Energo Tesla

u ovom broju...

Iako je cijena plina u svijetu relativno niska, Vlada RH i dalje drži cijenu plina ispod svake mjere

EnErgo

Tesla

Hidroelektrane / 10

Prvi uspjeli projekt

:: poseban prilog za energetiku :: br. 1 :: srpanj 2012.

Cijena prirodnog plina u Hrvatskoj među najnižima u Europi, niža je i od europskog prosjeka bilo da se radi o kategoriji kućanstva ili industrije Miljenko Šunjić, * Napaisao predsjednik HSUP-a

K

oliko god ona bila nepopularna istina je samo jedna.

A ona u slučaju hrvatskog plinskog gospodarstva glasi: Plin je nerealno jeftin!

Dapače, takvo obezvređivanje tog vrijednog energenta niza energetskih subjekata te razornog djelovanja na njihovo poslovanje, posebice kada su u pitanju poduzeća za distribuciju plina čime je nastavak njihove djelatnosti ozbiljno ugrožen.

Iako je cijena plina u svijetu relativno niska, Vlada RH i dalje drži cijenu plina ispod svake mjere. Bespoštedno djelovanje na cijenu plina u Hrvatskoj zorno pokazuju dva primjera. Prvi se odnosi na cijene prirodnog plina u Europi za kućanstva i industriju u drugoj polovici 2011. godine.

Nakon deset godina prve naznake promjene lošeg trenda negradnje mini hidroelektrana

nastavak na stranici 8 Intervju / 12

Plin

Toni Vidan: Solarne elektrane treba graditi novcem EU

nerealno jeftin Turski blok / 14

Energija i turizam OgulIn

ukratko

Plinofikacija

4,2 km u Ogulinu

Na području Zadra i Karlovačke županije početkom ove godine u promet su puštene dionice plinovoda, a iza oba projekta stoje velike i ugledne strane tvrtke

5,2

milijuna kuna vrijednost je plinovoda izgrađenog u gradu Ogulinu

800

62 km na području Karlovca

milijuna kuna vrijednost je projekta plinofikacije područja Dalmacije

ZADAR 30 km izgrađeno 60 km u planu

Nova runda desetljetnog sukoba energetike i turizma na Jadranu Partneri projekta:

8 9 Plin

Prosječno kućanstvo u Dalmaciji stan 70m2 Energija (plin i skladište)

154 kune 52%

Transport

26 kuna 9%

cijena plina u hrvatskoj neodrživo niska nastavak sa stranice 7

Dapače, cijena je prirodnog plina u Hrvatskoj među najnižima u Europi. Niža je i od europskog prosjeka bilo da se radi o kategoriji kućanstva ili industrijskih korisnika. To znači da još nemamo cijenu plina koja će omogućiti razvoj plinskoga gospodarstva. Primjerice, cijena plina u Nizozemskoj i Danskoj, koje osim vlastite proizvodnje plina raspolažu i s razvijenom plinskom infrastrukturom, znatno je viša od one u Hrvatskoj. Zato je nužno suočiti se s liberaliziranim tržištem koje nam neminovno predstoji, jer ako želimo ostati konkurentni, tada se moramo prilagoditi tržišnim principima i cijenu prirodnog plina uskladiti na način da se omogući daljnji razvoj plinskoga gospodarstva, i to u svakom pogledu. Drugi primjer podcijenjenosti prirodnog plina pokazuju cjenovne relacije prema ostalim oblicima energije koji se uglavnom koriste za grijanje. Prema tomu, cijena prirodnog plina u Hrvatskoj ni u kojem pogledu ne graniči sa zdravim razumom. I nakon zadnjeg poskupljenja plin i dalje ostaje najjeftiniji energent u širokoj potrošnji. Odnosi cijena jasno pokazuju da postoji dovoljno prostora za poskupljenje pri čemu plin i dalje može ostati jeftiniji, konkurentniji i cjenovno prihvatljiviji sadašnjim, ali i budućim korisnicima.

Preniska cijena i komoditet korištenja rezultirali su velikim brojem priključenja, što je iziskivalo i velika ulaganja u proširenje distribucije.

Ipak, kada se govori o poskupljenju plina, tada treba biti jasno da glavni problem nije u njegovoj cijeni, već u visini tarifne stavke za distribuciju plina, koja samo dijelom sudjeluje u formiranju ukupne cijene plina.

Kako bi se izazvao što manji udar na novčanike građana, do sada se poskupljenje uglavnom odvijalo na račun smanjenja udjela distribucijske naknade. Drugim riječima, dok

je sve ostalo poskupljivalo, udio distributivne naknade u ukupnoj cijeni plina znatno se smanjio te danas za široku potrošnju iznosi oko 15%, a za industrijske potrošače oko 3% cijene plina. Stoga teret niske cijene i dalje u najvećoj mjeri nose distributeri plina.

Dvostruki kriteriji

Osim prema distributerima, nepravda je učinjena i prema ostalim industrijskim subjektima koji nisu priključeni na plinsku mrežu te koriste druge, skuplje oblike energije (primjerice loživo ulje i ukapljeni naftni plin – UNP). Drugim riječima, ovakvom odlukom stvoreni su dvostruki kriteriji prema industrijskim korisnicima. Industrijalci koji imaju priključak na distributivnu mrežu nalaze se u privilegiranom položaju jer koriste prejeftin prirodni plin, a time im i finalni proizvod postaje konkurentniji. U svakom slučaju, ovakav razvoj događaja nikako nije u skladu s principima otvorenog tržišta.

Principijelno, industrijski potrošači trebaju imati nižu cijenu od široke potrošnje, ali ne na račun ugrožava-

I nakon zadnjeg rasta cijene plin je i dalje jeftin

nja sigurnosti distributivnih sustava i građana.lijedimo li logiku, tada je primarno osigurati adekvatne uvjete za daljnji razvoj poslovanja distributivnih poduzeća, jer bez toga nema ni sigurne opskrbe plinom. Povišenjem cijene u korist distributivnih poduzeća plin bi i dalje ostao jeftiniji u odnosu prema ostalim energentima. To bi bilo i u interesu industrijskih korisnika, jer njihov proizvod ostaje i dalje konkurentan, i u interesu distributera, jer bi im se omogućili normalni uvjeti rada i daljnji razvoj aktivnosti. Osim toga, više cijene plina potakle bi sve korisnike da počnu provoditi racionalizaciju potrošnje i proizvodnih procesa, na način da ugrađuju moderne plinske tehnike s visokim stupnjem energetske učinkovitosti.

Kad je riječ o političkim odlukama, u Vladi RH ne bi smjeli raditi razliku između poslodavaca u industriji i poslodavaca u plinskom gospodarstvu. Jedni i drugi trebali bi biti jednako poštovani. Govoriti o prevelikom broju distributera u Hrvatskoj nije problem ni iznimka. U Njemačkoj i Italiji njihov je broj mnogo

veći. Uostalom, u današnjim uvjetima poslovanja pokazalo se da teže posluju veći od malih distributera, posebno kada je u pitanju vrijeme reakcije na promjenu cijena, prikupljanje novca i rješavanje slučajeva vezanih uz neplaćanje računa, a mogu prijeći u zastaru. Zato je nužno da Vlada RH počne nepristrano donositi odluke na prijedlog i savjetovanje struke.

Također se ne bi trebalo gledati blagonaklono na iznose naknada za proizvodnju električne energije iz solarnih elektrana koje svake godine sve više rastu. Prije svega zato što se tako proizvedena električna energija cijeni više nego domaća proizvodnja prirodnog plina. Cijena isporučene električne energije iz solarnih elektrana skuplja je 6 do 9 puta od cijene prirodnog plina. Trebamo se zapitati možemo li dopustiti ovakav nerazmjer cijena koji je ustvari luksuz.

Efikasnost korištenja

Valja još imati na umu da se današnja solarna tehnika uglavnom bazira na uvozu čime se više pogoduje uvoznoj robi, a manje domaćoj proizvodnji.Vrijeme je za drugačiji pristup i drugačija razmišljanja, osobito kada je u pitanju razvoj plinskoga gospodarstva. Državne institucije odmah moraju prestati s ovakvom praksom prema distributivnim poduzećima. Nužno je početi energiju koristiti na efikasniji način. Ugradnja i primjena moderne plinske tehnike tu se idealno uklapa budući da koeficijent učinkovitosti premašuje 100%, a u nekim slučajevima doseže i 150%. I na kraju, ne smijemo zaboraviti da cijena 1 kWh električne energije, koja se upravo u priobalju najviše koristi u toplinske svrhe, 170% je skuplja od prirodnog plina. Takvo je stanje krajnje neodrživo i stoga se mora hitno promijeniti, naravno, u korist prirodnog plina. Na taj bi se način ujedno smanjila potrošnja izuzetno skupe i nedostatne električne energije.

ra

:: nacionalni energetski vjesnik

EnErgo TEsla

račun Za PLIn ukupno 294,5 kuna Lokalni distributer

45,5 kuna 19%

PDV

58,9 kuna 20%

pliNski rubikoN kocka je bačeNa, pliNacro prešao krku Plin uskoro dolazi u Split, no da bi došao tamo mora premostiti rijeku Krku. Upravo na tome su proteklih mjeseci radili u Plinacru. Ako je Cezarov prelazak Rubikona označio početak nove epohe u društvenom razvoju Rima, onda je Plinacrov prelazak Krke početak nove energetske epohe u Dalmaciji.

U Vladi ne bi smjeli raditi razliku između poslodavaca u industriji i poslodavaca u plinskom gospodarstvu

Reciklaža

Nova usluga - besplatNi odvoz velikog otpada Svi zainteresirani građani mogu se prijaviti na broj 0800 0204 ili na www.recikliranje.hr Recikliranje sekundarnih sirovina nesumnjivo je ekološki, financijski, pa i etički pozitivna djelatnost, no postoji jedan problem. Ljudi su komotna bića, a tovarenje i odvoz metalnog otpada teško se može okarakterizirati ugodnim poslom. Srećom, domaći sustav gospodarenja otpadom se razvija, pa tako i usluge koje su dostupne na tom tržištu. Jedan od njih tako je besplatan odvoz auto-olupina i velikih kućanskih uređaja koju nudi tvrtka CE-ZA-R Centar za reciklažu, inače članica C.I.O.S. grupe. Svi zainteresirani građani mogu se prijaviti na beZa proizvodnju svakog kilograma splatni broj 0800 0204 ili na internetolova iz reciklaže troši se skoj stranici www.recikliranje.hr. Re- 60 posto manje energije nego za cikliranje nikad nije bilo komotnije, a proizvodnju iz rudače. dobro je prisjetiti se prednosti koje se tako postižu.

Za proizvodnju svakog kilograma

4.

1.

Za proizvodnju svakog kilograma aluminija iz reciklaže troši se 92 posto manje energije nego za proizvodnju iz rudače, te ispušta 95 posto manje ugljikovog dioksida u atmosferu.

2.

Za proizvodnju svakog kilograma bakra iz reciklaže troši se 90 posto manje energije nego za proizvodnju iz rudače.

3.

Za proizvodnju svakog kilograma željeza iz reciklaže troši se 56 posto manje energije nego za proizvodnju iz rudače.

5.

cinka iz reciklaže troši se 60% manje energije nego za proizvodnju iz rudače.

6.

Reciklažom jedne tone čelika štedi se oko 1200 kilograma željezne rudače, 1400 kilograma ugljena i 60 kilograma vapnenca. Troši se 40% vode i 75% energije manje, zagađenje zraka smanjuje se za 86%, a vode za 76%.

7.

Reciklažom jedne tone aluminija štedi se 8 tona boksitne rudače i 14 megavatsati električne energije ili dovoljno energije za trosatni rad televizora.

10

:: nacionalni energetski vjesnik

EnErgo TEsla

U raljama građevinske biorokracije

mini hidroelektrane

Vodni potencijali Republike Hrvatske Izradom “Katastra malih vodnih snaga u Hrvatskoj“ preliminarno je za 63 vodotoka, od ukupno njih 134 analiziranih, utvrđeno postojanje 699 mogućih poteza korištenja

U pleternici prvi realizirani projekt gradnje male hidroelektrane Nakon deset godina prve naznake promjene lošeg trenda U teoriji, male hidroelektrane su one s manjom instaliranom snagom od 10 megavata, iako se u praksi rijetko grade jače od 5 megavata

Marin Kolić, rukovoditelj poslovne jedinice u Končar INEM-u

Kad za nekoliko tjedana s radom započne mala hidroelektrana na rijeci Orljavi u mjestu Pleternica, bit će to jedan od najvažnijih energetskih događaja ove godine u Hrvatskoj. Stavljanje u pogon HE Pleternica važno je prvenstveno kao simbolički čin – prvi realizirani projekt gradnje male hidroelektrane u Hrvatskoj nakon više desetaka godina. Taj sektor domaće elektroenergetike već godinama stagnira, a usprkos brojnim i značajnim prednostima, objekti se ne grade.

Dapače, situacija je toliko loša da se Hrvatska po razvoju malih hidroelektrana trenutno nalazi na posljednjem mjestu u regiji, značajno iz BiH, te Makedonije, gdje takve investicije posljednjih godina doživljavaju procvat. Je li HE Pleternica naznaka promjene tog trenda još ne može sa sigurnošću tvrditi, no evidentno je kako bi državna vlast morala posvetiti više pažnje ovom sektoru, jer su u njemu moguća zna-

450 15 Najveća prepreka razvoju ovakvih projekata je komplicirana procedura

čajna ulaganja, zapošljavanje domaćih industrijskih kapaciteta, te direktno smanjenje uvoza električne energije.

U teoriji, male hidroelektrane su one s manjom instaliranom snagom od 10 megavata, iako se u praksi rijetko grade jače od 5 megavata. Tehnološki one funkcioniraju isto kao i velike, konvencionalne hidroelektrane, ali uz jednu bitnu razliku.

Male hidroelektrane u pravilu se grade na već postojećim branama, ustavama ili nekim drugim hidroinstalacijama, što znači da kod njih nema utjecaja na okoliš, pa nije potrebno niti provoditi skupi i dugotrajni utjecaj procjene tog utjecaja.

Teško do dozvole

Ta činjenica trebala bi biti važan konkurentski adut za gradnju ovakvih objekata, no u stvarnosti komplicirana zakonska procedura glavna je prepreka potencijalnim investitorima. U Pleternici su s razvojem projekta počeli 2009., a iako je većina parametara bila jasna, više od dvije godine izgubljene su na ishođenje dozvola. Tek prošle godine raspisan je natječaj za izvođača, a pobijedio je zagrebački Končar. Končar, inače ima značajnih iskustava

Hrvatska se po razvoju malih hidroelektrana sadanalazi na posljednjem mjestu u regiji, znatno iza BiH i Makedonije

u gradnji i opremanju ovakvih objekata.Tvrtka je prošle godine realizirala projekt HE Duščica za privatnog naručitelja u susjednoj BiH. Na oba projekta, u BiH i Hrvatskoj, radilo je više društva iz sastava Končara, a kako kaže Marin Kolić, rukovoditelj poslovne jedinice Sustavi uzbuda u Končar INEM-u, najmanje problema u projektu imali su s elektrotehničkim i strojarskim poslovima, dok je, uz građevinske radove, najveći izazov, bila upravo pravna regulativa.

“U tehnološkom smislu nismo imali nikakvih problema niti je to naročito kompliciran objekt. Veći izazov bili su građevinski radovi, a morate znati da su male hidroelektrane u svojoj suštini ponajviše upravo građevinski projekti. Oko 50 posto financijske investicije otpada upravo na taj segment. Ipak, smatram da je najveća prepreka razvoju ovakvih projekata kruta i komplicirana procedura. Navest ću samo jedan primjer. U fazi ishođenja lokacijske dozvole, od investitora se traži da pribavi suglasnosti svih faktora u okruženju, među kojima su i Hrvatske vode. Ipak, kada se to dobije i projekt krene u gradnju, elektrana ne može početi s radom dok investitor ne pribavi i koncesiju za korištenje voda. On zahtjev za tu koncesiju podnosi kad je već objekt praktički gotov, no zakonski nema nikakve garancije da će je i dobiti, iako je već investirao velik novac, a i dobio prethodnu suglasnost Hrvatskih voda. Uz takvu pravnu nesigurnost rijetki će se odlučiti uložiti svoj novac”, kaže Kolić. Takve proceduralne komplikacije vjerojatno su razlog zašto Hrvatska u razvoju ovakvih projekata značajno zaostaje za susjednim državama. Kad je Končar u ožujku u pogon pustio HE Duščica, bio je to 27. takav objekt u BiH, a još 20-ak bilo je u visokoj fazi razvoja. U Sloveniji ih pak ima oko 450.

Kako su hidropotencijali u Hrvatskoj slični kao u tim državama, jasno je

1

da potencijala za investicije ima, no da se on ne ostvaruje. Osim regulative, problem su i spekulativni ulagači, koji uopće nemaju namjeru realizirati projekt, već ga samo u nekoj fazi razvoja prodati i zaraditi. Kriza je takve ulagače dovela u probleme, jer interesa za njihove projekte nema, pa sad čekaju bolja vremena.

Probleme je što se pritom ništa ne investira. U registru Hrvatske energetske regulatorne agencija upisan je 61 projekt gradnje malih hidroelektrana, a donedavno ih je bilo 90-ak. To dokazuje kako dio projekata vjerojatno nikad niti nije bio održiv, što financijski, što zbog regulatornih razloga.

Realizacija investicije

Kako su investicije zakočene, ključni potez mogla bi napraviti sama država, naročito zato što Hrvatske vode posjeduju desetke instalacija na vodotokovima gdje bi se elektrane mogle graditi, a kako napominje Kolić, interes države svakako je i u mogućnosti sudjelovanja domaćih kompanija.

“Za razliku od nekih drugih tehnologija obnovljivih izvora energije, kod gradnje malih hidroelektrana sami možemo realizirati gotovo 100 posto investicija. Građevinare imamo, kao i projektante. Imamo i proizvodnju turbina, generatora, teostale elektrotehničke opreme. S obzirom na to, čini se kao velika šteta što se ovakvi projekti brže ne razvijaju”, kaže Kolić.

Ipak, prvi – onaj u Pleternici – je gotovo, pa će možda sad biti lakše. Za građane tog koristi su jasne.

Elektrana vrijedna 4,7 milijuna kuna omogućit će im da više nikad ne troše novac na javnu rasvjetu. Njihov primjer mogli bi slijediti i drugi. Uostalom, samo na Orljavi ima još 8 sličnih lokacija. Angažiraju li se odgovorni na stvaranju dobre investicijske klime, moglo bi tamo vrlo skoro biti novih osam malih hidroelektrana.

12

:: nacionalni energetski vjesnik

EnErgo TEsla

Intervju

*

TONI VIDAN

Stručnjak iz najveće hrvatske ekološke aktivističke organizacije nagovješta veliku revoluciju obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj te iznosi kritike aktualnog smjera razvoja domaće energetike

voditelj energetskog programa Zelene akcije * Razgovarao Marko Biočina

VlADI NeDOsTAje VIzIjA, sOlArNe elekTrANe mOglI bIsmO grADITI NOVcem eu fONDOVA Toni Vidan voditelj je energetskog programa Zelene akcije, a u intervjuu za Energo Teslu govori o tome zašto projekte hidroelektrane Ombla i termoelektrane Plomin 3 smatra štetnima, o problemima u razvoju obnovljivih izvora energije te viziji zelene energetike budućnosti

Korištenje ugljena kao energenta ne samo da je ekološki štetno, već je i ekonomski neisplativo

Plomin 3 je opasan presedan jer se zaobilaze lokalni prostorni planovi.

Pokušat ćemo ga spriječiti tužbom

et: Najavili ste pokretanje uprav-

nog spora protiv rješenja o gradnji termoelektrane Plomin 3. Na čemu planirate bazirati tu tužbu? Čak i ako na stranu stavimo ekonomski i ekološki štetne odrednice ovog projekta, smatramo da je formalni proces njegovog donošenja, s obzirom na važeću lokalnu i županijsku prostornoplansku legislativu nezakonit i iznimno opasan. Prema tim dokumentima, na toj lokaciji u Plominu može se samo graditi nova elektrana na plin i to snage usporedive Plominu 1 koji uskoro prestaje s radom. HEP namjerava graditi 4 puta jaču elektranu i to na ugljen. Da bi to prošlo sad se gura teza kako se ne radi o gradnji nove elektrane, već samo zamjeni za Plomin 1. To je evidentno manipuliranje procedurom i žongliranje terminologijom, ali i opasan presedan. Jer ako država i javno poduzeće poput HEP-a tako krši zakone, što očekivati od raznih tajkuna i sličnih. Ovakva odluka u slučaju Plomina 3 potencijalno bi mogla otvoriti Pandorinu kutiju, a jedini način koji nam je preostao da to eventualno spriječimo jest da potražimo pravdu na Upravnom sudu.

et: No, u HEP-u se pozivaju na Energetsku strategiju RH koja predviđa gradnju elektrane na ugljen u Plominu, a lokalni i županijski planovi trebali bi biti usklađeni s njom. Što se te strategije tiče i njezine relevantnosti, dovoljno je reći kako se ona temelji na projekciji godišnjeg rasta BDP-a od 6 posto. To ne samo da se nije ostvarilo, već nama BDP otkad je donesena uopće nije rastao.

Dakle, ta strategija u ovom trenutku potpuno je promašena, ne odražava stvarno stanje, te mi se čini bespredmento pozivati na nju. Uostalom, kad već govorimo o krovnim dokumentima valja napomenuti i da je Strategijom prostornog uređenja RH zabranjeno građenje i istraživanje lokacija za nuklearne elektrane i termoelektrane na ugljen do 2015. godine. Dakle, i po toj osnovi Plomin pada.

et: Govorite o opasnom presedanu zaobilaženja lokalne prostorno planske legislative, no i druga krajnost jednako je zabrinjavajuća. Naime, ako se ta odluka u potpunosti prepusti jedinicama lokalne samouprave, elektrane se neće graditi nigdje.

Kako rasplesti taj gordijski čvor?

To o čemu govorite posljedica je dvije činjenice. Jedna je da mi uistinu ne uspijevamo izraditi realni plan i strategiju razvoja našeg društva i potom je disciplinirano slijediti, a druga je ta da građani gotovo uopće namaju povjerenja u državne institucije koje donose odluke poput onih treba li nam neka elektrana, kakva ta elektrana mora biti i gdje će biti smještena. Iz naše perspektive, pitanje smještaja elektrana uskoro će postati suvišno. Vjerujemo kako je na pomolu tehnološka revolucija koja će omogućiti golemu ekspanziju proizvodDvojba koje nema

Progres i zaštita okoliša idu zajedno “Već godinama nam nameću lažni izbor između gospodarskog razvoja i zaštite okoliša. Ako postoji sektor gdje se te dvije kategorije mogu pomiriti, onda je to energetika.

Tehnologija se razvija tom brzinom da je danas situacija u kojoj svu svoju energiju dobivamo iz obnovljivih izvora zamisliva, čak i u relativno kratkom roku”, kaže Vidan.

nje električne energije iz obnovljivih izvora. Samim time proizvodnja će postati disperzirana, sačinjena od niza manjih objekata. U konačnici, čak i ako nam budu potrebni neki veći proizvodni objekti, mislim da moraju biti projektirani u skladu s najvišim okolišnim standardima i koristiti ekološki najprihvatljivije gorivo.

et: Za vas je ekološki najprihvatljivije gorivo prirodni plin?

Ako govorimo o alternativi za ugljen, onda nema sumnje da je plin bolji energent. No, ne radi se tu samo o ekologiji, već i o ekonomskoj isplativosti. U današnje vrijeme, kad je globalna borba za smanjenje ugljičnih emisija sve snažnija, a Europa predvodi tu borbu, čini nam se da je poprilično izvjesno da bi zbog sve većih nameta na takve emisije, cijena električne energije proizvedene iz ugljena – čije sagorijevanje rezultira velikim emisijama – mogla bi značajno porasti. Čini mi se poprilično riskantno danas ulagati u takav objekt s idejom da on funkcionira 40 godina. et: Zanimljivo, zagovornici ugljena tvrde da je njegova glavna prednost pred plinom ta da ga ima u većim količinama, kad ga uvozimo ne ovisi o jednom dobavnom pravcu?

Neke od tih tvrdnji su točne, ali opet napominjem, stvar je vizije. Da mi imamo viziju razvoja globalne energetike tako da će sve ostati isto kao što je danas, onda se ni mi ne bi zalagali za moratorij na gradnju elektrana na ugljen. No, mi vjerujemo kako je na pomolu energetska revolucija, a plin je kao energent samo prijelazno rješenje do te revolucije. Činjenica je da nam je potreban još jedan dobavni pravac i zato načelno podržavamo projekt gradnje LNG terminala, no mislim da nitko ne može ozbiljno tvrditi da nam i ovako prijeti neka dugoročna nestašica plina. et: Ako je na pomolu revolucija obnovljivih izvora energije, činjenica

je da bi ona mogla biti odgođena primjenom novog tarifnog sustava za poticanje energije proizvedene na taj način?

Nema sumnje da je novi tarifni sustav loš. No, ono što zabrinjava više od samog njegovog sadržaja, je činjenica na koji način je on donesen.

Dakle, opet nije bilo javne rasprave, konzultacija s različitim interesnim skupinama i razmjene mišljenja. Dokument koji će oblikovati budućnost jednog ekstremno bitnog društvenog segmenta donesen je birokratskim dekretom. Zašto prilikom izrade tarifnog sustava nisu konzultirani predstavnici investitora, banaka i stručnih udruga?

et: Potpredsjednik Vlade Čačić tvrdi da su takve elektrane prevara, jer se stranim investitorima omogućuje da prodaju svoju opremu, uzmu poticaj za struju, a da Hrvatska pritom ne dobije ništa.

Ne slažem se s tim. Neosporno je da svaki sustav može biti zloupotrijebljen. No, mogućnost zloupotrebe nije razlog da se cijeli sustav uništi. Uostalom, tko kaže da će u budućnosti poticaji za solarne elektrane uopće biti potrebni. Tehnologija napreduje, a ja vjerujem da će vrlo skoro poticaji biti potrebni samo za savladavanje institucionalnih problema u razvoju takvih objekata. Mislim da se tu nazire puno veći problem od samog tarifnog sustava. et: Koji je to problem?

Pa taj što se mi uopće ne pripremamo za budućnost. Primjerice, mene zanima da itko i na koji način priprema naše institucije za pripremu energetskih projekata koji bi se financirali iz velikih EU fondova koji će nam biti na raspolaganju. Ako se zna da je trošak proizvodnje energije iz sunca u trošku opreme, pomoć iz fondova može tu cijenu učiniti nižom. Iz EU fondova bit će nam godišnje za takve projekte dostupno 200 mil. eura.

Potrebno je više od jedne tehnologije za održavanje čitavog načina života.

Zato Siemens stvara trajna rješenja za ljude, gospodarstvo i okoliš.

Godine 1884. naš osnivač izgovorio je jednostavan zavjet: ‘’Neću prodati budućnost u korist privremene dobiti.’’ To je filozofija koju i danas živimo. Naše vjetroturbine stvaraju čistu, obnovljivu energiju.

U Hrvatskoj je instalirano 20 Siemensovih vjetroturbina ukupne snage 46 MW koje godišnje proizvode energiju za oko 35.000 kućanstava i smanjuju emisije štetnih tvari za oko 85.000 tona CO2.

siemens.com/answers

14 15 Tema broja

Hoće li propasti najbolja lokacija za gradnju elektrane na ugljen u Hrvatskoj?

turski bok

nova runda desetljetnog sukoba energetike i turizma na jadranskoj obali * Piše Marko Biočina

Još od 80-ih godina prošlog stoljeća rt nadomak Rogoznice izabran je kao lokacija za gradnju energetskog objekta. Sada bi lokalna zajednica da se tamo grade turistički sadržaji Za kartografe to je Turski bok, za mještane Planka, a za energetičare jednostavno najbolja lokacija za gradnju termoelektrane na ugljen u Hrvatskoj. Da, bolja čak i od istarskog Plomina koji je proteklih tjedana u središtu zanimanja domaće javnosti. Ipak, za razliku od Plomina, Ploča i još nekih toponima gdje se planira gradnja takvih objekata, ona lokacija gdje bi to bilo najlogičnije u ši-

roj javnosti gotovo je nepoznata. Dapače, vrlo skoro mogla bi biti trajno uništena.

Dakako, to ne znači da bi taj rt kod mjesta Kanica u općini Rogoznica, Šibensko-kninska županija, mogao doživjeti kakvu kataklizmu, ali ako Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenjauvaži zahtjev lokalne zajednice, Turski bok mogao bi biti trajno izbrisan iz Strategije prostronog uređenja RH kao lokacija za gradnju elektrane. Formalno bi gradnja elektrane tada bila nemoguća, a Hrvatska bi ostala bez važnog resursa. U gotovo militantnom ekološkom trendu koji je proteklih godina zahvatio Hrvatsku povoljne lokacije za gradnju elektrane rijetki će vidje-

Dobitak za zajednicu

Elektrana jamči velike prihode samoupravi Prihodi loklane samouprave u slučaju gradnje elektrane vrtoglavo bi porasli i to u milijunskim iznosima. Naime, pored redovnih davanja poput komunalne naknade, temeljem Zakona o tržištu energije, vlasnici proizvodnih objekata lokalnim zajednicama moraju plaćati posebnu naknadu.

Primjerice, za TE Plomin ta naknada iznosi 0,4262 lipa po kilovatsatu proizvedene energije. Prema toj tarifi i predviđenoj proizvodnji TE Turski bok, lokalna zajednica godišnje bi dobila oko 25,5 milijuna kuna i tako za razdoblje od 40 godina.

ti kao resurs, no valjalo bi ponovno razmisliti.

Po definiciji, resurs je nešto čega nema u neograničenim količinama, a lokacije koje su zemljopisno, tehnološki, ekonomski, sociološki i ekološki povoljne za gradnju termoelektrana u Hrvatskoj su definitivno rijetke. Dapače, kako objašnjava Niko Malbaša, direktor Odjela za zaštitu okoliša u Institutu za energetiku Ekonerg, zemlja poput Hrvatske, koja želi privući strane investicije u energetske objekte, a nema nikakvih posebnih tehnoloških materijalnih ili kadrovskih prednosti, kvalitetna lokacija je najviše što može ponuditi. “Kvalitetne lokacije za gradnju kompleksnih industrijskih postrojenja neos-

*

Prema studiji napravljenoj 1988. temeljenoj na 10 kriterija Turski bok je najkvalitetnija lokacija za gradnju termoelektrane na ugljen u Hrvatskoj. Od tada na projektu nije napravljeno ništa.

:: nacionalni energetski vjesnik

porno su važan gospodrski resurs koji treba adekvatno vrednovati, što se u Hrvatskoj nažalost ne čini. Šteta je još veća s obzirom da smo mi vrlo rano, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, počeli vršiti istraživanja na tu temu. Prvo su se tražile lokacije za nukelarne elektrane, a onda i za konvencionalne elektrane za ugljen i plin. Konkretno, smatralo se kako je nužno izgraditi termoelektranu na uvouni ugljen i to u južnoj Hrvatskoj.

Studija izbora lokacija napravljena je 1988. godine, a temeljem deset vrlo jasnih kriterija napravljen je izbor 5 lokacija, među kojima je i Tursk bok.

Ta činjenica potvrđena je i 1998. kad je izrađena i danas važeća Strategija prostornog uređenja RH, a prethodno provedeno i detaljno istraživanje potencijalnih lokacija za termoelektrane u cijeloj Hrvatskoj. Turski bok i tada je uvršten među 15 preferentnih lokacija, pa smatram da bi bila velika šteta da tako vrijedan resurs izgubimo”, kaže Malbaša.

Idealni smještaj

Termoelektrana bila bi smještena na samom vrhu rta Turski bok

Ako je resurs ono čega nema u neograničenim količinama, a dobrih lokacija za elektrane nema, onda je Turski bok velik resurs

No, zašto je područje Turskog boka tako povoljno za gradnju termoelektrane na ugljen? Lokacija se nalazi na poluotoku Kanica, znatno udaljenom od bilo kojeg većeg naselja. Do Rogoznice ima otprilike 4 kilomentra, do Primoštena 12, a do Trogira 21 kilometar. Ipak, ono što je bitno, između lokacije i bilo kojeg većeg mjesta nema vizualnog kontakta. U radijusu od 10 kilometara od lokacije za elektranu živi oko 5.000 ljudi, a samo naselje Kanica koje se nalazi u neposrednoj blizini, u principu je divlje naselje nelegalno izgrađenih turističkih objekata bez osnovne infrastrukture – nema ni vodovoda, ni pristupne ceste. S druge strane, morski pristup lokaciji iznimno je povoljan. U blizini nema niti otoka, niti podmorskih hridi, more je dovoljno duboko za prihvat i najvećih brodova bez ikakvih problema, a postoji i dobra mogućnost zaštite pristana od svih vjetrova.

Prema preliminarnim procjenama, na lokaciji Turski bok mogla bi biti smještena dva bloka termoelektrane, svaki snage od 800 megavata. Inicijalno bi bio građen jedan blok, a kasnije po potrebi i drugi. Ipak za stjecanje ideje reda veličine planiranog objekta, treba reći kako bi on godišnje proizvodio oko 6 milijardi kilovatsati, što je gotovo trećina trenutne ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Iz svega spomenutog evidentno je kako se radi o kapitalnom objektu koji bi mogao znatno poboljšati energetsku sliku Hrvatske, te smanjio ovisnost o uvozu električne energije, no mnogi u Hrvatskoj skeptični su prema ideji gradnje novih termoelektrana na ugljen, s obzirom da se u razvijenim zapadnoeuropskim državama taj energent sve manje koristi.

Malbaša tvrdi kako je taj zazor od ugljena nije utemeljen na činjenicama. “Neosporno je da je tijekom proteklog desetljeća energetska upotreba ugljena u Europi stagnirala, no to nije posljedica smanjene izgradnje, nego činjenice da mnogi stari neekonomični i ekološki neprihvatljivi objekti, zamijenjeni novim, suvre-

menim, znatno efikasnijim i ekološki mnogo prihvatljivijim kapacitetima. Naprosto, suvremene elektrane na ugljen koje se u Europi grade nisu ni prljave, ni zastarjele, ni ružne.

Ako se tome pridoda i vjerojatno stagnacija u korištenju nuklearnih elektrana, čini se izvjesnim da će se većina članica EU i u budućnosti koristiti ugljenom kao prihvatljivim i održivim rješenjem u proizvodnji električne energije”, kaže Malbaša.

Dakako, ta činjenica teško da će uvjeriti lokalno stanovništvo. U Hrvatskoj je danas malo gradova ili općina gdje javnost podržava gradnju energetskih objekata, posebno kad se oni grade na atraktivnom zemljištu pogodnom za razvoj turističkih objekata, kao što je slučaj s Turskim bokom. Ipak, ako ništa drugo, osim o svim mogućim opasnostima, žitelji Kanice i Sevida morali bi razmisliti i o mogućim koristima. A njih ima dosta. Konkretno: termoelektrana Turski bok investicija je vrijedna 1,2 milijarde eura, a svake godine godišnje bi proizvodila električnu energiju vrijednu 300-tinjak milijuna eura. Takva investicija samo po sebi poboljšala bi ekonomsku sliku obližnjih općina, pa i cijele regije. U sklopu investicije, izgradio bi se veći dio potrebne komunalne infrastrukture, koju danas obližnja naselja uopće nemaju.

Izgradnjom elektrane bilo bi trajno otvoreno 200 novih radnih mjesta, a istraživanja pokazuju da jedno radno mjesto u elektrani, indirektno dovodi do zapošljavanja barem još dvije vezane za tu elektranu, te dvije do četiri na poslovima koji su vezani za

800

megavata bila bi snaga svakog od dva bloka TE Turski bok

EnErgo TEsla

taj objekt. U procesu izgradnje bilo bi zaposleno oko 1200 radnika na rok od četiri godine, te još 800 povremenih radnika. Kako je teško vjerovati da toliko slobodne radne snage postoji na lokalnoj razini, radnici bi došli iz drugih krajeva države, no na njhovom smještaju tijekom četiri godine mogli bi biti potpuno iskorišteni turistički smještajni kapaciteti u obližnjim naseljima.

Dodatne koristi

30

posto električne energije potrošene u Hrvatskoj bilo bi proizvedeno u TE Turski bok

Novi razvoj takvih kapaciteta, naročito zatvorenih bazena, wellness centara i sličnih objekata nakon gradnje elektrane bila bi moguća zahvaljujući golemim količina praktički besplatne toplinske energije. Nadalje, valja napomenuti i da bi za potrebe elektrane trebalo otkupiti oko 30 hektara zemlje, a financijska računica takvog objekta može podnijeti značajno veću otkupnu cijenu od investicije bilo koje druge namjene. Osim stanovnika koji bi prodali zemlju, na tome bi osjetan prihod mogla ostvariti i lokalna samouprava. A za tamošnje općine to je golem novac i barem dobar razlog da se mogućnost gradnje elektrane među lokalnim stanovnicima ponovno razmotri. Bez njihove podrške elektrana se neće graditi, no jednom kad se u blizini izgrade veliki turistički kompleksi kao što ideje postoje – to više neće ni biti moguće.

Utoliko, odluku o tome kako će iskoristit svoj resurs, oni kao i društvo u cjelini, trebali bi donijeti tek nakon dugog i detaljnog promišljanja. Resursa nemamo puno i ne bi ih trebali rasipati.

16 17 Svijet

nafta digitalnog doba

Većina svjetskih rezervi rijetkih metala nalazi se u Kini

Ograničene količine rijetkih metala te još nekih važnih elemenata glavna su prijetnja globalnoj tehnološkoj industriji. Kako će svijet prevladati neravnopravnu raspodjelu ključnog resursa 21. stoljeća U rukama nekolicine

Rusija 19 milijuna tona

Svjetske rezerve rijetkih metala

Kina 36 milijuna tona

SAD 13 milijuna tona

Indija 3,1 milijuna tona

Brazil 48.000 tona

Australija 5,4 milijuna tona

Ostali 22 milijuna tona

Svjetski napredak, pa i gospodarski rast sve više ovisi o nekolicini ključnih sirovina.

Kako ih ima u ograničenim količinama, nervoza je sve veća

Tko ih proizvodi?

2009.

650

Brazil

120.000

Kina

‘Rijetki metali’: 17 elemenata periodnog sustava

UDIO

0,5% 95%

Rusija

2,500

2%

Indija

2,500

2% UKUPNO

Malezija SAD 0

380

0,3%

0

0%

tona

Zaboravite elektroautomobile, LCD ekrane, računala, LED žarulje, iPhone, iPad, razne medicinske uređaje, skenere, CD, DVD, Blueray, baterije. Zaboravite i lasere , katalizatore, poluvodiče, supermagnete, te raketne motore. Bez njih, slobodno zaboravite i na solarne ćelije, vjetrogeneratore, nuklearne reaktore, rafinerije nafte i prijenos struje. Ukratko, zaboravite na energiju, zabavu, zdravstvenu skrb, znanost, istraživanje. To je crna slika svijeta u nedostatku pojedinih rijetkih sirovina. Zajedničko im je da ih je sve teže nabaviti, gotovo nemoguće zamijeniti i da su zemljopisno neravnopravno rasprostranjeni.

Najnoviji sukob Kine i SAD oko kineskih ograničenja izvoza rijetkih metala prva su naznaka sukoba koji bi se uskoro mogli intenzivirati diljem svijeta. Srećom, barem ih nema na Bliskom istoku...

Malezija 30.000 tona

20 40 60 80 100 120.000 tona

126.230 t SAD trenutno uvozi sve svoje rijetke minerale iz Kine, Francuske, Japana i Austrije

Kina je 2011. smanjila izvozne kvote za 40 posto

:: nacionalni energetski vjesnik

EnErgo TEsla

*

Kreditiranje

Pozadina dramatične borbe Zapada i Istoka za zalihe sirovina bez kojih tehnološki razvoj i moderni život nije moguć

2

He 4.003

49

In 114.81

78

Pt

195.08 39

Y

88.91

Helij Koristi se ponajprije kao sredstvo za hlađenje magneta, što je nužnost kod svih vrsta medicinskih skenera, ali i u raketnoj tehnologiji

Indij Jedan od ključnih komponenti za izradu kristalnih dioda za ekrane, ali i za fotovoltične solarne ćelije. Bez Indija nema razvoja solarne energetike

Platina To je temeljni sastojak većine svjetskih katalizatora, od onih u ispušniku automobila do kompleksnih u industriji

Itrij Nezamjenjiv u primjeni kod novih laserskih tehnologija, poluvodičima, i filterima za mikrovalove, ali je i sastojak elektroda

60

Nd 144.24

63

Eu 151.96

65

Tb 158.93

66

Dy 162.50

Neodimij Ako ljudi ikad uspiju svaladati tehnologiju atomske fuzije, za to će biti potrebni laseri od neodimija.

Osim toga koristi se i u izradi magneta, te obradi radijacije

Europij

Novac hrvatske baNke za obNovu i razvitak za eNergetske projekte

Bez Europija ne bi bilo ni televizora u boji, a niti florescentne rasvjete. A novčanice eura bilo bi puno lakše krivotvoriti nego što je danas

Terbij Gorivni članci ili ćelije uvelike se temelje na ovom elementu, kao i niz elektroničkih uređaja. Na kraju, koristan je i ribarima.

Služi za proizvodnju podmorskih skenera.

Krediti su namijenjeni za ulaganja koja pridonose uštedi energije i/ili smanjenju emisije CO2, odnosno ulaganja kojima se povećava energetska učinkovitost objekata

Disprozij Iznimno bitan element. Bez njega nema računalnih tvrdih diskova, nuklearnih elektrana, elektroautomobila i još cijelog niza ključnih tehnologija

He

H Li Be

B

C

N

O

F Ne

Na Mg

Al Si

P

S

Cl Ar

K Ca Sc Ti Rb Sr Y

V Cr Mn Fe Co Ni Cu Zn Ga Ge As Se Br Kr

Zr Nb Mo Tc Ru Rh Pd Ag Cd In Sn Sb Te

I

Xe

Cs Ba La Hf Ta W Re Os Ir Pt Au Hg Tl Pb Bi Po At Rn Fr Ra Ac Rf Db Sg Hs Mt La Ce Pr Nd Pm Sm Eu Gd Tb Dy Ho Er Tm Yb Lu Ac Th Pa U Np Pu Am Cm Bk Cf Es Fm Md No Lr

Potrošnja raste brže nego proizvodnja.

Jedino rješenje: reciklaža

Energetska obnova zgrada tijekom narednih godina mogla bi postati brzorastući sektor u domaćoj ekonomiji, barem ako je za vjerovati prvo potpredsjedniku Hrvatske Vlade Radimiru Čačiću. Dok će se za nekretnine u javnom vlasništvu kroz svoje veliki investicijski ciklus pobrinuti država, tek se očekuje uzlet takvih projekata u privatnom sektoru, kod poduzetnika i među privatnim vlasnicima. Zalog tome trebala bi biti i sve veća ponuda specijaliziranih zelenih kredita u domaćim bankama, no i još povoljnijih kredita Hrvatske banke za obnovu i razvitak koji se također nudi u većini domaćih polsovnih banaka. No, osim po niskoj kamati, HBOR-ovi krediti specifični su i po još jednoj mogućnosti, a to je da se 15 posto glavnice kredita doslovno otpiše. Radi se o sredstvima iz darovnice Europske komisije, a koja korisnicima HBOR-ovih kredita omogućavaju da znatno umanje iznos koji moraju otplatiti. Pojednostavljeno rečeno, isplativost projekta raste, pa bi rezultat cijelog projekta trebao biti porast ulaganja u energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Krediti su namijenjeni za financiranje osnovnih sredstava u okviru ulaganja koja pridonose uštedi energije i/ili smanjenju emisije CO2, odnosno ulaganja kojima se povećava energetska učinkovitost objekata u zgradarstvu i industriji. Preciznije, prihvatljiva su ona ulaganja koja će po završetku investicije doprinijeti poboljšanju energetske učinkovitosti postojećih zgrada za barem 30 posto, dok kod industrijskih postrojenja taj prag iznosi 20 posto. Također, prihvatljiva su i pojedina ulaganja u obnovljive izvore energije, kojima je povrat investicije manji od 15 godina, uz izuzeće ulaganja u projekte proizvodnje biogoriva i malih solarnih elektrana.

U sektoru zgradarstva mogući iznos kredita iznosi između 40.000 i 250.000 eura, dok je u industrijskim projektima gornja vrijednost znatno veća, te se odobravaju krediti i do 2,5 milijuna eura. Za projekte obnovljivih izvora energije, pak, maksimalni iznos kredita iznosi 5 milijuna eura. Sredstva iz darovnice EK mogu se iskoristiti kad se verificiraju utrošena sredstva i ostvarene energetske uštede. Glavnica se smanjuje za 15 posto. Golemu vrijednost nije teško izračunati.

Tko se odluči na veliki industrijski projekt, te podigne maksimalni kredit od 2,5 milijuna eura, na kraju bi uz darovnicu otplatio 375.000 eura manje glavnice manje.

U većini projekata taj iznos prelijeva se izravno u zaradu investitora. Bolju ponudu u Hrvatskoj trenutno je teško naći.

15

posto glavnice kredita moguće je otpisati

5

milijuna eura najviši je kredit u obnovljivim izvorima energije

250

tisuća eura naviši je iznos kredita u zgradarstvu

2,5

milijuna eura naviši je kredit u industrijskom sektoru

Riješite se auto-olupine i

ZARADITE!

Za vaše otpadno vozilo dobit ćete NOVČANU NAKNADU! Sačuvajte prirodu, očistite svoj životni prostor, uštedite vrijeme i imajte čistu eko-savjest!

BESPLATNI TELEFON

0800 0204 ONLINE PRIJAVA

www.recikliranje.hr

Adresu vama najbližeg reciklažnog centra CE-ZA-R-a i drugih članica C.I.O.S. grupe možete doznati na besplatnom info telefonu 0800 0204 ili na www.recikliranje.hr/centri.

Besplatno odvozimo i recikliramo velike kućanske uređaje Riješite se svog starog hladnjaka, ledenice, stroja za pranje rublja ili posuđa, sušilice, štednjaka...