Olakšavanje tegoba menopauze

MELITA PETROVIĆ, mag.pharm.

OLAKŠAVANJE TEGOBA MENOPAUZE

Tijekom menopauze neke žene neće

imati nikakvih tegoba, a kod nekih će simptomi biti tako izraženi da će im znatno umanjiti kvalitetu života.

Prirodni fiziološki proces koji svi nazivamo menopauzom, iako je to ustvari naziv za posljednje fiziološko krvarenje iz maternice, tj. za posljednju menstruaciju kojom prestaje hormonska funkcija jajnika, javlja se kod svake žene, i to uglavnom u dobi kada su još uvijek radno aktivne. Produljenje životnog vijeka rezultira time da žene gotovo trećinu života žive u postmenopauzi.

Smanjeno lučenje hormona (primarno estrogena) dovodi do niza strukturnih i funkcijskih promjena u svim tkivima i organima, što rezultira nizom subjektivnih tegoba koje smanjuju kvalitetu života u menopauzi - od navala vrućine (tzv. valunzi), znojenja i ubrzanog rada srca, promjena na vaginalnoj sluznici, čestog noćnog mokrenja, do psihičkih tegoba (promjene raspoloženja, umor, nesanica, ponekad i depresija..).

Klinički simptomi mogu uključivati i promjene u serumskim vrijednostima masnoća, promjene na koži i osteoporozu. Iako je to prirodna biološka promjena, žene različito reagiraju što se tiče brojnosti, intenziteta i duljine trajanja simptoma.

Do sve češćih poremećaja menstruacijskog ciklusa, neurednih krvarenja, palpitacija i vazomotornih tegoba dolazi već 4-5 godina prije menopauze, a kod nekih žena i ranije. Svaka žena drugačije proživljava to životno razdoblje. Važno je prepoznati simptome i pacijentici pružiti pomoć, prije svega savjetom u pogledu nefarmakoloških mjera.

Rjeđe se pojavljuju iznimno teški simptomi menopauze, kada treba potražiti pomoć liječnika i liječiti ih lijekovima. Većina žena ima lakše tegobe i važno je to razdoblje prihvatiti kao prirodan tijek života, a ne kao bolest.

Mnogi simptomi i komplikacije koje se razvijaju kod žena u postmenopauzi mogu se ublažiti ili čak izbjeći pravilnim stilom života. Redovito vježbanje, boravak u prirodi, kontrola tjelesne težine, nepušenje, izbjegavanje alkohola, prehrana bogata vitaminima i mineralima, posebno kalcijem, može pomoći u zaštiti od kardiovaskularnih bolesti i osteoporoze.

Razdoblje menopauze pravo je vrijeme da žene započnu s pravilnom prehranom ako to nisu učinile već ranije, zatim s prestankom pušenja, redovitom tjelovježbom i reduciranjem stresa.

Prehrana bogata nezasićenim masnim kiselinama, bjelančevinama biljnog i životinjskog porijekla, sa smanjenim udjelom ugljikohidrata, te suplementacija kalcijem i vitaminom D, pridonose smanjenju simptoma menopauze, održavanju tjelesne težine i boljem fizičkom i psihičkom stanju. Pacijenticu bi također trebalo podsjetiti i na obavezu redovitih godišnjih pregleda, PAPA testa i mamografije.

Danas postoje široke terapijske mogućnosti za liječenje problema vezanih uz menopauzu, od prirodnih preparata, homeopatije do hormonalnog nadomjesnog liječenja lijekovima (HNL).

Hormonsko nadomjesno liječenje važan je oblik liječenja tegoba menopauze te prevencije i liječenja različitih bolesti vezanih uz hormonalne promjene (npr. rizik od osteoporoze). Od uvođenja te terapije u praksu, HNL je tijekom vremena prolazilo kroz različite faze - od lijeka koji će riješiti sve zdravstvene probleme i omogućiti vječnu mladost žena, preko istraživanja koja su, uz dobrobiti, upozoravala i na potencijalne rizike primjene tog oblika liječenja.

Danas se smatra da HNL treba davati kad postoje vazomotorne smetnje koje ženi onemogućuju svakodnevno funkcioniranje, i to dok te smetnje traju. Pristup treba biti strogo individualan, uz procjenu rizika i povoljnih učinaka, naravno, uz uvjet da ne postoje kontraindikacije.

Ukoliko je indicirano, HNL bi trebalo započeti u perimenopauzi ili u prve tri godine postmenopauze kada je dokazana dobrobit uz minimalne rizike, a liječenje se provodi u najnižoj učinkovitoj dozi i tijekom najkraćeg potrebnog vriemena.

Većina žena odlučuje tegobe tog životnog razdoblja olakšati samoliječenjem. Za ublažavanje ili uklanjanje lakših do srednje jakih simptoma na raspolaganju su biljni pripravci čije sastavnice imaju djelovanje poput estrogena, što su dokazale i brojne kliničke studije. Opravdanosti njihove primjene pridonose i statistički podaci prema kojima žene koje žive na Istoku, u razdoblju menopauze imaju puno slabije izražene tegobe od žena koje žive na Zapadu.

Također, kod njih je i značajno manja incidencija karcinoma dojke i uterusa. Razlog za to pripisuje se prvenstveno prehrani koja se sastoji od velikih količina povrća, sojinih proizvoda i ostalih namirnica bogatih fitoestrogenima.

Fitoestrogeni su po kemizmu vrlo različiti, a nalaze se u više od 200 različitih vrsta biljaka. Među sredstvima za olakšavanje tegoba menopauze najpoznatiji su fitoestrogeni cimicifuge. Ta se biljka u ginekologiji upotrebljava već više od dva stoljeća, a njene aktivne sastavnice pripadaju skupini triterpenskih glikozida.

Rezultati istraživanja potvrđuju učinkovitost ekstrakta cimicifuge kao alternative hormonskoj terapiji kod neurovegetativnih i psihičkih problema povezanih s menopauzom.

Fitoestrogeni se mogu unositi putem hrane ili u obliku dodataka prehrani. S obzirom da su klimakterijski simptomi individualno različiti, a ljekovite biljke su smjese više djelatnih tvari, važno je da proizvodi budu standardizirani na određenu minimalnu dozu aktivne tvari. Pacijentice također treba upozoriti da budu strpljive, jer se djelovanje može očekivati tek nakon min. 4 tjedna primjene.

Dodaci prehrani sa cimicifugom preporučuju se u perimenopauzi i menopauzi, i to u dozi od 40 mg tijekom 6 mjeseci. Zbog moguće hepatotoksičnosti ne preporuča se dulje uzimanje. Proizvodi s izoflavonima soje u dozi od 80-100 mg uzimaju se do prestanka simptoma, a crvena djetelina može se uzimati u dozi od 100 mg tijekom svih razdoblja menopauze. Rijetko su moguće interakcije s lijekovima, npr. s antikoagulansima i oralnim kontraceptivima (crvena djetelina), a ne treba ih koristiti kod tumora ovisnih o estrogenu. Veći klinički značaj može imati interakcija soje s MAO-inhibitorima.