Iz iskustva

MELITA PETROVIĆ, mag.pharm.

Ozljedu je teško predvidjeti i izbjeći, no ako se pravovremeno i stručno obradi prikladnim antiseptikom, ranim zatvaranjem rane dobrim kirurškim tehnikama i kvalitetnim materijalima, najbolje će se prevenirati nastanak i obujam ožiljaka

U ljekarni ponekad dobijemo upit za pomoć oko zacjeljivanja ili prikrivanja ožiljka, nastalog primjerice nakon kirurškog zahvata, ozljede ili opekotine, akni…

Koža je naš najveći organ, a njen besprijekoran izgled doživljava se kao znak dobrog zdravlja te pridonosi osjećaju samopoštovanja. Ako je iz nekog razloga izgled kože narušen brazgotinama i ožiljcima, pogotovo ako su na vidljivom mjestu, problem može postati ne samo estetski već i psihološki.

Ožiljcima nazivamo vidljive promjene na koži, koje zaostaju nakon njena oštećenja, odnosno cijeljenja rane nakon ozljede ili upalnog procesa, opekline, kemijskih pilinga, dermoabrazija, tretmana laserom, nakon kirurških zahvata ili akni, a predstavlja prirodni proces cijeljenja s ciljem obnavljanja zaštitne funkcije kože. Rastom novog vezivnog tkiva organizam nastoji nadoknaditi nastalo oštećenje, pri čemu se nastali defekt nikada ne može potpuno ukloniti. Zbog stvaranja novog tkiva koža ima drugačiju strukturu od prvobitne i zato i izgleda drugačije. Čak i nakon što je rana zarasla, tijelo nastavlja usmjeravati kolagen na pogođeno mjesto, što tijekom vremena rezultira povećanjem veličine i promjenom oblika ožiljka. Ožiljak koji nastane nema dobru cirkulaciju, ponekad je neujednačen i manje je elastičan, a moguće su i varijacije u boji.

U početku ožiljci izgledaju crveni i zadebljani, a potom s vremenom postupno blijede. Osobine su im da nikad ne potamne (jer u procesu cijeljenja ne dolazi do regeneracije melanocita) i da se na mjestu nastanka ne obnavljaju dlake, lojnice i znojnice. Također, elastičnost ožiljka je smanjena, a javlja se i sklonost otvrdnuću i kontrakcijama (ako su ožiljkom zahvaćene veće površine ili se nalazi u predjelu zgloba) što može ograničavati kretnje ako se ožiljak nalazi u blizini zgloba.

Razlikujemo nekoliko vrsta ožiljaka. Atrofični ožiljci su tanke površine i često su lagano uleknuti, mogu biti hiperpigmentirani (smećkasti) ili hipopigmentirani (bjelkasti). Nastaju obično uslijed lošeg cijeljenja rane, najčešće na leđima kao posljedica uklanjanja madeža.

Nasuprot atrofičnim ožiljcima, proces cijeljenja kože nakon ozljede može rezultirati hipertrofičnim ožiljcima i keloidima. Hipertrofični ožiljci uzdignuti su iznad razine okolne kože i mogu zauzeti veću površinu od ishodišnog oštećenja kože, crvene su boje, mogući su početna bolnost ili svrbež, a s vremenom dolazi do izravnavanja ožiljka i gubitka crvene boje. Razvija se ubrzo nakon traume ili kirurškog zahvata, a nastaje kao rezultat prekomjerne proizvodnje kolagena tijekom cijeljenja rane. S vremenom dolazi do blagog poboljšanja, no ne može sasvim nestati bez tretmana.

Još su veći problem keloidi, posljedica patološkog cijeljenja rane, kod kojih se stanice umjesto da odumiru, nekontrolirano i pojačano množe. Mogu uzrokovati estetske i funkcionalne deformitete, bolni su i ponekad svrbe. Za razliku od hipertrofičnih ožiljaka koji nastaju u ranoj fazi iza traume, keloidi se razvijaju nekoliko mjeseci ili godina kasnije, a posebno su veliki kod dubokih opekotina. Hipertrofični ožiljak ostaje unutar granica ožiljka, dok keloid raste preko te granice. Odsijecanje hipertrofičnog ožiljka često pogorša problem, pa ožiljak postane keloid.

Ozljedu je teško predvidjeti i izbjeći, no ako je ona pravovremeno i stručno obrađena prikladnim antiseptikom, ranim zatvaranjem rane dobrim kirurškim tehnikama i kvalitetnim materijalima, najbolje će se prevenirati nastanak i obujam ožiljaka. To je posebno važno kod djece u fazi rasta, jer je elastičnost ožiljka smanjena, a javlja se i sklo-

nost otvrdnuću i kontrakcijama.

Karakteristike prema kojima se ožiljak razlikuje od okolne kože mogu biti manje ili jače izražene, a ovisno o intenzitetu određuju se kozmetska i funkcionalna svojstva ožiljka te daljnji tretman.

U svrhu uklanjanja ili smanjenja vidljivosti ožiljaka, današnji razvoj medicinskih tehnologija raspolaže s više vrsta plastično-rekonstrukcijskih tehnika. Primjenjuju se metode krioterapije (“zamrzavanje“ površine ožiljka, što katkad dovodi do smanjenja veličine ožiljka, a najčešće se primjenjuje u terapiji ožiljaka nakon akni), laserska terapija i kemijski piling. Terapije se provode kod dermatologa, a izbor metode ili tretmana ovisi o vrsti ožiljka.

Koriste se i farmakološke metode, injekcije kortizona koje mogu smekšati i stanjiti keloide. Injekcije kolagena i hijaluronske kiseline koriste se za tretman uleknutih ožiljaka i bora. Kirurško liječenje keloida primjenjuje se samo kod onih bolesnika kod kojih konzervativnim načinom nije postignut željeni učinak, no keloidi se nakon kirurškog liječenja opetovano javljaju u velikom broju slučajeva.

Za liječenje ožiljaka od akni ponekad je potrebno kombinirati više raznih metoda da bi se oni uklonili. Može se reći da je danas metoda izbora laser.

Osim više vrsta postupaka kod specijalista dermatologa, za tretman manjih ožiljaka u ljekarnama se mogu nabaviti različiti medicinski proizvodi. Za prekrivanje se mogu koristiti korektivni puderi, a od ostalih neinvazivnih tehnika savjetuje se primjena različitih neutralnih lokalnih pripravaka ili onih s dodatkom biljnih ekstrakata. Upotreba tih preparata ima dobar učinak na proces obnove kože i postiže se kozmetski učinak.

Gel koji sadrži ekstrakt luka, heparin i alantoin registriran je kao bezreceptni lijek - cikatrizant, tj. sredstvo za poticanje cijeljenja rane. Ima antiinflamatorno i antiproliferativno djelovanje, omekšava strukturu kolagena i potpomaže regeneraciju. Heparin ima svojstvo vezivanja vode i omekšava ožiljak. Ukoliko je ožiljak posljedica kirurške intervencije, preporuča se njegova upotreba 1014 dana nakon skidanja konaca, a kod opekotine poslije reepitelizacije, tj. kada se rana nalazi u fazi proliferacije. Primijenjen na vrijeme, osim što će djelovati preventivno na stvaranje keloida i hipertrofičnih ožiljaka, gel će ubrzati i zarastanje rane, smanjiti edem i svrbež. Taj gel pokazao je i dobar učinak kod svježih i tek nastalih strija kao i kod trudnica koje su ga koristile preventivno.

Zbog svojih svojstava i učinkovitosti danas se kao metoda izbora u tretmanu ožiljaka preporučaju silikonski preparati. Po kemijskom sastavu to su sintetski polimeri, a na tržište dolaze kao gelovi ili silikonske pločice. Pravilnom i dovoljno dugom primjenom silikonskih preparata postiže se smanjivanje više neugodnih simptoma koji prate pojavu ožiljaka - smanjenje volumena, poboljšanje elasticiteta, smanjenje crvenila, boli i svrbeža. Posebno su prikladni za primjenu kod manjih ožiljaka na izloženim dijelovima tijela. Gel se nanosi 2-3 puta na dan, proziran je i brzo se suši, pa se preko njega može nanositi i kozmetičko sredstvo za prikrivanje ožiljaka.

Na našem tržištu postoji više silikonskih gelova, jedan od njih primjerice, pored visokog sadržaja silikona, sadrži i ester vitamina C koji kao antioksidans olakšava sintezu kolagena u tkivu i pomaže da ožiljci postanu glatki; drugi s dodatkom vitamina E za održavanje uravnotežene hidratacije kože te poboljšanje izgleda ožiljaka; ili silikonski gelovi s dodatkom prirodnih ekstrakata (luk, gotu kola, aloja...).

Postoji i silikonski preparat u obliku stika koji sadrži i beta-glukan te UVA i UVB filtere za zaštitu od UV-zračenja. Jednostavno se koristi, stvara nevidljivi, prozirni, tanki film koji čini zaštitnu barijeru za cijeljenje ožiljka i pridonosi održavanju uravnotežene vlažnosti kože. Koristi se na ožiljku koji mora biti zatvoren, čist i suh, i to bez utrljavanja. Nanosi se 2-3 puta na dan. Kod ožiljaka veće površine prednost imaju silikonske pločice.

Silikonski preparati koriste se za hipertrofične i keloidne ožiljke, a važno je napomenuti da u primjeni treba biti strpljiv, jer se učinak očekuje tek nakon nekoliko tjedana ili mjeseci.

Krema koja sadrži superoksid dismutazu (SOD) - enzim dobiven iz zelene rajčice - koristi se kao antioksidans za kožu, za zaštitu kože od djelovanja slobodnih radikala, a ima povoljan učinak i na ublažavanje ožiljaka. Terapija također traje mjesecima.

U ubrzavanju i poboljšanju postupka reepitelizacije i obnove tkiva kod površinskih rana (raspuklina, ogrebotina, abrazija, osipa, opeklina prvog i drugog stupnja, površinskih porezotina...) te nakon postupaka pilinga, epilacije i lasera, kirurških rana i rana od dekubitusa, korisni su i preparati s hijaluronskom kiselinom.

Zaključak

Svi lokalni pripravci za tretiranje ožiljaka djeluju na hipertrofične i keloidne ožiljke, ali nemaju učinka na atrofične ožiljke. Pacijentima je važno naglasiti da je važno svaki ožiljak tijekom prvih nekoliko mjeseci štititi od sunca i koristiti preparate s visokim zaštitnim faktorom.

Posebnim specijalističkim tretmanima i upornim nanošenjem preparata, izgled ožiljka može se poboljšati, ožiljak se može smanjiti, ali ne i u potpunosti nestati, jer vezivno tkivo ožiljka nikad ne može imati izgled i strukturu zdrave kože.

Zbog toga je za uspješno liječenje ožiljaka važno da liječnik i pacijent definiraju što pacijent očekuje i što mu najviše smeta. Sukladno tome odabire se najbolji način liječenja, ali i ovisno o lokalizaciji i veličini ožiljka, dobi bolesnika i prethodnom odgovoru na terapiju. Najčešće se po preporuci dermatologa preporuča kombinirana primjena različitih oblika liječenja, i to individualno za svakog bolesnika.