Njega suhe i/ili dehidrirane kože

Dehidrirana koža je stanje kože, a ne tip kože. Svi tipovi kože - suha, normalna, mješovita i masna koža - mogu biti dehidrirani. Dehidracija nastaje zbog oštećenog hidrolipidnog filma i intracelularnog cementa kada dolazi do pretjeranog gubitka vode iz kože.

AUTORICA ČLANKA: Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.mag. dermatofarmacije i kozmetologije

Koža je najveći organ tijela te je od vitalnog značaja za cjelokupno zdravlje. Ima više funkcija, a najvažnija je zaštita cijelog organizma i unutarnjih organa od negativnih utjecaja iz okoline, osobito od mehaničkih tj. fizikalnih, kemijskih i bioloških podražaja te od patogenih mikroorganizama. Koža također sudjeluje i u regulaciji tjelesne temperature, homeostaze vode i elektrolita, te ima sekrecijsku funkciju. Dobro je poznata i osjetilna funkcija kože (bol, svrbež, dodir i pritisak, vibracije, hladnoća i toplina). Koža stvaranjem melanina štiti DNA stanica od djelovanja ultraljubičastog (UV) zračenja, a Langerhansove stanice i limfociti imaju bitnu ulogu u imunosnoj funkciji kože.

Poremećaji strukture i funkcije kože odražavaju se u obliku raznih stanja i bolesti kože (dermatoze).

Kožu čine tri glavna strukturna sloja: hipodermis, dermis i epidermis. Epidermis čine 4 sloja: temeljni sloj (Stratum basale), trnasti sloj (Stratum spinosum), zrnati sloj (Stratum granulosum) i rožnati sloj (Stratum corneum). Rožnati soj, najgornji sloj epidermisa, sadrži korneocite, mrtve stanice ispunjene keratinom s čvrsto oroženom ovojnicom, koji su uronjeni u lipidni matriks. Zbog takve strukture on predstavlja glavnu fizičku barijeru propusnosti kože.

Korneociti nastaju iz keratinocita u vrlo složenom procesu epidermalne diferencijacije (keratinizacija). Nepravilnosti u procesu keratinizacije epidermisa utječu na formiranje rožnatog sloja, a time i kožne barijere te najčešće rezultiraju propusnijom barijerom i različitim kožnim bolestima i poremećajima kao što su atopijski dermatitis i psorijaza.

Lipidi u rožnatom sloju složeni su u obliku lipidnih dvoslojeva, a čine ih uglavnom ceramidi, kolesterol i slobodne masne kiseline. Oni su odgovorni za zaštitnu barijernu funkciju kože. Reguliraju gubitak i primanje tekućine i zato imaju ključnu ulogu u osiguravanju vlage koja je neophodna za funkcioniranje epidermalne barijere. Poremećaj sinteze lipida i/ili njihovo osiromašivanje u rožnatom sloju (često pranje, primjena agresivnih sredstava za pranje, rukovanje s organskim otapalima, itd.) dovodi do oštećenja barijerne funkcije kože. Promjene na ceramidima ili njihov gubitak uzrokuju povećanje permeabilnosti rožnatog sloja kože i povećano ljuštenje površinskog sloja (deskvamacija korneocita) što dovodi do visokog transepidermalnog gubitka vode (TEWL). Koža postaje suha i osjetljiva.

Održavanje optimalne razine hidratacije u rožnatom sloju, osim o lipidima, u velikoj mjeri ovisi i o prirodnim faktorima ovlaživanja kože (Natural Moisturising Factors; NMF) koji se nalaze u visokim koncentracijama u korneocitima rožnatog sloja epidermisa. Čine ih aminokiseline i njihovi derivati (40%), uključujući pirolidon-karboksilnu kiselinu (PCA, 12%), laktate (12%), ureu (7%) i anorganske soli (18%). Nastaju razgradnjom filagrina. Ti higroskopni faktori ovlaživanja vežu vodu, omogućavajući normalnu keratinizaci-

ju i funkcioniranje rožnatog sloja epidermisa.

FILAGRIN (FILament AGregating pRoteIN) je histidinom bogati protein koji veže keratin, a sintetizira se u keratohijalinskim granulama. Ima važnu ulogu u održavanju hidratacije kože očuvanjem integriteta rožnatog sloja i proizvodnje NMF-a. Pridonosi čvrstoći zaštitne barijere rožnatog sloja i bez njega je cjelovitost i kohezivnost keratinocita oslabljena i postaje “propusna“, što omogućuje povećanu perkutanu penetraciju i povećan gubitak transepidermalne vode kroz keratinocite. Nedostatak filagrina javlja se kod mutacije gena za FLG i dovodi do kompromitiranog integriteta rožnatog sloja i smanjene razine NMF-a, što rezultira dehidracijom kože zbog smanjene sposobnosti korneocita da apsorbiraju i zadrže vodu na razinama nužnim za normalnu fiziološku funkciju.

Postoji li razlika između dehidrirane i suhe kože?

Razlika definitivno postoji, jer se radi o dva različita pojma - stanju kože i tipu kože.

Dehidrirana koža je stanje kože, a ne tip kože, a glavni uzrok tog stanja je manjak vlage u koži. Zbog oštećenog hidrolipidnog filma i intracelularnog cementa dolazi do pretjeranog gubitka (isparavanja) vode iz kože, što dovodi do stanja koje nazivamo dehidracija. Dehidrirana koža je hrapava na dodir, sklona je ljuštenju i često se osjeća zategnutost. Svi tipovi kože (suha, normalna, mješovita i masna koža) mogu biti dehidrirani.

Voda je osnovni sastojak kože. Količina vode u koži nije stabilna i stalna te varira pod utjecajem okoliša i životnog stila (hrana, kozmetika, često tuširanje, itd.). Sadržaj vlage u zraku također ima važnu ulogu. Podatnost kože i hidratacija nisu jednake ljeti na otvorenom i zimi u pregrijanom prostoru. Stalni izvori agresije za kožu također su i naleti vjetra, onečišćeni zrak i UV zrake.

Jednom kada je hidrolipidni film na površini kože dovoljno nestabilan, on propušta više vode nego što bi trebao, što se osjeća kao nelagoda i zatezanje kože.

Kožu je potrebno zaštititi od tih klimatskih čimbenika i svakodnevno koristiti hidratantnu kremu koja ima sposobnost obnove i ponovne izgradnje prirodne hidrolipidne barijere.

Suha koža je tip kože. Prema tipovima, koža može biti normalna, masna, suha i mješovita. Suha koža smatra se takvom zbog strukturalnih i funkcionalnih modifikacija epidermisa. Ovisno o stupnju suhoće postoji podjela na suhu kožu i vrlo suhu kožu.

U većini slučajeva suha koža je dio nasljeđa, no osim genetskih čimbenika na suhoću u značajnoj mjeri utječu i klimatski faktori (vjetar, hladnoća, suhi zrak) i/ili upotreba neodgovarajućih kozmetičkih proizvoda. Osim toga, suhoća kože može se povezati i s fiziološkim starenjem, menopauzom ili nekim bolesnim stanjima organizma. Zbog hormonalnog utjecaja žene imaju problema sa suhom kožom češće od muškaraca.

Dob je važan unutarnji čimbenik koji dovodi do sušenja kože. Povećanjem životne dobi dolazi do promjena u procesu keratinizacije i sadržaju lipida u rožnatom sloju kože.

I mnoga kronična oboljenja kao i terapije mogu dovesti do povećanja suhoće kože. Najčešće su zabilježene nuspojave suhe kože kod primjene hipolipemika, lijekova za snižavanje kolesterola, diuretika, nekih antihistaminika, retinoida (peroralnih i lokalnih), kortikosteroida. Također su dehidracija i suhoća kože češće kod bolesti kao što su dijabetes, hipotiroidizam, psorijaza, atopijski dermatitis, malnutricija. Pretjerano pranje kože također dovodi do njenog sušenja. Mnoga sredstva za pranje sadrže surfaktante koji otapaju i emulgiraju lipide hidrolipidnog sloja kože, ali i intracelularne korneocitne lipide, te na taj način oštećuju kožnu barijeru. Kao i kod dehidrirane kože, i kod suhe kože dolazi do pretjeranog isparavanja vode zbog oštećene kožne barijere, no u ovom slučaju prisutan je i trajni manjak lipida u koži. Ceramidi su glavni intercelularni lipidi rožnatog sloja kože te imaju vrlo važnu ulogu u održavanju barijerne funkcije kože. Za većinu poremećaja kože koje karakterizira suhoća kao što je atopijski dermatitis, dokazano je da imaju smanjenu

količinu ceramida u rožnatom sloju. Ta promjena dovodi do smanjene barijerne funkcije kože.

Studije su pokazale da se starenjem smanjuje sadržaj lipida u rož natom sloju kože. Sniženi sadržaj lipida uzrok je i pojačane sezonske suhoće kože u zimskim mjesecima.

Suha koža često je pepeljaste boje i bez zdravog sjaja, vidljiva su suha i/ili crvena područja koja ponekad svrbe, ima smanjenu gipkost, podatnost i mekoću, a osobe se često žale na osjećaj zatezanja, peckanja i svrbeža. Zbog istodobnog manjka i lipida i vode, suha koža je često podložna preuranjenoj pojavi bora i finih linija.

Da bi se navedeni znakovi i simptomi ublažili i/ili smanjili vrlo je važno svakodnevno koristiti posebno prilagođene proizvode za higijenu i njegu suhe kože koji će istodobno nadoknaditi manjak vode, ali i neophodnih masnoća u koži.

Suha koža se tretira čišćenjem uljnim preparatima te nanošenjem ulja, uljnih preparata i hidratantnih emolijensa. Preferiraju se preparati koji sadrže hijaluronsku kiselinu, ureju, glicerol, propilen glikol, kao i različite vitamine.

Sastojci koji se koriste za njegu suhe i/ili dehidrirane kože mogu se podijeliti u nekoliko skupina:

Humektansi su sastojci topivi u vodi s velikim kapacitetom apsorpcije vode iz atmosfere (ukoliko je atmosferska vlažnost viša od 80%) i priležećeg epidermisa. Tijekom razdoblja niske vlažnosti bolje funkcioniraju u kombinaciji s okluzivnim sastojcima koji sprječavaju gubitak vlage iz dubljih slojeva kože. Humektansi uzrokuju “nabreklost“ stanica kože uslijed apsorpcije vode, pa koža izgleda hidratizirano i mekano uz manju vidljivost površinskih bora.

Najčešći humektansi koji se danas koriste u proizvodima za hidrataciju su glicerin, sorbitol, natrijev hijaluronat, urea, propilen glikol, polisaharidne molekule i alfa-hidroksi kiseline (AHA) pogotovo mliječna (i njezine soli - laktati) te glikolna kiselina. Urea je jedan od prirodnih čimbenika zadržavanja vlažnosti (NMF) koji nastaju u tijelu, što je čini idealnim tretmanom za suhu kožu. Hijaluronska kiselina koja prirodno nastaje u koži ima snažnu sposobnost vezivanja vode. Pospješuje regeneraciju kože, kao i difuziju hranjivih tvari.

Okluzivni sastojci prekrivaju površinski sloj kože (rožnati sloj) kako bi smanjili transepidermalni gubitak vode iz dubljih slojeva kože. To su obično masniji sastojci koji su u primjeni jako dugo. Sprječavaju gubitak vlage iz kože, a imaju i djelomično emolijentni karakter, pa su stoga izvrstan odabir kod pacijenata s izraženom suhoćom i dehidracijom kože. Nedostatak im je, što za razliku od humektansa, na koži ostavljaju mastan osjećaj.

U okluzivne sastojke ubrajamo vazelin, parafin, skvalene, silikonske sastojke (dimetikon, simetikon), razna ulja (ulja masline, suncokreta, jojobe, noćurka, boražine, lješnjaka, ulje sjemenki grožđa, sezama), mineralna ulja, te tradicionalno poznate lanolin, pčelinji vosak, cacao oleum i propilen glikol. Polimeri kao što su alginati idealni su za primjenu na koži nakon abrazija, kemijskih pilinga i ostalih dermatoloških tretmana ili sitnih površinskih zahvata, jer dobro upijaju eksudate i pospješuju cijeljenje kože, uz paralelni hidratantni učinak.

Emolijensi djeluju tako da popunjavaju prostore između korneocita, te zaglađuju suhe, dehidrirane stanice kože. Na taj se način svjetlost bolje reflektira od površine kože, čime ten djeluje blistaviji, zdraviji i zaglađeniji. Tu spadaju okluzivni sastojci s emolijentnim učinkom kao što su vazelin, lanolin ili mineralna ulja, cacao oleum ili shea butter.

U hidratantnim kremama često nalazimo i akvaporine. To su vodeni kanalići koji se pojavljuju i kod biljaka i životinja, a važni su za hidrataciju kože. Oni se nalaze u staničnim membranama i kontroliraju prijenos vode u stanice i iz njih. Čine mrežu koja prenosi vlagu kroz različite epidermalne slojeve kože, a ako je ta mreža poremećena javlja se suha koža.

U hidratantne kreme često se dodaju i kolagen i elastin (koji djeluju površinski zbog visoke molekulske mase), koenzim Q10 i antioksidansi poput vitamina C i E, te polifenoli zelenog grožđa koji potiču održavanje razine glikozaminoglikana u koži, dijelom zaduženih za njezinu hidrataciju.

Prirodni sastojci s hidratantnim učinkom su shea butter (karite maslac) i ekstrakt koloidne zobi (Avena sativa) koji je bogat betaglukanom, lipidima i proteinima te avenantramidima, te se primjenjuje kod iznimno suhe i dehidrirane kože koja se ljuska i svrbi. Karite maslac ima izvrsno djelovanje na hidrataciju kože te antioksidativni i antiinflamatorni učinak, uz prirodno integrirani SPF faktor (nerafinirani shea maslac).

Hidratantni pripravci - kome je što namijenjeno

Hidratantni pripravci mogu biti kreme, losioni, gelovi, maske, serumi (uglavnom s aktivnim kozmetičkim komponentama ili fragmentiranom hijaluronskom kiselinom). Također mogu biti namijenjeni za njegu kože lica, ruku, stopala ili tijela, a prema stupnju suhoće i izloženosti vanjskim čimbenicima sadržavat će i različit udio hidratantnih podskupina sastojaka (humektansi, emolijensi, okluzivi). Hidratantni serumi su koncentrati te se koriste kod jake dehidracije kože ili prilikom izloženosti određenim okolišnim uvjetima (sportaši, planinari, poljoprivrednici). • Pacijentima sa suhom kožom neće biti dovoljan hidratantni preparat koji sadrži isključivo humektanse, nego su njima potrebni i okluzivni i emolijentni sastojci. • Pacijenti s masnom kožom, ili većom tendencijom prema masnoj koži, nemaju potrebu za klasičnom hidratantnom kremom (osim u posebnim slučajevima, npr. kada se izlažu hladnom vjetru). • Pacijenti s aknama trebaju osobito izbjegavati one hidratantne kreme koje u sebi imaju okluzivne ili emolijentne sastojke. • Normalni tipovi kože trebaju koristiti one hidratantne preparate koji sadrže isključivo humektanse, slično kao i mješoviti tipovi kože (koji trebaju izbjegavati okluzivne ili emolijentne sastojke na masnijim zonama).

Hidratantni preparati nanose se na kožu još dok je koža blago vlažna (odmah nakon tuširanja). To se osobito odnosi na one pacijente koji imaju tegobe s intenzivnim pruritusom kože tijela nakon tuširanja.

Odgovarajuća njega kože ključni je korak u postizanju zdrave i lijepe kože.

Literatura:

Šitum M, Buljan M, Čavka M, Kotrulja L, Pustišek N, Poduje S, et. al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2018. p. 117-21. Jensen JM, Proksch E. The skin's barrier. G Ital Dermatol Venereol. 2009;144(6):689-700. Lipozenčid J, Murat-Sušid S, Šitum M, Skerlev M, Filipovid V, Labar, et al. Dermatovenerologija. Zagreb:Medicinska naklada; 2004. p.163-71. Sahle FF, Gebre-Mariam T, Dobner B, Wohlrab J, Neubert R H H. Skin Diseases Associated with the Depletion of Stratum Corneum Lipids and Stratum Corneum Lipid Substitution Therapy. Skin Pharmacol Physiol 2015;28:42-55. Gao Y, Tannenbaum A, Chen H, Torres M, Yoshida E, Yang X, et al. Automated skin segmentation in ultrasonic evaluation of skin toxicity in breast cancer radiotherapy. Ultrasound Med Biol. 2013 Nov; 39(11):2166-2175. Elias PM. Skin barrier function. Curr Allergy Asthma Rep. 2008;8(4):299-305. Sandilands A, Sutherland C, Irvine AD, McLean WHI. Filaggrin in the frontline: role in skin barrier function and disease. J Cell Sci. 2009 May 1; 122(9):12851294. Feingold KR. The role of epidermal lipids in cutaneous permability barrier homeostasis. J Lipid Res. 2007;48:2531-46. Krakowski AC, Barrier Repair: Where Do We Stand? Practical Dermatology. December 2013:38-40. Primavera G, Berardesca E, Clinical and instrumental evaluation of a food supplement in improving skin hydration, International Journal of Cosmetic Science, 27- 4, 199-204. (2005) Young JH. The medical messiahs: a social history of health quackery in twentieth-century America, 2004. Baumann L, Cosmetic Dermatology 2nd edition, McGraw Hill, 2009.