/kriz_ljubavi_63

RIJE^ UREDNIKA

SADR`AJ Rije~ urednika ..................................... 1 Rije~ `upnika ...................................... 2 Živost `upe ......................................... 3 Duhovno putovanje ............................14 Kako izgleda ve~er duhovnih {ansona u mojim o~ima? ..................................18 Dojmovi ~lanova dje~jeg zbora Kri` ljubavi o putovanjuu Dubrovnik i Opuzen ............................................22 Dvije „predstave“ ili u ~emu se trudimo nasljedovati svece? ................31 Advent ...............................................34 Vrijeme lijepog pjevanja ......................35 Svjedoci svjetla...................................38 ^estitka kr{tenima/vjen~anima ...........39 ^estitka starijima ................................42 Kultura rada: pregled Petog hrvatskog socijalnog tjedna ................................44 Susreti vjernika laika i suradnika Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisa~ke biskupije ................................48 Novi biskup koadjutor ......................... 49 Kardinal franjo [eper i Sisak ................ 50 Priprava za brak .................................. 52 SHMK ................................................. 54 Intervju: Mons. V. Stankovi} ................ 56 Otajstveni Bo`i} .................................. 64 Rajmund Kupareo - umjetnik ............... 66 Odgovor `upniku ................................ 69 Molimo za sve}enike ........................... 71 Nada................................................... 74 @ivot u duhu ....................................... 75

Dragi ~itatelji, Dvije teme obilje`avaju ovaj broj na{eg lista Kri` ljubavi. Prva je Susret hrvatske katoli~ke mlade`i koji }e idu}e godine biti odr`an u Sisku. Donosimo upute koje je za tu prigodu pripremio povjerenik za pastoral mladih sisa~ke biskupije vl~. Branko Koreti} i koje }e biti korisne za sve one koji sudjeluju na bilo koji na~in u organizaciji tog velikog doga|aja. Fra Darko Tepert povezuje taj doga|aj i njegov znak – Kvirinovu svjetiljku i tuma~i nam porijeklo i zna~enje te svjetiljke. Druga zna~ajna tema ovog broja povezana je s tridesetom obljetnicom smrti velikog hrvatskog kardinala i zagreba~kog nadbiskupa Franje [epera. Kao {to je poznato kard. [eper bio je prefekt Kongregacije za nauk vjere, a na tom mjestu naslijedio ga je Josef Ratzinger dana{nji papa Benedikt XVI. Pojedinosti i zanimljivosti o kard. [eperu donosi nam mons. Vladimir Stankovi} svojedobno osobni kardinalov tajnik, a Lojzo Buturac prisje}a se [eperovih posjeta na{em gradu i svojih osobnih susreta s nadbiskupom.

Nakon vi{e od 70 godina odr`an je u na{oj zemlji „Socijalni tjedan“ o ~emu donosimo op{irno izvije{}e. Tu je i nekoliko ~lanaka koji prate zbivanja u na{oj `upi, ali i Crkvi uop}e. Zanimljivo je pro~itati dojmove s dva gostovanja zborova mladih i dje~jeg zbora na{e `upe.

Jedan ~lanak upoznaje nas sa sve}enikom umjetnikom Rajmundom Kupareom, dominikancem. Nekoliko prigodnih meditativnih tekstova i pjesama neka nam bar malo pomognu u {to boljoj duhovnoj pripravi za veliki blagdan Ro|enja Gospodnjeg.

Zoran Crljenica, urednik

Kri` ljubavi – list katedralne `upe Uzvi{enja svetog Kri`a • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., katedralni `upnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Antonija Tomazini}, Ivanka Palac, Mato Malekinu{i}, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi}, Marko Mihali}, Maja Sente, Iva Pavu{ek, Davorka Ba{i}, Stjepan Bonev, Monika Pranji}, Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Stjepan Vego, Mateo Pokas, Goran Safi}, Kristijan Ken|eli} • Tekstove i fotografije ne vra}amo.

• Naklada: 1000 primjeraka •

Kri` ljubavi

1

RIJE^ @UPNIKA

Dragi moji Si{}ani! - Nevina djeca?! Mt 2,13-18

C

rkva tri dana po Bo`i}u slavi Nevinu dje~icu, mu~enike koji su zbog Krista poslani u nasilnu smrt. Naime, `idovski kralj Herod, u strahu za svoje prijestolje, posla poubijati sve dje~ake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine nani`e. Naredio je ta ubojstva jer je saznao da se u Betlehemu ima roditi kralj. Nije on razumio da se tu radi o Kralju kraljeva i Spasitelju svijeta. On se bojao za svoj polo`aj i taj strah natjera ga uklonit svaku prepreku koja bi mogla naru{iti njegov polo`aj.

Znaju}i da svaki odlomak Svetog pisma iliti Bo`je rije~i ima univerzalno zna~enje za sva vremena i svakog ~ovjeka, pitam se {to taj doga|aj opisan u Matejevom evan|elju, govori danas nama u Hrvatskoj u na{em Sisku. Ratna opasnost je pro{la, toga smo svjesni. No, je li sigurna budu}nost na{e djece, na{ih mladih?

Prije nego potra`imo odgovore na postavljena pitanja zaustavimo se na jo{ jednoj ~injenici. Za{to Crkva, ba{ sada u ovo Bo`i}no lijepo raspolo`enje, pred nas stavlja takva te{ka izvje{}a. Dan po Bo`icu, razmi{ljamo o mu~eni{tvu Svetog Stjepana, a onda o Nevinoj dje~ici.

Lijepo ozra~je koje se osje}a u Bo`i}no vrijeme nije bilo na dan ro|enja Isusa Krista, barem ne Josipu Mariji i novoro|enom djetetu. Za njih, u tom te{kom trenutku poroda, nije bilo mjesta u prostoru gdje `ive ljudi, ve} me|u `ivotinjama. Poznato nam je Krist se rodio u {tali. No ipak, posredstvom an|ela, pastiri su saznali i shvatili {to se dogodilo. Mudraci s Istoka, ~itaju}i znakove, povjerovali su i promijenili svoj na~ini `ivota kako bi se poklonili novoro|enom Spasitelju. Isto se doga|a i danas. Bog te{ko ulazi u prostore ljudskih srca, ne zato {to to Bog ne zna ili ne mo`e, ve} zato {to nije pozvan, a mnogima i smeta. Stoga, svaki onaj koji Boga i njegovu poruku {iri, smeta i biva uklonjen. Nevina dje~ica i Stjepan smr}u, a mnogi drugi ignorancijom i ismijavanjem.

Svjestan navedenih ~injenica s pravom se pribojavam i za dana{nju djecu i mlade`. Ne prijeti im se smr}u, ali kako tuma~iti njihovu nasilnost koja, na `alost zavr{ava i smr}u?

Direktno ih fizi~ki nitko ne zlostavlja, ali konstantnim „filanjem“ putem medija i javnog mijenja, nasilni~kim slikama, poticanjem na razvijanje niskih strasti a pod izlikom slobode, ogradili smo i uklonili svoju odgovornost i njima u ruke stavili ma~. Na taj na~in mo}nici dana{njeg svijeta prije~e {irenje Bo`je poruke mira i ljubavi. Ipak, kao i u Herodovo vrijeme an|eo Gospodnji javlja ljudima dobre volje kako za{titi svoje, svoju djecu od svakoga zla.

Bijegom! Pobjegnimo, ljudi dobre volje, iz svijeta izokrenutih vrijednosti i uto~i{te na|imo u Bogu koji nam se otkriva u liku malog djeteta. To dijete, iako ne prihva}eno od ve}ine, svojom postojano{}u i poslu{no{}u nebeskom Ocu izmijenilo je ljudsku povijest i pokazalo put spasenja mira i ljubavi.

Va{ `upnik Antun Sente

2

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

U nedjelju 11. rujna ostvaren je s vi{e doga|anja prvi dan trodnevne duhovne pripreme za proslavu za{titnika `upe i sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a.

Svetu misu sa {kolskom djecom i njihovim roditeljima slavio je vl~. Mato Malekinu{i}, `upni vikar, za vrijeme koje su zazvali Duha Svetoga na po~etku vjeronau~ne i {kolske godine.

Ve~ernju svetu misu predvodio je mr. sc. Jenko Buli}, po vjerenik za pastoral mladih Splitsko – makarske nadbiskupije u koncelebraciji s mr. sc. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom u Sisku. Nakon misnog slavlja mladi su uprili~ili Festival mladih koji je imao humanitarni karakter. Naime, mladi su skupljali dobrovoljne priloge za pomo} obitelji Miroslava Mimija Ki{a koji je prije nekoliko mjeseci do`ivio mo`dani udar te mu je potrebna duhovna i materijalna pomo} za oporavak. Brojne fotografije Miroslava Ki{a objavljene su na mre`nim stranicama i u `upnom listu sisa~ke katedralne `upe.

U ponedjeljak 12. rujna ostvaren je u znaku obitelji i obiteljskog zajedni{tva drugi dan trodnevne duhovne pripreme za proslavu za{titnika `upe i sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a. Misno slavlje predvodio je mr. sc. Jenko Buli}, u koncelebraciji s mr. sc.

Antunom Senteom, katedralnim `upnikom u Sisku. U prigodnoj homiliji don Jenko posebno se obra}ao djeci, kandidatima za prvu svetu pri~est te njihovim roditeljima.

Kazao je kako u prvoj pri~esti vidimo vi{e od Kri` ljubavi

obi~nog znaka, vi{e od neke usputne poruke.

U svakoj svetoj misi mi osje}amo `ivog Krista i prisutnost njegove ljubavi. Nakon misnog slavlja mladi katedralni animatori priredili su pregr{t igara za djecu, ali i njihove roditelje. Obiteljski susret zavr{io je zajedni~kom okrjepom u dvori{tu Pastoralnog centra sisa~ke katedralne `upe.

U utorak 13. rujna, na tre}i dan duhovne pripreme za proslavu za{titnika katedralne `upe i sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a, mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup otvorio je izlo`bu „Kri`ni put Sisa~ke crkve u Domovinskom ratu“ u prostorima Pastoralnog centra.

Izlo`ba fotografija, koju su pripremili Spomenka Juri}, voditeljica Ureda za kulturu pri Sisa~koj biskupiji i Stjepan Vego, pokazuje `upne crkve Sisa~ke biskupije koje su bile sru{ene u Domovinskom ratu; pokazuje izgled crkvi prije po~etka rata, kako su izgledale na kraju rata i kako iste crkve izgledaju danas. Samoj izlo`bi prethodila je pobo`nost kri`nog puta u kojoj su sudjelovali kandidati za krizmu te misno slavlje u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a koje je predvodio mr. sc. Jenko Buli}, profesor na KBF-u Sveu~ili{ta u Splitu. Mr. sc. Buli} okupljenom mno{tvu i kandidatima za krizmu govorio je o istinskoj ljubavi koja se jedino mo`e mjeriti na Kristovom kri`u. Euharistijsko slavlje, koje su svojim skladnim pjevanjem animirali ~lanovi

3

@IVOST @UPE

katedralnog zbora mladih „Crux amata“ pod ravnanjem Dolores [imunovi}, zavr{ilo je sve~anom procesijom sa svije}ama oko Sisa~ke katedrale dok su sve}enici nosili relikvije Isusova kri`a koje se ve} dugo godina ~uvaju u najstarijoj i sredi{njoj sisa~koj `upi Uzvi{enja Svetog Kri`a.

U srijedu 14. rujna povodom proslave za{titnika `upe i katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku misno slavlje predvodio je mons. Mijo Gorski, pomo}ni biskup zagreba~ki. Tom prigodom rekao je: „Bez ljubavi svi su ljudski kri`evi, bez obzira na koli~inu patnje, besmisleni i nekorisni. Samo je Kristov kri` spasonosan, i samo ako svoj s Njime nosimo i na{i nas kri`evi spa{avaju.

Samo dragovoljno prihva}anje kri`a spa{ava.

I tko god prihvati odgovornost, stavlja na svoja le|a teret kri`a, neminovno dolazi do sukoba mi{ljenja, a do}i }e i na zub javnosti, ali jedino se tako ~ine pomaci, jedino tako odrasta ~ovjek i razvija se dru{tvo i Crkva.

No ni Kristov ni na{ kri` nemaju nikakvog smisla ako sve samo na kri`u zavr{ava. To bi bio bolesni mazohizam da ~ovjek sam za sebe `eli trpljenje. Kristov i na{ kri` imaju smisla samo ako slijedi uskrsnu}e. I tu je snaga kri`a, ne u smrti, nego u `ivotu koji iz njega proizlazi.“ Na po~etku misnog slavlja u ime sisa~kog klera i okupljenih vjernika rije~i pozdrava i dobrodo{lice predvoditelju slavlja mons. Gorskom uputio je mons. Vlado Ko{i},

4

sisa~ki biskup. U zajedni{tvu s dvadesetak sve}enika i u ime Sisa~kog biskupa u znak zahvale za vo|enje misnog slavlja, mr. sc.

Antun Sente, katedralni `upnik u Sisku predao je biskupu Gorskom sliku raspetog Krista, rad akademskog slikara Alema Bio~i}a.

U nedjelju, 25. rujna, {estog dana devetnice povodom proslave za{titnika [ibenske biskupije i grada [ibenika, Svetog Mihovila, u katedrali Svetog Jakova odr`an je tradicionalni festival mladih, “Ve~er duhovnih {ansona”. Festival je zapo~eo svetom misom koju je predvodio mr. sc. Antun Sente, ml., sisa~ki katedralni `upnik uz koncelebraciju don Marinka Mlaki}a, povjerenika za pastoral mladih [ibenske biskupije. Na misi je sudjelovao i mons. Ante Ivas, {ibenski biskup.

Nakon svete mise nastupili su neki od najpoznatijih sastava hrvatske duhovne scene. Festival je otvorila {ibenska klapa Fortica nakon ~ega je nastupio i sisa~ki katedralni zbor mla-

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

dih „Crux amata“ pod vodstvom Dolores [imunovi} koji je svojim pjevanjem uzveli~ao i prethodno misno slavlje, zatim VIS Sperantes iz Splita, Novo svitanje iz Zagreba te klapa Bunari iz Vodica. Festival je zavr{io predstavljanjem doma}eg sastava, VIS-a Laudantes pod vodstvom ve} spomenutog don Marinka Mlaki}a.

U utorak 27. rujna slave}i Dan policije blagdanom Svetog Mihaela arkan|ela, mons.

Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup na misnom slavlju u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a ~estitao je policajcima rije~ima: „^estitaju}i vam va{ blagdan `elim vam izraziti iskrenu zahvalu za va{u po`rtvovnost i va{ rad koji je na korist ~itave na{e zajednice, pa tako i nas vjernika. Va{a je slu`ba te{ka, ali lijepa, jer je usmjerena pomaganju bli`njima. Vi ste izabrali za svoga za{titnika arkan|ela Mihaela jer i sami vr{ite slu`bu „an|ela ~uvara“, ~uvaju}i od opasnosti na{e gra|ane, djecu, sudionike u prometu, pru`aju}i nam svima sigurnost i {tite}i nas od kriminala, zlo~ina“.

Kri` ljubavi

U ponedjeljak 3. listopada odr`an je susret voditelja `upnih zajednica Katedralne `upe u Maloj dvorani Pastoralnog centra pod vodstvom `upnika Antuna.

U ~etvrtak 6. listopada odr`an je u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku, a pod predsjedanjem mons. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa, mjese~ni susret sve}enika Sisa~ke biskupije. „Otajstvo i estetika slavlja“ bila je tema izlaganja profesora dr. Ante Crn~evi}a.

Prof. Crn~evi} u svom je izlaganju istaknuo kako polazi{te za razumijevanje liturgije i za tra`enje odgovora na pitanja liturgijskog pastorala i liturgijske obredne prakse stoji u istini da je liturgijski ~in prije svega otajstveni ~in, Bo`je djelo u `ivotu Crkve. Predava~ je u svom predavanju govorio o Liturgiji kao otajstvu Bo`jeg silaska, o liturgijskoj obnovi Crkve, djelatnom udioni{tvu u Otajstvu, o otajstvu i obrednoj formi spomena te o estetici obreda, te zaklju~io kako iznesene misli imaju zada}u poticaja druga~ijem razmi{ljanju o liturgiji Crkve, ali i kao poticaj za pitanja i raspravu.

5

@IVOST @UPE

Istog dana vl~. Branko Koreti}, povjerenik za pastoral mladih predstavio je na Sve}eni~kom danu Sisa~ke biskupije Priru~nik za animatore mladih „U svjetlosti hodimo“ koji sadr`i 25 kateheza za animiranje pripremnih `upnih okupljanja mladih, koji }e sudjelovati na Susretu hrvatske katoli~ke mlade`i u Sisku 5.i 6. svibnja 2012. godine.

Naslov priru~nika “U svjetlosti hodimo” (1 Iv 1,7) istovremeno je i geslo pod kojim }e Susret biti odr`an.

U petak 7. listopada, vl~. Mato Malekinu{i}, `upni vikar, odr`ao je prvu `upnu katehezu sa svojom skupinom krizmanika u Pastoralnom centru katedralne `upe. Na

kraju kateheze kada su ve} odlazili svojim ku}ama, krizmanici su se uvelike obradovali {to je me|u njih `upnik Sente doveo gospodina Jacquesa Houdeka, poznatog pjeva~a.

U kratkom dru`enju Jacques je krizmanike potaknuo na dobru pripremu te im potvrdio da se i on sam pripremao za krizmu i primio sakrament Duha Svetoga.

U ponedjeljak 10. listopada odr`ana je rasprava kao priprema za 5. socijalni tjedan na temu: „Obitelj i rad“ za vrijeme koje se raspravljalo o pitanjima: Kako se na{a obitelj nosi danas s oskudicom; kako se nosi s izazovima pretjerane potro{nje i tereta dugova? Kako se obitelj nosi s nezaposleno{}u?

Od petka 14. do nedjelje 16. listopada pedesetak `upljana hodo~astilo je Majci Bo`joj Lurdskoj u Sinj za vrijeme kojega su posjetili i Me|ugorje, a pod vodstvom vl~.

Mate Malekinu{i}a, `upnog vikara.

U utorak 18. listopada na blagdan Svetog Luke evan|elista i lije~nika, katedralna `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a organizirala je Dan starijih osoba. Stariji `upljani imali su priliku pristupiti sakramentu svete ispovijedi koje su im podjeljivali na{ `upnik Antun, `upni vikar Mato te Alojzije, `upnik u miru u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a.

Slijedila je listopadska pobo`nost koju su vo|eni sestrama Mirjanom i Karlom pobo`no ostvarili kandidati za prvu svetu pri~est.

6

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Misno slavlje tom je prigodom vodio `upnik Antun u koncelebraciji vl~. Mate i pre~. Alojzija, za vrijeme kojega su sve}enici svima raspolo`enima podijelili sakrament bolesni~kog pomazanja. Nakon misnog slavlja uslijedilo je ugodno dru`enje u Velikoj dvorani Pastoralnog centra uz okrjepu ukusnim zalogajima koje su mla|i `upljani pripremili svojim starijim su`upljanima.

mise zbor je odr`ao kratki koncert i za svoj nastup dobio gromoglasan pljesak.

U utorak 25. listopada osobe s intelektualnim te{ko}ama i pridru`enim smetnjama iz Centra za rehabilitaciju u Komarevu i iz Kluba @abica iz Siska posjetili su katedralnu `upu Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku. Tridesetak korisnika stalnog smje{taja Centra u Komarevu i Kluba @abica zajedno sa svojim terapeutima sudjelovali su na misnom slavlju koje je predvodio Antun Sente, katedralni `upnik. Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su sami {ti}enici svojim skladnim pjevanjem.

Naime, za ovu svetu misu oni su dulje vrijeme uvje`bavali pjesme „Krist jednom stade na `alu“ i „Ima jedna duga cesta“. Uz orgulja{ku pratnju s. Mirjane Turkovi} njihovo pjevanje je uistinu zvu~alo skladno i lijepo te se mogao osjetiti njihov do`ivljaj Boga.

U petak 21. listopada ~lanovi katedralnog dje~jeg zbora „Kri` ljubavi“ sa svojom voditeljicom Ivankom Krnic i `upnikom Antunom krenuli su na put u Dubrovnik i Opuzen. S njima su jo{ bili Dolores [imunovi} i Juraj Brli} kao glazbena pratnja.

U nedjelju 23. listopada, `upnik Sente predvodio je Svetu misu zajedno s opuzenskim `upnikom i dekanom, a dje~ji zbor „Kri` ljubavi“ animirao je pjevanje. Nakon U ~etvrtak 27. listopada, u prostorijama Pastoralnog centra katedralne `upe, Odbor HBK za mlade odr`ao je redovitu sjednicu.

Na po~etku zasjedanja ~lanove odbora pozdravio je doma}in mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, koji je zbog odsutnosti predsjednika Odbora HBK za mlade, zagreba~kog pomo}nog biskupa, mons. Mije Gorskog, predsjedao sjednicom. Tema ovog zasjedanja bio je Susret hrvatske katoli~ke mlade`i u Sisku. Vl~. Branko Koreti}, povjerenik za Kri` ljubavi

7

@IVOST @UPE

mlade Sisa~ke biskupije, upoznao je povjerenike za mlade hrvatskih biskupija i nadbiskupija s tijekom priprema za susret i ovom prilikom im predstavio himnu susreta „U svjetlosti hodimo“ koju izvodi Zbor mladih Sisa~ke biskupije. Nakon sjednice slijedila je Slu`ba rije~i u Katedrali tijekom koje je mons.

Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup, blagoslovio i predao povjerenicima Kvirinovu svjetiljku, repliku uljanice iz 4. stolje}a na|ene u Sisku.

Oni }e ih ponijeti u svoje biskupije kao simbol zajedni{tva ~iji }e se vrhunac dogoditi u Sisku sljede}e godine.

U subotu 29. listopada u prostorijama Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku odr`an je stru~ni skup za vjerou~itelje osnovnih i srednjih {kola s podru~ja Sisa~ke biskupije na temu „Vjeronauk u dru{tvenom i humanisti~kom podru~ju suvremene {kole“. Radni dio skupa zapo~eo je predavanjem „Vjeronauk u dru{tvenom i humanisti~kom podru~ju suvremene

8

{kole“ prof. dr. @eljka Tanji}a, rektora Hrvatskog katoli~kog sveu~ili{ta u Zagrebu. U svojemu predavanju prof. Tanji} govorio je o ulozi vjeronauka u suvremenom dru{tvu, va`nosti izgradnje unutarnjeg stava za smisao patnje, kri`a, otkrivanje mo}i u nemo}i i pojmu iskustva s Uskrslim.

U nedjelju 30. listopada `upnik Antun Sente slavio je misu za sve pokojne `upljane koji su se tokom pro{le godine preselili u vje~nost.

U ponedjeljak 31. listopada uo~i svetkovine Svih Svetih brojni mladi iz Siska i susjednih gradova sudjelovali su na misnom slavlju koje je predvodio vl~. Branko Koreti}, povjerenik za Pastoral mladih Sisa~ke biskupije u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. U prigodnoj homiliji tom je prigodom mr. Antun Sente, katedralni `upnik kazao: „Upravo danas kada neki ljudi slave „No} vje{tica“, sve ono {to simbolizira zlo, mi

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

`elimo slaviti svece koji su svojim `ivotom i svojim predanjem Isusu Kristu, zapo~eli novi svijet, novo doba, novi stil `ivota u ljubavi te potpunom predanju Bogu do ludosti kri`a“, kazao je katedralni `upnik Sente.

U utorak 1. studenog na svetkovinu Svih svetih sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i} predvodio je misno slavlje u crkvi Svete Marije na sisa~kom Viktorovcu i tom prigodom izme|u ostalog kazao: „Mnogo je neodgovornosti na `alost u ovome svijetu. A tomu je tako jer ljudi `ive sebi~no, misle}i samo na sebe. Sveci su naprotiv ljudi koji `ive za druge, koji poput U~itelja Gospodina na{ega Isusa Krista `ivot svoj daju za druge, drugima poma`u, druge tje{e, drugima ~ine dobro, opra{taju i ne uzvra}aju nepravdama, klone se nasilja i u poniznosti `ive svoj `ivot do`ivljavaju}i ga ne kao vladanje nad drugima nego kao slu`enje“. Nakon misnog slavlja uprili~ena je procesija od crkve Svete Marije do sredi{njeg kri`a na sisa~kom groblju Viktorovac u kojoj je okupljeno mno{tvo hode}i sa svije}ama molilo nad grobovima svojih pokojnih za pokoj du{a svih koji su na ovom groblju sahranjeni te za one do ~ijih grobova ne mogu do}i.

U ~etvrtak 3. studenog u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku, a pod predsjedanjem mons. Vlade Ko{i}a, sisa~kog biskupa, odr`an Kri` ljubavi

je mjese~ni susret sve}enika Sisa~ke biskupije. „Pastoral u `upi“ tema je predavanja {to ga je odr`ao p. Andrzej Wosko, SCJ. Istog dana u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a povodom blagdana Svetog Huberta za{titnika lovaca, mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup predvodio je misno slavlje i tom prigodom kazao: „Bacite i vi, dragi lovci, ribolovci, dragi vjernici, mre`e ljubavi ponovno nad na{u Domovinu! Vi ste imali ljubavi prema Domovini kad su mnogi bje`ali, ne napustite ju ni sada kad je opet ugro`ena.

Ne}e nitko ustati u za{titu istine i pravde ve} samo – ljudi koje vodi ljubav, koji se ne boje, koji su hrabri i spremni za druge i `ivot izlo`iti. Neka nas sve zagovara i ~uva Sveti Hubert biskup, za{titnik u zemaljskom, ali i nebeskom lovu“. Misno slavlje zapo~elo je sve~anom procesijom u kojoj je sudjelovalo vi{e od stotinu lovaca obu~enih u svoje sve~ane odore i nose}i sve~ane stjegove svojih lova~kih dru{tva s podru~ja Sisa~ke biskupije, te ministranti i sve}enici.

U nedjelju 6. studenog sisa~ku su katedralu Uzvi{enja Svetog Kri`a u pratnji svojih poglavara, mr. Domagoja Mato{evi}a, rektora i mr. Ivana Grbe{i}a, duhovnika, posjetili sjemeni{tarci Me|ubiskupijskog sjemeni{ta u Zagrebu. Tog dana sjemeni{tarci su posjetili `upe Svetog Martina Biskupa u Martinskoj Vesi i Svetog Lovre u Petrinji. O bogatoj povijesti grada Siska i kr{}anskoj prisutnosti na ovim prostorima od vremena prvih kr{}ana, sjemeni{tarcima je govorio mr.

9

@IVOST @UPE

Antun Sente, ml., katedralni `upnik. Bogatu pastoralnu aktivnost Katedralne `upe sjemeni{tarci su upoznali u dvori{tu Pastoralnog centra Katedralne `upe.

Od ponedjeljka 7. do petka 11. studenog u prostorima `upe Svetog Josipa Radnika u Galdovu odr`ana je priprava za brak za zaru~nike. Tom prigodom `upnik Antun Sente odr`ao je predavanja zaru~nicima na temu: @ivot u bra~nom zajedni{tvu i Odgovorno roditeljstvo.

U srijedu 16. listopada predstavljena je zbirka pjesama pre~. Alojzija Petranovi}a „Ostavi otvorena vrata“ u Velikoj dvorani Pastoralnog centra. O knjizi je govorio akademik Ivan Golub, pre~asni Nedjeljko Pintari}, moderator NDS-a i sam autor. Tom prigodom nastupili su ~lanovi hrvatskog pjeva~kog dru{tva Danica iz Siska.

Na nedjelju Krista Kralja 20. studenog, Hrvoje Zovko, Mia Pavu{ek, Petar Senjak,

10

Anica Tomazini}, Doris Krnjevi}, Ivan Krnjevi}, Vladimir Vojnovi} te Ivan Ta~kovi} dali su obe}anja da }e vjerno i pobo`no vr{iti slu`bu poslu`itelja oltara pri sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Na po~etku misnoga slavlja kandidati za ministrante na prozivanje starijeg ministranta Matea odgovorili su „Evo me“, izra`avaju}i na taj na~in spremnost slu`enja Oltaru i Gospodinu na oltaru nam darovanog pod prilikama kruha i vina. Slijedila su sve~ana obe}anja dana Bogu pred mr. sc. Antunom Senteom, ml., katedralnim `upnikom koji je potom blagoslovio ministrantska odijela te ih podijelio novim ministrantima. Stariji po slu`bi ministranti pomogli su novim ministrantima obu}i ministrantske haljine kako bi mogli pristupiti poslu`ivanju oltaru. Nove i „stare“ ministrante kroz protekla dva mjeseca kao i tokom ~itave godine vodi i o njima brine vl~. Mato Malekinu{i}, `upi vikar i povjerenik za pastoral duhovnih zvanja U utorak 22. studenog ~lanovi katedralnih zborova proslavili su svoju nebesku za{titnicu Svetu Ceciliju animiranjem misnog slavlja te ostvarenjem prigodnog koncerta u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a.

U subotu 26. studenog u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i} za vrijeme misnog slavlja

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

podijelio je red |akonata Damiru Cekovi}u i Tomislavu Kolaru. @elim vam da budete sretni, dragi Damire i dragi Tomislave! Sretni mladi ljudi, sretni |akoni i uskoro prezbiteri, sve}enici Kristovi. Neka vas ispuni svojim Svetim Duhom, duhom slu`enja i pomaganja, duhom altruizma i brige za dobro onih koji vas trebaju, koji trpe i osamljeni su, koji su tu`ni i ne nalaze smisla u svojem `ivotu, oni koji su razo~arani i ne vide nade u svom `ivotu, oni koji su branili ovu zemlju svojom krvlju, a sada su ostavljeni na milost i nemilost da ih ta ista dr`ava ne {titi nego ih do`ivljava kao teret i predaje ih tu|im sudovima, oni koji se osje}aju progonjeni, koji

U nedjelju 27. studenog svojoj `upnoj zajednici predstavilo se 88 kandidata za prvu svetu pri~est pri katedralnoj `upi Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku. Na po~etku misnog slavlja vjerou~iteljica Svjetlana Mori} ih je prozvala imenom na {to su oni radosno odgovarali „Evo me“, pristupaju}i oltaru i ostavljaju}i lik an|ela na kojem su ispisali svoja imena s namjerom da se svome an|elu ~uvaru mole, i uz njegovu duhovnu pomo} intenzivnije pripreme za pristupanje sakramentu Prve svete pri~esti. Uslijedila su obe}anja koja su pred svojim `upnikom Antunom Senteom dali Bogu da }e redovito dolaziti na `upne kateheze kao i nedjeljna euharistijska slavlja na koja }e poticati i svoje roditelje. Program predstavljanja kandidata za prvu svetu pri~est pripremila je s. M. Karla Ivan~i}, vjerou~iteljica. Obzirom da je na misnom slavlju bio prisutan gospodin Mirko Hrka~, predsjednik Zaklade „^ujem, vidim, vjerujem“, mr. Antun Sente, ml., katedralni `upnik tuma~io je nedjeljna ~itanja koriste}i svjedo~anstva iz osobnog `ivota gospodina Mirka.

trpe nepravde, koji su ostali bez posla, koji nemaju ~ime nahraniti djecu, oni koji se ne znaju veseliti i samo crno gledaju sebe, druge i ~itav svijet... i svih onih koji trebaju, koji trebaju vas kao poslu`itelje Kristova spasenja,“ kazao je biskup Ko{i}.

Kri` ljubavi

11

@IVOST @UPE

Istog dana, Dinko Pintari}, sisa~ki gradona~elnik zajedno s vl~. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom zapalio je prvu svije}u na adventskom vijencu ispred sisa~ke katedrale Uzvi{enja Svetog Kri`a. Samom paljenju prethodio je duhovni program kojega je pripremila Nikolina Mesi}, a izveo katedralni zbor mladih „Crux amata“ pod vodstvom Dolores [imunovi}.

U utorak 29. studenog sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i} predstavio je u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku Zakladu za stipendiranje studenata „Fra Bonifacije Ivan Pavleti}“. Zaklada ima uz velike donatore gospodina Bo`u Prku, predsjednika uprave Privredne banke Zagreb, mons. Vladimira Stankovi}a, kanonika Prvostolnog kaptola zagreba~kog i gospodina Davora Vrbaneka, direktora tvrtke GME, petrinjsku tvrtku TU[A, tako|er mre`u prijatelja.

12

U srijedu 30. studenog, djeca iz vrti}a „Bubamara“ donijela su u Caritas Sisa~ke biskupije i Katedralne `upe, 20 velikih kutija igra~aka, odje}e i drugih darova za svoje vr{njake, kako bi djelatnici Caritasa primljene darove za Bo`i} podijelili djeci ~iji roditelji im to ne mogu priu{titi. Adventsku akciju sadr`anu od radionica, prikupljanja i darivanja potrebnima osmislila je odgojiteljica u vrti}u

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Ivana \uri}, te ju provode svi djelatnici pod vodstvom ravnateljice @eljke Bece. Djeci su se zahvalili na ulo`enom trudu i lijepoj gesti biskup Ko{i}, gospo|a Kristina Radi}, ravnateljica Caritasa Sisa~ke biskupije i mr. Antun Sente, ml., katedralni `upnik te su zajedno s djecom i njihovim voditeljima \ur|om [pri{i} i Sanjom Domenu{ molili i pjevali duhovne pjesme, te se okrijepili uz sok i kola~e u Pastoralnom centru Katedralne `upe.

U nedjelju 4. prosinca mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup udijelio je najve}e priznanje vjerniku laiku katoli~ke Crkve „Za Crkvu i Prvosve}enika“, Lojzi Buturcu, zauzetom vjerniku laiku iz katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a iz Siska, pri kraju zahvalnog misnog slavlja povodom druge obljetnice ponovnog o`ivljavanja Sisa~ke biskupije.

U ~etvrtak 1. prosinca predstavljena je knjiga svjedo~anstva silovanih `ena u Domovinskom ratu u Vukovaru, „Sun~ica“.

U ponedjeljak 5. prosinca o drugoj obljetnici Papine bule Antiquam fidem kojom je ponovno o`ivio Sisa~ku biskupiju uprili~ena je promocija Zbornika radova sa znanstvenog skupa „Antiquam fidem“ odr`anog u Sisku od 3. do 5. prosinca 2010. godine o prvoj obljetnici ponovne uspostave Sisa~ke biskupije.

Kri` ljubavi

13

@IVOST @UPE

DUHOVNO PUTOVANJE Duhovna obnova Marijinih legionara u Zagrebu

D

esetog rujna ove godine je nas dvadeset petero, uz Bo`ju pomo}, imalo priliku prisustvovati jednodnevnim duhovnim vje`bama, koje je predvodio na{ `upnik vl~.

Antun Sente. Premda je `upnik veoma zauzet svekolikim radom i obvezama, na{ao je vremena odr`ati nam duhovne vje`be. A i molili smo se Bogu na tu nakanu. Krenuli smo ujutro put Zagreba, u samostan karmeli}anki Bo`anskog Srca Isusova. Ina~e je Karmel Bo`anskog Srca Isusova 1891. godine osnovala Bla`ena Marija Terezija od Sv. Josipa, ro|ena u Poljskoj 1855.godine. Poslanje Karmela je kontemplativni duh spajati s izravnim apostolatom. Za `ivota je Isusovu ljubav vjerno i nesebi~no prenosila na napu{tenu djecu, slabe, siroma{ne i ostale. Umrla je na glasu svetosti 1938. godine, a njezin se blagdan slavi 30. listopada. Bla`enom je progla{ena 2006. godine.

14

Stigli smo u Zagreb, a tamo je u samom centru grada (Vrhovec 29) oaza Bo`jeg mira.

Sve je odisalo ti{inom i mirom, u dvori{tu i u objektima samostana u ~ijem se sklopu nalaze jo{ i kapela, dje~ji vrti} i dvorana za susrete. Dvori{te je lijepo ure|eno i ~isto kao i svi prostori u zgradama.

Na{e duhovno putovanje po~elo je u devet sati u dvori{tu okupljanjem nas iz Marijine Legije, ~asnih sestara i na{eg `upnika Tonija. Sestre su na stol iznijele kavu, sok i kekse. Potom je u dvorani uslijedio prvi duhovni nagovor na{eg `upnika. U uvodnom je dijelu spomenuo da u~inak duhovnih vje`bi ovisi i o otvorenosti samih slu{atelja koji su do{li nau~iti ne{to vi{e. Vjernik treba biti smiren i sabran te oslu{kivati {to nam Bog po duhovnikovom izlaganju poru~uje i progovara. Prvo je va`no znati da je `ivjeti u duhu nemogu}e bez redovite i ustrajne moliKri` ljubavi

@IVOST @UPE

tve. Preporu~eno nam je pro~itati od Svetog Ivana od Kri`a knjigu „Tamna no}“. [to vjernik ulazi dublje u duhovnost, to su napasti Zloga sve ve}e. Vl~. Toni nam pripovijeda o susretu s dvije starice koje su se jadale i poja{njavale da se sve vi{e treba moliti, jer Zli svugdje i na svakom koraku ometa ~ovjeka. Predlo`eno nam je da se dolaskom na duhovne vje`be preispitamo o osobnoj duhovnosti. Da izlaskom iz crkve nakon molitava i sv. mise ne bismo ~inili te{ko}e i negativnosti, dakle bilo {to suprotno onome od nau~avanja Crkve. Svakodnevno se treba mijenjati na dobro, jer kad ne rastemo onda padamo. Toplo nam preporu~uje knjigu Majke Tereze „Budi moje svjetlo“ koja kazuje da se vje~ito borimo i ne prestajemo se dobrodu{no zalagati. Slu{ali smo pri~u o `eni koje je imala mu`a ovisnika o alkoholu, kojoj je savjetovano da ga prihvati takvoga kao svoga. Postupila je tako u situaciji kada je do{ao pijan te mu ozbiljno i s ljubavlju rekla da ga voli unato~ tomu {to je pijan. To njezino priznanje ljubavi toliko ga je prodrmalo da vi{e nikada nije pio. Savjetovano nam je da kao Petar na Gori prilikom Isusovog preobra`enja ne bismo sli~no gledali samo ono ljudsko, {to nam se vi{e svi|a i ogovara. Pregledajmo svoju oholost. Prva zapovijed ka`e „Ja sam Gospodin Bog“… Dakle nije moje va`nije, ve} Bo`je. Nedovoljno je i}i u crkvu, odnosno moliti samo onda kad osjetim volju ili potrebu“ ili Boga do`ivljavati samo kroz osje}aje. Svoj kri` treba nositi i slijediti Isusa i onda kad nam se ne ide i kada nam nije sve po volji. Za primjer neka nam je BDM. Cijeli `ivot je patila pa ipak vjerno slu`ila.

Nakon za~e}a, neugodnosti i sumnji~enja od ljudi. Tako|er trudna tra`e}i smje{taj. Pa bje`anje u Egipat. Izgubila sina u hramu. A tek sinova muka i smrt. Obi~ni smrtnici previ{e misle samo na svoju ugodu. Djevici je tu i tamo dolazilo malo ohrabrenja i podr{ke: Elizabeta ju je obradovala rekav{i Kri` ljubavi

da joj dolazi majka Gospodinova, pastiri i mudraci s Istoka kad su ih posjetili u {talici nakon poroda. Budimo mi vjernici u~inkovitiji jer Bog od nas o~ekuje suradnju. Trebamo ~initi svoj dio posla i pritom imati na umu da je On Bog, a mi stvorenja. ^ovjek treba patiti svoj dio patnje. I razlikuje se patnja vjernikova od patnje nevjernikove. Poja{njava nam to usporedbom patnje i knjige. I jedno i drugo mo`emo odgurnuti ili privinuti na prsa.

Uslijedila je pauza za razmatranje svega re~enoga, u {utnji. Za one kojima je bila potrebna ispovijed mogli su se ispovijediti u hodu razgovaraju}i sa `upnikom. Svima se dopalo na tako nov na~in doznati vi{e o grijehu, o kajanju i poniznosti.

Drugi nagovor odr`ala je ~asna sestra Slavka, priora samostana bl. Ozane Kotorske, redovnice dominikanke iz Boke Kotorske.

Ona je posvetiv{i se Bogu provela 52 godine zazidana u maloj }eliji, u molitvi i `rtvi za mir i jedinstvo me|u ljudima, za obra}enje grije{nika i potrebe cijele Crkve. Njezinom se zagovoru i molitvama pripisuje oslobo|enje Kotora od Turaka 1539. godine. Jo{ za njezina `ivota ljudi su joj se utjecali u raznim potrebama, a odmah nakon smrti {tovali su je kao sveticu. Bla`enom ju je proglasio papa Pio XI 1927. godine. U crkvi Svete Marije u Kotoru nalazi se njezino neraspadnuto tijelo gdje hodo~aste ljudi i mole joj se za zagovor

15

@IVOST @UPE

kod Boga za razne potrebe i milosti. Liturgijski se slavi 27. travnja. Njene se mo}i ~uvaju u kapeli Bla`ene Ozane, koja je u sklopu samostana Sestara dominikanki u Zagrebu, u Trnju.

Sestra Slavka nas je pou~avala o va`nosti molitve Krunice. Ka`e da Krunica nije marijanska ve} kristolo{ka, tj. molitva Isusu s Marijom. Krunica je najljep{a i najmeditativnija molitva razmatranja. U svakoj se molitvi doga|a susret s Bogom. Tom molitvom s Marijom promatramo Isusa. Slijede dvije istinite pri~e svjedo~enja vjere.

Pri~a I.: Bile su dvije prijateljice. Prva od njih je pjeva~ica koja ~vrsto vjeruje u Boga i druga koja nema vjeru. Ipak, dru`e}i se zajedno, ona druga je s vremenom zadobila vjeru i promijenila se.

Pri~a II.: Suprug i{ao u crkvu dok njegova `ena nije vjerovala u Boga. On se ni pod kojim uvjetima nije odrekao ili izostavio svoje vjerni~ke du`nosti i prakse. Divila mu se i s vremenom i ona po njemu zadobila takvu vjeru da je upisala teolo{ki fakultet. Danas je vjerou~iteljica, a prije je imala drugi fakultet i posao.

16

^asna dalje pri~a da su krunicu ustanovili dominikanci 1573. godine u vrijeme pape Pia II. Papa Ivan XXIII. govorio je da je krunica psalmodija, jer i psalama ima 150, kao i 150 Zdravomarija u cijelom ru`ariju u to doba.

Danas ih ima 200. Takva krunica se molila 500 godina, sve dok papa Ivan Pavao II. nije dodao i Otajstva Svjetla 2003. godine. U Pompejima se nalazi bazilika svete krunice. Tamo je Bartolomeo gajio pobo`nost molitve sv. krunice. Krunica nas vodi pred Mariju koja slijedi Kristov put. Sveti Ljudevit Marija Grignion iz Montforta u svojoj knjizi „Rasprava o pravoj pobo`nosti prema Presvetoj Djevici Mariji „ pi{e da nas Marija najvi{e i najbr`e privodi Isusu Kristu. [to }emo vi{e biti s Marijom, vi{e }emo se suobli~iti s Kristom.

Nadalje nam sestra pri~a da je u vrijeme progona kr{}ana za vrijeme Francuske revolucije nastao obi~aj moljenja `ive krunice. Pobo`na `ena Marija je nadahnula kr{}ane 1826. na `ivu krunicu. To Dru{tvo `ive krunice molilo je na na~in da se u svakoj ku}i izmoli jedna desetica. Nekada je u sestrinom kraju bio lijep obi~aj da se u svakoj ku}i moli, da su pritom uklju~eni svi od djece do najstarijih.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Oni koji prakticiraju `ivu vjeru, sve te{ko}e lak{e podnose i svladavaju. Za ~ovjeka je najpogubniji onaj progon du{e od Boga.

Danas smo vi{e skloniji kukati o siroma{tvu i tra`imo de`urne krivce svugdje, umjesto da se vi{e zala`emo i mijenjamo. Svi grije{imo i ~inimo zle stvari, umjesto da se obratimo i k tome puno molimo da se svi ljudi obrate.

Majka Marija moli za nas, a mi molimo za sebe i ostale koji su u potrebi. Na ~asu na{e smrti ne}emo mo}i moliti, dok }e Majka Marija moliti za nas. A ne}e ni{ta vrijediti staviti umrlome u ruke krunicu ako to nije njegova vlastita, ona na koju je za `ivota molio.

Ima jedan zadnji poziv od Boga za svakoga. Kako izgleda taj zadnji poziv? E taj zadnji poziv }e biti takav kao da nije zadnji.

Potom ih vi{e ne}e biti. Stoga Bogu otvorimo odmah, jer ne znamo koje kucanje je ono zadnje. Zatim nam je ispripovijedila istinitu pri~u iz `ivota Svetog Dominika: Dogodilo se da bra}a dominikanci za taj dan nemaju ni{ta za objed. Sveti Dominik je nalo`io svojoj bra}i da posjedaju i mole se Bogu i zahvaljuju kao i svaki puta prije jela, kao da je na stolu hrana.

Kri` ljubavi

Prvo su se za~udili, a zatim su se sabrali i s poslu{no{}u molili zajedno s njime. Usred molitve otvori{e se vrata i dva an|ela doneso{e im kruha i hrane te ih podijeli{e od mla|ih sve do posljednjeg. Sveti Dominik je `ivio osobito svetim `ivotom. U nekim situacijama je vi|en i gdje lebdi iznad tla.

Oprostili smo se od ~asne Slavke kako smo najbolje mogli te iz dvorane pre{li u kapelu, gdje nam je na{ `upnik odr`ao svetu misu. Oko 13 sati smo ru~ali. U 14.30 smo se vratili u dvoranu i molili krunicu. Potom smo pre{li iz dvorane u dvori{te, posjedali u velikom krugu s na{im dragim duhovnikom i s njim razmjenjivali svoje osobne dojmove ovih susreta. A utisci su raznoliki. Svakome je Bog na osobit na~in naglasio i istakao ne{to drugo. Na{ je `upnik izrazio zadovoljstvo u vezi proteklog dru`enja: od sestara karmeli}anki, sestre Slavke dominikanke koja je njegova teta i nama legionarima. Rekao nam je da je u~enje i oplemenjivanje duhovnim dobrima na takvim susretima na obostrano zadovoljstvo. Iznosili smo mu tamo osobne dojmove i zaklju~ke o proteklim duhovnim vje`bama. Iz svega proizlazi da

17

@IVOST @UPE

su zajedni~ka dru`enja i u~enja svojevrsna gra|a za rast i razvoj u duhovnosti. Tu bivamo jedni drugima indikatori i pokazatelji da se vidimo kako stojimo s po{tovanjem, ljubavlju, sno{ljivo{}u, tolerancijom, opra{tanjem, povjerljivo{}u, ponizno{}u, strpljivo{}u, pou~ljivo{}u. Svi smo se slo`ili da je takovih susreta duhovne obnove potrebno uvijek iznova, u~iti nam je do kraja `ivota. Sestri Marini je posebno drago {to nam je ~. sestra Slavka dominikanka odr`ala duhovnu pouku, budu}i je njezin sin Domagoj dominikanski bogoslov. Njezin zaklju~ak je da svoj kri` nosimo s vjerom. Na{ nas kri` oblikuje i izgra|uje.

Moj je osobni zaklju~ak, ako ho}emo da nam bude svima bolje, da svojim primjerom svatko treba `ivjeti {to kr{}anskije, Isus nam je pokazao primjer, mi ga vjernije krenimo slijediti, a tad }e nas slijediti na{a djeca i ostali kr{}ani. Majka Marija je najvjernija Kristova sljedbenica. I nama }e pomo}i u na{im dobrim nastojanjima oko u~enja i no{enja kri`a. Njoj se priklonimo i krenimo hrabro s kri`em na le|ima, nadom, vjerom i pouzdanjem ka boljoj vje~nosti.

Nada Bla`ekovi}

KAKO IZGLEDA VE^ER DUHOVNIH [ANSONA U MOJIM O^IMA?

U

nedjelju, 25. rujna {estog dana devetnice povodom proslave za{titnika [ibenske biskupije i grada [ibenika, Svetog Mihovila, u katedrali Svetog Jakova odr`an je tradicionalni festival mladih, “Ve~er duhovnih {ansona”. Festival je zapo~eo svetom misom koju je predvodio mr. sc. Antun Sente, ml., sisa~ki katedralni `upnik uz koncelebraciju don Marinka Mlaki}a, povjerenika za pastoral mladih [ibenske biskupije. Na misi je sudjelovao i mons. Ante Ivas, {ibenski biskup.

U prigodnoj homiliji, `upnik Sente pozivaju}i se na rije~i proroka Ezekiela “A vi velite put Gospodnji da nije pravedan? Nisu li va{i putovi nepravedni?” te ih povezuju}i s evan|eljem o dvojici sinova koji su pozvani

18

na posao u vinograd, od kojih jedan ka`e da ne}e, ali se kasnije predomisli i ode, a drugi ka`e da ho}e, i ne ode, potaknuo nas je na odgovornije pona{anje u kr{}anskom `ivotu.

Nakon svete mise nastupili su neki od najpoznatijih sastava hrvatske duhovne scene.

Moram priznati da sam se osje}ala po~a{}eno sudjelovati na istom festivalu na kojem pjevaju vokalno instrumentalni sastavi poput Sperantesa i Laudantesa, Novo svitanje te klapa Fortica i Bunari. Pjesme svih ovih sastava redovito preslu{avam na youtube-u.

No, krenimo redom...

Pri~u o [ibeniku ne mogu zapo~eti samim festivalom, ~ak ni samim danom. Pri~a kre}e ne{to ranije, otprilike dva tjedna ranije kada

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

smo se mi ~lanovi na{eg zbora po prvi puta “slu`beno” okupili i po~eli razgovarati o spomenutom festivalu, o onome {to on jest, ali i o onome {to on donosi, a to su odgovornost, `rtva i izdvojeno vrijeme za probe. Bile su to konstruktivne rasprave, me|utim nedostajala je doza odlu~nosti; ho}emo li prihvatiti poziv don Marinka Mlaki}a, povjerenika za pastoral mladih [ibenske biskupije ili }emo jednostavno odbiti i re}i da nismo spremni za takvu smotru. Naime, jedan od razloga za{to nas je don Marinko Mlaki} pozvao jest i prilika pozivanja mladih na Susret hrvatske katoli~ke mlade`i 5. i 6. svibnja koji }e se ove liturgijske godine dogoditi u Sisku.

Pozvani smo na animiranje misnog slavlja, ali i na festival na kojem se predstavljaju sastavi isklju~ivo sa svojim autorskim pjeKri` ljubavi

smama, a jedna od na{ih autorskih bila je u u`em izboru himne SHKM, pod nazivom gesla susreta “U svjetlosti hodimo”. Drugi puta ponovno smo se skupili, ovoga puta uz prisustvo na{ega `upnika, Antuna. Pro{lo je neko vrijeme, iza nas je bila i trodnevnica, kao i sama `upna svetkovina za koju smo se vrijedno pripremali, no ostalo je samo deset dana i bili smo svjesni da je gotovo nemogu}e pripremiti jedan ve}i program za tako malo vremena, a festival je na jednoj vi{oj, slobodno mogu re}i profesionalnoj razini. Iako smo svi ~eznuli za sudjelovanjem na festivalu, ipak smo tu`nih lica ustanovili da se ne isplati “sramotiti se”. Svatko je iznio svoje strahove i obaveze koje mu predstoje. Ali `upnik ne bi bio `upnik da nas nije ohrabrio i pred nas stavio drugu, lak{u mogu}nost; “A da samo otpjevate misu?”, pitao je. Svi smo ostali zami{ljeni. Tako je zavr{io i ovaj sastanak, jo{ uvijek nismo ni{ta odlu~ili. Tre}i, odlu~uju}i, zbio se tjedan dana prije festivala.

“Ide se na festival”, ali postojao je i uvjet, dolazak na sve i jednu probu u idu}ih tjedan dana, svaki dan; tko mo`e, tko ne mo`e?! Od svih ~lanova zbora, ostalo nas je ne{to manje od pola koji smo obe}ali dolazak na svaku probu i odlu~ili svaki dan `rtvovati najmanje dva sata za pripremanje programa. Neki su na`alost imali drugih obaveza, {to srednjo{kolskih, {to studentskih, {to radnih, ali na nas koji smo “obe}ali”, na{a voditeljica ra~unala je i o~ekivala suradnju.

Probe smo zapo~injali i zavr{avali molitvom {to mi se posebno svidjelo, a bila je to i prilika da si posvijestimo va`nost molitve u zajedni{tvu kao i razlog na{eg okupljanja oko Isusa Krista. Atmosfera na probama bila je vesela, a marljivo smo radili. Iako, moram priznati, katkada je bilo i te{ko nakon napornog dana uvje`bavati skladnost melodije, ali imali smo cilj i odlu~ili smo ostvariti ga! I ovoga puta, zahvaljuju}i Gradskom dru{tvu Crvenog kri`a Sisak, prijevoz devetero ljudi

19

@IVOST @UPE

bio je olak{an, a drugih ~etvero moglo se smjestiti u `upnikov automobil. Krenuli smo u nedjelju, malo iza deset sati, veseli i vedri.

Nismo znali {to nas o~ekuje, ali uzbu|eno smo provodili svaki trenutak putovanja. Neki su uspjeli uza sav `amor i glasan smijeh usnuti, drugi su raspravljali o smjeru putovanja, tre}i o hrani,... U svakom slu~aju, nikome nije bilo dosadno, tako da nam je ~etiri do pet sati vo`nje, blago re~eno, proletilo. ^im smo do{li u Kre{imirov grad, odmorili smo u obli`njem kafi}u. Sude}i po postavljenim {tandovima, taj dan bio je ujedno i

20

zavr{ni dan manifestacije VII. Sajma u srednjovjekovnom [ibeniku. Osobno, prvi sam put bila u [ibeniku, tako da sam iskoristila mogu}nost obilaska rive i bli`e okolice. Imali smo malo slobodnog vremena, no ipak sam uspjela posjetiti jednu samostansku crkvu Svetog Frane i ugodno se iznenadila pro~itav{i da je to ujedno i Nacionalno sveti{te Sv. Nikole Taveli}a. Ubrzo je do{lo vrijeme za upjevavanje i tonsku probu u katedrali Svetog Jakova. Dok smo ~ekali red za probu, promatrala sam unutra{njost predivne katedrale.

Zadivila me njena veli~anstvenost. Arhitekti, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac, s razlogom su zaslu`ili da se njihovo prete`ito goti~ko “djelo” stavi pod UNESCO-ov popis svjetske kulturne ba{tine. Nakon tonske probe, uslijedilo je misno slavlje. Glasovi su nam malo “drhtali”, {to zbog iscrpljenosti od putovanja, {to zbog treme, no ipak, primili smo rije~i potpore i pohvale don Marinka Mlaki}a, nakon ~ega je na{ `upnik Antun Sente uputio rije~i zahvale za poziv. Ubrzo

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

je zapo~eo i festival. Prije nas nastupila je doma}a Klapa Fortica. Lijepo su pjevali, a mi smo se samo ~udili i divili. Nakon njih trebalo je stati ispred mikrofona. O~ekivano, vladala je trema i strah od nastupa, ali s osmijehom smo stali pred ozvu~enje. Na{i solisti, Velimir i Sanja, otpjevali su najbolje {to su mogli, a i mi ostali dali smo si truda da {to skladnije i potpunije zvu~imo. Prvo smo se predstavili pjesmom, “Pastir moj”, a zatim ve} spomenutom “U svjetlosti hodimo”. ^ini se da i nije bilo tako lo{e i da razloga za strah stvarno nismo imali. Orila se pjesma i slava Svevi{njemu i u nastupima VIS-a Sperantes, Novo svitanje, Klape Bunari te VIS-a Laudantes. U restoranu Pe{karija, u koji nas je odveo don Marinko Mlaki}, svi smo se bogato okrijepili. Budu}i nas je ~ekao dalek put, a neki su ujutro morali na posao, bili smo primorani {to prije oprostiti se i krenuti na put.

Zahvaljuju}i Mariju, Goranu i @upniku sretno smo stigli i vratili se svome domu i svojima. Hvala na{oj voditeljici Dolores koja je svaki dan, izmorena i promukla, vrijedno

Kri` ljubavi

radila i pripremila nas za ovaj izazov. Hvala `upniku koji nas je u odlu~uju}em trenutku potaknuo da razmislimo o odlasku u [ibenik i ne odustanemo, budu}i su nas svakodnevne probe pjevanja i putovanje jo{ vi{e zbli`ile u vjeri i zajedni{tvu.

Razmi{ljaju}i o iskustvu koje nam je donio “[ibenik”, shvatili smo da “Bez muke nema nauke”. Odnosno, kako na{ `upnik ~esto zna re}i, “Za sve {to je vrijedno, valja se `rtvovati.” ^esto ga citiramo, vjerojatno smo ne{to i nau~ili od njega. Ne samo ne{to, puno toga! Svjestan je on koliko nam toga pru`a. A zna on i to da ga njegovi mladi vole.

Monika Pranji}

21

@IVOST @UPE

DOJMOVI ^LANOVA DJE^JEG ZBORA U DUBROVNIK I OPUZEN

U

petak, 21.listopada 2011. godine oko 22 sata ~lanovi Katedralnog dje~jeg zbora Kri` ljubavi sa svojom voditeljicom Ivankom Krnic, a pod budnim okom na{eg `upnika Antuna Sentea krenuli su na put u Dubrovnik i Opuzen. U pratnji su jo{ bili Dolores [imunovi} i Juraj Brli} kao glazbena pratnja. Kristijan Ken|eli}, Mateo Pokas i Hrvoje Zovko kao logisti~ka potpora. Karla i Lovro Novinc, te ja, Marija Vuleti} kao ministranti. Na su sve nas pazile dvije mame. Cijelim putem pratila nas je ki{a, a u Lici smo nai{li i na snijeg.

Iako je putovanje trajalo cijelu no} svi smo bili vrlo `ivahni, te smo malo spavali.

Rano ujutro, oko 8 sati stigli smo u ki{oviti Dubrovnik. Razgledavanje najljep{eg grada na svijetu zapo~eli smo u Franjeva~kom samostanu Male bra}e utemeljenog 1228. godine. Nakon kratkog odmora razgledali smo najstariju ljekarnu u Europi osnovanu 1317. godine. Tu nas je do~ekao `upnikov prijatelj mons. Petar Pali}, generalni vikar Dubrova~ke biskupije. Razgledali smo franjeva~ku crkvu koja je izgra|ena u 14.st. u romani~ko goti~kom stilu. Uz crkvu je i franjeva~ki samostan koji ima vrlo vrijedan glazbeni fond s preko 10.000 skladbi. Nakon toga krenuli smo do dominikanskog samostana osnovanog 1225 godine. U pratnji mladog dominikanca razgledali smo njihovu crkvu i riznicu. Tu me se posebno dojmila relikvija glave Svetog Stjepana,ugarskog kralja iz 10-11-st. Razgledali smo i crkvu Svetog Vlaha i dubrova~ku katedralu u kojoj se ~uvaju svete mo}i raznih svetaca okovane u posebne monstrance od zlata ili od srebra.

22

Ima 182 mo}nika u katedralnoj riznici.

Na kraju boravka u svakoj crkvi Zbor je otpjevao po jednu pjesmu i bio nagra|en pljeskom prisutnih vjernika i turista.

Nakon ki{e granulo je sunce a mi smo se uputili u samostan Svete Klare u kojem se nalazi kino za prezentaciju ďŹ lma o slavnoj dubrova~koj povijesti.

Tu sam prvi puta u `ivotu vidjela 5D projekciju o povijesti grada Dubrovnika.

To je za mene bio svakako najljep{i i najdojmljiviji dio putovanja. Pro{etali smo Stradunom, te se na Porpodeli odmarali i promatrali zidine i morske valove kako se razbijaju na dubrova~kim hridinama.

Oko 15 sati krenuli smo prema Opuzenu. Nakon dva sata vo`nje do{li smo na na{e odredi{te. Tu su nas do~ekali na{i razdragani doma}ini i gospodin Pave Jerkovi}, jedan o inicijatora prijateljstva Siska i Opuzena. Vozili smo se Neretvom kroz mnogobrojne kanale i polja mandarina. Nakon toga do{li smo pred crkvu Svetog Stjepana gdje nas je do~ekala sestra Marinela Delonga. U njihovom Pastoralnom centru smo se okrijepili i sa svojim doma}inima krenuli u njihove domove. Otvorena srca i s puno ljubavi ljubazni doma}ini su nas smjestili u svoje domove.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

KRI@ LJUBAVI O PUTOVANJU

Kri` ljubavi

23

@IVOST @UPE

U nedjelju, 23.listopada, na{ `upnik Toni predvodio je Svetu misu, zajedno s njihovim `upnikom i dekanom mons. Stjepanom, a na{ katedralni dje~ji zbor Kri` ljubavi animirao je pjevanje. Nakon mise zbor je odr`ao kratki koncert i za svoj nastup dobio gromoglasan pljesak. Na{i dragi doma}ini darovali su nam mandarine, a tu su se na{le poga~e, klipi}i, slanci kao i ostale slastice jer su oni taj dan obilje`avali Dane kruha.

Nakon dugog i napornog putovanja oko 23 sata stigli smo ku}i umorni, ali puni lijepih dojmova.

Marija Vuleti}, 8. r. *** Kao ~lanovi Katedralnog dje~jeg zbora Kri` ljubavi, pozvani smo u Opuzen. Krenuli smo u petak nave~er u 22.00 sata. U Dubrovnik smo stigli u subotu ujutro, u 8.00 sati.

Tada smo krenuli u razgledavanje Franjeva~kog samostana, crkve Svetog Vlaha‌ [etali smo Stradunom. Vidjela sam sva{ta.

Bilo mi je prelijepo. Odu{evljena sam putovanjem. U Opuzenu sam spavala kod ljubazne obitelji i pjevala u crkvi Svetog Stjepana. Koliko mi je bilo lijepo, ne mogu opisati rije~ima. Zahvalna sam svima koji su organizirali ovo predivno putovanje, ~uvali nas i brinuli se o nama malima.

Vanesa Kati}, 3. razred

24

*** Jedva sam ~ekala izlet u Opuzen, jer nikada nisam i{la bez roditelja na daleki put.

Spremala sam kofer s mamom i sestrom Marijom i radovala se na{em zajedni~kom dru`enju.

Krenuli smo kasno nave~er u petak, 21.10.2011. S nama su i{li na{ `upnik Toni, u~iteljica Ivanka i na{a Dolores, koja nam sklada pjesme i svira klavir. Bili su tu i svi moji prijatelji iz zbora, s kojima se svaki vikend dru`im. Cijelim putem do Dubrovnika sam spavala, pa kad smo stigli, nisam bila jako umorna.

Dubrovnik je jedan od najljep{ih gradova u kojima sam bila, jer je pun crkava, muzeja, samostana i raznih povijesnih znamenitosti.

Najvi{e mi se svidjela crkva Svetog Vlaha, jer smo ~uli sve o `ivotu toga sveca. On je bio mladi}, kr{}anin, kojega njegova obitelj nije razumjela, pa ga je vlastiti otac dao pogubiti. Ubijen je tako {to su mu prerezali vrat i od tada ga slavimo kao za{titnika grla. Bilo mi je `ao {to je ubijen zbog svoje vjere.

Nakon obilaska Dubrovnika, dovezli smo se do Opuzena. Bila sam sretna {to smo se vozili la|ama, jer mi je mama pri~ala o utrkama la|a po rijeci Neretvi. Moja sestra i ja dogovorile smo se da }emo se smjestiti kod njene prijateljice Anamarije. Zamolile smo je da primi i na{u sestri~nu Antoniju. Tamo mi je Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

bilo jako lijepo i ugodno. U nedjelju ujutro smo bile na svetoj misi i pjevale u njihovoj crkvi, a zatim smo krenuli k na{im doma}inima na ru~ak.

Vratili smo se ku}i umorni, ali sretni i puni do`ivljaja. Voljela bih opet i}i na izlet sa svojim zborom i posjetiti jo{ neki grad.

Ovo putovanje }e mi ostati u lijepom sje}anju, jer jo{ uvijek prepri~avam do`ivljaje iz Dubrovnika i Opuzena. \ulijana Palju{i, 4. razred *** Danas je za mene poseban dan. Jedva sam ~ekala da zavr{i nastava i da se mogu po~eti spremati za put. Idem u Dubrovnik i Opuzen! U 22.00 sata kre}emo na put: moj zbor „Kri` ljubavi“, na{e voditeljice Ivanka i Dolores, svira~i, `upnik, ministranti… Svi smo bili uzbu|eni u autobusu. U po~etku mi je malo nedostajala mama, no sjetila sam se da }u u Opuzenu vidjeti svoje prijateljice Petru i Moniku.

Kri` ljubavi

Vozili smo se dugo, ali putovanje je bilo zanimljivo. Nikada se nisam tako dugo vozila. Sjedila sam kraj svoje prijateljice Lucije Re`i}, koja je bila jako zabavna, pa je vrijeme br`e pro{lo. Pomolili smo se… igrala sam Crnog Petra… Zamolila sam voza~a da slu{amo na{ CD. Svi smo pjevali… puno smo pjevali…

Nismo pjevali samo sebi, nego i dragom Bogu. Pola sam puta i odspavala.

Najprije smo do{li u Dubrovnik. Vidjeli smo crkve i muzeje. Grad je prekrasan, samo

25

@IVOST @UPE

26

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

nam je malo padala ki{a. Dugo smo hodali ulicama grada. Vidjeli smo ďŹ lm o tome kako je grad nastao, kako je stradao u potresu i u domovinskom ratu. No, dobri i vrijedni ljudi su ga opet izgradili. Film je bio u 3D i kada se pojavila bomba, mislila sam da }e pasti na mene!

Iz Dubrovnika smo krenuli u Opuzen.

Tamo su nas do~ekali na{i doma}ini. Moje cure, Petra i Monika, su se jako razveselile kada su me vidjele, pa su me jako, jako stisnule. Matija i ja smo spavale kod Petre koja nas je upoznala sa svojim bratom Rokom, koji je jako zabavan de~ko i koji se s nama igrao. Pizza koju smo ve~erali bolja je nego na{a u Sisku.

U nedjelju ujutro pjevali smo na svetoj misi. Ja sam imala malu tremu, ali sam sve dobro otpjevala. Poslije smo i{li na ru~ak, koji je bio jaaaako ďŹ n.

Vrijeme je brzo pro{lo i ve} smo morali i}i ku}i. Pomolili smo se. Pjevali smo u autobusu. Iako nam je bilo `ao {to je sve prebrzo pro{lo, veselili smo se {to }emo se vratiti na{im obiteljima.

Jo{ i sad, kad za`mirim, vidim polja mandarina kroz koja smo se vozili la|ama, Neretvu i svoje prijatelje koje sam tamo ostavila. Nadam se da }emo se opet vidjeti i da }emo zajedno pjevati.

Eto, bio je to moj najbolji vikend!

Iva Stankovi}, 4. razred *** Na{e putovanje po~elo je u petak, u 22.00 sata. Bili smo uzbu|eni i jedva smo ~ekali da u|emo u autobus. Sjedila sam s Rafaelom.

Namjestile smo se i zaspale. Probudile bismo se svaki put kada je autobus stao.

U subotu oko 8.00 sati stigli smo u Dubrovnik. Do~ekala nas je ki{a, pa smo se gurali ispod ki{obrana. Do{li smo u Franjeva~ki samostan. Lijepo su nas primili. Kada smo iza{li, jo{ je padala ki{a. Zatim smo oti{li u Kri` ljubavi

Dominikanski samostan. I tamo su nas lijepo primili. Kada smo iza{li iz tog samostana, vi{e nije padala ki{a. Uputili smo se u razgledavanje crkve Svetog Vlaha i Katedrale.

Kasnije smo gledali ďŹ lm u 3D tehnici i bio je super. Film je bio o povijesti Dubrovnika. [etali smo Stradunom, a zatim smo u{li u autobus i krenuli prema Opuzenu.

U Opuzen smo stigli u 17.00 sati. Vozili smo se la|ama izme|u polja mandarina. I to je bilo super! Po~astili su nas kola~ima i sokom, a zatim rasporedili po obiteljima. Bila sam kod obitelji To{i} i bilo mi je lijepo.

U nedjelju smo pjevali na misi u 10.00 sati. Svi su nas pohvalili. Nakon obilnog ru~ka, oko 14.00 sati, krenuli smo prema Sisku. U autobusu je vladala dobra atmosfera. Roditelji su stalno zvali i pitali kada }emo do}i. U Sisak smo do{li u 23.00 sata.

Bila sam umorna i odmah sam oti{la spavati, ali su u mojoj glavi ostale predivne uspomene na Dubrovnik i Opuzen.

Helena Butorac, 5. razred *** 21.10.2011. oko deset sati nave~er zbor Kri` ljubavi krenuo je na put. S nama je i{lo nekoliko ministranata, `upnik, u~iteljica Ivanka, Dolores i Jura, koji nam je svirao gitaru. Svi smo bili jako uzbu|eni. Kada smo sjeli u autobus, neki su odmah zaspali. Drugi su bili budni, ali su i oni ubrzo zaspali. Putovali smo jako dugo.

Rano ujutro stigli smo u Dubrovnik. U Dubrovniku je padala ki{a. Obi{li smo nekoliko crkava i u svakoj crkvi otpjevali jednu pjesmu.

Oko 15.00 sati krenuli smo prema Opuzenu. Svi smo bili jako veseli. Kada smo stigli, potr~ali smo prema na{im prijateljima (djeci koja su bila kod nas u Sisku). Svi smo bili jako sretni jer smo se kona~no opet vidjeli. Zatim smo se vozili la|ama i zadivljeno gledali stabla mandarina. Nave~er smo

27

@IVOST @UPE

Na povratku smo pjevali, a Jura nam je svirao gitaru. Ubrzo smo zaspali. Kada smo se probudili, bili smo ve} pred Siskom. Kod sata su nas do~ekali roditelji. Svatko je dobio kutiju mandarina. Svi smo bili umorni od puta. Uzeli smo svoje stvari i oti{li ku}ama.

Tako je zavr{ilo na{e gostovanje u Opuzenu.

Antonija Pej~inovi}, 5. razred *** oti{li u Pastoralni centar i tamo se zasladili kola~ima i sokom. Zatim su nas podijelili po obiteljima. Marija, \uli i ja i{le smo k Anamariji. Ona je bila u Sisku kod Marije i \uli, ali ja nisam htjela biti sama pa sam oti{la s njima. Kada smo do{le kod Anamarije, upoznale smo se s njenim roditeljima. Bili su jako ljubazni. Najprije smo ve~erali, a onda gledali televiziju. Kasno smo oti{li spavati. Ujutro smo morali ranije ustati, jer smo u devet trebali biti u crkvi. Nismo ba{ lako ustali, jer smo dugo bili budni. Na misi nam je njihov `upnik za`elio dobrodo{licu, a onda smo pjevali. Na kraju mise pjevali smo zajedno sa zborom iz Opuzena. Poslije mise oti{li smo

ru~ati. Zatim smo se pozdravile s Anamarijom i njenim roditeljima i po{le u autobus.

Svi smo bili tu`ni jer odlazimo. Htjeli smo jo{ ostati. No, odlazak iz Opuzena nije zaustavio na{e veselje.

28

Petak je. 21.55 nave~er. Sestra i ja `urimo na autobus. Ve~eras kre}emo u Dubrovnik.

Ulazim u autobus i ma{em sestri. Malo sam pospana, ali ipak ostajem budna. Kre}emo.

Napu{tamo ulice Siska i kre}emo prema dalekom Dubrovniku. Nadam se da }e biti lijepo vrijeme.

Pola pet ujutro. Ne mogu zaspati. Prolazimo kroz Neum. Vidi se i more. Stali smo.

Matija i ja smo iza{le na zrak. Brrr‌ Jako je hladno. Vra}amo se u autobus i nastavljamo vo`nju. Slu{am glazbu i gledam kroz prozor.

Ponovo prelazimo granicu. Nadam se da }emo brzo sti}i u Dubrovnik.

Stigli smo. Pada ki{a i tmurno je. Ulazimo u Franjeva~ki samostan. Prelijepo! Vrt, muzej, crkva‌ Nakon Franjeva~kog, obilazimo i Dominikanski samostan. Tako|er imaju vrt, muzej i crkvu. Idu}i cilj je Dubrova~ka katedrala. Tamo je muzej s puno kri`eva, kale`a‌ Sada idemo u kino. To 5D kino je super! U prvoj dvorani vodom, svjetlom i ma{tom prikazali su nam povijest Dubrovnika. U drugoj dvorani smo stavili 3D nao~ale. U prvoj Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

dvorani nam je pri~ao Ivan Gunduli}, a u drugoj Ru|er Bo{kovi}. Nakon toga imali smo sat i pol slobodno. Moja prijateljica Matija i ja obilazile smo suvenirnice. Tamo sam kupila poklone za svoju obitelj. Zatim smo krenuli Stradunom do jednog mola. Proveli smo neko vrijeme uz more. Vra}amo se u autobus. S obli`njeg brda zadnji put gledam prema Dubrovniku.

Oko 17.00 sati stigli smo kraj Neretve.

Do~ekali su nas Neretvljani s la|ama. Vozili smo se na la|ama oko sat vremena. Zatim smo oti{li u njihov Pastoralni centar. Tamo su nas podijelili po obiteljima. Ja sam boravila kod obitelji Mataga. Tamo su me otpratile dvije djevoj~ice. Nakon ve~ere malo smo se igrale. Ba{ je bilo zabavno! No, do{lo je i vrijeme za spavanje.

Sljede}i dan do{la sam u crkvu u 9.00 sati. Nakon mise i veselja, vratila sam se k svojim doma}inima. Ru~ali smo, a ja sam se polako po~ela spremati. Bilo mi je malo `ao {to odlazim. Da je bar du`e trajalo!

U 14.00 kre}emo. Iva, Miha i ja smo pred crkvom. Tamo se nalazi i ostatak dru`be.

Pozdravljam se s obitelji i ulazim u autobus.

Kre}emo. Ma{em Mihi i Ivi dok nismo u{li u zavoj. Tada se okre}em i po~injem pri~ati s prijateljicom. Zaista nam je bilo lijepo. Da bar mogu uhvatiti jo{ koji trenutak!

19.00 sati. Negdje smo u Gorskom kotaru.

U autobusu je veselo. Jura svira. Neki pjeKri` ljubavi

vaju. Ja slu{am drugu glazbu. Razmi{ljam ho}u li mo}i opet posjetiti Dubrovnik. Tako lijep grad jo{ nisam vidjela!

23.00 sata. U @a`ini smo. Uskoro dolazimo u Sisak. Kod sata me ~eka mama. Zajedno smo odnijele punu ka{etu mandarina.

Svatko je dobio po jednu ka{etu mandarina i jo{ je ostalo vi{ka.

I mene su doma ~ekali pokloni (mama mi je toga vikenda bila na kongresu u Cavtatu): olovka koja svijetli, bomboni koji izgledaju kao lijekovi, a najbolji je bio sat koji izgleda kao robot.

I ja sam podijelila poklone, a dok sam ih dijelila nakratko sam se sjetila cijelog putovanja. Mislim da mi je ovo jedno od najboljih putovanja u `ivotu. @eljka Bo~ek, 6. razred ***

29

@IVOST @UPE

Na izletu mi je bilo lijepo. Dru`ila sam se sa svojim prijateljicama iz Opuzena. U Dubrovniku sam vidjela puno novih i lijepih stvari kao {to su muzeji i samostani. Iako nisam puno putovala, mislim da na svijetu nema takvog grada kao {to je Dubrovnik. Posebno mi se svidjela vo`nja la|ama izme|u polja mandarina.

Voljela bih opet i}i na jedan takav izlet.

Lara Buturac, 6. razred *** 21.10.2011. u 22.00 sata krenuli smo u Dubrovnik i Opuzen. Bio je to jako dug, ali zanimljiv put.

Najprije smo posjetili prekrasan Dubrovnik. Tamo mi je bilo jako lijepo. Posjetili smo Franjeva~ki i Dominikanski samostan, crkvu Svetog Vlaha , Dubrova~ku katedralu i njenu prekrasnu riznicu. U svakoj crkvi otpjevali smo jednu na{u pjesmu, a turisti su nas pozorno slu{ali. U Dubrovniku mi se jako svidjelo to {to je sve poplo~eno i sa~uvano.

Posebno mi se svidjela stara jezgra Dubrovnika. Nakon {to smo sami pro{etali Stradunom, `upnik nas je odveo do mora. Tamo smo se slikali, jer je more bilo prekrasno Zatim smo krenuli u Opuzen. Tamo su nas primile obitelji, ali prije toga smo se vozili la|ama uz polja mandarina. Obitelj kod koje sam ja bila smje{tena bila je vrlo draga.

23.10.2011. pjevali smo u crkvi Svetog Stjepana u Opuzenu. Svi su nas pohvalili, a najljep{e je bilo kada smo zajedno sa zborom iz Opuzena otpjevali nekoliko pjesama.

Kada je misa zavr{ila, oti{li smo na ru~ak i po stvari, te krenuli natrag u Sisak. Posebno mi se svidjelo to {to je svatko dobio mandarine i to {to smo vidjeli na{e prijatelje iz Opuzena.

Sada ~ekamo da oni opet do|u k nama Lucija Re`i}, 6. razred *** U petak, 21.10.2011. moja sestra \uli i ja krenule smo s Dje~jim zborom „Kri` ljubavi“ na dvodnevni izlet u Dubrovnik i Opuzen.

30

Bila sam jako sretna i uzbu|ena {to }u se opet vidjeti sa svojim prijateljicama Anamarijom i Lucijom, koje su u lipnju bile kod mene u gostima. Polazak je bio nave~er, oko 22.00 sata.

Nakon cijele no}i putovanja stigli smo u Dubrovnik. Obi{li smo mnoge znamenitosti toga grada: Franjeva~ki i Dominikanski samostan, najstariju ljekarnu u Hrvatskoj, Dubrova~ku najva`niju {etnicu Stradun, crkvu Svetog Vlaha, Katedralu… Dan je bio prekrasan, bez obzira na ki{u. Sve mi je bilo lijepo, pogotovo crkve koje smo obilazili.

Posebno lijepo sam se osje}ala dok smo pjevali u svakoj crkvi koju smo posjetili.

Nakon Dubrovnika, stigli smo u Opuzen, k svojim doma}inima. Zajedno s njima vozili smo se u la|ama uz polja mandarina. Do~ek je bio predobar i srda~an. Malo smo se dru`ili u Pastoralnom centru, a zatim su nas podijelili po obiteljima. Moja sestra \uli i sestri~na Antonija do{le su sa mnom k mojoj prijateljici Anamariji. U njenoj obitelji smo se osje}ale kao kod svoje ku}e. Ostale smo dugo budne.

Razgovarale smo o svemu {to nam se dogodilo otkad se nismo vidjele. U nedjelju smo se obukle za svetu misu na kojoj smo pjevali.

Nakon mise svi zajedno otpjevali smo pjesmu „Molitva za obitelj“ i krenuli na ru~ak.

Povratak je bio dug, jer sam bila umorna.

Jedva sam ~ekala podijeliti do`ivljaje sa svojima doma. Ipak, kada sam do{la ku}i, najprije sam oti{la pod tu{ i u krevet, a razgovor sam ostavila za sutradan, nakon {to se naspavam. Voljela bih ponoviti izlet sa svojim `upnikom i prijateljima iz zbora.

Marija Palju{i, 7. razred *** Jako mi se svi|aju i Dubrovnik i Opuzen: Dubrovnik sa zidinama i 5D kinom, a Opuzen s planta`ama mandarina, la|ama i, naravno, {to smo se vidjeli s prijateljima. Ovaj izlet mi se toliko svidio da bih ga htjela ponoviti.

Marija Sunte{i}, 7. razred

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

DVIJE „PREDSTAVE“ ILI U ^EMU SE TRUDIMO NASLJEDOVATI SVECE?

P

uno se puta pitam {to nas to od svega skupa privu~e i prikloni nekom od svetaca. Da li je to njegov `ivotni put, faze njegovog obra}enja, zapisi nadahnu}a, poja{njenja teolo{kih pojmova na na~in koji je za neku finu nijansu razumljiviji nam od drugih na tom polju? Jesu li to njihove misli do te mjere obojene i nadahnute Duhom Svetim da i nama daju klju~ne potvrde u poja{njenju zbrke na{ih uvjerenja ili u njima nailazimo na jednostavnost posve}enog `ivota u svakodnevici kojem na neki na~in stremimo? Da li nadahnu}e nailazimo u njihovim djelima, u njihovoj {utnji, predanosti, poniznosti, mukama, radu, trpljenjima?

Ili se pak za kojeg zainteresiramo ukoliko je za ovozemnog `ivota ~inio osobita ~udesa?

Mo`da nam se njegov lik svidi u obliku kipa na istaknutom mjestu u nekoj crkvi ili pak kao reprodukcija umjetni~kog djela na stranicama kalendara ili lijepo opremljene knjige?

U kojem smjeru smo uistinu orijentirani u nasljedovanju svetaca? Kako svojim vlastitim `ivotom dajemo naslutiti da nas je dotakla njegova svjetlost?

Put slu`beno postignute svetosti po majci Crkvi iziskuje predana ispitivanja, jake argumente uobli~ene i provu~ene kroz brojne norme, skop~ane s dokazima. Slo`ena procedura. I eto, ne znam puno o tome, no ne{to jasniju sliku mi je dao do`ivljaj nastojanja oko pokretanja postupka za progla{enjem bla`enim br. Ivana Bonifacija Pavleti}a, mlaKri` ljubavi

dog redovnika, pripadnika Dru`be Sinova Bezgrje{nog Za~e}a, ro|enog 25. lipnja 1864. u Zbjegova~i, umrlog u Rimu 4. studenog 1897. godine.

Ho}e li on ili ne}e biti progla{en bla`enim, u kona~nici svetim i kao takav {tovan od cijeloga kr{}anskog puka, to mi i nije tako bitno, ho}u li do`ivjeti to progla{enje, niti to ne smatram va`nim, htjela bih samo spomenuti kako sam i sama uspjela „prona}i dokaz“ da u cijeloj toj pri~i stvarno „ne~ega ima“, onako, sa strane, bez primjene crkvenih pravila gledaju}i.

Godine 2008. hodo~astili smo u Rim, tada jo{ nismo imali svoju biskupiju, prigoda za

31

@IVOST @UPE

to hodo~a{}e-studijsko putovanje u organizaciji Zagreba~ke nadbiskupije bila je prijenos posmrtnih ostataka br. Ivana Bonifacija sa rimskog groblja Campo Verano u crkvu mati~ne ku}e Dru`be Sinova Bezgrje{nog Za~e}a. Do polaska na to hodo~a{}e za njegovo ime nisam niti ~ula, prije puta tek prikupila tek koju informaciju, na tom putovanju ipak ne{to vi{e nau~ila…

Vrijeme prolazi, eto, bli`i se kraju 2011. godina, i tek sada mogu re}i da sam istinski od svega ne{to i usvojila, shvatila, a {to za moju narav nije ni malo neva`no - i osjetila.

Osjetila sam toplinu i sjaj svjetlosti svjetiljke br. Ivana Bonifacija. Njegovoj svjetiljci zasigurno nije nedostajalo ulja. Zalihe je osigurao tako da je i njemu samome preteklo na tom putu za nebo (umro je vrlo mlad, u dobi od 33 godine), pa odozgor svijetli vrlo jasno i danas nama „dolje“. Kako ne biste pomisliti da sam imala nekakva vi|enja ili ~ula glasove neutvr|enog izvora u vlastitoj nutrini, pojasnit }u {to i kako je to bilo.

Dogodili su se susreti s ljudima. Nisu to bili neki bliski kontakti, neki posebno utana~eni sastanci, ali zato su bili posebni ljudi - oni na kojima se vidi da su obasjani svjetlo{}u svjetiljke za nebeske staze br.

Ivana Bonifacija Pavleti}a, „mladog svjedoka

32

Evan|elja“. I zbilja ih je bilo dosta. Po~ev{i od sudionika hodo~a{}a u Rim te 2008. godine, koje i danas vrlo `ivo pamtim, nekolicine redovnika Dru`be Sinova Bezgrje{nog Za~e}a iz Rima i Kutine, ~asnih sestara reda Klanjateljica Krvi Kristove iz Kutine.

Ipak, najtoplija i najjasnija obojana svjetlost Bonifacijeve svjetiljke za nebo doprla je do mene u sisa~koj katedrali dana 6.11.2011. godine. Donositelji te nje`ne svjetlosti na na{u poznatu dje~ju misu bila su dva Talijana, umjetnika pantomime, hodo~asnika, vjernika, „radnika na njivi Gospodnjoj“. Posljednji dan njihovog boravka u Hrvatskoj nakon vi{ednevne turneje po moslava~kim {kolama i dje~jim vrti}ima u spomen 4. studenoga kao dana kada je, kako to na{a Crkva lijepo ka`e, „br. Ivan Bonifacije ro|en za nebo“, bio je upravo u Sisku. Lijepog li i zanimljivog dara.

Njihovoj mimici i gestama uz par duhovitih rekvizita, rije~i niti ne trebaju. ^ovjek koji `eli razumjeti mo`e razumjeti drugog ~ovjeka i bez upotrebe rije~i. Ako si radostan - smije{ se, ako si tu`an, mo`e{ zajedno i plakati.

Rije~i nisu uvijek potrebne, nerazumijevanje nekog stranog jezika ne predstavlja nepremostivu barijeru.

Koliko je pri~a ispri~ano u toj maloj predstavi na dje~joj misi… Ta dva Talijana,

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Andrea i Luca, sudionici projekta „Klaunovi doktori“, ispri~ali su nam bez ijedne rije~i pri~u koja je govorila o Bogu, o `ivotu jednog o~ito Bo`jeg odabranika, uz to su nesebi~no otkrivali i sadr`aje svojih `ivotnih pri~a, svojim nadahnu}em otvarali poglavlja u kojima govore o svojoj vjeri, svojoj povezanosti sa grubim slikama iz `ivota, njihovom vlastitom nastojanju uno{enja vedrine i radosti Bo`je rije~i u prostore u kojima borave te{ko bolesna djeca, o tome kako se mo`e odvojiti slobodno vrijeme za sve one kojima je potrebna radost, za one kojima je potrebna nje`nost, za one kojima treba ubla`iti bol, za one kojim jasno treba dati do znanja: „Bog te ljubi“ (upravo te rije~i jedan od sudionika predstave, Andrea, izgovorio je na hrvatskom jeziku kao poruku na{oj djeci).

Da je predstava bila vi{e nego uspje{na, nepobitno govori dje~ji smijeh i njihova neopisiva anga`iranost u predstavi. Svi, ali ba{ svi klinci (od onih koji su ostali nakon mise), htjeli su biti {to bli`e pantomimi~arima, u samom sredi{tu zbivanja, ~ak do te mjere da su im radi znati`elje onemogu}avali kretanje i izvo|enje predstave!

Poznato je kako u radostima ima i tu`nih momenata. U jednom trenu, u~inilo mi se kao da je katedrala podijeljena na dva dijela. Jedan

Kri` ljubavi

dio je uspjela obasjati svjetlost i zagrijati toplina Bonifacijeve svjetiljke, no do drugoga dijela nikako nije uspjela prodrijeti. Na jednoj strani odvijala se predstava gotovo opipljive radosti, bez izgovorenih rije~i, na drugoj tako|er „predstava“ nezainteresiranosti, neuzvra}ene ljubaznosti gostima pristiglim iz daleka u na{ grad koji nam jedan lijepi dar od srca donijeli, podijelili s nama svoju ljubav.

Koliko god bio glasan, radosni dje~ji smijeh oko klaunova, ipak nije uspio zaglu{iti „predstavu“ na drugoj strani, dijelu koji vodi - prema izlazu. Ipak se ~ulo: Hajde idemo! Po`uri! Zna{ da moramo… govorili su roditelji vuku}i za ruke djecu koja su se osvrtala i znati`eljno poku{avala doku~iti {to se sve to tamo zbiva, tamo gdje je o~ito veselo, tamo gdje se ostali klinci tiskaju i smiju oko klaunova...

Kad malo bolje razmislim, pa ovo drugo i nije bila predstava. To je na{a realnost. Puno smo rekli o sebi.

Nije mi bila namjera istra`ivati i propitkivati u kojoj ste „predstavi“ vi sudjelovali, ali va`nim mi se ~ini otvoriti svima nama jednu temu za razmi{ljanje i djelovanje: U ~emu se to zapravo trudimo nasljedovati omiljene svece?

Antonija Tomazini}

33

@IVOST @UPE

Advent PRIPREMA ZA PO^ETAK NOVOG RA\ANJA

M

aglovito jutro, ulice puste, sumorne, a ispred na{e katedrale, iako je tek 5 sati i 25 minuta, ~uje se: „O~e na{…“, „Zdravo Marijo..“, to skupina ve}inom `ena, (neka se ne uvrijede poneki vrsni mu`evi) mole krunicu. Ima nas dvadesetak, a taj se broj svaki dan pove}ava, tako da se do dolaska ~.s. Mirjane ve} izmoli prva desetka. Pripremamo se mi ovom molitvom za zornicu, svetu misu koja svakog adventa okupi veliki broj vjernika ispuniv{i na{u Katedralu.

Sama rije~ zornica, ozna~ava nam vrijeme - zoru - rano jutro - vrijeme kada se budimo iz sna, izlazimo iz topline kreveta i doma, kre}emo u novi nepoznat dan vr{e}i svoje svakodnevne obveze. Ipak, u adventu je druga~ije, po~injemo sa svetom misom.

Advent je vrijeme i{~ekivanja ra|anja na{eg malog Isusa, a velikog Spasitelja i Otkupitelja.

Prebiru}i krunicu pratimo `ivotni put na{eg Gospodina kojeg nam je dragi Bog kao svog ljubljenog Sina, poslao da `ivi na{ `ivot i osjeti bijedu na{eg ovozemaljskog `ivota, da bude izmu~en, bi~evan a na kraju i ubijen na kri`u, kri`u na{eg spasenja.

Ra|anje Krista obilje`ava zoru na{eg opstanka, ra|anje nekog novog vremena. Ovo je vrijeme kada bismo morali ispitati svoje savjesti, malo se vi{e pozabaviti sobom i poku{ati ~i{}e du{e do~ekati ro|enje na{eg Spasitelja. Nije Isus ro|en u pala~i, ~ak ni u obi~noj siroma{noj ku}i, ve} u {talici, gdje su uz Njega osim Marije i Josipa prebivale `ivotinje.

Moramo dakle, ispravljati sebe, svoj `ivot, svoje postupke, jer kako je rekao biskup Ko{i} na prvoj zornici: „Ne znamo ni dana ni ~asa kada }e opet do}i, pa moramo biti spremni.“

34

U katedrali je toplo, slavi se sveta misa, na{ `upnik po~inje zornicu molitvom An|eo Gospodnji, sestra Mirjana svira, a Crkva pjeva.

Pjeva Mariji, na{oj i Isusovoj Majci. Pjesma se ta probija kroz maglovito jutro, odlazi u visine kako bi je ~uli svi ljudi svijeta, kako bi razgalili srca i umirili uzdrhtale du{e. Lijepo je vidjeti kako svako jutro dolazi mnogo ministranata, pa svojim sudjelovanjem uljep{avaju sliku na{eg sveti{ta. Doista je lijepo uz sve}enika koji slavi svetu misu vidjeti puno poslu`itelja. Zapravo svi mo`emo biti poslu`itelji, kao ~ita~i koji ~itaju Bo`ju rije~, ~ista}i koji ~iste Katedralu, da bi nam bila ljep{a i blistavija, ili kao ~ovjek dobre volje koji je do{ao pozdraviti i slaviti Gospodina.

Hvala dragom Bogu da nas je tako puno na zornicama, da se zahvaljujemo Gospodinu, hranimo Njegovim tijelom i krvlju i molimo, molimo za ~lanove svojih obitelji, za sebe, svoje prijatelje, za stare i nemo}ne, znane i neznane, za cijeli svijet.

Neka ovo vrijeme adventa ja~a u nama vjeru u Krista koji nas vje~no prati na na{em `ivotnom putu, koji nas nikada ne napu{ta i hrani nas i poji svojim tijelom i svojom krvlju.

Ne zaboravimo Mariju, Isusovu i na{u Majku, `enu koja je bila dosljedna u vjeri i koja je slu{ala Bo`ju rije~ re~enu preko an|ela i veselila se i `alovala i tugovala i patila zajedno sa Sinom, osje}ala Njegove boli, ali i bezgrani~nu ljubav koja je spasila ~ovjeka, izvukla ga iz tame grijeha i obasjala zorom spasenja.

Zato popravimo se, preispitajmo se i pazimo kojim putem idemo, kamo idemo i s kim idemo i kakav `ivot `ivimo, jer je Gospodin jedini i pravi Put-Istina i @ivot.

Anica Potkonjak Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

VRIJEME LIJEPOG PJEVANJA

D

ugovje~na su ljudska iskustva s pro{lo{}u, dramati~na je na{a spoznaja svega svijeta u kojem jesmo, ispitujemo se u vezi s budu}nosti i znamo samo jedno: nismo sami sa svojim `ivotima i to ne smijemo biti.

Zato i nismo ba{ mi, kao ljudska bi}a, najva`niji u ovome nepreglednom svemirskom mediju jer ga jo{ nismo spoznali u cijelosti, ma koliko to `eljeli. A u `elji da budemo jedinstveni, pametni i mo}ni, ne smijemo zaboravljati sve one stvarne, mitske, legendarne ili posve}ene, koji su tisu}lje}ima stvarali na{u budu}nost i odredili nam duhovnost bez kakve bismo bili sasvim druga~iji – i slabiji, i prestra{eni, i bez ma{te i nade.

Od vremena Stvaranja svijeta i svih drugih stvaranja koja su na Zemlji oblikovala `ivot, ~in stvaranja je izraz i prirode i vrhunaravnosti ljudskoga duha. Dar stvaranja, za Kri` ljubavi

kojeg vjerujemo da ga jedino Svevi{nji mo`e ~ovjeku udijeliti, posvetiti ga tom snagom, uzdi}i prema vje~nosti, i kona~no, ostvariti ga ~ovjekom vrijednim `ivota, ljubavi i Njegove za{tite, ne odre|uje ~ovjeka kao nadmeno i nadmo}no bi}e ve} ga razotkriva u njegovom poniznom dostojanstvu pred bo`anskim nadahnu}em vlastitog uratka.

Bach je na svakom tonu zahvaljivao Bogu, Mozart je plakao od sre}e ali i vapio za za{titom, Beethoven se molio Bogu da mu da jo{, jo{ i jo{ snage za „bitke“ svojega glazbenog uma s najezdom akorada, motiva, glazbala … Mo`da je ba{ zato mu~enica i svetica Cecilija uzela glazbenike pod svoju za{titu ne bi li i oni, poput nje, s dostojanstvom i ponizno{}u odabrali i nosili svoj Kri` do kraja. Predmnijevam da je Sveta Cecilija iskusila koliko je duboko i trajno mu~eni{tvo

35

@IVOST @UPE

stvaranja glazbe, koliko se u lijepom pjevanju zrcali plemenita du{a i koliko je rije~ glazbe poput rije~i Bo`je: ona tje{i i opra{ta, krijepi i hrabri, ja~a i miluje, pou~ava i poru~uje .., ona ~ini dobro.

36

Na blagdan Svete Cecilije, 2. studenog u Sisa~koj katedrali, pjevali su mali i veliki pjeva~i u ~ast svojoj za{titnici, na na~in dostojan njezine plemenitosti.

Potaknuti `upnikovim molitvama i pri~om o Svetici, i djeca i odrasli pjevali su nadahnuto lijepo, skladno i proďŹ njeno, podsje}aju}i nas kako je Sveta Cecilija jo{ u 3. solje}u zavoljela glazbu kada je ~ula an|eosko pjevanje s neba. A to nas upu}uje na Ivanku Krnic koja marljivo radi s Dje~jim zborom i Jelenu Bla{kovi} koja s profesionalnom ozbiljno{}u vodi Veliki zbor `upe; obje promi{ljeno i uspje{no tragaju za temeljnim odlikama zborskog pjevanja: ~istom intonacijom, uskla|ivanjem glasovnih boja i volumena, osvje{}ivanjem jednoglasnog i vi{eglasnog pjevanja, osobito u a cappella izvedbama, vode}i pritom i brigu o postizanju lako}e i svje`ine pjevanja, kako mla|ih tako i starijih glasova. Za taj razvidan napredak njihove prakse potrebno je izraziti pohvalno zadovoljstvo, tim vi{e jer se radi o sisa~kim glazbenicama koje su ve} znatno unaprijedile crkvenu pjeva~ku praksu u

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Sisku; promjenama od prigodnog amaterizma prema zahtjevnijim razinama umjetni~kog izri~aja, crkveno bi pjevanje moglo i u na{oj sredini, osobito u praksi ove katedralne `upe, privu}i nove zboriste ali i pa`nju vjerni~ke populacije te ljubitelja glazbe op}enito.

U misnom slavlju posve}enom Svetoj Ceciliji, od ulaznog pjevanja „Pjevajte Gospodu pjesmu novu“ pa do izlaznog „Krista na `alu“ osobito je lijepo izveden 145. psalam „Blagoslivljat }u dovijeka ime Tvoje“, a nakon liturgije sve~anost je zaokru`ena malim prigodnim koncertom na kojem se Dje~ji zbor potvrdio u pjesmama „Tra`im te“, ~.s. Tihane Strancari} te „Molitvom za obitelj“, Nikoline Mesi} i Dolores [imunovi}, dok je Veliki zbor, uz potporu Marijane Bo~ek za klavirom, primjereno izveo skladbe „Kli~i Bogu“ Mate Le{}ana i „Zdravo budi Marijo“ An|elka Klobu~ara. A zavr{na Me`nari}eva himna „Svetoj Ceciliji“ u zajedni~koj izvedbi oba zbora ishodila je dug i srda~an pljesak nazo~nih.

Kri` ljubavi

Ovim slavljem i glazbom je na primjeren na~in najavljeno vrijeme Do{a{}a kada ispjevanim molitvama, pohvalnicama i zahvalnicama ili rasko{nim glazbalima sna`no iskazujemo svoju katoli~ku duhovnost. I ve} je prva nedjelja Do{a{}a bila obilje`ena pjeva~kim umije}em Gradskog zbora Franjo pl. Lu~i} iz Velike Gorice, u misnom slavlju i koncertnim programom iza liturgije: takav doseg glazbene poniznosti i dostojanstva, kako u odabiru skladbi tako i u dotjeranoj produhovljenoj izvedbi ovog nevelikog zbora pod vodstvom Dubravke Veliki, mogli bismo po`eljeti kao obvezno mjerilo glazbene prakse u na{oj katedrali.

I mo`emo o~ekivati jo{ lijepih glazbenih trenutaka u narednim adventskim nedjeljama kada }e se prigodnom glazbom predstaviti sisa~ki glazbenici (4. i 18. XII.) te slavne zagreba~ke Mozartine (11. XII.).

Tatjana Ro`ankovi}

37

@IVOST @UPE

SVJEDOCI SVJETLA Pastoralni centar – mjesto Duha

D

o{a{}e kao vrijeme priprave, iskustva pustinje, vrijeme susreta, i{~ekivanja potaklo je VIS “Mirabilia Dei” iz zagreba~ke `upe Duha Svetoga na Jarunu da 10. prosinca na trenutak zaustavi svoje aktivnosti i na|e se u ti{ini, o~i u o~i s Onim kojega svakodnevno slave svojom pjesmom, zajedni{tvom i aktivnim anga`manom u `upi. Krizmanice i srednjo{kolke sa svojom voditeljicom s.

Zrinkom (KMP) za svoje su odredi{te odabrale `upu Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku gdje ih je do~ekao, uvijek susretljiv i dobro raspolo`en `upnik vl~. Antun Sente. Nakon kratkog upoznavanja sa `ivotom `upe i njezinim povijesnim odrednicama uputili smo se u Sisa~ku katedralu. Ve} na samom po~etku do`ivjeli smo jedinstveno iskustvo Kristove blizine jer smo se pred svetohrani{tem molili za potrebne milosti, u ti{ini promatraju}i Krista, osje}aju}i tako `ivo njegovu blizinu.

Zatim smo se nose}i svjetiljku – simbol Nacionalnog susreta katoli~ke mlade`i koji }e se u svibnju dogoditi u Sisku – uputili u dvoranu gdje smo pjesmom i molitvom zazvali Duha Svetoga da nad nama bdije, da nas ispuni u vodi u ovom iskustvu zajedni{tva i obnove. Razmi{ljali smo o tome kako biti svjedoci svjetla, potaknuti likom Ivana Krsti-

38

telja prema evan|elju 3. nedjelje do{a{}a.

Biti svjedok svjetla zna~i prije svega znati tko smo, kome pripadamo, znati {to nama osobno zna~i Kristovo svjetlo kako bismo ga u sebi mogli dr`ati upaljenima, drugima nositi, ali i pomo}i drugima da to svjetlo ~uvaju u sebi da se nikada ne ugasi i ne daj Bo`e da ga nitko od nas ne ugasi {to je danas vrlo mogu}e. Okupljene oko upaljene svjetiljke zapalile smo male svjetiljke koje su nam ostale kao simbol i uspomena na ovu duhovnu obnovu. Zavr{na faza bilo je dru`enje u podrumu pastoralnog centra uz radost, pizzu i prijateljsko ozra~je. Ka`e se da u dobrom dru{tvu vrijeme brzo prolazi, tako je bilo i nama. Obnovljene i osvje`ene krenule smo put Zagreba nose}i u sebi zahvalnost, radost i svjedo~anstvo jednog, Bogom ispunjenog popodneva. Evo jo{ jednog od dojmova: “ Vjerujem da nas je Bog s razlogom potaknuo da izaberemo ba{ ovo odredi{te, kao najprikladnije mjesto na kojemu }emo odmoriti svoje du{e na njegovim rukama.Prona{li smo ga, njegov mir, njegov lik u drugima, njegovo svjetlo u sebi. Do~ekani smo ra{irenih ruku i ve} od toga trenutka osje}ali smo se kao doma, u svojoj crkvi, sigurne. Pamtit }emo ovo iskustvo, sjetiti ga se u molitvama, a u srcu ga nositi do kraja `ivota.” (Hanna P.) Kri` ljubavi

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

KR[TENI: 1. Filip Srn~evi}, sin Ivana i Ane r. Krznarevi}, r. 19.4.2011., kr. 4.9.2011.

2. Leonardo John Gey, sin Markusa i Sanje r.

Mihi}, r. 21.5.2005., kr. 4.9.2011.

3. Jannes Noah Gey, sin Markusa i Sanje r. Mihi}, r. 23.6.2002., kr. 4.9.2011.

4. Kiara Gradi{ar, k}i Karla i Tajane r. Gnjatovi}, r. 15.9.2009., kr. 18.9.2011.

5. Nasya Cerovski, k}i Borisa i Jelene r. Miodrag, r. 10.9.2010., 18.9.2011.

6. Gabriela Borojevi}, k}i Damira i Mirjane r.

Bartoli}, r. 19.5.2011., 25.9.2011.

7. Maks Butkovi}, sin Domagoja i Andreje r.

Zaplati}, r. 25.11.2010., kr. 25.9.2011.

8. Nina ^ubeli}, k}i Marija i Ines r. Din~ir, r.

11.5.2011., kr. 25.9.2011.

9. Domagoj Rosandi}, sin Davora i Katice r. Mlinari}, r. 24.3.2011., kr. 25.9.2011.

10. Kristian Mahmutovi}, sin Igora i Biljane r.

Lon~ar, r. 25.5.2011., kr. 2.10.2011.

11. Lana Basari}, k}i Nikice i Sivije r. Desi}, r.

12.8.2011., kr. 2.10.2011.

Kri` ljubavi

12. Lada ^obanov, k}i Gorana i Dunje r. La~an, r.

31.5.2011., kr. 9.10.2011.

13. Stjepan Grubec, sin Ivana i Irene r. Matekovi}, r. 8.4.1984., kr. 9.10.2011.

14. Leo Juri{i}, sin Dejana Jovi}evi}a i Une Juri{i}, r. 14.6.2011., kr. 15.10.2011.

15. Filip Mati}, sin Viktora i Tee r. Antoli}, r.

17.8.2011., kr. 30.10.2011.

16. Hrvoje Mar~elja, sin Sa{e i Anite r. Hrvoi}, r.

25.7.2011., kr. 30.10.2011.

17. Tin Ante Bunar|ija, sin Domagoja i Valentine r. Mijatovi}, r. 19.8.2011., kr. 6.11.2011.

18. Gabriel [imek, sin @elja i Jasmine [timac, r.

19.7.2011., kr. 19.11.2011.

19. Matej Ante Rali}, sin Du{ka i Katarine r. Diner, r. 13.6.2011., kr. 20.11.2011.

20. Barbara Luka~i}, k}i Jurice i Bla`enke r.

Bla{kovi}, r. 25.9.2011., kr. 4.12.2011.

21. Franko Kaleb, sin Antonija i Ivane r. Mari}, r.

25.8.2011., kr. 16.12.2011.

22. Gabriel Hodak, sin Matije i Aleksandre r.

Vavro, r. 11.11.2010., kr18.12.2011.

39

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

40

Kri` ljubavi

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

VJEN^ANI: 1. Alen Petelin i Mirta Brodar, vjen~ani 3. rujna 2011.

2. Ivan Furlan i Katarina [aki}, vjen~ani 3. rujna 2011.

3. Ljubomir Maljkovi} i Martina Jakopinec, vjen~ani 10. rujna 2011.

4. Kristijan Njavro i Antonija Pavlovi}, vjen~ani 16. rujna 2011.

5. Dalibor Drobnjak i Jelena Grmu{a, vjen~ani 17. rujna 2011.

6. Ivan Valenta i Martina Krpan, vjen~ani 1. listopada 2011.

7. Mario Lovri} i Tanja Kauzlari}, vjen~ani 8. listopada 2011.

8. @eljko Kunstl i Snje`ana Vui}, vjen~ani 11. listopada 2011.

9. Slavko Ovanin i Zdenka [imunec, vjen~ani 12. listopada 2011.

Kri` ljubavi

10. Marko Papi} i Marija Prpi}, vjen~ani 15. listopada 2011.

11. Boris Cvitkovi} i Dora Dragi}, vjen~ani 28. listopada 2011.

12. Matija [andor i Biljana Gligorovski, vjen~ani 29. listopada 2011.

13. @elimir [ari} i Dubravka Keresman, vjen~ani 5. studenog 2011.

14. Ivica Vu~i~evi} i Martina Ani}, vjen~ani 12. studenog 2011.

15. Vlado Josipovi} i Mara ^re{njek, vjen~ani 28. studenog 2011.

16. TeuďŹ k SaďŹ } i Marija Vidovi}, vjen~ani 28. studenog 2011.

17. Danijel Vojnovi} i Marija Bori}, vjen~ani 26. studenog 2011.

18. Hasan Elezovi} i Sonja Turkalj, vjen~ani 14. prosinca 2011.

41

^ESTITKA STARIJIMA

Dragi na{i stariji `upljani, rije~ima Lukina evan|elja Vama i Va{im `elimo obilje Bo`jeg blagoslova povodom bo`i}nih blagdana u `elji da Vama i Va{im budu utjeha i okrepa! „@ivio tada u Jeruzalemu ~ovjek po imenu [imun. Taj ~ovjek, pravedan i bogobojazan, i{~ekiva{e Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bija{e na njemu. Objavio mu Duh Sveti da ne}e vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, do|e u Hram. I kad roditelji unije{e dijete Isusa da obave {to o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naru~je, blagoslovi Boga i re~e: “Sad otpu{ta{ slugu svojega, Gospodaru, po rije~i svojoj, u miru! Ta vidje{e o~i moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se {to se to o njemu govori. [imun ih blagoslovi i re~e Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignu}e mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi }e samoj ma~ probosti du{u - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” A bija{e neka proro~ica Ana, k}i Penuelova, iz plemena A{erova, `ena veoma odmakla u godinama. Nakon djevoja{tva `ivjela je s mu`em sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i ~etvrte. Nije napu{tala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i no}u slu`ila Bogu. Upravo u taj ~as nado|e. Hvalila je Boga i svima koji i{~ekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. (Lk 2,25-38) Va{ `upnik Antun sa suradnicima 26. prosinca: Vladimir Kukalj; 28. prosinca: Jelica Abramovi}; 29. prosinca: Lovro Medi}; 31. prosinca: Ivka Papi}; 1. sije~nja: Branka Koren, Antun Hajdarovi}, Jelka Kvaki}, Rozika Vupora, Ivan Vincek, Rozika Berek, Ankica Vujani}, Nikola Mareni}, Viktor Hr`enjak, Micika Perhart; 2. sije~nja: Franko Gugi}, Ivan Ga{pari}; 3. sije~nja: Ivanka Lukini}, Ana Berek; 6. sije~nja: Anka Juri~i}, Marija Vrbani};

42

7. sije~nja: An|elina Luka~evi}; 8. sije~nja: Ana Petkovi}, Rozika Luki}; 9. sije~nja: Artur Debogovi}, Ljubica Mandu{i}; 10. sije~nja: Ivan Modronja, \ur|a Dobrini}; 11. sije~nja: Branka Vujasinovi}, Ankica Tuzli}; 14. sije~nja: Marija Mar~elja, Neda Horvat; 15. sije~nja: Hrvoje Tomljenovi}, Josip Butorac, Mira Polovina,Vi{nja Lisac; 17. sije~nja: Barbara Ku~ko; Kri` ljubavi

^ESTITKA STARIJIMA

19. sije~nja: Ana Ilija{, Maca Pali}, Ana Ga{pari}; 20. sije~nja: [ima Rogulja; 22. sije~nja: Slavica Vuleti}; 23. sije~nja: Marija Klindi}, Marija Putri}; 24. sije~nja: Zdenka Herge{i}, Slavica Pavi~i}; 25. sije~nja: Ivana Vukovi}; 26. sije~nja: Nikola Krivo{i}, Petar Bla`evi}, Nikola Ore{kovi}; 27. sije~nja: Terezija [estan, Verica Iris, @eljko Rosi}; 29. sije~nja: Katarina Brebri}, Ana Sklezur, Anica Stamni~ar; 30. sije~nja: Florijan Hak; 1. velja~e: Bla`enka Crnko, Marijan Hati}; 2. velja~e: Marija Suvi}, Mara Ben~ek; 3. velja~e: Ana Maksim, Josip Puji}; 4. velja~e: Lojzo Butorac, JozeďŹ na Conjar; 6. velja~e: Ankica Mari~evi}, Ivka [timac, Marija Brli}; 7. velja~e: Barica Andrija{evi}, Velimir Abramovi}, Franjo Mati}; 8. velja~e: Jure Valenti}, Ljubica Sedmak, Marija Vuj~i}; 9. velja~e: Mira Jandri}; 10. velja~e: Mira Ku{an; 11. velja~e: Dragutin Ivnik, Ljubica Planinc, Marija Ivekovi}, Josipa Kova~evi}, Marija Kostanj{ek; 12. velja~e: Ivanka Stoj~evi}, Olga Maslak, Irena Pavi~i}; 14. velja~e: Jagica Gligorovski; 15. velja~e: Katarina Ivan~i}, Josip [ipu{; 16. velja~e: Bo`o Aleksi}, Jasna Marin~i}, Olga Matasi}; 17. velja~e: Ljiljana Vojvodi}-Bulat; 18. velja~e: Barbara Vedrina; 19. velja~e: Manda Dilber; 20. velja~e: Manda Krakar; 21. velja~e: Eva Rado{evi}; 22. velja~e: Anto Marin~i}; 24. velja~e: Ante Baleta, Ivka Grahovac; 25. velja~e: Vladimir Ocvarek; 26. velja~e: Mara Gregurec, Ljubica Kav~i}, Nevenka Mileti}; Kri` ljubavi

27. velja~e: Katica Podnar; 28. velja~e: Vladimir Slo{i}; 29. velja~e: Katica Modronja; 1. o`ujka: Marija Milo{i}; 2. o`ujka: Anica Potkonjak, Boris Petek; 3.o`ujka: Nada Weiss; Ivan Pavi~i}; 4. o`ujka: Emilija Sejtko, Josip ^evizovi}; 5. o`ujka: Ljubica Petek; 7. o`ujka: Marija Hajdarovi}, Dubravka Gauss; 8. o`ujka: Andrija [imec, Marija Kova~evi}; 9. o`ujka: Ante Vuleti}; 10. o`ujka: Mira Maru{evac; 11. o`ujka: Branko Joki}, Juraj Petrovi}, Josip Dre{ar, Stjepan Cicak, Nikola Gobac; 12. o`ujka: \uro Vrbani}, Andrej Furlan; 13. o`ujka. Ivan Brki}, Stoja Dokman; 14. o`ujka: Franciska [tambuk; 16. o`ujka: Josip Bo`i~evi}; 17. o`ujka: Milka Kramari}-Mureti}; 18. o`ujka: Katarina Pavleni}, Josip Cigler; 19. o`ujka: Veronika Horvat; 21. o`ujka: Franica Plan~i}, Tea Slo{i}, Ivo Jeleni}; 23. o`ujka: Biserka Dobrini}, Milka [ubari}; 24. o`ujka: Marija Mareni}; 25. o`ujka: Marija Barjaktarevi}, Marija Werft; 26. o`ujka: Josip Vedrina; 28. o`ujka: Nikola @irovi}; 29. o`ujka: Ivka Sovi}; 30. o`ujka: Zlata ^ulig; 31. o`ujka: Dragica Pezeta, Verica Paveli}; 1. travnja: [tefanija Blagovi}, Marija Iv{i}, Milan Garba; 2. travnja: Zdenka Hr`enjak; 3. travnja: Juraj Koli}, Mira Pangre~i}, Ljiljana Bonjekovi}; 5. travnja: Marija Berna{, Milka Ma`uran, Barbara [tajduhar; 6. travnja: Ana Manislovi}; 7. travnja: Ivan [ipu{; 8. travnja: Antun Antol~i}, Ivan Sinov~i}, \ur|a Zamboni;

43

IZ @IVOTA CRKVE

KULTURA RADA: PREGLED PETOG HRVATSKOG SOCIJALNOG TJEDNA (Zagreb, 21. – 23. listopada 2011.)

H

rvatski socijalni tjedni su dio europske tradicije. Prvi je socijalni tjedan odr`an 1904. god. u Lyonu u Francuskoj, a nakon toga su se ra{irili po drugim zemljama (do 30. ih godina 20 st. u ~ak 15 zemalja). U Hrvatskoj su odr`ana ~etiri socijalna tjedna (1932., 1937., 1939. i 1940. god.) nakon ~ega je uslijedila zabrana javnog djelovanja Crkve i odgoja za dru{tveno djelovanje u skladu s kr{}anskim na~elima. I dana{nje vrijeme demokracije i razli~itih sloboda nosi svoje izazove na koje mogu odgovoriti samo vjernici ukorijenjeni u svoju vjeru i svjesni svog kr{}anskog identiteta.

1. dio Nastavljaju}i tradiciju zapo~etu i prekinutu prije Drugoga svjetskog rata, u Zagrebu se, u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, od 21. do 23. listopada ove godine odr`ao Peti hrvatski socijalni tjedan s temom „Kultura rada u Hrvatskoj“.

Ovaj doga|aj odvijao se u zgradi Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru i okupio je oko 300 sudionika, a posebno valja ista}i da je sudjelovalo i oko 60 znanstvenika i stru~njaka s razli~itih podru~ja znanosti i djelatnosti. Tjedan je zapo~eo u petak ujutro, sve~anim otvorenjem.

44

Po~etak u rije~i kardinala Josipa Bozani}a »Zamagljen pogled na Boga rezultira degradacijom svrhe ljudskoga rada. Rad nije svrha samome sebi i ne smije biti prepu{ten na milost i nemilost samo interesa i profita«, samo su neke od rije~i kardinala Josipa Bozani}a na otvorenju. »Kako god se danas vi~e da nam manjka kruha, vjerujem da Hrvatska ho}e smo}i kruha za svu svoju djecu, samo ako u njoj bude po{tenja i straha Bo`jega.« izrekao je izme|u ostalog u pozdravnom govoru pred vi{e od dvjesto predstavnika biskupija, katoli~kih udru`enja i organizacija i svekolikog javnog `ivota u Hrvatskoj. Otvorenju Tjedna nazo~ili su rije~ki nadbiskup Ivan Dev~i}, gospi}ko-senjski biskup Mile Bogovi}, bjelovarsko-kri`eva~ki biskup Vjekoslav Huzjak, kri`eva~ki vladika Nikola Keki}, pore~ko-pulski biskup Ivan Milovan, |akova~ko-osje~ki pomo}ni biskup \uro Hrani}, kao i tajnik HBK-a Enco Rodinis.

Iz svijeta politike na otvorenju Tjedna nazo~ila je saborska zastupnica Marijana Petir, potpredsjednik vlade Domagoj Milo{evi} te zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi}.

Kratak osvrt na povijest Na povijest socijalnoga zalaganja hrvatskih katolika podsjetio je u svom govoru

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

predsjednik HBK-a |akova~ko-osje~ki nadbiskup mons. Marin Sraki}. »Sto jedanaest godina nakon prvoga Katoli~kog sastanka (Prvi hrvatski katoli~ki sastanak, odr`an 1900. u Zagrebu), 99 godina nakon prve »Sociologije« na hrvatskom (ud`benik katoli~ke sociologije |akova~kog sve}enika dr. Vinka Anderli}a), 71 godinu nakon ^etvrtoga hrvatskog socijalnog tjedna, mo`emo... okupiti {irok krug ljudi, koji nam iz raznih perspektiva mogu iznijeti na vidjelo stanje rada u Hrvatskoj, ali i nazna~iti kako to stanje razvijati u kulturu rada primjerenu trajnoj istini o ~ovjeku ali i vremenu u kojem `ivimo«, rekao je predsjednik HBK-a. Mons.

Sraki} je izrazio i nadu »da }e Hrvatski socijalni tjedni ponovo postati zasebna ustanova kakvi su bili prije Drugoga svjetskog rata i da }e se redovito odr`avati barem svake druge, a mo`da i svake godine«.

Rije~ sisa~kog biskupa mons. dr. Vlade Ko{i}a Prisutnima se obratio i predsjednik Programskog odbora Tjedna i predsjednik Komisije »Iustitia et pax« HBK-a sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i}. On je posebno istaknuo presudnu ulogu laika za razvoj »socijalne osjetljivosti«, nekada i danas, kad je organizacija Tjedna povjerena Centru za promicanje socijalnoga nauka Crkve. U Programskom odboru Tjedna od 24 ~lana, 15 su vjernici laici koji su se, rade}i sa sve}enicima, vodili poglavito dvjema vrednotama, »osje}ajem za zajedni~ko dobro i uzajamnim po{tovanjem«, rekao je sisa~ki biskup. Mons.

Ko{i} je odgovorio i na pitanje za{to upravo rad kao tema Tjedna: »Svijet rada, radni{tvo kao takvo, odnos poslodavaca i radnika, pitanje nezaposlenosti, pravedno ure|enih odnosa na podru~ju rada - zanemarena su pitanja ili su predana u ruke beskompromisnog kapitala gdje su poslodavci vrhovni Kri` ljubavi

zakon. Sa `aljenjem treba i ovdje re}i kako je pitanje neradne nedjelje i reguliranje radnog vremena, osobito u trgovinama, suvremena hrvatska vlast posve prepustila poslodavcima.« Predstojnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, dr. Gordan ^rpi} istaknuo je… ... da je ostao »za~u|en« brojem ljudi koji su `eljeli sudjelovati na Tjednu, posebno ~lanova katoli~kih udruga i dru{tava ~iji rad mora »postati o~itiji i javno prepoznatljiv« jer »je ovom dru{tvu potrebna dobra klima i dobra praksa promocije ljudskog dostojanstva i rada za op}e dobro«.

Kra}i pregled tijeka izlaganja i rada po forumima U petak je uvodno izlaganje na temu Hrvatski socijalni tjedni: teme i perspektive,

45

IZ @IVOTA CRKVE

odr`ao prof.dr. Stjepan Baloban, nakon kojega su uslijedila plenarna predavanja na teme Rad u Hrvatskoj te Obitelj i rad.

U subotu su plenarna predavanja na temu Perspektive: rad, poduzetni{tvo i socijalna sigurnost odr`avana prijepodne, nakon ~ega se nastavilo s radom u paralelnim forumima: duhovnost rada, poduzetni{tvo i dru{tvene vrijednosti, perspektive rada u budu}nosti, nezaposlenost i politika zapo{ljavanja, radni~ka prava, odgoj i obrazovanje, socijalni patoral, rad u poljoprivredi, obitelj , zdravlje i rad te volonterstvo. Subotnji je rad zavr{io izvje{}ima iz foruma i raspravom o deklaraciji.

Socijalni tjedan je zavr{io s radom u nedjelju ujutro, dono{enjem deklaracije i sve~anim euharistijskim slavljem koje je u zagreba~koj katedrali predvodio kardinal Josip Bozani}.

U radu Socijalnog tjedna izmjenjivali su se i znanstvenici i stru~njaci iz prakse, {to zna~i da su se na istome mjestu na{li ljudi s razli~itih podru~ja - teolozi, eti~ari, sociolozi,

46

pravnici, poduzetnici, predstavnici radnika, ljudi koji su do{li iz svih krajeva Hrvatske kako bi raspravljali o problemima rada, posebno pak dostojanstvu i vrijednosti, kategorijama unutar kojih se rad na`alost sve rje|e promi{lja. Rasprava je bila dosta interesantna i `iva sla`u se sudionici te doista konstruktivna, iskrena i usmjerena prema bitnome. Potvrdilo se da, iako je mo`da izre~ena na razli~ite na~ine, istina jest jedna, te se oko temeljnih postavki rada svi sla`u.

2. dio Deklaracija Petog hrvatskog socijalnog tjedna Na kraju ovoga kra}eg pregleda zbivanja u sklopu Petog hrvatskog socijalnog tjedna donosimo deklaraciju koju je Tristotinjak sudionika, predstavnika svih (nad)biskupija i gotovo svih katoli~kih udruga u Hrvatskoj i {ezdesetak predava~a raznih struka, cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, pojedincima i

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

ustanovama uputilo hrvatskoj javnosti i dru{tvu: – @elimo da se hrvatska dr`ava sna`nije, konkretnije, vode}i ra~una o najslabijima, uklju~i u rje{avanje pitanja i problema vezanih uz rad: nezaposlenost, zlostavljanje na radu, za{titu radni~kih prava, redovitu isplatu pla}a, po{tivanje vlastitih blagdana, stvarno po{tivanje radni~kog prava na odmor, poticanje dru{tveno odgovornog poduzetni{tva i vrijednosti rada, promi{ljanje rada budu}nosti, uklanjanje »rada na crno« i uvjeta koji do njega dovode, stabilnost rada u poljoprivredi, promociju odgoja za rad i dobrovoljni rad.

– Rade}i, ~ovjek odgovara na poziv Bo`ji da bude njegovim suradnikom u ure|enju i dovr{enju ovoga svijeta te razvijaju}i duhovnu dimenziju rada ne dopu{ta svo|enje na sredstvo.

– Poduzetni{tvo pretpostavlja i zahtijeva stabilno pravno ure|en sustav.

– Zadrugarstvo u Hrvatskoj valja o`ivjeti primjereno vremenu.

– Nezaposlenost treba rje{avati: poticajima za zapo{ljavanje i za cjelo`ivotno obrazovanje radnika, pove}ati sredstva za mjere politike zapo{ljavanja, maksimalno se usredoto~iti na kori{tenje sredstava EU-a u podru~ju zapo{ljavanja.

– Ne smijemo odustati od odgoja za rad. U odgoju za rad oja~ati funkciju obitelji i prilagoditi zakonska rje{enja te sustav pripremati da bude u stanju obrazovati djecu i mlade za realne poslove koji nadolaze.

Kri` ljubavi

– Sloboda od nedjeljne tlake nu`an je uvjet mogu}nosti odgoja u obitelji, pa i odgoja za rad. Zahtijevamo da se hrvatskim obiteljima omogu}i nedjeljom biti zajedno i slaviti dan Gospodnji.

– Posebno insistiramo na zakonima koji }e u~inkovito {tititi radnika, te na njihovoj provedbi koja }e omogu}iti stvarno po{tivanje radni~kih prava.

– Za napredak sela nu`no je u~initi gospodarsku strukturu raznovrsnijom. Glede poljoprivrede, zahtijevamo sustav potpora – nov~anih, obrazovnih i organizacijskih – koji }e pridonijeti razvoju poljoprivredne proizvodnje i rije{iti problem manjka radnih mjesta za `ene.

– Odgoj za dobrovoljno djelovanje trebao bi postati sastavnim dijelom cjelokupnoga obrazovnog sustava.

– Dr`ava i dr`avne institucije trebaju po~eti djelovati dru{tveno kako bi zadobile povjerenje gra|ana i omogu}ile razvoj dru{tva koji je sada zaustavljen.

– Tra`imo da hrvatski zakonodavac po~inje ozbiljno ure|ivati hrvatsko dru{tvo polaze}i od dobrih hrvatskih praksa, postoje}eg sustava vrijednosti, kulture i tradicije.

– Od vjernika o~ekujemo solidarnu i dragovoljnu zauzetost u `upi, ali i u prakticiranju dru{tvene dimenzije vjere.

O odjecima Petog socijalnog tjedna u hrvatskom dru{tvu biti }e zasigurno prilike jo{ dosta toga re}i i na stranicama na{eg `upnog lista „Kri` ljubavi“ u vremenu koje dolazi.

Marko Mihali}

47

IZ @IVOTA CRKVE

SUSRETI VJERNIKA LAIKA I SURADNIKA UREDA ZA PROMICANJE SOCIJALNOG NAUKA CRKVE SISA^KE BISKUPIJE

T

e{ka socijalna situacija u hrvatskom dru{tvu zahtijeva uklju~ivanje vjernika da dignu svoj glas s jedne strane, protiv dru{tvene nepravde, i s druge strane za pronala`enje rje{enja kako `ivot u~initi kvalitetnijim i boljim. S tim je ciljem u listopadu 2011. godine odr`an Peti hrvatski socijalni tjedan (dalje:Tjedan) s temom „Kultura rada“.

Ipak, kako je mentalitet hrvatskih gra|ana, a time i vjernika, obilje`en periodom u kojem je javno djelovanje Crkve bilo zabranjeno, potrebno je sustavno razvijati svijest vjernika o potrebi njihovog dru{tvenog anga`mana temeljenog na kr{}anskim na~elima dostojanstva ljudske osobe, solidarnosti, supsidijarnosti i op}eg dobra. Tu se svijest po~elo razvijati kod vjernika Sisa~ke biskupije u sklopu vjerni~kih susreta organiziranih u sklopu pripreme za Tjedan. Vjernici su se okupljali i raspravljali o mogu}nostima i potrebama socijalnog djelovanja, problemima s kojima se susre}e suvremena obitelj u odnosu na promijenjene radne uvjete i probleme nezaposlenosti te potencijalima za razvoj poduzetni{tva u Hrvatskoj. Rasprave

48

su vodili vjernici laici upoznati prethodno s temeljima socijalnog nauka Crkve. Nakon odr`anih rasprava odr`an je u Maloj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Sv. Kri`a susret voditeljice i suradnika Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisa~ke biskupije na kojem se analiziralo tijek, sadr`aje i zaklju~ke rasprava koji su potom objavljeni u katoli~kim medijima i tako obznanjeni javnosti. Ve}ina suradnika sudjelovala je i na samom Tjednu, pridonose}i svojim komentarima radu u forumima. Po zavr{etku Tjedna, suradnici su se ponovo susreli u Maloj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe Uzvi{enja Sv. Kri`a kako bi iz druge perspektive analizirali pripremni tijek Tjedna, njegovo odr`avanje te porazgovarali kako prezentirati i o`ivotvoriti zaklju~ke Tjedna donesene u Deklaraciji Tjedna. Osim pru`anjem prostora za susrete, sisa~ka katedralna `upa uklju~ila se u pripremu i rad Tjedna odr`av{i raspravu koju je vodila suradnica Ureda Kornelija Marovi}, a na Tjednu je sudjelovala Anica Potkonjak.

Valentina Kani}

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

NOVI BISKUP KOADJUTOR

P

apa Benedikt XVI. imenovao je 17. listopada ove godine mons. Dra`ena Kutle{u, sve}enika Mostarsko-duvanjske biskupije i sada{njeg djelatnika Kongregacije za biskupe, biskupom koadjutorom Pore~ke i pulske biskupije.

Novoimenovani biskup koadjutor mons.

Dra`en Kutle{a ro|en je 25. rujna 1968. godine u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini. Nakon zavr{enog sjemeni{ta u Dubrovniku, nastavlja studij filozofije i teologije u Bogoslovnom sjemeni{tu u Sarajevu. Za sve}enika je zare|en 29. lipnja 1993. za Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Godine 1994. postigao je bakalaureat pri teolo{kom fakultetu u Zagrebu, a 2001. na Papinskom sveu~ili{tu Urbanianumu postigao je doktorat iz kanonskog prava. Od 1993. do 1995. bio je `upni vikar u mostarskoj katedrali. Od 1998. do 2006. mons. Kutle{a obavljao je sljede}e slu`be: `upni upravitelj u Grudama, docent kanonskog prava na Teolo{kom institutu u Mostaru, vicekancelar u biskupskoj kuriji, ~lan zbora konzultora i prezbiterskog vije}a, ~lan Komisije Iustitia et pax Biskupske konferencije BiH. Od 2006. djelatnik je Kongregacije za biskupe. Od 2011. suradnik je kongregacija za kauze svetih i disciplinu sakramenata. Autor je nekoliko publikacija i sura|uje u katoli~kom mjese~niku Crkva na kamenu. Govori talijanski, njema~ki i engleski jezik.

Biskupsko re|enje mons. Kutle{e zapo~elo je u subotu 10. prosinca u Eufrazijevoj bazilici u Pore~u. Uz glavnog zareditelja i predvoditelja misnog slavlja pro~elnika Kongregacije za biskupe kardinala Marca Ouelleta, suzareditelje pore~kog i pulskog biskupa Ivana Milovana i biskupa mostarsko-duvanjskog Ratka Peri}a, sve~anosti su nazo~ili zagreba~ki Kri` ljubavi

nadbiskup kardinal Josip Bozani} i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Pulji}, predsjednik HBK |akova~ko-osje~ki nadbiskup Marin Sraki} te tridesetak nadbiskupa i biskupa me|u kojima i generalni tajnik Sinode biskupa nadbiskup Nikola Eterovi}, te mnogobrojne kolege novore|enika, poglavito oni iz Rima. Na misnom slavlju okupilo se i mno{tvo vjernika kako iz Istre, tako iz cijele Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.

Kardinal Ouellet je, zahvaljuju}i na pozivu da predsjeda misnim slavljem, okupljenima prenio pozdrave pape Benedikta XVI. Obra}aju}i se mons. Kutle{i, istaknuo je kako ga `eli uvjeriti u iskrene molitve i potporu, te ga posebno preporu~iti zagovoru Bla`ene Djevice Marije.

Homiliju je izrekao biskup Ratko Peri}, kojemu je novore|enik bio tajnikom i suradnikom u ordinarijatu u Mostaru. “Ti, don Dra`ene, danas prima{ puninu sakramenta svetog reda sve}eni{tva. Duh te postavio po Papinu izboru nositeljem velikih zada}a: docendi, sanctificandi et gubernandi. Ne}e{ mo}i sam, nego u suradnji s biskupom Milovanom, s ostalim biskupima Rije~ke metropolije i Hrvatske biskupske konferencije, sa svim istarskim sve}enicima, s narodom Bo`jim. U tebe se pola`u nemale nade. Dano ti je veliko povjerenje. Ti }e{ danas izre}i svoje obveze Bogu pred cijelom Crkvom”, rekao je biskup Peri}.

Novozare|eni biskup Dra`en Kutle{a za svoje je geslo odabrao “U Tebe se Gospodine uzdam” koje je bilo i geslo bla`enog Alojzija Stepinca, kojem se utje~e za zagovor.

Misno slavlje pjevanjem je uveli~ao mje{oviti zbor Pore~ko-pulske biskupije, a obred tuma~io prof. dr. Josip Grbac.

Zoran Crljenica

49

IZ @IVOTA CRKVE

KARDINAL FRANJO [EPER I SISAK UZ 30. OBLJETNICU SMRTI

O

bljetnice nam dozivaju u pamet pojedine osobe, koje ne bismo smjeli zaboraviti, jer su za `ivota u~inile velika djela i bile veoma cijenjene. Da ih ne zaboravomo, to osobito zaslu`uju tri zna~ajna mu`a, koji su u posljednje vrijeme stajali na ~elu Katoli~ke Crkve u Hrvata, nadbiskupi i kardinali: Alojzije Stepinac, Franjo [eper i Franjo Kuhari}. Za njih trojicu velikana re~e prelat Vladimir Stankovi}: “Stepincu smo se divili. [epera smo svi po{tovali, a Kuhari}a svi volimo”. Izdvojimo ovaj put, izme|u njih trojice, nadbiskupa i kardinala Franju [epera, koga smo svi po{tovali i prika`imo ukratko njegov `ivot i rad u Zagrebu i Rimu, ali i ovdje me|u nama u Sisku.

Franjo [eper je ro|en u Osijeku 2. listopada 1905. godine. Me|utim, ve} 1910. [eperovi sele iz Osijeka u Zagreb pa mladi Franjo u Zagrebu zavr{ava osnovnu {kolu i klasi~nu gimnaziju. Bogoslovne je nauke studirao u Rimu i to zajedno s ne{to starijim Alojzijem Stepincem. Obojica su, i Stepinac i [eper, 1930. u Rimu zare|eni za sve}enike. Ve} 1931. Franjo [eper se vra}a u Zagreb, gdje obna{a razne slu`be, a najzna~ajnije su me|u njima: tajnik je Nadbiskupije i tajnik nadbiskupa Stepinca (1934.-1937.-1941.) i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeni{ta (1941.-1951.).

Godine 1954. Franjo [eper je imenovan nadbiskupom koadjutorom nadbiskupu Stepincu, koji se tada nalazio u zato~eni{tvu.

Nakon njegove smrti, Franjo [eper postaje od 5. o`ujka 1960. zagreba~ki nadbiskup metropolit. Prilikom smrti nadbiskupa Stepinca, nadbiskup [eper je uspio, nadljudskim naporima, da Stepin~evo tijelo bude polo`eno u katedralnu kriptu. A zbog prometne nesre}e be~kog nadbiskupa, koji je trebao voditi pogrebne obrede, umjesto njega sve je to

50

uspje{no obavio nadbiskup [eper. U vrijeme Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.), nadbiskup [eper je ~e{}e putovao u Rim i na Koncilu odr`ao zapa`ena izlaganja. Zbog toga ga je papa Pavao VI. 22. velja~e 1965. imenovao kardinalom, a 8. sije~nja 1968. pro~elnikom Kongregacije za nauk vjere. Velika je to ~ast bila za kardinala [epera, ali i za na{ narod, kada se jedan Hrvat popeo na tako visoku ~ast u hijerarhiji Katoli~ke Crkve. [eper je bio u Rimu aktivan sve do smrti – umirovljen je 8. prosinca 1981., a umro samo 22 dana nakon toga 30. prosinca 1981. godine.

A sada kronolo{kim redom navedimo povezanost nadbiskupa Franje [epera sa Siskom. Jo{ kao nadbiskup koadjutor on 1956. imenuje sis~kog `upnika Petra Lon~arevi}a za~asnim prisjednikom NDS, a slijede}e 1957. godine i `upnikom konzultorom (savjetnikom). Iste godine, 28. srpnja 1957., nadbiskup Franjo [eper, zajedno s pomo}nim biskupom Josipom Lachom, dijeli u Sisku sakramenat Svete potvrde. Bilo je 583 potvr|enika. Nadbiskup je tom prilikom slavio misu i propovijedao, ali je obavio u `upi i kanonsku vizitaciju. Od nazo~nih sve}enika su bili nadbiskupov tajnik Mijo Pi{oni}, dekan Adolf Blaga, `upnik Petar Lon~arevi}, kapelan Vladimir Stankovi} i crkveni povjesni~ar Josip Buturac.

Sada ve} kao zagreba~ki nadbiskup, 1961. godine, dekretom od 24. travnja nadbiskup [eper osniva u Sisku novu `upu Pohoda BDM, s po~etkom djelovanja od 1. svibnja 1961. godine. A na blagdan Presv. Trojstva, 28. svibnja 1961., osobno u Sisku sve~ano progla{ava novu `upu. Svetu misu je slavio, s propovijedi, na otvorenom ispred lurdske {pilje. Uz brojni vjerni puk, u asistenciji nadbiskupu su bili sve}enici: Mijo Pi{oni}, tajnik

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

Nadbiskupije, Josip Sala~, duhovnik Bogoslovije, Petar Lon~arevi}, doma}i `upnik, Adolf Blaga dekan sisa~kog dekanata, Vladimir Stankovi}, upravitelj novoosnovane `upe i crkveni povjesni~ar Josip Buturac.

Koncem iste 1961. godine, u listopadu, studenom i prosincu, odr`avane su u Sisku, u `upnim crkvama i filijalnim kapelama, Svete misije. Vodili su ih odli~ni propovjednici isusovci: o. Mato Jovi}, o. Josip Müller i o. Pero Bulat. Dolazili su im za ispomo} jo{ neki sve}enici iz Zagreba, me|u njima: dr.

Nikola Kolarek, Dragutin Brumec, Josip Buturac i o. König. Na zavr{ni dan Svetih misija, 17. prosinca 1961. do{ao je, sa svojim tajnikom Pi{oni}em, u Sisak nadbiskup [eper.

U `upnoj crkvi Uznesenja sv. Kri`a, uz asistenciju ve}eg broja sve}enika, slavio je misu i odr`ao zavr{nu misijsku propovijed.

Godine 1963. donio je nadbiskup [eper iz Rima kip Majke Bo`je Lurdske i poklonio ga kapeli Svetog Antuna u Odri Sisa~koj. Sve~ano ustoli~enje i blagoslov novoga kipa bilo je u kapeli 13. listopada 1963. godine. Svetu je misu slu`io doma}i `upnik Petar Lon~arevi} uz asistenciju svoga kapelana Franje Vrbani}a i `upnika Svete Marije Vinka Kani`aja. Vatrenu propovijed, kako je zapisano, odr`ao je petrinjski `upnik \uro Pukec.

Papa Pavao VI. imenovao je 22. velja~e 1965. nadbiskupa Franju [epera kardinalom.

To je toliko odu{evilo sis~ke vjernike, da je ve}a skupina, na ~elu s kapelanom Matijom Stepincem, po{la 7. o`ujka u Zagreb na sve~ani do~ek iz Rima novoga hrvatskog kardinala. Isti taj dan na nedjeljnoj glavnoj misi u crkvi Uzvi{enja sv. Kri`a, `upnik Lon~arevi} je u propovijedi govorio o nadbiskupu i kardinalu [eperu, pa je pri kraju mise na tu nakanu otpjevano i Tebe Boga hvalimo!

Iste 1965. godine `upna crkva Uzvi{enja sv. Kri`a u Sisku slavila je 200. obljetnicu posvete (posve}ena je 27. lipnja 1765.). Tom prigodom je odr`ana i trodnevna duhovna obnova. Na zavr{ni dan, 27. lipnja 1965., do{ao je uzveli~ati sisa~ku proslavu sam nadbiskup i novoimenovani kardinal Franjo

Kri` ljubavi

[eper. Uz brojnu sve}eni~ku asistenciju, slavio je pontifikalnu misu i propovijedao. U popodnevnim satima je kardinal blagoslovio novoure|ene vjeronau~ne dvorane u biv{im gospodarskim zgradama. Tom prilikom su vjerou~enici izveli bogatu akademiju u ~ast visokog gosta. Nave~er je kardinal [eper odr`ao u crkvi zavr{nu propovijed uz sve~anu pjesmu Tebe Boga hvalimo!

Nakon {to je nadbiskup [eper 1961. osnovao u Sisku `upu Pohoda BDM, ve} 1968. osniva jo{ jednu gradsku `upu za podru~je Galdova i susjednih naselja, `upu sv. Josipa Radnika. Prvi je dekret izdan 23. velja~e 1968. i sisa~ki kapelan Matija Stepinac odre|en da vr{i pripreme za rad `upe. Drugi je dekret o osnivanju `upe izdan 19. studenog s tim da `upa po~ne djelovati danom 24. studenim 1968. godine. U isto vrijeme nadbiskup [eper povjerava `upu u Galdovu franjevcima konventualcima i imenuje fra Peru Odaka za `upnika i fra An|elka Sesara za kapelana novoosnovane `upe.

Iako je kardinal [eper zauzimao tako visoke polo`aje u Katoli~koj Crkvi, iako je bio teolog svetskoga ranga, nije ga smetalo da se pribli`i nama - obi~nom puku, koji `ivi na periferiji Zagreba~ke nadbiskupije i ~esto nas posje}uje. Razlog je to da se na obljetnicu njegove smrti sjetimo svega {to je u~inio za Sisak, sisa~ki kraj i za podru~je obnovljene Sisa~ke biskupije.

Lojzo Buturac

51

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

PRIPRAVA ZA BRAK

V

jerojatno mnoge, koji su se vjen~ali dok jo{ nije postojala priprava u ovom obliku, kao i one koji }e se tek darovati, zanima {to je to priprava za brak iliti popularno „zaru~ni~ki te~aj“ i koji je smisao toga.

Zaru~nici koji se odazivaju zapravo ne znaju {to ih ~eka osim da je to ono {to moraju pro}i ako se `ele crkveno, sakramentalno, vjen~ati.

Mnogi to vide kao nu`no zlo i krenu sa stavom da }e im biti dosadno misle}i da jer su se ionako odlu~ili vjen~ati, {to bi im nova mogao tamo neki sve}enik re}i. ^ovjek treba biti otvoren za spoznaju, tako, stav: „ ne treba to meni ili sve ja to znam“ nije dobar. Oni koji krenu s negativnim stavom, nasre}u se prevare.

Zaru~ni~ka priprava nije te~aj, osposobljavanje, niti poslije njega parovi postaju spremni i sposobni za brak, ve} na~in Crkve da se sveti ~in sakramenta `enidbe, shvati ozbiljno i detaljno promotri iz vi{e gledi{ta.

Osobito u dana{nje vrijeme kada su mnoge tradicionalne vrijednosti ugro`ene, i mnogi brakovi, premda bi trebali biti trajni, okon~ani ubrzo nakon sklapanja.

Pripravu za brak u Sisa~kom dekanatu vodi fra Nikola Jureta, povjerenik za pastoral braka i obitelji Sisa~ke biskupije.

Odr`ava se 4-5 puta godi{nje u Pastoralnom centru `upe Svetog Josipa Radnika u Sisku.

Traje 5 ve~eri s time da je svaku ve~er drugi tematski krug i drugi predava~ dok je posljednja ve~er plenum sa svim predava~ima zajedno.

Prva ve~er i prvi tematski krug, kojeg vodi sve}enik, vl~. Antun Sente ili vl~. Nikola Majcen, je o sakramentu `enidbe i odgovornom roditeljstvu.

Sve}enik je tu da objasni parovima crkvenu, vjersku i teolo{ku stranu i ispravi zablude o ljubavi, tjelesnosti koje mnogi posjeduju.

52

Tema je to u kojoj se zaru~nicima obja{njava u bitnim crtama smisao sakramenta te Bo`ji naum za mu{karca i `enu te na moderan i zanimljiv na~in nauk Crkve o ljubavi i braku.

Druga je psihologija mu{karca i `ene uz predava~a gospodina \uru Po~ekala, socijalnog radnika, koji govori o socijalnim stranama, posljedicama izbora i nudi zanimljivo vlastito svjedo~anstvo.

Tre}a je spolnost i psihologija sa dr.

Svjetlanom An~i}-Bira~ koja o temi govori ne samo kao lije~nik ve} i kao vjernik zajedno sa svojim pozitivnim i negativnim iskustvima `ivota.

O odgoju djece, {to je ~etvrta tema, govori bra~ni par, Kristina i Goran Pelc, i kao supru`nici i kao roditelji i kao vjernici, sa svim preprekama i izazovima braka i roditeljstva koje ~ekaju zaru~nike. Kristina i Goran govore kao ljudi koji su odrasli uz `upu, uz nju se upoznali i koji su i dalje aktivni u njoj te tako odgajaju i svoju djecu.

Peta tema je vjera u osobnom i obiteljskom `ivotu i ujedno je to i sa`etak svih ve~eri u kojem se pru`a prilika za razgovor s predava~ima koji ujedno iznose svoja zavr{na razmi{ljanja i poruke, dok, naj~e{}e, sisa~ki dekan pre~ Zdravko Novak obja{njava tehni~ku stranu i sve potrebne preduvjete sklapanja braka.

Na kraju zaru~nici imaju priliku u kratkom upitniku ocijeniti samu pripravu i napisati sve dobre i lo{e strane; {to im se svidjelo, a {to ne. Obzirom da se ne potpisuju, otvorena je mogu}nost objektivnom ocjenjivanju predava~a, koji do sada jo{ nisu dobili ni`u ocjenu od ~etvorke.

Obzirom da kao tajnik, ili {to je meni dra`e re}i, tehni~ka podr{ka, ve} neko vrijeme sudjelujem u pripravama, redovito

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

promatram i zapa`am odre|ene pravilnosti i sli~nosti u parovima koji se odazivaju i spremaju za crkveni brak. Uvijek mi je iznova zanimljivo promatrati kako zaru~nike, tako i predava~e. Svaki put ~ujem ne{to novo ili se zateknem da sam ne{to propustio u prija{njim predavanjima.

Dok promatram lica parova poku{avam o~itati zainteresiranost.

Parova ima i mla|ih i starijih, od onih koji se znaju par mjeseci do onih koji se znaju i u vezi su godinama. ^ak i oni koji nisu krenuli s visokim o~ekivanjima poka`u interes i vide da mnoge stvari ili nisu znali ili su ih druk~ije do`ivljavali.

Doga|a mi se da zaru~nike, tada ve} obiteljske ljude, sretnem kasnije u gradu.

Nerijetko mi ka`u kako im se ba{ svidjelo, a neki bi ~ak rado opet do{li.

No na`alost, primje}ujem redovito jednu negativnu pojavu. Mnogi od parova ne znaju kojoj `upi pripadaju tj. kako im se `upa zove {to automatski govori da nisu aktivni ~lanovi `upe i ne sudjeluju u njenom `ivotu. To nas dovodi do onog bitnog pitanja. Jesmo li licemjerni? Jesmo li kvazi-vjernici? Da li se pla{imo Crkve i dr`imo ju kao ne{to strano {to slu`i za obavljanje `ivotnih “prekretnica“?

Dolazimo li u crkvu podijeliti ljubav jedno drugome sakramentom, jer sakrament `enidbe je jedini sakrament koji, ne sve}enik, ve} zaru~nik i zaru~nica podjeljuju jedno drugome. Dolazimo li u crkvu zato {to je lijepo i sve~ano.

Mo`e se vjen~ati i civilno {to je zakonski sasvim dostatno, ali ve}ini to nije dosta blje{tavo pa odlaze u crkvu. Ali crkva nije mjesto blje{tavila i la`nog sjaja, ve} mjesto u kojem pred Bogom, dvije osobe ostvaruju Bo`ji naum i daruju svoju ljubav jedno dru-

Kri` ljubavi

Bo`i} I{~ekujem Bo`i}, kao malo dijete.

Isto kao na{a Ana, koju Bog nam je darovao, mojoj Sanji i meni.

Ponovno osje}am blagost i Radost, dok u o~ima na{e k}eri vidim Tvoju ljubav.

Robert Tom{i}

gome. Upravo ljubav koja se, kako vl~. Sente na pripravi redovito napominje, ni ne spominje u civilnom obredu.

I dok je nekome to mjesto strano, meni je to jako drago i toplo mjesto u kojem se osje}am kao kod ku}e. Jednoga dana kada moje djevojka i ja ka`emo svoj sudbonosni DA pred Bogom i ljudima, to ne}e biti zbog sve~ane pjesme ili lijepe zgrade ve} zbog ljubavi i radosti srca.

Na kraju, ponavljam, zaru~ni~ka priprava nije osposobljavanje, ve} rekao bih, zadnji test spremnosti i otvorenosti srca za sakrament ljubavi, onaj tren kada dvoje postaju jedno, pred Bogom i ljudima.

Volio bih kada bi to vi{e osoba imalo na umu i bilo spremno anga`irati se u `ivotu Crkve i svoj `ivot ugraditi u crkvenu zajednicu, onda bi i brak bio kruna `ivota kojem je cilj ljubav, koji pak ra|a novim `ivotom i slijede}i primjer svojih roditelja raste u ljubavi i za ljubav.

Marko Klari}

53

SHKM

SUSRET HRVATSKE KATOLI^KE MLADE@I 5 I 6.

SVIBNJA 2012. GODINE U SISKU I SISA^KOJ BISKUPIJI Po{tovani `upnici, `upni vikari, vjerou~itelji!

Iako }e detaljnije upute za pripremu Susreta hrvatske katoli~ke mlade`i (SHKM) biti upu}ivane na vi{e na~ina i prigodom sljede}ih susreta, ovdje donosimo najosnovnije informacije kao pomo} za bolju pripremu Susreta: - Neka se u svakoj `upi oformi skupina mladih za organizaciju SHKM, koja }e biti od pomo}i `upniku i Odboru SHKM. @upnik, odnosno Odbor }e s tom skupinom mladih dalje razra|ivati plan organizacije, na `upnoj odnosno Biskupijskoj razini.

- Neka se prigodom blagoslova obitelji svim obiteljima podijeli Biskupovo Bo`i}no pismo koje sadr`i prijavnicu za SHKM. Blagoslov obitelji je dobra prigoda da se obiteljima objasni kako popuniti prijavnicu te otkloniti eventualne te{ko}e prihvata mladih hodo~asnika. Va`no je naglasiti da }e svi mladi na Susret do}i s vre}om za spavanje, te da se od obitelji o~ekuje da im se omogu}i prostor za spavanje, ve~era u subotu nave~er, doru~ak i ru~ak u nedjelju,. Ovo je idealna prilika za bolje zbli`avanje hrvatske katoli~ke mlade`i.

- Raspolo`ene obitelji za prihvat mladih hodo~asnika popunjene prijavnice }e dostaviti `upnom uredu gdje }e ih mladi animatori prepisati i

digitalni zapis poslati Tajni{tvu SHKM na mail : prijave mladisb.hr - Neka se za vrijeme `upnih obavijesti govori o SHKM, a skupina mladih animatora mo`e pri kraju `upnih obavijesti izvijestiti `upljane o prikupljenom broju prijava te koliko je jo{ mladih potrebno smjestiti, kao i pozvati ljude dobre volje da prihvate mlade hodo~asnike.

- Dobro je s mladim animatorima, osim razra|ivanja organizacijskog plana, za vrijeme nekih od susreta obraditi ponu|ene kateheze iz Priru~nika „ U svjetlosti hodimo“, te uprili~iti molitvene susrete za uspjeh SHKM. - Kod Predsjednika Organizacijskog odbora SHKM, vl~. Branka Koreti}a, kao i u Biskupijskom ordinarijatu mogu se nabaviti preslike Kvirinove svjetiljke prezentirane u Logu SHKM, po cijeni od 200 kuna.

- Sve druge detaljnije informacije mogu se dobiti na www.mladisb.hr, a upite slati na E-mail prijave mladisb.hr - Daljne upute davat }e se putem mre`nih stranica, susreta sve}enika te na druge na~ine.

U Sisku, o Bo`i}u 2011. godine. vl~. Branko Koreti}, predsjednik Organizacijskog odbora SHKM

S BO@JOM RIJE^I PREMA SUSRETU HRVATSKE KATOLI^KE MLADE@I U svibnju 2012. u Sisku }e biti odr`an Susreth hrvatske katoli~ke mlade`i pod geslom »U svjetlosti hodimo.« Povod je to i za ovo promi{ljanje o svjetlosti nadahnuto biblijskim tekstovima.

Na samim po~ecima Svetoga pisma svjetlo ima posebnu ulogu. Zapravo, prve rije~i koje Bog uop}e izgovara glase: »Neka bude svjetlost!« (Post 1,3). Na taj na~in svjetlost stoji na po~etku svega stvaranja.

Tada je Bog rastavio svjetlost od tame (1,4). Svjetlost }e otada biti znak Bo`je rije~i, Bo`je volje i Bo`je prisutnosti. Doista, kad je Mojsije na sinajskome brdu boravio uz Gospodina, nije znao da iz njegova lica »zbog razgovora s Gospodinom, izbija svjetlost« (Izl 34,29). Stoga }e s pravom kasnije David u svome

54

zahvalnome psalmu kad ga je Gospodin izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja, klicati: »Gospodine, ti moju svjetiljku u`i`e{, Bo`e, tminu moju obasjava{« (2 Sam 22,29). To je Bog koji se sna`no bori na Davidovoj strani, koji zbog svoga Davida ulazi i u ratne bojeve, te donosi pobjedu. Zato David odmah u nastavku, pun pouzdanja, govori Gospodinu: »S tobom udaram na ~ete du{manske, s Bogom svojim preska~em zidine« (22,30). Bo`ja je svjetlost zapravo znak njegove svakodnevne pomo}i u ~ovjekovu `ivotu. Uz Bo`ju pomo} ~ovjek mo`e pobijediti svoje napasti, mo`e se oduprijeti grijehu, mo`e presko~iti svoje predrasude i sve ostale pote{ko}e koje mu prije~e nastavak `ivotnoga putovanja u Bo`joj blizini. Bog, doista u`i`e

Kri` ljubavi

SHKM

svjetiljku na{ega `ivota i razgoni svaku tminu grijeha i zla iz njega. ^ak i kad su Izraelci grije{ili i napustili volju Bo`ju, te ~inili ono {to nije bilo dobro u njegovim o~ima, za Boga se u Starom zavjetu opet ka`e: »Ipak Gospodin ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato {to mu obe}a da }e dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek« (2 Kr 8,19). Ta je svjetiljka obe}anje da }e Davidov potomak dovijeka kraljevati na njegovu prijestolju (2 Sam 7). Svjetiljka je, dakle, Bo`je obe}anje koje ne mo`e ostati neostvareno. Svjetiljka je tako znak pouzdanja, povjerenja u Boga. Ona je znak da u Bogu mogu na}i svoj ~vrsti oslonac, svoju sigurnost i nadu.

O svjetiljci i svjetlosti progovara i starozavjetna mudrost. U Knjizi mudrih izreka nalazimo mnoge izreke koje pozivaju ~itatelja da cijeni savjete svojih roditelja. Tako jedna izreka ka`e: »Sine moj, ~uvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

Prive`i ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; da te vode kada hodi{, da te ~uvaju kada spava{ i da s tobom razgovaraju kad se probudi{. Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su `ivota« (Izr 6,20-23). U hebrejskoj poeziji posebno je stilsko sredstvo paralelizam kod kojega dva ili tri stiha razli~itim rije~ima progovaraju o istoj stvarnosti. Ovdje nalazimo paralelizam koji izjedna~ava pojmove »svjetiljka«, »svjetlost« i »put `ivota.« Prema tome, svjetiljka je put `ivota, a put `ivota ostvaruje se kroz vr{enje zapovijedi, kroz poslu{nost pouci i kroz `ivotnu disciplinu. Premda je ovdje rije~ o poslu{nosti roditeljima, moramo biti svjesni da se Bog ve} u Starom zavjetu predstavlja kao otac svoga naroda, pa je svetiljka i put `ivota zapravo poslu{nost njemu i njegovim zapovijedima.

U Novom zavjetu Ivan na po~etku svoga Evan|elja preuzima onaj po~etni govor o svjetlu iz Knjige Postanka, kad ka`e: »U po~etku bija{e Rije~ i Rije~ bija{e u Boga i Rije~ bija{e Bog. Ona bija{e u po~etku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ni{ta.

Svemu {to postade u njoj bija{e `ivot i `ivot bija{e ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze« (Iv 1,1-5). Opet je rije~ o razdvajanju svjetla od tame, ali sada na neki novi na~in. Opet glavnu ulogu ima Bo`ja Rije~, ali i ona na novi na~in. To vi{e nije samo izgovorena rije~, kao na po~etku, nego je sada i utjelovljena Rije~, Sin Bo`ji, Isus Krist. On je ljudima svjetlo, on svojim utjelovljenjem, mukom, smr}u i uskrsnu}em, razgoni tamu. On je »Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog ~ovjeka« (1,9). Ne trebam tra`iti neko drugo svjetlo, neko druga~ije prosvjetljenje, neki drugi put. On je moja svjetiljka. Uz to svjetlo moram prionuti.

Na to nas poti~e i Druga Petrova poslanica: »Tako nam je potvr|ena proro~ka rije~ te dobro ~inite {to uza Kri` ljubavi

nju prianjate ako uza svjetiljku {to svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima va{im« (2 Pt 1,19). Prionuti, dakle, uza svjetlost zna~i prionuti uza proro~ku rije~, to jest uza rije~ Svetoga pisma, uza Rije~ Bo`ju, uz samoga Isusa Krista.

Pozvan sam prionuti uz Isusa i njegovu rije~, kao {to se dr`im upaljene svjetiljke na nekom mra~nom i te{ko prohodnom mjestu. Svoj `ivotni put mogu zamisliti kao takvo mra~no mjesto u kojem mi samo svjetlost Isusa Krista i njegove rije~i mo`e pokazati pravi put, onaj put koji }e me dovesti do cilja, koji }e moje `ivotno putovanje u~initi smislenim i sigurnim.

Tako s Kristom ve} sada putujem prema onom kona~nom Danu, prema onom trenutku kada, kako ka`e Otkrivenje, »no}i vi{e biti ne}e i ne}e trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sun~eva: obasjavat }e ih Gospod Bog i oni }e kraljevati u vijeke vjekova« (Otk 22,5).

Kad Ivan u svojoj Prvoj poslanici poziva: »U svjetlosti hodimo« (1 Iv 1,7), onda sve ovo ima na umu. Hoditi u svjetlosti zna~i prionuti uz Gospodina, biti u njegovoj prisutnosti i po njegovoj rije~i i po euharistiji i po ostalim sakramentima, po Crkvi. U svjetlosti hoditi, zna~i biti siguran na svojim `ivotnim putovima. U svjetlosti hoditi, zna~i biti svjetlost svijeta, na {to nas i sam Isus poziva. Ako je on svjetlo svijeta, onda smo mi po tome pozvani da budemo Krist u ovome svijetu.

Na susretu s mladima u Madridu papa Benedikt XVI. naglasio je da se Isusa ne mo`e slijediti i da mu se ne mo`e slu`iti sam. Tko popusti pred napa{}u da krene sam, da po~ne pro`ivljavati vjeru individualisti~kim mentalitetom, koji danas prevladava u dru{tvu, u opasnosti je da uop}e ne susretne Isusa ili da o njemu stekne krivu sliku. Za papu vjerovati zna~i osloniti se na vjeru svoje bra}e i sestara, na vjeru onih oko nas, a moja vjera mora slu`iti drugima da se u te{kim trenucima u meni mogli na}i oslonac.

Upravo to zna~i hoditi u svjetlosti i biti svjetlo svijeta. S jedne se strane moram napajati na Kristu, moram dozvoliti da me on sasvim obuzme i nosi, a s druge strane, njime no{en, postajem sposoban nositi druge. Upravo mladi ljudi moraju biti svjesni da svojim `ivljenjem, svakom svojom odlukom, mijenjaju svijet, na dobro ili na lo{e. U Ponovljenom zakonu Mojsije poti~e Izraelce: »Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: `ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. @ivot, dakle, biraj, ljube}i Gospodina, Boga svoga, slu{aju}i njegov glas, prianjaju}i uz njega. Ta on je `ivot tvoj!« (Pnz 30,19-20). Izbor je uvijek pred nama. Tolike su ponude pred nama. Izaberimo svjetlo, a ne tamu! Izaberimo blagoslov! Izaberimo ljubav! Izaberimo `ivot! Izaberimo Boga! fra Darko Tepert

55

INTERVJU

INTERVJU: Mons. VLADIMIR STANKOVI], kanonik Mons. Vladimir Stankovi} govori o kardinalu Franji [eperu, o svom boravku Sisku gdje je bio kapelan i prvi `upnik `upe Pohoda Bla`ene Djevice Marije, te o radu s inozemnom hrvatskom pastvom

MUDROST I JEDNOUMLJE

56

Kri` ljubavi

INTERVJU

KRI@ LJUBAVI: Prva va{a sve}eni~ka slu`ba bila je slu`ba kapelana u `upi Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku? Kakav je bio taj Va{ prvi susret sa Siskom? Kakvog ga pamtite?

Mons. STANKOVI]: Prvo, sama vijest da idem u Sisak za kapelana za mene je bila veliko razo~aranje. Za{to? Zato {to je u to vrijeme u Sisku kapelan bio Ivica Lovreti}.

On je bio vrlo zgodan, elegantan i uspje{an, pa mi je bilo vrlo te{ko prihvatiti da sam upravo ja taj „sretnik“ koji mora na njegovo mjesto, jer je on svoj kapelanski sta` odradio i dobio je mjesto `upnika u Dugom Selu. U Sisku je on skupio lijep broj mladih ljudi koji su se uredno sastajali i jako puno radili u `upi. Ti su mladi bili i jako vezani za njega.

I upravo zbog toga je te{ko bilo do}i u Sisak.

Bilo tko da je do{ao poslije njega bilo bi mu te{ko jer je u prvom koraku trebalo osvojiti mlade koji su bili protiv promjene.

Toga kasnog sije~anjskog poslijepodneva 1957. godine stigao sam u Sisak na `eljezni~ki kolodvor. Grad je bio u debeloj magli i sve je djelovalo poprili~no sumorno. U `upnom dvoru me je do~ekao stari sve}enik Cvetni}, ubrzo je stigao i `upnik Petar Lon~arevi}.

Unato~ njihovom srda~nom do~eku u to tmurno predve~erje, imao sam dojam da me do~ekalo i bezglasno odbijanje mladih:“Ne trebamo te!“ Prije dolaska u Sisak bio sam kod nadbiskupa [epera koji mi je govorio o situaciji u Sisku i posebno mi naglasio:“Spremajte dobro propovijedi, to je jako va`no. I vidjet }ete da }ete se za 6 mjeseci naviknuti. I vi i oni.“ Tih 6 mjeseci mi je bio neki orijentir i sam sam sebe uvjerio da }u 6 mjeseci izdr`ati.

A izdr`ao sam {est godina. ^etiri kao kapelan u `upi Uzvi{enja Svetog Kri`a i dvije kao prvi `upnik novoosnovane `upe Pohoda BD Marije.

KRI@ LJUBAVI: Kako ste se sna{li u Sisku nakon prvog susreta?

Kri` ljubavi

Mons. STANKOVI]: Sveti Kri` je tada bila jedina `upa u Sisku koja je imala 13 sela i podosta kapela, od kojih je najzna~ajnija bila sveta Marija. Trebalo je to obilaziti. Mogu re}i da sam se dobro sna{ao. Zapravo sam poslu{ao nadbiskupov savjet i intenzivno sam se spremao za propovijed. Moram se malo i hvaliti. Naime, jo{ kao bogoslov dobivao sam dosta literature na engleskom jeziku iz Amerike i ona mi je zna~ajno koristila u tim pripremama. Posebno bi istaknuo ~asopis Ligorien kojeg su izdavali redovnici a koji je sadr`avao prekrasne teme o mladima i o obitelji. Ja sam si to ~itao i uglavnom sam iz toga crpio materijale za svoje propovijedi.

Bio je to jedan druga~iji pristup i ljudi su se ~udili kako ja to sva{ta znam. I tako, iako sam do{ao s velikim strahom, vrlo sam se brzo sna{ao. Pomalo su pristupali i mladi, posebno gimnazijalci koji su bili vjerni Ivici Lovreti}u. Prvo su do{le djevojke, a za njima ubrzo i momci. Slo`ila se vrlo dobra ekipa, njih ~etrdesetak, koja nije samo prisustvovala misi, ve} su ubrzo po~eli i raditi u `upi.

KINO U CRKVI KRI@ LJUBAVI: Koji su to bili poslovi oko kojih su se mladi toliko anga`irali?

Mons. STANKOVI]: U to doba u crkvi su bili popularni crte`i koji su pratili katehizaciju i ~inili je zanimljivijom. Iz Italije smo dobivali crte`e koje su djevojke iz te grupe mladih prenosile na velike formate, pa se tako u predvorju dana{nje katedrale u jednom velikom okviru svaki tjedan mijenjao crte` prema sadr`aju ~itanja tog tjedna. Bila je to katehetska pouka u crte`u. Ispod crte`a je kratko pisala poruka o zna~enju. Ljudima se to prili~no svidjelo i rado su to pogledali i pro~itali. Na taj smo ih na~in animirali i pou~avali, a ujedno mlade okupljali, anga`irali i zapo{ljavali. Jo{ je jedan posao zna~ajno anga`irao mlade. Po{to smo dobili

57

INTERVJU

jedan stari stroj za umno`avanja (gestetner), odlu~ili smo tiskati i listi}. Ja sam pisao matrice, a mladi su ga umno`avali i dijelili okolo. Tako smo napravili jednu malu knji`icu s obredima Velikog tjedna koja je va`na zbog toga {to je to prvi puta bilo napisano na hrvatskom jeziku. Tiskali smo je u 5.000 primjeraka i ona je nai{la na dobar odaziv kod vjernika. Mladi su mi bili velika pomo}, a taj njihov anga`man je bio vrlo zna~ajan kad se gleda u kontekstu vremena. Naime, u to je vrijeme UDBA sve pratila i kontrolirala, posebno one koji su radili za Crkvu i i{li u crkvu. Moram re}i da su se mnogi bojali i jednostavno nisu dolazili. Ovi koji su dolazili postali su temelj i budu}nost `upne zajednice. To su danas obitelji koje imaju djecu i unu~ad koji su isto ~lanovi `upne zajednice.

Ostali su vjerni.

Osim toga, bilo je to vrijeme dijapozitiva.

Slajd je tada bio izuzetno tehni~ko dostignu}e.

Od Salezijanaca iz Italije tada smo dobivali te prekrasne dijapozitive koji su se prvenstveno pokazivali mladima na vjeronauku, jer su bili sistematizirani kao vjeronau~na gra|a. Preko mladih se to pro~ulo i narastao je interes u puku pa smo to pokazivali i u crkvi. Posebno zanimanje izazvali su prikazi

58

„Bezgre{na“ i „Bo`i}“. Narod je to odmah prozvao „kino u crkvi“. Sve je to jako izazvalo i tada{nju vlast. Pogotovo zato {to smo sve to pokazivali i u kapelama. Nikako im nije bilo jasno {to to popovi rade. Zanimljivo je da nas je tada zvao `upnik iz Farka{i}a jer su i njegovi vjernici htjeli vidjeti „kino u crkvi“. Ja sam stavio dijaprojektor u ruksak, njega na le|a, sjeo na svoj moped Colibri i oti{ao u Farka{i}. No, tamo nije bilo struje, ali je `upnik nabavio neku `arulju koja daje struju ako ju se priklju~i na neki izvor. I priklju~ili smo ju na moped kojeg smo pred crkvom zapalili, stavili ciglu na gas da moped radi i tako je igralo kino i u crkvi u Farka{i}u.

Za to doba je to bila nevjerojatna domi{ljatost.

Iako su sve te na{e teme bile jako daleko od bilo kakve politike, vlastima je jako smetalo {to se narod okuplja u crkvi.

PRVI @UPNIK U SV. MARIJI KRI@ LJUBAVI: Prvo kapelansko mjesto Vam je bio Sisak. Isto tako Vam je i prvo `upni~ko mjesto bio Sisak?

Mons. STANKOVI]: Kad sam u sije~nju 1957. godine do{ao u Sisak, vrlo brzo sam se upoznao i s kapelom Svete Marije na Vik-

Kri` ljubavi

INTERVJU

torovcu. Naime, na Svije}nicu sam na u crkvi Svete Marije na Viktorovcu imao misu. Bila je zima i snijeg. Kad sam do{ao na brdo sve mi je to izgledalo idili~no, gotovo bajkovito.

Jako me se dojmilo. Ve} pri tom prvom susretu jako sam zavolio to mjesto. Po{to je bilo i dosta naroda na misi, predlo`io sam `upniku da tu uvedemo misu ~e{}e, a ne samo prigodno, jer je u blizini bilo dosta vjernika katolika koji su imali veliki broj djece. @upnik se slo`io i ja sam po~eo s vjeronaukom. Svaki je put bilo sve vi{e djece na vjeronauku, ali i sve vi{e puka u crkvi. I tako se taj pastoral pri kapeli Svete Marije razvijao, pa se to ~ulo i do Zagreba. Tada se po~elo ozbiljno razmi{ljati o jo{ jednoj `upi u Sisku. Pogotovo {to je ba{ taj dio Siska koji je rastao zajedno s industrijom slovio kao komunisti~ko leglo pa je tim prije trebalo djelovati. Nadbiskupija je odredila granicu nove `upe, a po{to sam ja ve} bio ovdje i sve to vodio, bilo je prirodno da me postave i za prvog `upnika nove `upe.

KRI@ LJUBAVI: Osnivanje `upe pretpostavlja crkvu, ali i prostor za `upnika. Znamo da novoosnovana `upa u vrijeme nije imala prostor za `upnika. Kako ste to rije{ili?

Mons. STANKOVI]: To~no, crkva takva kakva je bila, bila je dobra, ali nije bilo `upne ku}e. No, bila je jedna mala prostorija u zvoniku u pozadini kora koja mi se u~inila dobrom. Adaptirao sam ju i uredio, ali je veliki problem bio taj {to nije bilo struje.

Struju je trebalo vu}i skroz od Kupe, {to je pretpostavljalo i postavljenje stupova. To se nije moglo odmah napraviti, ali me to nije sprije~ilo da se odmah uselim. Po zimi je bilo vrlo te{ko jer se sve ledilo. Ujutro sam u lavoru morao razbijati led da bi se umio. Tako je bilo dvije godine. Cijelo to vrijeme narod se okupljao. Dolazili su i mladi. I opet se uklju~ili i puno mi pomagali. Za prvog blagoslova obitelji 1961./62. godine napravio sam popis obitelji koje su me primile. Upisao Kri` ljubavi

^ESTITKA ZA BO@I] Svima `elim da s optimizmom idemo dalje, da odbacimo sve ono crno i negativno ~ime nas svakodnevno obasiplju mediji. Uvijek kr{}anski navje{}ujmo: Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji!

sam ukupno 700 obitelji. Obzirom da onda nije bilo katoli~kog tiska, izlazio je samo Glasnik Svetog Antuna, nabavio sam 700 primjerka i moji mladi su to podijelili obiteljima.

Tako su mladi svaki mjesec nosili Glasnik u te obitelji. To je bilo veliko odu{evljenje i me|u mladima, ali i me|u ljudima koji su taj Glasnik rado primali i ~itali. Na ustanovljenje nove `upe do{ao je kardinal Franjo [eper. Dok sam mu pokazivao i obja{njavao gdje }e {to biti, on je samo ~udno gledao i vrtio glavom. Takav je bio po~etak, a danas se eto, Bogu hvala, gradi monumentalna crkva za taj dio grada.

KRI@ LJUBAVI: Jeste li zadovoljni onim {to ste napravili u Sisku?

Mons. STANKOVI]: Pa meni se sve to ~inilo normalnim. Kad sam bio bogoslov, kardinal [eper je bio rektor dvije godine, dok nije morao oti}i, jer su ga htjeli zatvoriti. Bio je to veliki proces protiv Crkve i svih iz Crkve.

Mnogi su tada zavr{ili u zatvoru. On nas je u~io `upnom pastoralu. Uvijek je nagla{avao da ako i samo troje djece do|e ne vjeronauk, on se mora odr`ati kako spada. Sistematski i polako. Tako je stasala na{a generacija bogoslova u tim te{kim vremenima za Crkvu.

Mnogi roditelji su se bojali za svoj posao i nisu slali djecu na vjeronauk jer su se bojali re`ima. U gradu je zato bilo te{ko. Stoga smo mi veliki naglasak stavljali na redovnu pouku vjeronauka, jer oni koji su dolazili, dolazili

59

INTERVJU

su svjesno i roditelji su ih slali pod cijenu svake `rtve. Moram re}i da su djeca dolazila na vjeronauk zato {to su to htjela, a ne kao danas kad je vjeronauk predmet u {koli. U vrijeme o kojem govorimo ljudi su imali svijest pripadnosti katoli~koj Crkvi i hrvatskom narodu. Tada su jedino u Crkvi vidjeli na~in kako mogu izraziti svoje druk~ije mi{ljenje, jer su im upravo zbog te pripadnosti sva druga podru~ja bila zatvorena.

Istina, do}i u crkvu i biti vjernik u nekih je ljudi, u to vrijeme, to bio znak opozicije.

GODINE S KARDINALOM [EPEROM KRI@ LJUBAVI: Spomenuli ste kardinala [epera nekoliko puta: Ove se godine navr{ila 30 obljetnica njegove smrti. Za `ivota ste mnogostruko bili vezani uz njega i njegov rad i to kao njegov tajnik, te kao ravnatelj inozemne pastve. Kakvog ga pamtite?

Mons. STANKOVI]: Pamtim ga mnogostruko. Pamtim ga kao rektora, {to sam ve} spomenuo, pa zatim ga pamtim kao njegov osobni tajnik, pa ga pamtim kao pro~elnika Kongregacije za nauk vjere, jer sam ja u to vrijeme bio du{obri`nik inozemne pastve i imao ured u Rimu i ~esto s njim komunicirao.

Bio je vrlo zna~ajna osoba svog vremena.

Osoba koja je ostavila dubok trag u katoli~koj Crkvi. Danas se o njemu pi{u knjige. Za prvu godi{njicu smrti kardinala Franje [epera imao sam plan da se naprave tri knjige o [eperu.

Prvu knjigu njegovih biskupskih pisama, okru`nica, uputa kleru i poslanica vjernicima koje je skupio kanonik Pukec, obogatili smo fotografijama koje sam imao, i objavili smo ju o prvoj godi{njici smrti. Zatim smo izdali knjigu [eper 2 u kojoj su skupljene dvije vrste dokumenata. Jedno su njegovi koncilski dokumenti jer je on bio vrlo zapa`en koncilski otac II vatikanskog sabora. Sve {to je on govorio objavili smo u originalu na latinskom

60

KATOLI^KI TISAK Kardinal [eper osobito je podupirao katoli~ki tisak. Najprije izdanja Hrvatskog knji`evnog dru{tva sv. Jeronima, a onda se 1963. odlu~uje na povijesni potez pokrenuv{i dvotjedne novine „Glas koncila“. Tri godine kasnije kre}e i mjese~nik za mlade „Mali koncil“.

Prije odlaska u Rim, 1966. godine osnovao je „Kr{}ansku sada{njost“- Centar za koncilska istra`ivanja, dokumentaciju i informacije.

jeziku i u hrvatskom prijevodu. Drugi dio knjige ~ine tekstovi koje je Kongregacija za nauk vjere objavila s njegovim potpisom za vrijeme njegova pro~elnikovanja. Sve je to objavljivano na razli~itim jezicima, ovisno o tome o kojoj temi je govorio i kome se obra}ao. Sve smo to preveli na hrvatski jezik.

Najavili smo i tre}i svezak koji je trebao biti njegova op{irna biografija koju je trebao napraviti njegov koncilski teolog [agi-Buni}.

No, on je bio vrlo zauzet i kao teolog i kao predava~, pa je trebalo 10 godina da se knjiga slo`i. Tako je knjiga [eper 3 iza{la o 20 obljetnici njegove smrti. Tom je prigodom bio uprili~en i simpozij o kardinalu [eperu na kojem je glavni referat imao Joseph Ratzinger, dana{nji papa Benedikt XVI. koji je kardinala [epera naslijedio na mjestu pro~elnika Kongregacije za nauk vjere.

KRI@ LJUBAVI: U nekoliko navrata govorili ste o te{kim vremenima u dr`avi koja se borila protiv Crkve i Boga. Kardinal Franjo [eper postao je zagreba~kim nadbiskupom nakon bla`enog Alojzija Stepinca. Svakako nije bilo lako. Kakav je u tom trenutku bio odnos Crkve i dr`ave?

Kri` ljubavi

INTERVJU

Mons. STANKOVI]: Odnos Crkve i dr`ave bio je vrlo zategnut s obzirom na okolnosti koje su se dogodile i prije nego je [eper postao nadbiskup. Kad je 1954. godine [eper imenovan nadbiskupom koadjutorom, Stepinac je bio u Kra{i}u u ku}nom pritvoru.

Tada se u nekim odre|enim krugovima me|u emigracijom i nekim na{im sve}enicima ovdje, rodila fama da }e [eper biti re`imski ~ovjek. Za mnoge je i dalje jedina opcija bila – samo Stepinac i nitko drugi. No, kad je Stepinac ~uo tu vijest o [eperovom imenovanju, samo je rekao: “Nadbiskupija je u sigurnim rukama!“ Treba re}i da je [eper osje}ao da neki nemaju simpatije prema njemu jer on nije kao Stepinac, pa je o tome i sam znao re}i: „Ja sam }udi druk~ije.“ Stepinac je bio kolerik, `iva vatra, a [eper flegmatik, vrlo spor, ali izuzetno pametan. A

Kri` ljubavi

linija kojom je vodio Crkvu je ostala ista.

Samo je on to na druga~iji na~in izra`avao.

Naslov Akmad`ine knjige „Mudrost i razboritost“ upravo s te dvije rije~i do sr`i karakterizira kardinala [epera. Kad je Stepinac umro, a [eper imenovan, tada su komunisti napravili zaokret. Bili su svjesni da su sa Stepincem napravili veliku nepravdu, pa su sa [eperom htjeli zati{je. Tek se sad u odmaku od tog vremena vidi s koliko ~vrsto}e i razboritosti je [eper vodio Crkvu u vrlo te{kim vremenima. O tome najbolje svjedo~e Beogradski protokoli kad se potpisivao sporazum Svete Stolice i Jugoslavije. U vatikanskim dokumentima stoji da su to bili najuspjeliji pregovori koje je Vatikan ima s nekom od isto~no europskih zemalja u kojima je vlast bila komunisti~ka. A za sve to je zaslu`an [eper i njegov stav.

61

INTERVJU

KARDINAL [EPER UTRO PUT PAPI VOJTYLI KRI@ LJUBAVI: Kako biste ocijenili zna~aj i ulogu kardinala [epera osobito za katoli~ku Crkvu i za hrvatski narod?

Mons. STANKOVI]: Nitko iz katoli~ke Crkve u Hrvatskoj nije do{ao na tako visoku poziciju kao kardinal [eper. Po rangu je bio drugi do Svetog Oca. U katoli~koj Crkvi hijerahija ide na sljede}i na~in: Papa, dr`avni tajnik, pa pro~elnik Kongregacije za nauk vjere (Sveti oficij). Kardinal [eper je na to mjesto do{ao nakon jednog izrazito konzervativnog Talijana – Amleta Otaviannija. Na vatikanskom Saboru su se isprofilirale dvije struje: jedna progresivna i druga strogo konzervativna koja nije bila ni za kakve promjene.

S obzirom da je [eper bio umjereno progresivan i uz to vrlo razborit, odmah su ga zapa-

62

zili. Prvo papa Ivan XXIII koji je zapo~eo Koncil, a zatim i Pavao VI koji je Koncil zavr{io. On je upoznao [epera, vidio je njegove stavove i pozvao ga da bude pro~elnik Kongregacije. Naime, naslu}uje se da je te 1968. godine kada je [eper bio imenovan pro~elnikom, u Vatikanu vladala atmosfera da se vatikansku kuriju treba internacionalizirati jer su sva mjesta uglavnom dr`ali Talijani. I{lo se za tim da se dovedu uglednici iz cijele Crkve, pa je kasnije netko rekao misao: Nije li tome {to je kasnije Vojtyla postao papa prethodnica bio Franjo [eper koji je prvi iz slavenskih naroda do{ao u sam vrh, sasvim blizu. Nije li to bio po~etak?“ Puno je [eperovih zasluga i za hrvatski narod i za katoli~ku Crkvu. Kad je do{ao za nadbiskupa odmah je uveo teolo{ko-liturgijski te~aj za permanentno obrazovanje klera. Znalo je tada do}i i do 800 sve}enika.

To je ostalo kao praksa i danas. [eper je osnovao Teolo{ki institut, Institut za crkvenu glazbu i pokrenuo cijeli niz novih stvari u pastoralnom smislu, jer on je prvenstveno bio pastoralac – `upnik. Ono {to je tako|er vrlo va`no i {to se ne smije zaboraviti je projekt „Ecclesia domus“ (Crkva stan).

Komunisti~ke vlasti nisu dale da se grade crkve, a gradovi su se {irili i rasli. A crkava je bilo toliko koliko ih je bilo. I mi smo tada po~eli kupovati male ku}e u predgra|ima ili stanove u urbanim novim naseljima i u njima slu`iti mise i voditi pastoral. Danas su u svim tim naseljima velike `upe i lijepe crkve koje su se sagradile kad je do{la hrvatska dr`ava.

Eto, tako smo mi u ona vremena prvo stvarali `ivu Crkvu i oko sebe imali i djecu i mlade i obitelji.

HRVATSKO DU[OBRI@NI[TVO KRI@ LJUBAVI: Smatraju Vas arhitektom hrvatske inozemne pastve jer ste 30 godina Kri` ljubavi

INTERVJU

bili njen graditelj i voditelj. [to je Hrvatima u inozemstvu najva`nije?

Mons. STANKOVI]: Hrvati u inozemstvu ne mogu se svesti u jedan pojam. To treba razlikovati. Imamo Hrvate koji su se iselili za turskih ratova (Gradi{}anski i moli{ki Hrvati) i koji su inkorporirani u sustav dr`ava u kojima `ive, ali su svoju tradiciju i kulturu zadr`ali. I nisu u jurisdikciji na{e Crkve.

Drugu grupu ~ine Hrvati koji su oti{li u prekomorske zemlje. Po~eli su seliti jo{ u vrijeme Austro-Ugarske i za njih je Vatikan osnovao urede koji su se brinuli za njih i regulirali njihove statuse. Iz mati~nih zemalja za njima su slani njihovi sve}enici, redovnici i ~asne sestre kako bi im pomogli u {to boljem snala`enju da ne izgube vjeru i da se ne izgube kao ljudi. Drugi val emigracije u prekomorske zemlje oti{ao je nakon 1945. godine. Tu su bili uglavnom oni koji su pre`ivjeli Bleiburg i oni koji su bje`ali od komunisti~ke vlasti. I njima je trebala du{obri`ni~ka pomo}. Danas najve}i broj hrvatskih `upa u inozemstvu dr`e franjevci.

Ako statisti~ki pogledam svoj 30 godina dug vijek iseljeni~kog du{obri`ni{tva, u inozemstvu smo otvorili 150 katoli~kih Misija, na koje sam poslao 150 sve}enika. Situacija se promijenila, posebno u SAD gdje sad `ivi ve} ~etvrta generacija iseljenih Hrvata. I ravnatelji inozemne pastve se u suradnji s Biskupskom konferencijom Bosne i Hercegovine mijenjaju svakih pet godina.

HRVATSKA I EU KRI@ LJUBAVI: Hrvatska se nalazi pred ulaskom u Europsku uniju. Koliko je to dobro ili lo{e za hrvatski narod?

Kri` ljubavi

Mons. STANKOVI]: Za odgovor mogu kratko re}i jedan naslov knjige koju je napisao [agi-Buni}: “Ali drugog puta nema“. To je pred vratima i to je neminovnost. Svi|alo se to nama ili ne svi|alo svjetski politi~ki i ekonomski trend je takav. No, s na{e bi strane bilo pametno da si posvijestimo to ula`enje, a ne, da u|emo kao guske u maglu. ^injenica je da smo mi mali i da uvijek o nekom ovisimo. Isto bi bilo i da smo ekonomski mo}niji.

Svaka od zemalja u Uniji ima neke posebnosti i te posebnosti i vrijednosti treba sa~uvati i za njih se boriti, ali nema smisla taj proces zaustavljati. Mi kao Crkva smo i po naravi internacionalisti i nastojimo na integracijama.

Stoga, pri ulasku u Uniju mnogo ovisi o Hrvatskoj i to s koliko svijesti i pameti }e potra`iti svoje mjesto.

KRI@ LJUBAVI: Sisak je doma}in Susreta hrvatske katoli~ke mlade`i idu}e godine. [to biste poru~ili mladima na Susretu?

Mons. STANKOVI]: Bio sam odu{evljen kad sam dobio knjigu s katehezama. Posebno me odu{evila ona o Bonifaciju Pavleti}u koji je iz Kutine i za kojeg sam ja jako anga`iran.

Mislim da je dobro ocijenjeno da taj Susret bude povjeren Sisku. Za{to? Zato {to se pokazalo da se ovdje pod vodstvom biskupa puno toga doga|a. Iako vam je teren prili~no nezahvalan, pokazalo se da ste u Sisku spremni suo~iti se s mnogim izazovima i da se je s Biskupijom sve nekako krenulo naprijed. Siguran sam da }e Susret uz Bo`ju pomo} biti na veliku korist i veliki uspjeh za Sisak. A mladi su uvijek budu}nost. I u njih treba ulagati. A takvi su susreti vrlo veliko i dobro ulaganje.

Davorka Ba{i}

63

BO@I]

OTAJSTVENI BO@I]

U

ovu na{emu bez~udnu vremenu ~uda se ipak dogadjaju. Kr{}anskim vjernicima bo`i}no Otajstvo je ~udo nad ~udima.

Koje podi`e i u~vr{}uje klonulu vjeru. I vra}a nas u djetinjstvo, kad smo se i u siroma{tvu znali radovati.

Tri kralja jahahu s onih sun~ani stran, tri dara no{ahu: mir, zlato, tamijan. Na na{a vrata kucaju G(a{par) + M(elkior) + B(altazar).

Pod bo`i}nim borom le`i u {talici na slamici Djete{ce sjaju}i kao suna{ce. Dobro}udni vol i strpljivi magarac toplim ga griju dahom.

Oko Njega skaku}u ov~ice. Pred Njim kle~e pobo`ni pastiri.

Rajskim smie{kom Djete{ce se smie{i.

Sjajne no}ne nebeske zviezde osvietljuju stajicu. Razkriljenih ruku Djete{ce do~ekuje promrzle zorni~are, koji su se na misama zornicam radovali Njegovu spasenjsku Do{a{}u.

64

Pastiri nalo`ili vatru, da se ogriju. Pridru`i se im se starci ubogi, koji nemaju nikoga svoga. I skitnice bez ku}e i ku}i{ta.

Badnja~ka slama unosi se u sobu i razastire po stolu i pod stolom.Na stol se stavlja posuda sa zelenom p{enicom u koju je utaknuta svie}a, povezana s hrvatskom trobojnicom.

Hvaljen Isus i Marija! Bog i Bo`i} u ku}u, a badnjak na ku}u. Daj nam Bog pili}a, ra~i}a, pa~i}a, teli}a i `drebi}a, a najvi{e sitne dje~ice.

Na ognji{tu pucketa u`egnuti badnja~ki hrastov panj. Na vrhu bora papirnata {estokraka zviezda repatica, obojena `utom sun~anom bojom. Pod borom darovi za djecu: crvene krupne jabuke bo`i}nice, suhe {ljive bistrice, lje{njaci, su{ene smokve, orahi krupnjaci.

Zavi~ajna zvone zvona zovu}i na polno}ku. Povorke upaljenih petrouljnih svjetiljaka kre}u k crkvi. Svjetli~ari zapjeva{e: A

Kri` ljubavi

BO@I]

ti Mate uzmi gajde i za nama tiho hajde, pa zasviraj veselo, da nas ~uje sve selo.

I sipi sipi prhak snie`i} po gorama i dolinama. Svakom stablu golom rad bi natko ko{uljicu bielu.

Osvietljena crkva na brie`uljku ~eka svoj izmu~eni vjerni~ki puk. Da mu pru`i utjehu, mir i nadu. Iz razpievaju}ih srdaca polno}ara uz brojnu pratnju orgulja izlieva se pjesma: U to vrime godi{}a Mir se svitu navi{}a Porodjajem Diti}a Od Marije Divice.

Nakon polno}ke, svi jedan drugom ~estitaju ^estit Bo`i} i Na dobro ti do{la Nova Godina. Odlaze}i ku}ama pjevaju: Oj djete{ce moje drago vesela sam ti, ti si moje milo blago, spavalo bi ti.

Sinak, sinak moj ljubljeni nuder zaspi ti, oj golube moj mileni, sve moje si ti.

Tri kralja se vra}aju u svoje daleke domovine. Na opro{taju od Bo`i}a zapjevahu pjesmu: Daleki su puti, tamna je no}, u`egla Marija nebesku lu~.

Kri` ljubavi

To ne bila zviezdica, Ve} Marija svie}nica.

Mato Mar~inko (Hrastovica 1925. – Zagreb 2010.)

65

@IVOT U DUHU

RAJMUND KUPAREO - UMJETNIK

U

nizu istaknutih dominikanaca 20. stolje}a, fr. Rajmund Kupareo, sve}enik, znanstvenik i umjetnik, svojim `ivotom i djelom svjedo~i neobi~no bogatstvo jednog kr{}anskog duha. Ovdje }emo predstaviti njegov `ivot i umjetni~ki rad koji svakome vjerniku mo`e biti od pomo}i u duhovnoj izgradnji, pa tako i u vrijeme Bo`i}nih blagdana. Na kraju donosimo dvije Kupareove pjesme koje izra`avaju jedinstven do`ivljaj Kristovog ro|enja.

Rajmund Kupareo je ro|en 16. studenog 1914. u Vrboskoj na otoku Hvaru. Kr{ten je kao Luka. Osnovnu {kolu je poha|ao u Makarskoj i Hvaru, prvi razred klasi~ne gimnazije u Jelsi, a ostale razrede u Dominikanskoj klasi~noj gimnaziji u Bolu na Bra~u.

Nakon sjemeni{ta 1930. ulazi u novicijat i uzima redovni~ko ime Rajmund. Sljede}e godine zapo~inje studij filozofije na dominikanskoj Visokoj bogoslovnoj {koli u Dubrovniku. Na istoj {koli je 1938. diplomirao teologiju. 1935. je polo`io do`ivotne redovni~ke zavjete, ali je primanje sakramenta Svetog reda odgo|eno do 1937. zbog bolesti. Studij filozofije nastavlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i zavr{ava 1945. kao apsolvent. Na istom fakultetu je diplomirao talijanski jezik i knji`evnost, etiku i estetiku.

1941. Kupareo je asigniran u samostan Kraljice svete krunice na Koloniji u Zagrebu.

Tijekom rata je pomogao spa{avanju @idova, a `ivot mu je posebno bio ugro`en 1944. kad je pre`ivio savezni~ko bombardiranje dominikanskog samostana na Koloniji. Osmorica bra}e dominikanaca su poginula. Zavr{etkom rata zapo~eli su komunisti~ki progoni i likvidacije. Kupareo 1947. odlazi u Olomouc na

66

postdiplomski studij teologije i iste godine posti`e licencijat. Dolaskom komunista napu{ta ^e{ku te preko Nizozemske, Belgije i Francuske dolazi u Madrid.

1950. je pozvan da sudjeluje u obnovi dominikanske provincije u ^ileu te je dobio mjesto profesora estetike i aksiologije na Papinskom katoli~kom sveu~ili{tu u Santiagu.

Bio je to po~etak neobi~no plodnog razdoblja kad je Kupareo postao ugledan znanstveni radnik. Dva puta je bio dekan Fakulteta filozofije i odgojnih znanosti te vicerektor Papinskog katoli~kog sveu~ili{ta. Za vrijeme njegovog dekanata potaknut je i ostvaren sna`an akademski razvoj. Dvadeset godina u ^ileu ispunjeno je radom koji }e kasnije donijeti Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

niz priznanja, od kojih treba spomenuti ~lanstvo u ^ileanskoj akademiji znanosti i umjetnosti te najvi{e dr`avno odli~je koje ~ileanska vlada dodjeljuje strancima.

Kupareo je pored svega objavljivao znanstvene radove i knji`evna djela. Na`alost, zbog velikih napora, njegovo zdravlje je bilo ozbiljno naru{eno. Nakon mo`danog udara 1971. morao je napustiti ^ile i vratiti se u Hrvatsku.

Ovdje nastavlja s pisanjem, premda je u kulturnoj i znanstvenoj sredini bio zanemaren zbog emigrantske pro{losti i kr{}anskog svjetonazora. Ali nepravda je manjim dijelom ispravljena slomom komunizma i uspostavom demokratske Hrvatske. Tako je Kupareo odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Maruli}a, a posmrtno je dobio uglednu nagradu Vladimir Nazor za `ivotno djelo na podru~ju knji`evnosti. Umro je 6. lipnja 1996. u samostanu Kraljice svete krunice.

Kupareo je kao znanstvenik najvi{e pisao o umjetnosti, ali je i sâm bio umjetnik i to na prvome mjestu knji`evnik. Napisao je tri romana («U morskoj ku}i», «Baraban», «Sunovrati»), jednu novelu («Jedinac»), dvije knjige kratkih pri~a («Balada iz Magallanesa», «^e`nja za zavi~ajem»), jednu pripovijetku («Crna la|a»), dva dramoleta («Magnificat», «Sliepo srdce»), tri misterija («Muka Kristova» «Poro|enje», «Uskrsnu}e») i vi{e od 250 pjesama koje su sabrane u dvije zbirke («Sabrane pjesme», «Svjetloznak»).

Radnja romana «U morskoj ku}i» sadr`i niz autobiografskih elemenata, a doga|a se u istoimenom dubrova~kom sanatoriju. U sredi{tu romana je obra}enje plu}nog bolesnika na katoli~ku vjeru, pri ~emu je duhovnu pomo} pru`io jedan redovnik. Na kraju obra}enik umire i odlazi u vje~nost, a redovnik ozdravlja i postaje mladomisnik. U romanu «Baraban» Kupareo se sje}a djetinjstva te pripovijeda o Velikom tjednu na otoku Hvaru i tradicionalnim seoskim ophodima Kri` ljubavi

koji u narodu trebaju potaknuti dublji do`ivljaj i razumijevanje Kristove patnje te njezinog spasenjskog zna~enja. «Balada iz Magallanesa» i «^e`nja za zavi~ajem» pripovijedaju o uspomenama s brojnih Kupareovih putovanja, danima djetinjstva, obi~nim ljudima i doga|ajima, pri ~emu se nenametljivo provla~i odre|ena pouka. U pri~ama se ~esto javlja inteligentan humor koji na poseban na~in osvjetljuje ina~e gorke i te{ko prihvatljive istine.

1944. Kupareo je objavio dramolete «Magnificat» i «Sliepo srdce», a 1948. u [panjolskoj objavljuje misterij «Pasion de Christo» («Muka Kristova»). Drama je bila

BO@I] Svake svete no}i on do|e k’o dijete I legne u jasle na bijelom oltaru.

A kad ga kroz crkvu o pono}i nose, Rado gleda bake kako suze taru.

Veselo se smje{ka kad mu ljube noge (one {to na kri`u bjehu popljuvane); On zacijelo znade tlapnju na{e djece Da poljubac maj~in lije~i srca rane.

U jaslama dr`i ruke ra{irene Kao da mu srce `elja neka mori, Kao da bi htio da ga netko digne, Kao da povratak jo{ ne~iji ~eka.

O, te ruke drage, ruke ra{irene, Na zagrljaj topli svaku du{u sile!

Niti jedan ~as se sklopit nisu htjele, Pa ni onda kad su `ute, mrtve bile.

Nepomi~an tako le`i kroz dva tjedna, A narodi k njemu sa svih strana sti`u.

O, za{to on uvijek nepomi~an le`i U jaslama, oltaru i na kri`u?

67

@IVOT U DUHU

S BO@I]EM PO SNIJEGU No}as Te blato dirnuti ne}e Prljavih cesta i na{ih grijeha, S kosa }e se Tvojih runiti zlato Iznad snije`nih lijeha.

Koraci Tvoji tako su topli Da bi se mogla razmrznut rijeka, I {uma zapalit ko obrazi Tvoji I snijeg uzavrijet poput mlijeka.

Al nemoj se ~udit ako ove no}i Mnogi se Tebe jedva i sjete: U bjelini snije`noj opazit }e{ stope I grije{ne i svete …

izvorno zapa`ena zbog jedne neobi~nosti.

Naime, Kristova muka se doga|a bez vidljivog Kristovog lika, ali on je ipak sna`no prisutan kroz misli, rije~i i djela njegovih izdajnika, tu`itelja, progonitelja i rulje koja tra`i Isusovu smrt. «Poro|enje» i «Uskrsnu}e» su tako|er misteriji u kojima Kristov lik nije neposredno vidljiv. «Poro|enje» je drama i{~ekivanja i nade, sumnje i neizvjesnosti, premda likovi na kraju do`ivljavaju blizinu ro|enog Spasitelja. «Uskrsnu}e» prikazuje unutarnje borbe uznemirenih Kristovih u~enika. Njihova muka prestaje Gospodinovim dolaskom u svjetlosti koja je pra}ena zvukovima uskrsne pjesme.

Poput ve}ine knji`evnika i Kupareo je zapo~eo pisanjem pjesama. Zbirkom «Pjesme i psalmi» pridru`io se drugim mladim predstavnicima hrvatskog katoli~kog pjesni{tva kao {to su Ivo Lendi}, Ante Jak{i} i Jeronim

68

Korner. Religiozno nadahnu}e u velikoj mjeri }e biti osnova Kupareovog budu}eg knji`evnog rada. U spomenutoj zbirci on poput starozavjetnih psalmista pjeva o ni{tavnosti `ivota, ljudskoj boli i vapaju, Bo`joj milosti i pomo}i te radosnom slavljenju Gospodina. U zbirci «Nad kolievkom srdca» Kupareo pjeva o prirodi i o Isusu Kristu. Njegov Krist je neobi~no stvaran i ~ovjeku blizak, a pjesme svojom jednostavno{}u, toplinom i neusiljeno{}u osvajaju ve} kod prvog ~itanja. Iz spomenute zbirke valja izdvojiti i pjesnikov duhovni odnos prema prirodi. Djetelina, suncokret, {uma, breze i borovi razotkrivaju se kroz pjesni~ku rije~ u svojoj bo`anskoj izvornosti. Osje}a se sklad izme|u onoga {to se obi~no ~ini suprotstavljenim. Osnova izra`enog jedinstva naravnog i nadnaravnog jest Bog koji je ljubav, a simbol ljubavi je srce. «Na rijekama» i «Blagoslov zvijezda: Izabrane pjesme» objavljene su izvan domovine. U tu|ini Kupareo o`ivljava slike rodnog kraja i bezbri`nog djetinjstva. Otok Hvar, njegovi ljudi, krajolici i more, opjevani su tihom i sjetnom melodijom koja stvara neku vrstu impresionisti~ke atmosfere. Pjesme su ispunjene ~e`njom i boli, ali bez dramati~ne afektivnosti i zanosa budu}i da se duhovna snaga opet pronalazi u Bogu.

Zaklju~no valja re}i da Kupareova umjetnost, kr{}anski nadahnuta, modernom ~ovjeku, koji je u razli~itim oblicima postao dijaboli~no ili razlomljeno bi}e, vra}a mir i izgubljeno uto~i{te bitka, a to ovdje zna~i Boga. U tome pogledu ona igra spasonosnu ulogu, a na{e Spasenje je zapo~elo ro|enjem Isusa Krista, Boga i ^ovjeka.

Augustin (Domagoj) Polon{}ak

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

ODGOVOR @UPNIKU

R

azmi{ljala sam o ju~era{njoj propovijedi.

Bit je bila u izjavi „mi kr{}ani smo druga~iji od drugih“…a za{to smo druga~iji i dali smo druga~iji? U petak sam ~ula jednu odli~nu misao(opet u propovijedi): kako bih postupila u va`noj situaciji da znam da je Isus nazo~an?

Mnogi kr{}ani smatraju da se pri odlu~ivanju trebamo pitati {to bi Isus u~inio!

Zvu~i jednostavno, ali i nije ba{ tako. Te{ko mi je razumjeti {to bi Isus u~inio danas nakon 2 tisu}e godina kada se suvremeni svijet promijenio. Kako bi uop}e dana{nji kr{}ani mogli ponoviti i primijeniti neobi~ne doga|aje onog vremena (ozdravljenje slijepoga, izazivanje nemira u hramu…). Ali ovo {to bih ja u~inila da znam da je Isus prisutan to je ne{to

Kri` ljubavi

drugo. Vi nas navodite na razmi{ljanje da moramo imati povjerenja u Isusa, da mu moramo vjerovati.

Bez obzira na njegovu prisutnost sami moramo donositi odluku, to ne mo`emo tra`iti od njega. Od Njega mo`emo tra`iti samo pomo} da donesena odluka bude ispravna i na temelju njegovih u~enja. A {to nas on u~i? On nas u~i da budemo pravedni jedni prema drugima, da se po{tujemo. Da budemo strpljivi, da opra{tamo, da ne budemo uznemireni, da se suo~imo sa sukobima ~ak i u crkvi. Kad bi bio svjestan Isusove nazo~nosti da li bi mu` udario svoju `enu? Da li bi se ona bila hrabrija i suprotstavila se zlostavlja~u?

Da li bi mladi} ili djevojka „prekinuli“ vezu SMS ili gmail-om? Sigurna sam da bi prije

69

@IVOT U DUHU

svojih postupaka preuzeli odgovornost za svoje odluke znaju}i da je On pored njih. Ako smo iskreni kr{}ani od Isusa se u~imo odgovornosti. Bijeg od odgovornosti-bijeg od Isusa, ako tako ne ~inimo da li smo druga~iji?

Da li ste vi druga~iji `upnik od drugih?

Da li ste spremni svakom ~lanu `upe pomo}i bez obzira tko je u pitanju, ili ste u dubini du{e samo ~ovjek koji grije{i ili mo`e pogrije{iti?..

Isus i opra{tanje idu zajedno. Najdojmljivije u Isusovu nauku nije bilo to {to je nau~avao, nego {to je tako `ivio. Njegov `ivot bio je ispunjen ponizno{}u,davanjem sebe i ljubavi koja ne tra`i svoje. Dokaz njegove poniznosti je to {to mu nije bilo va`no {to ljudi misle o njemu, nego {to misle o Bogu (Isus je Bo`ji sin) i to je odgovor za{to smo mi druga~iji od drugih,mi kr{}ani slijedimo

70

njega te`imo da ~inimo {to i on - da `ivimo kr{}anstvo.

Isuse ako vjerujem da si pored mene i da sam ja druga~ija od drugih.. ja sam kr{}anka!

Da li ste vi druga~iji `upnik od drugih?

Da li ste spremni svakom ~lanu `upe pomo}i bez obzira tko je u pitanju, ili ste u dubini du{e samo ~ovjek koji grije{i ili mo`e pogrije{iti?..

To sam se pitala prije mjesec i pol dana.

Sino} sam dobila odgovor u va{oj emisiji na HKR..

Svoje osje}aje podijelili ste sa nama‌ imate hrabrosti i odgovornosti izre}i {to mislite. DRUGA^IJI STE OD DRUGIH; VI STE KR[]ANIN, PRED VAMA SU IZAZOVI KR[]ANSTA I VI NIKADA NE]ETE BITI SAMI‌.

Stella Celi}

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

MOLIMO ZA SVE]ENIKE

N

edavno mi je kolegica Mirela, ina~e ~lanica pjeva~kog zbora, dala na uvid prospekt „Gospin {tit“, kojim se pozivaju pojedinci da u molitvenim skupinama mole za pojedine sve}enike , redovnike ili redovnice. Jo{ dok nisam niti pogledao {to i kako se to organizira i moli, prisjetio sam se rije~i na{eg `upnika prilikom jedne propovijedi, kada je nas prisutne vjernike upitao koliko puta smo se pomolili za njega ili kojeg drugog sve}enika? Kritiziramo neke njihove postupke i djela koja nam se ne dopadaju, a ni{ta za njih ne ~inimo da zaista budu dostojni sljedbenici Isusa Krista.

I sam sam se puno puta pitao da li zaista treba moliti za „svete ljude“, jer oni valjda `ive po Bo`jim zakonima i po Bo`joj rije~i koju tako dobro i ~esto tuma~e i prenose na nas obi~ne vjernike. S druge pak strane od nekih na{ih `upljana ~uo sam vi{e puta konstataciju „ni sve}enici vi{e nisu {to su nekada bili“, misle}i pri tom na neke ne`eljene ekscese ~iji su sudionici bili pojedini sve}enici, a {to su mediji popratili senzacionalisti~kim pristupom, objavljuju}i to kao udarne vijesti i doga|aje tih dana. Nije rijetko niti zapa`anje da su pojedini sve}enici bili daleko „svetiji“, skromniji, prihvatljiviji, revniji, odgovorniji, bli`i i odaniji Bo`joj slu`bi u onom biv{em komunisti~kom ure|enju, nego li danas kada se vjera slobodno ispovijeda u slobodnom demokratskom dru{tvu u kakvom danas `ivimo. Ne ulaze}i u ocjenu takvih stavova i osuda, name}e mi se zaklju~ak da se ne mo`e generalizirati i osu|ivati cjelokupno sve}enstvo, ve} da je rije~ isklju~ivo o pojedincima koji su u svojoj ljudskoj slabosti vjerojatno neko zlo i po~inili i time na`alost ukaljali ugled Crkve. Upravo zbog tih i takvih Kri` ljubavi

postupaka, da ne bi do{li u opasnost i isku{enje, potrebna je pomo} svim na{im sve}enicima, radovnicima i redovnicama. Dio te pomo}i trebaju i moraju dobiti od nas vjernika, prije svega svojih `upljana.

Danas su za sve}enike izrazito te{ka vremena, jer `ive i djeluju u okru`enju koje gubi svoj kr{}anski identitet. Kod ve}ine nas, iako smo deklarativno katoli~ka zemlja, u ve}ini prevladavaju i prakticiraju se neke druge vrijednosti nego li one iz Bo`jeg nauka.

Previ{e je pohlepe za vla{}u, za materijalnim dobrima, ovisnosti o narkoticima, mnogo pornografije, seksualiziranosti, netrpeljivosti, la`i itd.

71

@IVOT U DUHU

I mi kao vjernici, odgovorni smo za svetost na{ih sve}enika. Po njima nam Gospodin daje samoga Sebe. Sve}enici su nam odgajatelji i u~itelji na{e djece i mlade`i. Svojim `ivotom i `ivotnim vrijednostima za nas su poticaj i uzor pravog kr{}anskog `ivota. Zato za njih treba moliti jer plodovi te molitve i milosti izravno utje~u i na nas same.

Zato pozdravljam ovu inicijativu vjernika i prihva}am u njoj sudjelovati, jer to je briga za sve}enike, i u zajedni{tvu s Bla`enom Djevicom Marijom, Za{titnicom sve}enika, molitvom ~initi „duhovni {tit“ nad pastirima i drugim Bogu posve}enih osoba.

Gospin {tit pokrenula je Udruga Betlehem, a dozvolom o. Provincijala pavlina u Hrvatskoj, od lipnja 2011. godine.

Koja je zamisao Gospinog {tita, i {to se tra`i od nas?

Sedmero molitelja, svaki od njih, Presvetom Trojstvu po Bezgre{nom Srcu Marijinom, na nakanu svetosti svojega sve}enika, prika`e jedan dan u tjednu. Dakle, svaki „{titono{a“ osobno prikazuje sve molitve, `rtve, pokore i zasluge no{enja kri`a, toga izabranog dana u tjednu za sve}enika kojeg je grupa izabrala. Stoga je Gospin {tit po molitvi i pokori iskazana ljubav i po{tovanje, briga i duhovna potpora na{em kleru.

U obranu duhovnih pastira i drugih posve}enih osoba Bogu, Gospin {tit molitve i `rtve ka`e:

72

„Gospin zagovor Njezine sinove i k}eri posve}ena `ivota {titi od napada zlih duhova, od poroka, sablazni, ovisnosti, navezanosti za svijet, idolopoklonstva i tjelesnosti, duhovne oholosti i zlih sklonosti, od frustracija i `ivotnih malaksalosti, od stalnog podlijeganja slabostima, od robovanja grijesima, od nemara prema nadahnu}ima Duha Svetoga, od nevjere pozivu i otpadu od same vjere i Crkve“.

Suglasnost na organiziranje molitve Gospina {tita dao je na{ `upnik mr. sc. Antun Sente ml., s preporukom da se moli do konca Do{a{}a, za sve sve}enike i redovnice u `upi kao i za gospodina biskupa Vladu. Nakon toga vjerojatno }e se ponovno s molitvama zapo~eti u vrijeme Korizme.

I zaista za sve njih organizirane su molitvene skupine koje za sada ~ine ~lanovi vjerskih zajednica, HKDPD, Marijina Legija, Kreativna radionica i Katedralni zbor „Sveta Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

Cecilija“. Ovime krug molitvenih skupina nije nikako zatvoren. Nadam se da }e se uklju~iti i ostale zajednice i pojedinci. Uklju~iti se i moliti mo`e svatko tko je voljan i tko je svjestan ~ina predanja. [to vi{e prikazujemo Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu svoje molitve i `rtve, ja~amo Gospin {tit i Majka Bo`ja postaje sigurno jo{ ve}a Za{titnica na{im sve}enicima i redovnicama. Svi mi {titono{e svojem sve}eniku nosimo molitvu i `rtvu ({tit), pred Gospom koja tjera Sotonu i brani pozvane u slu`bu Bo`ju, i tako poma`emo Nebeskoj Majci u za{titi posve}enih osoba.

Milost Marijinu, zasigurno }e dobiti i na{a Mirela, koja je s velikom voljom i rado{}u u na{oj `upi animirala i organizirala pojedince i skupine da se pokrene Gospin {tit.

S ponosom mo`emo kazati, na{a ujedinjena ljubav prema posve}enim osobama,

sigurno }e donijeti pobjedu, blagoslov i milost!

Molitva prikazanja: „Presveto Trojstvo, O~e, Sine i Du{e Sveti, po Bezgre{nom Srcu Majke Marije, prikazujem Ti s ljubavlju sve svoje dana{nje molitve i `rtve te zasluge svih svojih dana{njih djela i pokora, za svetost Tvoga slu`benika/ce.....

Presveto Srce Isusovo, budi njegovo spasenje! Pre~isto Srce Marijino, obrani ga od svakog zla! Krvi Kristova, prekrij slugu svojega! Sveti Bo`ji i an|eli nebeski, ~uvajte ga danas i uvijek, izmolite mu snagu u pozivu na zemlji i vje~nu radost u nebu, Amen“.

U Sisku, 1. studenoga 2011.

Antun Gregec

„Povratak“ iz kome Sanjao sam snijeg Neuga`en, dubok.

Niti jednog zvuka nije bilo, samo mir.

Trenutak poslije se bjelina prosula svuda oko mene.

Neka ~udno umiruju}a izmaglica, kroz koju sam jasno vidio blago, nje`no umiruju}e svjetlo.

Netko mi je tada „{apnuo“ samo dvije, tri bezglasne „rije~i“, koje }u pamtiti dok me bude.

Onda sam otvorio napola zatvorene o~i i skoro zaplakao.

Robert Tom{i}

Kri` ljubavi

73

@IVOT U DUHU

Nada Z

ahvaljuju}i dragom Bogu smo ro|eni imamo svoje djetinjstvo, mladost i ovozemaljski `ivot sa svim tegobama, problemima. Te`ak je na{ kri` kojega nosimo vi{e ili manje uspje{no. Priti{}e na{a ramena, pa ~esto pokleknemo, padnemo, ali to nije sramota, jer je i Krist padao pod teretom, ali ne svojih, nego na{ih grijeha, a mi jedva nosimo ove na{e bijedne terete grijeha, zavisti, oholosti i mnogih drugih grijeha koji su nam dio svakodnevnog `ivota. Padamo, ali se i di`emo.

Ustajemo i uzdaju}i se u Krista idemo dalje u nadi da }e biti bolje. Prerijetko se ~esto pitamo: „Jesmo li mi bolji?“ Tra`imo mi okrilje Bla`ene Djevice Marije, ali se u tom tra`enju izgubimo, no, ipak i do|emo do puta kojim nas vodi Krist jer On je na{ - put.

Godine prolaze, aktivni radni vijek zavr{i, odlazimo u zaslu`enu, bijednu, ponekad sramotno malu mirovinu. Predajemo se Gospodinu jer sada imamo vi{e vremena za sve ono {to smo u `ivotu propustili. Iza nas je iskustvo, ali to iskustvo nitko ne cijeni.

Poku{ava{ pomo}i, uklju~uje{ se u skupine, gura{ se, poku{ava{ ne{to u~initi, ali rijetko nailazi{ na razumijevanje jer ti si starinskog kova, nema tu: „mla|i slu{a starije“, nema tu: „po{tovanja prema godinama“. Tako ~esto ~ujemo ili osjetimo: „ja sam sada mlad, jak, pun snage, a {to tra`e ovi stari, neka se maknu, neka ne smetaju, neka uzmu metlu, ne{to pometu, pone{to pomognu i onda neka se maknu, jer su stari, neugledni - ruglo svijeta“.

Prisje}am se tada pri~e koju mi je ispri~ala moja majka: @ivjela jedna obitelj u kojoj su `ivjeli baka, djed, otac, majka i sin. Jednoga dana otac radi ne{to s drvetom, ne{to sla`e,

74

a pita ga njegov sin: „[to radi{ o~e?“, otac mu odgovori: „Djed i baka su stari, dok jedu za stolom, pada im hrana, pa im radim stol koji }u staviti sa strane da ne ometaju nas ostale.“ [uti sin, a godine prolaze. Otac je postao djed, a sin otac. Jednoga dana sin, sada otac, radi ne{to a pita ga djed: „[to radi{ sinko?“ „Za tebe o~e, radim stol, sje}a{ li se, kao {to si ti radio za djeda i baku, da jede{ sa strane, u kutu.“ Treba uvijek u `ivotu znati i shvatiti prolaznost `ivota, njegovu bezvrijednost, osobito ako je bez ljubavi i vjere, jer ljubav je ono {to pokre}e svijet, {to ga ~ini sno{ljivim, {to izaziva osmijeh sre}e kako na licu mladih, tako i starih ljudi.

Trebamo se me|usobno cijeniti, ljubiti, voljeti, kao {to je Isus ljubio sve nas. On se nije stidio na{ih grijeha, ve} je svoj `ivot dao da nas spasi. Sada ovdje nitko ne tra`i od nas krvnu `rtvu, ali malo, bar malo one bo`anske ljubavi mnogima bi `ivot ispunio rado{}u.

Zato u ~asu najve}e samo}e, pritisnuti godinama, u Tebe se Gospodine uzdamo, uzdamo se u Tvoju ljubav i Tvoju pomo} u no{enju na{ih kri`eva, a pod pla{t ljubavi Bla`ene Djevice Marije uvu}i }emo se kako bi osjetili mir kojega samo Ti Gospodine mo`e{, u na{e srce, unijeti i na tome Ti Bo`e, o moj Bo`e, velika hvala.

Anica Potkonjak Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

PITANJE KOJE NIKAKO NEMOJTE UPUTITI UREDNI[TVU „@IVOG VRELA“!

U

liturgijsko-pastoralnom listu „@ivo vrelo“ za studeni 2011. godine, odabrano pismo ~itatelja sa zadnje stranice, na koje je cijenjeno uredni{tvo navedenog lista dalo detaljno obrazlo`en odgovor, sadr`avalo je pitanje: smije li {tola zamijeniti liturgijsko ruho, smije li se nositi preko gra|anskog odijela?

Sve je tu kronolo{ki detaljno navedeno, poja{njeno nazivlje i obrazlo`ena simbolika, citirani crkveni dokumenti. Dobar uvod za daljnje istra`ivanje, kad ve} nekoga takva teme potakne na razmi{ljanje, naravno. I kad to predani vjernik laik dobro prou~i, eto mu jo{ jednog povoda za propitkivanje, kritiziranje, „usmjeravanje“ i izvo|enje na pravi put svog `upnog dobrog pastira!

U predahu izme|u dvije nedjeljne mise, u onom kratkom intervalu od pola sata, {to obi~no rade `upnici? Ne znam, nisam toliko ~esto bila po drugim `upama, ali za ilustraciju, na{ sisa~ki i jo{ k tome - katedralni, i dalje - slu`i. Opet je na raspolaganju svojim `upljanima. Ako ne rje{ava koji od mnogih pojedina~nih, pa i osobnih problema, koji su mo`da takve naravi da niti ne bi trebali pripadati u domenu duhovnikovog djelovanja, ako ne dogovara kakve sastanke i utana~uje razno razne susrete, onda priprema poznati okrepljuju}i topli napitak - kavu. Sa ili bez toplog ili hladnog mlijeka? Mala ili velika {alica? [e}er? Da ili ne? Sme|i ili bijeli? Sve po `eljama. Ne za sebe…

Upravo u toj vrsti slu`enja zatekla sam ga u nedjelju 6. studenog 2011. u `upnom dvori{tu. Hm, ne znam smije li se i kava kuhati dok se nosi clergyman? A on, on je jo{ bio okru`en ~udnim osobama koje su imale okrugle, `arko crvene trube}e nosove!

Kri` ljubavi

Bilo je tu i nekih nasmijanih redovnika i redovnica (joj, i od njih su neki u civilu!) I znate {to jo{ (ali to zbilja nikome nemojte re}i) i sam `upnik Antun (mr.sc. Sente, ml.) je imao jedan takav crveni trube}i nos! (joj meni, u sve}eni~kom odijelu, u formi gra|anskog, sa kolarom!)

Kako netko od sve}enika posada{njuje Evan|elje?

Ne znam kako drugi, ali na{ `upnik savr{eno. Aggiornamento Pavla VI - primijenjen u Sisku. [to to zna~i? Do|ite na nedjeljnu dje~ju misu, ne treba se rano ustati, mo`da se malo vi{e mora pjevati, malo je bu~nije nego {to bi bio red, no, lijepo je kada se tijekom misnog slavlja od srca mo`ete i nasmije{iti i ne morate cijelo vrijeme biti „sveto namrgo|eni“. Bo`ju poruku izgovorenu djeci, bez obzira na to {to ste odrasli i ozbiljni, sasvim lako }ete razumjeti i sigurno ju ne}ete zaboraviti. Ako i zaboravite koju rije~ evan|elja, ostat }e vam u mislima slike djece koja poma`u `upniku u uprizorenju Isusovih, ne uvijek jednostavno razumljivih prispodoba.

Dobro znam da cilj ne opravdava sredstva, ali u slu~aju kada je potrebno istaknuti radost Radosne vijesti dok ju se navije{ta djeci, crveni trube}i nos na sve}eniku koji ima sve~ano liturgijsko ruho, zaista je bio duhovit, simpati~an i srda~an poziv i najava predstave o br. Ivanu Bonifaciju Pavleti}u u izvo|enju talijanskih pantomimi~ara Andree i Luce, „Klaunova doktora“ u na{oj katedrali dana 6. studenog 2011. godine. .

No ipak, za svaki slu~aj, molim vas, nemojte o tome pisati „@ivom vrelu“!

Antonija Tomazini}

75

@IVOT U DUHU

„STATISTIKA“

J

este li ikada razmi{ljali koliko je vremena potrebno za o~istiti na{u katedralu, koliko se godina za to mora imati? Koje sve dioptrije nao~ala nositi i s kojim se sve lije~ni~kim dijagnozama treba suo~iti? Ne znam znate li i koje je povr{ine na{ dom Gospodnji? Nisam to~no ni ja znala, pa sam malo provjeravala, no ne uspjeh dobiti precizan podatak, radi se o cca 45x15m, dakle nekih 675 m2. Poodavno je on tu. Od pamtivijeka. Ad immemorabili. Da li istih gabarita? Mi eto, nismo ni oduvijek niti zauvijek tu, no vjerujemo da }emo jednom negdje drugdje i nekako bolji u Bo`joj blizini i Njegovom miru potrajati.

Ba{ si mislim vodi li se u vje~nosti statistika? Koliko je ovakvih, koliko onakvih, koliko pravednika, koliko i koje „fele“ gre{nika, koliko je od njih `ena bilo udanih, a koliko neudanih, koliko mu{karaca? Koliko su ovi ili oni ~esto iste grijehe ponavljali, koliko puta obe}avali da }e se popraviti, pa ponovo padali? [to je tamo uop}e s djecom?

Uh, opet odoh u neprimjerenu {irinu…

Vidite, mi `ene koje ~istimo, ima nas! Sve skupa 14, od toga impresivnog broja jedna je redovnica, ostalo vjernice laikinje. Ukupno imamo 854 godine! Taman pa{emo uz na{u katedralu! To vam je 28 ruku, 14 glava. Uglavnom sijedih. Koliko je to vlasi, nemam pojma, ali dalo bi se i to izra~unati, bla`ena statistika! Usana - 14, uglavnom nasmije{enih.

A koji predstavljamo postotak od ukupnog broja na{ih `upljana, vele da ih ima 11.000?

Joj, pa to je samo skromnih 0,127 %. Ako podijelimo godine kao {to dijelimo i posao, onda svaka od nas ima 61 godinu! Netko je u plusu, a netko u minusu u odnosu na svoju stvarnu dob, a tak’ je to u statistici! Ponekad i u `ivotu.

76

Zasmeta li vas ili zaboli kada je katedrala prljava? Komentirate li to? Razmi{ljate li mo`da ~ija bi „obaveza“ mogla biti ~i{}enje na{eg zajedni~kog svetog molitvenog prostora? U ~ijem je to odr`avanje urednosti opisu radnog mjesta? Koliko je unatrag 50 godina bilo ~asnih sestara anga`irano u radu `upe? O ~emu sve one zapravo brinu? Sje}ate li se s. Regine? Znate li koliko je ona godina slu`bovala u Sisku i u kojoj je dobi oti{la u zaslu`enu mirovinu?

Puno pitanja, jel’ da? Mo`da bolje da se uhvatim metle i krpe (vjerojatno }e netko i to pomisliti), ali eto, volim ja i piskarati.

Ra~unanje mi ne{to malo slabije „le`i“, pa molim lijepo, sami provjerite to~nost iznesenih podataka. [to se ti~e osnivanja ova zajednica vjernika nazvane „Odred za ~i{}enje“ ona nije nastala kao ostale, naime, nije oformljena tako da je poziv bio ogla{en na internet stranicama ili oglasnoj plo~i `upe, niti je tko s ambona pozivao na uklju~ivanje u njen rad.

Ma ne, to je skupina `enskih osoba su}utnog i plemenitog srca, koje su uva`avaju}i dob i status ~.s. Regine, prisko~ile njoj u pripomo} u no{enju njene du`nosti i obveze. ^asne sestre ne obavljaju samo sakristijske poslove Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

i ne bave se samo postavljanjem oltarskih aran`mana od cvije}a i svije}a, znate, isto tako im je du`nost i odr`avati ~istim i urednim sakralni prostor. No, one uredno provode i katehizaciju vjernika laika, ~ak ponekad i uz kavu na tr`nici!

Nikad ne}u zaboraviti kako je s. Regina znala subotom do{etati sa svojom ko{aricom, „kamufliraju}i se“ malo, odjevena u radnu odje}u. Bila je to jednostavna siva haljina, sa bijelim ovratnikom, sitno to~kastog dezena, vjerojatno ne{to mek{a i ugodnija za no{enje od slu`bene odore sestara milosrdnica. Lijepo nam je i pou~no govorila, rado se smijala dok je ispijala svoj topli kapu~ino.

I uvijek se simpati~no kao ne}kala sjesti, no na kraju ipak ostajala malo s nama. ^isti se obi~no jednom u 14 dana, uglavnom ponedjeljkom, dakle, ne{to vi{e od 50 puta godi{nje. Radni susreti ne prestaju niti u periodu od lipnja do rujna kada utrnjuju brojne `upne aktivnosti. Taj posao podrazumijeva metenje, usisavanje, pranje i brisanje pra{ine. O ve}im blagdanima rade se kao i doma „generalke“, uh, tada se glancaju svije}njaci, oltari glavni i pobo~ni, amboni, lusteri, kipovi. Do vitrajom ure{enih prozorskih okana je malo te`e do}i. I do pau~ine na stropu.

Za redovno ~i{}enje obi~no je potrebno cca 30 minuta. Da biste dobili bolju vremensku orijentaciju, toliko od prilike potraje ispijanje jedne produ`ene kave u dobrom dru{tvu. Ako je katedrala povr{ine 675 m2, i tu brojku podijelimo sa utro{enih 30 minuta, dobivamo vrijednost od 22,5 m2 {to bi zna~ilo da se u jednoj minuti uspije o~istiti tolika povr{ina katedrale! Zanimljivo. Ako povr{inu katedrale podijelimo sa brojem osoba koje ~iste dobivamo brojku 45m2 po jednoj osobi.

Ako pak tu povr{inu od 45m2 podijelimo sa utro{enim vremenom, dakle sa 30 minuta,

Kri` ljubavi

Mir s tobom Svi smo mi potpuno isti.

Zato {to je svatko poseban.

I zato žudim za pruženim Mirom I zato mir rado želim dati.

Robert Tom{i}

dobivamo vrijeme ~i{}enja po kvadratnom metru, a to je 1,5 minuta.

E, ali to je kad ~isti nas 14, dakle, kada bi taj isti posao radila samo jedna osoba, potrebno vrijeme bi iznosilo: 1012,5 minuta ili 16,87 sati! To su cca dva radna dana.

Eto „netko“ je uredio katedralu izvana, fasadu, sanirao vlagu, postavljen je i novi kri` a uskoro }e biti „zglancan“ i krov zvonika! Ve} vidim njegov bakrenocrvenkasti sjaj kako se nazire iz daljine.

Mi nismo potrebne gra|evinske struke za mnoge radove koji su do sada obavljeni, no radu s metlom, ma to se zbilja nije te{ko nau~iti. Da bi sve moglo biti ~i{}e, sjajnije, mirisnije i ljep{e, moglo bi. Kada bi se broj~ano stanje skupine malo popravilo i malo snizila prosje~na dob ~lanica zajednice, ma i utro{ak vremena po kvadratu bio bi bar upola manji!

A komu je sve to namijenjeno? Upravo kao {to i pi{e u na{oj katedrali: Deo optIMo et in Cruce filio, Bogu najboljem i na kri`u Sinu. I komu jo{? Vama bra}o i sestre, vama dragi Si{~ani, vama dragi mladi prijatelji, vama djeco, kao {to to lijepo i toplo u uvodu svojih propovijedi uvijek spomene katedralni `upnik sisa~ki mr.sc. Antun Sente, ml.

Antonija Tomazini}

77

@IVOT U DUHU

TI[INA KOJA GOVORI P

osljednjih mjeseci u na{oj Katedrali redovno se odr`ava Euharistijsko klanjanje svakog ~etvrtka, za razliku od ranijeg perioda kada se ta pobo`nost vjernika nije tako ~esto {tovala. I ako nisam ranije bio ba{ redovit sudionik toga ~ina, prisustvo jednom klanjanju, koncem mjeseca listopada, oja~alo je u meni vjerovanje da je Isus zaista prisutan u Presvetom Sakramentu, i ponukalo me {to ~e{}e prisustvovati i u~estvovati u klanjanju.

Te ve~eri, jednog ki{ovitog ~etvrtka, nakon sv. mise, kojoj je prisustvovao lijepi broj vjernika, `upnik najavljuje Euharistijsko klanjanje. Svega nekoliko vjernika odlazi iz katedrale, vjerojatno zbog drugih obveza, dok mi ostali {utke is~ekujemo po~etak.

Pred izlo`enim Presvetim Oltarskim Sakramentom, kle~i na{ `upnik. Ti{ina je. Traje nekoliko minuta. Meni se ~ini beskrajno duga u i{~ekivanju, a ipak prekratka da saberem svoje misli i osje}aje za Ono {to slijedi. I tada na{ `upnik Toni, predvoditelj Euharistijskog klanjanja, svojim mekim baritonskim glasom prekida ti{inu i po~inje razgovor, otprilike ovim rije~ima: “ Dobri na{ Isuse i ve~eras smo s Tobom tu “, .....i dalje slijede te divne rije~i uvodne meditacije. Izmjenjuju se, citati iz Evan|elja, biblijskih tekstova, njihovo razmatranje i litanijski zazivi, sa prigodnim pjesmama. U tom razmatranju spominje se ponajprije Muka Isusa Krista, Njegova smrt i Uskrsnu}e. Da, tu se doga|a bu|enje i produbljenje vjere u otajstvo Euharistije.

Izme|u pojedinih sekvenci klanjanja, ostajemo na trenutke u ti{ini, u najdubljoj ti{ini koja fascinira. ^ini mi se kao da nitko od prisutnih „ ne di{e“. Pogledam „onako ispod oka“

78

oko sebe i {to vidim? Vidim vjernike koji kle~e, pognute glave ili gledaju u Presvetog, skru{ena i pobo`na lica, sklopljenih ruku, uronjeni u svoje misli razgovaraju s Isusom. Siguran sam da mu zahvaljuju za duhovna i materijalna dobra, za u~injena dobra djela, ali i mole za pomo}, utjehu i nadu u svojim `ivotnim potrebama, neda}ama i te{ko}ama.

Vratih se i ja u svoju ti{inu, u ti{inu koja mi govori jasnim glasom; tu sam, sa vama sam! I ja osje}am da je Euharistija dar za svaku moju potrebu i nevolju, za moju sigurnost, smirenost, kao i pouku u mudrosti.

Zvuci i tekst pjesme „Divnoj dakle tajni ovoj“, vra}a nas na razmi{ljanje o veli~ini Otajstva. Sve {to se odnosi na Presveti Oltarski Sakrament, obavijeno je zaista najdubljom tajnom. I jedan stih spomenute pjesme ka`e: „ Vjera du{i ~ovjekovoj nek spoznanje dopuni ...“ Zato vjerujem u Spasiteljeve rije~i : „ Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. “ Nakon blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom, ostajem jo{ na trenutak u ti{ini. Sam sebi obe}ajem, do}i }u i na sljede}e Euharistijsko klanjanje, da budem makar na tren u ti{ini, u ti{ini koja govori .....

Nakon izlaska iz katedrale, upita me jedna pobo`na vjernica, kako se osje}am i kako sam do`ivio ve~era{nje klanjanje? Odgovor naslu}ujete. Nisam nalazio prave rije~i kojima bih opisao svoj unutarnji mir, olak{anje, smirenost, ispunjenost du{e rado{}u, vjeru u vje~ni `ivot. Odgovorila mi je, da, to je Milost, koju ste primili od Presvetog.

Na tome mu hvala!

Sisak, studeni 2011.

Antun Gregec Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

STAJANJE NA LOPTI

A

ko ni{ta vi{e, svi ste se zapitali kuda ide ovaj svijet? No, doista je dovoljno stati na loptu i razmisliti malo, samo malo, kakva nas serviranja poga|aju bez imalo {anse da lopticu vratimo. Izgubljenost je potpuna: stanite ili usporite u gradskoj vrevi i vidjet }ete da mnogi tumaraju, ljulju{kaju i bauljaju bez cilja gube}i svaki trag kuda su zapravo krenuli. U prvom redu zaglupljivanja sjedi tehnika! Mnogi, naro~ito mla|i, vi{e ne znaju umjeti bez interneta... „^emu u~iti? Postoji Google!“ Osokoljenost praznine najbolje se vidi u plesu slova u komentarima na forumima, chatovima, newsgrupama i sli~nim oblicima online komunikacije, u koje ako zalutate, prvo {to vam mo`e pasti na pamet je da ste na nekoj drugoj planeti, koja ne poznaje pravopis, knji`evni jezik, pristojnost i na kraju krajeva – razum! Online mentalitet je pri~a za sebe!

Ni{ta bolja situacija nije ni u slu~aju mobilnih aparata, no dodu{e, ne{to je pristojnija...

Dru{tvo je odavno naviknulo da dok jedna osoba u dru{tvu razgovara preko mobitela - ostatak {uti, a isto tako ta osoba pod obvezno podigne frekvenciju i decibela u svoga glasa za barem 50%. I to ne bi bilo toliko tu`no, da u slu~aju drugog poziva ili situacije ku}ni telefon/mobitel i obrnuto, sugovornik ide na ~ekanje ili do srda~nog „^ujemo se“! Naj`alosnije je pak, {to se ve} dugo „na cesti“ nema toliko za re}i kao }askanjem preko satelita ili piskaranjem online.

Kri` ljubavi

Dijalog u`ivo odavno je spao na par jednostavnih razmjena jo{ jednostavnijih re~enica i potom razgledavanje okoline...

Televizor je shvatio svoju mo} i desetlje}ima poslu`uje doru~ak, ru~ak i ve~eru na na~in koji je ve}ini sasvim normalan: {to fali promatranju {a~ice ljudi kako razgovaraju, jedu, spavaju, piju kavu? [to nedostaje gledanju reporta`a o tome gdje je Ines popila previ{e ili Darko komentirao @eljka? To je super zanimljivo, izgubim samo koji sat na zijevanje, a imam o ~emu i popri~ati s ekipom... Rijetke kvalitetne i pou~ne emisije tra`e svoje zvijezde u satima iza pono}i ili se nastoje sakriti u najnegledanijim terminima. I ono najbitnije! Dok pratite informacije, ne uzimajte ih zdravo za gotovo!

Razmi{ljajte svojom glavom, a informaciju primite na znanje!

I na kraju, tu je naravno – Luksuz! I{lo se nekada u kino s mjesec dana unaprijed planiranim detaljima, stajalo se u redu kako bi se kupila karta, ~ekala se do dugo u no} omiljena pjesma, putovalo se u metropole po novu singlicu, vukao se prijateljev rukav koji ide preko granice kako bi kupio plo~u... Kino vi{e nije in, daljinski upravlja~ ne ide iz ruke i ve} na naslov filma sljedi premotavanje glumaca, redatelja, scenariste i ostalih autora. Ni{ta bolje ne prolaze ni audio formati, koji sve rje|e do`ivljavaju svoje emitiranje na raznim mp3 ure|ajima od po~etka do kraja... @ivot sve vi{e nudi la`nu udobnost... Stanite na loptu! Razmislite... I di{ite punim plu}ima!

Stjepan Bonev

79

@IVOT U DUHU

BO@I]NI RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI PO ULICAMA 2011/2012 GODINE PONEDJELJAK 26. 12. 2011.

Obala Tome Baka~a Erdรถdyja Savskih @rtava Andrije Mil~inovi}a Ivana Von~ine Josipa Pupa~i}a Andrije Palmovi}a Mije Gori~kog UTORAK 27. 12. 2011.

Vladimira Logomerca Janka Dujaka Ivana Cankara M. Pavleka Mi{kine Vjenceslava Novaka Toma{a Gori~anca Borisa Brnad Olivera Pรถtzla Ulica Lipa Kralja Tomislava Frankopanska Grge Tu{kana SRIJEDA 28.12.2011.

Ive Rukavine Matije Finti}a Dobri{e Cesari}a Ivana Fistrovi}a Mihanovi}eva obala Silvija Strahimira Kranj~evi}a ^ETVRTAK 29.12. 2011.

Stjepana i Antuna Radi}a Trg Republike Rimska Trg bana J. Jela~i}a Dr. Ante Star~evi}a Trg Ljudevita Posavskog Matije Gupca PETAK 30. 12. 2011.

Ljudevita Gaja Oktavijana Augusta Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog Trg 22. lipnja Trg Hrvatskih branitelja Jurja Kri`ani}a

80

SUBOTA 31. 12. 2011.

Ivana Me{trovi}a PONEDJELJAK 2.1. 2012. [etali{te Vladimira Nazora Josipa Runjanina Obala Ru|era Bo{kovi}a Vinogradska Dr. Ive Pedi{i}a Stanka Vraza Josipa Jurja Strossmayera UTORAK 3. 1. 2012.

Marka Maruli}a Ivana Ma`urani}a La|arska @itna ulica Ulica 1. svibnja Ulica Josipa Severa Zibelska Franje Lovri}a SRIJEDA 4.1. 2012.

Hrvatskih domobrana Trg Vere Grozaj Hanibala Luci}a Ive [nidar{i}a Petra Hektorovi}a @arka Mihaljevi}a Petra Berislavi}a Petra Steinburga Ive Lovrekovi}a Nikole [ubi}a Zrinskog Petra [ubi}a Zrinskog Petra Sva~i}a Eugena Kvaternika ^ETVRTAK 5.1. 2012.

Augusta Cesarca Stipe Kerepa Ivana Gunduli}a PETAK 6. 1. 2012.

Dr. Ive Stip~i}a Keltska

Kri` ljubavi