilo.

KRI@ LJUBAVI: A gdje ste nau~ili svirati?

BUTURAC: Sviranje mi je stvarno „dar s neba“. Kad sam bio u 3. ili 4. razredu, ne sje}am se vi{e, dobili smo harmonij iz jedne {kole u koju je do{la vojska. Uvijek sam pa`ljivo gledao u~itelja kako svira i razmi{ljao o tome kako bi i ja to volio. I sad mi je bila prilika. Posudio sam knjigu „[kola za harmonij“ i polako krenuo. I{lo mi je sve bolje i bolje. Prvi moj javni nastup bio je u korizmi

52

1943. godine. Moglo bi se re}i da sam u sviranju obilje`io sve jubileje. U Sisku sam najvi{e svirao kod sv. Marije. Punih 36 godina bio sam redoviti orgulja{. Sviram jo{ i danas svake subote na misi u Domu umirovljenika i svake nedjelje na misli u kapeli u Topolovcu.

Sviram na svojim orguljicama koje sam si kupio kad sam odlazio u mirovinu i kad sam za otpremninu dobio tri pla}e. Taman su toliko ko{tale te orguljice.

KRI@ LJUBAVI: Imate 87 godina, puno iskustva, sadr`ajno bogat `ivot. Da li imate neispunjenih `elja?

BUTURAC. Napisao sam jednu knjigu.

Svi koji su vidjeli rukopis ka`u da je to memoristika. U toj knjizi bilje`im doga|anja od 1918. do 1990. godine. Najve}im su to dijelom sje}anja. Prva mojih roditelja, a onda moja. Ve} je bilo dogovoreno da }e mi to izdati Dru{tvo za povjesnicu Po`ega, me|utim Filip Potrebica, koji je trebao biti urednik te knjige je umro. I to sad jo{ uvijek ~eka. @elio bi do`ivjeti da vidim tu knjigu tiskanu.

Moram tako|er re}i i da sam vrlo zadovoljan {to sam do`ivio obnavljanje Sisa~ke biskupije. Vidim da se Sisak razvija i raste polako i to mi je drago.

KRI@ LJUBVAVI: Pred nama je Uskrs. [to biste rekli sugra|anima za ovaj najve}i kr{}anski blagdan?

BUTURAC: @elim svima re}i da mole.

Neka mole uporno i puno. Ja svaki dan u crkvi molim ovako: Bla`eni Alojzije, Ti si rekao da Te nikad nitko ne mo`e natkriliti u ljubavi prema domovini Hrvatskoj. Rekao si da ako svaki narod ima pravo na dr`avu, da to onda imaju i Hrvati. Molim Te daj zagovaraj da na{a Hrvatska postane prava katoli~ka i Bo`ja zemlja. @elim da svi tako mole, pa da nam i taj Uskrs Hrvatske jednom svane.

Davorka Ba{i}

Kri` ljubavi

INTERVJU

LOJZO BUTURAC KRISTOV SLJEDBENIK

J

o{ je tu. @iv. Me|u nama i uvijek s nama.

Bio je i onda kad nas, mo`da, i nije bilo, jer do{ao je u ovaj grad davne l954. godine, kao mladi gra|evinski in`enjer.U svom poslu po{ten i stru~an i priznat i po{tivan, a dru{tvenoj zajednici cijenjen i vrednovan.

Kao pripadnik vjerske zajednice neprikriven. Njezin vjerni svjedok svojim besprijekornim `ivotom. ^ovjek duboke vjere `ivotom zasvjedo~ene. Ne fanatik. Ne nametljiv nego evan|eoski vjernik. Kristov svjedok i sljedbenik. Zaljubljenik, po{tovatelj i sljedbenik bla`enog Alojzija Stepinca, svojim `ivotom, i mnogim spisima o bla`eniku bez trunka sumnje u njegovu nevinost i svetost.

Buturac je i pravi i istinski rodoljub.

Uvijek i u svako vrijeme. Ljubio je svoj narod i svoju domovinu Hrvatsku. Istinoljubivo, dosljedno i vjerno. ^ovjek na~ela. Moralnih, kr{}anskih i rodoljubnih. Evan|eoski postojan i kr{}anski pravilno usmjeren.

Kao `upni suradnik uvijek na usluzi, bilo kao orgulja{ u `upi Pohoda BD Marije i po `upama Dekanata, bilo kao ruka pomo}nica meni `upniku u svim mojim pothvatima i planovima.

Kao voditelj `upnog ureda savjestan i pedantan, a pri obnovi crkve, kao i izgradnji pastoralnog centra, stru~no anga`iran u svim detaljima.

Osnivanje `upe Svetog Kvirina bez njega je nezamislivo. On je bio prisutan od samih po~etaka sve do osnivanja i progla{enja te nove `upe u Sisku. Jednako tako i `upa Svetog Josipa Radnika u Galdovu ima njemu, velikim dijelom, zahvaliti {to je sagra|en samostan Svetog Antuna i `upni stan u istoj `upi.

Kri` ljubavi

I jo{ mnogo toga ima {to je Buturac u~inio, za ovaj grad i za vjersku zajednicu, pa mislim da bi i te zajednice, i dru{tvena i vjerska, bile siroma{nije da on nije u njima aktivno sudjelovao.

Zato smatram, da bi bilo dostojno i pravedno, da mu Grada, a jo{ vi{e crkvena zajednica, oda priznanje i odlikovanje, kao {to je ono Svete Stolice “Pro Eclesia et Pontifice”.

Jo{ uvijek je me|u nama. Prepoznatljiv je.

Ja, kao njegov dugogodi{nji `upnik svjedo~im za njega. On je ~astan i zaslu`an gra|anin i vjerni Kristov sljedbenik. Slijedimo ga!!!

Njegov dugogodi{nji `upnik i poznavatelj njegovog `ivota.

Alojzije Petranovi}, `upnik u miru

53

IN MEMORIAM

SJE]ANJE NA MATIJU STEPINCA SISA^KOG KAPELANA 1964.- 1969.

S

tigla nam je tu`na vijest da je, u 73. godini `ivota i 49. godini sve}eni{tva, u Zagrebu 16. velja~e, preminuo mons. Matija Stepinac, kanonik Prvostolne crkve zagreba~ke.

Petogodi{nja njegova nazo~nost u Sisku, kao kapelana i vjerou~itelja, toliko je u nas ostavila pozitivnoga traga, da ga generacije Si{~ana, danas pedesetogodi{njaci i oni stariji, nisu zaboravili. Obavijest o njegovoj smrti je mnoge potaknula da pobude sje}anje na jednog zaista divnog mladog sve}enika, koji je pet godina bio tu me|u nama.

Matija Stepinac, kao mladi sve}enik, tek s dvije godine sve}eni~kog sta`a, do{ao je u lipnju 1964. godine u Sisak, u `upu Uzvi{enja Svetog Kri`a, preuzeti slu`bu kapelana i vjerou~itelja. @upa je tada bila mnogo ve}a nego danas. Na podru~ju `upe su bile ďŹ lijalne

54

kapele u Odri, Boku, Hrastelnici, Palanjku i Ti{ini. U tim su kapelama povremeno slu`ene mise, ali se obvezno u njima odr`avao vjeronauk i prire|ivale Prve svete pri~esti. Zbog toga, ve} u kolovozu, `upa je novom kapelanu kupila motorkota~, da bi uspje{no mogao djelovati na podru~ju cijele `upe.

Kapelan Stepinac se posebno istakao kao vjerou~itelj i u radu s mladima. Odli~ne je uspjehe imao u pojedinim selima, gdje je u kapelama uz djecu i mlade, okupljao i starije.

Problem je bio u Sisku, gdje se vjeronauk odr`avao u neodgovaraju}em prostoru, u sakristiji. Zbog toga se Stepinac odmah primio ve}eg i zna~ajnijeg posla da od gospodarskih zgrada, biv{ih staja, izgradi vjeronau~ne dvorane. Ve} sljede}e 1965. godine dvorane su bile dovr{ene, postavljene su u njih klupe i Kri` ljubavi

IN MEMORIAM

druga potrebna oprema. Iste, 1965. godine, `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, slavila je 200. obljetnicu posvete `upne crkve (1765.-1965.), u koju se proslavu uklju~io i kapelan Stepinac.

Dva dana prije proslave, organizirao je u `upi duhovnu obnovu. Na sam dan proslave, 27. lipnja, misu je predvodio, uz asistenciju ve}eg broja sve}enika, i propovijedao nadbiskup i kardinal Franjo [eper. U popodnevnim satima, istoga dana, nadbiskup je blagoslovio vjeronau~ne dvorane, a tom prigodom su kapelanovi vjerou~enici odr`ali priredbu s bogatim programom. Dvorane su uz vjeronauk slu`ile i za druge potrebe mladih. U drugoj dvorani je bio stol za igru ping-pong, a ispred dvorane igrali{te za mali nogomet. U prvoj dvorani je bio i harmonij na mjeh na kojem su svirali u~enici koji su usput polazili i Glazbenu {kolu. Svirale su se i pjevale tada uobi~ajene pjesme mladih: Ima jedna duga cesta, Kakav prijatelj je Isus, Do|i nam, do|i Gospode i druge.

Kapelan je ~e{}e dovodio predava~e, naj~e{}e iz Zagreba, koji su svojim predavanjima odu{evljavali mlade, ali i starije `upljane. Tako je dr. Josip Ladika, prebendar (kasnije kanonik i direktor Glasa Koncila), 12. prosinca 1965. odr`ao predavanje na temu „Utjecaj savjesti na dana{nju generaciju“, a 22. listopada 1967. na temu: „Koncil i na{e vrijeme“. Pored predava~a, dovodio je kapelan u Sisak i pjeva~e. Godine l967., 28. svibnja, pjeva~ki zbor zagreba~kih bogoslova odr`ao je u Sisku koncert, a nakon koncerta je bilo u dvorani ugodno dru`enje sisa~ke mladosti s bogoslovima. To se ponovilo i 1968. i 1969. godine.

Za “Svjetski dan molitve za duhovna zvanja” Stepinac je organizirao trodnevnicu s propovijedima i molitvama za sve}eni~ka i redovni~ka zvanja. Posljednji dan trodnevnice, 9. travnja 1967. , vjerou~enici su odr`ali priredbu pod nazivom “Duhovnost i `ivot”.

Tri mjeseca kasnije, 8.-10. srpnja, kapelan je Kri` ljubavi

organizirao za mlade poluotvorene duhovne vje`be. Svake godine su vjerou~enici, na ~elu sa svojim vjerou~iteljem Matijom, proslavljali Maj~in dan, izvode}i prigodne igrokaze. Na Maj~in dan 4. svibnja 1968. izveli su igrokaz “Sultanova k}i”. Redovito se svake godine, jedan sat prije bo`i}ne pono}ne mise, odr`avala “Bo`i}na meditacija” bogata prigodnim recitacijama i starinskim bo`i}nim pjesmama. To se je ponovilo i krajem bo`i}nog vremena, oko blagdana Svije}nice, pod nazivom “Opro{taj od jaslica”. Sve su Stepin~eve generacije vjerou~enika obavile tako zvanu “Devetnicu spasa”, 9 prvih petaka, od listopada do lipnja, polazili su redovito na ispovijed i Svetu pri~est. Stepinac je pokrenuo i `upni list, tiskan u tiskari pod naslovom “Svijetli akordi”, u kojem su sura|ivali uglavnom mladi.

Upravo se u ono vrijeme odr`avao Vatikanski koncil (1962.-1965.), ~ije zaklju~ke

55

IN MEMORIAM

je Stepinac tuma~io i nastojao ih odmah i provoditi. Isticao je izlaganja na Koncilu na{eg nadbiskupa Franje [epera, pa kad se [eper kao novoimenovani kardinal vra}ao iz Rima, Stepinac je 7. o`ujka 1965. poveo skupinu sisa~kih `upljana u Zagreba na sve~ani do~ek kardinala [epera. Ve} 1964. je u bogoslu`je uveden narodni jezik, {to je Stepinac odmah prihvatio i provodio. Prestao je i}i propovijedati na propovjedaonicu, pa je nabavljen u crkvi prvi razglas, 2 mikrofona i tri zvu~nika. Godina 1966. je progla{ena jubilarnom godinom, I tom prigodom su pojedine `upe hodo~astile u zagreba~ku katedralu. Na{a `upa je hodo~astila 20. o`ujka.

Kapelan je organizirao trodnevnicu prije polaska u Zagreb, a s jednim anga`iranim vjernikom (L.B.) je dogovorio {to }e u katedrali govoriti u ime sisa~kih laika. U smislu koncilskih zaklju~aka, Stepinac je nastojao da se {to prije postavi u `upnoj crkvi “oltar prema narodu�, kako se tada govorilo. Iako se `upnik Petar Lon~arevi} tomu protivio, jer da za to nije jo{ do{lo vrijeme, Stepinac je

56

uspio s jednim stolarom izraditi i postaviti takav oltar, koji je i posve}en 1969. godine.

I jo{ jedna djelatnost, po kojoj pamtimo Matiju Stepinca. Godine 1968., prvim dekretom NDS iz Zagreba od 23. o`ujka, utemeljena je nova `upa sv. Josipa Radnika u Galdovu. Isti je dan Stepinac, od NDS dobio zadatak obavljanja svih pripreme za osnivanje nove `upe. Posebno mu se pripisuje da je tra`io, prona{ao pogodno zdanje i kupio nedovr{enu prizemnu ku}u u ulici Brezovi~kog odreda br. 40. Kupoprodajni je ugovor zaklju~io s biv{im vlasnicima Mijom, \urom i Mandom Rado{evi}. Nastavio je obavljati i druge poslove do lipnja iste godine, do dolaska fra Petra Odaka prvog `upnika u Galdovu.

Toliko od jednog mladog sve}enika! Zbog toga nije ~udno da ga Sisak nije zaboravio i da ga se `ivo sje}a i nakon tolikih godina. Pa neka ga dobri Bog nagradi, izme|u ostalog, i za sve ono {to je dobra i za du{e korisno u~inio u Sisku i sisa~kom kraju.

U razgovoru sa Stepin~evim vjerou~enicima: Marijom, Krunoslavom i dr.

Lojzo Buturac

Kri` ljubavi

IN MEMORIAM

“FAKINI” O SVOM PRIJATELJU KAPELANU

N

a vijest o smrti mons. Matije Stepinca, kapelana na{eg djetinjstva i rane mladosti, uz samopoteklu suzu, zakotrljala su se i sje}anja.

Do{ao je u Sisak 1964. godine na samom kraju na{ih djetinjih godina i u{ao s nama u (najte`e) tinejd`erske godine. Imali smo tada redovni vjeronauk koji se odr`avao u sakristiji. Osnova toga vjeronauka bila je kako zajedni~ki i}i putom Krista, kako zajedno nastupiti prema drugima i kako pokazati da smo Kristova zajednica. Zajedno. To je ishodi{na rije~ koja nas je tada povezala i s vele~asnim Matom (kako smo ga zvali) i me|usobno, ~ije nas niti jo{ i danas dr`e – zajedno. I danas se mi prepoznajemo kao dru{tvo ili zajednica- kao Matini mladi, ili kako bi on sam rekao: „Fakini moji!“ U pet godina toga zajedni{tva od `upnih praznih i biv{ih staja napravili smo dvoranu.

Prvo jednu, pa onda jo{ jednu. Samo svojim rukama i s na{im vele~asnim Matom. (Danas bi to bio pastoralni centar).

Tih pet godina njegova kapelanovanja u `upi Uzvi{enja Svetog Kri`a pet je na{ih godina odrastanja u zajedni{tvu – na Kristovom putu. Zajedno smo pjevali u zboru, hodali pje{ice na hodo~a{}e na Mariju Bistricu, putovali po izletima koji su nas uvijek ne~em novom nau~ili i ne{to nam Kri` ljubavi

novo pokazali, slavili ro|endane i imendane, ~ekali nove godine u na{im dvoranama i kroz sve to u~ili `ivjeti Evan|elje.

Nakon pet godina na{ je vele~asni Mato oti{ao. Oti{ao je u~iti zajedni{tvu neke druge mlade, neke druge vjernike.

Nismo vi{e bili svaki dan zajedno, ali smo zajedni{tvo s njim nosili u srcu. ^uli smo se povremeno i jo{ povremenije susretali. Nekad iz potrebe da s njim podijelimo osobnu tugu ili radost, a ponekad i da ne{to proslavimo.

A ponekad i tek da se susretnemo.

Vele~asni Mato je oti{ao svojim sve}eni~kim putom. Postao je monsignor i kanonik.

Ni monsinjorstvo, niti kanoni{tvo nisu ga odvojili od nas, njegovih fakina. Uvijek su njegova vrata u Utrinama, u `upi Svetog Petra i posebno u Kra{i}u za nas bila otvorena, jer je takvo bilo i njegovo srce.

Sasvim je sigurno da mi danas ne bismo bili isti ljudi da na{e odrastanje nije obilje`io na{ kapelan vl~. Matija Stepinac. Njegovo {irom otvoreno srce za svakoga od{krinulo je mnoga srca ljudi koji su ga sreli na njegovom pastoralnom pohodu.

Ispunjeni vjerom u Krista kojoj nas je zdu{no pou~avao, molim za spokoj njegove du{e i mir u Gospodinu. Do susreta u vje~nosti.

Davorka Ba{i}

57

@IVOT U DUHU

VERBUM DOMINI U SISKU

I

sus je `ivio, propovijedao, bio mu~en i umro za nas i na{ spas jo{ prije 2 000. godina. Davno je to bilo, ali kao da je bilo ju~er, sve pro`ivljavamo danas, a `ivot po zapovijedima Bo`jim, `ivjet }emo i sutra.

Rije~ Bo`ja je ona rije~ koja nam se prenosi usmenim putem ili putem zapisa, Rije~ je to koja je tijelom postala, ona je predaja Crkve.

Biblija je `iva i aktualna rije~ koja preobra`ava na{e du{e, unosi u na{a srca mir, ljubav, jer rije~ju Bo`jom ja~amo vjeru u Krista, u Njegovo uskrsnu}e, u Njegovu vje~nost i u na{ spas od smrti vje~ne.

Moramo shvatiti slijed rije~-tijelo-knjiga, va`no je razlu~ivati rije~ Bo`ju od privatnih objava koje su u dana{nje doba sve ~e{}e, od raznih ljudi koji sebe uzdi`u i veli~aju ne shva}aju}i kako ne mogu biti ni{ta bez Gospodina.

Rije~ nas nadahnjuje, ali moramo shvatiti da nas Isus svojim tijelom hrani, krvlju poji, On ja~a nas nestalne i prevrtljive, ulazi u na{a srca i {iri ih ogromnom ljubavlju koju je On svojom smr}u dokazao, a mi smo tu da ~itaju}i i slu{aju}i rije~ Bo`ju `ivimo `ivot u vjeri.

Ponekad nije potreban govor, ve} je dovoljno stati i nijemo - {utnjom komunicirati s Bogom, jer On je taj koji zna sve na{e potrebe, sve na{e tegobe, ali `eli da i mi ponekad spustimo na{u oholu glavu, da molitvom tra`imo Bo`ju pomo}, da s Njim razgovaraju}i uspostavimo prisnu vezu i vezu uzajamne ljubavi, po{tovanja, nade i vjere da je Gospodin uvijek uz nas, da nas nikada ne ostavlja.

Onda kada nam je najte`e, kada mislimo da su svi digli ruke od nas, kada nas povrijede nepravednosti ovozemaljskih suputnika, On

58

je tu, On nam pru`a svoju ruku, On nam pru`a utjehu, On nas vodi svojim putem mira, ustrajnosti i blagostanja.

Zato kada molimo moramo shvatiti kome se obra}amo, da je to na{ Gospodar, da je On stvoritelj svega, da je On taj koji nas je stvorio, dao nam `ivot i slobodu `ivljenja, zato Mu se obratimo ponizno, s po{tovanjem i vjerom u ispunjenje onoga {to molimo, jer je ina~e molitva isprazna rije~.

Spasenje dolazi i od ~ovjeka kako je kazano: Stvorio sam te bez tebe, ali te spasiti ne}u bez tebe.

Tuma~iti i {iriti rije~ Bo`ju mo`emo samo s vjerom, Crkvom i vjerni~kim `ivotom, jer Bo`ja rije~ raste zajedno kako raste i njen ~ita~, a sve to treba razvijati, zato ~itajmo, slu{aju}i i za`ivimo rije~ Bo`ju poruka je dr.sc. o. Daria Toki}a izre~ena na tribini Verbum Domini - Prikaz apostolske postinodalne pobudnice o rije~i Bo`joj i poslanju Crkve upu}ene episkopatu, kleru, posve}enim osobama i vjernicima laicima, odr`anoj u Velikoj dvorani na{eg Pastoralnog centra 23. o`ujka .2011. godine, jer mo`da }emo ba{ mi biti jedina Biblija koju }e netko drugi pro~itati.

Anica Potkonjak Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

RASPELO I JA!

I

ma u Sisku jedna mala crkva na bre`uljku, koja prema sa~uvanim zapisima datira jo{ iz 16. stolje}a. Prepoznajete, rije~ je o crkvi Svete Marije, kako ju mi si{}ani nazivamo, iako je slu`beno `upa titulara Pohoda Bla`ene Djevice Marije. Na isto~noj fasadi te drage stoljetne crkve, na mjestu prija{njeg glavnog ulaza (sada zazidanog), nalazi se veliko drveno Raspelo.

Raspelo je tako|er staro, kri` raspucalog drveta, a tijelo Isusa pomalo olju{tene boje.

Noge i ruke na{eg Spasitelja pribijene su velikim kovanim ~avlima. Na tijelu i udovima se vide rane i kaplje krvi koje ukazuju na stra{nu muku.Takvo Raspelo privla~i pa`nju gotovo svih prolaznika. Naime, pored crkve vodi put koji spaja stari dio Siska i Galdovo, preko `aljezni}kog mosta na rijeci Kupi, s industrijskim dijelom Siska i Viktorovcem.

Tako prolaznike, pje{ake i bicikliste, na bre`uljku uvijek do~eka Razapeti Krist.

Za{to sve ovo pi{em? Sada u ovo korizmeno vrijeme u fokusu svih zbivanja nas kr{}ana, katolika, nalazi se Kri` i te{ki put kojega je Isus pro{ao. Da li i mi obi~ni ljudi slijedimo taj put? Kako ga ja slijedim ?

Godinama sam svakodnevno prolazio pokraj tog raspela, idu}i na posao i s posla.

Promatrao sam ljude, prolaznike kako reagiraju pri susretu s razapetim Isusom. To su uglavnom radnici @eljezare i RaďŹ nerije te u~enici i studenti koji poha|aju obrazovne ustanove na tom podru~ju. Dio njih pro|e pokraj raspela a da se niti ne osvrne. Ve}i broj ipak pogleda Raspelo ili se u hodu prekri`i. Rijetki su (uglavnom `ene) koji zastanu, odu do raspela i kratko se pomole pa nastave put. Poneki donesu kiticu cvije}a ili zapale svije}u. Za ve}inu tih ljudi Razapeti Krist je Kri` ljubavi

utjeha i snaga u svakodnevnom `ivotu i radu.

Iznose mu svoje te{ko}e, bojazni, probleme i nesigurnosti u budu}nosti. Tra`e}i milost i pomo} osje}aju se sna`niji znaju}i da nisu sami u svojim `ivotnim potrebama. Vjeruju da im razapeti Krist daje nadu u bolje sutra, u Uskrsnu}e i novi `ivot.

Kao {to ve} rekoh, i ja sam vrlo ~esto prolazio tim putem i susretao se s Isusom na kri`u na crkvi Svete Marije. Gledao bih u to Raspelo, ponekad se u `urbi samo prekri`io i to ako nije bilo drugih prolaznika. Nisam ba{ vanjskim znacima uvijek iskazivao svoju odanost Isusu na kri`u. Radio sam to pomalo boja`ljivo, srame`ljivo i nastojao da bude

59

@IVOT U DUHU

Nebo i prah…

Spojivo?

Milo{}u sljubljeni…

Odvojivo?

Nerazdvojno.

Tek sam sjen~ica sjenke svemo}nog Veli~anstva sjene.

A On ljubi i - mene.

Antonija Tomazini}

neprimjetno. U skrivenom kutku svoga srca nisam `elio da bude tako.

I onda, jednoga jutra, pred nekoliko godina, moj odnos prema tom raspelu se znatno promjenio. Zadivila me i osna`ila svojim postupkom jedna na{a mla|a `upljanka koja tako|er radi u tom dijelu grada, i svakodnevno prolazi pokraj crkve Svete Marije.

Kao i obi~no, i{ao sam i to zimsko jutro na posao u dru{tvu jednog kolege, za kojega sam pretpostavljao da nije vjernik. U podno`ju bre`uljka, u`urbanim hodom prestigla nas je ta gospo|a. Nakon nekoliko koraka, skrene s glavnog puta i uputi se po dubokom snijegu prema raspelu. Zastane, prekri`i se, poklekne i rukom pomiluje noge Isusove.

Ponovno se prekri`i i blagim pogledom isprati Isusa `ure}i se na posao.

Uskoro do|osmo, kolega i ja, do raspela.

Ja se tada naklonim i „hrabro“ prekri`im. Na moje iznena|enje, u~ini to isto i on. [utke smo nastavili put.

Slike toga doga|aja danima su mi bile pred o~ima. Nagnale su me na razmi{ljanje o ~vrstini moje vjere. Da li sam se ja ipak

60

pomalo sramio iskazati odanost Kristu? Zar mi je trebala ta mlada `ena uliti hrabrosti i pokazati kako se odnositi prema Njemu? Ili ~in mog kolege za kojega znam da ne ide u crkvu, i za kojega sam mislio da ne po{tuje Boga i Njegova Sina? Osje}ao sam se gotovo kao Petar kada je zatajio Isusa.

Od toga dana moj odnos prema raspelu postao je bliskiji i nekako iskreniji. Ta `ena me nau~ila kako se ne treba sramiti sebe, niti Crkve, niti Krista. Nisam se vi{e ustru~avao javno prekri`iti, stati pred raspelo, pozdraviti Isusa, dodirnuti ga, i razmi{ljati koliku je muku i `rtvu podnio za nas grje{nike. Pred njim sam molio za pomo} u te{kim trenucima `ivota, kada se radilo o bolesti, poslu, obitelji ili bli`njima u potrebi. Nisam zaboravljao niti na zahvalu na pru`enoj milostii na svemu dobrom i manje dobrom {to mi je u `ivotu Gospod udijelio. Obi~avao sam ponekad i lampa{ zapaliti kako bi drugi vidjeli svjetlo Bo`je.

To mi je raspelo priraslo srcu. I danas kada vi{e ne prolazim svakodnevno tim putem i ne susre}em „svoje“ raspelo, uvijek ga se rado sjetim. Tog istog Isusa tra`im i nalazim na drugim mjestima i raspelima. I dalje u Kri`u tra`im smisao `ivota. Nalazim milost, utjehu i nadu u Uskrsnu}e za `ivot vje~ni.

Lijepo je na{ sisa~ki biskup Vlado u Korizmenom pismu vjernicima, izme|u ostalog poru~io; „Doista, tko mo`e ispuniti sve na{e nade, tko nas mo`e ispuniti vjerom da }e na{a `ivotna borba, u kojoj se toliko puta susre}emo s razli~itim porazima, zavr{iti pobjedom? To mo`e doista samo Krist Gospodin, na{ uskrsli Spasitelj. Me|utim do Uskrsa dolazi se samo preko kri`a.“ Sisak, 1.4.2011.

Antun Gregec

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

AKO @ELITE OSTATI VJE^NO MLADI, SLIJEDITE PUT NADBISKUPA ALOJZIJA STEPINCA

T

e{ka i odgovorna vremena ra|aju i stvaraju velikane i heroje. U takvo vrijeme, a to je bilo uo~i, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, Bog je postavio na ~elo zagreba~ke Crkve, a rekao bih i ~itavog hrvatskog naroda, Alojzija Stepinca, da bude oslonac i sigurni putokaz pojedincima i narodu s kojim je pro`ivljavao tragi~nu podvojenost izme|u ostvarene stoljetne te`nje za samostalnom i nezavisnom dr`avom i s druge strane komunisti~kom ideologijom kojom je bio zaveden dio naroda, koji je povjerovao u ostvarenje op}eg bratstva me|u ljudima i u kona~nici u raj na zemlji. Nadbiskup Stepinac je ~vrsto stajao na strani prirodnih i Bo`jih zakona, te je bio znak raspoznavanja i sigurna zvijezda vodilja svima onima koji su bili na strani istinskih vrijednosti i moralnih na~ela, a koja su bila ugro`ena sotonskim planovima uni{tenja svega {to je sveto i nepovredivo.

U tom i takovom vrtlogu i krvavom piru zla na{ao se nadbiskup Stepinac. Dr`ao se hrabro i ~asno, kako svojim `ivotom, tako i nastupima u obrani prava pojedinaca i naroda.

Za te ideale istine i pravde, ulo`io je svoj `ivot na montiranom procesu i osudi na petnaest godina zatvora ~ija je posljedica bila i njegova bla`ena smrt. Mi mladi, meni je tada bilo {esnaest godina, kao i cijeli po{teni svijet, do`ivljavali smo taj proces, osudu, pa kona~no i samu bla`enu smrt svog pastira kao poku{aj obezglavljenja hrvatskog naroda i zatiranje svih svetinja, od kojih smo i po kojima smo Kri` ljubavi

vjekovima `ivjeli, i za koje smo se borili i ginuli ~asno i po{teno. I dok je bio u zatvoru bio je s nama. Mi smo to znali i osje}ali i to nam je davalo snage da se borimo i da se nadamo, da ustrajemo na putu dobrote.

Nadbiskup Stepinac, za vrijeme “Bleibur{kog kri`nog puta�, jo{ je bio u Zagrebu, oko godinu dana, nakon zavr{etka rata. No, ve} tada je zapo~eo svoj kri`ni put kroz prljavu i la`nu propagandu komunisti~kog

61

@IVOT U DUHU

re`ima, koji je spremao montirani proces na kojem je i sramotno osu|en.

Nadbiskup je svoj kri`ni put pro`ivljavao tako {to je bio uklju~en u tu mu~eni~ku kolonu patnje svoga naroda i u zajedni{tvu s njim nosio svoj i njegov kri` vjerno i ~asno do kraja, do Golgote s nadom i vjerom u Uskrsnu}e. @ito tek klije iz sjemena mrtva.

Smrt nadbiskupa Stepinca do`ivljavali smo kao ugaslu zvijezdu na na{em zemaljskom putu, ali koja je jo{ ljep{e zasjala u punom sjaju na na{em hrvatskom nebu.

Zemlja se potresla od tuge i boli. Suze su tiho tekle, a usta su zanijemila.

No, u du{i smo osjetili da to nije svr{etak kri`nog puta. Ni njegovog osobnog ni na{eg naroda. Znali smo, da “bez Golgote nema Uskrsnu}a”.

Na kri`nom putu Krist je {utio.

Evan|elist je zapisao: “A Isus je {utio!”

Na kri`u je progovorio. Oprostio je. Nakon uskrsnu}a je sna`no progovorio i danas ga se ~uje do na kraj svijeta. I nadbiskup je svima oprostio. A iz groba je progovorio i dalje govori sna`nije nego za svog ovo zemnog `ivota: “Tko ide za mnom ne }e hoditi u tami nego }e imati svjetlo `ivota!”

I mi smo {utjeli i trpjeli.

Bili smo Crkva u {utnji.

No, u toj {utnji tinjala je nada. Bili smo jo{ ~vr{}i i stabilniji, provjereni. Nadbiskup Stepinac nam je bio, razumije se uz pomo} Bo`ju, oslonac i smjerokaz na vjerni~kom putovanja i poziv da ga nasljedujemo.

Nada za slobodom je tinjala i poku{ala se razbuktati 1971. u hrvatskom prolje}u, koje je ugu{io Titov komunisti~ki re`im, da bi se opet u punini rascvalo u Domovinskom ratu koji nam je donio dugo `eljenu slobodu i neovisnost.

Iz ropstva u slobodu. I ljudsku i Bo`ansku!

62

Moja jer poruka mladima. Ako `elite ostati vje~no mladi, slijedite put nadbiskupa Alojzija Stepinca. Po|ite tim putem jer to je put koji vodi u `ivot. Sve prolazi, a Krist je uvijek isti. Ju~er, danas i zauvijek. Otvorite se pravim vrijednostima za koje se isplati i `ivot dati. Sve ostavite da biste dobili sve.

Mladi su `eljni ljubavi, slobode, pravde, dobrote. Sve to mo`ete ostvariti u Isusu Kristu i s Isusom Kristom.

Zapamtite: Sve prolazi, a Krist ostaje zauvijek.

Pro{li su i pro}i }e, a Stepinac i oni koji ga slijede, ostat }e uvijek mladi.

Svi totalitarizmi i svi “izmi” prolaze, a koji su Krstovi doista su totalni u svakom pogledu.

Kao student teologije 1957. godine uspio sam do}i, probiti se kroz obru~ milicije u Kra{i}u, do kardinala Stepinca. Imao sam malu tremu. No, nestala je ~im me primio ispod ruke i blago pogledao. Zra~io je jednostavno{}u i dobrotom. Susret je bio kratak ali i nezaboravan.

Rekao mi je: ^uvaj se vukova!

Razumio sam. Bila je nedjelja Dobrog Pastira. Te nedjelje propovijedao je na Mladoj misi vl~. Matije Burja. Propovijedao je o Dobrom Pastiru, ovcama i razumije se, o vukovima. Zato mi je rekao, da se ~uvam vukova. Ostao je taj susret, u mene utisnut, kroz cijeli moj sve}eni~ki `ivot. Stepinac je bio doista drugi Krist u na{em prostoru i vremenu.

Te{ka vremena ra|aju heroje i svjedoke.

Stepinac je Svjedok vjerni svoga i svih vremena, vrijedan nasljedovanja s njegovim geslom: “U tebe se, Gospodine, uzdam!”

Alojzije Petranovi}, `upnik u miru, i katedralni ispovjednik Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

MOJA SLIKA BOGA

S

vaki ~ovjek, pro`ivljavaju}i `ivot, gradi u svojoj glavi vlastitu viziju Boga. Odmalena sam vjerovala u Boga i njegovu iznimnu snagu u kojoj svaki vjernik mo`e prona}i neprocjenjivi oslonac, kako u najte`im, tako i u onim najljep{im trenutcima svoga postojanja. Naravno, kao dijete nisam toliko ozbiljno shva}ala Bo`ju ulogu u ljudskom `ivotu. Bog je za mene bio poput lika iz neke pri~e. Zami{ljala sam ga, naj~e{}e, kao sijedog starca u tro{nom kaputu, koji posjeduje pregr{t vrlina te luta svijetom poma`u}i ljudima. No sada, kao mlada zrela osoba, sve vi{e i vi{e cijenim Boga i sve blagodati koje pru`a meni i osobama oko mene. Nau~ila sam da je On najve}a istina na svijetu, istina u koju ~ovjek mo`e vjerovati bez straha od razo~arenja. Znam da postoji, da je uvijek tu, u svakom trenutku, prisutan za svoju Kri` ljubavi

djecu. Bog poznaje svaku na{u misao, On jedini istinski poznaje dubinu na{ih srca i du{a. Upravo ta ~udesna sposobnost ono je {to me najvi{e fascinira kod Stvoritelja i Spasitelja svijeta. Smatram kako je najva`nije da pojedinac izgradi vlastiti odnos s Bogom. Taj odnos, po mome mi{ljenju, ne mora biti nu`no povezan s odlaskom u crkvu i sli~nim aktivnostima. Mislim da je ponekad sasvim dovoljno ugostiti Boga u svojim mislima i molitvama kako bismo osjetili njegovu ljubav i blagoslov. Va`no je biti vjernik u nutrini svoga bi}a, a ne samo u o~ima okoline. I sigurna sam da }u za ~itavog `ivota sa~uvati u sebi vjeru u Boga, jer nitko me ne mo`e ispuniti unutarnjom snagom i mirom kao On sam.

Antonia Habijan

63

@IVOT U DUHU

KRI@ S KRISTOM I MARIJA NOSI

U

vrijeme korizme pratimo Isusov kri`ni put, Njegovu muku i smrt i uskrsnu}e.

Molimo na svakoj postaji i gledamo ispa}eno lice dragoga nam Isusa, ali u sjeni svake slike, negdje u kutku, naziremo lik Majke, Isusove i na{e Majke. Vidimo njeno blijedo, u suze zaliveno lice, lice Majke koja pati, koja gledaju}i muke svoga Sina i sama osje}a trganje utrobe u kojoj je to dijete nosila, rodila, svojim mlijekom dojila, no}i uz Njega probdjela, nad svakim Njegovim korakom strepila i kao svaka majka za Njega molila.

Nijemo promatra tu muku, tu tugu i jad, tu razjarenu masu kojoj je njen Sin pomagao, koju je lije~io, od mrtvih uskrisivao, ti isti ljudi sada u`ivaju u Njegovim mukama, hu{kaju vojnike da ga {to nemilosrdnije tuku.“A za{to?“, pita se maj~ino srce, “Za{to ga ne ostavite na miru?“ Zna ona da je to kalvarija koju On za na{ spas mora pro}i, ali ne razumije te ljude koji su sve drugo - samo ne ljudi.

Kada je padao, ona ga je u svojoj du{i podr`ala, ulijevala mu snagu, tje{e}i ga, otiru}i mu suzama i krvlju umrljano lice, to drago lice ~ije je suze brisala kada bi bolovao kao dijete. Te{ko je Majci gledati patnje Sina, Sina kojega toliko voli, ali joj ne preostaje ni{ta nego da trpi i moli. Molitva joj daje snage da sve ovo pre`ivi, da u krilo uzme mrtvo tijelo svoga Sina, tijelo koje je izmu~eno probadanjem ruku i nogu, a ~avli, ti `eljezni ~avli, prodirali su kroz njegovo meso, a njeno tijelo je tu bol primalo, gr~ilo se u toj boli i te{ko, ali strpljivo podnosilo taj teret, tu bol, taj jad, tu tugu.

Zato se uvijek moramo sjetiti, ne sjetiti se, nego biti toga svjesni, da rane koje svojim grijesima nanosimo dragom Isusu, nanosimo

64

i njegovoj Majci. Zato poku{ajmo, vjeruju}i Isusu, zahvaljuju}i mu {to nas je spasio, od zla oslobodio, slobodu vjere dao, da uvijek {tujemo Majku Mariju, Majku koja je zajedno sa Sinom trpjela, tugu u svoju du{u pohranjivala, ali u Krista vjerovala. Vjerovala an|elu koji joj je navijestio za~e}e, starcu [imunu koji joj je boli srca navijestio, vjerovala toliko da je sve te patnje i boli nisu u toj vjeri pokolebale.

Zato u ovo vrijeme korizme uz muku Kristovu, sjetimo se i muke, tuge i jada Isusove i na{e Majke Marije. [tuju}i Mariju, slavimo Sina. U svoja srca tu ljubav unosimo, ja~ajmo i stalno dohranjujmo ja~anjem vjere, vjere bez sumnje, bez nedoumce, vjere u uskrsnu}e, u `ivot vje~ni koji nam je Isus darovao.

Poku{ajmo bar sada da nam uz molitve budu i djela bolja. Neka to budu djela ljubavi prema Bogu, prema Mariji, Josipu, Isusovom odgajatelju i roditelju, ljubav za Svetu obitelj, ljubav za sve obitelji svijeta, da budu nahranjene ljubavlju, sre}om, mirom, beskrajnom blago{}u, razumijevanjem i me|usobnim po{tovanjem, jer obitelj je temelj Crkve. [tuju}i Svetu obitelj po{tujemo i svoju obitelj, sve obitelji svijeta, svakoga ~ovjeka, jer samo tako }emo potvrditi svoju istinsku i duboku vjeru.

Tim putem trebamo i}i, imaju}i stalno na umu rije~i molitve koju upu}ujemo pjesmom Majci Mariji: „Umno`i na{u vjeru, u~vrsti ufanje, obrati mila Maj~ice sve izgubljene“.

Obrati nas, Gospodine!

Anica Potkonjak Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

TIHOGLASNA RAZMI[LJANJA O OPROSTU

OPROSTITI…

V

e} godinama slu{amo s oltara rije~i: “Dajmo oprost jedni drugima!’’ Od svih misli kojima premi{ljah, fenomen Boga Stvoritelja, ~ovjeka-stvorenja, i o kojima sam tiho-glasno progovorila naglas (pi{u}i), mo`da je oprost najte`a tema o kojoj `elim pone{to re}i, ne tiho nego naglas. Bojim se te teme, nije laka!

“Prosti moj Bo`e!

Kajem se! Prosti!’’, pjeva na{a korizmena pjesma.

Ma, je li ta misao isklju~ivo korizmena? I za{to je toliko sna`na misao kajanja prisutna u na{em narodu da je eto, opjevana i zadr`ala se u korizmenoj liturgiji? Jesmo li mi kao narod svjesni sebe, svoje povijesti, svoje kr{}anske povijesti (1300 godina) i svoga kr{}anskog poslanja? Kajemo se ve} milenij i par stotina godina, padamo na koljena i na nos!

Di`emo se i opet padamo! ^itaju}i “Kraljica Lepa’’, roman E. Kumi~i}a, ostadoh u`asnuta spoznajom da je u nas od tih ranih vremena prisutna la`, izdajstvo, krivokletstvo. “Nismo mi Hrvati ba{

Kri` ljubavi

65

@IVOT U DUHU

neko cvije}e, i zato nam je tako kako nam je’’, re~e jednom u razgovoru jedan moj znanac. Bojim se da je rekao istinu.

U serijalu “Pater Cadfael’’, jedna od junakinja filma, `ena srednjih godina pod redovni~kim velom re~e ovako: “Ovo velo skriva ve} podosta sijedu kosu! Prestara sam da bih lagala! Vi{e mi ne pristaje dvoli~nost!’’, i u nastavku njenog izlaganja otkriva tajnu koju P. Cadfael istra`uje. Sjajna serija, vrlo pou~na. Dade mi misliti... Moju sijedu kosu ne skriva velo ve} boja! Ali moje je vrijeme ono koje tra`i istinu i dakako pokajanje i tek onda oprost.

U jednom momentu bolesti, dakle tjelesne slabosti i nemo}i, jedan moj sin s tugom proslovi o tome kako tek sad shva}a {to je poniznost, jer je upu~en na nekoga. Stalno moli za pomo}. Rastu`ilo me to razmi{ljanje pa to nabrzo zaboravih! Ali – treba li nama doista tjelesna slabost da bismo shvatili svoju ljudsku bijedu? Umna slabost, duhovna mlitavost, povodljivost, stalna usmjerenost prema onome {to sveti pisac zove isprazno{}u.

Nismo li negdje u prikrajku svojih misli ili kojim migom ili `eljom ili djelom potiho okrenuti ispraznosti? Osobno, moram na`alost priznati da podosta ~esto “gledam u prazno’’ `ele}i ovo ili ono.

Prosti moj Bo`e! Kajem se, prosti! – pjevamo to ve} dugi niz godina. Vjerujemo li u to {to pjevamo? Ili pjevamo iz obi~aja!?

Motivi kajanja i oprosta prisutni su u Svetom pismu, to znamo. ^itajmo Joba! ^itajmo prispodobe, npr. o izgubljenom sinu! Sje}amo se Petrovog gorkog pla~a, kajanja... prepotresno je ~itati pisma crkvenog nau~itelja Abelarda njegovoj dragoj Heloizi! U tim pismima nema ni traga gor~ine, srditosti ili ru`nih misli prema ljudima koji su mu u svojoj zlo~i naudili! Njegova spremnost da oprosti je upravo nerazumljiva! Ali, ~injenica je da on upravo opra{taju}i izrasta u velikog ~ovjeka, mislioca, nau~itelja! Je li oprost kao kategorija danas ljudima privla~an? Je li on moderan? Je li uop}e potreban? Razmi{ljam

66

glasno a o~ekujem tihi odgovor, jer glasnog ne nalazim osim u vlastitim razmi{ljanjima i naravno u propovjedima.

Najproblemati~niji motiv oprosta (za shvatiti i prihvatiti) za mene je definitivno: “Ako te netko udari, pru`i mu i drugi obraz.’’

Tra`im odgovor na tu tajnu cijeli `ivot! Ne nalazim ga. U mladosti sam bila preneuka, u zrelosti preo{tra i prema sebi i prema drugima. Mladost je stalno donosila nova i opet nova pitanja... Zaobilazila sam “ozbiljne teme’’ razmi{ljaju}i : za to imam cijeli `ivot vremena, stignem! Ne}e pobje}i! Pobjeglo nije. Ali me sustiglo i prestiglo i “pritislo uza zid’’... Puno je toga za shvatiti, prihvatiti a najvi{e za oprostiti! I sebi i drugima. Tu temu – pru`anja drugog obraza – maestralno je objasnio na{ famozni kateheta pokojni P. Tadej Vojnovi}, franjevac, u svojim katehetskim serijama A, B, C, i D. Te su serije, apsolutno najvrednije katehetsko {tivo koje sam ikad pro~itala, stasale u 70-im godinama pro{log vijeka za potrebe katehete studenata u gradu Zagrebu. Na|oh ih slu~ajno u svojim bilje{kama! Pru`iti drugi obraz doslovno zna~i – prekinuti krug zla! Stopirati i stornirati mogu}nost osvete, obi~aj proizi{ao iz zakona – oko za oko, zub za zub – koji je uzro~no posljedi~no proizvodio stalno {irenje zla! Snaga opra{tanja? ^arolija ljubavi?

Pretvaranje negativne u pozitivnu energiju?

Tko to zna! Ta zaboga, zar doista moramo sve znati? Re~e jednom u propovjedi Pater Duda – Dovoljno je, Gospodine, da ti zna{!

Nemoram ja sve znati! – ^injenica je, ali, da je znanje mo}, a ~ovjek te`i prema mo}i. Potvr|uje sebe spoznajom mo}i! Ljudski faktor! Na`alost, mo} i znanje prejake su kategorije ua ljudsku slabost i ljudsku bijedu. ^ovjek mo~nik postaje ne~ovjek! Od Edena naovamo znanje i mo} su dvostruka o{trica. Povijest je na`alost pokazala da je ljudska snaga (mo}), mala, a ljudska slabost velika!.. Kako oprostiti neljubav, nevjeru, pronevjeru, poni`enost, prevaru, proklinjanja? A te datosti `ivimo i Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

pipamo ih! Ne uspijevamo ih uvijek izbje}i i zaobi}i. Ali Hrvati iz godine u godinu mole – Prosti moj Bo`e? Kajem se – prosti! Ako se toliko kaju i prose oprost, `ele li oni neku promjenu sebi i svom nacionalnom bi}u? Ili `ele oprost za sebe a i za one druge kojima ga duguju, jer bez oprosta ipak nema mira u du{i ~ovjeka. Osje}aj optu`ivanja, srd`be i proklinjanja vra~aju nam se svima kao bumerang, ~ine nam zlo. Bez kvalitetne samospoznaje nema – a nema ni oprosta. Tu, ali, dolazi na ispit `elja za mo}i i vla{}u! Ne jednom rekoh: “E, da sam vlast! Sre}om nisam!”

U svojoj famoznij knjizi ’uvod u kr{}anstvo’ veli teolog Ratzinger, sada{nji papa: „Prema poslanici Efe`anima Kristovo spasiteljsko djelo sastojalo se upravo u pobjedi nad mo}i i vlasti. Origen je tuma~e}i ovaj tekst vidio kolektivne snage koje obuzimaju ~ovjeka, a te su snage sredina i narodne predaje; to je ona anonimna snaga (’Man’) koja ~ovjeka gu{i i uni{tava.“ U daljnjim razmi{ljanjima govori da se Uskrsnu}em `eli pokazati kako ~ovjekova neumrlost mo`e biti zbiljska i shvatljiva jedino u zajedni{tvu ljudi, u ~ovjeku kao bi}u zajedni{tva, te nastavlja; „Kr{}anstvo, s obzirom na svoje temeljno opredjeljenje, nije individualna nego dru{tvena karizma. Nije netko kr{}anin zato {to bi samo kr{}ani postigli spasenje, nego zato jer kr{}anska dijakonia ima zna~enje za povijest i jer joj je potrebna.“ I tako mi u ovoj mojoj duhovnoj neveri pomo`e ova zanimljiva i te{ka knjiga uva`enog teologa, jednog od vode}ih mislilasa II. Vatikanskog sabora, danas Svetog Oca. Njegova je teolo{ka misao napona, rje~nik slo`en i prebogat. Jedva uhvatih osnovnu misao o smislu kr{}anskog `ivota, koja bi bila da se „kr{}anstvo mo`e shvatiti jedino na temelju zajednice i u odnosu na zajednicu, budu}i da ono nije spasenje za izolirana pojedinca.“ U kontekstu tih rije~i, dana{njeg pape Benedikta XVI., i mi Hrvati smo upu}eni jedni na druge! Obiteljski, profesionalno, prijeteljski, mo`da i susjedski. Mo`emo o tome razmi{ljati u makro i mikrodimenziji, ideja Kri` ljubavi

ostaje: kr{}ani smo onoliko koliko promi{ljamo o zajedni{tvu tj. cjelini! Veli Ratzinger: „Kr{}anska vjera obra}a se sa zahtjevom pojedincu, ali ga `eli za cjelinu a ne za se..!

U korizmi smo. To su dani oslu{kivanja savjesti, promi{ljanja pro{losti i sada{njosti te planiranja budu}nosti. Treba pro`ivjeti ova luda vremena kada sa svakog }o{ka vreba poziv ’kruha i igara’! Te{ko je katkad svrnuti pogled na raspelo, no zaboravljamo da su raspete ruke, zapravo ra{irene ruke, izraz klanjala~kog {tovanja, te da su i geste zagrljaja i nerazdijeljena bratstva. Po~ev od kri`a, teologija otaca otkrila je u toj simboli~koj gesti kr{}anskog moljenja jedinstvo {tovanja i bratstva, nedjeljivost slu`enja ~ovjeku i {tovanja Boga. (Ratzinger) Puno je tu mudrosti, katkada i nerazumljive! Vjerojatno mi ni ne moramo sve shvatiti, kao {to u svojoj velikoj poniznosti veli pater Duda: „Dovoljno je, Gospodine, da ti zna{!“ No mi, ljudi ovog vremena ipak nastojimo umom doku~iti i razumjeti {to vi{e mo`emo. Nije to grijeh! Bog nam je dao i sposobnost razmi{ljanja, spoznaje i biranja – i to slobodnog! Ipak u vrijeme korizme pravi je trenutak za obra}enje, i neka u nama `ivlje zazvoni misao „Prosti, moj Bo`e!

Kajem se, prosti!“ Mora da je tijekom stolje}a mnogo toga shvatio hrvatski narod kad su, tako pitomim tonovima, motivi kajanja i pra{tanja za`ivjeli u pjesmi.

Budi mi gospodine blagoslovljen i budi mi milosrdan! Mo`da tada vjerom doku~im makar mali dio Pavlove misli:“Vi ste jedno jedincato u Kristu“ (Gal:3,21) Mo`da potiho spoznam da je i meni mogu}e biti bolji i oprostiti sebi i drugima. Ne `elim strah i tjeskobu u trenutku susreta s Tobom, kako ka`e pjesma: „Ho}u li mo}i izdr`ati kada se budemo gledali o~i u o~i!.. Neka mi ne uzmanjka poniznosti i kajanja u trenutku... sjeti se da sam samo ~ovjek, a bog da si ti!“.

Budi mi gospodine blagoslovljen i budi mi milosrdan!

Josipa Dovrani}

67

@IVOT U DUHU

UTA@IVANJE @E\I

P

ostoje dani kada smo vi{e u kontaktu s ljudima, ne znam o ~emu to ovisi, naga|am. Bude dana kada vjerojatno djelujemo pristupa~niji negoli obi~no. Recimo, nakon {to sam tri godine za redom, gotovo svakodnevno, nedjeljom i vi{e puta, donosila do ambona diktafon radi snimanja teksta izgovorenih propovijedi u katedrali Uzvi{enja svetoga Kri`a u Sisku, tek nedavno sam ~ula kako je ljude zanimalo {to to i ~emu to radim.

Pitali su to u razgovorima jedni druge naga|aju}i. Kada su mi to ispri~ali, ostala sam malo za~u|ena - Pa ako vas je zanimalo, ne razumijem za{to me niste pitali? ^esto se vidimo‌ Odgovori su bili - Ti uvijek samo brzo pro|e{. Ili, mi smo gore na koru, ti dolje‌ Neki su ~ak mislili da pu{tam snimku. To mi je bio naj~udniji zaklju~ak, pa {to bi sve}enik onda, otvarao usta po nadahnu}u na prazno?

Prolazimo li zaista prebrzo kraj ljudi?

Mo`da niti ne zamijetimo kada netko zausti `ele}i pone{to nam re}i, priupitati nas, mo`da samo pozdraviti, javiti nam se. Odrasli smo ljudi, u istoj zajednici, a opet, izgleda da je za te prve korake u uspostavljanju me|uljudskih odnosa dobro do{ao i potreban - posrednik.

U ovih posljednjih nekoliko dana desilo se da mi se obratilo vi{e ljudi sa izno{enjem svog, mogu re}i, i problema. To nisu bili ljudi koje jako dobro poznajem, nekima od njih ne znam niti ime, ovaj puta ne toliko radi vlastite zaboravljivosti, nego jednostavno, poznajemo se iz vi|enja, izmijenili smo tek koju rije~, znamo se zapravo o~ima, ali i to

68

je ve} izgleda dobar po~etak za lak{e zapo~injanje razgovora. Radilo se o tome kako su mi se te osobe, izme|u ostaloga, povjerile da slu{aju, ~itaju i trude se i `ele bolje i vi{e razumjeti zapisanu Bo`ju rije~, ali eto imaju dojam, da im nekako ne ide.

Poku{avaju to kod ku}e sami, prate i slu{aju na misi, ali osje}aju da ne razumiju dovoljno.

Razgovaramo tada o tome kakva se sve mogu}a izdanja Biblije sa kakvim komentarima mogu nabaviti, o prijevodima odre|enih autora, za{to su mi neki posebno dragi, o prakti~nosti formata i izdanja, od kuda po~eti, kako ja i ~ime po~injem, {to je mene privuklo. Bude tu zaista raznih tema. Moja najtoplija preporuka njima bila je - dolazak na kateheze za odrasle utorkom i sudjelovanje u radu biblijske skupine petkom. Obje zajednice vjernika su pod stru~nim i nadahnutim vodstvom na{ega `upnika vl~. mr.sc.

Antuna Sente, ml. Izvrsna su i sveobuhvatna to predavanja, ali i samostalan rad. Preporu~ujem i neke emisije na Hrvatskom katoli~kom radiju, radio Qurinusu, prvom programu hrvatskog radija, priru~nike, rje~nike, ~asopise, nekima i Sustavni studij duhovnosti za osobne potrebe kod karmeli}ana u Remetama u Zagrebu, hodo~a{}a sa studijskim programom.

Znam da je u dana{njem u`urbanom svakodnevnom `ivotnom ritmu odre|eno vrijeme izuzetno te{ko prona}i i rezervirati ga samo za sebe i dragoga Boga, ali isto tako mogu iz osobnog iskustva potvrditi koliko to meni zna~i. To vrijeme usredoto~enosti na Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

retke evan|elja, razmi{ljanje, izno{enje osobnih sumnji, dilema, nevjerica, razja{njavanja pojmova, nema u~inkovitost samo u tom vremenski odre|enom okviru i prostoru. To vrijeme se rasprostire i {iri u sva podru~ja na{eg djelovanja i postojanja i uistinu kao da i sada{njost, i nekada ne tako laka svakodnevica, dulje, bolje ali i kvalitetnije i ispunjenije postoji i traje.

U jednoj svojoj propovijedi karmeli}anin o. Dario Toki} govorio je o simbolici „izvora `ive vode“. Ukratko i pojednostavljeno kazao je da je Bo`ja rije~ izvor koji nikada ne presu{uje, nama je va`no da znamo da postoji, gdje }emo ga na}i, neophodan nam je da ostanemo na `ivotu, koliko god nam se ~ini da bismo ga mogli popiti naiskap, znamo da je to nemogu}e, nije smisao odjednom sve „popiti“, smisao je - stalno navra}ati, svakodnevno se napajati vodom sa toga izvora. Dakle, priznati svoju ograni~enost, bez obzira na prisutne `elje i stremljenja, shvatiti va`nost i u~iti se kako poniznosti tako i ustrajnosti.

Stalno tome izvoru - Bo`joj rije~i - navra}ati. Meni je upravo ta propovijed nadahnuta tekstom evan|elja svetoga Ivana puno puta bila naputak za prihva}anje postepenosti, ne pretjeranog `urenja Kri` ljubavi

69

@IVOT U DUHU

i velikih o~ekivanja i ispunjenja zahtjeva koje sam stavljala pred sebe. [to sam zapravo htjela re}i? Sljede}e: ako nam i u kontaktu sa ljudima treba posrednik, pa kako onda ne naglas priznati i ~injenicu da nam je i u na{em osobnom doticaju s Bo`jom rije~i posrednik vi{e nego potreban?

Taj posrednik je, htjeli priznati ili ne sve}enik.

Vjerujem da sve}enici i sami ~esto puta razmi{ljaju i preispituju i svoje motive i opredijeljenost za taj poziv i vlastitu uspje{nost i svoju vjerodostojnost u tome. Isto tako, slu{aju}i i ~itaju}i propovijedi, shva}am i koliko je takav na~in pribli`avanja Bo`je rije~i vjerniku laiku nu`an i potreban.

Kako o Bo`joj rije~i, razgovarala sam s ljudima i o u~inku propovijedi na njih. Nisam zapo~injala te razgovore. Uglavnom sam slu{ala.

Jedan od ljep{ih i toplijih primjera kako rije~ sve}enika zaista mo`e otvoriti srce i potaknuti na bitan pomak u `ivotu, korak dalje, iskorak od ustaljenog na~ina `ivota, je

70

propovijed koju je vl~. mr.sc. Antun Sente, ml. izgovorio o nadcariniku Zakeju. Mnogi su slu{ali, prepuna je bila katedrala na ve~ernjoj misi te nedjelje. Izvedena je i o`ivljena slika Zakejevog penjanja na smokvu, naime i `upnik se popeo na propovjedaonicu i od tamo govorio.

A jedna osoba je upravo tu sliku i rije~i iz evan|elja i propovijedi, tu `elju „vidjeti“, bolje „vidjeti“ Isusa, preslikala u svoj `ivot.

Rekla mi je, tako lijepo i tako jednostavno Sve je tu bilo tako na svome mjestu, tako je bilo jasno, zaista sam osjetila kako mi je ba{ to trebalo, i tada jo{ na misi, zapitala se - Ako je mogao Zakej, a za{to ne bih poku{ala i ja?

I u~inila iskorak - krenula na kateheze za odrasle. @edna je, jedino na izvoru `ive vode tu vrstu `e|i je mogu}e uta`iti. I zaista sam sretna {to je potra`ila pomo} u nala`enju toga izvora prepustiv{i vodstvo u prave ruke - ruke „kvalificiranog posrednika“, pastira, sve}enika, na{ega `upnika.

Antonija Tomazini}

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

BEZ KRI@A NEMA NEBA

N

e znam kako vama, no meni nije dugo, dugo vremena bilo lako gledati Isusa raspetoga. Isusa izmrcvarenog na kri`u.

Prikazanog u bojama krvi, bojama rana i otvorenoga mesa. U bojama boli. Isusa razodjevenog, samog, izdvojenog od svega na tako neobi~an i surov na~in.

Zato sam ~esto kao dijete razmi{ljala za{to Ga ne bismo dr`ali barem polegnutog, kad ve} jest raspet, manje mi je mu~no Njegovo stanje izgledalo ako ne visi jo{ i prikovan. Manja mi se bol tako ~inila. Otvorene rane, ogromni ~avli koji su iz njih virili, stvarno mi je to bilo stra{no. I znala sam potajno malo pole}i raspelo, ne onako kao da je skroz na zemlji, nego blago odignuto od podloge. Samo da ne visi, mislila sam, i pokrivala Ga. Mislila sam, kako su mogli? Oni, neki, davni ljudi. U tim svojim dje~jim „razmatranjima“ slu{aju}i pri~e o Njegovom ponovnom dolasku poru~ivala Mu neka ne dolazi.

Opet }e sve biti isto. Mo`da jo{ i gore.

A danas mi se ~ini da su te Njegove tjelesne, iako stravi~ne boli, morale bile neznatne u odnosu na bol koja se granala u Njegovoj du{i.

Ima par situacija u `ivotu od kojih ti pokleknu koljena, neobi~an je to osje}aj, ne doga|a se ~esto. Jednom mi se to dogodilo u Jeruzalemu, pokazivali su nam tzv. ~atrnje, uske, nekoliko metara duboke rupe, o{trih, izuzetno nazubljenih rubova u stijeni. U takve su bacali i Isusa. „Prirodna“ tamnica Kri` ljubavi

za Svjetlo svijeta. U trenucima dok sam tamo ulazila, ne da su mi koljena klecala, nego zaista nisam imala osjeta u nogama. U obu}i nije zgodno onuda hodati, ~ak ni po svjetlu.

Zami{ljala sam Njegovo neza{ti}eno, golo tijelo, zami{ljala kako Ga na silnu guraju i bacaju unutra, oni mnogi, a On sam.

Kako su mogli? Oni, neki drugi, davni ljudi?

Vremenska distanca i ljudski li, to kao da je stvaralo odmak od Njegove bo`anske osobe.

No, putem radio valova do mene je doputovalo jedno tu|e „Putovanje s kri`em“.

Nekoliko etapa toga putovanja, slika po slika.

Tuga po tuga, razlog za razlogom, obja{njene, pa smisao, ispovijed, vjera i molitva.

Nikada vi{e nakon toga nije mi palo na pamet dje~je razmi{ljanje kako pole}i Isusa.

Nikada.

I od tada ne razmi{ljam vi{e - kako su mogli…Jer, prete{ko je… Prete{ko je jer imam puno toga svoga od kuda razmi{ljanje po~inje: Kako sam mogla?

Autor posvete na kri`nome putu svog „Putovanja s kri`em“ vjerojatno nije niti slutio koliko }e se njegove rije~i pokazati istinite, glase: Sa `eljom da Vam ovo Putovanje s kri`em olak{a no{enje vlastitoga kri`a. I zaista je tako.

I gledam raspela, niti jedno nije dovoljno visoko postavljeno, i znam - bez kri`a nema niti neba.

Antonija Tomazini}

71

@IVOT U DUHU

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

NAPUTAK za sve}enike `upa pri odlasku vjernika u Zagreb Sve}enik je u svojoj `upi obvezan: - upozoriti vjernike da nitko ne}e mo}i u}i na prostor Trga bana J. Jela~i}a na kojem }e se odr`avati bdijenje i prostor zagreba~kog hipodroma na kojem }e se odr`avati Sveta misa bez ulaznice, - upozoriti vjernike da policija preporu~a pravovremen dolazak u Zagreb i to do 18,00 sati dana 04. lipnja 2011. god. na prostor Trga bana J. Jela~i}a, odnosno do 08,00 sati dana 05. lipnja 2011. godine na prostor zagreba~kog hipodroma, kako bi vjernici mogli biti pravovremeno pregledani i smje{teni na mjesta odre|ena ulaznicama, a hodogram dolazaka autobusa sa vjernicima }e biti izra|en u suradnji Crkvenog odbora za do~ek Sv. Oca i policije, - vjernike upozoriti da sa sobom ne nose: oru`je, no`eve, predmete pogodne za nano{enje ozljeda, alkoholna pi}a, nepotrebne koli~ine novca ili druge predmete velike vrijednosti zbog mogu}ih kra|a, - upozoriti vjernike da se ne izdvajaju iz organiziranih grupa, - da tijekom Svete mise sura|uju sa redarima i policajcima, te postupaju po uputama redara koji }e imati sve informacije o potrebama vjernika (hitna lije~ni~ka pomo}, prehrana, na~in razlaza, vatrogasni put, higijenske potrebe i sl.), - o eventualnim saznanjima samoinicijativnog odlaska du{evno oboljelih osoba sklonih izgredima izvijesti policiju, - sugerirati vjernicima da ne kre}u osobnim vozilima u Zagreb, da koriste organizirani prijevoz i izbjegavaju individualne dolaske, - za organizirani dolazak to~no se pridr`avati naputka dobivenog od Crkvenog odbora za do~ek Sv. Oca (glede pravca dolaska u Zagreb, mjesta parkiranja, na~ina ulaska, zadr`avanja i izlaska sa mjesta okupljanja), - posebno upozoriti vjernike da za vrijeme pozdravljanja Svetog Oca ne smiju bacati cvije}e i druge predmete, - da }e transparente mo}i unijeti na hipodrom samo po prethodnom odobrenju Crkvenog odbora za do~ek Svetog Oca i redara.

72

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

STEEV

8. MJESEC CRVENA GLUMAC ŽIDOVSKOG KRVNA KERAI KALENDARA STANICA

INDIJ

MJESTO NA PAŠMANU

NOVALJSKA ČEŠKI Stjepan SKANDINAVSKI NAŠA ATLETIČAR PJEVAČICA NEBESNICI NEGACIJA Bonev ZATOPEK SANDRA

SLOVO POBJEDE GLASNIK

DIFRAKCIJE VANADIJ DIO CRTAĆEG PRIBORA POTAKNUTI

MILKA TRNINA

KRSTE JURAS POTVRDNA RIJEČ

VRLO DUG VREMENSKI PERIOD

TALIJANSKA DVICA

“NE” U FRANCUZA

UMJETNOST

IVAN NOVAK UKRAS NA VRATU

RODITELJI

EKIPA

DO, UZ

IZBOČINE KOPNA U MORE

ROENTGEN

KISIK

RADIJUS RUKOMETNI VRATAR MATOŠEVIĆ

UGLJIK KOTUR, UŽETNICA

MJESTO KOD OPATIJE

NAJMANJI PARNI BROJ

VOJKO OBERSNEL

ŠAV NA ŽENSKOJ ČARAPI

RUB

“PACIFIC AUDIO VISUAL INSTITUTE”

PRKOS

DIJELOVI DANA

POLUDRAGI SITNOZRNASTI KAMEN

AMERIČKI BOKSAČ, “KUNA” MUHAMMAD VEĆI ODSJEK VREMENA RIMSKA BOŽICA PLODNOSTI

VLADIMIR TADEJ BITI TURIST LJETI

OBIČNOSTI, OTRCANOSTI OVDJE RADIŠNA ŽIVOTINJICA UNUTRA

LJUDI OGROMNA ZNANJA

Kri` ljubavi

73

@IVOT U DUHU

74

Kri` ljubavi