• Početna • Duhovnost • Biblija • Ostalo • Obavijesti • Misne nakane • Uredovno vrijeme • Raspored misa • Raspored ispovijedi • Priprava za brak • Sakramenti za odrasle • Blagoslov obitelji • Pogrebi • Zajednice • Liturgijske skupine • Ministranti • Čitači • Dječji zbor "Križ ljubavi" • KZMladih "Crux amata" • Crkveni zbor "Sveta Cecilija" • Pontifikalna asistencija • Katehetske skupine • Prvopričesnici • Krizmanici • Mladi • Katekumeni • Biblijska skupina • Zajednice vjernika • HKDPD Sisak • Marijina Legija • Župni caritas • Za brigu o starijima • Kreativna radionica • Za povijesna istraživanja • Dramska skupina • Župni list • Odred za čišćenje • Internet stranica • Humanitarna udruga "Želim život" • O nama
• Župnik • vlč. Ivica Mađer • mr. Antun Sente, ml. • vlč. Dragutin Toplak • vlč. Alojzije Petranović • vlč. Petar Lončarević • dr. Ivan Hulenić • vlč. Valentin Bazijanec • dr. Janko pl. Borković • dr. Mihael Međimorec • Župni vikar • vlč. Ivan Faletar • vlč. Mato Malekinušić • vlč. Mladen Vuk • Prethodni vikari • Đakon • Redovnice • Župni list • 2011 • 2010 • 2009 • 2008 • Fotogalerije • Kontakt • English • Arhiva događanja • Sisačka biskupija • Grad Sisak •
Proslava Antunova u Galdovu Kaptolskom Već nekoliko godina od kada je obnovljena kapelica sv. Antuna Padovanskog u Galdovu Kaptolskom pred svečev blagdan, održavaju se svete mise upravo ispred kapelice. Samu kapelicu i okoliš održavaju obitelji na čijem se posjedu ista i nalazi. Tako je bilo i ove godine kada je svečano misno slavlje predvodio vlč. Ivica Mađer u zajedništvu sa vlč. Ivanom Faletarom, dok je glazbom misno slavlje obogatio katedralni zbor Svete Cecilije pod ravnanjem Jelene Blašković i uz glazbenu pratnju Marijane Boček. Prije misnog slavlja molitvu litanija sv. Antunu predvodio je vlč. Ivan. Ovom prigodom okupilo se dvjestotinjak vjernika koji su se nakon misnog slavlja uz zvuke tamburica zadržali u kratkom druženju uz sokove i kolače.
•
Uskrsno slavlje u sisačkoj katedrali Svečano misno slavlje na svetkovinu Kristova uskrsnuća, 31. ožujka, u katedrali Uzvišenja Svetog Križa u
Sisku, predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom vlč. Ivicom Mađerom, vikarom katedralne župe vlč. Ivanom Faletarom i župnikom u miru preč. Alojzijem Petranovićem.
• Samo jedan drugačiji dan u mom gradu SHKM 5. i 6. svibnja 2012. godine u Sisku u Sisačkoj biskupiji. Prethodni vikend predstavljao je samo petak,subotu i nedjelju. Na prvi pogled bio je to običan vikend u Sisku što znači da se ništa zanimljivo nije trebalo dogoditi. Ipak, iznimke uvijek postoje i onaj tko je malo upućeniji znao je da u naš grad dolazi jako puno ljudi. Onaj pametniji znao je nešto više i proširio je informaciju ostatku grada da dolazi oko 30 000 mladih osoba. E to je već nešto. U svakom razredu postoji štreber i to je obično ona osoba sa velikim naočalama i aparatićem za zube koju nitko pretjerano ne voli, ali svi računaju na nju. Kako u razredu, tako i u gradu. Taj mali štreber proširio je vijest da se u Sisku 5. i 6. svibnja održava Susret hrvatske katoličke mladeži. Ta vijest prihvaćena je na različite načine pa su tako vjernici oduševljeno i samopouzdano klimali glavom jer su znali da je pred njima vikend iz snova. Ateisti i ljudi koji ne vjeruju u Boga organizirali su natjecanje u tome tko će se najbolje narugati tom susretu i mogu vam reći da je konkurencija bila jaka. Iako je daleko od Dalmacije, u Sisku ipak obitava nekolicina „galebova“ koji nemaju pretjerane veze sa vjerom, ali su se veselili dolasku velikog broja cura u njihov grad. Svatko je imao neke svoje razloge i ne želim ulaziti u njih, ali glavna priča tih dana, na jutarnjoj kavi, upravo je bio taj susret. Prije nego što počnem pričati o samom susretu, imam jedno priznanje koje moram podijeliti s vama. Malo mi je neugodno i nadam se da nećete reći nikome, ali susret u Sisku bio je moj prvi susret. Znam da ova informacija nije pretjerano zanimljiva, ali morao sam podijeliti to s vama jer sam siguran da ima još osoba koje su prvi put osjetili čar ovog događaja. Taj petak u gradu Sisku bio je poseban po dosta toga. Ekipa zadužena za organizaciju susreta već je zaboravila kako je to spavati, posljednje pripreme su se odvijale. Nervozni zborovi namještavali su svoje glasove, volonteri su se pripremali za svoje dužnosti. Sisak je taj petak izgledao kao Zadar početkom sedmog mjeseca kada grad sv.Donata posjećuje desetak tisuća turista. Vlasnici raznih kafića probudili su se sretni jer su znali da će do kraja vikenda zaraditi dovoljno za mirno ljetovanje negdje tamo u Dalmaciji. Ali nije tu bila stvar zarade niti novca. Imao je Mladen Grdović pravo kada je rekao da nije u šoldima sve. I zaista nije bilo. Iako su postojale sumnje kako je organizacija loša, grad na tri rijeke bio je spreman za vikend koji znači puno. Probudio sam se te subote prilično rano. Ovaj put sam čak prevario budilicu te joj nisam dao da obavi svoj zadatak. Zadnji put sam se ustao tako rano u trećem srednje kada se išlo na maturalac. I ne spominjem to bez veze jer uzbuđenje koje sam osjećao tada može se usporediti sa time što sam osjetio tog dana. Nisam znao što predstavlja susret jer mi je bio prvi, ali saznanje da u moj stan dolaze nepoznate osobe bilo je dovoljno. I još pritom četiri cure. Zvuči savršeno,znam. Namjestio sam frizuru u nadi da izgledam kao George Clooney i krenuo prema kolodvoru po djevojke. Vlak je stigao, a vodič tog vlaka okupio je nas koji udomljujemo i počeo čitati prezimena. Stvar je funkcionirala tako da je on pročitao prezime udomitelja, a zainteresirane osobe su se javljale i pridruživale „novoj“ obitelji. Kada je pročitao moje prezime, ponosno sam se maknuo u stranu i u glavi već zamislio red koji se stvara u borbi za četiri mjesta u mojoj obitelji. Iz snova me „probudila“ neugodna tišina, prvih 20 sekundi nitko nije htio sa mnom. Moram priznati da mi je bilo jako neugodno u tom trenutku, pogotovo zato što je neki tamo „stari penzioner“ zadovoljno odšetao sa šest osoba. I još mi se provokativno smijao u facu dok je odlazio. Dobro, možda malo dramatiziram, ali bilo mi je neugodno. Nisam znao što da kažem pa sam rekao da nisam psihopat i da nemam namjeru nikog ozlijediti na spavanju. Iz mase sam tada čuo pomalo iritantni smiješak jedne cure koja je odlučila „probiti led“. Pozvala je svoje tri prijateljice koje su se odlučile na riskantan potez pridruživanja mojoj obitelji. Jako sam loš s novim osobama i teško mi se opustiti, ali ovaj put nisam
morao raditi ništa. Znao sam da cure vole puno pričati i da im je to „urođeno“,ali ove su bile posebne. Na samom startu napale su me raznim pitanjima i mogu reći da u tih 10 minuta, koliko je trebalo od kolodvora do mog stana, nije postojao trenutak one neugodne tišine. Izgledale su tako uzbuđeno, slikale su doslovce sve što su vidjele. Znate one smiješne japanske turiste koji nas nekada znaju simpatično iritirati? Otprilike tako su izgledale moje cure samo što nisu bile iritantne. Ni mrvicu. Bile su zabavne, osjećao sam se kao da ih znam sto godina. Ostavio sam ih u stanu da se upoznaju s ostatkom obitelji, a ja sam žurio na svoj zadatak. Taj dan bio sam super heroj koji je morao spasiti čovječanstvo. Dobro, opet dramatiziram. Slobodno me prekinite u tome. Bio sam samo obični redar i brinuo sam se, sa ostatkom volontera, da ovaj susret prođe u najboljem redu. Došao sam tamo dva sata prije susreta, dočekali su me ostali volonteri. Svaki od njih je bio uzbuđen, to se moglo vidjeti. Mene je bilo malo strah zbog toga što sam u glavi zamišljao razne scenarije o tome kako se redari uvijek moraju tući i kako uvijek nastradaju od nekakvih tamo jakih frajera poput Arnolda Schwarcenegera ili Stevena Segala. Jesam vam spomenuo da stvarno volim gledati filmove? Zadnje pripreme su završile, svi su bili na svojim mjestima i susret je mogao početi. Samo što još uvijek nije bilo glavnih aktera ove male sisačke predstave- mladih. I onda sam u daljini vidio veliki transparent na kojem je pisalo: „Berlin- mladi katolici“- i „ludilo“ je moglo započeti. Iza Berlina dolazili su redom mladi iz Zadra,Dubrovnika,Rijeke, Mostara i ostalih gradova. Tek tada, po prvi put, sam dobio osjećaj koliko je ovaj susret značajan i koliko je zapravo velik. Moj mali „smrdljivi“ Sisak postao je centar svijeta u koji su rado dolazili ljudi iz prelijepog Splita ili metropole Zagreba. Bio sam pametan još malo tog dana te sam zaključio da medijska slika, koja se stvorila o ovom gradu u zadnje vrijeme, nije u potpunosti točna. Negdje tamo oko 17:00 sati malo sam požalio zbog toga što sam prihvatio posao redara jer sam doslovce zaboravio kako je to osjećati vlastite noge i leđa. Najgora stvar tog redarstva je bila što je ostatak, znači 30 000 osoba ispred mene, mogao sjediti. I ja sam to morao gledati. U tom trenutku počela je himna sisačkog SHKM-a i bol je nestala. Više nisam žalio i bio sam sretan jer sam dio toga svega. Dobro, oko 19:00 se opet vratio taj osjećaj, ali izdržao sam i mogu vam reći da dugo nisam bio ponosniji na sebe. Ali ne samo na sebe, nego na svaku osobu koja je bila tamo u tom trenutku. Ali i na onog tko nije bio jer nitko nije ni najmanje ometao susret što znači da nisam imao previše posla. Riječima „idite u miru“ kardinal Bozanić označio je kraj misnog slavlja i tada sam shvatio koliko je zapravo lijepo sjediti. Masa se razišla jer je vjerojatno što prije htjela doći u svoje nove obitelji gdje ih čeka slasna večera. Mojim „Japankama“ bila je dobra voda i kruh jer su to dobile za večeru. Ali svježi kruh i pitku vodu, to treba napomenuti. Naravno da se šalim, mama se potrudila i spremila im je večeru kakvu je sestri i meni zadnji put spremila tamo na ljeto 1999. godine. Nismo ni znali da naša mama može tako dobro kuhati . Cure su bile znatiželjne pa sam ih odveo u jedan kratki izlazak da vide kako Sisak živi subotom navečer. Mislim da su dobile malo krivu sliku jer je tog dana svaki kafić bio krcat, centar grada ličio je na New York i grad je zapravo živio. Nemojte me krivo shvatiti, nije Sisak toliko loš subotom, ali redovito izaberem Policijsku akademiju 2, koja je bila 30 000 puta na televiziji, nego izlazak. Možda sam ja ostario, a možda je Sisak ipak loš subotom. E pa tog dana nije bio. Cure su bile umorne i brzo su zaspale. Ja sam ostao budan i razmišljao malo. Okej, razmišljao sam prilično glasno. Toliko glasno da sam probudio jednu od cura koja je došla u kuhinju ljutitim koracima. Već sam se krenuo ispričavati, ali prekinula me riječima „Hvala Vam puno. Ovo mi je bio jedan od najljepših dana u životu“. Ostao sam zatečen tim riječima jer sam mislio da nismo napravili ništa toliko posebno za njih. Ali očito jesmo samim time što smo im pružili smještaj. Bio sam jako sretan. Jednako sretan kao kada je Hajduk osvojio zadnji naslov tamo 1993.godine. A jako volim taj klub. Sve vam je jasno. Sljedeći dan značio je oproštaj. Prije toga svaka župa održala je misu. Na našoj se okupilo jako puno mladih. Sjedio sam sa curama u prvim redovima dok nas je zbor zabavljao preradama današnjih hitova Jelene Rozge ili Magazina. Gledao sam oko sebe, ljudi su umirali od smijeha. Bio sam ponosan na svoj mali grad više nego ikada u životu. Ljudi su se zabavljali. Na kraju se svaka župa posebno predstavljala i svaka od njih je uputila zahvale gradu domaćinu. Mom gradu. Prvi put, nakon dugo
vremena, htio sam se ustati i pokazati svoje rodno mjesto na osobnoj iskaznici. Želio sam viknuti : „Ja sam iz Siska i ne smrdim! „ . Poslije mise slijedio je ručak iza kojeg smo se morali oprostiti sa „novim“ članovima obitelji. Bilo je onih osjećajnih pa je potekla i koja suza. Suze su potekle vjerojatno zbog toga što čovjek automatski misli da oproštaj znači činjenica da više nikad neće vidjeti tu određenu osobu. Kažu da sve što je dobro, kratko traje. I da, kažu da je neki pametni čovjek to rekao. E pa poslušaj me, Einsteinu jedan. Nije istina. Sve što je dobro, potrajat će i dalje. Vjerujem da je to bio samo trenutni oproštaj jer su cure već najavile ponovni dolazak za mjesec dana,a mi smo već počeli križati dane na kalendaru. Danas sam pun priznanja pa ću vam reći još nešto o sebi. Prije ovog susreta nisam previše mislio o Bogu i pravom razlogu njegovog održavanja. Mislio sam više na to kako ću upoznati nove osobe i kako će biti super u gradu taj vikend. I bilo je super, upoznao sam prijateljice s kojima ću ostati dobar i dalje. Ali prava istina je da sam taj vikend upoznao jednog novog prijatelja. Na prvi pogled izgleda kao nekakav buntovnik i „roker“ jer „fura“ malo dužu kosu. Ali ja vam tvrdim da je on najveći frajer na ovom svijetu. Njegovo ime je Isus Krist. Dobar je prijatelj i voli pomoći u nevolji. Priznajem da se u zadnje vrijeme nisam previše družio s njim, može se reći da se nismo kretali u istim krugovima. Ja sam ipak više volio klape i dalmatinsku pjesmu, a on rock and roll. Šalu na stranu. Baš sam jučer navečer malo pričao s njim, nakon dugo vremena, i bilo je lijepo. Zapravo, bilo je jako lijepo. Svjestan sam da nisam veliki vjernik, sigurno neću ići svake nedjelje na misu i to ne želim obećavati. Isto tako ne želim obećavati da ću uvijek postupati ispravno. Ali ono što mogu obećati je da ću se potruditi malo više družiti sa novim prijateljem. Potruditi ću se biti bolja osoba. Mislim da to možemo svi, bez obzira da li vjerujemo u Boga ili ne. Bez obzira koje smo vjere ili nacionalnosti. I sad čitam poruke koje mladi ostavljaju na stranicama SHKM-a Sisak 2012. Svi se žele vratiti u Sisak. Svi žele ponoviti ovaj vikend. Svi zahvaljuju na odličnoj organizaciji i gostoprimstvu. Neki od mladih su se vratili u svoje domove sretni jer su ponovno sa svojom obitelji i jer su se vratili u ritam svojih sretnih života. Tim osobama Sisak je ostao prekrasna uspomena koju će nositi dugo u sebi. Ipak, uvijek postoji druga strana priče. Neki su se vratili životima kojima nisu zadovoljni. Neki su izgubljeni. Neki nemaju obitelj. Neki su napisali da se žele vratiti u Sisak svojim novim obiteljima samo zato jer nikad u životu nisu bili toliko sretni i prihvaćeni, samo zato jer nikad u životu nisu imali mirnu večeru bez svađa i vikanja. Zvuči malo pretjerano, ali sigurno postoje osobe koje su ovaj vikend , po prvi puta u životu, provele bez da ih je netko udario. I upravo zbog toga hvala svim obiteljima koje su primile mlade u svoje domove. Ni sami nismo svjesni koliko smo zapravo pomogli. Netko je mogao pružiti krevet, netko samo pod. Netko je mogao prirediti pravu malu gozbu, netko samo sendvič. Netko je mogao primiti 20 osoba, netko samo jednu. Ali svi su jednako zaslužni za ovaj povijesni događaj u kojem je Sisak, barem na dva dana, postao grad svijetlosti. Davor Rogulja Bilo bi nam jako drago kada biste i vi svoje dojmove zapisali i poslali, kako bi ih podjelili s drugima. Pišite nam na sveti.kriz@hi.t-com.hr rekli su još o Susretu fotogalerija
Najave
Molitva Časoslova ponedjeljkom
Srijeda, 19 Lipanj 2013
Klanjanje četvrtkom Srijeda, 19 Lipanj 2013
Nedjelja Svete Obitelji Raspored blagoslova - 2013. obitelji 2013./14.
4. Nedjelja Došašća 2013.
Nedjelja, 29 Prosinac 2013 Subota, 21 Prosinac 2013 Katedralna župa Uzvišenja Sv. RASPORED BLAGOSLOVA Križa, Sisak - 29. prosinac 2013. OBITELJI Nedjelja SVETE OBITELJI 2013./2014. ČETVRTAK, 26. 12. NEDJELJA, 29. prosinacNEDJELJA 2013. Obala Tome Bakača SV. OBITELJI 08.00 + Zora i Ivan ErdödyaSavskih ŽrtavaMije Starčević 10.00 – župna GoričkogAndrije MilčinovićaIvana nakana11.30 + Ob. Harbaš i VončineAndrije PalmovićaJosipa Radanović i na nakanu za zdravlje PupačićaTomaša 19.00 + Ob. Štavlić, Sabolek, Preučil GoričancaDubravka i Slavko Cvekan Ponedjeljak30. PukšecaBožidara Špišića PETAK, prosinac 7.00 – Zahvala za zdravlje 27. 12. 2013. Matije FintićaDobriše (B. Cerjak) Utorak 31. CesarićaIve Rukavine SiđeIvana prosinacSilvestar 19.00 – MISA FistrovićaVladimira ZAHVALNICA, predvodi Biskup LogomercaIvana CankaraJanka Srijeda 01. siječanjSV. DujakaMihovila Pavleka MARIJA ... MiškineVjenceslava NovakaGrge TuškanaFabijana KovačaMihanovićeva obala SUBOTA, 28. 12. 2013. Marka MarulićaBorisa...
Subota, 21 Prosinac 2013 Katedralna župa Uzvišenja Sv. Križa, Sisak 22. prosinac 2013. 4. Nedjelja DOŠAŠĆA 4. NEDJELJA DOŠAŠĆA22. prosinac08.00 + Emilija Ostojić i Lidija Kolić10.00 – župna nakana 11.30 + Ivan i Matija Orlić 19.00 + Drago i Nada ZgurićPonedjeljak,23. prosinac 6.00 + Ljudmila Bužančić19.00 + Đuro, Štefanija, Jurica i Ivica ArthoferUtorak,24. prosinac BADNJAK 6.00 + Adam Kolar + Štefanija Rimy + Josip Hodalj 18.00 Sveta misa POLNOĆKA -- u Domu za starije 19.30 Sveta misa...
3. Nedjelja došašća 2013. Subota, 14 Prosinac 2013 Katedralna župa Uzvišenja Sv. Križa, Sisak 15. prosinac 2013. 3. nedjelja DOŠAŠĆA 3. NEDJELJA DOŠAŠĆA15. prosinac08.00 + Manda Dilber10.00 – župna nakana 12.30 + Stjepan Ricl 19.00 + Ljubica Kahlina Ponedjeljak,16. prosinac 6.00 + Za zahvalu (Družović)19.00 Utorak,17. prosinac 6.00 -- Na nakanu Krvi Kristovoj i za Duše u čistilištu -- Za zahvalu -- Za zahvalu (Marić) 19.00 -- Na nakanu + ob. Bertović Srijeda,18. prosinac 6.00 + Viktorija i Alojzije...
2. Nedjelja Došašća, 2013. Subota, 07 Prosinac 2013 Katedralna župa Uzvišenja Sv. Križa, Sisak 08. prosinac 2013. 2. nedjelja DOŠAŠĆA, 2013. 2. NEDJELJA DOŠAŠĆA08. prosinac08.00 + Julijana Hudeček10.00 – župna nakana i + Jozo Takač 19.00 -- ob. Rukljač i Vukelić Ponedjeljak,09. prosinacBEZGRJEŠNO ZAČEĆEBL. DJEVICE MARIJE 6.00 + Ob. Gregec19.00 + Antun i Stjepan Mihaljević, Antun i Katarina PalaićUtorak,10. prosinac 6.00 + Marija Košćec 19.00 -- Na nakanu Duhu Svetom + ob. Grgić i Terzić Srijeda,11. prosinac 6.00 ...
Blagdan Uzvišenja Svetog Križa 2013. Subota, 14 Rujan 2013 SVIM ŽUPLJANIMA ČESTITAMO ŽUPNI BLAGDAN UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA!