/kriz_ljubavi_59

ISSN 1332-4608

KRI@ LJUBAVI LIST KATEDRALNE @UPE UZVI[ENJA SVETOG KRI@A SISAK Godina XVI., broj 59, velja~a 2011., cijena 10 kn

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE LIJEPO JE BITI SVE]ENIK INTERVJU: ANTUN SENTE, ml.

DUHOVNA OBNOVA VJERNICI MOJE SJE]ANJE NA STEPINCA

GRB SISA^KE BISKUPIJE

GRB SISA^KE KATEDRALE

RIJE^ UREDNIKA

SADR`AJ

Dragi ~itatelji,

Rije~ urednika ..................................... 1 Rije~ `upnika ...................................... 2 Živost `upe ......................................... 3 Lijepo je biti sve}enik .......................... 8 Propu{teni novogodi{nji vatromet ....... 11 ^i{}enje katedrale...............................13 Katedralni ministrant – bli`e Bogu.......14 ^estitka starijima................................. 16 ^estitka kr{tenima/vjen~anima ............ 17 Godinu dana kasnije............................ 18 Upoznavanje s drevnom i sada{njom Sisa~kom biskupijom .......................... 21 Uz godi{njicu rada Sisa~ke biskupije .... 22 Liturgijsko pjevanje u 2010. godini ....... 26 Ostvareno zajedni{tvo u molitvi za jedinstvo kr{}ana ................................ 30 Sve}enik nove evangelizacije ............... 33 Intervju ............................................... 35 Duhovna obnova kao duhovni obroci .. 42 Slobodno vrijeme ................................ 44 Koju zvijezdu slijedimo ....................... 47 Mi mladi katolici, Hrvati ...................... 48 Vjernici!? ............................................ 50 Dani hrvatskih svetaca i bla`enika – put u Kri`evce ..................................... 53 Dru`enje u Kri`evcima ........................ 53 Moje sje}anje na bl. Alojzija Stepinca .. 53

M

alo izvan uobi~ajenog ritma izlazi novi broj Kri`a ljubavi. Povod je prva godi{njica proslave ponovne uspostave sisa~ke biskupije i uvo|enja u slu`bu prvoga biskupa te obnovljene biskupije mons. dr.

Vlade Ko{i}a. O tom velikom povijesnom doga|aju za na{ grad, govori u intervjuu mr. sc. Antun Sente, katedralni `upnik i „du{a cijelog projekta“, kako ga je tom prigodom nazvao biskup Ko{i}. @upnik Sente govori i o djelovanju `upe u novim okolnostima te odgovara i na neka osobna pitanja.

Zanimljivo je pro~itati i razmi{ljanje dr. fra Darka Teperta, o svemu dobrom {to je taj doga|aj donio Crkvi na ovim prostorima, gradu Sisku i cijelom ovom kraju.

Uz to mo`ete pro~itati i uvodno predavanje koje je na Teolo{ko-pastoralnom tjednu u Zagrebu odr`ao predsjednik Papinskog vije}a za promicanje nove evangelizacije nadbiskup Rino Fisichella. Nekoliko ~lanaka govori o djelovanju na{ih `upljana svih uzrasta u katedrali, ali i izvan granica grada Siska. Kako ovaj broj izlazi u velja~i donosimo nekoliko misli Lojze Buturca o bla`enom Alojziju Stepincu. Pratili smo i ekumensko djelovanje u na{oj `upi tijekom ovogodi{nje Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kr{}ana.

Vjerujem da ste ve} u pro{lom broju primjetili novi grafi~ki dizajn na{eg lista koji }e biti svojevrsno osvje`enje i korak naprijed.

Zoran Crljenica, urednik

Kri` ljubavi – list katedralne `upe Uzvi{enja svetog Kri`a • Sisak, Trg bana J. Jela~i}a 1 Tel 044/523-196 fax. 044/521-311 • www.svetikrizsisak.hr • E-mail: sveti.kriz@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., katedralni `upnik • Glavni urednik: Zoran Crljenica • Grafi~ki urednik: Alem Bio~i} Ure|iva~ki kolegij: Alojzije Petranovi}, Lojzo Buturac, Anica Potkonjak, Ivanka Palac, Mato Malekinu{i}, Spomenka Juri}, Nikolina Mesi}, Marko Mihali}, Maja Sente, Iva Pavu{ek • Lektor Bo{ko Zeli} • Fotografije: Miroslav Ki{ – Mimi, Stjepan Vego, Mateo Pokas, Goran Safi}, Kristijan Ken|eli} • Tekstove i fotografije ne vra}amo.

• Naklada: 1000 primjeraka • Tisak: GRAFIKA GULAN, Sisak

Kri` ljubavi

1

RIJE^ @UPNIKA

Dragi moji Si{~ani!

S

ve ono {to vrijedi u ovom svijetu u kojem `ivimo, izlo`eno je propitivanjima i isku{enjima i sve ono {to vrijedi za to se valja boriti.

Nema niti jedne vrednote za koju se ne trebamo boriti i koju ne trebamo ~uvati i njegovati unutar samih sebe pa tako i spoznaju o Bo`joj prisutnosti i postojanosti.

I sâm sam to kao sve}enik osjetio. Postoje trenuci kada mislim da ne treba ba{ previ{e govoriti o duhovnim stvarima, mo`da je bolje pri~ati o nekim drugim, svjetovnima. Svaki ~ovjek padne u takvo isku{enje. Kakva je sve propitivanja unutar sebe imao Ivan Krstitelj, mo`emo tek pretpostaviti, ali ipak, on je javno govorio i svjedo~io o tome {to je do`ivio. Svjestan je da je u tome vrlo va`na osobina - njegovati poniznost. Bio je popularan, ljudi su hrlili za njim, slu{ali su ono o ~emu je govorio. Je li zbog toga bio ohol? Nema tog ~ovjeka koji ne bi mogao pasti pod tim isku{enjem da bude „faca“. I Isus Krist je u pustinji upravo time bio ku{an: „Ako si Sin Bo`ji, baci se dolje!“ (Mt 4,6)… ni{ta ti se ne}e dogoditi… Sve novine i svaki facebook }e o tebi govoriti i pisati. Ipak, Ivan Krstitelj na vrhuncu svoje zemaljske slave sebe stavlja u drugi plan i prezentira Isusa Krista.

To nas pou~ava kako trebamo prilikom svakog vlastitog uspjeha zahvaliti Bogu i priznati da bez Njega ne bismo mogli ostvariti dobro. Tako daju}i Bogu prvenstvo otvoreni smo za nove pobjede i nove uspjehe. Za dana{nji je svijet to apsurd. Takvu logiku susre}emo tek u Boga. Kad je Krist ulazio u Jeruzalem, klicali su Mu - Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Htjeli su Ga zakraljiti. Mo`da je kao ~ovjek pomislio pa mo`da bi to bilo dobro prihvatiti, mo`da bih tada mogao pomo}i @idovima i istjerati Rimljane, mo`da bih ih tada mogao privu}i jo{ vi{e k Bogu… \avao ne bira sredstva kojima nas `eli odvu}i od Boga.

Krist je ba{ tada prihvatio, odnosno pristao izvr{iti djelo spasavanja ~ovjeka do kraja. Dozvolio je da bude uhva}en, mu~en, razapet i kona~no ubijen. Tako nam kroz patnju Velikog petka svi}e uskrsno jutro…

Ni{ta drugo se ne doga|a s na{im `ivotima. Nismo svi pozvani svjedo~iti Krista te{ko}om Velikog petka, ali svojevrstan Veliki petak svatko u svom `ivotu mora pro}i jer da postoji drugi put, siguran sam da bi nam ga Bog pokazao, ali pokazao nam je upravo - put kri`a.

Stoga ovakvo razmi{ljanje koje ~ovjeka priprema i na razli~ita isku{enja i te{ko}e i probleme, daje nam snagu i mogu}nost, da onda kada ta isku{enja do|u - s Bogom budu - prevladana.

Samo jo{ jedna mala crtica. Gvozdansko, mjesto gdje su 1578. godine 13. sije~nja, zanimljivo 13. sije~nja je i Hrvatska me|unarodno priznata, hrvatski branitelji su radije ostali na zidinama te utvrde, bez ogrijeva, smrznuti i umrli od hladno}e, negoli su je predali tada{njim osvaja~ima. Bili su uvjereni da brane svoje domove, svoju domovinu i svoju vjeru.

To je samo jedan svijetli primjer predaka ovih na{ih krajeva koji su za vjeru u Boga, brane}i svoj dom bili spremni darovati i svoje `ivote. Takvih primjera, ba{ ovdje u ovom kraju, mo`emo na}i pregr{t. Dobro bi bilo kada bismo se takvim herojskim djelima vi{e nadahnjivali. Po~ev{i od gore spomenutog Ivana Krstitelja, Kristovog navjestitelja te Njegovih brojnih sljedbenika poput Svetog Kvirina, koji su kroz povijest na ovim prostorima `ivjeli. Neka nam oni samo budu jo{ jedan dodatni poticaj da je mogu}e ostati Bogu vjeran i zaraditi komadi}ak neba. Ustrajmo u tome!

Va{ `upnik Antun

2

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Na badnjak nave~er uo~i misnog slavlja kojega je predvodio vl~. Mato Malekinu{i}, katedralni vikar, kandidati za Prvu svetu pri~est pod vodstvom s. Karle prigodnim recitacijama te malom predstavom uveli su `upljane katedralne `upe Uzvi{enja Svetog Kri`a u otajstvo Bo`i}a. Posebnu ljepotu bo`i}nog ugo|aja ostvarili su ~lanovi dje~jeg zbora “Kri` ljubavi� pod vodstvom Ivanke Krnic, pjevaju}i svojim dje~jim skladinim glasovima bo`i}ne pjesme te animiraju}i misno slavlje.

sisa~kom biskupu Vladi i okupljenim katoli~kim vjernicima uputio je sve}enik Srpske pravoslavne crkve Petar Olui}, paroh sisa~ki.

Biskup Vlado mu je zahvalio na dolasku i ~estitkama te naglasio kako je upravo to poruka Bo`i}a da svi budu jedno u Kristu.

Na Bo`i}, svetu misu u sisa~koj katedrali ispunjenoj brojnim vjernicima Sisa~ke biskupije predvodio je mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup uz koncelebraciju mr. Antuna Sente, katedralnog `upnika, pre~. Alojzija Petranovi}a, umirovljenog sve}enika te vl~. Mate Malekinu{i}a, povjerenika za pastoral duhovnih zvanja. Pri kraju misnog slavlja ~estitku

Kri` ljubavi

3

@IVOST @UPE

U nedjelju, 26. prosinca na blagdan Svete Obitelji Antun Sente, katedralni `upnik slavio je euharistijsko slavlje za sve obitelji ~ija su se djeca krstila u protekloj godini. Tom prigodom uprili~en je pojedina~ni blagoslov obitelji likom novoro|enog Spasitelja iz Betlehema.

Istoga dana nave~er, Hrvatsko pjeva~ko dru{tvo „Danica“ pod vodstvom Dore Gazibara, prof. crkvene glazbe, i uz klavirsku pratnju Krunoslava Kne`evi}a, prof. crkvene glazbe uprili~ilo je svoj tradicionalni bo`i}ni koncert u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a. Prije koncerta „Danica“ je animirala pjevanje na svetoj misi koju je predvodio mons. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup. Za orguljama je tako|er bio prof. Kne`evi}.

U utorak, 28. prosinca VIA Lipe iz Siska odr`alo je sve~ani bo`i}ni koncert u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetoga Kri`a. Gosti bo`i}nog koncerta bili su KUD Ogranak selja~ke sloge iz Bu{evca.

O Bo`i}u, katedralni dje~ji zbor „Kri` ljubavi“ objavio je svoj prvi nosa~ zvuka „Dan radosti“. Na CD-u se nalazi 13 skladbi duhovnog sadr`aja. 17. velja~e ove godine u 19.30 bit }e promocija CD u Domu kulture KKV. Gost je Jacques Houdek.

U petak, 31. prosinca na kraju gra|anske godine, mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup slavio je euharistijsko slavlje u katedrali

4

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Kri` ljubavi

5

@IVOST @UPE

Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku u zajedni{tvu s mr. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom, vl~. Marinkom Mlaki}em, ravnateljem Caritasa [ibenske biskupije, vl~.

Matom Malekinu{i}em, povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja i pre~ Alojzijem Petranovi}em, umirovljenim sve}enikom te okupljenim vjernicima Sisa~ke biskupije.

Prigodnu propovijed izrekao je Antun Sente, katedralni `upnik.

Osvr~u}i se na proteklu godinu, katedralni `upnik Sente istaknuo je kako je `upna crkva Uzvi{enja Svetog Kri`a pro{le godine bulom „Antiquam fidem“ pape Benedikta XVI. uzdignuta na ~ast katedrale, brojne `upne zajednice postale su katedralne zajednice {to je rezultiralo i uve}anjem aktivnosti, ali i umna`anjem djelovanja Duha Svetoga. Papina odluka obzanjena u buli „Antiquam fidem“ proslavljena je 6. velja~e u velebnom i povijesnom slavlju proslave Ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Vjerujem da je svima jo{ `iva slika tog velebnog slavlja kojim kako netko re~e: „Sisak biva stavljen u rang europskih sredi{ta“ Tim ~inom na{ grad postao je biskupsko sredi{te, istaknuo je `upnik Sente.

Istog dana mladi su u Sisa~koj katedrali misnim slavljem do~ekali Novu godinu.

Euharistijsko slavlje predslavio je vl~. Branko Koreti}, povjerenik za pastoral mladih Sisa~ke biskupije zajedno s mr. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom i vl~. Matom Malekinu{i}em, povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja SB te stotinjak mladih Sisa~ke biskupije. „Ne mogu se oteti dojmu, da mnogi u ovakvim trenucima kada se ~eka Nova godina, pogotovo mladi ljudi, bje`e od `ivota.

Bje`e u buku, u pijan~evanje. @ele zaboraviti te`inu `ivota, `ele zaboraviti tko su i {to su jer ih to provocira. Te{ko to mogu podnijeti.

Mnogi ljudi ne mogu podnijeti, da sa svojim problemima, sa svim svojim `ivotom koji ih

6

nadilazi i koji ne shva}aju, s budu}no{}u koja ih ~esto pla{i, jednostavno stanu pred Boga i da s Bogom idu u budu}nost. Onaj koji to ~ini sigurno ne}e po`aliti!“ poru~io je u propovijedi don Marinko Mlaki} povjerenik za pastoral mladih [ibenske biskupije. Ovo je ve} tre}a godina kako se na inicijativu Antuna Sente, organizira molitveni do~ek Nove godine. Nakon misnog slavlja mladi su nastavili novogodi{nje slavlje u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne `upe.

Na Novu godinu, 1. sije~nja, mons. dr.

Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup slavio je euharistijsko slavlje u zajedni{tvu s mr. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom, vl~. Marinkom Mlaki}em, ravnateljem Caritasa [ibenske biskupije i pre~ Alojzijem Petranovi}em, umirovljenim sve}enikom te okupljenim vjernicima Sisa~ke biskupije u katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku.

Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. sije~nja mons. dr. Vlado Ko{i}, sisa~ki biskup slavio je euharistiju u Sisa~koj katedrali u zajedni{tvu s mr. Antunom Senteom, katedralnim `upnikom i vl~. Matom Malekinu{i}em, povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja. Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su ~lanovi folklornog ansambla „Ivan Goran Kova~i}“ iz Siska pjevaju}i uz pratnju svog tambura{kog orkestra bo`i}ne pjesme. Ovo je ve} {esta godina kako Folklorni ansambl „Ivan Goran Kova~i}“ animira liturgijsko pjevanje o Bo`i}u u sredi{njoj sisa~koj crkvi.

U utorak, 25. sije~nja sisa~ki biskup mons. Vlado Ko{i} predvodio je u sisa~koj katedrali ispunjenoj katoli~kim, pravoslavnim i protestantskim vjernicima sredi{nje ekumensko slavlje za Sisa~ku biskupiju. Okupljenim vjernicima obratili su se protojerej stavrofor Marinko Jureti} iz Srpske pravoslavne crkve te gospodin Branko Beri}, generalni Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

vikar Evangeli~ke crkve u Hrvatskoj. Kao i svake godine slavlju je, uz katoli~ke sve}enike iz Siska prisustvovao i sisa~ki paroh otac Petar Olui}.

Kri` ljubavi

U subotu, 29. sije~nja ministranti na{e @upe sudjelovali su na radionicama koje se organiziraju u sklopu „Dana hrvatskih svetaca i bla`enika“ koji se po tre}i puta odr`avaju od u Kri`evcima.

7

@IVOST @UPE

LIJEPO JE BITI SVE]ENIK Hodo~a{}e na{im sve}enicima 20. studenog 2010.

D

ragi Bog nam je `ivot dao, du{u udahnuo i svog sina Isusa za nas `rtvovao. Dao nam je svoje najmilije kako bi nas grijeha oslobodio, a srca za ljubav otvorio.

Svoje pastire je odabrao kako bi preko njih Njegovu Rije~ slu{ali, vjeru ja~ali i ljubav – beskrajnu ljubav u svoja srca unijeli i u svakodnevnom `ivotu je {irili.

U znak zahvalnosti na{im sve}enicima koji su slu`bu Bo`ju i u na{oj `upi slu`ili u vremenu od 1997. godine (kada je osnovano HKDPD Sisak) do danas, koji su nas duhovno vodili, vjeru ja~ali i Krista, na{eg Spasitelja, otvorena srca unosili, s na{im `upnikom Antunom Senteom krenuli smo 20. studenog 2010. na zahvalno hodo~a{}e. Poslije blagoslova i moljenja krunice koju je zapo~eo na{ `upnik, po ki{noj smo se cesti uputili vl~. Jakovu Golomei}u koji je bio kod nas kapelan od 1993. do 1999. godine, a sada je `upnik u `upi Sv. Petra i Pavla u malenom mjestu Sveti Petar ^vrstec. Nakon srda~nog pozdravljanja i ponekog zagrljaja u jednoj nas doma}oj atmosferi vl~. Jakov vodi na okrjepu gdje se izmjenjuju sje}anja na davne dane, vrijeme pora~a, vrijeme jo{ uvijek optere}eno bremenom rata. Vl~. Golomei} je kao prvi duhovnik na{eg dru{tva imenovan od blagopokojnog kardinala Kuhari}a.

Odlazimo u crkvu gdje nas vele~asni upoznaje s povijesnim vrednotama crkve koja je sagra|ena davne 1821. godine. Pred pro~eljem crkve di`e se zvonik-kula iz 16.-17. stolje}a koji je ostao od stare crkve.

Dva oltara su iz 17. st., a propovjedaonica iz davne 1745. godine. Grb i svi pavlinski

8

radovi doneseni su iz Remeta. Na{ je `upnik uru~io vl~. Jakovu dar i zahvalio se na gostoprimstvu.

Brzo je pro{lo ovo vrijeme dru`enja i kao da smo tek stigli.

Nastavljamo put Vrbovca gdje nas ~eka vl~. Ivica Tomak koji je u na{oj `upi bio kapelan tijekom 2008. godine, a sada je kapelan u crkvi Svetog Vida mu~enika u Vrbovcu.

Dr. Buturac u svojim djelima ka`e da je u Vrbovcu 1338. godine podignuta crkva posve}ena Svetoj Mariji koja se spominje i 1506. godine. 1591. godine Turci su osvojili Vrbovec i tada{nju tvr|u su zapalili. Pretpostavlja se da je tada do{lo do promjene titulara, tj. crkva je posve}ena sv. Vidu i kao takva se spominje 1704. godine. 1754. godine crkva je stradala u po`aru, ali je obnovljena. U obnovi je kori{ten stari postoje}i materijal, a 1805. godine crkvu je posvetio zagreba~ki biskup Maksimilijan Vrhovac. Crkva je trenuta~no u obnovi. Nakon molitve obi{li smo pastoralni centar gdje smo poslu`eni krafnama, rakijom i sokom.

Zahvaliv{i se na gostoprimstvu, uputili smo se u Donju Zelinu gdje nas je ~ekao vl~.

Dragutin Toplak koji je u Sisku bio `upnik od 2004. do 2007. godine, a sada je `upnik u crkvi Svetog Nikole u Donjoj Zelini. Vl~. Toplak nam je iznio neke podatke iz povijesti crkve. Crkva je sagra|ena u 17. stolje}u, a posve}ena 1678. godine. Obnovljena je 1930.i 1989. godine.

Inventar crkve i propovjedaonica su iz 19. stolje}a odnosno s po~etka 20. stolje}a. Orgulje su iz 18. st. s rokoko motivima. U sto godina postojanja crkve izmijenila su se svega tri Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Kri` ljubavi

9

@IVOST @UPE

10

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

`upnika, od kojih je vl~. Toplak tre}i. Kratkom molitvom zahvalili smo se Gospodinu i vl~.

Toplaku te mu uru~ili dar na{e `upe.

Slijedi okrjepa u prostorima @upnog dvora gdje se uz radostan smijeh prisje}amo dana kada je vl~. Toplak bio `upnik u Sisku. Na{ sada{nji `upnik Antun Sente isti~e kako je vl~.

Toplak, za vrijeme svog boravka u Sisku, uredio ne samo neke stvari u samoj crkvi, ve} i okoli{ koji je prepoznatljiv po kri`nom putu.

Vrijeme u dru`enju s vl~. Toplakom pro{lo nam je brzo.

Nastavljamo na{e hodo~a{}e prema Svetom Kri`u Za~retju, gdje je sada `upnik vl~.

Dra`en Kara~i} na{ negda{nji kapelan. To je i rodno mjesto na{eg `upnika. Prolazimo uz sveti{te Majke Bo`je Bistri~ke i pjevamo na{oj Gospi pjesmu molitve, prosimo je da moli za nas i da kao bri`na Majka brine o nama, obasipaju}i nas svojom ljubavlju.

Ovdje je na{ `upnik na svom terenu. Zna sve o cijelom prigorskom i zagorskom kraju.

Stalno nam je govorio o mjestima kroz koja smo prolazili i o tome koji sve}enik gdje slu`i.

Dolaskom u Sveti Kri` Za~retje, dolazi na svoje pravo podru~je - tu poznaje svaku ku}u, svaki puteljak, tu je na{ `upnik `ivio svoje djetinjstvo. U crkvi nas nije do~ekao vl~. Dra`en Kara~i} (koji je bio u na{oj `upi kapelan od 2002. - 2003. godine) radi obveza u `upi pa je svetu misu slavio na{ `upnik Antun Sente.

Sveta misa razgalila je mnoga srca, a propovijed na{eg `upnika bila je toliko dirljiva da je iz nekog oka krenula i suza, a znamo sigurno da je ganuta bila i majka Milka te neki ~lanovi `upnikove obitelji. Saznali smo kako je na{ `upnik odlu~io biti „mini{trant“ i koliko je na to bio ponosan. Kako su roditelji uz veliku brigu o brojnoj obitelji uvijek redovno i{li u crkvu koja je udaljena oko 5 km od njihova doma. Bilo je to sje}anje na djetinjstvo na dane kada je Gospodin izabrao na{eg `upnika, tada dje~aka da krene za Kristom, da bude sve}enik. Ponos i dika svoje obitelji, Kri` ljubavi

a i na{e `upe nikada ne zaboravljaju}i svoju majku, bra}u, sestre i sve ~lanove brojne obitelji koje sada ima oko 60-ak.

Svatko od nas uputio je Gospodinu svoje molitve, molitve za sebe i svoje bli`nje, za ljude cijeloga svijeta. @upna crkva Uzvi{enja Svetog Kri`a potje~e iz 12. i s po~etka 13. st.

Sagra|ena je tijekom 18 stolje}a. Vrlo su vrijedni bo~ni oltari i propovjedaonica iz 1777. godine te kale` iz 1620. godine. Glavni oltar je iz 1786. koji je gra|en od sadre. Tu je i vrlo vrijedan drveni prikaz „oplakivanje Krista“ iz 15. - 16. stolje}a. Orgulje je gradio Ferdo Heferer 1894. godine.

Poslije slavljenja svete mise oti{li smo na ru~ak, gdje je u ugodnoj atmosferi brzo pro{lo planirano vrijeme. Pozdravljamo se s doma}inima i idemo u Zagreb gdje nas o~ekuje fra Darko Tepert, na{a dika. S nama putuju i ponosni roditelji Tepert da i oni zajedno s nama posjete svoga sina. Dolazimo u franjeva~ki samostan gdje nas fra Darko uvodi u kapelicu Sv. Franje koja se nalazi na ulasku u samostan i jedna je od najljep{ih i najvrednijih baroknih spomenika u Zagrebu. Prema jednoj predaji ondje je Svetog Franju primila gospo|a Katarina Galovi}.

Crkva koja je tako|er posve}ena Svetom Franji Asi{kom vu~e svoje korijene iz 13. i 14. stolje}a, a u njezinu sveti{tu postoje tragovi prvotne goti~ke crkve. U dana{njem je obliku crkva ure|ena nakon velikog potresa krajem 19. stolje}a. Posebna su vrijednost i vitraji, rad Ive Dul~i}a koji prikazuje Franjinu Pjesmu stvorova. Na koncu smo posjetili i blagovaonicu franjeva~kog samostana koja je vjerojatno najljep{i ambijent te vrste u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nakon izmjene darova i zahvale na gostoprimstvu oti{li smo prema Zagreba~koj katedrali gdje nas do~ekuje vl~. @eljko Faltak.

Odlazimo vidjeti zbirku bla`enog Alojzija Stepinca gdje nam ~asna sestra An|elita govori o ulozi bla`enog Stepinca u povijesti na{eg kr{}anstva. Odlazimo u Veliku Dvoranu Nad-

11

@IVOST @UPE

biskupskog duhovnog stola gdje se odr`avaju susreti, zasjedanja HBK, te simpoziji na nacionalnoj i me|unarodnoj razini.

Poslije smo posjetili Nadbiskupski pastoralni institut, prostor u kojem se vjernici laici i vjerou~itelji iz `upa i biskupija educiraju kako bi {to kvalitetnije djelovali u svojim `upama. Tihom pobo`no{}u pro{li smo hodnicima nadbiskupije te nakon zahvale na gostoprimstvu i razmjene darova na poziv doma}ina vl~. @eljka, uputili se u prostoriju gdje nas je ~ekala lagana okrjepa i gdje se u opu{tenom raspolo`enju vodio razgovor o doga|ajima koji su se zbili po odlasku vl~. @ eljka iz Siska.

Odlazimo put Odre vl~. Mladenu Vuku koji je kratko vrijeme `upnik u @upi svetog Antuna Pustinjaka. Nakon pozdrava uslijedila je bogata zakuska gdje se uz lagano opu{tanje ~uo i zadovoljan i veseo smijeh, kako doma}ina tako i hodo~asnika. Na{ `upnik se zahvalio na gostoprimstvu. O radu svoje `upe ispri~ao nama je vl~. Vuk. Razgovaraju}i s vl~. Mlade-

12

nom saznajemo da sve ide svojim tokom: obnova i ure|enje `upnog dvora kao i prvi neophodni popravci crkve.

Zahvaljujemo Gospodinu na ovom divnom hodo~a{}u, na lijepom danu i svim sve}enicima koji su nas s puno ljubavi primili - s nama se dru`ili i upoznali nas sa svojim `upama.

Hvala na{em `upniku Antunu (koji je bio kapelan u na{oj `upi 2000. - 2002. godine) za svesrdno pomaganje u organizaciji i realizaciji hodo~a{}a i koji je svojim bogatim znanjem cijelo hodo~a{}e pretvorio u jednu divnu i bogatu duhovnu obnovu, obnovu koja }e zauvijek ostati u na{im srcima kao i ste~ena znanja o krajevima kroz koja smo prolazili, a koja smo kroz rije~i na{eg `upnika tako dobro upoznali .

Hvala Bla`enoj Djevici Mariji koja nas je s puno ljubavi vodila sve}enicima koji slijede Krista, {ire njegovu rije~ i nas vjernike laike u~e da je jedino Isus Krist pravi i jedini PUT, ISTINA I @IVOT. A.Potkonjak

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

PROPU[TENI NOVOGODI[NJI VATROMET?

D

ok je na satu, u no}i s 31.prosinca na 1. sije~anj otkucavala pono}na ura, moju pozornost privla~ile su rije~i; “Po Kristu, s Kristom, i u Kristu, Tebi Bogu Ocu Svemogu}emu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka ~ast i slava u sve vijeke vjekova” …

Nakon {to je otkucala pono}? Te no}i mo`e biti samo proslava Nove godine! “Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu,...?!” Netko bi iz ovoga nedvojbeno zaklju~io da sam se u to vrijeme nalazila na svetoj misi, ali to svakako mora biti zabuna. Polno}ka je u no}i s 24. na 25.prosinac, to ve} svatko zna. A Nova godina?! Ta svi znamo kako se proslavlja...A kako to tek mladi slave... *** Unazad par godina, dobro se sje}am, kako se nazirao kraj prosinca, sve vi{e i vi{e, kako u meni, tako i u drugima, dolazila je do izra`aja ovisni~ka “~e`nja” za dobrim provodom. Dodu{e, bila sam prili~no mlada u to vrijeme tako da ne bih mogla svjedo~iti o nekoj potrebi za tjelesnim u`icima; pijan~evanjem i sli~nim porocima, ali bila sam dobro svjesna, ~ak i u tom ranom tinejd`erskom razdoblju, {to zna~i “proslaviti Novu godinu” iliti “ludo se provesti”. Mediji su i tada, ni{ta manje nego danas, aktivno promovirali svoje ponude name~u}i ideje koje ~ovjeka zavode i navode na krive izvore. A ~ovjek, ~ak i uz ta razna “kvazipi}a” i dalje `e|a za vrelima `ivota.

“Ako `elite proslaviti najbolju i najuspje{niju Novu godinu, mi imamo pravo rje{enje za Vas. Mi smo prikupili najbolje novogodi{nje ponude i osigurali najpovoljnije Kri` ljubavi

cijene, na Vama je samo da izaberete i rezervirate.“, tako bi glasile obe}avaju}e ponude.

Kao alternativa postojala bi i ne{to jeftinija, naravno ponuda, svima dobro poznata za koju se ve}ina odlu~uje, i tako dugo najavljivanog poznatog pjeva~a koji }e na tr`nici ili ispred Velikog kaptola, ili “kod sata” zapjevati, svi bismo `eljno i{~ekivali s pripremljenim pirotehni~kim rekvizitima koji svojim djelovanjem imitiraju zvukove artiljerijskih oru|a kako bi se na dostojan na~in proveselili. Ne, ovo nije drama apsurda, ovo je stvarnost!

Jo{ mi je jasnija slika ludog djeteta koje ne razmi{ljaju}i o mogu}im posljedicama, u ruci s rado{}u promatra zapaljenu “igra~ku” koju netom prije male eksplozije, u zadnji tren, baca nedaleko sebe, a “igra~ka”, raspadaju}i se u milijardu komadi}a, odjekuje sna`nim pucnjem. Prili~no zabavna igra! Ta je slika jo{ uvijek neobi~no `iva u mome sje}anju, vjerojatno i zato {to to ludo dijete

13

@IVOST @UPE

bijah ja – sama; i sada nakon ovih rije~i “Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, Tebi Bogu Ocu Svemogu}emu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka ~ast i slava u sve vijeke vjekova” predslavitelja misnog slavlja, povjerenika za pastoral mladih Sisa~ke biskupije i `upnika @upe Sv. Marije u Sisku, vl~. Branka Koreti}a, slu{aju}i te iste pucnje negdje vani, ispred katedrale Uzvi{enja Sv. Kri`a u kojoj i bija{e predslavljena sveta misa (da, ne radi se o zabuni), shvatila sam koliko je ljep{e i bolje biti tu – u sisa~koj katedrali, Njegovu domu, u miru, s Njim – samim Bogom, zajedno s dragim osobama, mladim prijateljima, za razliku od one “druge”, “vanjske” atmosfere.

Lijep je to “osje}aj”, iako ne radi se tu samo o osje}aju, ta ljepota nadilazi sve na{e razigrane osje}aje.

I dok su momci vani strepili ho}e li tko prskalicama zapaliti njihov najnoviji kaput i o{tetiti ula{tene cipele, mlade su djevojke, pak, u `elji da u {to boljem “ljetnom” izdanju pozdrave Staru i do~ekaju Novu godinu, drhtale na hladno}i. Va`no je dobro izgledati, tko jo{ brine za zdravlje?!

Nama, mladima Sisa~ke biskupije, kako nas je i sam katedralni `upnik i inicijator cijele proslave (hvala mu na tome), mr. sc. Antun Sente, ml. uo~iv{i veliki broj mladih iz mnogobrojnih `upnih zajednica, {to iz sisa~kog, kutinskog, {to iz nekih drugih dekanata na{e biskupije, na po~etku misnog slavlja oslovio, uvjeti i atmosfera, potpuno druga~ija od one “izvana”, bila je u svakom smislu te rije~i, toplija. Pred nama za oltarom, ali zajedno s nama, ni vi{e ni manje, nego pet sve}enika, slavila su ulazak u Novu godinu. Uz ve} spomenute vl~. Branka i katedralnog `upnika Tonija, svojom prisutno{}u i nadahnutom propovijedi po~astio nas je i don Marinko Mlaki}, povjerenik za pastoral mladih [ibenske biskupije pohvaliv{i nas za ispravno slavljenje Nove godine s Bogom te nam preporu~io Bla`enu Djevicu Mariju kao uzor

14

u `ivotu i potaknuo nas da ne bje`imo od `ivota. Uz don Marinka, bio je uz nas i na{ katedralni `upni vikar, vl~. Mato Malekinu{i} te |akon (kao budu}i sve}enik) Janko Luli}.

Nakon misnog slavlja i tradicionalna ~estitanja te razmjenjivanja poticajnih `elja, “normalno” smo nazdravili uz bocu {ampanjca i nastavili slaviti u prostorima Pastoralnog centra katedralne `upe. Cijelu smo se no} veselili, smijali, a tek plesali...Rane (ili kasne) jutarnje sate ne}emo spominjati, ali htjela bih naglasiti ~injenicu da razbijenih ~a{a, ozlije|enih mladih ljudi, tu~njave i galame nije bilo, {to je za novogodi{nju proslavu prava rijetkost, a svjedoci smo takvih, za tu priliku, o~ekivanih doga|anja. *** Razmjenjuju}i novogodi{nje do`ivljaje s drugima, volim re}i, onima “izvana”, mnogi su sa zanimanjem slu{ali o neobi~noj proslavi Nove godine. Jedna osoba, svojom primjedbom, posebno me potaknula na razmi{ljanje; “Propustili ste vatromet?” za~u|eno me upitala. Nije to bilo nikakvo ismijavanje, rekla bih da je to vi{e bila neka nesmotrena, nenamjerna opaska koju u tom naletu doga|aja koja se u crkvi rijetko vi|aju, a o kojima je slu{ala, jednostavno nije mogla kontrolirati.

Ali to ~ak i nije bio problem, ve}i problem bio je taj {to sam se i sama prepustila dojmu za `aljenjem propu{tenog vatrometa. Ipak je to bio novogodi{nji vatromet! Moram priznati da u`ivam promatraju}i produkte te slo`ene, kemi~ari }e znati, egzotermne kemijske reakcije pod no}nim nebom,(ma{ta mi je proradila) ispod zvijezda, nakon odbrojavanja (...10,9,8,7,6,5,4,3,2,1...) {to u ~ovjeku budi uznemirene osje}aje, napetost, a sigurno i sr` nadbubre`ne `lijezde lu~enjem “opasnog hormona” – adrenalina te pove}avanjem broja otkucaja srca uzrokuje uzbudljivu atmosferu za kojom svaki ~ovjek, a ponajvi{e mladi ~ovjek vene.

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

Vene, i vene, dok ne uvene...ili dok ne upozna onu drugu stranu koju nam nudi na{ Spasitelj gdje su mir i ljubav “diktatori” i apsolutni vladari, jedini vo|e na{ega `ivota.

Promatrala sam tu osobu koja me svojim pitanjem nanovo navela i potvrdila moju primarnu i jedinu istinsku ~e`nju. Zadovoljni osmijeh na mom licu dao je odgovor koji mi je pro{ao umom: “Ta oni ne znaju da smo i mi imali vatromet! Jo{ bu~niji, sna`niji, bljeskaviji, svjetliji, i {to je najva`nije, dugotraj-

niji. Bio je to pravi vatromet – vatromet ljubavi kakvog samo “Po Kristu, s Kristom, i u Kristu...” mo`emo do`ivjeti!

Pitam se, je li i ovoj osobi koja mi je skrenula pa`nju na propu{teni vatromet, Isus tada progovorio: “Marta, Marta! Brine{ se i uznemiruje{ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se ne}e oduzeti.”

(Lk 10,41-42) Monika Pranji}

^I[]ENJE KATEDRALE

N

e mogu re}i da se na ljude, to~nije `ene s metlom i krpom u ruci, kantom vode pa i kad je rije~ o ~i{}enju na{e katedrale gleda osobito blagonaklono. Da, tolerira ih se, tu su, ali nije to neko „mjesto“ i „polo`aj“ na kome bi se revni `upljani voljeli na}i. „Slikati se“ s metlom u ruci? Pa ba{ i ne. Nije ta aktivnost pretjerano omiljena u `upnoj zajednici, htio to tko priznati ili ne. ^esti su odgovori - „Ma ja ne ~istim niti doma“ - ako se nekoga pozove, recimo, pomo}i u tome. ^ak i mladi iz na{e `upe poprili~no posprdnim tonom znaju dobacivati kojekakve komentare.

Prosjek godina ne bih komentirala. Umirovljeni~ka je to dob. A ve} bi ta dob trebala izazivati po{tovanje. No pravila pona{anja malo se mijenjaju. Da, spu{taju se nani`e kriteriji vrijednosti. Mu{karaca u toj grupi nema. Pa i to ne{to govori. A na{lo bi se i poslova koji tra`e „mu{ku“ ruku, ne u smislu vje{tine, nego mo`ebitne snage. No slo`nost i brojnost `enskih ruku, ali svakako i domi{ljatost, lako se i s takvim pote{ko}ama nose.

Uvijek sam razmi{ljala, jo{ kao djevoj~ica, tko to zapravo smije raditi, tko smije ulaziti u crkvu dok nije misa, prati stakla vitraja, mijenjati svije}e kod oltara i kipova, ~istiti i Kri` ljubavi

ure|ivati sam Bo`ji dom? Mislila sam da to smiju samo redovnice, ne bilo tko. Mislila sam, za to treba biti netko poseban. Danas znam da to i jesu posebne `ene. Zato jer ih poznajem. Zato {to su i mene primile u svoju malu zajednicu koja ~isti, ure|uje, sprema na{u doma}u Bo`ju ku}icu.

Prije dok nisam i{la redovito u crkvu, dolazak doma zna~io mi je prolazak prvom sisa~kom ulicom, {etnja kraj Kupe, krug kraj crkve. Danas mi povratak doma zna~i prva misa u na{oj katedrali nakon povrataka u Sisak. To je moj dolazak ku}i. Tada se uistinu osje}am - doma. I ~iji to onda dom zapravo ~istimo i ure|ujemo?

O~ito vlastitim primjerom ne mo`emo prizvati i dozvati nove i mla|e ~lanove u na{u skupinu, no nije to pretjerano va`no, `elim samo napomenuti da se posao u ovoj skupini odvija dogovorno, zna se tko {to radi, a po~inje nakon svete mise, na kojoj su sve ~lanice skupine prisutne te zavr{avaju zajedni~kom molitvom i zahvalom dragome Bogu, neusiljenim dru`enjem uz kavu i kola~e i - smijeh, puno smijeha. I na kraju pogledom k Presvetom dok katedrala odi{e svje`inom i mirisom netom promijenjenog cvije}a…

Antonija Tomazini}

15

@IVOST @UPE

KATEDRALNI MINISTRANT – BLI@E BOGU

16

Kri` ljubavi

@IVOST @UPE

P

ri katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku slu`bu ministranta vr{i tridesetak mladi}a, dje~aka i djevoj~ica. Ministrant je onaj koji poma`e sve}eniku za vrijeme mise i drugih liturgijskih obreda. Jedan od njih sam i ja.

Sastajemo se svake subote u 11 sati u Pastoralnom centru. Pod vodstvom jednoga od sve}enika, `upnika ili kapelana, uvje`bavamo se za nedjeljnu svetu misu, ~itamo ~asopis Mak te pou~avamo nove kandidate za ministrantsku slu`bu. Nakon ministrantskog sastanka u dvorani znamo odigrati nogomet, a ~esto smo po~a{}eni sokom i slatki{ima. To je uvijek ugodno dru`enje u kojem ima puno smijeha i {ale.

Vrhunac je svega sveta misa kad pri liturgijskom slavlju na svetom oltaru poslu`ujemo sve}enika, a ponekad i biskupa. Biti na svetomu oltaru za vrijeme svete mise ne{to je najuzvi{enije, poslu`ivati sve}enika u punoj Katedrali je ne{to {to ti razgaljuje du{u i ~ini te ponosnim.

Kri` ljubavi

U tim mi se trenucima nekako ~ini da sam bli`e Bogu i da Bog tada moje molitve bolje ~uje.

Stvarno je prelijepo biti ministrant, a ima li {to ljep{e od ljubavi prema Bogu? Najljep{e je Boga moliti, Boga voljeti i Bogu odan biti, a ta ljubav mi ispunjava tijelo i puni du{u!

Ivan Vuki}, katedralni ministrant

17

^ESTITKA STARIJIMA

Dragi na{i, mudro{}u sijedih kosa ure{eni `upljani...

N

eka Vam dobri Bog podari obilje Bo`jeg blagoslova u va{im iskusnim godinama.

Briga za vje~nost kojoj se pribli`avate, ali i pogled nas mla|ih neka Vam bude dodatni poticaj u ustrajnoj vjernosti Isus Kristu. On, pravi Bog i pravi ~ovjek, nikad ne iznevjeri.

On neka Vas svojim blagoslovom, za kojega sklapamo ruke i prigibamo koljena, vazda prati!

- 1. 3. Marija Milo{i} - 2. 3. Anica Potkonjak - 1. 4. Marija Iv{i} - 7. 4. Ivan [ipu{

18

Rado i u ovom broju donosimo imena dragih na{ih starijih `upljana koji su pre{li 70-te. Ve}inu na{ih starijih `upljana koji slave 70-i i neki ro|endan do Uskrsa, objavili smo u pro{lom broju. Svjesni smo da jo{ puno na{ih dragih starijih `upljana nema na na{em popisu, stoga vas molimo za pomo} da sve svoje ~lanove obitelji koji su pre{li 70-u prijavite u na{ `upni ured kako bismo im mogli u sljede}em broju ispisati ~estitku.

Kri` ljubavi

^ESTITKA KR[TENIMA/VJEN^ANIMA

KR[TENI: 1. Leni Gabrijel Kristi}, sin Mladena i Anite Galina, r. 12.07.2010., kr. 11.12.2010.

2. Katarina Miffek, k}i Tomislava i Anamarije r. Mio~, r. 11.04.2010., kr. 11.12.2010.

3. Marija Ribi}, k}i Marija i Ivane r. Butina, r. 24.09.2010., kr. 11.12.2010.

4. Fani Baiutti, k}i Dejana i Ane r. Zorko, r.

09.09.2010., kr. 12.12.2010.

5. Matko \ermanovi}, sin Deana i Nata{e r.

Antol~i}, r. 17.08.2009., kr. 26.12.2010.

6. Matija Mla|enovi}, sin Slavena i Ane r.

Brlekovi}, r. 11.08.2010., kr. 09.01.2011.

Kri` ljubavi

7. Paula Katarina Hudalj, k}i Josipa i Nikoline r. Pavu{ek, r. 17.10.2010., kr. 16.01.2011.

8. Teo An|i}, sin Dejana i Ivane r. Me{trovi}, r. 30.07.2010., kr. 22.01.2011.

9. Patricia Prani}, k}i Ozrena i Jelene r. Agarevi}, r. 01.10.2010., kr. 23.01.2011.

50 godina bra~nih zavjeta obnovili su Stipan Leroti} i Mila r. Vuleti} 30. sije~nja 2011.

19

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

20

Kri` ljubavi

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

GODINU DANA KASNIJE

G

odinu dana nakon proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije, name}e se promi{ljanje o zna~enju toga doga|aja. Ponovna uspostava Sisa~ke biskupije mo`e se pratiti i vrednovati na nekoliko razina. Na prvom je mjestu zasigurno ekleziolo{ka razina, ona kod koje se prepoznaje rast Crkve u ovim krajevima. Na temelju drevne Sisa~ke biskupije, ~ija je uspomena nastavila `ivjeti unutar Zagreba~ke biskupije i nadbiskupije, na temeljima te drevne vjere zape~a}ene krvlju mu~enika, od kojih je najizvrsniji primjer svetoga Kvirina Sisa~koga, raste danas u isto vrijeme i drevna i mlada Crkva. Upravo u toj mladosti Crkve vidi se jedan od plodova ponovne uspostave Biskupije. Velik je broj mladih sudjelovao u pripremama proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije prije godinu dana. [to je jo{ va`nije, njihovo zanimanje za Crkvu u posljednjih godinu dana nije se umanjilo, nego su i dalje prisutni i aktivni u svojim `upama i zajednicama, ali i na razini cijele Biskupije. Ne smije se ovdje zaboraviti ni Susret hrvatske katoli~ke mlade`i koji }e se 2012. godine odr`ati u Sisku. Da nije bilo ponovne uspostave Biskupije, vjerojatno bi i taj susret bio negdje drugdje. Bit }e to jo{ jedna prilika za rast u vjeri za sve nas.

Na crkvenoj ili ekleziolo{koj razini valja vrednovati i zauzetije sudjelovanje tolikih vjernika u `ivotu Crkve na ovim podru~jima, a za nekoga tko tek povremeno do|e u Sisak i okolne gradove i mjesta, napredak je vidljiv.

Kri` ljubavi

21

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

Rast u vjeri podrazumijeva i rast u ljubavi, a ljubav je prazna, ako nije djelotvorna. Stoga veliko ohrabrenje predstavlja ~injenica da je jedan od prvih poteza novoga sisa~koga biskupa bio uspostava Biskupijskoga Caritasa, oko kojega se ve} ostvaruju djela ljubavi, a u planu je jo{ mnogo toga. To je socijalna razina na kojoj se i{~itava va`nost doga|aja od prije godinu dana.

Tre}a je razina ona koja se odnosi na kulturu. I tu je vidljiva promjena, ve}i u samom gradu Sisku. Dovoljno se sjetiti koliko je razli~itih izlo`bi bilo organizirano od ponovne uspostave Biskupije i koliko je glazbenih doga|aja bilo uprili~eno samo u Sisa~koj katedrali, a da se i ne spominju ostale crkve.

Bilo je i drugih doga|aja iz kulture. A pro{lo je tek godinu dana. Zahvaljuju}i ponovnoj uspostavi Biskupije u gradu, Sisak je postao grad u kojem su jo{ vi{e prisutne glavne odlike urbanoga `ivota.

S time je povezana i ~etvrta razina na kojoj mo`emo vrednovati ponovnu uspostavu Sisa~ke biskupije, a to je ona znanstvena. Doista, u posljednjih godinu dana mnogo se toga dogodilo i na znanstvenom podru~ju, a osobito valja naglasiti odluku o utemeljenju Fakulteta medicinskog osoblja u Sisku. Dobro je ovdje spomenuti i odluku o

22

stipendiranju studenata koja svoje plodove donosi i na znanstvenom, ali i na socijalnom planu. Uz to, nije pro{la ni godina dana od proslave ponovne uspostave Sisa~ke biskupije, a na prvu godi{njicu progla{enja papine bule „Antiquam fidem“, odr`an je i znanstveni simpozij na kojem su znanstvenici s razli~itih strana rasvijetlili povijest i sada{njost i dali perspektive za budu}nost Sisa~ke biskupije. Na tom je skupu sa svojim izlaganjima sudjelovalo 26 znanstvenika, a me|u njima i ~etiri akademika. Bio je to veliki doga|aj za grad Sisak.

Ve} na ove ~etiri razine, crkvenoj, socijalnoj, kulturnoj i znanstvenoj, vidi se koliki je doprinos ponovnog uspostavljanje biskupije u Sisku. Grad Sisak, a vjerujem da se to mo`e re}i i za ostale gradove i mjesta Sisa~ke biskupije, kao da je `ivlji nego prije godinu dana.

Znak je to `ivosti Crkve i kr{}anske vjere koja je osna`ena blizinom biskupa kao nasljednika apostolâ. U njemu i po njemu prepoznajemo se jo{ jasnije kao apostolska Crkva. Drevna apostolska vjera, „Antiqua fides“, na kojoj je ova Crkva utemeljena, neka joj pomogne da u vremenu koje je pred njom svi njezini ~lanovi jo{ vi{e budu „jedne misli“, kako to ka`e sv. Pavao, da budu „jedan u Kristu“.

Fra Darko Tepert

Kri` ljubavi

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

UPOZNAVANJE S DREVNOM I SADA[NJOM SISA^KOM BISKUPIJOM

U

vrijeme priprema za Proslavu ponovne uspostave Sisa~ke biskupije, tijekom cijelog mjeseca sije~nja 2010. godine, odr`ano je vi{e od 20 predavanja o drevnoj i sada{njoj Sisa~koj biskupiji. Predavanja su uklju~ivala prezentaciju sa slikovnim materijalom koji prikazuje ostatke materijalne kulture drevne Siscijanske biskupije, kao i karte i razne druge pokazatelje sada{nje novouspostavljene biskupije. Predavanja su odr`ali mr.sc. Antun Sente, ml., katedralni `upnik i Spomenka Juri}, dipl. arheolog, voditeljica Skupine za povijesna istra`ivanja.

Sve je zapo~elo na jednom sastanku voditelja skupina na{e `upe. Tada je nakon objave Bule pape Benedikta XVI. “Antiquam fidem” o ponovnoj uspostavi Sisa~ke biskupije, pripremljena prezentacija u kojoj je pokazana va`nost i veli~ina te nekada{nje drevne biskupije. Svi koji su bili tamo, bili su iznena|eni i vrlo zainteresirani za tu gotovo zaboravljenu slavnu povijest prvih kr{}ana u na{em gradu.

Kri` ljubavi

@upnik Toni, uvijek zainteresiran i spreman za pokretanje novih ideja i projekata, odr`ao je zatim prezentaciju u Osnovnoj {koli “22. lipnja” u Sisku. Kako su i u {koli nastavnici i profesori bili izuzetno zainteresirani, sljede}a prezentacija odr`ana je za sve vjerou~itelje u osnovnoj {koli u Buda{evu, a odr`ali su je zajedno `upnik Toni i Spomenka.

Zatim su uslijedile prezentacije u svim {kolama u gradu, zatim u Sunji, Hrvatskoj Dubici, u Ivani} Gradu, u srednjoj {koli u Kutini pa u na{em pastoralnom centru i to posebno za mlade volontere, posebno za gospodarstvenike, za policiju… ukupno su odr`ane 22 prezentacije.

Drevna Sisa~ka biskupija, koja je bila najstarija biskupija na podru~ju dana{nje kontinentalne Hrvatske i trajala je skoro tisu}u godina, kao i dana{nje ponovno uspostavljena Sisa~ka biskupija ispunjavaju nas velikim ponosom i rado{}u.

Skupina za povijesna istra`ivanja

23

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

TIHOGLASNA RAZMI[LJANJA O RADU

UZ GODI[NJICU RADA SISA^KE BISKUPIJE

V

azda govorim da mi je vrijeme neprijatelj!

Vrijeme prebrzo te~e! Leti! I ova godina dana od ponovnog uspostavljanja Sisa~ke biskupije prohujala je s vihorom. Ne stigoh se sna}i kad, evo `upnikove ideje: „O~ekujem ~lanak o `ivotu i radu Sisa~ke biskupije u pro{loj godini!“ E sad, da sam makar sportski izvjestitelj! Njima ne fali rutine. Lete s jedne sportske manifestacije na drugu! Doga|aji se ni`u kao na filmskoj traci!...A ja sam…samo to {to jesam – djelatnik jedne umjetni~ke {kole i ~lan jedne `upne zajednice…vrijeme brojim “tjednima“! Od jedne do druge nedjelje. I tako proleti godina. Ve} 2009., 5. prosinca je Sv. Otac imenovao mons. Vladu Ko{i}a sisa~kim biskupom!! [to re}i? Osobno – bila sam nepovjerljivija od nevjernog Tome!

Pa {to bude, bit }e – ako bude!

I tako listaju}i ~asopis „Kri` ljubavi“ na|oh podatak da je mons. Eterovi} 29. studenog 2009. predvodio misno slavlje o 10. obljetnici preuzimanja Siska kao svoje naslovne biskupije! I to sam zaboravila, a to je pro{lo ve} 10 godina! Ostarih, na`alost! Ali sre}om, ~uva „Kri` ljubavi“ podatke o postojanju Sisa~ke biskupije u neka davna vremena, tamo od prvih stolje}a kr{}anstva pa se mogu i pomalo pou~iti razmi{ljaju}i

24

Kri` ljubavi

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

(tiho i glasno) o na{oj sada{njosti, koja ima tako daleke po~etke u vremenu o kojemu ni ne razmi{ljamo!

Ostarih, kako rekoh. I sad u ovim kasnim godinama spoznajem kako premalo znam povijest! U`asno! Ali ne mo`emo sve znati! „Svi ljudi sve znaju!“ Tako umuju umniji od mene.

Ali povijest je dosta fascinantna! Ostavlja tragove! Tako ipak, ako `elimo - mo`emo od nje pone{to i nau~iti. Ako to `elimo. „ Historia est magistra vitae“! Dakle, povijest nas u~i! Sjajno! Koliko smo mi, ljudi 21. stolje}a spremni u~iti? Bilo od povijesti bilo od sada{njosti?

Pomalo sam sumnji~ava… Pred puno ljeta re~e nam jedan na{ poznati vjerou~itelj: “Djeco! Ne morate popiti pola prljave Kupe da biste se uvjerili da je prljava..“ Bilo je to re~eno u kontekstu na{eg rada i nerada, u~enja, neu~enja i mladena~kog nesnala`enja. I produ`io je: „U~iti se mora! Raditi se na sebi mora! A katkad je mudro i pomoliti se za pomo}. Sjetite se Gospodinove pouke o molitvi, Lk 2,9: Kucajte i otvorit }e vam se…Tko tra`i, nalazi… Koliko }e sigurnije Otac Nebeski davati Duha Svetoga onima koji ga mole!“ Sje}aju}i se tih rije~i i razmi{ljaju}i o njima, spoznajem dvije va`ne stvari: treba raditi, tj. vrednovati pojam rada kao iznimne kategorije i Bo`jeg dara ljudima! Dalje, treba moliti za vjeru – ako smo kr{}ani! A mi se smatramo kr{}anima! Kolika je na{a vjera u Bo`ju rije~ i obe}anje? U mladosti nas nosi zanos i posebna mladena~ka energija, vjerski polet! Mada katkad i pokleknemo. A u trenucima jada, nevolje, `ivotne tuge? Nisam ba{ sigurna u veliku vjernost i odanost Bo`jem obe}anju.

Re~e netko mudar: „Ora et labora!“ Tog mudrog pamtimo kao za{titnika Europe!

Dakle, treba vjerovati, moliti i raditi! Tako nas u~i povijest. Pitam se koliko je molio sv.

Kvirin u onim nemogu}im vremenima na onim nemogu}im terenima. Gdje do dana{njeg dana Kri` ljubavi

25

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

nije opstalo geslo – vjeruj mi na rije~! Davno, u vrijeme op}e nepismenosti, ne~ija je rije~ imala snagu pe~ata! U na{e vrijeme ispisuju se cijele litanije dokumenata i raznih zakona, ali dogovori ne uspijevaju ba{ temeljito!

Kojom je vjerom vjerovao Kvirin Sisa~ki kada je plutao rijekom vezan o mlinski kamen, nikad ne}emo doznati! Mo`emo jedino pretpostaviti (i vjerovati) da je to bilo ludo povjerenje u Bo`je poslanje, njemu, biskupu koji odlazi u smrt, a o~ekuje `ivot – po obe}anju: „Molite i dat }e vam se!“ I Bog je dao `ivot! Nakon toliko stolje}a za`ivjela je Kvirinova biskupija ispro{ena radom, vjerom i molitvom umiru}eg biskupa kao i njegovih sljedbenika! Malo znamo o toj na{oj bra}i i sestrama koji su `ivjeli u staroj Sisciji! Nju pronalazimo, pipamo njene kamene ostatke ~im malo dublje gurnemo lopatu u zemlju! O snazi vjere tih ljudi iz davne pro{losti mo`emo jedino razmi{ljati!

A njihovo vrijeme i nije im ba{ bilo osobito sklono. Znamo da su trpili i patili se. Ali re~e moj presjajni vjerou~itelj P. Tadej Vojnovi}, franjevac: „Bog i po grbavim crtama ravno

26

pi{e!“ Ne~ije su molitve, suze i rad donijeli, tj. izmolili svima nama blagoslov i novu nadu! Kvirinova je biskupija o`ivjela! Pro{ao je jedan nepuni milenij `ivota, rada i molitve!

Ipak je sve to imalo smisla! Bo`ja je providnost ljudima nejasna, nepregledna, neuhvatljiva! Nerazumljiva je na{im ograni~enim mislima! ^ovjek bi sve htio znati i razumjeti odmah! Na`alost, to je nemogu}e! ^itav je na{ `ivot jedan kratak dah! Mo`da samo uzdah! A u Bo`jem odbrojavanju jedan je `ivot kao jedan dan! Na{i su nam dani poklonjeni samo da bismo radom (opet rad), molitvom (I ona je rad! Rad uma i duha!) i svakako vjerom (katkad nevjerom) osmislili svoj `ivot i utkali ga u `ivot i rad Kvirinove, a sada i na{e biskupije!

Listam ponovno „Kri` ljubavi“! Ni`u se doga|aji, datumi, sje}anja na rad s djecom, rad kreativnih radionica, rad s vjerou~iteljima!

Putovanja, hodo~a{}a! Rad s mladima, rad s pjeva~kim zborovima! Fascinantno je koliko se toga u godinu dana dogodilo! Koncerti adventski, koncerti bo`i}ni! Non–stop mi bubnja u glavi rije~ rad!

Kri` ljubavi

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

Re~e sv. Pavao: „Jer tko ne radi, neka i ne jede!“ Zvu~i strogo i pomalo groteskno!

Ali ne zaboravimo da je taj genijalac svojim radom svjedo~io svoju ljubav u Krista raspetoga i uskrsloga od Damaska do Rima! Kako je on pro`ivio tu nevjerojatnu transformaciju iz Savla u Pavla koja ga je natjerala na upravo mahnitu aktivnost propovjednika u ono prestra{no vrijeme? Ka`e sv. Pismo da je to Pavlovo obra}enje bilo trenutno… Je li bilo?

Ili je ipak impuls neba pokrenuo njegov um na djelovanje? Vi{e vjerujem u ovo drugo!

Obra}enje u sebi nosi definitivno jednu aktivnost, srca i uma! Pavao je morao raditi na sebi da bi izdr`ao napore koji su slijedili. Ne zaboravimo njegova progonstva, kamenovanje, mukotrpna putovanja cijelim tada poznatim svijetom! Uz sve, on je radio i kako sam ka`e, nikada nije nikome bio na teret!

Dolazim do ludog zaklju~ka: Rad je Bo`ji dar ljudima! Radna je sposobnost dana samo ~ovjeku! Sva ostala Bo`ja stvorenja ra|aju se, rastu, mno`e se i umiru!

Jedino ~ovjek mo`e (i mora) raditi! Biti sposoban za rad, imati stvarala~ku viziju – nije li to ne{to ~arobno? Nismo li upravo i po toj sposobnosti sli~ni (makar malo) onome koga zovemo Stvoriteljem svijeta?! Ako u to uklju~imo misao da smo s Bogom ontolo{ki Kri` ljubavi

vezani, a po kr{tenju u Krista ucijepljeni kako tuma~i sv. Pavao, tada na{ rad poprima svemirsku dimenziju! Ne zaboravimo da radu ipak prethodi u~enje, rad uma! U to treba ulo`iti vrijeme, energiju, osobni napor, volju itd. Sve to „Po Kristu, s Kristom i u Kristu“ poprima transcendentalnu dimenziju, nadilazi vrijeme i prostor!

Mo`da sam oti{la predaleko… Ali ne ka`e li duhovna sekvenca: - Svim’ {to vjeru imaju, {to se u te ufaju, sedam svojih dara daj! – Jedan je od tih darova dar savjeta i jakosti!

Za{to molimo za taj dar ako ne `elimo o`ivjeti?

Netko mudar rekao je da ljubav treba pretvoriti u akciju! Imao je pravo! @ivjeti aktivno Bo`ja je misao! Bo`ja aktivnost do`ivljava svoju maksimu u davanju sebe u Sinu! Tim je putem krenuo i sv. Kvirin. Bio je uzor staroj rimskoj Sisciji! Neka bude i nama. Sjetimo se rije~i: – Vi ste prava sol zemlje! Ali ako sol obljutavi, ~ime }e se ona osoliti? (Mt 5,15) – Dao Bog da kroz sljede}i milenij oslu{kujemo i onu drugu poruku Gospodinovu: – Dobro, valjani i vjerni slugo!

Bio si vjeran nad malim zato }u te postaviti nad mnogim! U|i u veselje Gospodara svojega! (Mt 25,23) Josipa Dovrani}

27

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

LITURGIJSKO PJEVANJE U 2010. GODINI G odina dana je relativno kratko vremensko razdoblje, ali u `ivotu neke organizacije ili zajednice mo`e biti dovoljno dugo da bi se ocjenila njena djelatnost kojom se bavi.

Osnivanjem Sisa~ke biskupije, zna~ajan napredak u svom radu bilje`e gotovo i sve zajednice vjernika koje djeluju u `upi Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku.

Ovaj napis je mali osvrt na liturgijsko pjevanje u na{oj `upi, a dobrim dijelom i u Biskupiji. @ upa Uzvi{enja Svetog Kri`a postala je katedralna `upa, `upna crkva katedrala, a `upni pjeva~ki zbor „Sveta Cecilija“, koji djeluje u `upi ve} preko 80 godina, postao je Katedralni zbor.

Biskupijski zbor Po dono{enju bule pape Benedikta XVI, o o`ivljenju Sisa~ke biskupije, za sve~ano liturgijsko slavlje trebalo je oformiti i kvalitetan biskupijski zbor. Inicijativom i zalaganjem novoimenovanog biskupa dr. Vlade Ko{i}a te posebno `upnika mr. Antuna Sente ml., vrlo brzo formiran je novi, mje{oviti Biskupijski zbor. Osnovu toga zbora ~ine ~lanovi zbora „Sveta Cecilija“ (30 ~lanova) zajedno sa voditeljicom prof. Jelenom Bla{kovi}. Zboru su se priklju~ili i neki ~lanovi `upnih zborova iz `upa „Svetog Kvirina“ u Sisku, „Pohoda B.D.M.“ u Sisku, „Svetog Josipa radnika“ u Galdovu, „Svetog Lovre“ u Petrinji, „Bl. Alojzija Stepinca“ u Buda{evu, kao i pjeva~kih zborova s na{eg podru~ja „Slavulja“, „Danice“, „Svetog Kvirina“ te „Kolapjana“. Time je zbor dobio na brojnosti ali i kvalitetnoj popuni svih dionica. Danas zbor broji oko 55 aktivnih ~lanova.

Vijest, da je Sisak ponovno dobio Biskupiju, kod nas ~lanova zbora kao i kod ostalih vjernika, izazvala je veliku radost i ushi}enje. S velikim entuzijazmom pristupilo se probama jer jer je u kratkom vremenu trebalo uvje`bati liturgijski program za sam dan uspostave biskupije.

I zaista 6. Velja~e 2010. godine na zadovoljstvo svih nas, novoosnovani Biskupijski zbor

28

animirao je pjevanje na sve~anosti uspostave Sisa~ke biskupije, i tako se predstavio `upi, biskupiji a i {iroj hrvatskoj javnosti. Pod dirigentskom palicom prof. Jelene Bla{kovi} i orgulja{ku pratnju mr. Roberta Jakice, za skladno pjevanje pohvale su izrekli i mjerodavni stru~njaci kao i ostali vjerni~ki puk.

Da se radi zaista o kvalitetnom pjeva~kom zboru, kazuje i ~injenica da slijedilo niz nastupa u Sisku a i drugdje. Kronolo{ki je to izgledalo ovako; • 15. svibnja, Bleiburg, obilje`avanje 65. godi{njice stradanja hrvatskog naroda, • 1. travnja, Sisak, `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, Misa posvete ulja, • 4. lipnja, Sisak, `upa Svetog Kvirina, proslava svetkovine biskupa i mu~enika, te za{titnika grada Siska, Svetog Kvirina, • 26. lipnja, Sisak, `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, prvo re|enje trojice sve}enika u na{oj Biskupiji (I. Grbe{i}, R. Jonji}, M. Malekinu{i}), • 14.rujna, Sisak, `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, svetkovina Uzvi{enja Svetog Kri`a, • 27. listopada, Sisak, `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, |akonsko re|enje (I. Faletar, J. Luli}), • 5. prosinca, Sisak, `upa Uzvi{enja Svetog Kri`a, proslava prve obljetnice ponovne uspostave Sisa~ke biskupije.

Gotovo sve skladbe poznatih autora crkvene glazbe zbor izvodi vi{eglasno, uglavnom ~etveroglasno. Kvalitetom pjevanja dostojno je predstavljao na{ grad i biskupiju.

Kri` ljubavi

1. GODINA OBNOVLJENE SISA^KE BISKUPIJE

U djelovanju zbora ima i odre|enih te{ko}a pa samim time i prostora za daljnje napredovanje.

Budu}i da dio ~lanova pjeva u dva ili vi{e zborova, te{ko je osigurati redovitost poha|anja proba, pa i nastupa, a {to ide sigurno na u{trb pravovremenog i kvalitetnog uvje`bavanja skladbi. I u tzv. organizacijsko – tehni~kim poslovima, bez kojih se ne mo`e zamisliti rad zbora, tako|er ima prostora za napredak i pobolj{anja.

Zboru sigurno treba novih, mla|ih ~lanova muzi~ki obdarenih, kojima bi po mogu}nosti pjevanje u Biskupijskom zboru bio ipak prioritet.

Dobro je da Biskupija ima ve} osnovano niz pomo}nih tijela kako bi uspje{no djelovala u pojedinim podru~jima rada i `ivota biskupije. No bilo bi vjerojatno svrsishodno razmisliti i o osnivanju, nazovimo ga tako, Ureda za crkvenu glazbu. Op}a je ocjena da je liturgijsko pjevanje vrlo va`no u jednoj `upi ili biskupiji, i bez njega se gotovo i ne mo`e zamisliti slu`ba Bo`ja, pa samim time tra`i i adekvatnu brigu i pa`nju.

Zbor „Sveta Cecilija“ I Katedralni zbor „Svete Cecilije“ vrlo aktivan je bio u protekloj 2010. godini. Pored redovitih nedjeljnih i blagdanskih animiranja misnog pjevanja, treba neka ipak spomenuti; • 7. velja~e, liturgijsko pjevanje na misi koju je prenosila HRT, • 5. travnja, 6. Uskrsni susret `upnih pjeva~kih zborova sisa~kog dekanata, • 12. lipnja, u MO Galdovo Kaptolsko, proslavljen blagdan Svetog Antuna Padovanskog, • 18. lipnja, misno slavlje prigodom Dana zahvale, zajedno sa dje~jim zborom i zborom mladih, • 17, listopada, Opuzen, `upa Svetog Ivana Krstitelja, misno slavlje i prigodni koncert, • 22. studenoga, proslavljen je blagdan Svete Cecilije, za{titnice glazbe i pjeva~a. Liturgijsko pjevanje i tada su animirala sva tri zbora.

Zbor mladih „Kri` ljubavi“ i Dje~ji zbor „Kri` ljubavi“ Zbor mladih „Kri` ljubavi“ tijekom godine redovno je animirao pjevanje na ve~ernjim Kri` ljubavi

nedjeljnim i blagdanskim misama. Pored toga svoju aktivnost obilje`ili su i mnogim drugim prigodama. Tijekom mjeseca studenoga zbor je ostvario me|unarodnu turneju u ma|arskom Sombatelju, slova~kom ^unovu i austrijskom Pandorfu. Pjevali su na misnim slavljima te izvodili prigodne koncerte.

U mjesecu prosincu ~lanovi zbora mladih, sudjelovali su i na ve} tradicionalnom adventskom koncertu mladih u `upi Svetog Kvirina u Sisku.

Dje~ji zbor „Kri` ljubavi“ animira pjevanje na dje~jim misama. Posebno nas starije raduju uspjesi najmla|ih, a njih je zaista i bilo. Proteklu godinu obilje`ili su sa zapa`enim nastupom na 26. Zlatnoj harfi u Sesvetama, u `upi Svih svetih, a osim toga bili su i doma}ini Zlatne harfe 6. lipnja koja je odr`ana u Starom gradu. Dje~ji zbor nastupio je i 13. lipnja na 8. Zlatnoj liri, u `upi Bla`enog Alojzija Stepinca u Brestju Novaki Rakitje.

U predbo`i~no vrijeme, posebno hvale vrijedno je snimanje nosa~a zvuka dje~jeg zbora, pod nazivom „Dan radosti“. Me|u trinaest skladbi koliko se nalazi na CD-u, vi{e od pola su skladali na{i doma}i sisa~ki autori.

U vo|enju zbora mladih i dje~jeg zbora, sve pohvale pripadaju i njihovim voditeljima, Ivanki Krnic, Mariu [ari}u te Dolores [imunovi}.

I ako ovaj zapis ne bilje`i sigurno sve aktivnosti u liturgijskom pjevanju u na{oj `upi, i ovaj kratki osvrt sigurno mnogo govori o jednoj izuzetno plodnoj godini. Za uspje{nu koordinaciju i potporu djelovanju zborova, u `upi i biskupiji, priznanje treba odati i na{em `upniku mr. Antunu Sente ml. kao i vl~. Mladenu Vuku, sada `upniku u novoosnovanoj `upi Svetog Antuna Pustinjaka u Odri Sisa~koj.

Kontinuitet stru~nog rada daje lijepe rezultate.

To je sigurno svima nama podstrek za jo{ vi{e rada i jo{ ve}ih dostignu}a u narednom periodu.

Svoj obol tome sigurno pridonosi i ~injenica da imamo svoju biskupiju, Sisa~ku biskupiju, biskupiju slijednicu Svetog Kvirina, biskupa i mu~enika.

Antun Gregec

29

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

OSTVARENO ZAJEDNI[TVO U MOLITVI ZA JEDINSTVO KR[]ANA

30

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

R

adujem se bra}o i sestre ovom zajedni{tvu koje se ovdje vidljivo ostvaruje u molitvi za jedinstvo svih kr{}ana. Posebno srda~no pozdravljam izaslanika episkopa zagreba~koljubljanskog, oca Jovana, oca Marinka Jureti}a i s njim na{eg paroha sisa~kog, oca Petra Olui}a. Pozdravljam i generalnog vikara evangeli~ke Crkve u Hrvatskoj g. Branka Beri}a, pozdravljam na{u bra}u sve}enike, sve vas draga bra}o vjernici katolici i pravoslavni i evangelici, rekao je mons. Vlado Ko{i} sisa~i biskup na po~etku sredi{njeg ekumenskog slavlja za Sisa~ku biskupiju u Sisa~koj katedrali u utorak, 25. sije~nja pri kraju Molitvene osmine za jedinstvo kr{}ana.

U prigodnoj homiliji u Sisa~koj katedrali ispunjenoj katoli~kim, pravoslavnim i protestantskim vjernicima biskup Vlado je kazao kako su kr{}anska bra}a iz Jeruzalema izabrali moto ovogodi{nje osmine iz Djela apostolskih 2,42 u kojem se pokazuju ~etiri oznake jedinstva Crkve: svi su u~enici bili „postojani“ {to zna~i da su ustrajno dr`ali – prvo, nauk apostolski; drugo, zajedni{tvo; tre}e, lomljenje kruha – tj. euharistiju, i ~etvrto, molitve. Mi se danas zajedno molimo – katoli~ki, pravoslavni i protestantski kr{}ani – ali je to rijetko. Zatim, svi slijedimo nauk apostola – ali nedovoljno. Najlo{ije stojimo s euharistijom na kojoj ne sudjelujemo, ako nismo ~lanovi ba{ te Crkve koja je po svojim pastirima slavi, kazao je biskup Vlado te dodao kako za tu mogu}nost „interkomunije“, tj. uzajamne pri~esti pripadnika razli~itih Crkava, jo{ se molimo i to o~ekujemo da }e biti vrhunac ekumenskog procesa, odnosno da }e tada, kad bude mogu}e me|usobno puno sudjelovanje u Euharistiji, biti ostvareno puno kr{}ansko jedinstvo. Pod pojmom „zajedni{tva“ koje se isti~e u ovom tekstu kao atribut prvih kr{}ana valja nam prvenstveno shvatiti me|usobnu brigu jednih za druge, njihovu solidarnost u nevoljama i me|usobno pomaganje.

Kri` ljubavi

„Svi mi kr{}ani, kako god se zvali, na prvom se mjestu klanjamo Isusu Kristu i priznajemo ga pravim Bogom i pravim ~ovjekom. To zna~i da ispovijedamo jedno Vjerovanje. Svi mi kr{}ani imamo sve zajedni~ke svete knjige Bo`je objave: Stari i Novi zavjet. Svi slavimo Euharistiju i imamo svete sakramente ili svete tajne, svi se molimo i to nas ~ini kr{}anima, vjernicima koji se Bogu obra}amo u molitvi, bilo pojedina~noj bilo zajedni~koj. Kad to sve imamo na pameti, onda i nismo toliko pesimisti~ni u pogledu ostvarenja kona~nog jedinstva svih kr{}ana.

Ipak, mora se re}i istina, a to je da se kr{}ansko jedinstvo i nije izgubilo toliko zbog vjerskih prijepora, koliko zbog pitanja prevlasti i politi~kih razloga, koji budu}i da su se promijenili, mogu biti poticaj i nama danas da se opet vi{e kao kr{}ani me|usobno uva`avamo i tako pripremamo ono jedinstvo koje nam mo`e dati samo Duh Bo`ji, i to kada i kako On ho}e. U to vjerujemo i za to molimo.“ Zaklju~io je biskup Ko{i}.

Okupljenim vjernicima protojerej stavrofor Marinko Jureti} iz Srpske pravoslavne crkve je kazao: „Sastajemo se niz godina, u Hrvatskoj od 1984., mnogi nas pitaju: Molite se, a ima li nekog rezultata tome? Ima i bit }e. Svaka molitva, iskrena molitva, direktan je razgovor sa Bogom. Cilj na{ega dru`enja, zajedni~ka molitva za jedinstvo kr{}ana je ne{to {to `elimo i molimo, i ja sam duboko uvjeren da }emo to i ostvariti. Kada? Po

31

IZ @IVOTA CRKVE SISA^KE

Bo`jem promislu i Njegovu blagoslovu. Ako se budemo vi{e sastajali, ne samo ovako jedanput godi{nje nego i u drugim prilikama, i kod jednih i kod drugih, iskrena molitva bit }e od Gospoda usli{ana.“ Gospodin Branko Beri}, generalni vikar Evangeli~ke crkve u Hrvatskoj tom je prigodom kazao: „Kada kr{}ani govore o Kristu, onda to zna~i da govore sami o sebi, to ide k tome da se `ivot kr{}ana u zajednicama o~ituje kao slika koja bi trebala i}i po Bo`joj rije~i i po Bo`jem djelu, i donositi svijetu ono {to Bog `eli i onako kako On to o~ekuje. Kao {to ima 4 strane svijeta, kao {to stol ima 4 noge da bude ~vrst, tako se i evan|elje temelji na iskazu ~etvorice evan|elista. I kr{}anski se `ivot temelji na 4 stupa: na u~enju apostola, zajednici, lomljenju kruha i molitvi. To svjedo~e danas Djela na primjeru rane Crkve.

Ljudi koji su do{li na prvi dan Pedesetnice, prihvatili vjeru, krstili se, `ivjeli zajedno u zajednici u Jeruzalemu, oni su nastavili uporno u apostolskom nau~avanju, zajed-

32

ni{tvu, lomljenju kruha i molitvi, i kao prije 2000 godina pa sve do dana{njih dana temelji se kr{}anski `ivot na 4 stupa. U tom doga|aju, kr{}ani svakoga vremena i mjesta vide svoje izvori{te kao zajednica vjernih pozvana da zajedno navije{ta Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Iako je prva jeruzalemska Crkva iskusila te{ko}e, kako izvanjske tako i unutarnje, njeni su ~lanovi ustrajali u vjernosti i zajedni{tvu u lomljenju kruha i u molitvi.

Upravo tako i mi moramo biti postojani draga bra}o i sestre,“ kazao je Beri}.

Na samom je kraju biskup Ko{i} svima zahvalio na sudjelovanju te izrazio nadu da }emo jednom ostvariti i zajedni~ko bogoslu`je.

To je mogu}e na na~in da pravoslavni kor zapjeva ovdje u ovoj crkvi jer poznato je da oni najljep{e pjevaju, da protestant propovijeda jer oni najljep{e propovijedaju. Na taj na~in imat }emo zajedni{tvo i u prijateljstvu i u molitvi i u pjesmi. AS

Kri` ljubavi

IZ @IVOTA CRKVE

SVE]ENIK NOVE EVANGELIZACIJE

P

redsjednik Papinskog vije}a za promicanje nove evangelizacije nadbiskup Salvatore Rino Fisichella odr`ao je uvodno izlaganje na 51. teolo{ko-pastoralnom tjednu koji se o temi “Sve}enik nove evangelizacije” odr`ao na zagreba~koj [alati od 25. do 27. sije~nja. Zapo~eo je izlaganjem s naglaskom na odva`nost u smislu sve}eni~kog poslanja.

Potom je istaknuo kako govoriti suvremeniku o slobodi s kojom se izabire posve}enje `ivota Gospodinu u crkvenoj slu`bi zahtijeva odnos prema istini kao smisleni obzir radi ispunjenja svog osobnog identiteta. Osvr}u}i se na temu nove evangelizacije, nadbiskup Fisichella podsjetio je kako je Sveti Otac problematici i preno{enju vjere `elio posvetiti sljede}u Sinodu. “Dakle, u narednim godinama se predvi|a da }emo biti pozvani sve vi{e usmjeravati pa`nju na sadr`aje nove evangelizacije i otvarati nove putove pastoralnim ciljevima. Da bi se to dogodilo, po`eljno je da postoji jedna odgovaraju}a svijest kako se ne bismo na{li nepripremljeni u davanju odgovora ljudima na{ega vremena. Slika u~enika iz Emausa mo`e biti zna~ajna”, istaknuo je nadbiskup. Navode}i u tom kontekstu pitanje koje su u~enici postavili Isusu “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne zna{ {to se je dogodilo ovih dana?” upozorio je kako je ta re~enica primjerena i danas.

Naime, identi~no pitanje moglo bi se postaviti mnogim sve}enicima: jesu li oni doista svjesni onoga {to se doga|a u ovom povijesnom kontekstu u kojem obna{aju svoju slu`bu.

Zbog toga je nu`no duboko poznavati vlastito vrijeme i kulturne pokrete koji odre|uju stilove `ivota. Jedna stvar je uvijek provjerljiva Kri` ljubavi

kroz dvije tisu}e godina kr{}anstva: stalni oprez koji je kr{}anska zajednica imala prema vremenu u kojem je `ivjela i prema kulturnom kontekstu u koji je ulazila, pojasnio je.

Nadalje, nadbiskup je podsjetio sve}enike kako su pozvani navije{tati Evan|elje na plodonosni na~in, a to prvenstveno zahtijeva odnos prema Bo`joj Rije~i koja, onima koji je slu{aju, omogu}ava da utvrde “ne samo na{e poznavanje Evan|elja, nego nadasve na{u vjerodostojnost koja je vidljiva u dosljednom svjedo~anstvu `ivota”. U svakom slu~aju, iz ovog procesa nije isklju~ena trajna pa`nja prema na~inu `ivota i razmi{ljanja na{eg suvremenika; jednom rije~ju, prema “kulturi” na{eg vremena, rekao je nadbiskup.

33

IZ @IVOTA CRKVE

Posebno govore}i o dana{njem vremenu, nadbiskup Fisichela istaknuo je kako je to vrijeme u kojem je “ljubav podvrgnuta spektakularnoj kontradikciji te nije naodmet ponovno o`ivjeti njezin odnos prema istini da bi se utvrdilo kako bogat i plodonosan doprinos donosi u na{e svakodnevno pastoralno djelovanje osobito kad je rije~ o svijetu mladih”.

U posljednjem dijelu izlaganja nadbiskup je istaknuo smisao i va`nost ljudskog `ivota o ~emu valja razmisliti u kulturalnom kontekstu koji iz te perspektive predstavlja izazov koji ne treba podcijeniti. Baviti se danas temom `ivota zna~i krenuti putem koji zahtijeva veliku dozu hrabrosti i, osobito jednu dugotrajnu viziju. Naime, oko te se teme vrti budu}nost dru{tva, mla|ih generacija koje su u ovom trenutku nesvjesni promatra~i onoga {to pripremamo za njihov svijet mi{ljenja i pona{anja, ti~e se budu}nost same Crkve koja osobno do`ivljava koliko je misija evangelizacije uvijek otvoren izazov u povijesti. To je tako|er prostor u koji se slijevaju pitanja koja tra`e smislen odgovor koji nije vi{e podlo`an hipotezama nego je kadar dati sigurnost koja omogu}ava izgradnju sva~ijeg `ivota na stvarnom ~vrstom i sigurnom temelju. Va`no je da ljudski `ivot bude danas promoviran; zato je potrebno stvaranje jedne povoljne kulture za njegovo prihva}anje neovisno o tome kako on bio u njoj ugro`en, upozorio je.

Na kraju izlaganja nadbiskup Fisichella vratio se po~etnoj misli, tj. vrijednosti odva`nosti. Povratak Bo`joj odva`nosti prema nama i na{oj prema svijetu mo`e nam dati razumjeti koliko je va`no otkriti istinu koja se krije u na{em sve}eni{tvu: mi smo u njemu preobra`eni. @ivjeti od toga je put prema svetosti; svjedo~e}i ga u svijetu zna~i

34

na{u rije~ ~initi uvjerljivom, poru~io je nadbiskup Fisichella.

Plenarnom raspravom u ~etvrtak, 27. sije~nja zavr{io je 51. teolo{ko-pastoralni tjedan koji se u Me|ubiskupijskom sjemeni{tu na zagreba~koj [alati odr`avao o temi “Novi govor vjere kao odgovor na potrebe suvremenog ~ovjeka”. Osvrnuv{i se na odr`ani TPT i temu koja se obra|ivala kroz predavanja i rasprave, zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani} istaknuo je da je Crkva u svim vremenima, kroz cijelu svoju povijest `ivjela pred novim izazovima i bila bi opasnost kada bi se ~ovjek zaustavio i kazao da su samo danas krize. I mi, danas, na stanoviti na~in osje}amo da smo mo`da u danom trenutku povjerovali da mo`emo nekim drugim sredstvima i nekim drugim savezima proslijediti misiju Crkve, no Bog nas posvje{}uje i poziva Crkvu da se vrati sebi samoj. Crkvo budi Crkva, biskupe, sve}eni~e, crkvena zajednico budi i `ivi ono {to jesi i to `ivljenje je i najbolje svjedo~enje, najbolji preduvjet da budemo vjerodostojni u govoru i u susretu s drugima, rekao je kardinal, poru~iv{i i da Crkva treba `ivjeti sada{nji ~as, da ne treba u nostalgiji bje`ati u pro{lost i `aliti za pro{lim, a ne treba bje`ati ni u budu}nost i misliti {to bi bilo kad bi bilo.

Govore}i o novoj evangelizaciji, kardinal je rekao da treba vidjeti gdje smo i osvije`iti i posvijestiti ono {to mo`da vjernici nazivaju imenom, a do kraja nisu svjesni toga {to izgovaraju. Poru~io je kako }e i Papin pohod biti veliki ~in nove evangelizacije Katoli~ke Crkve u Hrvatskoj.

Teolo{ko-pastoralni tjedan organizirao je zagreba~ki Katoli~ki bogoslovni fakultet.

Preuzeto s IKA-e

Kri` ljubavi

INTERVJU

INTERVJU: mr. sci. Antun Sente mla|i, katedralni `upnik @upe Uzvi{enja Sv. Kri`a

NE DAJU @IVOST CRKVI MNOGI, NEGO DOBRI KRI@ LJUBAVI: Evo ve} je pro{la godina dana od ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. To je i godina dana Va{eg novog iskustva kao katedralnog `upnika. Kakva je i u ~emu razlika izme|u `upnika i katedralnog `upnika?

SENTE: Vi{e posla, ali svakako i vi{e radosti. Mislim da i `upljani to primje}uju i osje}aju. Ne bih isticao da je katedralna `upa ne{to posebno, ali na{ prvi `upljanin je biskup i samim tim mislim da i `upljani ho}e opravdati povjerenje koje `upa ima pa onda to zna~i i puno vi{e anga`mana {to brojne zajednice koje djeluju u na{oj `upi i opravdavaju. Sve to zna~i da i `upnik koji to sve treba koordinirati ima vi{e briga, ali i radosti i ponosa, jer svi mi sudjelujemo u tim povijesnim koracima i sudionici smo prvih koraka ponovo o`ivljene Sisa~ke biskupije.

KRI@ LJUBAVI: Jeste li zadovoljni svojim radom?

SENTE: Zadovoljan sam time {to sam `upnik. A ocjenjivati jesam li zadovoljan, te{ko je. Uvijek se mo`e vi{e. To nije la`na skromnost. Tako odgovaram zato {to vidim i vi{e ljudskih potreba. Ljudi jednostavno tra`e i Boga i duhovnost, a sve}enici bi trebali biti ti koji ih na taj put upu}uju. Ponekad se pitam je li sve to {to s vl~. Matom radim najispravniji put. Pitam se bismo li mogli na neki prihvatljiviji na~in ljudima pribli`iti Boga? ^injenica je da u `upi postoji veliki muving. Ljudi dolaze i to je dokaz da to {to radimo ima plodova i u~inka. No ponekad

Kri` ljubavi

se dogodi, kao i u svakom drugom poslu i kao svakom drugom ~ovjeku da do|e do premorenosti, ali kad se `upna zajednica okupi kao jedna velika obitelj, shvati{ da je to ipak garancija dobro odabranog puta.

KRI@ LJUBAVI: Poznati ste kao osoba koja cijeni doprinos medija i otvoreni ste za svaku suradnju s njima. Kako do`ivljavate sve to {to mediji danas ~ine Crkvi?

SENTE: Mislim da su mediji danas vrlo va`ni. S jedne strane bih rekao da je na me-

35

INTERVJU

dijima velika odgovornost u formiranju mladih osoba, pa ako ho}ete i op}eg mi{ljenja.

S druge strane mi se ~ini da ljudi unutar Crkve nisu iskoristili medije dovoljno kako bi navje{tali Bo`ju rije~ i kroz nju davali ljudima smjernice za `ivot. To bolje rade neki drugi koji koriste medije da nametnu svoje ideje i ostvare svoje interese koji uglavnom nisu niti pozitivni, ni dobri. To su uglavnom ideje koje Crkvu smatraju preprekom i kojima Crkva sa svojim stajali{tima smeta jer ih ometa u nakani oduzimanja ljudskog dostojanstva. Kad ~ovjeku uzme{ dostojan-

36

stvo, onda njime vlada{. Prodaje{ mu {to `eli{, ostvaruje{ jedini svoj interes – zaraditi novac. Crkva dovoljno ne koristi medije i to bi po mom mi{ljenju trebalo promijeniti.

Brojni su primjeri kojima se mo`e to potkrijepiti. Uzmimo na primjer sve~anost krizme u jednoj `upi. Sa sto krizmanika i sto kumova okupi se na doga|anju jo{ bar 200 ljudi. Uz tu brojnost i krizma je doga|aj vrlo zna~ajan u `ivotu tih mladih ljudi. No to medije ne zanima.

Kad se potuku dvije mlade osobe, to je doga|aj koji }e svi objaviti. To je taj nerav-

Kri` ljubavi

INTERVJU

nopravan pristup. Dopu{tam da mi iz Crkve mo`da ne znamo zainteresirati medije i prezentirati brojne dobre stvari koje se kod nas doga|aju. Tu ne mislim samo na sve}enike, ve} i na brojne druge ljude koji `ive u crkvenoj zajednici.

Najbolji primjer je mo`da nacionalni susret mladih. Susretu je prisustvovalo 30.000 mladih. O tome je objavljena samo jedna informacija. Crkva sa svojim pozitivizmom nije atraktivna i dovoljno se ne name}e.

Mlade treba stalno hrabriti KRI@ LJUBAVI: Mladi danas tra`e sre}u na mnogim mjestima. Je li po Va{em mi{ljenju istina da mladi vi{e od kateheza vole no}ne provode po kaďŹ }ima?

SENTE: To~no, mase }e oti}i u kaďŹ }e. No ovi mladi koji se okupljaju unutar `upne zajednice su zdravi mladi. Oni se {koluju, studiraju i imaju neke svoje ciljeve kroz koje kasnije ostvaruju i odre|ene rezultate u svom `ivotu. S obzirom da sam u Sisku bio i kapelan pred 9 godina, imam pregled situacije nad tim generacijama. Vidim da su mladi iz tog vremena iz na{e `upne zajednice danas zdravi, radi{ni i obiteljski ljudi, odgovorni prema dru{tvu u kojem `ive.

Kri` ljubavi

Velika je istina da je lak{e mladima pru`iti ugodu, negoli od njih tra`iti trud, ali ja mirno spavam. Istina, ima i onih drugih, ali usudim se re}i da su oni u manjini. Ako gledamo svijet kroz povijest, uvijek su pojedinci mijenjali svijet, a mase ga ru{ile.

KRI@ LJUBAVI: Koliko Crkva uspijeva u odgoju mladih? Kakva su Va{a iskustva?

SENTE: Mislim da je prvi odgojitelj – roditelj, a sve druge institucije koje se bave mladima pa tako i Crkva, mo`e samo dodatno pomo}i. Crkva je u svojim nastojanjima dosljedna i kao takva ostavlja svoj trag.

Konkretno znam da svake srijede u Zagrebu don Damir Stoji} ima susrete s mladima na kojima okuplja preko 500 mladih ljudi. Znam da na Malom Lo{inju postoji ku}a u kojoj mladi kvalitetno ljetuju kroz dva ljetna mjeseca. Tu su i Modrave, a znam da i na{a Biskupija ima ku}u u Lasinji u kojoj se odr`ava duhovna obnova mladih. Moram naglasiti i ulogu mladih na{e `upne zajednice pri sve~anosti ponovne uspostave Sisa~ke biskupije. Oni su na toj proslavi ostavili lijep trag i bili protute`a onog ne tako idealnog vremena. To je jedna slika.

S druge strane, kad pogledamo koliko mladih jo{ ostaje izvan crkvenih dodira, ne

37

INTERVJU

Bog je ljubav Bog je ljubav, ka`em ja, a moj rimski kolega mi odgovara: Sla`em se da je Bog ljubav, ali ne zaboravi da je Bog i pravedan! Zato mislim da bismo svi o tome trebali na taj na~in promi{ljati. I u odlascima u crkvu i u o~ekivanjima. Postoji faza zaljubljenosti, ali ona prava faza tek slijedi. I to je ta faza duboke ljubavi. Svi oni koji su pro{li trpljenja i sumnju vjere, pa ~ak i raspravu s Bogom, zreli su vjernici.

38

Kri` ljubavi

INTERVJU

mo`emo biti zadovoljni. Po{to sam sve}enik koji se zna pro{etati i po Roki}u, moram re}i da od tih mladih koji se tamo okupljaju nikada nisam ni{ta ru`no do`ivio. To govori da oni nisu lo{i, ve} su ljudi koji se lako daju zavesti onim {to im svijet nudi. Svjestan sam toga i to me uvijek podsjeti na Isusove rije~i da su sinovi svijeta lukaviji od sinova svijetlosti. Na nama je, posebno je na meni da se upremo i napravimo sve kako bismo mladima rekli {to je pravo, {to je istina i {to treba po{tovati. E sad, koliko je Crkva tu u~inila, te{ko je re}i jer se uvijek mo`e vi{e i uvijek se mogu posti}i bolji rezultati.

KRI@ LJUBAVI: Koliko je krizmanika u prolazu?

SENTE: Ve}ina, na`alost. No i taj prolaz osigurava neke temelje. ^esto ~ujem od ljudi koji su pro{li pubertet i fazu bunta protiv autoriteta i svega i sva~ega da ono {to im se usadilo u vremenu pripreme za sakramente ostaje i bitan je element u dono{enju nekih zna~ajnih njihovih `ivotnih odluka. Mnogi sve}enici ka`u da je krizma sve~ani opro{taj od Crkve. I to je istina. Neke su biskupije odlu~ile dijeliti sakrament Potvrde u drugom razredu srednje {kole. Ne mislim da je to presudno. Presudno je ono {to im se da u katehezi bilo za pri~est ili krizmu, jer to mora u njima ostati. U to sam siguran.

KRI@ LJUBAVI: To sve upu}uje na apstinenciju od Crkve u odre|enoj `ivotnoj dobi.

Je li to onda normalno?

SENTE: Ne bih rekao da je normalno prava rije~. To je ~injeni~no stanje i mo`da bismo mi unutar Crkve koji odgajamo mlade ljude trebali proanalizirati za{to se to doga|a pa da vidimo {to bi se tu moglo promijeniti.

Crkva jest autoritet, mladi ljudi u buntovni~kim godinama napadaju svaki autoritet: bje`e iz {kole, bje`e od ku}e, prave probleme u {koli ili ne idu na misu. Nije to normalno, ali je pojavnost u ljudskom odrastanju.

Kri` ljubavi

@upnik s puno interesa KRI@ LJUBAVI: Imate li slobodnog vremena i {to podrazumijevate pod tim pojmom?

SENTE: Moram priznati da kad netko gleda sa strane {to sve radim i u ~emu sve sudjelujem, kojih se projekata, poslova i susreta moram dotaknuti, onda me ljudi pitaju kad spavam? A ja }u najiskrenije re}i da koji put ispovijedam grijeh lijenosti. Naime, uz dobru organizaciju na|e se vremena i za neke moje posebne ljubavi. Neke su stvari povezane.

Rekli ste da radim u medijima. To {to radim na radio postaji, {to pripremam duhovnu misao itekako mi dobro do|e za nedjeljnu propovijed. Iskustvo susreta s mladima jedne zajednice koji su svjedo~ili u emisiji na Radio Mariji, uvijek mi dobro do|e pri susretu s nekim drugim mladima. Va`no je dobro se organizirati i dobro koordinirati. Naravno da koji put osje}am i umor. Mo`da mi je zato Biskup kupio sobni bicikl da se mogu malo relaksirati.

KRI@ LJUBAVI: [to ~itate? [to slu{ate?

SENTE: Slu{am uglavnom dok se vozim u autu. I telefoniram kad se vozim. Trenutno vrlo malo ~itam zbog nedostatka vremena, ali uvijek jedva ~ekam novu knjigu Mire Gavrana. On mi je super pisac. Osim toga, volim psiholo{ke romane i uz teolo{ku literaturu, koju ~itam kad ne{to stvaram, to me zanima. Zna se dogoditi da imam neka stru~na predavanja kao {to sam imao u \akovu o pastoralu mladih ili u Zagrebu kad sam sve}enicima govorio o mogu}nostima `upne kateheze, sve me to „prisili“ da na neki na~in i sam na sebi poradim.

KRI@ LJUBAVI: [to je za Vas prijateljstvo?

SENTE: Za mene je prijatelj osoba kojoj mogu ispri~ati sve svoje probleme, to je osoba koja pozna moju du{u i osoba koja je moj ispovjednik. To je zatim osoba koja me razumije u svim mojim hirovima i u svim mojim

39

INTERVJU

te{ko}ama i problemima. To je osoba kojoj se dajem.

To je moja najsr`nija deďŹ nicija prijatelja, ali jo{ puno drugih ljudi smatram prijateljima.

40

To su osobe na koje se mogu osloniti i koje }e mi pomo}i u poslu, ne zato {to sam `upnik, ve} radi mene samoga. To su osobe koje }e zato {to ih zamolim pomo}i i nekim drugim osobama za koje sam ja samo prenosnik potrebe.

KRI@ LJUBAVI: Jeste li ikada pomislili {to da bi bilo bolje da niste sve}enik?

SENTE: Nikad nisam po`alio {to sam sve}enik. Nisam imao niti klasi~nu krizu zvanja. Kad pomislim o mogu}oj drugoj profesiji, zapravo ne znam {to bih radio da nisam sve}enik.

Unutar svog sve}eni{tva nekako se cjelokupno ostvarujem i kao organizator, kao voditelj zajednice, kao radijski voditelj i kao vjerou~itelj. To mi sve omogu}uje moje sve}eni{tvo. Ne znam u kojoj bi drugoj profesiji ja Antun Sente to mogao raditi.

KRI@ LJUBAVI: Gdje se vidite za pet godina?

SENTE: (smijeh od srca) Svakako u nekoj `upni~koj slu`bi. Po{to smo mi sve}enici,

Kri` ljubavi

INTERVJU

na{a je slu`ba bitno vezana uz biskupove potrebe, a o tome ne razmi{ljam i na to ne mogu odgovoriti. Ali, ako se to pitanje odnosi na onaj dio po kojem imam, sad ve} ~etiri godine da odlu~im ho}u ostati u Sisku ili i}i u svoju rodnu biskupiju Zagreb, moram re}i da su obje opcije otvorene jer apsolutno nisam donio nikakvu odluku. I jedna i druga mogu}nost ostaju otvorene.

KRI@ LJUBAVI: Ove godine slavite 15 godina sve}eni{tva. [to vam je u tih 15 godina bilo najljep{e?

SENTE: Ne mogu ni{ta posebno izdvojiti.

Sje}am se prvih godina nakon re|enja u Sesvetskim Selima gdje sam osjetio radost sve}eni{tva. Zatim sam do{ao u Sisak za kapelana i tad sam uz `upnika Petranovi}a polako po~eo i ne{to stvarati. Osjetio sam tu samostalnost i kreativnost. I to me je jako ispunjavalo. Iz Siska sam oti{ao na studij u Rim. U Rimu mi je stvarno bilo te{ko, pogotovo prve pola godine. Kasnije je i to bilo lijepo studentsko razdoblje. Tada sam malo vi{e i putovao, te stekao niz lijepih iskustava.

Po povratku sa studija bio sam Nadbiskupov tajnik. To je bilo izuzetno zahtjevno razdoblje mog `ivota, mo`da ~ak i najzahtjevnije. U vrlo kratkom razdoblju stekao sam najvi{e informacija, vje{tina, pa i ljubavi prema Crkvi, jer se tu dobije pregled ne samo Crkve u Hrvatskoj, ve} i one u svijetu.

Sad kao `upnik imam dosta slobode i mogu dosta stvarati.

Svoje sve}eni{tvo do`ivljavam kroz sakrament ispovijedi gdje sam svjedok Bo`je ljubavi i milosti koju On daje nekom pokorniku, a ja kao osoba potpuno sam tu neva`an. Bog se sa mnom slu`i da bi pomogao tom ~ovjeku. Za mene je to ne{to prekrasno i neobja{njivo.

KRI@ LJUBAVI: A najru`nije? Ili ono tek dolazi?

SENTE: Bilo je te{kih trenutaka, naravno.

Te{ko mi je bilo ~isto zbog mojih ljudskih ograni~enja. Prilikom smrti nekih osoba, kad Kri` ljubavi

^ovjek je ~ovjeku dar To {to smo jedan drugomu dar, nu`no ne zna~i da }e{ odmah u prvom trenutku dobiti to {to ho}e{. To tako ne ~ini roditelj. To tako ne ~ini Bog. Svatko od nas tko po{teno, `ivi svoj `ivot i profesionalno obavlja svoj posao, dar je onom drugom. Bog je ovaj svijet zamislio tako da ima zidara koji zidaju ku}e, pekara koji peku kruh, u~itelja koji u~e generacije, ali ima i patnika koji samozatajno prikazuju svoje patnje za boljitak ovog svijeta. U duhovnom je svijetu poznato da su neki ljudi potpuno neprimjetno trpjeli i bili zalog nekog dobrog propovjednika ili ispovjednika.

zna{ da mora{ pobuditi nadu, a ne nalazi{ rije~i, ili mo`da te{ka ispovijed u kojoj se ~ovjek otvori, a ti osjeti{ nemo}. To su te{ki trenuci i u njima vidi{ kako Bog djeluje. Za budu}nost samo ka`em: „Ako do|e neki te{ki kri`, daj Bo`e da ga budem spreman nositi.“ KRI@ LJUBAVI: @ivjeti Evan|elje i svjedo~iti vlastitim `ivotom nije lako. Nema formule koja bi bila lako primjenjiva. Ili ipak ima? Kako Vi uspijevate?

SENTE: Svjestan sam svojih ograni~enja i svjestan sam svojih grijeha i pogre{aka. I strah me da mi se ne dogodi da svojim `ivotom skrivam Bo`je lice, umjesto da Ga otkrivam.

Moje mladomisni~ko geslo je „O ljubavi Tvojoj Gospodine, pjevat }u dovijeka“. Koliko u tome uspijevam, ne znam. Mo`da bi na to pitanje bolje odgovorili ljudi oko mene.

Uvjeren sam da je Bog ljubav i trudim se o tome svima govoriti. Strah me da mo`da ne nalazim prave rije~i i pravi stil `ivota da im to poka`em.

No jedini pravi put prema vje~nosti je put Evan|elja.

Davorka Ba{i}

41

@IVOT U DUHU

DUHOVNA OBNOVA KAO DUHOVNI OBROCI

2

8. sije~nja 2011. godine moji prijatelji Velimir Beni}, Mateo Pokas i ja uputili smo se na duhovnu obnovu u Nadbiskupsko bogoslovno sjemeni{te Zagreba~ke nadbiskupije, na poziv bogoslova Sisa~ke biskupije, a uskoro i |akona, Damira Cekovi}a. Nakon {to smo stigli na zagreba~ki Kaptol ljubazno su nas do~ekali bogoslovi i smjestili nas u udobne sobe Sjemeni{ta.

U kapelici Sjemeni{ta voditelj duhovnih obnova p. Ilija Grgi} uputio nam je prvi dio duhovne poruke koja nas je mnoge potakla na razmi{ljanje i ispitivanje sebe i svog duha, {to je i cilj svake duhovne obnove.

U svojoj duhovnoj obnovi p. Ilija skrenuo je na samom po~etku pa`nju na smisao i pojam duhovne obnove, napomenuo je kako duhovne obnove i uop}e sve}eni~ka zvanja imaju smisla ako i samo ako smo dobrovoljno

42

do{li u Sjemeni{te. Upravo tada su duhovne obnove i program kroz koji bogoslovi prolaze za svog boravka u Sjemeni{tu izvor radosti, a ne frustracije koje uzrokuju zabrane.

Nakon prvog dijela njegove duhovne poruke uslijedila je molitva ve~ernje.

Za ve~erom smo ve} dublje u{li u `ivot Bogoslovije i mogli pobli`e promotriti kako `ive bogoslovi. @ivot u ovoj zaista velikoj ku}i odvija se radi, ali i zahvaljuju}i bogoslovima. Oni organiziraju cjelokupan `ivot Sjemeni{ta kroz obavljanje poslova odr`avanja, ~i{}enja, poslu`ivanja, de`urstava na ulazu, no{enja rublja u praonicu itd.

Tako smo od bogoslova bili poslu`eni ve~erom.

Nakon ve~ere vicerektor Sjemeni{ta vl~.

Damir Ocvirk i povjerenik za pastoral duho-

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

vnih zvanja vl~. Dubravko [krlin-Hren prikazali su nam film koji su o Bo`jem slugi biskupu Josipu Langu snimili bogoslovi Sjemeni{ta. Kroz njega smo pobli`e upoznali {to je po`rtvovnost, prije svega poniznost koje je on imao u preobilju. Biskup Lang je tako|er bio veliki dobrotvor, pomagao je siroma{nima kad god je mogao, dijelio s njima svoju hranu, obu}u i odje}u... Zbog svega toga radujemo se zajedno s bogoslovima {to je ponovno o`ivljen proces njegove beatifikacije nakon {to je zamro nedugo poslije njegove smrti.

Poslije prikazivanja filma, u kapelici Sjemeni{ta uprili~eno je klanjanje Presvetom, u kojemu smo na sebi najlak{i na~in, pogotovo u ti{ini, imali priliku prona}i Boga i njegov glas u nama.

Drugoga dana probudila su nas zvona zagreba~ke katedrale…

Ujutro je uslijedila kratka molitva prije doru~ka, a poslije njega nam je p. Ilija poslu`io i duhovni doru~ak – drugi dio svoje duhovne u poruke u kojoj je napomenu kako Kri` ljubavi

su i apostoli, iako odabrani od Isusa, i njegovi najbli`i suradnici, bili samo ljudi s ljudskim manama. Upravo tako Isus poziva i nudi spasenje nama, obi~nim ljudima, gre{nicima.

Sa sjajem u o~ima i dostojanstvenom mirno}om p. Ilija }e re}i: „Najve}i egzorcizam je po{tivanje Bo`je rije~i. Po{tivanje Bo`jeg zakona i Bo`je rije~i najvi{e smeta Sotoni!“ Nakon duhovnog su doru~ka, sve}enici bili na raspolaganju prisutnima za razgovor i ispovijed.

Potom je vl~. Ocvirk odr`ao katehezu u kojoj smo se pozabavili na{im svjedo~enjem vjere, kako ju svjedo~iti i tako|er smo se podsjetili koliko ju je va`no svjedo~iti.

Zaklju~ili smo zajedni~ki kako je najbolji na~in za svjedo~enje vjere propovijedanje, ali ne usmeno propovijedanje ve} propovijedanje svojim `ivotom i djelima. To je najbolje svjedo~enje na{e vjere.

Opro{taj od ovog zanimljivog i plodonosnog susreta okrunjen je u bogoslovskoj kapelici sv. Misom koju je predvodio p. Ilija.

43

@IVOT U DUHU

U svojoj je propovijedi napomenuo kako se moramo uzdati u Krista, podsjetio na ulomak iz Matejeva evan|elja, 8. poglavlje, zar i mi ~esto, kao u~enici koji su se prestra{ili u oluji na moru, ne pu{tamo Isusa da spava dok se ne podigne oluja, a do tada ga do`ivljavamo kao komad namje{taja?

Blagoslovom je zavr{io jo{ jedan susret u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeni{tu Zagreba~ke nadbiskupije. Zavr{io je na najbolji mogu}i na~in. On }e, kao {to je i vicerektor Ocvirk rekao, biti plodonosan ako budemo: „Makar i trunku bolji ljudi nakon izlaska.“ Patrik Kova~i}

SLOBODNO VRIJEME Obja{njenje - za{to mi rad u `upi omogu}ava da se osje}am poput - filmske zvijezde ili kontese u najboljim godinama?

Z

a bolju komunikaciju sasvim dobro po koji puta do|u - posrednici - Bogom dani ljudi koji do potrebne mjere razumiju i jednu i drugu osobu te im poma`u u trenutku konflikta, da prona|u mjeru sno{ljivosti i me|usobnog razumijevanja, te na sasvim lak, ali jako potreban na~in primire `estinu i daju topla i toliko potrebna razja{njenja za sporne situacije i izre~ena, nekad samo naoko suprotna mi{ljenja. Takvi ljudi naslute i uka`u na to mjesto na kojem je nastao „krivi spoj“ te odmjerenom i dobro pogo|enom rije~ju ili tek jednostavnim postupkom uspijevaju uti{ati neugodo i opasno razbuktanu vatru razmirica u sasvim ugodan - svjetlucavi plamen prisnosti. *** ^esto znam misliti kako je dovoljno samo raditi, kako i ne treba ono {to se odra|uje pratiti rije~ima tuma~enja, poja{njenja, za{to, kako, za koga, ~emu, kako zapravo ne treba puno rije~ima obrazlagati. Da je to dovoljno.

No, nije. Ponekad treba odgovarati i kada

44

pitanja nisu izravno upu}ena, kada u tu|im o~ima osje}amo sumnju, kada iz tu|ih rije~i iznalazimo smisao pitanja. I ti odgovori su i radi drugih ljudi ali i radi nas samih, jer se ~ovjek ve`e za rije~ (a ne kao vol za rogove).

Izgovorenim rije~ima zapravo ~esto i sami sebi posvje{}ujemo vlastita uvjerenja, osna`ujemo i utvr|ujemo na{a opredjeljenja.

A mo`e se dogoditi da i drugima na taj na~in pomognemo da nas barem malo upoznaju (o razumijevanju ipak ne bih). *** Ponekad se zaista smatram privilegiranom osobom. Ne u ljudskim o~ima, ne. U Bo`jim o~ima. U ~emu se sastoji ta privilegiranost? U tome {to sam zaista sretna osoba i osoba dobrano ispunjenog `ivota. O rje{enjima `ivotnih pitanja kao {to su krov nad glavom i posao ne bih, mada je i to jako velika stvar.

O ~emu onda `elim re}i koju rije~? O svom slobodnom vremenu. Posebno velikom stvari dr`im {to nisam u potrebi te nisam Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

prinu|ena ono vrijeme koje bi svaki prosje~an ~ovjek trebao imati, koristiti na dodatan posao od koje zarade bih mogla `ivjeti ili pre`ivjeti. A ima takvih ljudi. Kojima nije dostatno njihovo mjese~no primanje na redovnom poslu, nego i izvan njega moraju te{ko raditi, ne zato da bi stekli ne{to posebno, nego da bi stekli sredstva za namiriti osnovne potrebe kako svoje tako i ~lanova svoje obitelji.

U tom smislu, slobodno vrijeme koje ~ovjek ima je - jako veliko bogatstvo.

Kada je ~ovjek toga uistinu svjestan, on uvi|a koliko je sretan, uvi|a da mu je taj privilegij zaista „pao s neba“.

Ljudski izbor je slobodan, no primiti taj dar i biti svjestan takvog ni~im posebno zaslu`enog dara stvara obavezu i du`nost i odgovornost i potrebu iskazati na njemu zahvalnost - ugraditi to slobodno vrijeme, barem jedan njegov dio, ugraditi jedan dio

Kri` ljubavi

sebe u ne{to {to poma`e izgra|ivanju svih nas, u zajednicu, a Crkvena zajednica to svakako jest, u u`em smislu, `upna je to zajednica.

Neki tuma~e da ne znam {to bih sa sobom, pa zato radim u `upi, neki da je to nadomjestak za vlastitu obitelj koje nemam, neki u tome vide postizanje nekakvog, nemam pojma dodu{e kakvog osobnog interesa, neki vele da se „muvam oko `upe“.

Nije tako.

Nije istina niti to da ne znam {to }u sa sobom, niti dr`im da i{ta mo`e nadomjestiti obitelj, jednostavno - ne mo`e.

U radu za `upu, za ljude u `upi, preko `upe za ljude izvan `upe, vidim i osje}am smisao i ja~inu ali i isku{enje vjere. Neizostavna komponenta kr{}anske, katoli~ke vjere je za moj pojam i zajedni~ki rad, zajedni~ko stvaranje, izgra|ivanje me|uljudskih odnosa unutar zajednice predanim

45

@IVOT U DUHU

zalaganjem svakog pojedinca, ali i pripomo} u stjecanju materijalnih dobara za potrebe zajednice.

Mo`da je jednostavnije do}i u crkvu, pomoliti svoje i oti}i doma, ali u tome ne vidim stvaran `ivot, ne vidim `ivost `upe, u tome ne nalazim smisao vjere, u tome ne vidim zajedni{tvo Crkve, a zajedni{tvo Crkve o~ituje se i kroz stvarno ne samo formalno zajedni{tvo pojedinaca. A zajedni~ki rad dr`im vrlo va`nim dijelom.

Mo`da izgleda vrlo {aljivo usporedba mog `ivota i `ivota neke poznate ďŹ lmske zvijezde ili neke pripadnice plemenita{kog stale`a ili pak neke va`ne politi~arke. Mo`e se u~initi i da takva usporedba nema nikakvog smisla, ali nije tako. Postoji trenutak usporedivosti - vratit }u se opet na kategoriju - slobodnog vremena.

Neke od tih osoba istaknutih u javnosti, postaju popularne upravo radi na~ina kori{-

46

tenja svog slobodnog vremena - posve}uju}i ga humanitarnom radu, daruju}i sebe i svoje vrijeme besku}nicima, bolesnima, siroma{nima, gladnima, nezbrinutima, zanemarenima.

Nisam popularna osoba, ali mi upravo ta mogu}nost rada u moje slobodno vrijeme, rada u mojoj `upi i za moju `upu, daje mogu}nost da se stvarno - mogu osje}ati poput ďŹ lmske zvijezde, poput neke kontese u najboljim godinama - koja ima slobodnog vremena i zna i nalazi na~ina kako jedan njegov dio mo`e najbolje upotrijebiti - rade}i s drugima i za druge.

A to ujedno daje predivan osje}aj ispunjenosti. Ako ne vjerujete, odvojite ne{to svog slobodnog vremena i - uvjerite se sami.

Antonija Tomazini}

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

KOJU ZVIJEZDU SLIJEDIMO?

M

arija, mlada, neiskusna, neuka djevojka za~ela je po Duhu Svetom, branila svoju ~ast, bje`ala, skrivala se od pogrda ljudi koji su, kako je to ve} kod nas ljudi uobi~ajeno po njoj pljuvali, kamenovali i odbacivali. A ona je sve to strpljivo podnosila vjeruju}i an|elu koji joj je rekao: „Ne brini Marijo, rodit }e{ Spasitelja i Otkupitelja svijeta i dat }e{ mu ime Isus“.

Samo u {tali, uz topli dah `ivotinja, ro|eno je djete{ce, malo, nejako, nje`no, puno one dje~je miline, dijete koje je svojim `ivotom, a zatim i smr}u do{lo spasiti svijet, nas gre{nike. Do{ao nam je pokazati put ljubavi, put svjetlosti, put mira, duhovnoga mira, od kojeg srce kuca tiho i smireno i koje u na{a srca ulijeva spokojnost i toplinu ljubavi.

Ljudi nisu znali da odbacuju}i Mariju, odbacuju svoju sre}u, svoj `ivot. Ali dragi je Bog ipak htio da ljudi saznaju da se tu rodio Otkupitelj pa je poslao zvijezde koje su svakog tko je htio, vodile prema Kristu.

Zvijezde su to vodilje, zvijezde sre}e, zvijezde puta ljubavi.

Sjaj zvijezda vodio je pastire prema Betlehemu kako bi se ondje poklonili `ivom Bogu, Bogu ^ovjeku - Isusu.

Proroci, stari proroci najavljivali su dolazak Mesije, a mudraci su, slu{aju}i upute i slijede}i zvijezdu do{li do malog Isusa, poklo-

Kri` ljubavi

nili mu se u staroj, ali punoj sjaja {talici, darivali ga i oti{li drugim putem da ne bi kralju morali izdati gdje je mali Isus koji je bio prijetnja njegovu veli~anstvu - Isus koji je pravi kralj.

Zvijezda je vodila ljude prema Kristu, prema ~ovjeku, ~ije je srce iako mali i tek ro|eno, primalo sve te poklonike i u svom srda{cu ljubilo, iz kojeg su se {irile zrake milosr|a na te ljude, ulaze}i u njihova srca, u njihove du{e kako bi postali vjernici puni neke miline, razdraganosti, sre}e i ljubavi.

A mi? Pratimo li sjaj svoje zvijezde, idemo li putem Krista ili poput slijepca samo prema materijalnom, samo prema onom da nam je ugodno, ne gledaju}i ljude oko sebe, ne gledaju}i ono duhovno, ono pravo, ono {to nam Krist u obilju daje, a to je ljubav, ljubav prema bli`njem. I sve dok u svakom, ba{ svakom ~ovjeku ne vidimo Krista, nismo Kristovi sljedbenici, ne idemo njegovim putem i ne pratimo zvijezdu koju nam Gospodin {alje, kako bi potpuno bez dileme slijedili taj put, kao {to je Bla`ena Djevica Marija slijedila zacrtan joj put za put na{eg spasa.

Zato pratimo svoju Zvijezdu, idimo putem koji nam Krist osvjetljava kako bismo bili sljedbenici Krista, na{e Zvijezde, na{eg Svjetla, na{eg Spasa.

Anica Potkonjak

47

@IVOT U DUHU

MI MLADI KATOLICI, HRVATI‌

V

e} u svibnju 2010., na povratku sa Susreta hrvatske katoli~ke mlade`i u Zadru, zaneseni odli~nom atmosferom i prepuni novog duhovnog iskustva, razmi{ljali smo o Susretu 2011. godine. Znalo se da je na redu Hercegovina, nakon Susreta u Komu{ini i Livnu te se me|u mladima ve} po~elo govorkati o novom projektu – Mostar 2011.

Mjeseci su prolazili, sve je ostalo na razini naga|anja, dok nismo dobili i kona~nu, slu`benu informaciju. Susreta hrvatske katoli~ke mlade`i 2011. na obali Neretve ne}e biti! Slu`beni razlozi koje su iznijeli biskupi su broj katolika i stanje biskupijskih zajednica u BiH. Nije tajna da je takav doga|aj u Mostaru djelomi~no nepo`eljan. Ne ulaze}i u politiku,

48

jasno je da okupljanje vi{e tisu}a mladih katolika u Mostaru mo`e donijeti i nepo`eljne odjeke u javnosti i federalnim medijima. Ono {to smo vidjeli u Zadru i na~in na koji je tridesetak tisu}a mladih iskazalo svoju nacionalnu i vjersku pripadnost nije zasmetalo nikome u Hrvatskoj te smo mogli tek izraziti `aljenje {to hrvatski mediji nisu bolje popratili taj doga|aj i {to nismo poslali tu sliku u svijet. S druge strane, organizacija Susreta 2011. o~ito je pala u vodu te je time propu{tena izgledna prilika za oda{iljanje nedvosmislene poruke. Ne bi to samo bila poruka plamte}ih nacionalnih osje}aja i potrebe za obranom Katoli~ke Crkve, nego nadasve poruka vjere u Trojedinog Boga.

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

Biskupi su nas pozvali da se pripremamo za Susret 2012. u Sisku. Naravno da }emo poslu{ati, kako i ne bismo kad smo s velikom rado{}u do~ekali odluku da }emo se opet dru`iti u gradu koji je postao sjedi{te ponovno uspostavljene biskupije. Me|utim ne mo`emo sakriti izraze `aljenja {to ne}emo slaviti uskrslog Boga pod kri`em na Humu.

SHKM prilika je mladima da se susretnu s prijateljima iz drugih dijelova domovine i svijeta. Prilika je to da u~imo jedni od drugih i nastavimo svoj `ivot i rad u `upama oboga}eni novim iskustvom. To je rijetka prilika kojom svjedo~imo svoju vjernost Katoli~koj Crkvi i Svetome Ocu koju smo naslijedili od na{ih predaka. Bila bi to i mogu}nost da izrazimo zajedni{tvo s katolicima Mostarsko-duvanjske biskupije i poru~imo im da uz vjeru mogu nadi}i sve neda}e.

Misli nam je odagnao Svjetski dan mladih koji }e se odr`ati u Madridu tijekom kolovoza. Nadamo se da }e nam hodo~a{}e i dru`enje s papom dati novi uzlet u pripremama za SHKM u Sisku. Sa Svetim Ocem dru`it }emo se i u lipnju, i to u na{oj Domovini, {to nam je posebno drago. Velika je stvar posjet pape nekoj zemlji, a na{a Domovina u tako kratko vrijeme ima ~ast da je Petrov nasljednik posjeti ~etvrti put. Odgovornost je na nama mladima. Mi moramo biti najradosniji pronositelji Radosne Vijesti. Tako|er }emo moliti. Moliti da 2013. pjesmom, igrom, rado{}u svojstvenom nama mladim Hrvatima katolicima, te prije svega zajedni~kim slavljenjem euharistije damo hvalu Bogu u gradu na Neretvi.

V. Beni}

SVJETILJKA U NO]I Tiha je no}.

Nikoga kraj mene nema.

Ipak ja nisam sam.

U sebi ja imam Tebe, o Bo`e moj.

Nisam izgubljen u nemo}i ni u samo}i, jer Ti si moja Svjetiljka u no}i.

A. Petranovi}, 2011.

Kri` ljubavi

49

@IVOT U DUHU

VJERNICI!?

1 Iv 3, 18-20 Dje~ice, ne ljubimo rije~ju i jezikom, ve} djelom i istinom.

Po tome }emo znati da smo od istine.

I umirit }emo pred Njim srce svoje ako nas ono u bilo ~emu osu|uje.

Jer Bog je ve}i od na{ega srca i znade sve.

M

alo ovih dana razmi{ljam i o tome jesmo li samo “simpatizeri“ katoli~ke vjere ili „pravi“ vjernici. I o sebi i o drugima unutar tih dviju kategorija. Pa niti naklonost prema ne~emu nije lo{e pokazivati, jasno izra`avati ali nekako ne bih da se ti pojmovi mije{aju.

Pojavljuje se u razgovorima ta tema „pravoga vjernika“ ~esto, gotovo svakodnevno, a za tu procjenu i prosudbu, ~ini mi se,

50

nekako se previ{e primjenjuju „svjetovna“ pravila, a puno manje ona od Boga nam dana. Pravi ili ne pravi, ~vrsti, jaki, naj~vr{}i, tradicionalni, prakti~ni, veliki, mali, povremeni, privremeni, prora~unati, dare`ljivi vjernik, dolazimo do toga da i vjeru svodimo na svojevrsno natjecanje, no ne u malenosti, nego ba{ suprotno - u veli~ini. Ne bi li nekakve druge ciljeve u`a katoli~ka zajednica pred sebe trebala postavljati? Neko Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

uskla|ivanje, neko uzajamno po{tivanje pripadnika, suradnju, oplemenjivanje me|uljudskih odnosa, a ne natjecanje u va`nosti, koli~ini i posebnosti ne~ije vjere? ^ime se odlikuje „pravi“ vjernik? Ili bi se bar trebao odlikovati. Kako bi se trebao pona{ati, kako razgovarati, kako i na kojim poljima djelovati? [to je presudno za takvu procjenu? Ne za druge, ba{ za sebe. Jesu li to ispunjavanja nekih formalnih pretpostavki ili pitanje na{e nutrine? Je li to odnos prema sebi ili vi{e prema drugome? Ili jedno i drugo u suodnosu s Onim koji je iznad svega? @ivi li pravi vjernik samo na selu ili se mo`e govoriti i o pravim urbanim vjernicima, koji od njih vi{e dr`e do tradicije, jesu li pravi vjernici samo oni koji su Bogu povjerovali prije 1991. godine ili ne, jesu li iz ovih ili onih krajeva na{e domovine? Dolaze li pravi vjernici iz mnogobrojnih, ~istih katoli~kih obitelji mo`e li se „pro{vercati“ i kakav samac?

Kri` ljubavi

Ne znam. Nekako mi se ~ini da bi se to trebalo ogledati ponajprije kroz ljudsko djelovanje, kroz njegovo postupanje, kroz razmi{ljanje, usvojena znanja, iskrenost, donesene zaklju~ke, osobnost. Isticanje kategorije vjernika mi se zamu}uje ako je svedeno samo na izra`avanje - ja to jesam. Da, lijepo zvu~i, uistinu obe}avaju}e, ali ta rije~ bi trebala obvezivati onoga koji je izgovara

51

@IVOT U DUHU

upravo tim smislom kroz svakovrsno djelovanje i me|uljudske odnose. ^ovjek je mnogo toga odjednom, odre|en je spolom, dobi, profesijom, vjerskim opredjeljenjem ili neopredjeljenjem, zanimanjem, srodstvom, hobijima, bojom ko`e, zdravljem ili bole{}u, raspolo`enjem, ve}om ili manjom osje}ajno{}u. Sva~ime je ~ovjek odre|en, nije samo jedno. Na primjer, nije `ena samo majka, nije niti samo supruga, nije samo ne~ija k}i, nije samo bri`na njegovateljica, nije samo ono {to je po profesiji, nije samo moliteljica.

Svatko od nas je puno toga u jednoj jedinstvenoj cjelini, u samo jednoj osobi mnogo se toga krije pa i to vjerni{tvo ~ini tek jedan njegov dio, bitan dio. A koliki je isklju~ivo na{ osobni doprinos u svemu tome?

Jeste li primijetili za vrijeme svete mise prilikom pru`anja ruke ~ovjeku pored sebe, dok izgovarate Mir s tobom ili dok mu pru`ate ruku govore}i Kristov mir, koliko puta uop}e nemate priliku susresti pogled te osobe?

Koliko puta ruka koja je pru`ena ostavlja utisak svega samo ne ruke, prije neke neodre|ene mlitave tvorevine? Ako nemamo Bo`jega mira u sebi, {to se tada trudimo dati, prenijeti, po`eljeti osobi pored sebe? Mo`da se nadamo da }e nama samima preko onoga dugoga ~ovjeka biti prenesen djeli} Bo`jega

52

mira za koji smo svjesni da u nama ne prebiva?

Upravo taj Kristov mir nekako mi se doima kao pokazatelj vjerni{tva. Ne u smislu da se odre|uje veli~ina, koli~ina ne~ije vjere, nego mi se ~ini da postizanje toga mira predstavlja bitno obilje`je osobe koja je vjernik.

Mir se osjeti. Radi na{eg mira ljudi nam prilaze ili ne prilaze, govore ili nam se ne obra}aju, iznose i predaju nam svoj nemir ili pak svojim mirom udvostru~uju na{ postignuti mir, otvaraju se miru.

Nije mir jednostavno posti}i, niti to ~ovjek mo`e izvje`bati i nau~iti. Za to treba ne{to vi{e od treninga. Za to treba Bo`ja pomo} i Bo`ja milost. I molitva. Pouzdanje i neizostavno - ljubav.

Razdavanje mira uznemirenim srcima, neovisno o razlozima tih nemira, mo`e ~ovjeka i iscrpiti, umoriti, rastu`iti, uznemiriti, ali ga nikako ne mo`e osiroma{iti. Posti}i mir, velika je milost, no od „zgrnutog blaga Bo`jeg mira“, sebi~no zaklju~anog u sebi, nikakva je korist. Jer uvijek kada ~ovjeka poljuljaju, „izbace iz ravnote`e“ i unutarnjeg sklada nemiri drugih vi{e ili manje bliskih ljudi, otvara se mogu}nost i zapravo je nu`na potreba za ponovnim bliskim susretanjem i tra`enjem i uranjanjem u jedini istinski Izvor Mira, u ti{ini, u osami, u svojoj nutrini.

Kroz tu uzajamnost stjecanja i preno{enja mira nekako mi se najupe~atljivije o~ituje smisao zajedni{tva i s Bogom i s ljudima i uz to i sa samim sobom - nastojati posti}i Kristov mir da bi ga mogao dalje predati, a potom ponovo u osami za mir moliti, za Bogom ~eznuti.

Bojim se da ukoliko ne `udimo za njim i ne nalazimo mir koji smo spremni bez `aljenja za njim dalje i dalje svima potrebnima razdavati, da smo tada sasvim mali, mali vjernici, ma kako god sami sebe „velikima“ i pravovjernima nazivali.

Antonija Tomazini}

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

DANI HRVATSKIH SVETACA I BLA@ENIKA – PUT U KRI@EVCE

N

a{e zanimljivo i veselo putovanje zapo~elo je dolaskom pred katedralu Uzvi{enja Svetog Kri`a. Nas trinaestero sisa~kih ministranata pod vodstvom na{eg vl~. Mate i voza~a Gorana Safi}a krenulo je u Kri`evce gdje smo nai{li na lijep i srda~an prijem. Posebno ugodno iznena|enje za nas ministrante bili su na{i ’an|eli ~uvari’’.

Skupine ministranata iz pojedinih `upa raspodijeljene su po radionicama – plesnim, dramskim, likovnim, literarnim i novinarskim. Na{oj skupini sisa~kih ministranata u plesnoj skupini bilo je prepu{teno smi{ljanje koreografije te je ta ~ast pripala na{em ministrantu Karlu. Nakon toga slijedio je ru~ak i obilazak kri`eva~ke galerije gdje su bile izlo`ene slike hrvatskih svetaca i bla`enika.

Nakon kratkog odmora slijedio je glavni dio

Kri` ljubavi

programa gdje je svaka skupina imala pokazati {to je pripremila. Uz pratnju kri`eva~kog zbora s pjesmom o Svetom Marku Kri`ev~aninu, mi smo otplesali najbolje {to smo mogli i prema op}em dojmu bili smo prili~no zadovoljni.

Zavr{etkom programa, pozdravili smo se s Kri`ev~anima i krenuli prema Sisku. Put je pro{ao u ugodnom ozra~ju, kako za devetero ministranata u kombiju crvenog kri`a koji su u`ivali u {alama i dosjetkama voza~a Gorana, tako i za ostalih ~etvero ministranata koji su putovali s kapelanom Matom. Povratkom u Sisak susreli smo na{eg bolesnog `upnika, prepri~ali mu do`ivljaje te se zadovoljni i pomalo umorni polako razi{li ku}ama.

Terezija Brli}

53

@IVOT U DUHU

DRU@ENJE U KRI@EVCIMA

D

ana 29. sije~nja 2011. godine, i{li smo u Kri`evce. Dan mi je po~eo dosta te{ko.

Probudila me Terezija u pola 8 da se po`urim i do|em pred katedralu jer smo trebali krenuti u pola 8. Toliko sam ~vrsto zaspala da nisam ~ula kako mi budilica zvoni. Uglavnom, ja sam se spremila za pet minuta i tr~e}im korakom krenula prema katedrali, gdje su me svi ~ekali. Sa mnom su u kombiju bili: Marija Vuleti}, Marija Vargek, Terezija Brli}, Petra Dra`enovi}, Borna Brli}, Gabrijel Bobinac, Karlo Ta~kovi} i Ivan Vuki}, a vozio nas je Goran Safi}. Kapelan Mato je i{ao svojim autom, a s njim su se povezli Rok Brli}, Lucija Bobinac i jo{ brati} i sestri~na Petre Dra`enovi}. Bilo nam je jako zabavno putem.

Smijali smo se i zafrkavali, no meni se jako spavalo. Poku{ala sam zaspati, ali sam se i htjela dru`iti sa svojim prijateljima. Iako sam znala da se do Kri`evaca vozi dva sata, tih dva sata pro{lo mi je kao jedan. Kad smo stigli do Kri`evaca nismo bili sigurni gdje se nalazi taj Dom pa smo ispitivali ljude na cesti.

Do{li smo do Doma i parkirali smo se. U{li smo u Dom, a Dom je bio pun djece, otprilike na{ih godina. Malo smo se upoznali s dana{njim radom, pa odmah krenuli na posao. Podijelili smo se u skupine i svaka je skupina dobila svoje „an|ele ~uvare“. Bilo je raznih skupina kao npr. glazbena, literarna, dramska itd. Nama, koji smo trebali i}i u plesnu skupinu, bilo je u po~etku dosadno jer smo morali ~ekati voditelje u hodniku 30 minuta. Neki su od nas, za vrijeme ~ekanja, jeli sendvi~e, a neki ~ips. Nestali su i na{i „an|eli“, no vratili su se nakon nekog vremena. Nedugo zatim su do{le ~asne sa svojim pjeva~ima. Pjevanje zbora se dalo poslu{ati.

54

I sad smo mi morali plesati uz pjesmu koju su oni uvje`bali. Nismo znali {to plesati, niti nam je ikakva koreografija bila na pameti. ^asna nam je malo pomogla oko koreografije i brzo smo je svladali. Nije bila ba{ zanimljiva i nama plesa~ima je bila jako smije{na. Smijali smo se sami sebi. Nakon napornog plesa i{li smo na ru~ak u Osnovnu {kolu gdje su nam kuharice pripremile ru~ak. Poslije ru~ka smo imali odlazak do galerije gdje smo gledali skicirane vitraje na kojima su bili oslikani hrvatski svetci i bla`enici. Nakon galerije smo se vratili poslu i zatim smo imali malo slobodnog vremena. Moji prijatelji i ja smo oti{li na pizzu u obli`nju fast-food trgovinu. Budu}i da svi mi volimo pizzu, odlazak u {kolu na ru~ak nije nam bio tako zanimljiv kao pizza. Nakon odmora smo pokazali publici {to smo uvje`bali. Na{e je, po na{em mi{ljenju, bilo najgore. Drugi po redu smo prezentirali, ali to nije dobro ispalo. Smijali smo se sami sebi.

Kad god sam Tereziju pogledala, ona je plakala od smijeha. Nakon nastupa smo krenuli prema Sisku. U Sisak smo stigli oko 18 sati.

Ivana Vogrinc

Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

MOJE SJE]ANJE NA BL. ALOJZIJA STEPINCA

M

o`da sam jo{ jedini `ivi Si{~anin, koji se sje}am susreta s tada `ivim nadbiskupom, danas bla`enim, Alojzijem Stepincem.

Prvi sam susret s njim do`ivio 14. kolovoza 1937. godine. Tada smo ga kod slavoluka na ulazu u Po`egu sve~ano do~ekali i pozdravili, s tim da sam se ja kao trinaestogodi{njak nalazio me|u malim kri`arima. Drugi dan, na blagdan Velike Gospe, odr`avao se u Po`egi veli~anstveni pokrajinski euharistijski kongres, kojega je predvodio, tada jo{ kao nadbiskup koadjutor, Alojzije Stepinac. Na glavnom po`e{kom trgu Presvetog Trojstva nadbiskup je slavio misu i propovijedao, a onda smo svi u teofori~koj procesiji pro{li gradskim ulicama. Dvije godine kasnije, 1939. godine, imao sam sre}u sve to do`ivjeti i pro`ivjeti na euharistijskom kongresu u Na{icama.

U godinama 1944.-1945. povremeno sam `ivio u Zagrebu, u Salezijanskom zavodu Vla{ka 38. (danas Katoli~ki bogoslovni fakultet).Redovito sam tada dolazio u katedralu na mise i propovijedi nadbiskupa Stepinca.

Posebno mi je ostalo u sje}anju kako nas je nadbiskup blagoslivljao dok je dolazio k oltaru i dok je od oltara odlazio u sakristiju.

Pratio sam sve {to se o njemu pisalo pa i sada u svojoj skromnoj knji`nici imam o njemu napisanih desetak knjiga. Godinama sam 10. velja~e odlazio u zagreba~ku katedralu na misu i propovijedi nadbiskupa Franje Kuhari}a, pa sam te propovijedi umna`ao i dijelio drugima. Napisao sam o nadbiskupu Stepincu preko 20 ~lanaka, naj~e{}e brane}i ga od nepravednih napada. Stepinac me je svojom pojavom toliko osvojio da sam postao njegov trajni, do`ivotni {tovatelj.

Kao zaposlenik u Sisku, ~esto sam slu`beno putovao u Zagreb, u prosjeku jedanput mjeKri` ljubavi

se~no. Me|utim, u godinama 1960.-1990., pri dolasku u Zagreb, najprije sam se navratio u katedralu na grob pokojnog nadbiskupa Stepinca. Moje tada{nje molitve, ni prije ni poslije, nisu bile tako skru{ene i sabrane kao {to su bile pri molitvama na Stepin~evom grobu.

Potpuno sam se u`ivio u njegovu tada{nju stvarnost i imao osje}aj da s njim razgovaram i da on ~uje svaku moju rije~. Pri molitvi razgovoru podsje}ao sam ga na tri njegove izjave koje je dao za `ivota. Prvo, da ga nitko ne mo`e natkriliti u ljubavi prema domovini Hrvatskoj. Drugo, da se komunizam ne }e mo}i ustaliti u Hrvatskoj, jer da to ne odgovara na{em hrvatskom ~ovjeku. I tre}e, ako svi narodi imaju pravo na svoju narodnu dr`avu, onda to pravo ima i Hrvatski narod. Skru{eno sam ga molio da izmoli od Boga da se ostvare njegove rije~i koje je dao za `ivota.

Ka`u da molitva, da bi bila uspje{na i usli{ana, mora biti ustrajna. Majka Barbara je godinama ustrajno postila i molila da joj sin Alojzije postane sve}enik, i molitva je bila usli{ana. I ja sam ustrajno molio punih 30 godina (1960.-1990.), ni jednog ~asa ne sumnjaju}i u usli{anje. I usli{anje se dogodilo u godini moga umirovljenja, kad sam prestao redovito dolaziti u Zagreb. Ne vidi li se tu prst Bo`ji? Ja ~vrsto vjerujem u ~udo, vjerujem da je po zagovoru bla`enoga, nadam se uskoro svetoga, Alojzija Stepinca, komunizam u Hrvatskoj si{ao s vlasti i da nam je upravo njegovom zaslugom progla{ena slobodna i neovisna dr`ava Republika Hrvatska. Nismo imali oru`ja za obranu, ali smo imali velikoga zagovornika na nebu, bla`enoga Alojzija, komu neka je velika ~ast i hvala.

Lojzo Buturac

55

@IVOT U DUHU

50. GODINA VJERNOSTI

P

edeset godina vjernosti u sakramentu svete `enidbe obnovili su Stipan i Mila Leroti} na misnom slavlju u nedjelju na sam dan svog vjen~anja 30. sije~nja u sisa~koj katedrali Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku. Misno slavlje i obrede obnove bra~nih zavjeta predvodio je katedralni `upnik Antun Sente, ml.

Stipan i Mila su ro|eni u malom mjestu Dalmatinske zagore, Dobranju, op}ina Imotski, sada Cista Provo. Stipan 1934. godine, a Mila 1939. godine u obitelji Vuleti}. Poznavali su se oni od ro|enja, kad su svi zajedno i{li od malih nogu na nedjeljne Mise. Odrastali su u velikim obiteljima kako je u ono vrijeme bilo uobi~ajeno, kako se znalo re}i koliko je Bog dao, a davao je uvijek nesebi~no. Stipan u obitelji od troje bra}e i tri sestre, a Mila u obitelji dvoje bra}e i dvije sestre. Bilo je tu jo{ bra}e i sestara i sa jedne i sa druge strane koji su kao mala djeca umrli, pa je za njih `ivot koji je pro`et ra|anjem i umiranjem bilo ne{to {to ih je od malih nogu odgajalo da je sve {to dobri Bog po{alje na `ivotni put sastavni dio `ivota. Kad je za to do{lo vrijeme zagledali su se jedno u drugo kao i svi mladi i zaljubili se, odlu~ili su se o`eniti. Bilo je to to~no na dan 30.1.1961. godine u `upnoj crkvi Svetog Ivana Krstitelja u rodnom im selu Dobranju.

56

Stipan je kao i ve}ina njegovih sumje{tana odmah nakon vjen~anja oti{ao na rad u Njema~ku gdje je nakon punih 35 godina rada zaradio i mirovinu. Mila je ostala u Dobranjima i brinula se za obitelj koja je kao mlada ostala bez majke, tako da je zatekla dvije mlade djevojke u ku}i i djevera koji je 19 godina mla|i od njezinog mu`a. Bila im je kao druga majka. Rodilo im se i dvoje djece u Dobranjima - Iva i Petar. Kad su se poudale mu`evljeve sestre, 1967. godine sele u Sisak. U Sisku im se ra|a i tre}e dijete k}er Ankica.

Skromno i polako izgradili su oni svoj dom i obitelj podigli do udaje i `enidbe. Djeca su im rodila trinaestero unu~adi, koja su se i na pedeset godi{njicu njihova vjen~anja okupila kako bi organizirali i uveli~ali njihovo slavlje. Bila je to obnova bra~nih zavjete kako to nala`e sveta Crkva, sve~ano i dostojanstveno. Suze radosnice zasjale su na licima prisutnih kad se na koncu sve~ane mise uru~ivao i Papin blagoslov. Pljesak se prolomio cijelom crkvom, bilo je to znak iskrenog odu{evljenja i priznanja za sve {to su cijeli svoj `ivot jedno drugom bili i ostali vjerni kao primjer svojoj djeci i cijeloj `upnoj zajednici.

Iva Kus Kri` ljubavi

@IVOT U DUHU

SNIMITI FILM PREMA ROMANU

Stjepan Bonev

NAZAD

SPIELBERGOV VANZEMALJAC

GOVORITI IKAVICOM

NAJTANJE SLOVO

PRVA NAPOLJU NEPOZNANICA

MAGAREĆA ABECEDA URSULA ANDRESS

MUŽA, STUPAR ZEMLJIŠNA MJERA

NASLOV OMANSKIH VLADARA ITALIJA

LISIČJA OREPINA

IGOR VORI

STEEV

IZBOČINA KOPNA U MORU SUMPOR

CRTAČI KARIKATURA INTELIGENCIJA

KOSTAJNIČKA RIJEKA “SONOMA STATE UNIVERSITY”

SVINJA U ENGLEZA VELIMIR ZAJEC

JARBOLI

OBLIČJE JUŽNOAMERIČKA PAPIGA

GRAM

“DIGITAL AUDIO TAPE”

RASTAVNI VEZNIK

GRAD U NIGERIJI

“OPTICAL EDGE DEVICE”

BIBLIJSKI GRAD

NAPAD, NASRTAJ

MRAK

RUSKA IZRAELSKI ŠPANJOLSKA NOGOMETAŠ SVEMIRSKA AMPER AGENCIJA ARAD

KARDINAL GIOVANNI BATTISTA PROŠLE GODINE

MALTA GLUMICA MIRANDA

NULA DIVLJA RUŽA “U REDU” SLOVO GLAGOLJICE

KVAR, HAVARIJA INKA ETEROVIĆ

FLUOR KUNG FU LEGENDA, BRUCE

TIP CITROENA TIP LEXUSA

“TENIS KLUB”

NEĆUDOREĐE ŠVEDSKA

NEOBAVEZNO PRIČATI

Kri` ljubavi

57

@IVOT U DUHU

Prvi nosa~ zvuka dje~jeg katedralnog zbora “Kri` ljubavi” PROMOCIJA CD-a BITI ]E 17. VELJA^E U 19.30 SATI U DOMU KULTURE KKV • PROMOCIJU ]E UZVELI^ATI: DZ ISKRICE IZ ŽUPE SVETOG LUKE IZ ZAGREBA, DAMIR KUKURUZOVI] I JAZZ TRIO, JACQUES HOUDEK I VI SVOJIM DOLASKOM

2 5 0

58

Kri` ljubavi