Tema broja: Odgovornost osobnog

Piše: Zrinka Jezdić, dipl.med.techn., clin.aromath.

6

OSOBNI RAZVOJ JE NAJVEĆI DAR KOJI MOŽEMO DATI SEBI. USUDILA BIH SE REĆI DA NAM JE TO I DUŽNOST JER SMO ROĐENI S NEPOVREDIVIM PRAVOM NA ŽIVOT, A U DUHOVNOM ASPEKTU S VELIKIM POTENCIJALOM OSOBNOG RAZVOJA. STOGA SMO I ODGOVORNI ZA NJEGA.

Odgovornost osobnog razvoja

Svi ljudi teže doseći unutarnji mir, sreću, zadovoljstvo, osjećaj ispunjenosti. Velika većina čeka poticaj „izvana“ tj. da se nešto promijeni ili dogodi što bi ih pomaknulo u svijesti, promijenilo život. Takvi ljudi se prepuštaju tijeku života s razine nesvjesnog i žive svoj život kako bi ga preživjeli. Manjina ima svijest o potrebi promjena i pronalaženju sebe u odjecima života. A pravi aspiranti i duhovni istraživači sami potiču svoje promjene, hrabro ulaze u iskustva, kreiraju svoj život i žive autentično što je najbolji odraz razvoja. RAD NA SEBI

Rad na sebi odnosi se na sve razine našeg postojanja i dijelove našeg bića. Na fizičkoj razini on se manifestira kroz održavanje/ očuvanje zdravlja (prehrana, tjelovježba, higijena spavanja, eliminacija, disanje i zdrav seksualni život). Na energetskoj razini kroz rad na održavanju kvalitetnih međuljudskih odnosa, socijalnu interakciju te osobne ostvarenosti na materijalnoj razini (dovršavanje započetog, ispunjenje ciljeva, stvaranje, izvršavanje radnih i životnih zadataka). Na emocionalnoj razini rad na sebi traži osvještavanje emocija, njihovo otpuštanje ili integraciju. Na mentalnoj razini rad na sebi provodi se kroz informiranje, učenje, planiranje i organiziranja, kreiranje, promišljanje i spoznaju. Na duhovnoj razini rad na sebi je konstantno nastojanje i vježbanje življenja duhovnih kvaliteta, kontinuirano nastojanje življenja u skladu s prirodom i svim oblicima života. PREPREKE U RADU NA SEBI

Kad bi rad na sebi bio jednostavan, ne bi bilo potrebe toliko pisati o njemu i objašnjavati njegovu nužnost. Već prva prepreka je svijest/nesvijest o sebi koja se manifestira većom ili manjom odvojenošću od svog bića tj. biti. Ako netko nije svjestan značenja i mogućnosti osobne promjene neće ni krenuti u tom smjeru, jer takvo nešto za njega ne postoji. Osoba nije u stanju osobni

razvoj vidjeti kao opciju poboljšanja kvalitete života. Druga prepreka su negativna uvjerenja, mentalni koncepti koji određuju njihov život. Prije svega ljudi se vole baviti drugim ljudima i globalnim životnim situacijama u kojima pronalaze uzroke vlastite nemoći, slabosti i frustracija. Okrivljavanje, kritiziranje, prebacivanje odgovornosti, projekcije i predrasude omiljene su radnje ljudi koji nisu u stanju ili ne žele raditi na sebi. Treća prepreka su neugodne emocije poput straha, tjeskobe, ljutnje, bijesa, ljubomore i mržnje, koje isključivo služe za prikrivanje vlastitih osobnih nedostataka kao što su smanjeno samopouzdanje, samopoštovanje i umanjeni dignitet. Sve navedeno može se svesti pod jedan nazivnik, a to je „nezdravi ego“. Kada se samo pola navedenog nađe u jednoj osobi stvaraju se tipovi osobnosti poput: ovisničkih tipova, paranoidnih tipova, border tipova i narcisoidnih tipova, koji mogu sprječavati ili otežavati razvoj drugih osoba. Ukoliko se većina ili sve navedeno nađe u jednoj osobi tada imamo poremećaje ličnosti koji su čvrsto uvjereni da mogu stvarati ili mijenjati stvarnost kako na pojedinačnom tako i na globalnom nivou. Samo načelo je ispravno i da se ne radi o „bolesnom egu“, nastojanje i motivacija bili bi potpuno prihvatljivi. Utjecaj na stvarnost ide iz iskrivljene slike o sebi, beskrupuloznosti i makijavelizma. Kako je većina „slaba“, tako oni koji žive narcističku sliku o sebi lagano preuzimaju moć od većine nesvjesnih i nemoćnih ljudi. Radi se najčešće o psihopatskim i narcisoidnim poremećajima ličnosti. Takve ličnosti porobljuju sve one koji ne žele, ne mogu ili neće raditi na sebi. Sve zajedno, u kojem god obliku ili na kojem god nivou te prepreke nastanu, predstavljaju beskonačnu petlju iluzije ili iskrivljenih slika o sebi samima. Nije jednostavno, ali nije ni nemoguće izaći iz iluzije i dati sve od sebe da pronađemo istinskog sebe.

POTENCIJAL RADA NA SEBI

Potencijal rada na sebi govori nam o osobnim mogućnostima i sposobnostima koje su nam na raspolaganju u svrhu osobnog razvoja. Tvrdim da svi ljudi imaju podjednaki potencijal, no sposobnosti i mogućnosti su nekima ograničavajuće. Osobna mogućnost sastoji se od stupnja inteligencije, nivoa obrazovanja, kvalitete uma, načina razmišljanja, širine svijesti i životne strasti/volje. Sposobnosti su urođene ili stečene vještine koje koristimo u životu, npr. način na koji si organiziramo život, način na koji komuniciramo i zauzimamo se za sebe, način na koji ostvarujemo svoje ciljeve, koristimo naučeno i sl. MAKSIMALNI DOMET OSOBNOG RAZVOJA

Maksimalni domet osobnog razvoja je: zdravo tijelo sukladno godinama, stabilne i balansirane emocije, kreativan um, zdrav razum i širina razmišljanja, zdrav ego, samodisciplina, samokontrola, samosvijest, empatija, ispravnost, sposobnost kontakta s prirodom, bogom i svim živim bićima. Može se još opisati kroz životnu samo-realizaciju koja je posljedica sposobnosti življenja svoje autentičnosti. ODGOVORNOST OSOBNOG RAZVOJA

To je spoznaja: o utjecaju osobnog razvoja na sebe i druge, o djelovanju razvoja na kvalitetu svog života i života drugih, o posljedicama razvoja na sebe i druge ljude. Osobnim primjerom možemo pokrenuti čitav niz akcija i reakcija koje jednakom snagom mogu djelovati kako na nas tako i na druge. Odgovornost osobnog razvoja je također sposobnost djelovanja kojom možemo utjecati na budućnost čovječanstva i njegovu evoluciju. LAURUS NOBILIS - POBJEDNIK

Sama riječ laurus dolazi od latinske riječi laudare koja znači hvaliti i zbog toga je pobjednika krasio lovorov vijenac (laurus znači poštovan, a nobilis poznat). Kroz povijest su ga nosili pobjednički generali, carevi, pjesnici, vrhunski sportaši i akademici, jer se smatrao najvišim priznanjem. Sve su to ljudi/uloge koje govore o raznim oblicima samo-realizacije i autentičnosti. Uspjeli su pobijediti sebe, preuzevši odgovornost za ono što jesu.