Tema broja: Uzgoj lovora, Sabina Fureš aromath.spec.

Uzgoj lovora

14

LOVOR (LAURUS NOBILIS L.) JE AROMATIČNI, ZAČINSKI I LJEKOVIT DRVENASTI GRM KOJEG U PRIRODI NALAZIMO U PRIMORSKIM PODRUČJIMA HRVATSKE I U ZEMLJAMA OKO SREDOZEMNOG MORA. U HRVATSKOJ JE RASPROSTRANJEN U ISTRI, HRVATSKOM PRIMORJU I DALMACIJI, A NAJBUJNIJI MU JE RAZVOJ NA OBRONCIMA UČKE U BLIZINI GRADOVA POPUT OPATIJE I LOVRANA KOJI JE I DOBIO IME PO OVOJ BILJCI.

Raste u priobalju i na otocima, pojedinačno ili u skupinama. Staništa lovora su makije, kamenjari na 300 – 400 m nadmorske visine. Uzgoj lovora na većim površinama rasprostranjen je u Grčkoj i Turskoj koja je glavni svjetski proizvođač i izvoznik lovora – oko dvije trećine svjetske trgovine. Manje količine lovora proizvedu se u Maroku, Albaniji i Izraelu.

Na području Hrvatske uzgaja se lovor vrste Laurus nobilis. Unutar porodice Lauraceae nalazimo još neke vrste lovora i to: azorski lovor – Laurus azorica koji raste na Azorskom otočju i na Madeiri, brdski (planinski ili kalifornijski) lovor – Umbellularia californica uz obalu Sjeverne Amerike i Laurus novocanariensis – na kanarskim otocima i Madeiri.

Lovor dobro uspijeva na prosječnim godišnjim temperaturama od 8-27°C i s godišnjim oborinama od 300-2200 mm. Podnosi lagani mraz, dok jači mraz može bitno oštetiti biljku te izazvati njeno propadanje. Za optimalan razvoj treba dovoljno sunčeve svjetlosti, a kod manje izloženosti suncu snizuje se temperatura koja dovodi do razvoja lista manje površine pa tako i smanjenog

sadržaja esencijalnog ulja u listu, sukladno njegovoj površini. Lovor koji se uzgaja blizu razine mora sadrži veći postotak esencijalnog ulja za razliku od lovora koji se uzgaja u unutrašnjosti. Prilikom formiranja listova, ubrzani rast bilježi se tijekom prvih 30-40 dana te usporava u sljedećih 15-20 dana i općenito prestaje nakon otprilike 60 dana. Lišće može ostati na drvetu 1-3 godine. Esencijalno ulje akumulira se u palisadnim i mezofilnim stanicama lišća i doseže sadržaj od 1-3% u svježem listu. Sadržaj esencijalnog ulja se povećava tijekom ranog ljeta, a maksimum doseže tijekom ljeta. Najbolje vrijeme za sadnju lovora je sredina jeseni prije nego nastupe jaki zimski mrazovi. Na taj način biljka ima vremena razviti korijenov sustav prije ljetnih mjeseci kada u tlu ima manje vlage.

UZGOJ IZ SADNICA

Na otvorenom prostoru sadnice lovora se sade na prethodno očišćenom tlu od trave, korova i drugih biljaka. Sade se u rupe veličine dvostruko šire od širine korijena, čime se osigurava prostor kako bi se korijen mogao bolje razvijati u tlu. Razmak između sadnica lovora je između 60 – 90 cm, a kasnije prilikom presađivanja presađuju se na međusobnu udaljenost 4- 6 m. Na dno iskopane rupe dodaje se malo prihrane, a ukoliko je tlo teško ili pjeskovito, preporučljivo je dodati kompost na bazi ilovače. U tako pripremljene rupe polažu se sadnice, tako da vrh korijena ne strši iznad zemlje, već da bude barem 2 cm ispod vrha zemlje. Rupe se zatim zatrpavaju zemljom koja se lagano nabija kako bi se učvrstio korijen. Ukoliko postoji opasnost od jakog vjetra, ili se radi o višim sadnicama od otprilike 120 cm, iste se učvršćuju vezanjem za kolac. Lovoru odgovaraju dobro drenirana, propusna tla. Može rasti na glinastim, ilovastim ili pjeskovitim tlima. UZGOJ IZ SJEMENA

Osim sadnicama, lovor se može uzgojiti i iz sjemena, što je dugotrajniji proces, budući da lovorovo sjeme ima iznimno dugo razdoblje klijanja koje varira od 10 dana do 6 mjeseci.

Pripremila: Sabina Fureš, aromath.spec.

Prije sadnje potrebno ga je natopiti u toploj vodi 24 sata. Tako pripremljene sjemenke lagano se utiskuju u donekle vlažno tlo u međusobnom razmaku od 2 cm te se zatim prekrivaju tankim slojem komposta ili pijeska. UZGOJ U TEGLAMA

U kontinentalnim krajevima, radi hladnije klime, lovor se uzgaja u teglama, kako bi se u zimskim mjesecima mogle unijeti u prostor zaštićen od mrazeva i niskih temperatura. Tegla u kojoj se razvija lovorov korijen ne smije biti prevelika, jer se radi viška prostora više razvija korijen nego nadzemni dio biljke, a i zadržava se višak vode u tegli te na taj način istiskuje zrak i može ugroziti opstanak biljke. Koristi se supstrat za mediteranske biljke koji se odlikuje dobrom propusnošću za vodu, budući da lovor zahtijeva dobro ocijeđeno i drenirano zemljište. Radi ograničenog prostora za rast i razvoj, lovor će ostati niži. Potrebno ga je redovito orezivati i češće gnojiti te svakih 3 – 4 godine izvaditi iz tegle i presaditi u novo tlo.

Klima - lovor se sadi na sunčanim ili na polusjenovitim staništima. Preporučljivo ga je tijekom vrućih ljetnih mjeseci zaštititi sjenom od izravnog sunčevog svjetla. Uzgaja se do 400 m nadmorske visine. Zimi podnosi temperature do - 6oC. Tijekom faze ukorjenjavanja najpovoljnija temperatura kreće se 24 - 25oC.

Voda - lovor je potrebno redovito zalijevati kako bi se korijen pravilno razvijao i pružio biljci stabilnost. Između zalijevanja

treba pustiti da se supstrat ili tlo osuše, jer biljka neće rasti u previše vlažnom tlu ili supstratu.

Gnojidba i održavanje –lovor treba prihranjivati sporootapajućim gnojivima. Količina potrebnog gnojiva ovisi o veličini biljke. Biljkama koje se više godina uzgajaju u istoj posudi na početku vegetacije treba dodati gnojivo s više dušika, dok se na kraju vegetacije dodaje gnojivo s većim udjelom kalija. U veljači se pristupa rezidbi lovora, prilikom čega treba umjereno orezivati budući da biljka sporo raste. Poslije rezidbe preporučljivo je primijeniti stimulator rasta kako bi se ublažio stres koji biljka doživi nakon rezidbe.

Berba – može se vršiti tijekom cijele godine, no s obzirom na sezonsku varijabilnost u proizvodnji esencijalnog ulja, njegova najveća sinteza započinje u rano ljeto i doseže maksimum sredinom ljeta. Beru se mladi i u potpunosti formirani listovi i grančice te se ubere maksimalno 1/3 ukupne količine listova s jedne biljke. Ako se koristi kao začin, lovor se suši u tankom sloju na toplom, suhom i prozrančnom mjestu na maksimalno 40 oC oko dva tjedna s povremenim okretanjima radi ravnomjernog sušenja lista.

Bolesti – najčešće bolesti lovora su trulež korijena, pepelnica i kloroza. Trulež korijena je gljivična bolest lovora koja napada biljku u svim razvojnim stadijima te se najčešće javlja na korijenu i stabljici i izaziva njihovo truljenje, radi čega listovi žute. Biljku je potrebno tretirati fungicidima, ili ju je potrebno potpuno odstraniti. Pepelnica se često pojavljuje tijekom sušnih i toplih ljeta, a uočljiva je na listovima kao prljava bijela ili pepeljasta prevlaka, radi čega se listovi savijaju i suše te opadaju. Tretira se odgovarajućim fungicidima. Kloroza se prepoznaje

po žutim listovima lovora, a ukazuje na manjak hranjivih sastojaka - željeza ili dušika. Ovisno o uzroku, tlu se može dodati sumpor, organska tvar ili tresetna mahovina kako bi se poboljšala njegova kiselost i drenaža. Kod nedostatka dušika u tlu dodaje se gnojivo bogato nitratima. Štetnici – od štetnika izdvajamo lovorove štitaste uši, lovorove muhe i tripsi. Lovorove štitaste uši sitni su smeđi štetnici koji se nalaze na stabljici i naličju lista. Ispod njih razvijaju se jajašca koja se hrane biljkom, pri čemu izlučuju mednu rosu na kojoj se razvijaju gljive čađavice, pri čemu biljka zaostaje u razvoju, kržlja i naposlijetku suši. Teško se suzbija, a kao mjera zaštite primijenjuju se insekticidi u 2 do 3 uzstopna prskanja u razmacima 10 do 14 dana. Lovorove muhe uzrokuju kovrčavost listova te izgledaju kao da su ih napale lisne uši. Mogu prenijeti virusne bolesti na biljku. Pojava lovorovih muha može se kontrolirati žutim mamcima. Tripsi, sitni štetnici koji se pojavljuju na listovima te na njima uzrokuju srebrnaste i crne mrlje, nepravilnog oblika koje s vremenom tamne i uzrokuju deformaciju i sušenje lista. Kao mjera zaštite primijenjuju se insekticidi tijekom vegetacije.

ISTRAŽIVANJA

• Dudaš S. i Venier L. (2009.) provele su istraživanje o varijabilnosti sadržaja esencijalnog ulja u listovima lovora Laurus nobilis. Utvrđeno je da muške biljke lovora imaju niži sadržaj esencijalnog ulja od ženskih biljaka lovora. Najpogodniji period za berbu listova sa ženskih biljaka lovora utvrđen je za vrijeme cvatnje te kratko nakon cvatnje, kada je najviši sadržaj esencijalnog ulja, i to u ožujku i travnju, dok je najniži sadržaj esencijalnog ulja u kolovozu.

• Ayanoğlu F, Kaya DA, Bahadirli N. (2018.) proveli su istraživanje kojim su nastojali utvrditi optimalni razmak sadnje lovora kao poljske kulture, a koji bi davao najbolje prinose. Veći prinos davale su biljke pri gustoći nasada 1m x 1,5m, a za strojni uzgoj uzorak sadnje 1 x (1m x 3m). Pri tom je utvrđeno da je pogodnija jedna berba jednom godišnje, umjesto planiranih dviju berbi godišnje, jer biljka nije u stanju proizvesti dovoljno izbojaka do mjeseca studenog. Najvažniji rezultat studije bilo je utvrđivanje lovora kao biljke za uzgoj poput poljskih usjeva, radi olašane proizvodnje lišća i esencijalnog ulja lovora, umjesto uništavanja prirodne, samonikle vegetacije.

REFERENCE:

Ayanoğlu F, Kaya DA, Bahadirli N. Effects of planting density and harvesting time on leaf and essential oil yield of bay laurel (Laurus nobilis L.) cultured in shrub form. The 7th International Conference on Advanced Materials and Systems, Bucharest, Romania, October 18–20, 2018; p. 289–294. Čuić M. Sezonska varijabilnost sadržaja flavonoida vrste Laurus nobilis L. (Lauraceae) s područja Lovrana [Diplomski rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet; 2018.

Dudaš S, Venier L. Varijabilnost sadržaja eteričnog ulja u listovima lovora Laurus nobilis L.. Glasnik Zaštite Bilja, 2009, 32(6):46-54.

LITERATURA:

Ašić S. Ljekovito bilje. Rijeka, Dušević i Kršovnik d.o.o., 1999. Domac R. Mala flora Hrvatske i susjednih područja. Zagreb, Školska knjiga Zagreb, 1984.

Grdinić V. i Kremer D. Ljekovito bilje i ljekovite droge: farmakoterapijski, botanički i farmaceutski podaci, Zagreb, Hrvatska ljekarnička komora, 2009.

Grlić Lj. Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. Ex libris, Rijeka, 2005, 06/dvosupnice/ lovorke/lovor

Houdret J. Ljekovito bilje uzgoj i uporaba: cjelovit i praktičan vodič za uspješan uzgoj bilja i sveobuhvatan popis bilja. Rijeka, Dušević i Kršovnik d.o.o., 2002.

Kuštrak D. Farmakognozija fitofarmacija. Zagreb, Golden marketing - Tehnička knjiga, 2005.

Lauraceae, https://www.britannica.com/plant/Laurales#ref594437, pristupljeno 07.05.2021.

Laurus, https://uses.plantnet-project.org/en/Laurus_nobilis_(PROSEA) pristupljeno 10.05.2021.

Nikolić T. Sistemska botanika: raznolikost i evolucija biljnog svijeta. Zagreb, Alfa d.d., 2013

Toplak Galle K. Domaće ljekovito bilje. Mozaik knjiga, Zagreb, 2016.