Exclusive 6 m

BROJ 6 / PROSINAC 2013. / BeSPlAtAN PRImJeRAk

Nada Hrstić Djurić

muška moda

Kontinentalci po rođenju, Mediteranci u srcu

MODNA KUĆA NEBO

dRuGI ŽIVoT jaZZER joSIp I dokToR GRaH aNkETa kojI jE pjENušaC po STRuČNom Sudu NajBoLjI

HEINZ SCHNEITER

Dovodimo vam Mercedes

SADRŽAJ

28

8

35 5 PUTOVANJE Majda Žujo piše o austrijskim butik skijalištima, ‘skrojenima’ po mjeri zahtjevnih gostiju 8 INTERVJU

Heinz Schneiter direktor je tvrtke Star Import, novog uvoznika Mercedesa, koji će na velika vrata Hrvatima vratiti taj omiljeni brend automobila

14 MODA Nada Hrstić Djurić otvorila nam je vrata Neba - zagrebačke modne kuće koja upravo slavi (prvih) dvadeset godina postojanja

28 DRUGI ŽIVOT Josip Grah je čovjek s dvije ozbiljne karijere - specijalist onkolog i jazz trubač 32 KNJIGA Željko Garmaz, novinar i bivši ‘pivski maneken’ toliko se zaljubio u vino i vinare da je napisao obimnu knjigu ‘Vinske priče’ 35 ANKETA Vinskim stručnjacima postavili smo najteže pitanje na svijetu: koji pjenušac je prema vašem ukusu najbolji 34 GASTRO

18 HIGH-TECH TEKSTIL

Jarunski restoran Oliva napravio je značajan zaokret i umjesto ponude pizza i tjestenina za mlade postao poslovni restoran

23 FENOMEN

38 AUTOMOBILI Porshe Macan - dobro ste pročitali ime: opasni mačak uskoro stiže na ulice. Tepaju mu još i Baby Cayenne

Doznajte što sve imamo u ormarima zahvaljujući istraživanju svemira i razvoju vojne industrije

Svi znaju za Dalmatince u Zagrebu. Saša Paparella piše o Dalmatincima u srcu

42

40 SITNICE Sve što ste željeli znati o njezi zubi na jednom mjestu 42 CITY BREAK

Stranim turistima najviše se sviđa zagrebački mediteranski duh - duge kave na sunčanim terasama i živopisni Dolac sa svojom ribarnicom

Glavni urednik: Mislav Šimatović, Urednica priloga: Tatjana Tadić, Suradnici: Darko Bičak, Saša Paparella i Majda Žujo, Prodaja oglasa: Jasna Bibić, voditeljica prodaje, telefon: 01/6326-013, Grafička priprema: Ognjena Brkanović, Antonija Dobrota, Kristina Nakić - RedPoint, Fotografije: Fotolia i Pixsell, Direktorica poslovnog dnevnika: Andrea Borošić, Uprava: Boris Trupčević, Radovan Klaić, Sanda Lončar, Izdavač: 24sata d.o.o, Oreškovićeva 6H/1, 10000 Zagreb, telefon: 01/6326-000, telefaks: 01/6326-060, E-mail: redakcija@poslovni.hr, Tisak: GZH, Radnička cesta 210, 10 000 Zagreb

4

SKIjAnjE

AUSTRIJSKA BUTIK SKIJALIŠTA

Susjedna Austrija ima mnogo neotkrivenih skijališta koja su se usmjerila prema ciljanoj publici: obiteljima, mladima ili ljubiteljima wellnessa piše Majda Žujo

I

dok su među europljanima generalno, francuska skijališta često privlačila najviše gostiju, za Hrvate su najprivlačnija, što zbog blizine, što zbog onoga što nude - ona austrijska.

Donosimo pregled nekoliko austrijskih skijališta namijenjenih obiteljima, mladima, ali i onima kojima je pri odlasku na skijanje ipak primarna kavaliteta staza i njihova povezanost.

SKI AMADE Skup skijališta Ski amade koji obuhvaća ukupno pet skijališnih regija sa 27 odredišta ove je godine nainvestirao 69 milijuna eura u obnavljanje i izgradnju nove infrastrukture, odnosno sistem transporta. Skijališne regije Salzburger Sportwelt, Schladming-Dachstein, Gastein, Hochkönig i Großarltal udružile su svoje snage i ove zime skijašima i snowborderima nude zimske atrakcije na ukupno 760 kilometara staza, 270 skijaških liftova te u 260 skijaških koliba i planinskih restorana

5

Gastein Gastein se, primjerice, izdvaja svojim 140 metara dugim visećim mostom koji vodi do vidikovca smještenog na platformi Glocknerblick am stubnerkogel na nadmorskoj visini od 2.300 m.

Gastein nudi ukupno 210 km snježnih staza od kojih je polovica srednje teških, dok se ostale mogu podijeliti između lakih i teških. Bad Gastein nudi bogatu ponudu luksuznih hotela, restorana, barova, pubova te luksuznih trgovina pa se smatra nešto luksuznijim skijalištem. Položaj grada koji se nalazi na strmim padovima daju Bad Gasteinu ekskluzivan položaj koji omogućuje očaravajuče poglede na prekrasne planine i okolicu, a za potpuno opuštanje pobrinut će se ekskluzivni wellnes centri.

oBeRtaUeRn

skijalište obertauern iako nije toliko razvikan poput schladminga ili kod salzburga nassfelda, obertauern je jedno od najpoznatijih skijališta u austriji. smješteno je na najvišem prijevoju pokrajine salzburg u blizini Koruške. od svih njegovih gostiju četiri posto čine Hrvati. skijalište se proteže na 100 kilometara staza i to od 1.740 metra pa sve do 2.526 metara nadmorske visine. Većina njih ima plavu kategorizaciju (oko 60 posto) dok trećina otpada na crvene staze. Za one zahtjevnije, crnih staza je tek oko četiri kilometra. skijalište najviše privlači one koji vole skijati na prirodnom snijegu, jer su staze većinom pokrivene prirodnim snijegom što polako postaje rijetkost. Zbog vrlo obilnih i vrlo čestih snježnih padina, sezona skijanja u obertauernu je poprilično duga, starta već u studenom, a često traje sve do svibnja. Za one koji nisu sigurni u svoje skijaške sposobnosti, obertauern nudi i desetak škola skijanja dok je roditeljima s djecom na raspolaganju “Kinderland obertauern“, koji osim dječjeg vrtića ima i dječjeg disko kluba nudi i druge zabavne sadržaje. oni bez djece zasigurno će se htjeti zabaviti na nekom od apre ski partija, koji na ovom skijalištu također ne nedostaje.

sCHladminG schladming je vjerojatno jedno od najpopularnijih skijališta među hrvatskim skijašima. nalazi se na rubu Štajerske, a svojom turističkom ponudom idealna je cjelogodišnja destinacija za odmor, sport i zabavu. Što se skijanja tiče, schladming u osnovi nudi 115 km staza na četiri povezana brda: Hauser Kaibling, Planai, Hochwurzen i Reiteralm. Povezivanjem ova četiri uzdužno postavljena brda dobilo se odlično skijalište sa raznovrsnim izborom staza. ovogodišnja novost na schladmingu je ozvučena staza na 600 metara dugom spustu gdje skijaši mogu birati između 10.000 glazbenih brojeva te se spuštati u taktu mozartove „Čarobne frule“ ili pak austrijske pjesme „schifoan“ Wolfganga ambrosa.

HoCHKöniG

KatsCHBeRG

Hochkönig je drugo najveće skijalište u sklopu ski amadea, a njegova blizina autocesti te brojni smještajni kapaciteti su skijašima vrlo privlačni. ipak, udaljenost od 400 kilometara od Zagreba, vjerojatno je razlogom zbog kojeg ono u Hrvatskoj nije previše popularno.

Hochkönig broji čak 150 km povezanih skijaških staza (i 33 skijaške žičare), koje objedinjuju četiri prilično udaljena mjesta. snalaženje na skijalištu je vrlo jednostavno, usprkos tome što su staze vrlo razvedene te se prostiru na čak pet međusobno povezanih brda.

Glavna prednost skijališta su duge staze povezane s novim sedežnicama i gondolama. U ovogodišnjoj ponudi skijalište Hochkönig usmjerio se na ponudu za opuštanje i predah. na snježnim vrhovima postavljeni su i posebno oblikovani teleskopi te ležaljke za wellness koje gostima pružaju mogućnost za tišinu i opuštanje.

Katschberg je zbog smještaja na samom skijalištu i kratkog putovanja posebno prigodno za obitelji s djecom. nalazi na granici austrijskih pokrajina Koruške i salzburga, tristotinjak kilometara od Zagreba. Katschberg nudi sedamdesetak kilometara vrlo širokih staza na visinama od oko 2000 metara na kojima gotovo nikada nema gužvi. na Katschbergu je sve prilagođeno najmlađima i početnicima, ali ima i odličnih staza za iskusne skijaše. na samom skijalištu postoje igrališta i adrenalinski parkovi za djecu, te vrhunski licencirani instruktori.

6

Uæitak je stvar osobnog odabira. A taj odabir zapoËinje upravo ovdje i sada.

Uvijek postoji ono "nešto" što može dati posebnu draž trenucima i situacijama u kojima se nađemo.

American Express Gold Card je idealna baš za takve trenutke: • potrošnja bez unaprijed određenog limita • osiguranje 24 sata na dan, u zemlji i inozemstvu • Gold Assist - sigurnost u inozemstvu kroz pravne, medicinske i druge savjete • paket putnog osiguranja na putovanjima u inozemstvo ako je zrakoplovna karta plaÊena putem The Gold Card • 30 000 Membership Rewards® bodova na dar • putničke usluge PBZ Card Travel American Express uz plaćanje do 24 rate.

Postanite korisnik American Express® Gold Card!

Nazovite 0800 3775 55. www.americanexpress.hr

SAMO U GRUPI PRIVREDNE BANKE ZAGREB

AmericanExpressHrvatska

American Express® je zaštiÊeni znak American Express Company. PBZ Card je ovlašteni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj.

intervju

DOlazi vam mERCEDES 8

N

akon što je prije dvije godine zastupnik Daimlera u Hrvatskoj, tvrtka Euroline, došla u poslovne probleme, a kasnije je otišla i u stečaj, njihov glavni brend Mercedes-Benz je zabilježio stagnaciju na hrvatskom tržištu. Naime, zbog logističkih problema koji su bili pred ponosnim vlasnicima ovog luksuznog automobila, prvenstveno po pitanju servisiranja i održavanja, mnogi su odustali od kupnje vozila brenda Mercedes. No, ove godine je korporacija Mercedes-Benz ovlastila švicarsku tvrtku Emil Frey da preuzme generalnu distribuciju u Hrvatskoj. Početkom rujna su Švicarci postali operativni osnovavši tvrtku Star Import d.o.o. na čelu s Heinzom Schneiterom s kojim smo razgovarali o perspektivama hrvatskog tržišta i očekivanjima Star Importa i Daimler AG-a u našoj zemlji.

Kako procjenjujete Daimlerove brendove, prije svega brend Mercedes, na hrvatskom tržištu?

Smatram da je Mercedes vrlo prepoznatljiv i poželjan brend na hrvatskom tržištu i da ima veliki potencijal. Nažalost, u zadnjih godinu ili dvije, zbog poznatih razloga oko stečaja tvrtke koja je bila generalni zastupnik, brend Mercedes je stagnirao i nije zauzeo mjesto koje je mogao i trebao. Sada smo se ekipirali i očekujem da vrlo brzo vratimo Mercedes na poziciju koja mu i pripada.

Heinz Schneiter, direktor tvrtke Star Import govori o planu da na velika vrata u Hrvatsku ponovo dovede brend Mercedes. S njime je razgovarao Darko Bičak

Očekujete li da će sa Star Importom Mercedes imati jaču poziciju na hrvatskom tržištu nego što je to bilo s bivšim zastupnikom?

Kada je prodaja Mercedesa u pitanju moram reći da je ona u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina bila loša, a pad prodaje zamjetan je još od krize iz 2009. godine.

Teško je za sada reći kojom ćemo dinamikom popraviti situaciju i koliko će nam za to zapravo trebati vremena. Ono što ja mogu garantirati jest da ćemo učiniti sve da Mercedes ponovno bude omiljeni premium brend u Hrvatskoj. Spremni smo investirati u narednom razdoblju, posebice u servisnu i prodajnu mrežu, kako bi naši kupci imali uslugu na razini koju oni očekuju i koju im mi moramo pružiti.

Imate li predodžbu koliko će vam vremena biti potrebno da to realizirate?

Ne bih donosio prognoze, one su vrlo nezahvalne. Teško mi je prognozirati hoćemo li planove uspjeti realizirati za dvije godine ili će nam za njih trebati ipak nešto više vremena. Realizacija naših planova će ovisiti o nizu čimbenika. Činjenica je da je ekonomska situacija u Hrvatskoj trenutno loša. O gospodarskom oporavku će uvelike ovisiti i naš rast prodaje, a naš je plan proširiti paletu proizvoda koji se nude u prodajnoj mreži. Uvjeren sam da će nam u poslovanju uvelike pomoći činjenica da Emil Frey AG svoj rad i odnos prema poslovnim partnerima temelji na svojim osnovnim vrijednostima; visokoj stručnosti, dobrom odnosu uloženog i dobivenog i ponudi prvorazrednih proizvoda. Iste vrijednosti dijeli hrvatski distributer tvrtka Star Import d.o.o., tako da sam uvjeren da će tvrtku jako dobro prihvatiti svi poslovni partneri i kupci što je važan preduvjet za poslovni uspjeh.

Kakvi su vam konkretno planovi za 2014. vezano uz prodaju?

Tijekom sljedeće godine plan nam je ostvariti prodaju oko 750 Mercedes Benz automobila i Smart vozila, zatim 210 kombija i 125 kamiona. Dolazak na hvatsko tržište vidimo kao dugoročnu investiciju posebno ako se uzme u obzir stanje na automobilskom tržištu te spor gospodarski oporavak.

Bit će izazov ostvariti profit u kratkom vremenu, no vjerujemo u razvoj tržišta i poslovne prilike u Hrvatskoj i cijeloj regiji.

Kakva je trenutno globalna pozicija Daimlera, odnosno brenda Mercedes?

Ovaj je brend trenutno u fazi restrukturiranja. Mercedes je poznat kao visokokvalitetan brend koji proizvodi dugovječna i pouzdana vozila, no dugo je vremena bilo baziran na konzervativnoj filozofiji, posebice po pitanju dizajna. Danas, pak, kupci pri izboru vozila veliku pažnju poklanjaju novom dizajnu i inovativnim rješenjima.

Shvatili smo to, uvidjeli da su promjene nužne, pa se zadnjih nekoliko godina, primijetit ćete i sami, i Mercedes prilagodio tim trendovima. To je dovelo do toga da Mercedes danas privlači nove kupce, pogotovo mlađe, a uvidio sam da je takav trend i u Hrvatskoj. Upravo je to doprinjelo činjenici da je Mercedes-Benz najbrže rastući premium brend u svijetu. Posebno me raduje da rastemo u sve popularnijem kompaktnom segmentu i monovolumena gdje do sada Mercedes nije bio vodeći.

Tko vam predstavlja najveću konkurenciju?

Ako pričamo o Hrvatskoj, to su zasigurno BMW i Audi. Oni su zadnjih dvije godi-

9

intervju

ne, kada smo se mi malo uspavali, puno uložili u svoje brendove i zauzeli poziciju na tržištu. Za očekivati je da će nam oni biti opasna konkurencija i u narednom razdoblju. Drugi premium brendovi koji su nam konkurencija u Europi, poput Jaguara, na hrvatskom tržištu nemaju značajniji utjecaj.

Budući ste sami rekli da su vam najveća konkurencija Audi i BMW, smatrate li da ćete ih uspjeti prestići?

To nam je cilj u srednjoročnom razdoblju, no reći da ćemo to uspjeti napraviti u nekoliko sljedećih godina bilo bi nerealno. Ipak, u perspektivi će mi to biti plan i siguran sam da ćemo ga ostvariti. Vratiti ćemo udio na tržištu koji je Mercedes izgubio i nadmašiti očekivanja korisnika.

Na koji način je sada Emil Frey grupa prisutna u Hrvatskoj?

Naša tvrtka Star Import u potpunom je vlasništvu Emil Frey grupe i ona je generalni distriburter Mercedes Benz vozila na hrvatskom tržištu. Ta tvrtka je odgovorna za distribuciju vozila našim prodajnim partnerima, a trenutno su to Škojo, Gašparić i u novije vrijeme Jolly Autoline s centrima u Splitu i Zadru. Imat ćemo i novog prodajnog partnera Emil Frey Autocentar kojem

10

Audi i BMW su nam najveća konkurencija jer su u posljednje dvije godine, kad smo se mi uspavali, puno uložili u svoje brendove i zauzeli pozicije na tržištu će središte biti u Kovinskoj 5, u Zagrebu, na istoj adresi gdje je i tvrtka Star Import d.o.o.

U planu nam je imati mrežu od pet prodajnih partnera za Mercedes Benz vozila.

Je li Emil Frey grupa vezana isključivo uz brend Mercedes Benz?

Nije, treba reći da mi djeluljemo u nekoliko zemalja i u svakoj imamo drugačiju situaciju, no u pravilu se radi o više brendova.

Naše sjedište je u Švicarskoj i u toj zemlji imamo brendove Jaguar, Land Rover te niz japanskih brendova automobila. Imamo i distribuciju za njemačke brendove.

U Hrvatskoj ćemo kroz tvrtku Star Import ponuditi cjelokupni program vozila Daimlera AG: osobna vozila Mercedes-Benz i SMART, dostavni i kamionski program u rasponu od 3,5 do 41 tone nosivosti te mini, midi, gradske, prigradske i turističke autobuse.

Koliko ljudi planirate zaposliti u Hrvatskoj?

U naše dvije kompanije koje smo otvorili u Hrvatskoj, Star Import i Emil Frey Auto centru, zaposlili smo 80 djelatnika. Od toga njih 35 radi u tvrtki Star Importu, a njih 45 u maloprodajnom Emil Frey Autocentru.

Budući ste radili u Švicarskoj, a sada ste neko kratko vrijeme prisutni i u Hrvatskoj, možete li reći koje su glavne razlike švicarskog i hrvatskog automobilskog tržišta?

Prije svega treba reći da uspoređujemo dva različito velika tržišta, ali i da govorimo o zemljama različite ekonomske snage.

Da vam to najbolje dočaram koristit ću se brojkama, pa stoga evo informacije iz koje vam mnogo toga može biti jasno - u Švicarskoj se godišnje proda oko 330 tisuća osobnih automobila, a u Hrvatskoj svega

INTERVJU PONUDA U HRVATSKOJ Od Smarta do kamiona od 41 tone U Hrvatskoj ćemo kroz tvrtku Star Import ponuditi cjelokupni program vozila Daimlera AG: osobna vozila Mercedes-Benz i SMART, dostavni i kamionski program u rasponu od 3,5 do 41 tone nosivosti te mini, midi, gradske, prigradske i turističke autobuse.

Zaposlili 80 djelatnika U naše dvije kompanije koje smo otvorili u Hrvatskoj, Star Import i Emil Frey Auto centru, zaposlili smo 80 djelatnika. Od toga njih 35 radi u tvrtki Star Importu, a njih 45 u maloprodajnom Emil Frey Autocentru.

35 tisuća. To znači da je ovdašnje tržište 10 puta slabije od Švicarskog. No, to je i razlog za optimizam prilikom planiranja naših investicija u ovoj zemlji jer vjerujemo da hrvatsko tržište ima velik prostor za rast.

Možda ne kao u Švicarskoj, ali svakako ima prostora.

Prije no ste došli u Hrvatsku je li vam bilo poznato da su hrvatski građani posebno privrženi njemačkim brendovima automobila?

Dolazim iz Švicarske u kojoj postoji velika hrvatska zajednica i preko njih znam da Hrvati imaju poseban odnos prema njemačkim automobilima. Znam da je Mercedes brend kojem su skloni i kojeg rado biraju.

Budući je riječ o vrhunskim vozilima najviše kvalitete, to je razumljivo i očekivano.

PRILAGODBA Od rujna ste u Hrvatskoj, je li vam se bilo teško prilagoditi hrvatskom načinu života ili je prerano za ovakvo pitanje?

Još uvijek traje proces moje, ako je želite tako zvati, prilagodbe, iako je Hrvatska zemlja u kojoj sam se u ovo kratko vrijeme vrlo dobro osjećao. Kratko sam tu, svega dva mjeseca, koja sam uložio mahom u rad tako da nisam još uspio, kako bih volio, upoznati Zagreb, ali i ostale dijelove Hrvatske. Ono što znam jest da imate predivnu zemlju, a ljudi su ovdje jako topli i otvoreni za komunikaciju. Primjetio sam da se dosta neformalnih sastanaka u Zagrebu obavlja na kavi, a već sam čuo i za poznatu “zagrebačku špicu”. Nadam se da ću ubuduće imati više vremena i prilike za upoznati Zagreb, ali i ostale dijelove Hrvatske.

12

Švicarci su poznati poligoti. Koliko jezika vi govorite?

Njemački je, naravno, moj materiniji jezik jer živim u njemačkom govornom području Švicarske. No, kako sam radio i živio u francuskom govornom području Švicarske, naučio sam i govorim na dnevnoj bazi i francuski. Engleski svakodnevno koristim u poslovne svrhe. Prije dolaska u Hrvatsku, radio sam u Indoneziji, pa se služim i indonezijskim, iako ne mogu reći da ga govorim. Obećavam da ću se potruditi naučiti što je moguće više hrvatskog, no ne mogu garantirati da ću ga zbilja i moći funkcionalno koristiti. Posebno zato jer služeći se njemačkim i engleskim mogu sve svugdje dogovoriti i riješiti jer ljudi u Zagrebu poprilično dobro komuniciraju na engleskom i njemačkom jeziku. Vjerujem da će mi boravak u Hrvatskoj biti izvrsno iskustvo u poslovnom i privatnom smislu.

www.adventzagreb.com

Darujte si

NEBO

MODA

u prvih dvadeset godina

Nada Hrstić Djurić otvorila je vrata zagrebačkog ateljea koji stvara bezvemensku modu, piše: Tatjana Tadić, fotografije: Marko Lukunić/Pixsell

14

M

odna kuća koja već dvadeset godina tiho postoji u Zagrebu povodom proslave 20-godišnjice postojanja otvorila je vrata medijima.

Razgovarali smo s Nadom Hrstić Djurić, financijskom direktoricom, o nevjerovatnom uspjehu da unatoč krizi vodi stabilan biznis, sa konstantnim brojem od 15 zaposlenika kojima nikada nije kasnila plaća, bez dugova dobavljačima i bez kredita. A upravo je činjenica da nikada nisu imali kredit razlog opstanka brenda kojeg je osnovala Nadina sestra, Dinka Hrstić Grubišić. Modna kuća Nebo ikada se nije uspjela osloniti niti na državne subvencije, premda su 2009. i 2012.

sudjelovali na natječaju za dodjelu poticaja.

Umjesto poticaja, dobili su samo zahvalnicu za sudjelovanje na natječaju. Nada Hrstić Djurić, osim fair playa, kaže kako je za uspjeh modne kuće uvijek najvažnije stvoriti dobar dizajn te da on bude komercijalan, a najviše se ponose kvalitetom materijala izradom i bezvremenskim dizajnom koji ne podlježe trendovima. U procesu odabira modela koji će se izrađivati sudjeluju sve zaposlene, a dobro su došle i primjedbe svih žena koje obilaze tri trgovine Neba u Zagrebu. Jer nije lako proniknuti u ukus drugih ljudi. Isto tako primjećuju kako ne treba koristiti materijale koje je teško održavati, jer su klijentice Neba žene s karijerama koje vode dinamičan život.

A kako se odijeva Nada Hrstić Djurić, svaki dan okružena lijepom odjećom? Iznenadili biste se kada biste vidjeli moj ormar, kaže Nada i rukama pokazuje širinu jednokrilnog ormara. I sve je u njemu crnoj boji, ima nekoliko bijelih komada a samo ljeti nosim

i plavu boju, kaže. ‘Zadovoljstvo i moj adrenalin u ovom poslu je trenutak kad se zavši prototip, njegovo isprobavanje i uzbuđenje kad se isti proizvede u seriji i naravno kad se dobro prodaje. Živim sa svakim modelom i obožavam moć sposobnosti prepoznat udarne modele. Zadovoljstvo i sreću osjetim pri svakom plaćenom računu i spoznaji da smo uspjeli proizvest i prodat odjeću koju žene žele kupit i nosit i koja ih čine sretnima’.

Dizajnerica Ana Brajković je došla u Nebo netom nakon što je diplomirala, a tu radi već deset godina. Ana je u tu modnu kuću došla na filmski zanimljiv način: pokucala je na vrata ateljea u Gajevoj i rekla “želim biti dizajner Neba”. U tom trenutku u Nebu je bila nekoliko mjeseci dizajnerica koja se tek uhodavala u posao, pa je Nada Ani predložila da radi kao prodavačica u trgovini u Kaptol centru, a poslije posla dolazi u atelje i donosi joj crteže sa svojim idejama. Bila je toliko dobra da je za dva mjeseca ‘pomela’

15

konkurenticu i dobila željeni posao dizajnerice. Prije toga dizajneri Neba bili su Teo Perić, šest godina a Dalibor Betti je u Nebu radio četiri godine. Ipak, Teo Perić je snažnije obilježio Nebo, pa se njegovi komadi i danas čuvaju kao malo blago. U Teovo vrijeme rodila se i ideja o izradi cipela. Bio je to altruistički projekt koji je trebao spojiti dizajn i tvornicu obuće Borovo. Međutim, kako je Borovo imalo masovnu proizvodnju, termini koje su mogli osloboditi za Nebo bili su izrazito nepovoljni – nudili su im studeni, što je bilo prekasno za zimsku kolekciju i ta proizvodnja nije saživjela. Drugi su put pokušali s dizajnerom Goranom Lelasom te jednom ljetnom i jednom zimskom kolekcijom.

Proizvodnja je dogovorena u Italiji, a Lelas je bio spreman sudjelovati u cijelom procesu izrade, no ovaj se put dogodila poteškoća s izrazitim segmentiranjem izrade obuće: jedna tvornica izrađuje kalupe, druga potplate, treća gornjište. Na kraju je cijena proizvodnje, ali i skupe i kvalitetne kože koju je dizajn zahtijevao, ispala tržišno neisplativa – naime, cijena čizama trebala bi biti oko 500 eura, i to bez cijene marketinga. Nada Hrstić Djurić kaže kako su danas svjesni kako bi za upuštanje u proizvodnju obuće zahtijevao cijeli tim i masovnu proizvodnju da bi se cijena jednog para obuće spustila na prihvatljivu cijenu.

Ipak, i iz ta dva pokušaja mnoge žene i danas nose i čuvaju obuću Nebo.

Za Nebo materijale nabavljaju iz Italije, Portugala, Španjolske... teško im je pronaći dobavljače jer mnogi trguju količinama većim od 300 metara, a to je za Nebo previše.

No, upravo zbog skladišta bala tekstila i obimne arhive krojeva koje čuvaju atelje im je postao im je premalen – kućica u centru grada u Gajevoj ulici nakon 15 godina dala je svoje pa za dva mjeseca Nebo seli u prostor od 300 četvornih metara, u kompleks Jadran

filma. Tako će vjerovatno moći zaposliti još ljudi, jer sada imaju vanjske suradnice kojima šalju skrojenu odjeću na šivanje i finalnu doradu. Vanjske suradnike imaju i za pletivo,

NEBO U BROJKAMA

20 godina broji 15 zaposlenih godišnje izrade 10.000 odjevnih predmeta i modnih dodataka godišnji promet iznosi 5 milijuna kuna 1,5 milijun kuna imaju u tekstilnim materijalima postoji već

16

Pleteninu iz Osijeka, a kako su obljetnicu obilježile novom linijom kućnih potrepština i ukrasa, broj vanjskih suradnika je obiman.

Keramičke predmete radi Lidija Boševski , Marina Badurina, igračke Artefakt , željezne police i gelendere Arteferum, nakit Dean D, torbe Patrizia Dona, a riječ je o komisionoj prodaji. Posteljinu pak rade prema vlastitom dizajnu a izrađuje ju tvrtka Mativo. Posao su širili i van Zagreba, tako Nebo ima veleprodajne trgovine u Korčuli, Makarskoj, Poreču i Osijeku, a uskoro će otvoriti i trgovine u Varaždinu i Vinkovcima. Njihovu je odjeću moguće kupiti i preko vlastite web stranice, te preko web trgovine Mondo, no na toj stranici su uglavnom odjevni predmeti od džerseja.

Nada Hrstić Djurić kaže kako je i njima ove sezone promet spasila turistička sezona: naime, njihovu odjeću po veleprodajnim cijenama kupuje trgovina s hrvatskim dizajnom u Dubrovniku, gdje su strani turisti prepoznali dobar dizajn.

HIGH TECH TEKSTIL

Plodovi svemirskih istraživanja u ormaru Plaštevi koji nas čine nevidljivima, košulje čiji se rukavi skrate kad zatopli, dječji body koji kontrolira zdravlje beba su sadašnjost piše Tatjana Tadić

K

rajem prošlog stoljeća snažno se počela razvijati nova niša u stvaranju tekstila nazvana high-tech tekstil odnosno e-interaktivni tekstil a ponekad se koristi i izraz inteligentni, pametni ili e-tekstil tekstil. Mnogi stručnjaci smatraju kako će upravo proizvodnja pametne odjeće biti veliki biznis – pretpostavlja se kako će tržište high-tech tekstila do 2015. godine biti vrijedno 1,8 bilijardi dolara. Već se mogu uočiti dva smjera u kojem se pametni tekstil razvija: wearable gadgets (nosiva elektronika) i pametni tekstil - onaj koji može osjetiti neki podražaj izvana i reagirati na takav podražaj ili se čak prilagođavati vremenskim uvjetima.

Naravno da industrija gadgeta preferira

18

prvu varijantu, kakvu već poznajemo kao jakne s MP3 uređajima ili rukavice koje imaju ugrađene grijače. Drugi smjer razvoja je ugraditi u tekstil niti vodiča pametnog materijala koji će slati informacije koje su nam bitne. Stručnjak za high-tech materijale je izvanredni profesor dr. sc. Edita Vujasinović, prodekanica Tekstilno-tehnološkog fakulteta, koja je i sama doktorirala na high-tech materijalima od kojih se izdrađuju regatna jedra. bez tekstila nema interneta Nekada je tekstilna industrija radila s materijalima koje su razvijali najčešće kemičari, međutim danas je njezin smjer prepoznati točno specifične zahtjeve i ciljano ih zadovoljiti, kaže profesorica Vujasinović. Kao primjer jednostavne funkcionalne odjeće koju svi poznajemo navodi kišne kabanice - svi smo nekada imali kišni kaput koji je bio vodoodbojan. Štitio nas je od kiše, no naše se tijelo nije

osjećalo u njemu udobno jer koža nije mogla disati. Danas materijali za kišne kapute i dalje ne propuštaju vodu prema tijelu ali provode znoj prema van.

Profesoricu Vujasonović smeta što se tekstilne znanosti percipiraju samo kroz “šnajderaj” i odjevne predmete koje nosimo svaki dan premda tekstilnih vlakana ima svuda oko nas, na mjestima na koja ne bi niti pomislili. Uostalom, kaže, bez tekstilnih vlakana ne bi bilo niti širokopojasnog interneta, jer je za brzo provođenje informacija prelomna točka bila primjena optičkih vlakana. A znate li što su optička vlakna, pita i vadi običnu teglicu te pokazuje stoji smotuljak prozirnih niti tanjih od vlasi kose.

U svakom slučaju, potraga za tekstilom koji će zadovoljiti naše potrebe je multidisciplinarna: u njoj, osim tekstilnih inženjera, rade i kemičari, fizičari, informatičari... ali je i vrlo skupa. Profesorica Vujasinović kaže kako

PLAŠT NEVIDLJIVOSTI Prema riječima prof Vujasinović, znanstvena fantastika više nije daleka, pa se u struci pretpostavlja kako je već napravljen plašt nevidljivosti kakvog nosi Harry Potter književnice J. K. Rowling, i kako ga američka vojska već upotrebljava. Na nivou fizike, to zapravo je jednostavno - zna se kako dojam nevidljivosti daju materijali koji zakrivljuju zrake koje se reflektiraju na način da materijal ne daje refleksiju površine. Ipak je trebalo vremena da se geometrijska fizika zaživi iz sfere znanstvene fantastike u sferu vojne opreme. Ista je situacija u Hrvatskoj, pa Tekstilo-tehnološki fakultet dosta radi s Ministarstvom obrane. Prije tri godine tako su razvili vojne čizme, namijenjene našim postrojbama u Iraku, i to ljetnu i zimsku čizmu također sastavljenu od kompozitnih materijala, kako bi bila što funkcionalnija i udobnija.

“debela”, već topla zahvaljujući kompozitnom sloju različitih materijala.

takva high-tech tehnologija uvijek prvo biva razvijana u istraživanju svemira (sjetimo se da je to dovelo do izuma dječjih jednokratnih pelena), potom se spušta na vojnu industriju, a idući korak bliži svakodnevnoj uporabi je odjeća za visokobudžetni sport. Na tom koraku dolazimo do vrlo visokih zahtjeva za prilagođavanje ekstremnim temperaturama, vlazi, smanjenju trenja i slično. trčimo u pametnoj odjeći Pokazuje platno za jedra, koje stoji 10.000 dolara po metru, koje na prvi pogled izgleda kao plastični stolnjak s prugastim uzorkom, a koji je neprobojan i gotovo nepoderiv.

Nakon nekoliko godina takva tehnologija ipak postaje jeftinija, prema tomu i dostupnija, i danas je svima postalo normalno trčati u sportskoj odjeći od pametnih materijala a ne u pamučnoj trikotaži koja se navlaži od znoja i hladi tijelo. I alpinisti odlaze na ekspedicije u odjeći koja više nije

medicina treba high-tech Medicina također ima vrlo visoke i usko fokusirane zahtjeve za zaštitnom odjećom.

Primjerice, za ekipe hitne pomoći razvijaju se neprobojne rukavice, jer se gumene vrlo lako razderu pa se medicinski djelatnici ubodnim ranama mogu zaraziti. Korak dalje je razvijanje odjeće koja ima utkane vodiče kojima bi se mogle očitavati životne funkcije nepokretnih pacijenata pa ne bi bilo potrebe za silnim elektrodama i iglama, već bi pacijentova odjeća slala informacije u računalo. Takvo što je već razvila američka vojska zbog svoje doktrine dana svaki način pronađu svakog svog vojnika. U slučajevima teškog ranjavanja vojnik ne može dojaviti svoj položaj no “pametna potkošulja” šalje informacije o njegovoj lokaciji. Kako to izgleda kada se pametni tekstil primijeni u visokoj modi, profesorica Vujasinović je ilustrirala primjerom materijala koji se linearno širi i skuplja ovisno o temperaturi. Tako dugačka košulja dugih rukava koja grije kada je vani hladno u slučaju da se temperatura zraka povisi toliko skrati da postane kratka košulja s kratkim rukavima. I visoka moda zahvaljujući znanosti moći će se igrati mogućnostima da se odjevni predmet može transformirati u dva.

Pitanje uvođenja elektroničkih komponenata koje se inače koriste u elektroničkim uređajima međutim otvara veliko pitanje: kako ih reciklirati? Kako osmisliti tehnologiju koja će takve komponente moći

Materijali koje razvija NASA prema ‘običnim’ ljudima se spušta kroz skupe sportove kao što je jedrenje, što je specijalnost prof.

Vujasinović

19

hIgh tech tekstIl robot opportunity u misiji na marsu također ima dijelove od high-tech vlakana

ImItIranje prIrode

izdvajati iz tekstila, jer se inače odjeća koju odbacujemo zapravo vrlo jednostavno može reciklirati u neki tehnički manje vrijedan proizvod. Tu bi vjerojatno trebali slijediti put automobilske industrije koja se već godinama nosi s brigom za cjeloživotni ciklus proizvoda. I tu se pojavljuje tekstil: primjerice Mercedes ugrađuje filc, netkane tekstilne materijale iz recikliranog tekstila između karoserije i unutarnje oplate automobila, jer su odličan zvučni izolator a pritom amortiziraju vibracije motora automobila.

Tekstil se počeo “uvlačiti” i u samu strukturu automobila ali i zrakoplova, jer su primjerice Kevlar ili ugljikova vlakna odličnih osobina (čvršća i jača od metala) pa njihova upotreba u u vlaknima ojačanim kompozitima za oplatu aviona čini avion lakšim i bržim, pa on prema tome troši i manje goriva i ima manju emisiju CO2 u okoliš.

Ne treba zaboraviti niti današnji konzumerizam koji diktira da predmeti koje kupujemo imaju sve kraći vijek trajanja, što se jako odražava na modnu industriju: odjevni predmeti sve se kraće nose zbog

20

najupečatljiviji primjer pametnih materijala možda je plivačko odijelo “od morskog psa”. premda bi se moglo pomisliti da se za njegovu izradu koristi koža morskog psa, profesorica Vujasinović se na to smije i tumači da razvojem uređaja kojima se priroda može promatrati više ne na mikro razini, već nanorazini, znanstvenici mogu proučavati prirodu i imitirati ju. tako je bilo i u slučaju superbrzih plivačkih odijela: znanstvenici su proučavali kožu morskog psa i imitirali morfologiju njegove kože kako bi postigli da voda ne samo da lako klizne bez trenja već zapravo gura plivača naprijed.

potrebe da slijedimo modne trendove. S jedne strane ju sami želimo nakon jedne sezone odbaciti a s druge strane modna industrija teži tome da proizvodi odjeću slabije postojanosti odnosno upotrebljava manje kvalitetne materijale jer joj to donosi profit. Hrvatska je po pitanju recikliranja tekstila slabo razvijena, pa zvuči nevjerojatno ali tvornica Regeneracija iz Zaboka, koja se bavi i recikliranjem tekstila, teško dolazi do sirovina jer u Hrvatskoj nema organiziranog skupljanja iznošene odjeće i odlagališta za otpadni tekstil.

No, kada bi on i postojao, ne bi funkcionirao u slučajevima kada bi valjalo reciklirati tekstil koji ima ugrađene elektroničke komponente: kada bi se s njim postupalo kao s klasičnim tekstilom moglo bi doći do samozapaljenja. Odgovornost za cjeloživotni ciklus jednog odjevnog predmeta međutim počinje već na prvom

koraku - dizajnu odjevnog predmeta.

Postoji i pojam ‘odgovorni dizajn’ u kojem netko tko stvara nazovimo ju umjetničkom komponentom, mora biti svjestan da će već samim načinom projektiranja, krojenja i vrstom završne obrade utječe na to koliko se materijala troši i da li će se on moćiodjevni predmet jednog dana moći raciklirati. Profesorica Vujasinović navodi primjer traperica kakve je prije dvadesetak godina i sama nosila: naime, traperice su bile ukrašene metalnim nitnama.

Traper je inače, kaže, materijal izuzetno jednostavan za recikliranje jer ima dugačka i tanka vlakna koje se lako mogu izdvojiti i upotrijebiti u izradi novog tekstila, međutim metalne zakovice ga čine neupotrebljivim za reciklažu. Svaki dizajner bi o tome trebao voditi računa kako ne bi odabrao postupak koji će komad odjeće za kratko vrijeme učiniti nekorisnim otpadom.

TEMA

U Zagrebu živi niz kontinentalaca bez obiteljskih veza s Mediteranom, ali iskreno zaljubljenih u more. Mediterance u srcu - Marinu Halužan, Dražena Seiferta, Mislava Šutala i Alana Vajdića pronašao je Saša Paparella

U

Zagrebu žive stotine tisuća ljudi podrijetlom s Mediterana, koji su - oni ili njihovi roditelji - rođeni negdje na obali i otocima. Kad su, tijekom prošlog stoljeća, počeli masovnije dolaziti u taj grad, donijeli su i neke svoje običaje, pa se u Zagrebu počelo sjediti po štekatima, piti crno vino i rabiti maslinovo

ulje, doneseno tijekom ljetnih posjeta rodbini na moru. Pripadnost Mediteranu uglavnom se na to i svela, a njihova djeca na moru se mahom ponašaju kao obični turisti, uvjereni da su gradele i grilje vrste ribe.

Međutim, uz njih, ‘Dalmoše’, u Zagrebu živi i jedna drugačija, premda brojčano znatno manja skupina - kontinentalci bez obiteljske veze s Mediteranom, ali iskreni zaljubljenici u more, ljudi koji su puno češće na brodu ili po otocima od prosječnog žitelja Zadra ili Splita.

Jedan od njih je Dražen Seifert, Zagrepčanin rođen u Slavonskom Brodu. Kuća koju je taj

svestrani event manager i samouki stručnjak za interijere podigao u okolici Samobora puna je mediteranskih detalja, od kapara i motara koje je Dražen ukiselio, preko origana kojeg je sam ubrao, stola pronađenog na Lastovu pa do ogromne fotografije Komiže preko cijelog zida.

Fatalni susret s Visom Taj Mediteranac u tijelu Slavonca svaki slobodan trenutak provodi u kući na Visu, koju je također sam uredio. Mediteranca u sebi davno je osvijestio. “Još dok sam kao klinac živio u Slavoniji, riba i lešo povrće

23

TEMA bili su mi nekako draži od svinjetine, pa su mi moji ukućani govorili da sam izdajica.

Ljetovali smo u odmaralištu Ferijalnog saveza na Korčuli, a kako su mu oba roditelja bili sportaši na morske pripreme išli smo i zimi.

Kad sam skužio jadranski mentalitet, bilo mi je jasno da tu pripadam”, priča Dražen o svom otkrivanju.

Sa 14 godina prvi put je krenuo na Korčulu bez roditelja, s ekipom. Već dogodine došlo je do fatalnog susreta s Visom. „U to je doba trajekt ponekad išao iz Splita za Korčulu preko Visa. Kad smo došli do Vis, pokvario se, pa sam proveo na otoku cijelo jedno popodne.

Tada je bio pun vojske a strancima je dolazak bio zabranjen. Po rivi nije bilo nikoga, tišina, čuješ samo vjetar, kao u westernima. Odlučio sam da se tu moram vratiti“.

Za par godina to je i učinio- poveo je curu, biciklima su obišli cijeli otok. Taj je put donio već novu, ambiciozniju odluku- na Visu jednom mora kupiti kuću! Narednih je ljeta išao po raznim otocima, a uvijek bi makar svratio do Visa. “Radio sam za Digitel i puno išao po obali. Kao organizator koncerata morao sam obilaziti klubove u koje inače ne bih nikada zašao, ali mi ništa nije bilo teško jer sam znao da će mi ljeto završiti na Visu”.

Cilj je biti pola godine na Visu Kad je uspio nešto uštedjeti, pune dvije godine je sa svojim viškim prijateljem, barba Tonkom, i ljeti i zimi obilazio otok ne bi li našao kuću koja mu se sviđa. A onda je jednog dana Tonko, sjedeći ispred svoje kuće u zaseoku Marine zemlje, pogledao prema susjednom, napuštenom imanju i rekao „a šta ne kupiš kuću od Željane?“ Vlasnica je bila Višanka koja je početkom rata odselila u Srbiju, a o kući sa konobom, ljetnom kuhinjom i stajom nitko se nije brinuo. Bilo je to 2004.

Dražen je odmah prihvatio ideju. Položaj sela je odličan - na pola puta između Visa i Komiže, blizu lijepih uvala na južnoj obali otoka kao što su Mala i Velika Trovna i Stiniva. S vlasnicom se našao u Vukovaru, dogovorili su posao i istog ljeta počeo uređivati imanje.

Za početak, da bi se uopće probio do kuće, morao je obračunati s podivljalim kupinama, naraslima do skoro dva metra visine. „U te kuće prethodno nitko nije ušao 15- tak godina. Bile su pune štakorskih gnijezda, pa sam u viškoj ljekarni kupio bijelu kutu i zaštitnu masku kako bih sve očistio. Glodavci su skoro sve pojeli, samo sam u jednom dobro zatvorenom ormaru našao posteljinu, plahte koje su Višanke same tkale”, kaže Dražen.

Grede su bile trule, pa je svojoj kćeri Gei morao kredom crtati gdje može ugaziti, a da ne propadne kroz pod. Kuća nije imala niti wc, jer se onaj poljski urušio. Šest je ljeta

24

proveo uređujući kuću, morao je srušiti sve osim zidova, širokih 80 centimetara. Stavio je nove grede, krov, zamijenio instalacije. U ljetnoj kuhinji sačuvao je krušne peći u kojima i sam svaki dan peče kruh, a staju je pretvorio u alatnicu. Onu zadnju, četvrtu kućicu će urediti za iznajmljivanje, kako bi projekt postao ekonomski samoodrživ. Što god je znao sam je popravio. Kaže da je u obnovu- ne računajući svoj rad- uložio više nego u kupnju. Ništa čudno, kad vreća cementa ne košta 19 kuna, kao na kopnu, nego 45 kuna.

Dražen nije samo kreativac već i radoholičar.

Zadnjih godina intenzivno proučava gradnju suhozida. „Višani su se prvo smijali, kao šta će Purger i to još Slavonac graditi suhozid. A onda su počeli govoriti- „ti si to napravija? Ko bi reka!“ Ubrzo su ga počeli tražiti savjete oko obnove vlastitih suhozida.

Koliko često dolazi na Vis? “Nedovoljno”, kaže. Obično na otoku ljeti provede 1,5 mjesec u komadu, dođe i zimi pokositi travu.

Ovog je ljeta ostao 2,5 mjeseca, i to zato jer je mijenjao posao, a supruga Lucija bila je na porodiljnom. Cilj mu je biti na Visu od svibnja do listopada, pogotovo jer se na otoku stvorila jedna nova scena, zajednica od 50-tak obitelji sa djecom koje ostaju na otoku cijelu godinu. „Prije su Višani bježali u Split čim bi prestala turistička sezona, srećom više nije tako.

Upisali su djecu u škole i vrtiće na otoku, a posla imaju jer su otvorili male restorane ili se bave eko- turizmom. Na Visu ima oko 2.500 stanovnika, pa se prisutnost i tih nekoliko desetaka mladih obitelji jako osjeti“, zadovoljan je Dražen.

Privikavanje na otok bilo je zanimljivo, s puno obostranog čuđenja između njega i Višana.

“Ovdje malo tko ima auto, pa me viški prijatelji ne mogu posjetiti u Marinim zemljama.

Kad sam barba Tonka vozio po njegovu otoku, svako malo je govorio- ovdi nikad nisan bija! U početku baš nisam kužio što govore, a sada sam već ušao u sistem - čim se iskrcam na otok prebacim se na domaći dijalekt”.

A trebalo se priviknuti i na otočki mentalitet.

Višani su se isprva smijali zagrebačkom Slavoncu koji gradi suhozide. A onda su rekli “ti si to napravija? Ko bi reka!” I počeli ga tražiti savjete

Jdas dhjashdjahsj dhajsdh asjdhjkas hdj ashjdhasjhdj ashjd hasjdhasj hdjashdhasjkdhj ahsd hajs hdj ash

Kad je tako pitao lokalnog majstora u koliko će se sati naći u Komiži, ovaj mu je rekao „izjutra“, ne htijući precizirati dogovor. “U Zagrebu sam navikao pažljivo isplanirati svoj raspored, jer sam se radeći u agenciji dnevno nalazio s o nekoliko klijenata. Onda sam vremenom shvatio da na Visu izjutra znači između 10 i 12 sati, dakle prije dolaska trajekta, i prihvatio sam da točan sat zbilja nije bitan, jer u međuvremenu obavljate neke drugu stvari, susrećete sa s ljudima, dobivate informacije.

A oko jedan, kad svi izađu iz trajekta, riva odjednom opusti, više nikog nema”.

“Deset godina sam se morao dokazivati” Vis je poznat kao otok s najzanimljivijom gastro ponudom na Jadranu. Koju hranu voli?

Kao svoje favorite, Dražen ističe grdobinu na brudet , pašta fažol s gofom i grahom i hobotnicu s bobom i artičokama. Potom lokarda i oslić pečeni na gradelama. Od vina, preferira plavac sa Biševa. “Vis je sačuvan od apartmanizacije i šminkerskih kafića. Nadam se da nikada neće postati Hvar. Vis je otok po mjeri čovjeka”, kaže Dražen.

Za razliku od njega, zagrebački fotograf Alan Vajdić nije se skrasio na jednom otoku, već je odlučio ploviti između njih. Godišnje provede oko 150 dana na jedrilici i profesionalni je skiper. I on se, kao ‘purger’ morao dokazivati pred ljudima od mora. “Grdo su me gledali deset godina. U Komiži sam prihvaćen tek kad sam uspio u siječnju doći do njih s jedrilicom”, kaže. A kad ga netko pretjerano maltretira oko kontinentalnog podrijetla ima zagorske i goranske korijene- pita ga - “tko su dva najveća hrvatska jedriličara? Pa Međimurac Joža Horvat i Zagorec Vladimir Šutej!“. Spominje i niz drugih kontinentalaca zakačenih na more, primjerice Nenada Vlahovića, vlasnika plesne škole u središtu Zagreba koji se okladio da će sam napraviti brod i oploviti svijet, što je učinio čak dvaput. Sam Vajdić u Zagrebu poznaje barem 30-ak takvih ljudi - jedan od njih baš je ovih dana krenuo jedrilicom na Karibe.

Jedriti je Alan počeo skupa s ocem, koji je kao prosvjetni radnik mogao cijelo ljeto provoditi s obitelji na svojoj 4,5 metra dugoj jedrilici.

Već sa 15 godina sam je počeo ploviti, a već sa 16 je, skupa s bratom Ivanom, tada starim svega 13 godina, radio đite između Lošinja, Suska i Unija… Kad se obiteljska jedrilica raspala, počeo je, skupo sa svojom zagrebačkom ekipom, sam unajmljivati jedrilice. Od njih petero, nitko nije imao ‘mediteranski pedigre’, što ih nije smetalo da na jedrenje otiđu barem jednom mjesečno.

Vajdić kaže da, za razliku od Hrvata, jako puno Slovenaca i Slovaka jedri. “U slovenskim marinama 80 posto brodova ima jarbol, kod nas je na žalost suprotno. U jedrenju je Hr-

Skiperovo iSkuStvo

“u Hrvatskoj je uništena mala brodogradnja, a od onoga što je ostalo 90 posto se nalazi u Zagorju. potpuno smo se preorijentirali na glisere i jahte. Na Jadranu je nemoguće unajmiti malu jedrilicu od pet metara ili velika od 30 metara. imamo puno zakona o moru koji se međusobno kose, a pravila se mijenjaju od uvale do uvale, pa nisu zbunjeni samo stranci nego i mi domaći”, iznio nam je neke od problema skiper Alan vajdić.

vatska velesila, od nautike i dosta zarađujemo, no to se po našim medijima ne može vidjeti, niti se tko trudi približiti djeci jedrenje”, kaže. Zato pokušava oživiti nekadašnju akciju ‘Svaka škola jedan optimist’, gdje klinci sami izrađuju male jedrilice tog tipa.

Na svakom otoku nekoga ima i nastoji gostima pokazati ono najbolje od Jadrana. “Nije mi cilj otići do Hvara i tamo ostati tri dana. Želim da se probude svaki put na drugom mjestu, u nekoj uvali i skoče u čisto more. I ja uživam kad cijele obitelji vrište od zadovoljstva dok jedrimo po jakom vjetru. Taj osjećaj slobode…Jedna engleska obitelj mi dolazi već petu godinu za redom”, govori Vajdić.

Uskoro planira gostima ponuditi i gotove jedriličarske pakete- pučinski otoci, ili pak gastronomsko jedrenje, na koje vodi i vrhunskog kuhara. “Puno vremena trošim štiteći svoje goste od pohlepnih vlasnika restorana, koji im nerijetko nude skupe kopije neke zapadnjačke hrane. Pa nisu oni po to došli na Jadran. Od ribe im se nude skupi šanpjeri, a tko nema toliko novaca jede ćevape. Turistima treba ponuditi srdele sa gradela, fast food s plavom ribom”.

Vajdić voli vanjske otoke, Jabuku, Palagružu, Biševo; najdraža mjesta su mu Komiža i Sali.

Omiljena mu je ruta od Zadra do Lošinja, s puno malih otoka poput Premude ili Škarde.

A omiljeni dalmatinski izraz- “pomalo”. Kao potpuna opreka životu u Zagrebu.

Palagruža na desktopu, Lastovo u srcu Kod Marine Halužan, glasnogovornice Hrvatske kontrole zračne plovidbe, dosta toga vam postaje jasno čim uđete u njenu radnu sobu. Na desktopu je Palagruža, a na velikim uokvirenim fotografijama na zidu svjetionici na Lastovu i Sušcu. Prava mediteranska oaza usred Turopolja.

Ljubav prema Mediteranu dogodila joj se preko posla, iako je mogla proplivati i s godinu dana, samo da ju je toga ljeta otac pustio kad je odmaknula iz plićaka prema pučini. Dvanaest je godina bila šefica odjela za odnose s javnošću Ministarstva pomorstva, prometa

25

TEMA i veza, koje je kasnije često mijenjalo opseg i imena. Nekoć je pri tom ministarstvu sa 1.200 djelatnika postojala i Uprava za otoke, a pod njegovom je kapom bio i ACI, pa je tako Marina poslom obišla desetke otoka. Od naseljenih otoka nije posjetila samo Susak, Ilovik i Unije. Voli pučinske otoke - Palagruža joj je najdraža, potom Lastovo i Vis. Posjetila je i regatu u Salima, plovila je školskim jedrenjakom Kraljica mora - išli su na tršćansku Barcolanu.

“Ja zapravo ne mogu zaspati na brodu, ali mi to niti ne fali, uživam u plovidbi” kaže.

Otoci su joj se svidjeli pa ih je nastavila obilaziti i u slobodno vrijeme, godišnji bi odmor provodila na Mljetu, Braču ili Korčuli.

Bila je uključena i u projekt Hrvatski otočni proizvod, kao i u izradu Pretpristupne pomorske strategije RH. Optimist je, jer zna da su EU fondovi ogroman potencijal za hrvatske otoke, koji već sada od države dobivaju po 1,2 milijarde kuna godišnje.

Zadnji veći otok koji je posjetila bilo je Lastovo, 2007., i od tada stalno tamo odlazi, i to po više puta godišnje. Ne jednom u petak bi uzela slobodan dan kako bi u Splitu ulovila trajekt koji kreće u tri popodne i četiri sata kasnije stiže na Lastovo. Na pučinskom bi otoku provela subotu, a u nedjelju rano ujutro već je morala ponovno biti na trajektu, kako bi do večeri stigla u Zagreb. Na otok je dolazila i zimi, tamo je ponekad slavila Nove godine.

“Kad sam se spremala prvi put otići na Lastovo zamišljala sam kameni otok, no on je zapravo pun šume, posve je zelen”. Najviše voli otići u Skrivenu luku, gdje se kupa na kamenim pločama i uživa u velikim valovima.

“Lastovo je ostalo sačuvano, u socijalizmu je tamo bila samo vojska, a niti kasnije se nije komercijaliziralo”, kaže. Lastovo je iskoristila i za izlete na još udaljenije otoke - Palagružu, Sušac, gdje je znala provesti i po par dana.

“Sušac ima prekrasan svjetionik, otok je malen i intiman, tamo zbilja možete biti sami sa sobom. Nema nikoga osim svjetioničareve obitelji i uzgajivača koza”.

Od morskih jela najviše voli škrpinu pečenu na maslinovim grančicama i marinirane inćune, ili bilo što drugo u uvali Kručica, gdje ju ugosti prijatelj Baja, umjetnik i također došljak s kontinenta, kakvih na Lastovu ima dosta. A za džem od limuna koji radi gospođa Darinka iz PZ Prijatelji Lastova kaže - za mene je to okus raja, okus Lastova.

Poželio češki kajak, završio za timunom Još jedan Zagrepčanin, inženjer elektrotehnike Mislav Šutalo odlazi na brod čim mu se ukaže prilika. Počeo je s kajakom, a kako mu se obitelj povećavala došli su do jedrilice.

Prije petnaest godina, sa suprugom Marinom odlučio je otići na Korčulu ili Pelješac i učinilo

26

Marina Halužan petkom je jurila iz Zagreba u Split na trajekt koji u tri popodne kreće za Lastovo, provela bi subotu na otoku i u nedjelju se vraćala

Mislav Šutalo više nije zagrebački mornar, nedavno se s obitelji preselio u Rijeku

im se zgodnim imati neki čamac na vesla.

Mislav se poželio kajak na napuhivanje kakav je vidio kod turista iz Češke. “Ispalo je da po njega moram otići čak u Graz, u neki hangar sa sportskom opremom. Međutim, kad sam tamo vidio kajak kojeg proizvodi Grabner Sports, odustao sam od kupnje onog po što smo došao. Taj kajak je bio otkriće. Mislim da je on uz, ognjište kod Marinine tetke u Bristu, bio glavni pokretač svih naših akcija uz more. Ili barem ono što sam ja dugo vremena nazivao morem. A to je akvatorij od Brača do Dubrovnika, s ishodištem na Pelješcu koji sadrži sve što možete zamisliti od gastronomije do prirodnih različitosti. Pogledajte samo iz Stona, imate izlaz na boćato more, na uvalu Broce prema Elafitima i na uvalu Prapratno prema Mljetu. Tri posve različite vrste mora koje se skoro dodiruju. Odmah je tu delta Neretve, koja je svijet za sebe, Baćinska jezera, Mljet i sve to u dosegu par sati veslanja kajakom”. nabraja Šutalo.

Sa troje djece obišli su u 24 dana Pelješac i Elafite s kajakom i šatorom, no kad je stiglo i četvrto dijete morao se preorijentirati s vesla na jedra. “Imao sam to i ranije u planu, jer mislim da, dok god imaš snage i kondicije, moraš se na njih i oslanjati. A kasnije se oslanjaš na vještinu, što bi trebalo biti jedrenje. U Bristu je Mladen Veža postavio veliki mozaik.

Na njemu su dva muškarca. Jedan drži u ruci motiku, a drugi veslo. Postoje dvije vrste- ljudi od vesla i ljudi od motike. Kako se po kontinentu rađaju moreplovci, tako se i na obali rađaju oni koji ne idu na more”, kaže Šutalo.

Svoju priču o Mediterancu u Zagrebu transformirao je u ideju o Zagrebu kao mediteranskom gradu, “Zagreb zapravo i nema neku perspektivu, oslanja se jedino na činjenicu da je glavni grad. Hrvatsku valja organizirati u dvije regije, mediteransko-krševitu i panonsku, plus metropolu Cropolis, koji bi nastao spajanjem područja od Sljemena do Učke i bio bi metropola s tri klime. To sada možda zvuči ludo, ali od Opatije do Sesveta putuje se manje od dva sata, što je standard u svjetskim metropolama s kraja na kraj nekog grada”, napominje. Šutalova mediteranska priča ima sretan završetak - novcem dobivenim u višegodišnjem sporu sa HT-om s obitelji se preselio u Rijeku. “Učinilo mi se da sve manje ima smisla živjeti u Zagrebu, pored ovako divne obale, pa sam požurio završiti taj radni spor kako bi se mogli prebaciti na more, jer sud nikako ne mogu preseliti. Tražio sam luku iz koje ću isploviti i u koju ću se vraćati, pa sam dugo mislio da je to Zadar, ali sam se ipak odlučio za Kvarner. Ima puno razloga. Rijeka je idealna - ima more, planinu, u zaleđu je Gorski kotar a u blizini Slovenija i Italija” opisuje zagrebački mornar svoj novi dom.

DRUGI ŽIVOT

danju doktor, noću jazz trubač

28

Josip Grah čovjek je s dvije zahtjevne karijere: liječnika i glazbenika.

Premda je liječnička struka često povezana s glazbom kao hobijem, nije baš uobičajeno voditi doslovce paralelne karije - kao trubač Josip, član benda Josipe Lisac i doktor Grah, radijacijski onkolog i pročelnik Klinike za radiologiju KBC Zagreb. Uz to, on je i ponosni tata koji se bavi mačevanjem. Razgovarala Tatjana Tadić, snimio Žarko Bašić/Pixsell

J

osip Grah čovjek je stvarno impresivne biografije u kojoj se isprepliću medicina, glazba i sport.

Radijacijski je onkolog i pročelnik Kliničke jedinice za radiologiju Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb i docent na katedri za Onkologiju Medicinskog fakulteta u Osijeku. Izuzetno zahtjevan posao i specijalizacija čije spominjanje u ljudima izaziva nelagodu i strah samo je polovica života Josipa Graha.

Druga, jednako tako važna je jazz, jer Josip je trubač. Na pitanje zašto se odlučio za studij medicine a ne Glazbenu akademiju Josip odgovara kako je popustio roditeljima i odlučio se za ‘sigurniju’ karijeru.

Trube se nije ostavljao za vrijeme studija, jer kaže ‘kada bi ostao bez tog instrumenta osjećao bi se kao da mu je netko odrezao ruku’. Godine ‘84 ili ‘85 svirao je u sastavu Swing again, a tijekom studija je svirao sa Soulfingersima. Na pitanje kako mu je uspijevalo uz zahtjevan posao vježba trubu i nastupa, kaže kako je to sve moguće uz dobru organizaciju. Devedesete su za dr Graha bile najintenzivnije godine, kada je uz petogodišnju specizalizaciju počeo svirati u bendu Cubismo. Suosnivač je tog benda uz Hrvoja Rupčića i Marija Igreca i ostao u tom razdoblju najveće popularnosti kubanskog jazz sastava. Imali su nastupe tri puta tjedno: dva su dana u tjednu svirali u Hard Rock Cafeu i u glasovitom jazz kulbu BP. Zašto je odabrao baš jazz dr Grah tumači i činjenicom da je završio funkcionalnu glazbenu školu, umjesto one ‘austrougarske’. Funkcionalna glazbena škola, prema njegovim riječima, stvarno te nauči da čuješ i razumiješ glazbu drugačije jer se solfeggio i harmonija i općenito o glazbi ne uči na tradicionalni način. U funkcionalnoj glazbenoj školi o glazbi učiš jednodnostavno... na funkcionalan način. Čuješ glazbu prvo u sebi prije negu odsviraš. To znači razumjeti ju. Premda puhački instrumenti zahtijevaju i neke fizičke predispozicije ali i svakodnevno vježbanje (Josip svaki dan po sat i pol vježba), kaže kako je osjećaj koji pruža sviranje trube nevjerovatan. Puhanjem zraka u trubu u instrument unosite svoj dah, dušu.

Sa Cubismom je Josip Grah nastupao pet godina, a tada došao do spoznaje da neće moći nastaviti tim tempom i da je previše uložio u obrazovanje u medicini da bi to trebao pustiti. I tada je došao poziv Josipe Lisac da dođe u njezin bend. Josip Josipu naziva genijalnom osobom. Istovremeno nevjerovatno jaka ali i uvijek spremna dati svima u bendu slobodu da se slobodno

29

DRUGI ŽIVOT

glazbeno izražavaju. Josipa Lisac svaku novu pjesmu daje glazbenicima u svom bendu da ju ‘doradi’ . Na pitanje da li glazbenicima dosadi petnaest godina zajedno nastupati, Josip kaže kako niti jedan nastup nije isti. Razlikuju se po repertoaru ali i po interpretaciji, no jazz muzičarima izvođenje glazbe prema osjećajima potpuno je prirodno. Premda postoje i jazz akademije, Josip kaže kako je učio od drugih glazbenika.

Glazba sigurno može biti dobar balans medicini, i to onoj grani medicine koju obično povezujemo s ozbiljnim i neizlječivim bolestima, no dr Grah te predrasude snažno opovrgava.

Radioterapija i onkologija je toliko napredovala u posljednjih petnaest godina da se danas, prema njegovim riječima, ‘zahvaljujući multidisciplinarnom pristupu onkološke bolesti iz zloćudnih bolesti pretvaraju u kronične’. Dr Grah, unatoč dvjema karijerama, pogotovo ističe kako je ‘ponosni otac dviju kćeri’, Gite i Bele , od kojih je jedanaestogodišnja Bela krenula u glazbenu školu. Obje ‘rasturaju’ u školi.

GLAZBENE NAGRADE I UZORI Play lista Trubač Josip Grah 1998. godine Dobio je glazbenu nagradu Porin za najbolju jazz skladbu koju je izveo Cubismo, “Rosa”.

Na njegovoj play listi prvo mjesto zauzima Miles Davis, albumi “Kind of Blue” i “Decoy”, potom Pat Methenyev album “Offramp”. Od Cheta Bakera navodi ‘sve što je snimio’.

Nadovezuje se klasičnim djelima: Mozart Requiem, Gustav Mahler 5. simfonija i svi albumi Till Broenera.

Niti nakon dvije ozbiljne karijere nije stala njegova znatiželja pa je u tridesetim godinama napokon odlučio ostvariti dječački san i naučiti mačevati.

Većina ljudi na spomen mačevanja pomisli kako je riječ o opasnom sportu, tako su i njega roditelji u djetinjstvu odvratili od mačevanja. Josip međutim u mačevanju pronalazi mnogo analogije s medicinom: njega mačevanje tjera na razmišljanje jer se u glavi razrađuje taktika, pa se tek tada krene ‘u napad’. Isto tako je i u onkologiji, kaže. Prvo razmislite koji bi bili najbolji

potezi, a potom se krenete protiv raka boriti. Žao mu je što nema vremena redovito trenirati ‘jer u nekim godinama se sve teže vratiti u trening’ no Grah djeluje kao da je u odličnoj formi.

Zato ga zima i deprimira jer ne može ići na posao biciklom. Dobra strana zime za njega su brojni nastupi koje će iduća dva mjeseca imati s Josipom Lisac i bendom, od kojih je jedan u Zuerichu, te onaj 10. i 13.prosinca u KD Vatroslav Lisinski, što će im biti prvi nastup u toj dvorani nakon 12 godina.

Josip u mačevanju pronalazi mnogo analogije s medicinom: i u mačevanju se prvo u glavi razrađuje taktika, pa se tek tada kreće ‘u napad’ 30

KNJIGA

Za dobrog vinara mora se pričati da je čudan Neki vinari puštaju glazbu svojim trsima, neki hodaju bosi kako bi osjetili zemlju, ne puštaju vas u vinograd do on ne blista, piše u knjizi Vinske priče novinar Željko Garmaz, a o Garmazu piše Saša Paparella

N

a brdima iznad Sarajeva, na skoro 800 metara nadmorske visine, lokalni je ugostitelj zasadio vinovu lozu i najavio da postaje- vinar, ‘vindžija’. Naravno, svi su ga počeli zezati, uvjereni da njegov mladi vinograd neće preživjeti oštru sarajevsku zimu. Srećom, odlučni se Arman nije dao smesti i grožđem iz prve berbe 2012. napravio je pjenušac, a nazvao ga je - Inat.

To je samo jedna od 145 priča koje je novinar Željko Garmaz prikupio tijekom tri godine intenzivnog podrumarenja po Hrvatskoj i susjednim zemljama, neumorno tragajući za vinarima i njihovim pričama. Nakon što je sa suprugom Majom Sajler Garmaz, s kojom živi u Osijeku, obišao obližnje Podunavlje i Baranju, krenuli su dalje, prema Kutjevu, Istri, dalmatinskoj obali, otocima. Obišli su Zagorje, potom Plešivicu i sve ostale hrvatske vinske regije, a potom se počelo i s posjetima stranim vinarima - u BiH, Srbiju, Makedoniju, Mađarsku. Svoje portrete Garmaz je objavio na blogu Vinske priče. Kad ih je skupio dovojno, ukoričeni su u impozantnu, ovih dana promoviranu knjigu sa skoro 450 stranica. Tu su, uz nekoliko stranih vinara, ispričane životne priče svih važniji aktera hrvatske vinarske scene - od Adžića i Krauthakera u Slavoniji, preko Josića i Gerštmajera u Baranji, Coronice, Degrassija Ne treba nam izvoz, mi vino možemo izvoziti s kućnog praga

ČVRSTA VEZA S AFRIKOM Vinske priče samo su jedna od živo tnih preokupacija obitelji Garmaz. Željko je u Afriku prvi puta otišao davno, kao ratni reporter. I nakon toga je nast avio dolaziti, svake godine barem jedanput otpu tuje u Afriku, a skupa sa suprugom Majom dobrotvornim akcijama skuplja pom oć za taj kontinent- u Ruandi su hrva tskim novcem podigli školu. Garmazovi su u jednom trenutku spojili dvije stra sti, pa i na svojim afričkim putovanjima tragaju za vinima. Imali su uspjeha - našli su časne sestre koje u Ugandi proizvode slatk i shiraz, na vinare su nabasali i na ekvatoru ali i na 2.000 metara nadmorske visin e. U Tunisu su pak razgovarali s jedin om ženom koja proizvodi vina u arapskom svije tu.

32

KNJIGA i Rožanića u Istri pa sve do Miloša, Bakovića i Plenkovića u Dalmaciji. “Svi mi pišemo o vinima, jedino ti pišeš o ljudima koji ih rade”, rekao mu je enolog Saša Špiranec, jedna od nekolicine autora koji u dnevnom tisku pišu o vinima. Istina je da Garmaz nema formalnu vinsku naobrazbu, a o vinarima piše kao novinar, reportažno. Vina je počeo piti tek zadnjih godina, nakon što je u Iloku posjetio podrum vinskog zanesenjaka Juliusa Stipetića i kušao njegov rajnski rizling. “To vino nisam mogao prestati piti i o njemu nisam prestajao pričati još mjesecima. Svakih desetak dana vraćao sam se u Ilok dovodeći Juliusu nove prijatelje na upoznavanje s rajnskim rizlingom i njegovim vinskim pričama”, prisjeća se Garmaz u knjizi. Novootkriveni vinski svijet toliko mu se svidio da je vrlo brzo svaki slobodni trenutak počeo koristiti za odlazak u neki novi vinski podrum. Želi popularizirati kulturu vina, koja je u Hrvatskoj,po njegovu mišljenju, previše povezana s elitizmom, a scena je zatvorena. Blog Vinske priče, koji ima oko 2.000 posjeta dnevno, otvorio mu je tržište, povezao je zajednicu zaljubljenika u vino, a sada mu je dobrodošao kanal za prodaju knjige. Osim što piše o vinu, Garmaz se bavi i omasovljenjem pokreta, pa prijateljima svaki tjedan u svom domu predstavi nekog vinara. “I ja sam do pred koju godinu bio pivski maneken, a onda sam otkrio vino. Sada ga otkrivam drugima, i tko god je počeo piti vino više ne razmišlja više o pivu. Nije čudno što je vinskih zanesenjaka sve više, jer su hrvatska vina zbilja sve bolja”, kaže. Kakav su svijet vinari? “Osebujni. Kako mi je rekao Vjekoslav Vujnović iz Sućurja na Hvaru, za dobrog vinara barem 90 posto ljudi u mjestu mora govoriti da je čudan. Neki puštaju glazbu svojim trsovima i hodaju bosi kako bi osjetili zemlju... Svako vino

I ja sam do prije godinu dana bio pivski maneken, a onda sam otkrio vino.

Sada ga otkrivam drugima

predstavlja čovjeka koji ga radi. Kad sam otišao u Istru napraviti priču o Morenu Coronici, nije htio razgovarati sa mnom. Tih je dana naime bilo ružno vrijeme, a on vas ne želi provesti svojim imanjem ako mu vinograd ne blista. Jednostavno je zaljubljen u zemlju i svoj vinograd, umjetnik je i zanesenjak. Nakon par mjeseci ponovno sam došao kod njega, bio je lijep dan i tada nje bilo

problema, dugo smo razgovarali”. Autor Vinskih priča ne želi odgovoriti koje mu je najdraže vino.

“Sve ovisi o raspoloženju, dobu dana...”. Za kraj, poručuje- “treba prestati s tim pričama o izvozu naših vina. Pa mi ga možemo izvoziti i s kućnog praga, kao što to na Pelješcu radi Frano Miloš.

Samo on ljudima koji ga posjete godišnje proda 15.000 do 20.000 butelja!”

33

Espa centar oglas.pdf 1 1.12.2013. 22:06:00

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

ANKETA

PJENUŠCI

Nema liste bez Tomca Stručnjacima za vino Sanji Muzaferiji, Damiru Horvatu, Borisu Ivančiću, Saši Špriranecu i Draženu Bobanu postavili smo najteže pitanje na svijetu: koji pjenušac je po njihovom sudu najbolji? Piše Saša Paparella SANjA MuzAfErIjA, prEDSjEDNIcA uDrugE WOW (WOMEN ON WINEŽENE I vINO) Obožavam sve pjenušce

i šampanjce. upravo sam se nedavno vratila iz champagne gdje mi se svidjelo kako se šampanjac pije uvijek i svugdje, uz sva jela, kao aperitiv, naravno... A kao digestiv se pije ratafia, malo snažnije piće spravljeno od šampanjca i soka od grožđa (16 posto alkohola). preferiram, ipak, Blanc des blancs Deutz (šampanjac)... koji volim mrvicu više od svih “razvikanijih” francuskih kuća. ponekad mi je drag i prosecco (npr. Tenuta Santa Ana ili villa Sandi), ili španjolska cava, npr. Segura viudas, Aria Brut Nature (Nv-non vintage). No, kao predsjednica WOW- a promoviram ponajprije domaća vina i pjenušce, kojih ima sve više i odlični su. Moji su ljubimci pjenušci Tomac (classic i, novi, Diplomat), a u stopu ih prate sestre peršurić (Misal Millenium), pa Bolfanov centurion, claijev pjenušac, Meneghetti je odličan, zatim che agilnog Bruna Trapana iz Istre...itd. Najbolji, međutim, koji sam ikad pila - bio je vintage i pila sam ga u kopenhaškoj NOMI. To je - 2011 grande charme Domaine Alice Beaufort, prusly-sur-Ource-champagne.

35

anketa Damir Horvat, vinoteke Dobra vina ovakvo pitanje trgovcu vinima

boris ivančić, vinoteka vivat ovisno o

raspoloženju i prilici otvoren sam za razne stilove pjenušaca, od lakših i osvježavajućih poput Prosecca, preko katalanskih Cava s puno sunca, loarskih cremanta i talijanske Franciacorte pa do raznih tipova Champagne pa i nekih uspješnih hrvatskih uradaka - bitno je da je kvalitetno i suho, ponekad i suhlje poput brut nature pjenušaca, a toga danas ima u izobilju. od domaćih, najviše držim do tomca, posebno njegov novi Diplomat. veseli me pronaći dobar odnos cijene i kvalitete a tu su španjolske Cave poput Freixeneta i segure viudas, bilo u osnovnim linijama, bilo u svojim top etiketama te loarski cremanti poput bouveta, zaista nenadmašni. U posebnim prilikama taittingerov Comtes de Champagne rose nepogrešiv je izbor.

saŠa ŠPiraneC, vinski kritičar od domaćih pje-

nušaca, moj favorit je tomac Classic brut n/v, kvalitetom ravnopravan vintage šampanjcima, a stilski nije njihova kopija. vrlo autentičan sa velikim udjelom stranih sorata tipičnih za nekadašnju Plešivicu. Potom, meneghetti Classic brut 2010. - izvanredan suhi pjenušac iz vinarije koja radi pjenušce samo u vlažnijim berbama poput 2010. na trećem je mjestu tomac Diplomat brut, prvi hrvatski pjenušac u izričaju klasične non vintage Champagne. odiše svježinom i aromama citrusa, vrlo je slojevit, blago kremast i iznimno trpak u ustima. od šampanjaca, moja omiljena non vintage etiketa je bollinger special Cuvee n/v. nijansu robusniji od standardnih ali punijeg i bogatijeg okusa, te specifičnih aroma više na strani začina nego voćnosti. nakon njega slijedi Henriot blanc de blancs n/v, te taittinger Comtes de Champagne 2004. - vjerojatno najbolji vintage šampanjac koji sam kušao do sada.

36

je kao pitanje roditelju koje dijete najviše voli…. Pokušat ćemo redom. kao piće koje pijem u gradu na kavi biram lagani Prosecco La Farra DoCG valldobiadenne. izvrsna suhoća sa finim aromama tropskog voća idealno mi paše uz razgovor sa prijateljima u gradu, ali i kao piće koje neobavezno pijuckamo – naročito ljeti. Ukoliko pripremamo neku večeru doma, rado se prihvatim misala Prestige extra brut. Fina suhoća i bogate arome izvrsno pripremaju nepce za sve što će se događati nakon toga… volim pjenušce služiti uz jelo i ne gledati ih samo kao aperitiv. Primjerice uz fino pečeni file bijele ribe rado pijem meneghetti Classic. kad sam naprosto raspoložen za uživanje – tomac pjenušac amfora. Prvi pjenušac na svijetu rađen u amfori sa dugim maceracijama koje su izvukle ono najbolje iz grožđua. Duboke i raznovrsne arome prikazuju stvarno ono iskonsko u vinu. obavezno probati!!!

Dražen boban, restoran vinoDoL, ZaGreb s obzirom na

moj posao i priliku da kušam sve pjenušce na tržištu bilo se je teško odlučiti između nekoliko vrsnih Hrvatskih proizvođača, no ipak izdvajam pjenušce iz vinarije tomac. tomac rose je pjenušac cvijetne arome finog perlanja u okusu, iskričav, svjež i suh. kompozicija chardonnaya i portugisca. Pohvalio bih i ostale proizvođače iz Hrvatske koji su predanim radom i edukacijom sve bliže kvalitetom i okusom vrhunskim svjetskim pjenušcima……

GASTRONOMIJA

oliva

Restoran koji se ‘uozbiljio’

Voditelj restorana Milan Dedić od jarunskog okupljališta mladih stvorio je poslovni restoran, piše: Majda Žujo, fotografije: Goran Stanzl/Pixsell

T

ri godine nakon što je otvoren, zagrebački restoran Oliva napravo je potpuni zaokret u svojoj ponudi.

Jarunski restoran bio je namijenjen mlađoj, uglavnom sportskoj populaciji, s obzirom na blizinu studenskog doma i sportskog parka Mladost. U ponudi je uglavnom imao tjestenine, rižota i pizze.

No restoran se prije nekoliko mjeseci okrenuo poslovnoj klijenteli, a potvrdu kvalatete dobio je već nedavno kao finalist natječaja Gastrofej 2013. kojega je Poslovni dnevnik organizirao u suradnji s doajenom hrvatske gastronomije Veljkom Baribieriem. “Vlasnik je pokazao želju da se restoran uozbilji i postavi na nešto veći nivo, a ja sam pozvan da to i učinim.

Najveća promjena bila je ponuda koju smo htjeli odmaknuti od tjestenine i pizze. Potpuno smo promjenili jelovnik kojeg ćemo mijenjati dva puta godišnje, ovisno o sezoni. Zimi su u njemu zastupljena malo teža jela, poput divljači, gljiva i drugih plodova, dok ljetni meni sadrži namirnice poput šparoga, kamenica, ili dagnji”, priča nam Milan Dedić, voditelj restorana koji je vođenje restorana preuzeo prije deset mjeseci, a na tu je poziciju došao nakon deset godina vođenja jednog poznatog zagrebačkog restorana. Dedić je najavio kako će u restoranu biti promijenjen i interijer koji će biti uglavnom od

drveta. S obzirom da je Dedić stručnjak u svom poslu vlasnici restorana dali su mu potpuno odriješene ruke za sve promjene kao i za vođenje osoblja koje će uskoro također dobiti pojačanje, jer ozbiljnija kuhinja i ozbiljnija klijentela zahtijeva i vrhunske kuhare i konobare. “Šef kuhinje postavio je visoke standarde ispod kojih se ne smije ići”, kaže Dedić dajući pohvalu chefu Ozrenu Kiršu. Sve delicije koje se nalaze na meniju, poput telećih obraza, janjećih kotleta ili guščje jetre nabavljaju dnevno svježe iz odabranih, provjerenih mesnica. “Gostima bih svakako preporučio Fino jelo za dvoje koje sadrži komad junećeg filea, pačja prsa, janjeći kotlet te guščja jetra na vrhu, a sve u

tamnom umaku, uz palentu s roštilja i povrće sa žara”, kaže Dedić. Rezultati promjene vidljivi su već sada, no Dedić kaže kako treba ići stepenicu po stepenicu pa će i promjena biti vidljivija.

Samo mijenjanje menija i preuređenje, dodaje, nije dovoljno, treba postepeno graditi imidž i kvalitetu koju će gosti prepoznati. “Restoranska ponuda u Zagrebu je jako dobra. Ima izuzetnih restorana - od ribljih, onih s mediteranskom kuhinjom, do onih s regionalnim kuhinjama.

Kamo sreće da i potražnja prati ponudu”, zaključio je Dedić.

POSebNA PONuDA: PRIlIkOM PlAćANJA AMeRIcAN exPReSS kARTIcOM ReSTORAN OlIVA VAM POklANJA čAšu VRhuNSkOG VINA!

37

AUTOMOBILI

Stigao je novi Porscheov terenski Macan

Ime drugog Porscheovog SUV-a nije samo zgodna igra riječi - na indonezijskom Macan znači tigar, piše: Mladen Milčić/Večernji list

B

je pravi macan taj novi Porsche, mogle bi komentirati pripadnice ljepšeg spola novi, drugi SUV u povijesti njemačkog proizvođača sportskih automobila. I ne bi mnogo pogriješile ni što se tiče značenja njegova imena jer je Macan dobio ime prema indonezijskoj riječi za tigra, najveće mačke na svijetu.

Odmah je prozvan i “baby Cayenne”, jer je 16,5 cm kraći od modela s kojim je Porsche još 2004. ušao u SUV segment, a trenutno prodaje drugu generaciju. Ali, s dužinom od 468 cm i međuosovinskim razmakom od 280 cm, Macan se teško može nazvati malim i bit će i po prostranosti, ali, dakako, i prema

38

U interijeru su upotrijebili živahne boje

BROJKE Pritiskom gumba u kokpitu Macana se može podići od tla za dodatnih 4 cm, na maksimalna 23 cm. Prtljažnik prima 500 litara

voznim svojstvima pravi konkurent Audiju Q5 i BMW-u X3. Bit će to pravi Porsche, poručuju Nijemci, unatoč visokom težištu i nemaloj masi od 1,9 tona. Vozački užitak jamče dugotrajnim testiranjem na Nürburgringu. Automatski PDK mjenač s dvije spojke dolazi standardno, baš kao i aktivni pogon na sva četiri kotača.

Sustav radi tako da u slučaju potrebe 100 % okretnog momenta može prebaciti na stražnje kotače. Standardan je i off-road mod, koji je dostupan na pritisak tipke do 50 km/h. Dolazi uz tri motora. Macan S pokreće 3-litreni V6 twinturbo sa 340 KS (5,4 s do stotke, 254 km/h). Macan Turbo iz istog motora izvlači 400 KS pa su i performanse dojmljivije. Do stotke dolazi za 4,8 s, a juri do 266 KS. Dizelski model pokreće 3-litreni V6 turbo sa 258 KS (6,3 s do stotke, 230 km/h), a prosječna tvornička potrošnja je 6,1 l/100 km. Cijene u njemačkoj kreću od 57.930 eura.

zanimljivosti

njega zubi P

remda se reklame često trude prodati nam proizvode koje zapravo ne trebamo, ponekad iz njih možemo dobiti sukus najnovijih istraživanja u dentalnoj medicini, poput one da su za četkanje zubi bolj mekane četkice ali i da njihova upotreba nije dovoljna kako bi se očistio prostor između zubi. A da su usta puna bakterija, znamo odavno!

2.

Etničke grupe imaju različit mikrobiološki sastav u slini i na desnima, utvrdio je Purnima Kumar, izvanredni profesor periodontologije sa sveučilišta u ohiu. Prema njegovim istraživanjima za zdravlje zubiju i desni važniji je etnički faktor od održavanja higijene i genetike.

3.

već nekoliko godina na tržištu se nalazi kućni ispitivač zubnog plaka inspector tC veličine zubne četkice, čija plava svjetlost otkriva uz specijalne naočale otkrivaju slojeve plaka nevidljive ljudskom oku. a upravo novim taloženjem na te mikroslojeve nastaju oni deblji koji uzrokuju upalu desni. na tržištu postoje i otopine koje nanošenjem na zube i desni otkrivaju zubni plak i kamenac, koji u svom napredovalom stadiju uzrokuju upale desni i paradontozu.

5.

na stranici www.dentalbuzz.com može se pronaći znakovni jezik kojim pacijenti mogu signalizirati stomatologu kako se osjećaju. Postoji osam znakova koji pokazuju: jako me boli, malo me boli, želim vam nešto reći, smeta me slina, dobro sam, trebam se počeškati po licu, stanite, bol, dobro sam.

4.

1.

stomatolozi na sve načine pokušavaju naučiti pacijente kako je pravilna njega zubi ključna za njihovo zdravlje. Razna znanstvena istraživanja potvrđuju tvrdnje za koje su mnogi mislili kako su marketinški trikovi koji služe samo kako bi kupovali sve više različitih proizvoda za pranje zubi.

Estetski zahvati na zubima neće sve pacijente učiniti sretnijima. sharmila sarin s King’s College u londonu na temelju testova koliko su zadovoljni svojim izgledom prije zahvata na zubima i Big Five testa osobnosti 60 ispitanika u istraživanju, pokazalo se kako ispitanici koji nisu bili zadovoljni svojim izgledom prije zahvata nisu bili ništa sretniji s “novim zubima”.

6.

Postoji i itoP metoda razvijena u Švicarskoj koja je zapravo individualni trening četkanja i njege zubi koju prpovode licencirani stomatolozi, a u Hrvatskoj ih ima nekoliko.

39

Juroslav Buljubašić

- Dok čekam let u svemir, razvijam

Roko Vodopija - Volim skakati nepoznato i donositi promjene na bolje • Igor Akrapovič Prodajem luksuznu robu Kinezima • Slaven Kufner - Ž e l i o

posao i plovim Jadranom • u -

sam biti nogometaš, ali posao je izazovniji Njihova je profesija uspjeh.

Za magazin govore i: Tomislav Maričević. Pharmas • Alen Premužak, Hrvatska pošta • Helmut Fenzl, Spar Hrvatska • Želimir Feitl, Kaplast • Andrea Kovacs-Wöhry, Sberbank • Damir Mihanović, Croatia zdravstveno osiguranje • Mislav Bezmalinović, tvrtka Sardina www.poslovni.hr

Instinkt nije dovoljan.

Osigurajte svoj primjerak po cijeni od 35 kn na kioscima ili kontaktom na 01/63 26 021, pretplata@poslovni.hr

PROMO

Š

vicarski brand Victorinox je odavno postao sinonim za kvalitetu.

Prepoznatljiv logo, korištenje najkvalitetnijih materijala pri izradi i švicarski standardi izrade svrstavaju ga u red najpoželjnijih proizvoda.

Početak je bio originalni švicarski vojni nož, i to još davne 1884. godine. Tvrtku je osnovao Karl Elsener, a četiri generacije kasnije, njegov praunuk imenjak stoji na čelu tvrtke koja danas noževima opskrbljuje vojske diljem svijeta i NASA-ine astronaute.

Uz noževe Victorinox danas proizvodi i satove, opremu za putovanja, razni drugi accessories, modnu odjeću te parfeme. Satovi se izrađuju u švicarskom kantonu Jura, a podijeljeni su u nekoliko skupina – Aktivni za dinamične individue, Klasični za luksuzni-sportski izgled te Profesionalni za najzahtjevnije.

Među najprodavanijim satovima je Night Vision, koji ove godine slavi svoju desetu godišnjicu postojanja.

Tri novine koje obilježavaju Night vision 2013 su polirano i brušeno

Victorinox – sinonim za kValitetu čelično kućište s posebnom Black ICE PVD prevlakom; dvije boje (crna ili vojničko zelena), te treća novina je guilloche struktura vremena. Sat pokreće kvarcni mehanizam, a smješten je u 42 mm kućištu od nehrđajućeg čelika. Satove potražite na adresama Urar Mamić; Gajeva 4 – Zagreb i Borza Grupa, Placa 12 – Dubrovnik, te u Duty free shopovima zračnih luka Zadar i Dubrovnik.Putni program nudi nekoliko kolekcija, od kojih izdvajamo Spectru. Vjerojatno najpoznatiji Victorinoxov proizvod putnog programa i jedan od bestsellera u svijetu.

Spectra koferi svojim dimenzijama zadovoljavaju većinu regulativa avionskih kompanija. Napravljeni su od 100 % čistog „Bayer“ polikarbonata, otporni su na lomljenje i iznimno su lagani. Isto kao i originalni švicarski vojni nožić dizajnirani su tako da im je funkcionalnost na prvom mjestu.

Izbor putnog programa je zaista velik, pa preporučamo da posjetite prodajna mjesta: Zoya multibrand store, Jurišićeva 1, Zagreb, Zdravlje i ljepota, Korzo 29, Rijeka i Duty free shop, Zračna luka Dubrovnik ili kontaktirajte generalnog uvoznika za Hrvatsku P Grupaciju (www.p-grupacija.hr).

41

CITY BREAK

Obavezno treba obići Dolac i špicu na Cvjetnom

Zagreb - srednjeuropski grad s opuštenošću Mediterana Običaj ispijanja kave na terasama ono je po čemu turisti pamte Zagreb Snimio: Pixsell

Park Zrinjevac odiše utjecajima Austro-Ugarske

42

Z

agreb je grad na granici kultura, smješten između Balkana i južnih obronaka Alpa, na najkraćoj ruti što vodi iz Srednje Europe na Mediteran, odnosno na Jadransko more. Od srednjeg vijeka, kad je Hrvatska izgubila svoju samostalnost, pa sve do 1918., kad je stvorena prva Jugoslavija, Zagreb je bio dio Austro- Ugarske države. Takva mu je i arhitektura, pa hrvatska metropola podsjeća na austrijske gradove, a u lokalnom su govoru ostale mnoge njemačke posuđenice. Za onoga tko stiže kopnom iz zapadne Europe, Zagreb je početak Balkana, jer je i sama Hrvatska dijelom balkanska zemlja.

Geografski, granica Balkana je rijeka Sava, koja dijeli Zagreb od njegovog novijeg dijela, Novog Zagreba. U blizini grada stoljećima je prolazila granica Turskog carstva, u doba dok je veći dio Hrvatske bio pod turskom okupacijom - zapravo cijela zemlja, osim Zagreba

s okolicom i uskog primorskog pojasa.Uz taj srednjeuropski i balkanski ugođaj, Zagreb se sve više može nazvati i mediteranskim gradom. Ponekad turisti, oduševljeni hrvatskom obalom, Istrom, Dalmacijom, pohrle u glavni grad u kojem očekuju sličan ambijent. U Zagrebu nema starih kamenih kuća ali, iako nije na moru, grad ima dozu mediteranske opuštenosti. Zagrepčani su pomalo distancirani, ali ljubazni. Otkako su u 20. stoljeću političke i prometne prilike to omogućile, u Zagreb dolaze ljudi s Jadrana i donose mediteranski način života. Grad je stoga pun terasa, a Zagrepčani koriste svaki zračak sunca da izađu na kavu, pa se ponekad čini da u gradu malo tko radi. Uz kafiće, posljednjih godina svoje terase otvaraju i mali restorani s nacionalnom kuhinjom. Nekoć vrlo snažna tradicija kavana, po uzoru na one bečke, skoro je uništena. Otkako je auto- cestom spojen s primorjem, do luke u Rijeci dođe se za sat vremena vožnje, pa se na ribarnicama uvijek nađe svježe morske ribe. Stoga su riblji restorani brojni, a mediteranska je ishrana postala dijelom zagrebačke kuhinje.

MAVERICK 3-godišnja garancija | Swiss Made | 43 mm | Vodootporan do 100 m | Ref. 241605

EKSLUZIVNI UVOZNIK: P-Grupacija d.o.o.

Omladinska 4, Rijeka T: 051 227 012 E-mail: sales@p-grupacija.hr www.p-grupacija.hr

PRODAJNA MJESTA: Urar Mamic Gajeva 4, Zagreb

Borza Grupa Placa 12, Dubrovnik

MAKERS OF THE ORIGINAL SWISS ARMY KNIFE I WWW.VICTORINOX.COM

DFS Zadar Zracna luka Zadar

DFS Dubrovnik Zracna luka Dubrovnik