Ratnik - pustolov general

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Nenad Ivankovi}: Ratnik

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Copyright © 2001. Nenad Ivankovi} Nakladnik: HONOS, Zagreb Urednik: mr. sc. Ivan Bekavac

Kompjutorska priprema i tisak: LASERplus & Tiskara Denona Tiskano u prosincu 2005.

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb UDK 355-05 Gotovina, A. 929 Gotovina, A. IVANKOVI], Nenad Ratnik : pustolov i general : (jedna biografija) / Nenad Ivankovi}. – Zagreb : HONOS, 2001.

ISBN 953-98429-0-5 I. Gotovina, Ante - Biografija 410109088

Pretiskivanje ili bilo kakvo umno`avanje ove knjige, kako u cjelini tako i u dijelovima, bez autorove suglasnosti nije dopu{teno.

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

HONOS

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Ovo je istinita pripovijest o `ivotu generala Hrvatske vojske Ante Gotovine

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Sadr`aj

Bijeg .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Napokon na pu~ini Amerika!

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

U staroj marseilleskoj tvr|avi

. . . . . . . . . . . . . . . . . .

13 19 25

. . . . . . . . . . . . . . .

31

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

35

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

41

Legionarske cure za ~etiri `etona .

Pomorski diverzant.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

47

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

51

Salata od koje se smije{ Komandos

7

. .

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

Krv u pustinji

1

Deva i mirage

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

59

Pli{ana `irafa

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Gainsbourg

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

69

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

73

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

79

Na ni{anu Monique

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

83

Po~etak novog puta

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

89

Ljubav u Cartageni .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

93

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

99

Kao udarac te{kom {akom

@ohari

@ena i k}i .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Opet u domovini

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

107 113

Srcem protiv ~elika .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

119

Plavi puch u klopci .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

131

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

137

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

143

Tenkisti u lisicama Skliske ~izme .

A, vratio si se ku}i!

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a! .

Maslenica .

. . .

155

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

163

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka! .

. . . . . . . . . . . . .

171

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

177

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

183

Jesi li posjetio i ostale? .

Razum i intuicija

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!.

. . . . . . . . . . . . . .

191

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

197

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

201

Mo`da nas sutra ne}e biti .

Zima ’94. .

149

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

207

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

211

Bo`i} na Dinari Knin na dlanu

Tu|man: Pa kako je to uspio?

. . . . . . . . . . . . . . . . .

219

. . . . . . . . . . . . . . . . . .

223

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

227

To je to! Svi u isto vrijeme! .

Oluja u kninskoj kotlini .

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Takvog pje{aka nitko nema .

. . . . . . . . . . . . . . . . . .

Na dvadeset i tri kilometra od Banjaluke [to sad? .

233

. . . . . . . . . .

237

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

241

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bijeg

Negdje oko Uskrsa 1971. Ante i njegov prijatelj Sre}ko napokon su bili spremni. Bijeg je bio planiran do u najsitniji detalj. Mjesecima prije toga radili su na sabunjaru, razme}u}i i tovare}i pijesak. Iako jo{ nije imao ni {esnaest godina, Ante je taj ubita~no te`ak posao radio s energijom odrasla ~ovjeka. Trebao mu je novac i on je nakanio da ga i zaradi.

Od toga ga nije moglo odvratiti ni{ta: ni nedostatak zraka u kali broda za sparnih i vru}ih dana, ni mrzla voda u kojoj je stajao od jutra do mraka, ni mrtva~ki umor nave~er. Pred o~ima mu je bio samo svijet o kojem je sanjao. Amerika prije svega! Zemlja puna pustolovina i prostrana kao more!

No} se potiho spustila na pako{tansku lu~icu, bez mjese~ine i svjetlosti zvijezda. A bura se polako dizala. Momci su ~ekali upravo to. Finu buru. Jer samo se po buri mo`e pobje}i, ona je vjetar slobode, ona nosi u svijet, pa ako ti se ne{to i dogodi, ve} }e{ nekako doploviti do Italije. Maestral i jugo vra}aju ku}i, oni su kao policajci: ako ima{ peh, uhvate te i upropaste planove.

Dok su se prikradali kai}u, u koji su nekoliko dana prije sakrili ba~vicu s vodom, suha rebrica, ne{to pr{uta i slanih 1

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:31 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bijeg

srdela, osu{enu hobotnicu te poga~e umotane u najlon, Anti je kroz svijest proletjelo kako su mu, malo prije negoli se rodio, zatvorili oca. I on je poku{ao pobje}i preko mora. S nekoliko prijatelja i Antinom majkom koja je tada ve} bila trudna. Uhvatili su ih kod Kornata jedne prohladne jesenske no}i, ba{ kada su se niz buru htjeli spustiti u Italiju.

Majku su pustili, a otac je odle`ao par mjeseci u zatvoru.

Poslije toga vi{e nije bje`ao, mo`da i zbog nesre}e koja je pogodila obitelj. Tada su `ivjeli u Tkonu na Pa{manu.

Majka je tog jutra mijesila kruh, a Ante, koji nije imao ni pune ~etiri godine, pomalo se dosa|ivao. Mo`da i zato {to je majka vi{e pa`nje posve}ivala mla|em bratu Borisu i jo{ mla|oj sestri Anici. U mjestu, stotinjak metara od rive, gradila se cisterna za vodu, radnici su minirali stijene i vikali Âťmine, mineÂŤ! Bio je to znak ljudima da se sklone, jer slijedi eksplozija. I tog su jutra tako vikali i to je privuklo Antinu pa`nju.

U jednom trenutku nestao je iz kuhinje i uputio se u pravcu glasova. Majka to nije odmah primijetila, no kad je opazila da maloga nema, istr~ala je van. Prestravila se vidjev{i ga kako tr~i prema gradili{tu. Uspjela ga je susti}i, zgrabiti i baciti pod sebe. U tom su trenutku eksplodirale mine i jedan ove}i kamen pogodio ju je ravno u glavu. Pala je u te{ku komu i tu no} umrla.

Ljudi su Antu izvukli ispod njena polumrtvog tijela, neozlije|enog, ali gotovo plavog od te`ine {to ga je pritiskala.

Otac je poslije oti{ao na rad u Zagreb, a did [ime uzeo je djecu k sebi u Pako{tane. Kada su ga djeca kasnije pitala o majci, samo bi rekao da je ona bila njegova najdra`a k}i, da je na nebu, da ih voli i da se moli za njih. I zatim umuknuo.

S vremenom su svi shvatili kako o toj nesre}i treba {utjeti, a ne govoriti.

Pako{tane su ve} spavale kad su se pribli`ili @utu, prvom ve}em otoku na putu prema otvorenom moru. Ako tu ~ov2

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bijeg

jek plovi za lijepa dana, ~ini mu se da i nema mora, nego da naprosto iz jednog pitomog jezera ulazi u drugo, pa u tre}e, ~etvrto. Toliko ima otoka, oto~i}a i hridi. Ali za lo{eg vremena, a pogotovo ako je i no} mrkla, taj se dar prirode lako pretvara u okrutnu zamku, u prostor u kojem se more i vjetar sudaraju kao u kakvoj golemoj sobi.

Bura je sve ja~e puhala, nije se vi{e vidio prst pred nosom, pa su bjegunci odlu~ili potra`iti uto~i{te u prvoj uvali i pri~ekati zoru. I zatim nastaviti prema Velikoj Proversi, uskom kanalu {to razdvaja Kornat od Katina. Ta golema kamena gromada na desnoj strani gotovo dodiruje Dugi otok i tu tvori Malu Proversu, ne{to {iri kanal opasan mnogim svjetionicima i obdaren smaragdnom bojom mora. Otuda se ve} jasno vide Sestrice i osje}a dah pu~ine. I tek otamo mo`e se niz buru u Italiju.

U zoru od fine bure nije ostalo ni{ta. Bio je to opasan i sna`an vjetar koji je na mahove poprimao ja~inu ve}u i od ~etrdeset bofora. Ante i Sre}ko nisu znali {to u~initi. U njima je jo{ gorjela vatra bezuvjetnog odlaska, a iskustvo, koje su kao ribari stekli, opominjalo ih je na opasnost. No nijedan nije imao hrabrosti izustiti: »Odustajemo«!

U zavjereni~koj {utnji isplovili su u Sitski kanal kako bi dohvatili tu neminovnu Proversu. No tada je more po~elo bjesniti. Bura je udarala poput lete}eg malja, di`u}i i kovitlaju}i morsku pjenu. Jedva su disali, poku{avaju}i zakloniti glavu od te hladne i opake vodene pra{ine, no ona ih je dostizala {to god ~inili. Studen im se uvla~ila u kosti, ruke trnule od gr~evita dr`anja za brodicu. Ante je, kao vje{tiji, bio za kormilom, bore}i se s morem kao da je kakva pobje{njela kobila. Pustolov u njemu jo{ je bio `iv, ali je sve manje pru`ao otpor. »Ako se ne razbijemo o hridi, potopit }emo se«, proletjelo mu je kroz glavu. Sre}ko je bio jednako blijed, upla{en i mokar. Kada bi vjetar na ~asak oslabio, gotovo se pritajio, 3

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bijeg

strah i zebnja dostizali su kulminaciju, jer iza toga je slijedio novi udar, mo`da jo{ ja~i, mo`da sudbonosni. Kao da je bura uzimala zalet, stalno okre}u}i smjer i domi{ljaju}i se kako da more pretvori u pakleno ni{ta.

U posljednjem trenutku dohvatili su zaklonjenu uvalicu na oto~i}u Glamo~. Bacili sidro i kai} vezali za stijenu. [utjeli su, ne osje}aju}i ~ak ni sre}u {to su pre`ivjeli. Rana neuspjeha mnogo je sna`nije pekla. Napokon je Sre}ko istisnuo kroz zube: »Ne mo`e{ protiv prirode.« »Ne mo`e{«, odvratio je Ante, i osjetio se nekako jadnim i nemo}nim. A onda, kao da se tje{i, dodao: »Nismo se ni dobro pripremili, i to je pouka!« Je li strah pobijedio pustolova? Ante u tim trenucima nije znao odgovor. Istina je, upla{io se, ali se jo{ vi{e upla{io ne~eg drugog. Bura je bila toliko sna`na i nepredvidljiva da je po~eo gubiti kontrolu nad situacijom, a taj mu je osje}aj bio jednako nepodno{ljiv, kao {to mu je bilo prirodno da uvijek na neki na~in vlada situacijom, da ne gubi orijentaciju.

Imao je oko za uo~avanje svakog detalja, va`nog za snala`enje u prostoru, pa mu se katkad ~inilo da se ne bi mogao izgubiti ni u najve}em i posve nepoznatom gradu. A sada, sada se gotovo izgubio desetak milja od ku}e, ne dohvativ{i ni pu~inu {to ju je tolike godine sanjao.

I bi li ga u takvim okolnostima, kad more njemu odre|uje kamo ima i}i i kad ne mo`e podi}i jedro i ne~ujno ploviti, lak{e uhvatila pomorska policija? I {to bi onda bilo? Bi li zavr{io u popravnom domu? I bi li to bio kraj svih njegovih snova o velikom i primamljivom svijetu koji ~eka na njega?

Takav ishod nije mogao ni zamisliti! Bilo bi gore i od smrti izgubiti drugu {ansu.

Dva su dana i dvije no}i ~ekali da bura padne. Imali su dovoljno hrane i pi}a i kako se ~ini dovoljno sre}e. Ali malo su govorili. Ante je prikra}ivao vrijeme dozivaju}i u pamet prizore i likove iz Homerove Odiseje i Ilijade. To mu je bila 4

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bijeg

najdra`a literatura, to je ~itao nadu{ak, zami{ljaju}i ~as da je vje{ti i hrabri Ahilej, ~as da je glavom Odisej, koji se nakon toliko godina lutanja vra}a u zagrljaj svojoj Penelopi.

Gor~ina neuspjeha u njemu nije poljuljala `elju da ode u svijet. [tovi{e, bio je sigurniji nego ikada da }e to u~initi i da }e kad-tad uspjeti. »Moram se samo bolje pripremiti«, ponavljao je i potom tonuo u snove. Ponekad bi se sjetio dana provedenih bez oca kod djeda [ime, njegove kobile Micke i fijakera koji je s toliko spretnosti i volje znao pripremiti za vo`nju. »Ah kako je Micka bila lijepa«, govorio bi u sebi, pogotovo kad je mijenjala dlaku i dobivala posebnu boju koja je jo{ bolje isticala njeno mi{i}avo tijelo, a njenim velikim i tamnim o~ima davala izraz nevinosti i vjernosti. Gotovo se topio od radosti prisje}aju}i se kako ga je znala glavom gurkati u le|a ne bi li joj dao jo{ sijena. A onda, kada bi joj pri{ao i pogledao je u o~i, ona bi malo okrenula glavu kao da ga moli da na nju priljubi svoje lice. I on je to redovito ~inio.

Ali neku posebnu nostalgiju za tim danima nije osje}ao. Bio je svim svojim bi}em okrenut naprijed, gledao je samo u budu}nost, ~eznuo za onim {to ima do}i. Osje}ao je, po nekoj unutarnjoj logici, da u to jedino ne smije srljati, ali da je taj put neumitan kao {to su to `ivot i smrt.

Kad se more smirilo, a surove hridi opet poprimile oblike malih oto~i}a, dvojica pustolova jednako su tiho isplovili iz uvalice, kao {to su to u~inili i prije tri no}i. Samo sada njihov cilj nije bila pu~ina, nego mala pako{tanska lu~ica. Usput su se dogovorili kako nikome ne}e re}i {to se zapravo dogodilo, nego to da su oti{li loviti ribe pa ih je uhvatilo nevrijeme i sada su, hvala Bogu, `ivi i zdravi, opet doma.

Tako je i bilo. Putem su u more bacili provijant i sve ostalo {to bi moglo pobuditi sumnje u vjerodostojnost njihove pripovijesti.

5

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bijeg

Otac je saslu{ao Antu, na ~asak napravio lice kao da malo sumnja u sve to, ali ni{ta nije rekao, a ni pitao. Ni djed [ime nije zabadao nos u tu pustolovinu. A ovaj je nastavio i}i u prvi razred elektrotehni~ke {kole u Zadru, uvjereniji nego ikada da }e opet na pu~inu. U njegovoj ~e`nji za svijetom i avanturom ni{ta se nije promijenilo.

Pu~ina bi i dalje u njemu pobu|ivala ~udesan osje}aj slobode, upravo ga zvala da sa sebe skine nevidljive okove i da zakora~i u ta beskrajna prostranstva. Novost je bila samo u tomu {to je sada na svojoj ko`i osjetio da pu~ina, ako joj nisi dorastao i ako za nju nisi spreman, mo`e postati opasna i surova. Kao u Sitskom kanalu.

6

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Napokon na pu~ini

Miro Gotovina bio je ribar u Tkonu. @ivio je te{ko i naporno radio, ali je bio prili~no sna`an i ~vrst. Srednje visine, naoko mr{av i ko{~at, a zapravo vrlo `ilav i izdr`ljiv. U ono vrijeme to je bio svojevrsni dar Bo`ji. Neka vrst popusta na opori i sirotinjski `ivot. Kad je do{ao onaj prvi rat (1941.) i Talijani okupirali Zadar, Miro je oti{ao u partizane. Najvi{e je ratovao po Primorju i Gorskom kotaru. Jednog proljetnog jutra tamo je i ranjen, zarobljen i na kraju otpremljen u usta{ki logor u Zagreb, u ciglanu na ^rnomercu. Putem je izgubio dosta krvi, a onda i svijest. Kad su ga takvog vidjeli, proglasili su ga mrtvim. Vijest je doprla i do Tkona, gdje su za pokoj njegove du{e zazvonila i crkvena zvona. No neki lije~nik, koji je, iz tko zna kojih razloga, jo{ jednom bacio pogled na tog nesu|enog mrtvaca, ustanovio je da ovaj jo{ di{e, pa je tako Miro pre`ivio i kasnije se vratio doma, u Tkon, nastavljaju}i loviti ribu kao da se ni{ta nije dogodilo.

Sa sinom Milanom ~esto je odlazio u Biograd i u Pako{tane, gdje su prodavali ribu. Bila je to te{ka i bijedna nadnica. Ni oni na kopnu nisu imali novaca. Turizma nije bilo, `ivjelo 7

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Napokon na pu~ini

se od {krte zemlje i mora, bez hladnjaka i asfalta. Ljudi su bili najsretniji kada su ne{to mogli trampiti.

Jednog toplog jutra Milan je na pako{tanskoj ribarnici upoznao Anu, k}i [ime Mijo~eva, ~ovjeka koji je bio sve {to se u ono doba moglo biti. Za one prve, predratne Jugoslavije, bio je `andar, a kad se vratio u Pako{tane, podjednako te`ak, ribar, neka vrst mjesnog suca, pisar i uglednik kojem su u ku}u dolazili i oni iz Zadra. Ljudi su ga cijenili, jer je mnogima pomogao, a pomalo su ga se i bojali, jer se, za onodobne prilike, otmjeno odijevao i nosio. Bio je uvijek ~ist, uredan, po~e{ljan i {to je najvi{e ~udilo, sve je stizao, ~ega se god dohvatio.

Kad je Milan ugledao Anu, bio je siguran da je upravo nju tra`io. Bila je jedna od Mijo~evih sedam k}eri, pa je mo`da i to pridonijelo da je brzo oti{la u Tkon, pod Milanov krov.

Nekoliko su godina `ivjeli u stisci i ljubavi, rodio im se sin Ante, a zatim i druga djeca. A onda su one proklete mine `ivotu dale drugi pravac. Milan je oti{ao na rad u Zagreb, Ante je rastao kod dida [ime u Pako{tanima, ~itao o Kolumbu i snatrio o ~udesnim karavelama Santa Maria, Pinta i Niña.

Kad se Ante onog travanjskog popodneva sa Sre}kom vratio s mora, otac Milan nije ni{ta pitao i provjeravao. Poznavao je svog sina i znao je da na tomu ne}e ostati. Uhvatio ga je strah da bi mali mogao zaglaviti u nekoj novoj buri, ili zavr{iti u zatvoru, kao i on i njegov otac. Napokon, otkako se vratio iz Zagreba, prodao ku}u u Tkonu i, nedaleko Mijo~evih u Pako{tanima, izgradio prili~no prostranu i pristojnu katnicu, obitelj se nekako sredila. Milan se o`enio za tetu Milku, jednu od Aninih sestara, koja mu je rodila jo{ dvoje djece, pa nije htio nikakve nove nesre}e. »Ante«, rekao je jednog dana, »~ini mi se da treba{ paso{«.

Zatim je dodao kako misli da ga mo`e pribaviti, premda mu sin jo{ nije punoljetan. Ovaj je klimnuo glavom, ne po8

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Napokon na pu~ini

kazuju}i preveliku zahvalnost, a ni sre}u. Dr`ao se kao da je to svojim pothvatom zaslu`io, dapa~e da tako mora biti, ako ve} postoji sudbina i ako je sa sobom nosi{ kao popudbinu.

Krajem svibnja i on i Sre}ko imali su putovnice. Za Sre}ka to i nije bilo toliko ~udnovato, jer je bio stariji, i kako se ~ini, navr{io je punih osamnaest godina. Njegov prijatelj, me|utim, nikada nije doznao kako je dobio taj ~aroban klju~ za svijet. A istini za volju, nije si time mnogo ni razbijao glavu.

S dolarima koji su im ostali od prvog bijega, uputili su se za Trst, pa od tamo u Austriju i za München. Kad su stigli u bavarsku prijestolnicu, oti{li su do nekog hrvatskog sve}enika, pokucali na vrata i rekli: »Mi bismo neki posao«. Fratar, koji je bio `upnik u tamo{njoj hrvatskoj misiji, pogledao ih je kao da vidi Marsijance, no ipak ih je pozvao da u|u. Dao im je da ne{to pojedu i popiju, a onda im je, ozbiljna i stroga lica, rekao kako u Njema~koj nema posla, pogotovo ne za takva dva momka, i da bi najbolje bilo da se vrate doma.

Kad su se ponovno na{li na münchenskom kolodvoru, imali su neodoljiv poriv da kupe karte za Zürich. No tamo nikada nisu stigli. U pograni~nom Buchsu iz vlaka su ih skinuli strogi {vicarski policajci, odveli u jednu malu i neuglednu prostoriju, ispitivali sat-dva i onda smjestili u neki obli`nji hotel~i}. Drugo jutro bili su ponovno u vlaku, no ovaj put za Maribor. Tu ih je do~ekala jugoslavenska milicija i smjesta strpala u zatvor. Ali samo do dolaska jedne ru`ne i debele spodobe u uniformi, {to je bazdila na alkohol, s vremena na vrijeme se podrigivala i popravljala hla~e, pote`u}i ih me|u nogama. »Kud ste bje`ali, bando jedna, ha!«, procijedio je prijete}i. »Nikamo«, hladno je odgovorio Ante. »I{li smo rodbini u [vicarsku, htjeli smo je posjetiti i usput malo raditi.« To je izgovorio mirno i razgovijetno, kao da daje zapo9

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Napokon na pu~ini

vijed. Milicajac se na trenutak zbunio, nije znao {to bi odgovorio tom balavcu, samo je piljio u nj, a onda, kao da se dosjetio, otegnuto rekao: »Je li?« Dva sata kasnije ve} su bili u autobusu za Zadar.

Taj drugi neuspjeh na Sre}ka je djelovao toliko deprimiraju}e da je odlu~io kako tre}i put ne}e poku{avati. Ante je to primio na znanje, no to ga nimalo nije pogodilo. »Dobro«, rekao je »svatko ide svojim putem i svatko ima svoj posao«.

I jo{ se intenzivnije po~eo pripremati za kona~ni odlazak.

Ako je godina bila dobra, bile su dobre i breskve u dida [iminom vo}njaku. Ante je ~esto s njim i{ao na Vransko jezero, gdje su bila polja i vo}njaci. Dida je osobito bio ponosan na svoje breskve, {to ih je bri`ljivo njegovao i u`ivao u njihovu mirisu kada bi dozrjele. Ponekad se i njegovu unuku ~inilo da cijelo jezero miri{e samo na njih. Ali tog ljeta mali vi{e nije imao vremena za didine breskve. Na{ao je posao na starom jedrenjaku Mikiju, koji je prevozio turiste, {to su tih godina po~eli dolaziti na Jadran. Radio je sve {to se od njega tra`ilo, zaradio je i podosta novaca i do`ivio prvu veliku ljubav.

Bila je to Belgijanka, kojoj, ni mnogo godina kasnije, nije zaboravio ime. Zvala se Martine Dayse, bila je mo`da dvije godine starija od njega, sme|e kose i podjednako lijepa, kao i vatrena. S njom je proveo dvadeset dana, uglavnom se skrivaju}i od barbe i njenih roditelja, ali u svakom slu~aju dovoljno da nau~i kako neke vatre u ~ovjeku gore toliko sna`nije, {to ih se vi{e gasi.

U me|uvremenu jedan mu je prijatelj uhvatio vezu s brodarskom kompanijom Topi}, ~iji su brodovi plovili pod liberijskom zastavom, dok je sjedi{te same kompanije bilo u Monaku, u Monte Carlu. Krajem kolovoza u Pako{tane je stigao i brzojav u kojem je stajalo da ga ~eka mjesto mornara na Jeli Topi}, grdosiji od 27.000 bruttoregistarskih tona, duljoj od dvjesto metara, {to je prevozila rasute terete, pre10

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Napokon na pu~ini

te`no p{enicu. Jo{ je pisalo da u rujnu mora do}i u Bordeaux na ukrcaj.

Premda je imao putovnicu i premda je znao da }e u Genovi dobiti potrebne pomorske papire, Ante se iz Pako{tana iskrao gotovo kao tat. ^ak se i s ocem diskretno oprostio, boje}i se valjda da ne{to u posljednji trenutak ne pomrsi ra~un. Jer nedostajao je jo{ samo ~asak i san }e postati java.

Kada je ujutro, posljednjih dana rujna, iza{ao iz vlaka na bordo{kom kolodvoru, Atlantik i grad bili su okovani u magli. Sipila je i sitna ki{a, a zrak je mirisao na prostranstva. Polako se uputio u luku, obilaze}i dokove kao da je na kakvoj {kolskoj ekskurziji. Prvi put je vidio doista velike prekooceanske brodove i sve ga je to odu{evljavalo i u njemu budilo snove od kojih su ga podilazili topli srsi. Nije mu smetalo lo{e vrijeme, nije ga mu~ila nikakva neizvjesnost.

Osje}ao se kao ~ovjek, koji je nakon mnogo vremena provedenih u brdima, si{ao u dolinu i odmah nabasao na sajam. Sve mu je izgledalo {areno i blistavo, usprkos dosadnom sivilu i te{koj magli. Nakon sat i po prona{ao je Jelu Topi}. Brod je zaista bio prava grdosija, sive boje kao i vrijeme toga dana, ali sa sjajno bijelim, jednako tako glomaznim, komandnim mostom i kabinama.

Dobio je malu, ali ~istu i prili~no lijepu kabinu, s okruglim prozorom, koji bi, za vrijeme te{kog i olujnog mora, ponirao tako duboko ispod povr{ine, da mu se katkad ~inilo da nikada ne}e izroniti. U tim je trenucima osje}ao nelagodu, pa i strah, koji je potencirala upravo sablasna {kripa broda.

Kao da je toj ~eli~noj grdosiji pretijesno pa {krgu}e i {kripi, srlja u dubinu i kad izgubi{ nadu, ona se, kao za inat, propne i po~inje izranjati, {kripe}i i {krgu}u}i jednako sablasno i prijete}e.

Bio je najmla|i od dvadeset i sedam ~lanova posade, koji su svi bili njegovi zemljaci. Radio je sve poslove primjerene obi~nom mornaru, slu{ao pri~e o svijetu i njegovim ~udi11

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:32 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Napokon na pu~ini

ma, no}u izlazio na palubu i promatrao brazdu, {to ju je brod ostavljao u moru. Nije se mogao nagledati te beskona~nosti, te tmine, {to gotovo namjerno skriva prostranstva, premda zna da }e ih uskoro ipak morati otkriti. Naslu{ati tog huka, {to ga stvaraju {um mora i brektanje motora, i odvojiti o~i od tog zvjezdanog neba koje je tako daleko i tajanstveno, i na kojemu je njegova majka koja ga mo`da upravo sada gleda i ~uva. Kad bi ga umorila ta ljepota, vra}ao se u kabinu, gdje ga je ~ekao Kipling ~ije je pripovijesti gotovo znao napamet i koje su u njemu rasplamsavale `ar za pustolovinom, akcijom, ~a{}u, hrabro{}u i stegom.

Pu~ina je u njemu do kraja o`ivjela pustolova i sanjara, ali ga, ~ini se, nije posve zavela.

12

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Amerika!

Samo zaljubljeni u more znaju {to je kopno. Zato mu se mornari raduju kao `enama. Kad nakon mnogih jednoli~nih i od dosade zamornih dana ugledaju tu tamnu siluetu, vesele joj se kao da su ponovno vra}eni u `ivot.

Kad se Jela Topi} pribli`io Houstonu, za Antu je kopno istodobno zna~ilo i Ameriku. Zemlju, za koju je vjerovao da ju pomalo i poznaje, jer ju je toliko sanjao i jer je ona za nj bila isto {to i za pticu zra~ne visine. Iako su se na horizontu jedva razaznavali obrisi kontinenta, to mu nije mutilo radost. Bio je na cilju!

Jela Topi} je polako uplovio u luku. Do grada je bilo oko dvadesetak milja. Uzdu` tog puta smjestilo se bezbroj barova i lokala, u prvom redu namijenjenih mornarima. Sve je bilo {areno, a isti takvi bili su i mu{karci i `ene. Meksiko nije bio daleko i to se osje}alo na svakom koraku.

Ante je odlu~io da najprije sam ode u grad. Volio je tu vrstu samo}e. Kad god se radilo o ne~em novom i nepoznatom, najmirniji je bio ako se s tim mogao suo~iti posve sam. Ta 13

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Amerika!

vu~ja navada bila mu je uro|ena. Osje}ao je da samo na taj na~in mo`e upoznati stvari i o njima donijeti pravi sud.

Sa sobom je uzeo novac i no`. Kao i svi mornari imao je skakavac koji je s nutarnje strane hla~a, zataknuo za pojas.

Novac je stavio u lijevi d`ep od ko{ulje, ali ne sav. Ostatak je zamotao u ~arapu, koju je u tu svrhu posebno sa{io, svezav{i je tik ispod koljena. Ako ga napadnu i ukradu mu novac iz d`epa, mislio je, ostat }e mu barem onaj oko koljena.

Tako je i kasnije radio i nikada nije ostao bez novaca, osim kada bi ga sam potro{io, a to nije bilo rijetko.

U grad se odvezao taksijem. Koliko god su ga privla~ili mornarski barovi i koliko god mu se ~inilo da u zraku osje}a miris putenosti i avanture, ~vrsto je odlu~io da najprije razgleda Houston. Bio je to ipak najve}i grad kojem je i{ao u susret. Dotad je od ve}ih gradova upoznao jedino Zagreb, gdje je kra}e vrijeme `ivio s ocem i i{ao u Haramba{i}evu {kolu, te MĂźnchen.

Taksi ga je doveo do sredi{ta, a kada je iza{ao iz auta gotovo mu se zavrtjelo u glavi od nebodera. Nikada nije vidio toliko visokih zgrada i toliko betona. U prvi mah fasciniralo ga je to ~udo modernog graditeljstva! ÂťBo`e, kako je svijet velikÂŤ, govorio je, idu}i sve dublje u `drijelo grada. Cijeli je dan obilazio ulice i trgove, lako se orijentiraju}i uz pomo} karte. Disao je punim plu}ima, gotovo fizi~ki }ute}i slobodu. Ali bila je to istodobno i neka ~udna mje{avina osje}aja. [to je dulje hodao tim teksa{kim gradom, bivao je i pomalo razo~aran. Nekako mu je previ{e bilo betona i nebodera, a opet ga je sve to odu{evljavalo. ^inilo mu se da se na{ao u nekoj golemoj betonskoj kutiji i da ga to sputava. A opet je na kraju bio sretan. Houston je bio i veli~anstven i istodobno turoban. Je li to Amerika o kojoj je sanjao?

U jednom baru, ili restoranu, kad je ve} bio iscrpljen od hodanja, i kad je polako ispijao svoju Coca colu, na nj su nabasali momci s njegova broda. Pozvali su ga da s njima ode u 14

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Amerika!

neki lokal u centru Houstona, gdje su se vru}e `ene skidale do gola, a mu{karci, za koje je bilo te{ko re}i kojoj rasi pripadaju, jer su nosili {e{ire duboko nataknute na ~elo, ispijali o{tra pi}a. Bio je to njegov prvi striptiz i njegovo prvo izbacivanje na ulicu. Neki krupni crnac, pristojno odjeven, ali mrka lica, potap{ao ga je svojom te{kom rukom po ramenu, a kad se Ante okrenuo, zapitao ga koliko ima godina. Umjesto odgovora dao mu je isprave, a ovaj, kada je u njih pogledao, zgrabio ga je za uho i izbacio na ulicu.

Samo par mjeseci kasnije takvo {to bi ve} te{ko bilo mogu}e. Mali se dokazao kao pravi kompanjon, pa su ga stariji mornari cijenili. Znao je slu{ati, nije previ{e govorio, a o nekim stvarima znao je i {utjeti. Nekako mu je bilo prirodno da je posao posao, a privatni `ivot ne{to drugo. Mislio je da to dvoje ne treba mije{ati, {tovi{e da izme|u njih valja podi}i zid. I to je u~inio. I tako se pona{ao. Uz to je bio sna`an i spretan, osobito s gumenim ~amcima, {to tako|er nije pro{lo nezapa`eno. Uskoro je u takvim ~amcima prevozio gomile kutija cigareta s broda na kopno. Mornari su to radili kao ne{to sasvim normalno, a Ante je za svoj dio posla dobivao i komad od zarade.

Ni u tu~njavama, koje bi naj~e{}e izazvali drugi, nije uzmicao. Prvi put bilo je to u Genovi, u glasovitoj Via pre, jednoj uskoj ulici koja je tekla paralelno sa {irokom avenijom, {to je dijelila luku od ostalog dijela grada. U toj prili~no dugoj ulici, koja se nekamo penjala, na~i~kalo se bezbroj bordela, no}nih barova, svodnika i kurvi, uli~nih probisvijeta i svakakvog olo{a. Bio je tu i jedan Hawai-bar, prili~no prostran, u koji su svra}ali mornari iz cijeloga svijeta. Govorilo se svim jezicima, pila svakakva pi}a, a bilo je i svakojakih cura. Neki prgavi, zdepasti i zao mornar s Jele Topi}, koji je malo govorio, ali se mnogo cerio, te je ve~eri bio osobito osjetljiv. Je li ga mu~io vi{ak energije nakon tjedana provedenih na moru, ili kakva lo{a vijest od ku}e, Bog bi ga znao.

U svakom slu~aju, neki pijani Englez ili Irac, u prolazu je 15

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Amerika!

gurnuo prgavog Hrvata i ovaj ga je odmah odalamio {akom po glavi. I op}a je tu~a bila programirana.

U prvih par minuta tukli su se mornari s Jele Topi} protiv Engleza ili Iraca, a onda se u tu tu~njavu uklju~ilo sve `ivo. ^ak i `ene. Letjeli su stolci, pucala rebra, radile boce. Potekla je i krv. Anti je to bila prva takva tu~njava. Nije ju mogao, a ni htio izbje}i. Dobio je nekoliko udarca u glavu i tijelo, kad se sa svojim de~kima povla~io prema izlaznim vratima. Na samim vratima i on je dobro dohvatio dvojicu, a onda su se za~ule policijske sirene i svi su se u hipu razbje`ali. Dvojica mornara s Jele Topi} zavr{ili su u bolnici umjesto na brodu, a Ante se, nakon {to je skrenuo u sporednu ulicu, popravio odje}u i mal~ice sredio, opu{teno vratio u Via pre, ovog puta posve sam. Kao da se ni{ta neobi~no nije dogodilo, dapa~e, kao da se dogodilo ne{to posve normalno i zakonito. Jer u grupi, kao i na moru, solidarnost je neka vrst nepisanog zakona, ba{ kao {to je to u samo}i ~e`nja za svijetom.

* * * Jela Topi} je bio vrlo moderan i, u svojoj kategoriji, vrlo lijep brod. Ali je imao peh. Do`ivio je malu havariju, koja nije bila bogzna kako ozbiljna, ali je brod ipak morao na remont. To je bilo otprilike godinu dana otkako se Ante na nj ukrcao. Remont je bio na doku u La Speziji, u Italiji. Mornari su imali dovoljno vremena da potro{e novac i energiju, pa je i on uglavnom sam lutao gradom. Jednom zgodom upoznao je u nekom restoranu ljubaznog i ne{to starijeg gospodina. Ovaj mu je pripovijedao o svemu i sva~emu i to na takav na~in da je rado s njime provodio vrijeme. Pripovijedao mu je i o Legiji stranaca, o njenom glasovitom zapovjedniku Louis-Philippeu, o najslavnijoj bici Legije u dalekom Meksiku kod mjesta Camerone 1863., kada su svi legionari, zajedno sa svojim zapovjednikom, kapetanom 16

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Amerika!

Danjouom, u srazu s nadmo}nim Meksikancima, juna~ki izginuli, ali uspje{no izvr{ili zadatak – osigurali sigurnu odstupnicu glavnini snaga. I kako je pre`ivio samo jedan legionar, kojeg su neprijatelji, u znak divljenja i {tovanja, pomilovali i darovali mu ruku mrtvog kapetana Danjoua, koja je otad simbol Legije.

Sve je to slu{ao, upijao, a ljubazan gospodin o svemu je pripovijedao kao o bajci i avanturi, poti~u}i u mladom ~ovjeku ljubav prema ~asti i du`nosti. @ivot na brodu u usporedbi sa `ivotom tih pustolovnih vojnika, izgledao mu je kao dosadna proza. Plovio je ve} godinu dana, stalno na relaciji Europa – Amerika, upoznao mnoge luke, ali mu se nekako ~inilo da svijeta ipak nije vidio. Doma ga tako|er ni{ta nije vuklo, a na brodu mu je postajalo tijesno. »Ako ve} plovim, onda `elim ploviti na brodu na kojem }u ja biti kapetan«, govorio je u trenucima u kojima bi sam sebi otvarao du{u.

Istodobno je znao koliko je to nerealno, da nema {ansu da to postane, osim da se vrati doma, nastavi {kolovanje na kakvoj pomorskoj {koli i zauvijek izgubi dragocjeno vrijeme. »@elim u Legiju, recite mi kako mogu tamo sti}i«, zapitao je jednog dana ljubaznog gospodina. Ovaj, kao da je to i o~ekivao, pokazao je prstom prema Marseilleu, rekav{i: »Dovoljno je da stigne{ na tamo{nji kolodvor, tamo ti sve pi{e«.

Ante se vratio na brod i rekao kako mora hitno ku}i, jer ima nekih problema s obitelji. Barba je iz sefa izvadio putovnicu i oko dvije tisu}e dolara u{te|evine, pru`io mu ih i za`elio mu sretan put.

U Genovi je ubrzo prona{ao ljude koji su bili spremni ilegalno ga prebaciti preko francuske granice, jer je jo{ uvijek bio maloljetan i imao putovnicu s kojom, kako je mislio, ne bi daleko stigao. Za tu je uslugu platio oko tristo dolara, a granicu je pre{ao iznad duga~kog tunela, na putu Cour17

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Amerika!

mayeur-Chamonix, veru}i se po kozjim stazama na strmim obroncima Mount Blanca. Bila je no}, zapravo pred zoru, kad su ve} dobro za{li na francusku stranu. U daljini su se vidjela svjetla Menthona. U grupi je bilo {est-sedam ljudi, no nitko ni sa kime nije razgovarao, ili govorio kamo ide i za{to.

Ante je, kao i obi~no, novac dr`ao zavezan oko lijevog koljena, dok je oko desnog imao putovnicu i brodske papire.

Na le|ima je imao mali ruksak u kojem je nosio ~istu ko{ulju, nove cipele i ostale sitnice.

Kad su stigli do nekog planinskog zdenca, tu se osvje`io, obukao na se ~istu ko{ulju, obuo nove cipele i lagano se spustio u Menthon. Ravno na `eljezni~ku stanicu. Tu je kupio kartu za Marseille. Susret s nepoznatim gradom i sudbinom, za koju je vjerovao da mu je zapisana, a koju jo{ ne zna, uzbu|ivala ga je do ushita. I{ao je otkriti jo{ jedan svijet.

18

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

U staroj marseilleskoj tvr|avi

@eljezni~ka stanica u Marseilleu nalazi se na uzvisini i do nje se mo`e samo dugim stepenicama. Isto se tako, samo u obrnutom smjeru, odlazi i u grad. Kada je Ante iz Menthona stigao u Marseille, ve} je bilo kasno popodne. Bio je umoran, ali ne toliko da odmah na samoj stanici ne bi zapazio vrlo privla~ne i vrlo lijepo uokvirene plakate, {to su pozivali u Legiju stranaca. No pogledao ih je samo ovla{, u prolazu. Spustio se niz stepenice i zakora~io u ulicu, na~i~kanu malim hotelima i pansionima. U{ao je u prvi, koji mu se u~inio prikladnim (a to je zna~ilo i jeftinim), iznajmio istu takvu sobicu, u kojoj je ostao tek toliko, koliko je bilo potrebno da se osvje`i. A onda je krenuo u otkrivanje grada, ravno prema operi, koja je bila negdje u centru. Nije predugo lutao, premda ga je no} privla~ila, nego je sam sebi rekao: ÂťSad natrag i u krevet, sutra rano ustaje{ i ide{ na posao. A zbog toga si tu!ÂŤ Potragu za Legijom vrlo je ozbiljno shvatio i zato je htio biti odmoran, ~ist, uredan, rije~ju: spreman. Ne samo zato {to mu se ~inilo da jedan budu}i profesionalni vojnik najelitnijih francuskih postrojbi mora biti takav, nego i stoga {to je 19

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

U staroj marseilleskoj tvr|avi

nekako slutio da se okre}e velika i zna~ajna stranica u njegovu `ivotu. Sve {to je pro{ao i pro`ivio, ~inilo mu se bezna~ajnim u odnosu na ono ~emu sada ide ususret. Dodu{e, o tomu nije imao jasnu predod`bu, ali je nekako bio siguran da je tomu tako.

Zbog toga se nije javio ni maloj Francuskinji, koju je upoznao u vlaku za Marseille, i koja mu je ostavila broj telefona, rekav{i: ÂťAko ostane{ malo dulje u mom gradu, svakako mi se javiÂŤ. Iako su za Antu tada sve djevojke bile na svoj na~in privla~ne, ova mu se posebno dopala, jer mu se, zbog sme|e kovr~ave kose i velikih o~iju, ~inila lijepa kao an|eo.

Ipak, posao je bio va`niji.

Cijeli je kolodvor bio u plakatima koji su pozivali u Legiju.

Bili su vrhunski dizajnirani, marketin{ki savr{eni, uokvireni, ne preveliki, ali zato svuda uokolo. Na svim je jezicima pisalo o ~emu se radi, tu je bila i adresa Legije, broj telefona, a za one komotnije i obavijest da se mogu javiti u prvu `andarmeriju, koja }e se onda za njih pobrinuti. S tih plakata do{ljake i znati`eljnike gledala su sna`na i suncem opaljena lica legionara, s glasovitom bijelom legionarskom kapom na glavi i pogledom uperenim u daljinu i, kako se Anti ~inilo, pustolovinu. A ispod tog dominantnog lika bile su poredane brojne sli~ice, {to su prikazivale legionare diljem svijeta, u najrazli~itijim akcijama i situacijama.

Odlu~io je da sam potra`i regrutacijski centar Legije. On se nalazio u starom dijelu Marseillea i u jednako tako staroj utvrdi Fort St. Nicolas. Kad je sjeo u taksi i rekao kamo `eli, {ofer, a bio je to neki nasmijani Arapin, pogledao ga je s ~u|enjem i istodobno sa samilo{}u. Ponovio je adresu, ali nekako vi{e za sebe, kao da `eli biti siguran je li dobro razumio. Na kraju je Anti po`elio sre}u.

Na ulazu u vojarnu bila su te{ka i golema drvena vrata, kakva je mornar s Jele Topi} vidio samo u filmovima. Pozvonio je na ove}e zvono na zidu, pri~ekao par trenutaka, a onda 20

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

U staroj marseilleskoj tvr|avi

su se velika vrata ne~ujno otvorila. Na njima se pojavio mladi} u uniformi, ozbiljna i suha lica, legionarski o{i{an, zategnut i poravnat, kao da je na smotri, i sa zelenom beretkom na glavi. Pitao ga je kratko {to ho}e, a kada je do{ljak nekako objasnio ono, {to je ovome o~ito bilo jasno ~im ga je spazio, uzeo mu je putovnicu, uveo ga u predvorje dvori{ta i naredio mu da ~eka.

Dok je stajao kraj stra`arnice, oslonjen o zid, primijetio je nekakve neobi~ne spodobe kako se kre}u dvori{tem. ^inilo mu se da metu, ili tako ne{to, no na svaki na~in djelovale su kao da su iz drugog svijeta. Na glavama su imale goleme, zapravo prevelike, crne beretke, a nosile su i isto takve nezgrapne hla~e i vojni~ke bluze. Vi{e su nalikovale na cirkusante, negoli na vojnike. Njihova ozbiljnost i njihovi pokreti, kao u usporenom filmu, prizoru su davali nadrealisti~ki {tih. Taj su dojam osobito poja~ala dvojica vojnih policajaca, {to su se pojavili nakon desetak minuta, u savr{enim i vojni~ki besprijekorno zategnutim uniformama.

Vojni su policajci Antu otpratili do obli`njeg ureda, gdje ga je primio do~asnik Legije, mla|i mu{karac tvrda i odlu~na izgleda, koji je bio podjednako {krt u gestama kao i u govoru. »Pravi profesionalac«, pomislio je Ante. »^ak mu je i taj jedva primjetan osmjeh, nekako zategnut«.

No nije mu znao najrazgovjetnije objasniti za{to je ovamo do{ao, pa ga je ovaj ostavio da ~eka slijede}a dva sata, dok se nije pojavio neki ~etrdesetogodi{njak, prosjede kose i mrka lica, ali jo{ uvijek sjajnog i {portskog izgleda, koji je Antu na srpsko-hrvatskom pitao: »Tko te poslao? Za{to si do{ao? Koliko godina ima{? Ima{ li kakvih problema? Tra`i li te netko?« Ante je na svako pitanje mirno odgovorio, a kad je do{lo ono o godinama, samo je rekao: »Pa imate moj paso{«. ^etrdesetogodi{njak, koji je po govoru mogao biti iz Bosne, sve je bilje`io u jedan formular, a onda je odlo`io olovku i 21

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:33 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

U staroj marseilleskoj tvr|avi

rekao: »Ti sada ostaje{ ovdje, izlaz je zabranjen, uzet }emo ti sve osobne stvari, civilno odijelo, ostaje ti jedino novac, ali moramo znati koliko ga ima{. Ako sve bude dobro, za nekoliko dana ide{ u regrutni centar.« Pustolov je klimnuo glavom, prikrivaju}i radost {to }e uskoro postati legionar.

Ali, stvari nisu bile tako jednostavne. Dodu{e, dobio je i on onu smije{nu uniformu i nezgrapnu crnu beretku, i to odmah u uredu. Tu se i presvukao, tu su mu uzeli i civilnu odje}u. Kada se presvla~io, Bosanac je primijetio da oko koljena ima zavezane ~arape, pa se nasmije{io, primijetiv{i: »U~i te `ivot, u~i!« I dodao: »Prili~no si sna`an, bavi{ li se {portom?« »Ne«, odgovorio je Ante, »to je od ribolova i te{kih nadnica«. I odmah nadovezao: »Htio bih u ronioce.« »Polako, polako, ima{ vremena«, odvrati Bosanac.

Jo{ mu je kazao da {i{anje za sada nije obvezatno, da ima vremena da se predomisli i da mo`e oti}i ku}i sve dok ne ode u pravi regrutni centar. »A mi }emo za to vrijeme provjeriti ima{ li problema sa zakonom.« Zatim je bri`ljivo popisao sve Antine stvari – no`, zlatni lan~i} s kri`em, sat, cipele, ~arape... svaki papiri}, svaku sitnicu. Ovaj je potpisao da je sve ba{ tako i rekao kako nema nikakva dodatnih pitanja.

No} je proveo u spavaonici na prvom katu, u koju je moglo stati dvadesetak ljudi. Kreveti su bili jedan iznad drugoga, dobio je dvije vrlo grube deke tamnozelene boje i duga~ak i okrugli jastuk, ispod kojeg je bila bijela i tvrda platnena vre}a, {to je slu`ila umjesto plahte. U toj se vre}i spavalo, dakako, bez pid`ame, samo u ga}icama i gol do pojasa. Tu no} u sobi je bilo desetak momaka, dva crnca, nekolicina Arapa, a ostalo su bili bijelci. Gotovo i nisu me|usobno razgovarali, dr`ali su se nekako postrani jedan od drugoga.

Poput razli~itih vrsti `ivotinja koje su do{le na isti izvor napiti se vode.

22

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

U staroj marseilleskoj tvr|avi

Ujutro ih je sve do~ekala ki{a i prohladno vrijeme (bio je ve} kraj listopada). Poslije doru~ka Ante je zavr{io u kuhinji gdje je do podneva gulio krumpire, jedva ~ekaju}i da napokon po~ne »pravi posao«. Ni na {to drugo nije mislio. Ni na svoje u Pako{tanima, koji nisu pojma imali gdje je i kamo se otputio. Nije im ni{ta rekao, jer je mislio da se to, {to se s njime de{ava, vi{e nikoga ne ti~e. Sam je odgovoran za svoj `ivot, pa ne bi bilo u redu da s njime optere}uje druge. To vi{e {to je »doma bio sasvim drugi svijet« od ovoga u koji je sada zakora~io.

Iako je cijeli dan ne{to radio, prao prozore, zahode, meo dvori{te, dozlaboga se dosa|ivao. Vrijeme kao da je stalo.

Nitko nije dolazio, ni{ta mu nisu govorili. Jedino je primijetio da ih stalno promatraju vojni policajci, kao da ih snimaju. Najgore od svega je bilo to {to su neki momci u crnim beretkama odlazili, a drugi dolazili, ali nitko nije znao kamo idu i za{to. Sve je to trajalo gotovo mjesec dana. Pomalo je ve} gubio nadu, nije vidio nikakvu svrhu u tom, kako se njemu ~inilo, besmislenom gubljenju vremena. A postajalo je i sve hladnije.

A onda, jednog jutra, poslije postrojavanja, dolazi Bosanac u dru{tvu vi{eg do~asnika, zapovjednika vojne policije (Biroa sigurnosti), koja je bila u sastavu Prvog puka Legije stranaca, sa sjedi{tem u Aubagneu, gradu izme|u Marseillea i Toulona. Oni, koji su pro{li ovaj prvi test dosade i neizvjesnosti, prozvani su i nare|eno im je da stanu udesno. Tada im je postavljeno pitanje: »Jesi li promijenio mi{ljenje?« Ako je odgovor bio negativan, a u pravilu je bio, uslijedio je dodatak: »Onda ide{ dalje«. Svi koji su i{li dalje, a me|u njima je bio i Ante, ukrcali su se u kamion. Nakon sat i po vo`nje otvorila se cerada i oni su mogli vidjeti da su stigli na mjesto gdje je sve bilo druk~ije negoli u Fort St. Nicolasu.

23

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

U vojarni u Aubagneu vladala je velika u`urbanost. Dvori{te i poligoni bili su prepuni legionara u sve~anim odorama, s bijelim kapama na glavi, crvenim epoletama, {to su poput gustih pramenova kose padale na ramena, te plavim platnenim opasa~ima. Svi su bili zategnuti i o{i{ani na par milimetara. Jedino su na vrhu glave mogli imati mal~ice du`u kosu. Lica su im bila obrijana poput stakla, bili su ~isti i uredni. Bradu su nosili samo in`enjerci i to je bila ne samo tradicija, nego i obveza.

U krugu i na poligonima bilo je i mnogo radnih i borbenih uniformi, a zrakom su se prolamale kratke i odrije{ite zapovjedi. Sve je nekako djelovalo kao u kakvu akcionu filmu, ~iju re`iju neupu}eni do{ljak nije mogao razumjeti.

Novoprido{li su postrojavani udarcima laktom u rebra, a oni koji su imali problema s orijentacijom, i nogom u stra`njicu. Ponavljao se i dio dosadnih formalnosti, od zapisnika, do skidanja i uskakanja u uniformu identi~nu onoj u Fort St. Nicolasu. Zatim su na red do{li lije~ni~ki pregle25

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

di, testovi inteligencije, obrazovanja, provjera fizi~ke kondicije, psiho-testovi. Sve je to trajalo danima, a najgori su bili psiho-testovi. I{li su do kraja u ~ovjeka. »Jesi li se kada dirao s dje~acima ili kasnije s momcima?«, pitao bi psiholog. »Ti si Ante imao sestru, je li? Reci mi kako si se prema njoj pona{ao... A kasnije?« Onda bi na red dolazile fotografije. Neka, na kojoj izbezumljeni mu{karac i `ena tuku dijete, {to bespomo}no urli~e. »Kako ti se to svi|a? [to misli{ o tomu?« »Grozno«, odgovarao bi Ante. A onda bi pod nos dobio fotografiju sa zadavljenim psom {to je visio o `ici. »A ovo?« »To mi je odvratno, nikada to ne bih u~inio `ivotinji«, odvratio je `urno, samo da ne mora gledati dulje u fotografiju.

Ti psiho-testovi dosta su dugo trajali. Ponekad su psiholozi tra`ili da se dugo gleda u fotografiju i za to vrijeme bilje`ili reakcije. Jednom je Ante morao prili~no vremena promatrati fotografiju nekog masakriranog ~ovjeka, {to ga je rulja, negdje u Aziji, lin~ovala. Prizor mu je bio odvratan i on je, vi{e iz protesta, negoli da opi{e {to osje}a, rekao: »To nije fer, kad toliko njih idu na jednoga, jer nema ravnote`e!« Kad je i to pro{lo, pojavili su se ljudi iz Biroa sigurnosti i gotovo tjedan dana unakrsno ispitivali o svemu {to se ticalo dotada{njeg `ivota. »Jesi li krao? Jesi li se tukao? Kako si se pri tom osje}ao? Jesi li pripadao kakvoj uli~noj bandi, nekim kriminalnim skupinama, sudjelovao u reketu? [to si osje}ao kada ti je majka umrla? [to si radio na brodu? Jesi li kome rekao da ide{ u Legiju?« »Ne, nikome nisam rekao«, odgovorio je na posljednje pitanje. »Sigurno?« »Da«, ponovio je. »Dobro, a jesi li probao drogu, jesi li pio alkohol«?

Ante je i na to odgovorio nije~no, dodav{i kako se nekoliko puta opio, ali da mu je alkohol ina~e odvratan i da ga ne pije.

Sve {to je tih dana i mjeseci ~inio i govorio, sve se to bri`ljivo bilje`ilo i unosilo u njegov dosje, koji ga je pratio poput sjene. Cijeli njegov dotada{nji i aktualni `ivot utiskivao se u 26

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

fascikl, bivao je analiziran, klasificiran i ocjenjivan. Jo{ je samo trebao dobiti novi identitet i potpisati ugovor!

Taj je dan do{ao po~etkom 1973. godine. Nakon mjeseci provedenih u Fort St. Nicolasu i u administrativnom centru Prvog puka Legije stranaca u Aubagneu, polo`io je ispit i potpisao ugovor da pristupa Legiji. Dobio je novo ime i prezime i od sada se zvao »Andrija Grabovac, ro|en 10. prosinca 1953, u Grabovcu u Jugoslaviji«. Time je postao dvije godine stariji i umjesto horoskopske vage (stvarno se rodio 12. listopada 1955.) postao je strijelac.

No, ono najva`nije u ugovoru, ipak nije bilo to, ve} broj koji je dobio: 151408. Zapravo, on je od tog trenutka jedino i bio taj broj. Kada bi se predstavljao ili salutirao samo je smio re}i: »Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovjed!« To je morao izre}i brzo i odrje{ito kao da puca iz automatske pu{ke, jer jedino se tako obi~an legionar smio predstavljati. Pritom pretpostavljenog nije smio gledati u o~i, jer se to smatralo drsko{}u. Morao je stati mirno na udaljenosti od otprilike tri metra, izgovoriti svoj identifikacijski broj i gledati do~asnika, ili ~asnika, malo povi{e obrva. Jer nedopu{teno je bilo i gledati u zemlju.

Od 120 kandidata u specijalni centar za temeljnu obuku oti{lo je samo njih 37! Prije nego li su napustili Aubagne, jo{ su jednom temeljito pregledani, no ovog puta u dosje je u{la svaka brazgotina na njihovu tijelu, svaki zna~ajni made`, ili ne{to sli~no, po ~emu bi kasnije mogli biti identificirani. I tek sada su postali regruti i smjeli sa sebe skinuti onu nadrealisti~ku uniformu i nezgrapnu crnu beretku. Dobili su zelene beretke, kape koje legionari nose u borbi ili na radu, ali bez ikakvih oznaka, jer jo{ nisu bili posve pravi legionari. Jo{ nisu polo`ili prisegu.

* * * 27

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

Bonifacio je gradi} na ju`noj obali Korzike. Po njemu je nazvan i prolaz izme|u tog francuskog otoka i Sardinije, a u njemu je i centar Legije za temeljnu obuku. Tek kad se tu do|e, postaje se regrut, dobiva se kompletna oprema: od svih vrsta odore do poluautomatske pu{ke, bode`a i ostalog. Obuka traje ~etiri mjeseca i ubita~no je naporna. Mnogi je ne zavr{e, ali su zato regruti pod stalnom paskom.

Svakih ~etiri sata mijenja se instruktor. Od regruta se tra`i automatizam u vje{tinama, da zavezanih o~iju, ili u mrklome mraku, brzo rastavi i sastavi najkompliciranije oru`je, da sa~uva prisebnost i kontrolu pod ki{om pravih metaka.

Pri tom nema ni milosti, a ni nje`nosti. Udarci lete na sve strane, disciplina i red moraju biti savr{eni, ~ak toliko da se s viskom pregledava je li oprema u ormaru dovoljno uredno slo`ena.

U Bonifaciju je instruktor bio i jedan Nijemac. ^ovjek opasna i stra{na pogleda. O~i su mu bile plave i hladne kao led, nikada nije pokazivao emocije, nikada pokazao samilost, ali je zato uvijek bio besprijekoran, uredan i ~ist. Regruti su drhtali pred njime, a kad bi nekoga pogledao, imali su osje}aj da kroz njih struji neka opasna hladno}a.

A opet, s druge strane, govorili su da je to pravi vojnik, pravo ogledalo Legion ĂŠtrangere, uzor kojemu valja te`iti, pravi profesionalac. Iako je bio visok samo 175 centimetara i ve} imao gotovo pedeset godina, ostavljao je dojam da je u najboljoj fizi~koj formi. Mo`da i zato {to uop}e nije imao vrat, glava mu je naprosto urasla u sna`na le|a, pa je djelovao kao paket zategnutih mi{i}a. Uz to je imao male ali mesnate {ake s kratkim i nadasve spretnim prstima. Bio je fenomenalan u baratanju svim mogu}im oru`jem, savr{ena refleksa i uvijek spreman zadati podmukli i neo~ekivani udarac.

Regruti su u njegovoj blizini stalno bili napeti kao lukovi, jer tko nije bio takav, smjesta bi se, od iznenadnog udarca u 28

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

trbuh, na{ao na podu. Njegova je filozofija bila da od tih momaka, me|u kojima je bilo svakojakih karaktera, probisvijeta i ugursuza, stvori vukove samotnjake koji }e mo}i pre`ivjeti pod svim okolnostima, ali koji }e, kada su u ~oporu, znati po{tivati i pravila kolektivnog `ivota.

Taj je opasni Nijemac s momcima izvodio vje`be s bojevom municijom. Pucao je po njima da se sve pra{ilo, tik iznad njihovih glava. Neki to nisu mogli podnijeti, pa bi se {}u}urili u rovu, ili u panici poku{avali golim rukama iskopati jo{ dublju rupu kako bi se u nju uvukli. A Nijemac je samo pra{io i pra{io iz svih mogu}ih cijevi.

Ante je tako|er bio u rovu i pod ki{om metaka, ali ga nije bilo strah. Za njega je to bila samo vje`ba, dapa~e igra. Bio je siguran da instruktor ne}e nikoga pogoditi, da pazi na to, ma kako ina~e pucnjava bila neugodna. Zato se i nije osobito zaklanjao, nego je prili~no napadno virio iz rova i sve to promatrao kao da je u kinu.

Kada je Nijemac primijetio to njegovo neobi~no pona{anje, obustavio je paljbu i zagrmio: »Ti tamo, smjesta dolazi ovamo!«, pokazav{i rukom na Antu. Ovaj je isko~io i krenuo prema njemu, a kad se pribli`io na tridesetak metara, Nijemac je izvadio pi{tolj i po~eo pucati kao da ga `eli pogoditi.

U jednom trenutku Ante je osjetio da je metak proletio tako blizu njegove desne noge da je njome makinalno trznuo, kao da `eli izbje}i zrno. Nijemac je to primijetio i po~eo ga|ati jo{ bli`e, no ovaj nije stao. I{ao je uspravno kao da se ni{ta dramati~no ne doga|a. Kada je do{ao na tri metra od instruktora, stao je, izgovorio svoj identifikacijski broj i dodao – »na va{u zapovijed«. Pritom je gledao Nijemca ravno u ~elo, iznad obrva. No ovaj mu se brzo pribli`io, unio u lice, prisiliv{i ga da ga pogleda u o~i. U tom trenutku Ante je imao osje}aj da kroz njegovo bi}e struji neka ledena i opasna studen. To je trajalo nekoliko ~asaka, a onda je Nijemac u~inio korak natrag, naredio da se stopedesetjednojtisu}i29

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Stopedesetjednatisu}a~etristoosam, na va{u zapovijed!

~etristoosam dade snajper i zapovjedio mu da smjesta ga|a u mete koje su bile otprilike dvije stotine metara daleko. Te su mete simulirale le`e}e vojnike, kojima su se vidjele samo glave i grudi.

Ante je podigao snajper, u kojemu je bilo pet metaka, nekoliko puta duboko udahnuo i izdahnuo, na kraju napola zadr`ao dah i brzo ispucao cijeli okvir. I pogodio u sve mete!

Zatim je snajper spustio uz nogu i resko, ali razgovijetno izgovorio: »Stopedesetjednatisu}a~etristoosam izvr{io zapovijed!« Jo{ je potrajalo nekoliko trenutaka dok Nijemcu nisu dojavili rezultat ga|anja, a onda je uzviknuo: »Ha Bolj{evik«! (jer tako ga je zvao zbog toga {to je bio iz onda{nje Jugoslavije) i zatim zapovjedio: »Vrati se natrag!« Kasnije je u njegov dosje unio: »Otkucaji srca jednaki kao i prije vje`be, sabranost do kraja.«

30

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Legionarske cure za ~etiri `etona

Bio je to dan koji su momci u Bonifaciju ~ekali s osobitim nestrpljenjem. Kraj obuke i polaganje prisege. Nakon ~etiri mjeseca krvavog rada i te{kih psihi~kih stresova, napokon ne{to lijepo. Dan je bio sun~an i topao, mirisalo je na prolje}e i novi `ivot. Regruti su bili postrojeni u sve~anim odorama. Bilo ih je 25, od 37, koliko je pristupilo obuci. Ispred svakog od njih stajala je stolica na kojoj je bila bijela legionarska kapa, sve~ane crvene epolete s oznakom Legije stranaca, isto takav crveni fura`er, {to se nosi preko ramena, te tamnoplavi platneni opasa~. Tek nakon prisege na glavu se smjela staviti bijela kapa i ostali dijelovi sve~ane odore. I tek tada si bio pravi legionar.

Ante je izgovorio prisegu s osje}ajem kao kad se ljubljenoj `eni u zanosu obe}a vjernost. Bio je ushi}en, potresen i ponosan. A kada je na glavu stavio kapu, u~inilo mu se da je na vrhu svijeta s kojega treba samo sko~iti u njegova prostranstva. Postao je profesionalni vojnik! I to u proslavljenoj Legion ĂŠtrangere! Kakve li ~asti!

Tog je dana Ante prvi put nakon mnogih mjeseci mirno i obilno ru~ao. Nije bilo nikakvog iznena|enja, nikakvog 31

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Legionarske cure za ~etiri `etona

otimanja za hranu, nikakva stresa ni surovosti. Jeo je sa zadovoljstvom, posebno se vesele}i onome {to tek ima do}i.

Nave~er.

Nakon ve~ere, momci su oti{li na tu{iranje, obukli se u trenirke, postrojili i tr~e}i, uz skandiranje jedan-dva-tri bum, uputili se u puf. Bio je to legionarski izraz za javnu ku}u, {to se nalazila u sklopu vojarne, bila ogra|ena i nosila slu`beni naziv B.M.C. Bilo je to prvi put da su dobili pristup u carstvo snova. Neka vrst nagrade za sve {to su pretrpjeli? Ili naprosto dodir sa `enama Legije? U svakom slu~aju, svaki je dobio ~etiri `etona za cure i ~etiri `etona za pivo. Za prva ~etiri `etona moglo se sa curom ostati dvadeset minuta, a za pivske `etone popiti ~etiri piva. Za{to je to tako bilo, malo je tko znao, no kasnije su momci saznali da se za osam `etona moglo biti sa `enskom cijeli sat, a za {esnaest skoro pola no}i. No tada su to sami pla}ali.

Zgrada, u kojoj su bile prostitutke, bila je prili~no lijepa izgleda, iznutra sasvim ugodna i pristojna i svakako uredna i ~ista. U hodniku, ispred soba u kojima su bile dame, visjele su njihove fotografije u izazovnim pozama, i momci su se, na temelju njih, odlu~ivali. Ali u sobu nisu mogli samo tako. U hodniku je naime bio medicinar pred kojim si najprije morao skinuti trenirku, pokazati sve {to ima{, pa ako nije bilo ni~eg sumnjivog, ili znakova zaraze, mogao si unutra.

Anti se ~inilo da je dvadeset minuta pro{lo kao tren. @etona vi{e nije imao, nije ih mogao ni kupiti, jer takva su bila pravila u Bonifaciju. Ovdje je cure poklanjala Legija. Ali je zato imao ~etiri `etona za pivo. Sjeo je za bar u salonu B.M.C.-a, naru~io pivo, popio gutljaj i smu~ilo mu se. Nikako mu alkohol nije i{ao, a pivo mu je bilo odvratnije od svega. Valjda je napravio i grimasu koja je bila u skladu s njegovim osje}ajima, jer je to opazio Nijemac po imenu Barens, koji jo{ nije bio kod cura, ali je zato ispijao svoje ~etvr32

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:34 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Legionarske cure za ~etiri `etona

to pivo. Za tili ~as Ante je s njim zamijenio `etone i vratio se u hodnik s fotografijama, u{av{i sada na nova vrata.

A {to se Barensa ti~e, on je s istim zadovoljstvom nastavio s pivom. Taj je Nijemac kasnije bio dobar ratnik, jak kao vol, pomalo lud i usamljen. Ali ga je shrvao alkohol, pa se pri~alo da je propao.

Legija stranaca brinula se o svemu, pa tako i o tomu da njeni ratnici uvijek imaju i `ene. Kako se, poglavito u Francuskoj, nastojalo izbje}i da legionari dolaze u doticaj s civilima, svaka vojarna imala je javnu ku}u, u koju se uvijek moglo po odre|enom redu i proceduri, i, uglavnom, za male novce. Napokon, {to god legionari ~inili, ma kako se tro{ili na vje`bama i u poslu, nikada ne potro{e sve ono {to u njima gori i {to mo`e ugasiti samo `ensko tijelo. Ponekad mo`da i sama blizina tih stvorova, njihov glas, pogled ili dodir.

Ali u Bonifaciju to nije bio jedini razlog zbog kojega su momci dobili `etone. Nakon {to je Ante potro{io svoja prva ~etiri `etona i oti{ao popiti pivo, njegova dvadesetminutna izabranica uzela je u ruke olovku i u jedan formular ubilje`ila svoje dojmove. Kako se u tih dvadeset minuta pona{ao, je li imao kakvih problema, je li ih stvarao. Sve {to spada u tu sferu i {to bi moglo otkriti budu}e pona{anje i ukazati na postupke u sasvim drugim vidovima `ivota, bilo je zabilje`eno. A onda je i taj formular pridodan dosjeu, koji je putovao s Antom, a da on to tada nije ni slutio.

Ina~e, bordeli su u pravilu funkcionirali druk~ije negoli u Bonifaciju. Bili su neka vrst institucije u Legiji. Sli~nu ulogu kakvu su prostitutke imale u francuskoj revoluciji (po nekima je bez njih ne bi ni bilo!?), imale su je i u Legiji. U Calviju, na primjer, gdje je vojarna zauzimala prostor od nekoliko kvadratnih kilometara, bordel se nalazio desno od glavnog ulaza, pone{to iza administrativne zgrade, mal~ice zaba~en, ali na lijepom mjestu i na dohvatu o~iju. Bio je sav okru`en 33

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Legionarske cure za ~etiri `etona

cvije}em u jednako dra`esnoj zgradi, sagra|enoj u mediteranskom stilu, a po nacrtima legionarskih arhitekata.

U toj ku}i sve je bilo tamnocrveno, samo su tepisi bili plavi. ^isto}a i red bili su zakon, a cure, kojih je obi~no bilo izme|u devet i petnaest, mijenjale su se svakih {est mjeseci. Iza predvorja bio je prostrani salon s foteljama od tamnocrvene ko`e, te polukru`ni bar s povi{enim stolicama, romanti~nim no}nim lampama i damama izme|u dvadeset i trideset i pet godina starosti. Tu je, pone{to diskretno, bila smje{tena i kasa te fotelja za {eficu.

Bila je to postarija i vrlo ljubazna dama (oko pedeset godina), koja je karijeru po~ela jo{ u Al`iru, u kojem je Legija bila prisutna od davne 1840., kad je na njenu ~elu bio legendarni mar{al Bugeaud. Bila je uvijek maksimalno dotjerana, i premda je sa svima postupala prijateljski, imala je neupitan autoritet. Legionare je poznavala u du{u, jer preko nje su se prevalile ne samo nevine du{e, nego i svakakve propalice, karta{i, varalice, a mo`da i ubojice. Svi su to znali i svi su po{tivali red za koji se ta dama brinula.

Cure su u Calviju bile ne{to skuplje nego drugdje (~etiri `etona oko 45 franaka) no to je tada, 1973., bilo relativno malo, ako se uzme u obzir da je obi~an legionar zara|ivao izme|u 2700 i 4000 franaka mjese~no (u bazi). A na terenu pla}a se uve}avala i do tri puta.

No i tu su vladala op}a pravila. U B.M.C. se moglo u}i samo u odre|eno vrijeme, legionar je morao biti ~ist, uredan, podrezanih noktiju i ula{tenih cipela. A pred sobama je obavezno bio medicinar, kojem si morao pokazati s ~ime si do{ao.

34

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pomorski diverzant

Nakon cura na redu je bio dugi (legionarski) mar{, a time i druga strana medalje. Momci su ustali u ~etiri sata ujutro i iz Bonifacija, u punoj ratnoj opremi, krenuli za Corte, povijesni gradi} u unutra{njosti otoka. Put je bio dug 170 kilometara, mar{iralo se vojni~kim korakom, a na le|ima nosio ruksak te`ak oko 25 kilograma. Za tri dana, prolaze}i isklju~ivo kroz nenaseljene predjele, novope~eni legionari stigli su na odredi{te.

Gradi} je imao nekoliko tisu}a stanovnika, a bio je smje{ten u kotlini, koju su okru`ivala ne previsoka, ali zato prili~no nepristupa~na brda i vrleti. Ljeti je palila vru}ina, a zimi grizla studen. Jo{ je gore bilo na rubu grada, okrenutog prema kamenolomima u brdima, gdje se nalazio disciplinski sektor. Bio je to zatvor Legije stranaca.

Le`ao je na povr{ini velikoj, otprilike, kao tri nogometna igrali{ta, bio opasan zidom i bodljikavom `icom. Izvana su se mogle vidjeti stra`arnice-osmatra~nice, sli~ne onima iz ratnih filmova, sa specijalno obu~enim vojnim policajcima.

Osim osmatra~nica tu su bile jo{ i drvene barake u kojima 35

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pomorski diverzant

su ka`njenici uglavnom samo spavali, te samice. Zidovi tih potonjih bili su od grubog betona, a sama prostorija veli~ine metar i pol na metar i pol. Ba{ toliko da se ka`njenik ne mo`e ispru`iti ni na koji na~in, osim ako stoji. Prozora nije bilo, a za hranu se dva puta na dan dobivao komad kruha i voda.

U Legiji je, dakako, bilo svakojakih ljudi, pa i onih s kriminalnom energijom, kad{to i psihopata, ali i podosta normalnih koji su u~inili kakav te`ak disciplinski prekr{aj i zavr{ili u zatvoru u Corteu. Jedan od najte`ih prekr{aja bio je bijeg iz Legije. A toga je bilo, jer mnogi ne bi mogli izdr`ati `eljeznu disciplinu, surovost i napore legionarskog `ivota.

Kad bi takav dospio u disciplinski sektor, kao da je do{ao u sam pakao. Tu nisu postojala nikakva prava, tu nisu postojale rije~i, samo udarci, te{ki rad i kazne. Tu nisi bio ~ak ni broj.

Zatvorenici su bili podvrgnuti iscrpljuju}em prisilnom radu u kamenolomima, u kojima se sve radilo ru~no, bez strojeva i mina. A goleme kamene stijene ipak su se drobile, usitnjavale u tucanik i odvozile na tr`i{te na kojemu kupci nisu pojma imali koliko je svaki grumen, ili kvadar, bio zaliven znojem i krvlju.

Neki ameri~ki sveu~ili{ni profesor, koji je bio odu{evljen Legijom stranaca, i o njoj napisao debelu knji`urinu, objavio je u svome djelu i jednu ilustraciju, {to prikazuje ka`njavanje dezertera. To je dodu{e bio plakat, u kojem je Liga naroda, negdje izme|u dva svjetska rata, pozivala na borbu protiv Legije, njenog militarizma i drakonskog ka`njavanja.

Na tom plakatu u prvom je planu prikazan legionar, koji stoji s pu{kom u ruci i pogledom uprtim u ka`njenika, {to le`i u pra{ini, na trbuhu, i kojem su, poput divlje zvijeri, u jednoj to~ci svezane ruke i noge. Promatra ga s prezirom i 36

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pomorski diverzant

bez ikakve su}uti, pa se ~ovjeku ~ini da bi ga svaki ~as mogao udariti nogom ili kundakom. A u pozadini druga dvojica, {to korba~em tuku nekog jadnika, koji, za razliku od prvog, le`i na le|ima i to na stolu visokom oko pola metra, kako bi udarci {to bolje sjeli.

Kad su momci iz Bonifacija domar{irali do zatvora u Corteu, nisu ulazili unutra. Instruktori su im ga pokazali samo izvana, kratko rekav{i. ÂťTo je to.ÂŤ Tek kasnije neki od njih su saznali da su najtvrdokorniji, oni nepopravljivi, u tom zatvoru zimi polijevani hladnom vodom, a ljeti, za najgorih `ega, dobivali je samo na zapovijed. I da mnogi nisu pre`ivjeli: nekima je umrla du{a, drugima tijelo, a tre}ima i jedno i drugo. Ali malo ih je tko `alio. Op}enito je vladalo mi{ljenje da u kona~nici svatko dobije ono {to zaslu`uje, a samo rijetki doista imaju peh.

Zatvor u Corteu nije bio krajnji cilj dugog mar{a. Momci su se okrenuli i odmar{irali na suprotnu stranu grada, u tamo{nju vojarnu. Tu su ostali oko tjedan dana, a onda su po njih do{li kamioni i odvezli ih. Ante je, s jo{ ~etvoricom (Belgijancem, Portugalcem, [panjolcem i Poljakom), otpremljen u najelitniji puk Legije stranaca, u 2. R.E.P.* Bio je to padobransko-diverzantski puk, udarna igla Snaga za brzo djelovanje, ~iji su pripadnici mnogo kasnije sudjelovali i u Pustinjskoj oluji, ali i u operacijama u Bosni i na Kosovu.

Sama Legija stranaca bila je tipi~na kopnena vojska, koja je u svom sastavu imala sve rodove, a bila je podijeljena na regimente ili pukove. Brojila je, prema prilikama, izme|u sedam i osam tisu}a vojnika, i naj~e{}e je prva bacana u vatru.

U elitnom 2. R.E.P.-u Ante je bio najmla|i legionar. Nije navr{io ni punih osamnaest godina.

* Regiment ĂŠtranger de parachutiste

37

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pomorski diverzant

Baza padobransko-diverzantskog puka nalazila se na zapadnoj obali Korzike, u pravom mediteranskom gradi}u od nekih ~etiri tisu}e stanovnika – u Calviju. Calvi je bio i turisti~ka meka, jer je smje{ten u prekrasnoj uvali s pje{~anim pla`ama, na ~ijem desnom rubu dominira tvr|ava za koju domoroci dr`e da je u njoj, a ne u Genovi, ro|en Kolumbo.

Danas je u toj tvr|avi, {to le`i na stijenama, koje se izdi`u iz mora u visinu od nekih pedesetak metara, ~asni~ki klub te prostorije za odmor. Sama baza je odmah iza prvih ku}a, kojih tristotinjak metara od mora. [iroka je oko dva, a duboka oko tri i pol kilometra, s poligonom za skokove iz aviona. Aerodrom tako|er nije daleko, tri do ~etiri kilometra od baze, u kojoj je obi~no bilo izme|u tisu}u do tisu}u dvjesto ljudi.

* * * Ako je Ante vjerovao da je zavr{io s obukom i da napokon po~inje pustolovina, grdno se prevario. Ovdje ga je ~ekala jo{ lu|a i jo{ te`a obuka, jo{ brutalnija disciplina, pa mu se katkad ~inilo da onaj opasni Nijemac iz Bonifacija nije bio ni tako stra{an.

Pripreme za prve padobranske skokove bile su te{ke i bez milosti. Momci su skakali s tri i pol metra visine, potom nastavili tr~ati po te{kom pijesku, a onda skok u jamu duboku dva i pol metra, na ~ijem je dnu bio opet pijesak, koji je onemogu}avao normalan odraz, pa van iz te jame preko potpuno glatkog betonskog zida. Tko nije uspio iz prvog poku{aja, uz pomo} zaleta i tempa, mu~io se s pijeskom, a neki ni nakon mnogih poku{aja nisu uspjeli iza}i. Nitko im nije smio pomo}i, ostali bi u tim jamama dok sami nisu nekako iza{li. Bio je to Âťdobar danÂŤ u 2. R.E.P.-u!

Nakon padobranske obuke i sedam uspje{nih skokova, dakle nakon nekih mjesec dana, Ante je postao punopravni pripadnik 2. R.E.P.-a. Dobio je diplomu, uniformu sa{ive38

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pomorski diverzant

nu po mjeri i zna~ku pukovnije. Zatim je raspore|en u 3. satniju, a u toj satniji u 2. pomorsko-diverzantski vod. I opet je po~ela nova obuka! Ba{ u trenutku kada je pomislio da je napokon sve gotovo. Dodu{e, time {to }e postati ronilac-diverzant, ispunila mu se `elja iz Fort St. Nicolasa, ali se s druge strane osje}ao kao ~ovjek koji je u vlasti nekog nepoznatog mehanizma. Po~ela ga je pritiskati spoznaja da ne zna i ne}e nikada saznati {to je njegov slijede}i korak, kamo }e i {to }e ~initi, dok drugi, koji o njemu brinu, to unaprijed znaju. Nije ga to ~inilo odve} turobnim, vi{e mu je smetalo.

Kao da ima rupu u cipeli kroz koju ulazi voda, a ne mo`e ju otkriti.

Mjesec dana je ronio (i do dubine od 70 m), tr~ao kilometre i kilometre u moru do koljena, u~io se borbi pod vodom, plivao na razdaljinama i do {est milja, a onda su ga odvezli u Toulon. Tu se ukrcao na podmornicu i vje`bao izlaske u more kroz otvore za torpeda, napade na relejne centre i komandna mjesta. U podmornicu se vra}ao na isti na~in kako je i iza{ao: kroz, oko tri i pol metra duge i oko metar {iroke, otvore za torpeda. Nau~io je rukovati svim mogu}im oru`jem za borbu pod vodom i iznad nje, postavljati eksploziv i deaktivirati pomorske mine. I postao napokon ratnik. Profesionalac i specijalist.

I tek sada imao je pravo na pla}u. Dodu{e, pla}a mu je i{la od dana potpisivanja ugovora, ali uzeti ju je mogao tek sada. No ne vi{e od jednomjese~nog iznosa, iznimno dvomjese~nog, za {to je trebalo posebno odobrenje. Imao je sve, od zdravstvene legitimacije do `iro ra~una, ali je pripadao Legiji.

Ona je odlu~ivala o tomu {to smije, a {to ne smije, kamo }e i}i i kada }e i}i. Ona mu je uzela ime i dala broj, ona ga je zatvorila u vojarnu u kojoj je imao sve, od kina, kantina i bordela, ali nije mogao u grad, ako za to nije dobio posebnu dozvolu. A i onda, samo ako je bio savr{eno zategnut, 39

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pomorski diverzant

podrezanih i ~istih noktiju, ula{tenih cipela i izbrijana lica.

Legija je bila kao majka, stroga, ponekad surova, ali pravedna i bri`na, a legionari kao djeca koja jo{ nisu postala punoljetna.

Ugovor kakav je Ante potpisao, i kakav su potpisali ostali legionari, bio je na pet godina. Tek nakon pet godina, ako si dogurao dalje od obi~nog legionara, mogao si dobiti natrag svoje ime i prezime, ste}i pravo na obitelj. No to je bio ve} novi ugovor i privilegija do~asnika i ~asnika. Iznimno, {to je bila prava rijetkost, do toga se moglo i nakon tri godine, ali za to je ~ovjek morao imati vi{e nego sjajne preporuke.

Ante tada o tomu ni{ta nije znao, a da je i znao, najvjerojatnije se ne bi time zamarao. Glavna mu je briga bila kad }e u prvu akciju. Uskoro je do{ao i taj trenutak.

40

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:35 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Krv u pustinji

Oko Uskrsa 1974. na aerodrom u Djibouti sletio je DC-9.

Doletio je iz Salenzara na Korzici, ali iz njega nisu iza{li civili, nego legionari. Pripadali su borbenoj grupi (ja~ine satnije), a stigli su kao poja~anje 13. DIBLE, polubrigadi Legije stranaca, stacioniranoj u zemlji koja se tada zvala Teritorie Affars et Issas, a koja je nakon ne{to vi{e od godine dana dobila ime po svom glavnom gradu.

Teritorij se nalazio izme|u Eritreje i Somalije, a nasuprot Jemenu i Saudijskoj Arabiji. Francuzi su bili tu jo{ iz slavnih kolonijalnih vremena, jer je Djibouti na osobito zna~ajnom strate{kom mjestu: na samom izlazu iz Crvenog mora u Adenski zaljev. Dakle na vratima Indijskog oceana.

Tih su mjeseci nemiri u tom podru~ju poprimili razmjere koji su ugro`avali stabilnost tog frankofonskog podru~ja, nastanjenog prije svega plemenima po kojima su Francuzi teritoriju dali i ime. Nezgoda je bila u tomu {to su pripadnici plemena Issas zapravo bili Somalijci, a Somalija je bila pod {apom onda{njeg Sovjetskog Saveza i njegovih satelita.

Dovoljan razlog da Francuska za{titi svoje nacionalne interese.

41

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Krv u pustinji

Kada je Ante zakora~io iz aviona, Afrika mu je po`eljela dobrodo{licu uzavrelim zrakom koji ga je gotovo opr`io, te posebnim mirisom. Mirisom Afrike. Rije~i bi ga te{ko mogle opisati, ali nos ga je savr{eno identificirao. U tom neobi~nom zadahu nije bilo ni~eg neugodnog, ni~eg odbojnog.

Bio je to naprosto miris crnog kontinenta, kojeg je do{ljak osje}ao jednako kao i suho}u pustinjskog zraka. Tomu je bio prilago|en i vanjski svijet: sve je bilo nekako umrtvljeno, kao u usporenom filmu, jedino su ljudi mnogo gestikulirali kad bi govorili.

Djibouti je, ako se izuzme sjever zemlje, najve}im dijelom pustinja, pro{arana niskim vulkanskim gorjem i isu{enim rije~nim koritima. Gorje i te mrtve rijeke doimaju se tamnima zbog crnih i o{trih stijena i razasutih hridi. Tu i tamo, kao da ih je netko razbacao, ne vode}i mnogo ra~una o rasporedu, nalaze se oaze. Ve}e, a to su u pravilu one s vi{e vode i bujnijim raslinjem, koje su i nastanjene, te manje, {to slu`e samo za okrjepu. Izme|u njih prolaze stari karavanski putovi kojima se od pamtivijeka prevozila sol i ha{i{, ali i roblje za Saudijsku Arabiju. Sada se tim karavanskim putovima {vercalo oru`je za pobunjenike i ustanike u toj nemirnoj regiji.

Antin motoriziran vod patrolirao je po tom uzavrelom terenu, naj~e{}e izme|u Lac'Assala i somalijske granica. Kad bi se ~ovjek pribli`io tom jezeru, ~ija je razina bila ispod morske povr{ine, na ~asak bi posumnjao je li jo{ uop}e na ovom svijetu. Zabljesnulo bi ga plavetnilo okru`eno humcima, bijelim poput naj~istijeg snijega. Kao da se Svevi{nji na{alio i u to `arko podneblje prenio ledeni dekor Sjevernog pola. Pritom su se bjelina i to plavetnilo slijevali u takav intenzivni sjaj da je do{ljak imao osje}aj kao da mu je munja sijevnula u o~i. Bez tamnih nao~ala Jezero soli, {to ga je sunce tako intenzivno isu{ivalo, da su se u pli}acima sami od sebe stvarali brjegovi te kristalne tvari, nije se moglo 42

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Krv u pustinji

normalno promatrati. A voda je, da ~udo bude ve}e, uvijek bila hladna, ~ista i prozirna.

Tu je i pustinja bila osobito surova. Nije bilo oaza, ali su vulkanske hridi i kamenje, poput tamnih pjega, obojili pijesak. Danju se temperatura penjala preko pedeset stupnjeva Celzijusa, a no}u padala na nulu. Ako nisu svakih pola sata, ili sat, popili nekoliko gutljaja vode, ljudi nisu mogli govoriti, toliko bi im se osu{ilo grlo. Vojnici su redovito uzimali i pilule soli, kako bi odr`ali normalnu razinu te dragocjene tvari u tijelu. Bilo je pustinjski pakleno, a opet nekako ~arobno. Ante je u`ivao u ti{ini koja je sa suncem padala na u`areni pijesak.

Ve} je tri mjeseca svakodnevno patrolirao pustinjom. I tog predve~erja njegov se motorizirani vod lagano kretao prema karavanskom putu, {to je od somalijske granice vodio na Crveno more. Momci su se vozili u d`ipovima Willis, kojima se moglo spustiti prednje staklo i koji su bili naoru`ani mitraljezima kalibra 12,7 mm. Ti su mitraljezi bili na postoljima i mogli su se okretati za 360 stupnjeva. Pravo oru`je za pustinju!

Desetak d`ipova pratila su i dva kamiona {to su prevozila provijant, opremu i municiju. Ni{ta nije govorilo da }e dan biti druk~iji od ostalih. A onda je izvidnica, koja je ve} pro{la kroz jedan kanjon i izbila na pje{~anu ~istinu, ugledala veliku karavanu. U karavani je bilo oko pedeset ljudi i oko ~etrdesetak te{ko natovarenih deva. Kamo su i{li i {to su nosili? ^im je stigla dojava da je na horizontu karavana, momci su smjesta zauzeli borbenu formaciju. Vodom je zapovijedao vijetnamski veteran po imenu Fanchow, koji je bio stopostotni vojnik, odli~an zapovjednik, ali pomalo ~udan i svakako povu~en. Nikada nije htio pri~ati o Vijetnamu, ali se s vremenom pro~ulo da je tamo te{ko stradao. Prigodom jednog iskakanja iz helikoptera dohvatio ga je vijetnamski 43

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Krv u pustinji

baca~ plamena i to ravno me|u noge. Momci su kasnije vidjeli o`iljke od tih te{kih rana {to ih je Fanchow imao po bedrima, ali ga nitko nikada nije vidio golog. Neki su bili sigurni da mu je sve izgorjelo. U svakom slu~aju, bio je vrlo ambiciozan, stalno se borio da mu de~ki budu najbolji, govorio je francuski s jakim ameri~kim naglaskom i od njega se imalo {to nau~iti.

Ubrzo je karavana bila na dohvat. Vodi~, a to je bio domorodac, koji je poznavao ne samo teren nego i sva mogu}a lokalna narje~ja, pozvao je vo|e karavane da polegnu deve, da svi podignu ruke u zrak i dopuste pregled tereta. Odgovor je uslijedio u obliku bjesomu~ne pu{~ane i rafalne vatre.

Ante se smjesta bacio na tlo, potra`iv{i zaklon iza oni`e vulkanske stijene. Meci su poput bi~a parali zrakom, udarali svuda naokolo, raznose}i sitne komadi}e kamenja na sve strane. Imao je osje}aj da }e mu srce isko~iti iz grudi, koliko mu je sna`no po~elo lupati. Od straha je po~eo gubiti zrak, grlo mu se u hipu osu{ilo i postalo hrapavo kao da se nagutao pijeska. Osje}ao je da mu tijelo drhti, a iz nogu kao da je neka sila isisala svu snagu. I vid mu se zamutio.

U jednom djeli}u sekunde po~eo je gubiti kontrolu, nije vladao ni sobom ni situacijom. Trudio se da duboko di{e, poku{avaju}i na taj na~in ovladati fiziologijom, smiriti srce, {to je u mozak istiskivalo previ{e krvi, ostavljaju}i udove i tijelo bez `ivota i snage. No nije i{lo. Borio se sa samim sobom, ali se ipak dizao na zapovijed, tr~ao do prvog zaklona, bacao na tlo i pucao. I opet juri{ao. To je radio automatski, upravo onako kako je nau~io na dugotrajnoj i mukotrpnoj obuci.

U jednom je trenutku osjetio da ga spopada i bijes, jer ne mo`e povratiti kontrolu, jer se uspani~io i do kosti prestra{io. Osjetio je i stid, kroz svijest mu je proletio i onaj prokleti i surovi Nijemac iz Bonifacija... I tada osjeti da mu se srce smiruje, vra}a bistrina pogleda, da je on ovladao stra44

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Krv u pustinji

hom, a ne ovaj njime. Jo{ mu je kroz glavu sijevnula misao kako je ionako sve u rukama sudbine, pa ako mu je odre|eno da zauvijek ostane na ovom pijesku, tako }e i biti. ^uo je glas zapovjednika koji je vikao momcima da ostanu u liniji, kako ne bi u neredu napredovali i postali mete jedan drugome. Vratila mu se i snaga i uskoro vi{e nije ni{ta osje}ao.

Bio je ratnik, koncentriran samo na svoju zada}u.

Bitka je trajala nekih pola sata, a onda je, kao da je netko spustio zastor, sve utihnulo. ^uli su se samo povremeni urlici `ivotinja, {to su od straha urinirale, jauci ranjenih i hropac izdi{u}ih. A onda je i to prestalo. Neki te{ki mir spustio se na pustinju, pomije{an s mirisom krvi i izmeta. Ante je sjeo na kamen, skinuo kacigu i izme|u nogu polo`io svoje automatsko oru`je P.M.9. Vatreno kr{tenje bilo je iza njega.

Tek je sada primijetio koliko je bio izranjavan od skokova i bacanja po o{trom vulkanskom kamenju. Sav je bridio i gorio od ogrebotina i razderotina. A onda je osjetio kako ga obuzima neka ugodna malaksalost, kako se u njega po~eo vra}ati spokoj. Kao da je u tom boju sve iza{lo van, pa je sada posve prazan i miran. Ne, sre}u nije osjetio, ali neku tupu pospanost, neku zagledanost u ni{ta, to da. »Zna~i bilo je oru`je.« »Da«, odgovorio je neki glas i dodao kako je oru`je bilo ruskog podrijetla. »A koliko je ovih?« »Sedamnaest«, odgovorio je isti glas. Ante se okrenuo i vidio uhi}enike kako sjede pognutih glava, a onda je prvi glas zapitao: »A ostali?« »Likvidirani«, odgovorio je onaj drugi, dometnuv{i: »Ima i ne{to ranjenih ali ne vjerujem da }e pre`ivjeti«. »A na{i?« »Samo dvojica ranjenih, ni{ta stra{no«.

Ante je tek tada opazio kako Slovencu Sediku pru`aju prvu pomo}. Taj mu je momak bio simpati~an pa i drag na neki na~in, ali neku posebnu `alost nije osjetio. Ni kasnije, kada su momci ginuli, smrt ga nije {okirala. Gledao je na to kao na dio poslovnog rizika.

45

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Krv u pustinji

Ako si bio profesionalni vojnik, ako si i{ao u rat, jer si to htio, onda je i ranjavanje, kao i smrt, bilo dio tog posla. Nema tu posebnih emocija i ne mo`e ih biti. To nije civilni `ivot, pa nema ni prijateljstva kao tamo. Dodu{e, legionari su vjerovali u moto koji im je od po~etaka nametnut: Svi za jednoga jedan za sve! To je vrijedilo u dobru kao i u zlu.

Ako bi na nekoj te{koj vje`bi jedan pogrije{io, svi bi zbog njega bili ka`njeni. Ali i obrnuto. To je pravilo vrijedilo i u ratu. Legionar bi za legionara i poginuo, ali to s emocijama nije imalo veze. To je bila du`nost, to je spadalo u profesionalno pona{anje.

S vremenom Anti se sve vi{e ~inilo da `ivi u dva posve odvojena svijeta. Biti profesionalni vojnik, zna~ilo je pripadati ozbiljnom i surovom svijetu, kojem si se morao cijeli predati, ako si htio biti na visini, ako si htio pre`ivjeti. Tu nije bilo mjesta za intimu srca, i tu bi pravo i istinsko prijateljstvo bilo izvor opasnosti i pogibelji.

Navikao je {utjeti, ~ak je dr`ao da ne bi bilo fer optere}ivati nekom pro`ivljenom dramom momke koji u njoj nisu sudjelovali. A kamoli osobe koje tom svijetu nisu pripadale.

Vjerovao je da bi to naru{ilo i ravnote`u izme|u ta dva svijeta, a time i ravnote`u u njemu samome. Bio je uvjeren da samo na taj na~in mo`e ostati psihi~ki stabilan i sna`an. I sa~uvati netaknutim emocije bez ~ega bi bio invalid u onom drugom svijetu, koji je za nj bio svijet ljepote, ili jo{ jednostavnije, obi~an normalan ljudski svijet.

Pomije{ati to na bilo koji na~in s vojni~kim `ivotom i poslovima, zna~ilo bi uprljati sve, uni{titi tu ravnote`u koja ~ovjeku omogu}ava da izdr`i te`ak i opasan `ivot ratnika, a s druge strane, da ga i dalje dira pogled djeteta, usre}uje toplina i osmjeh `ene, potrese nedu`nost `ivotinje.

46

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Salata od koje se smije{

Volio je Afriku. Ona je za nj bila avantura i poseban miris.

U nju je dolazio kao vojnik i ratnik. U njoj je isku{avao sebe i otkrivao zatomljene emocije. Op~injavao ga je njen usporeni ritam, njeni kontrasti. Ni{ta tu nije bilo raspore|eno s mjerom: ni voda, ni vegetacija, ni pustinja. I ljudi su bili takvi. Ogrezli u krvi i okrutnosti, ali i beskrajno blagi i nesebi~ni. Ti su ekstremi `ivotu davali posebnu boju i Ante je u Africi bio nekako vi{e `iv. ÂťKad jednom upozna{ Afriku, ona ti nedostajeÂŤ, znao je re}i u trenucima kada bi predugo ostajao u Francuskoj. Sav taj `ivot u civilizaciji postajao mu je nekako bljutav i beskrvan. Mo`da su taj osje}aj poja~avali jednoli~ni vojni~ki dani, no u svakom slu~aju, u staroj i civiliziranoj Europi vrlo bi se brzo potro{io.

Ali kad bi bio u Africi, s vremenom bi se u njemu pojavljivala ~e`nja za Europom, za tim finim svijetom, njegovim rafiniranim mirisima i ljudima, s kojima je dijelio iste obi~aje.

Afrika je budila u njemu glad poslije koje su stara jela bila opet neodoljiva. Zato je volio vojni~ki `ivot, prihva}ao 47

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Salata od koje se smije{

opasnost i surovost. Bila je to cijena za jake emocije i ~e`nje. Za sam `ivot.

Iako je slu`io u svim frankofonskim dr`avama zapadne i srednje Afrike, nigdje se nije osje}ao kao u Djiboutiju. Tu je do{ao ponovo negdje u lipnju 1975., uo~i izbora i formalnog osamostaljenja te zemlje. Zemlje u kojoj je voda bila vrjednija od zlata, u kojoj su se na osobit na~in mije{ali orijent i crna Afrika i u kojoj su `ene bile ljep{e no igdje. Bio je ve} kaplar, stari ratnik.

Ali, kad god bi stigao u Djibouti, odlazio bi u tamo{nju luku i promatrao brodove. Bile su to mahom ribarske brodice, obojene u `ive boje, u crvenu ili plavu, s jarbolom i karakteristi~nim jedrom: u obliku nepravilnog kvadrata. Brodovi i brodice bili su za svoju duljinu neuobi~ajeno uski, s vidljivo izdignutom krmom. I{ao je u luku nekako instinktivno, Âťda vidi ribareÂŤ, kako je govorio. Kako love, kako im izgledaju mre`e.

Tamo bi se na ~asak zaboravio, tamo bi se naj~e{}e sjetio i svoje male sestrice. Nostalgiju za domom, za Pa{manom i Pako{tanima nije osje}ao. Nije mu smetalo ni to {to se nije javljao pismima, {to nitko od njegovih nije znao gdje je. U Legiji je bio zakon da se ne pi{e nikome, to je bilo najstro`e zabranjeno, nad time je bdio Biro sigurnosti.

Ali slika njegove male sestrice Anice, ~esto mu se vra}ala u sje}anje. Kada je odlazio na Jelu Topi}, Anica je dugo mahala za autobusom. Glavu je nagnula u stranu, izgledala je kao da se smije{i, a kada je autobus ve} malo odmakao, Anti se u~inilo da se osmijeh stopio s nekim izrazom tuge. Na kraju je vidio jo{ samo njenu desnu ru~icu kako izvodi pomalo nespretne pokrete‌ Anica je bila mla|a od njega skoro tri godine, ali mu se, mo`da zato {to je bila jedina curica u obitelji, ~inila jo{ mla|om, jo{ nje`nijom. Brata Borisa, polubrata Franu i drugog polubrata Branimira mnogo se rje|e prisje}ao. Oni su bili 48

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:36 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Salata od koje se smije{

tako|er mla|i od njega, no bili su mu{ki, bili su mu{karci.

Ali Anica, ona je bila ne{to drugo. Ona je bila njegov dom, ona je bila njegov mali an|eo. Kao majka koja ga je ~uvala i na nebu se molila za njega.

* * * Kada su i{li u grad, legionari su se obla~ili u sve~anu tropsku uniformu. Hla~e do koljena, sa{ivene od finog platna boje pijeska. Imali su istu takvu ko{ulju kratkih rukava, te dokoljenice, tako|er boje pijeska. Nosili su cipele, a na glavi bijelu legionarsku kapu. Ante je izgledao poput sna`noga stepskog vuka.

Bio je srednje visine, kao oba njegova djeda, ali sna`niji.

Noge su mu bile osobito sna`ne, {to od prirode, {to od veslanja, a kasnije i od ronjenja. Gornji dio trupa doimao se kao vreteno, premda je imao prili~no {iroka ple}a. Ali je bio nekako zbijen, a opet nipo{to zdepast. Glava mu je tako|er bila sna`na, s o~ima koje su djelovale stalo`eno, ali prodorno. ^ovjeku se ponekad ~inilo da ga iz tih duplji zapravo promatra vuk, ispitivala~ki i nepopustljivo. No ~im bi se nasmijao, nestao bi i taj dojam i opet se doimao kao mladi} koji samo puca od snage i `ivotne radosti.

Najradije je odlazio na sredi{nji trg, po imenu Minelic.

Grad je odatle bio jo{ ljep{i i privla~niji. Tu je bilo i puno svijeta, a on je volio promatrati ljude, prou~avati njihovo pona{anje, mimiku. @ene su ga se osobito dojmile. Posebno one iz plemena Affars. Vrlo ih je brzo nau~io razlikovati od Somalijki. »Prepozna{ ih po ljepoti«, govorio bi momcima koji su tek stigli u Djibouti. »Svjetlije su, imaju profinjenije crte lica, a opet djeluju nekako sna`no«. A onda bi nastavio pripovijedati o njihovim o~ima, {to sjaje kao da u njima gore tamne `eravice, o njihovoj bar{unastoj puti. »Poznaje{ ih i po tomu {to su njihovi mu{karci sitniji, gotovo kr`ljavi.« 49

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Salata od koje se smije{

Dome}u}i: ÂťKao da se Bog sa`alio pa im je dao barem lijepe i jake `ene.ÂŤ Neke od tih `ena Anti bi znale spremiti ~aj koji se u toj zemlji pio i koji je on posebno volio. Bio je to vrlo aromati~an ~aj, {to se servirao u pone{to u`im staklenim ~a{ama, a u koje su te lijepe `ene stavljale sjemenke pinije i listove od mentola. Prvi put ga je ku{ao nakon jedne ve~ere u Drugoj ~etvrti Djiboutija, poznatoj po putenosti i razuzdanim u`icima.

Tu je jeo i ra`nji}e od devina mesa. Naru~io je i salatu, a konobar mu je donio cat, {to je doista i bila salata. Kad je to pojeo, obuzeo ga je gotovo lu|a~ki smijeh. Po~eo se smijati bez ikakva razloga i smijao se gotovo puna dva sata. No u tomu nije bio sam. Smijao se cijeli restoran.

Smijale su se i dame za suprotnim stolom. ^ak toliko da je sjeo do njih i poslije dobio aromati~ni ~aj. Usput je doznao da kad u Drugoj ~etvrti naru~i{ salatu, uvijek dobije{ cat. A cat je bila jedna vrst droge od koje te spopadne bezrazlo`ni afri~ki smijeh. Kao {to te ponekad u Europi, za ki{nih i turobnih dana, spopadnu tuga i o~aj.

50

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

Gradi} Pau nalazi se s francuske strane Pirineja, u samom podno`ju tog gorskog masiva. Od Biskajskog zaljeva udaljen je oko stotinjak, a od Bordeauxa oko dvjestotinjak kilometara. U njemu nema nikakvih umjetni~kih ili kulturnih znamenitosti zbog kojih bi ga netko pamtio. Nije ni osobito lijep. Ali ima {kolu za specijalnu obuku u sklopu Snaga za brzo djelovanje (F.A.R.) francuske vojske. [kola se zove E.T.A.P. i nalazi se u sastavu elitne 11. padobranske divizije. Ta divizija tvori kopnene snage F.A.R.-a, prva ide u akcije i obavlja najte`e zada}e. U sklopu 11. padobranske divizije nalazi se i 2. R.E.P. (padobransko-diverzantski puk). On je udarna igla divizije, pripada Legiji stranaca, ali je istodobno i najelitnija postrojba francuskih oru`anih snaga. Tamo gdje nitko ne mo`e, tamo idu momci iz 2. R.E.P.-a.

U francuskoj vojsci postoji i ne{to {to je sam vrhunac u profesionalnoj karijeri vojnika: do}i u E.T.A.P. i postati ko-

* Ecole de troupe aeroportĂŠes

51

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

mandos za obavje{tajne i dubinske (diverzantske) akcije. O tomu sanja svaki ~asnik francuske vojske, a to je i `elja mnogih njihovih kolega iz Amerike, Velike Britanije, Njema~ke. Tko pro|e kroz E.T.A.P. taj je doista super-vojnik, taj postaje pripadnik specijalnog voda (C.R.A.P.), postrojbe ~ija uniforma vrijedi vi{e nego li slava svijeta.

Na razini cijele francuske vojske aktivnih komandosa, {to su pro{li kroz E.T.A.P., ima samo oko tristotinjak. Obuka je paklena i jednako tako skupa, a oni koji je zavr{e vra}aju se u svoje pukove i njihove specijalne vodove, spremni da u svakom trenutku budu uba~eni u neprijateljsku pozadinu, da napadnu njegove komandne i druge vitalne centre, da na licu mjesta navode zrakoplove u udarima na neprijateljske postrojbe ili objekte. Neki pripovijedaju da su upravo takvi komandosi bili i u Beogradu i Ni{u, kada je NATO udarao po tim gradovima!

U {kolu u Pau mogu samo ~asnici i vi{i do~asnici, a iz Legije stranaca i ni`i do~asnici (ali samo iz 2. R.E.P.-a), jer se op}enito dr`i da ~in u Legiji vrijedi barem kao dva vi{a ~ina u ostalim dijelovima francuske vojske.

Kada se Ante po drugi put vratio iz Djiboutija u bazu u Calvi, poslan je na obuku za ni`e do~asnike. Nakon {est mjeseci mukotrpnog rada postao je narednik i shvatio da Legija stranaca nije samo rat, avantura i egzoti~ne `ene, nego i stalno u~enje, vje`banje, usavr{avanje, ovladavanje najsuvremenijom tehnologijom. »Dok ne dobije{ `uljeve na rukama, nogama i u glavi.« Pukovnik Gupil bio je zapovjednik 2. R.E.P.-a i u najboljim godinama. Kasnije je postao general, {to je gotovo logi~no kad se dogura dokle je taj dogurao. Bio je apsolutni vojnik, a svoje je ljude poznavao u du{u. Ne samo kroz njihove dosjee, {to su pratili legionare poput kakva proro~anstva, nego i iz osobnih kontakata. »Naredni~e«, rekao je pukovnik jednog jutra, nekoliko dana prije Bo`i}a, kada je Ante, 52

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

na zapovijed, stigao u njegovu kancelariju, »od danas ste kandidat za E.T.A.P.! Izvolite to primiti na znanje, kao i ~injenicu da od dvanaest kandidata samo dvojica idu u Pau.« Anti se zavrtjelo u glavi, nije mogao povjerovati svojim u{ima. Znao je da je dobar, ali nije znao da je toliko dobar da mo`e postati kandidat za {kolu, ~ije se ime jedva usudio izustiti. »Je li mogu}e da }u postati komandos?«, prostrujalo mu je kroz glavu, a onda se u hipu pribrao i gotovo hladno odvratio: »Na va{u zapovijed!« Po~elo je natjecanje u kojem si morao bez ostatka pokazati {to jesi: od psihofizi~kih sposobnosti, teoretskih vojnih znanja do besprijekornog baratanja svim pje{a~kim oru`jima, uklju~uju}i tu i manevarska znanja na takti~koj razini.

Bila je to doslovno trka u kojoj nije bilo dovoljno ispuniti normu, morao si pobijediti, jer su svi bili u stanju tr~ati bolje od norme.

Tko je htio u Pau, morao je pod punom ratnom opremom otr~ati trideset kilometara ispod ~etiri sata, ali to dakako nije bilo dovoljno ako na kraju nisi bio i najbr`i. Tko je htio u Pau, morao se snalaziti u vodi kao i na kopnu i u zraku.

Bacili bi te iz aviona po mrklom mraku i lo{em vremenu na nepoznati teren, a ti si morao prona}i zadane to~ke, pri ~emu si za orijentaciju imao onoliko vremena koliko su ti ga dali drugi kandidati! Ante je to znao, kao i to da druge {anse ne}e biti. I zato, ako je htio do cilja, nije bilo dovoljno da poznaje put. Morao se s njime stopiti, osje}ati ga pod nogama i kad ga ne vidi. Morao je vjerovati u njega kao i u sebe, morao ga je strastveno voljeti i htjeti kao {to se vole i `ele ljubavnici.

Po~etkom 1976. dvanaestorica su utr~ala u cilj. Ante je bio prvi, @idov Gandijaz drugi, i njih dvojica, jedva shva}aju}i {to se dogodilo, odo{e u E.T.A.P. Ali jo{ nije bilo gotovo.

Tamo se cijela pripovijest ponovila, trajala je dodu{e samo petnaest dana, ali su zato te posljednje kvalifikacije bile ta53

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

ko kondenzirane, kao kad bi netko ~ovjeka prisilio da u nekoliko dana pro`ivi cijeli `ivot. Ante je i tu u~inio isto {to i u Calviju: zgrabio je sudbinu za rogove i nije ju pu{tao ni onda dok su se drugi, umorni od tog hrvanja, odmarali. I dobio je `uljeve po cijelom tijelu.

Ali je uspio! Uvr{ten je u borbenu skupinu koja je brojila dva ~asnika i tri do~asnika. Ti su momci cijelo vrijeme bili zajedno. Spavali su u istoj sobi, zajedno i{li na ru~ak, u isto se vrijeme odmarali, bili na obuci. Prakti~ki se nisu razdvajali. Bio je to princip koji je budu}im komandosima omogu}avao da se upoznaju koliko je to maksimalno mogu}e, kako bi kasnije, u te{kim i opasnim desantno-diverzantskim i obavje{tajnim operacijama, bili toliko naviknuti jedan na drugoga, da nepredvi|enih reakcija i poteza ne bi bilo. [tovi{e i visina i fizi~ka konstitucija morali su biti uskla|eni.

Nisu smjeli biti vi{i od 185 centimetara, ali ni ni`i od 178.

Morali su imati izme|u 75 i 84 kilograma. Ne samo zbog opreme i naoru`anja, nego i zato {to su momci tih dimenzija i kila`e bili najprikladniji za ulogu, {to im je bila namijenjena.

Ante je proveo ~etiri mjeseca u E.T.A.P.-u, osje}aju}i se na momente doista kao superman. Osobito uo~i vje`bi, kada bi sjedio u avionu, koji bi njegovu borbenu skupinu odvozio u Pirineje, izbacuju}i ih u mrklu no} i, u pravilu, po te{kom i opasnom vremenu.

Tada bi zatvorio o~i i u sebi, poput glumca u kazali{tu, ponavljao svaki korak budu}e operacije, sve dok se scenarij ne bi odvrtio do kraja. Morao je biti siguran da sve te~e i slijeva se u jedan tok, poput rijeke koja se u slapovima obru{ava u nepoznatu dubinu, ali ~im opet dotakne korito, te~e u istom skladu kao i prije.

U tim trenucima, kada bi gotovo fizi~ki osje}ao koncentraciju, kada bi mu se ~inilo da su se duh i tijelo sastali u jednoj to~ci, imao je osje}aj da bi se i najtvr|a stijena raspuknula, 54

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

ako bi se sada u nju zaletio. Znao bi to u mislima i u~initi, i stijena se doista razletjela u tisu}u komadi}a!

I tog je jutra }utio istu snagu. Bilo je hladno i obla~no. Letjeli su u transallu tip C 190, jednom od najboljih transportnih aviona na svijetu, sposobnom letjeti po svakakvom vremenu, na velikim visinama i prevoziti jednako uspje{no vojnike, kao i najte`e terete. Njegova borbena skupina trebala je sko~iti s visine od 7.500 metara.

Bili su u punoj ratnoj opremi, s kisikom i maskama, bez kojih skokovi s takve visine nisu mogu}i. [ef borbene skupine, neki francuski satnik, kako to ve} u takvim prigodama biva, tek je u avionu dobio borbeni plan. U zape~a}enoj kuverti zajedno s plastificiranim kartama. Za vrijeme leta momke je upoznao s njihovom ulogom u zada}i koju je valjalo izvr{iti, podijelio im karte s opisom posla koji se svakog pojedina~no ticao, saslu{ao i odgovorio na njihova pitanja, a onda su svi umuknuli. ^uli su se samo avionski motori.

Kad su doletjeli do zadanog mjesta, spustio se zadnji trap letjelice, pretvaraju}i se u platformu s koje je samo trebalo zakora~iti u dubinu. [ef borbene skupine sko~io je prvi, potom se upalila crvena `aruljica, {to je bio znak slijede}em da malo pri~eka. Na zeleno svjetlo i zvuk sirene skok je bio slobodan. Ante je bio tre}i, a iza njega jo{ dvojica.

Sve se to odvijalo bez rije~i, automatski i prili~no brzo. Padobranci su se u zraku orijentirali prema {efu skupine, ali i prema kompasu kojeg je svaki imao na lijevoj ruci, dok je visinomjer s kronometrom bio pri~vr{}en na prsima. U pravilu se skakalo tako da se prvih sedam tisu}a metara sunovrati u slobodnom padu, a padobran otvori petsto do ~etiristo metara iznad zemlje. Iako je pritom brzina oko dvije stotine kilometara na sat, momci nemaju problema s usmjeravanjem svoje putanje prema mjestu kamo moraju dosko~iti. ^ak ni no}u, jer {ef skupine na obje noge, malo iznad 55

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

Ahilove tetive, ima privezane lampe, ~ija se svjetlost mo`e vidjeti samo odozgo, dok ostali imaju po jednu i to na desnoj nozi. Uz ostale instrumente to je sasvim dovoljno da svi dosko~e u prostor, ne ve}i, od pedeset kvadratnih metara.

Taj put stvari su, me|utim, krenule druk~ije. Slobodan pad bio je stra{an, jer su oblaci bili debeli oko tri kilometra, puni malih kristali}a {to su se bolno zabadali u obraze i ~elo poput iglica. Bilo je i strahovito hladno i momcima su promrzli prsti na rukama, premda su imali rukavice. A i vidljivost je bila slaba. No ni to ne bi bilo tako stra{no i neobi~no, da se nije dogodila radarska pogre{ka (uzroci nikada nisu razja{njeni), zbog koje su izba~eni na sasvim pogre{nu lokaciju. Iznad naseljenog mjesta!

Stotinjak metara iznad zemlje odjednom su ugledali `ice od dalekovoda, {to su im jurile u susret. Ante je po~eo manevrirati, a onda opazio ispod sebe nabujalu rijeku. Letio joj je ususret, poput ptice slomljena krila, poku{avaju}i posljednjim snagama svladati sna`an vjetar i izbje}i bujicu. Uspio je dosko~iti na sprud, tik uz vodu, ali nije odmah otkop~ao padobran. Otkazali su mu promrzli prsti! Ni za no` nije imao vremena. Padobran se po~eo zanositi prema vodi, on se otimao njegovoj snazi i vjetru, ali nije mogao ni{ta. Ono {to ga je tako sigurno spustilo na sprud, sada ga je povuklo u hladnu i nabujalu rijeku. Borio se s vodom i konopcima, ali je uspio otkva~iti samo teret {to ga padobranci nose izme|u nogu. Studen mu je prodirala u kosti, a snaga nestajala... Onda je ove}e drvo, no{eno bujicom, jurnulo prema padobranu, zapetljalo se u njega, povuklo ga naprijed, zate`u}i konopce. Bio je ponovno na povr{ini, na trenutak se prepustio struji, a onda, prikupiv{i posljednje snage, po~eo se vu~i prema spasonosnoj olupini. Kad ju je dohvatio, uspio se rije{iti padobrana i opaziti da se pribli`ava zavoju. ^im je dospio do to~ke koja je bila najbli`a obali, zaplivao je, istiskuju}i u zaveslaje zadnje atome energije. Ubrzo je osjetio tlo pod nogama, pa se jo{ jednom zakoprcao i ~etve56

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

rono{ke iza{ao na sprud. Tu je le`ao deset, petnaest minuta.

Ni{ta nije mislio, ni{ta osje}ao, ~uo je samo svoje te{ko i ubrzano disanje.

Iznad njega je proletio helikopter, a zatim se pojavio sanitet. »Jesi li ozlije|en?«, zapitao je lije~nik. »Ne«, iscijedio je, a ovaj na to pomalo nesigurno konstatirao: »Zna~i samo iscrpljen?!« Medicinska sestra i bolni~ar pomogli su mu da se pridigne, dali mu neku energetsku pilulu i zamotali ga u deku. Onda je lije~nik, kao da razgovor nije ni prekinut, nastavio: »Ali imao si sre}u, u svakom slu~aju mnogo ve}u nego onaj {to je udario u zgradu.« Tada je ~uo da je njegov kolega, u poku{aju da izbjegne dalekovod, udario u ove}u zgradu, slomio kuk i smrskao koljeno. Bio je to Francuz, koji je iz aviona isko~io kao drugi i ~iju je sudbinu zauvijek odredila radarska pogre{ka.

Ponovno je doletio helikopter i Ante je opet bio u zraku.

Bacio je pogled na pobje{njelu rijeku koja mu se sada u~inila nekako svjetlijom i mirnijom. U daljini su bili most i prve gradske ku}e.

Obuka je trajala jo{ nekoliko tjedana, a onda je dobio diplomu s brojem 581. Postao je komandos, najelitniji borac francuskih oru`anih snaga, pripadnik specijalnog voda. Bio je na vrhu!

Kao ronilac-diverzant bio je osposobljen i izvje`ban za sve specijalne zada}e zra~no-desantnih snaga: bio je specijalist za minsko-eksplozivna sredstva, snajperist, savr{eno je rukovao svim pje{a~kim oru`jima, uklju~uju}i tu i protuoklopna i protuzra~na sredstva, istreniran za blisku borbu u svim uvjetima, za komuniciranje najsuvremenijim sustavima na operativno-takti~koj razini, osposobljen za dubinsko izvi|anje i diverzije. Broj koji mu je stajao na diplomi kazivao je da su takvi specijalci bili tek nedavno ro|eni, da ih je bilo relativno malo i da su bili rezultat nove vojne doktrine 57

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Komandos

i razvoja tehnologije. Doktrine, {to je te`i{te s velikih vojnih formacija pomicala prema manjim i fleksibilnijim postrojbama, sposobnim da samostalno obave sve zada}e i da se po potrebi spoje s drugim formacijama. Kao glasoviti i ubojiti 2. R.E.P. Ante je obuku u E.T.A.P.-u zavr{io kao sedmi u klasi. Mogao je biti i bolje plasiran da mu je francuski bio materinski, da se na njemu ljep{e i preciznije izra`avao. Ipak, bio je to dobar rezultat ako se uzme u obzir da su obuku te godine zapo~ela tridesetdvojica, a zavr{ila dvadesetpetorica.

Kad se vratio u Calvi, u{ao je u C.R.A.P. 2. R.E.P.-a i pripadao borbenoj skupini u kojoj su bili Slovenac, Al`irac, Portugalac i Bretonac. Spavali su u zajedni~koj sobi i bili nerazdru`ivi. Imali su i istu krvnu grupu. Kao da `ive jednim `ivotom i di{u zajedni~kim plu}ima. Ipak mu je najbli`i bio Al`irac. Mo`da zbog toga {to je imao vrlo sli~nu narav njegovoj. Tako da mu se ponekad ~inilo da u tom momku vidi sebe kao u kakvu zrcalu.

58

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Deva i mirage

U Fayi su sve ku}e sagra|ene od nekoga tvrdog blata, sli~nog glini. I sve su iste boje. Boje pijeska. Pa ipak, taj gradi}, koji le`i na ju`nom kraku Sahare, djeluje `ivopisno, jer su svi objekti u afri~ko-orijentalnom stilu, s mnogo ~udesnih intarzija na pro~eljima i zaobljenim vratima i prozorima. @ivost potenciraju i brojne terase, na kojima ljudi `ive kao na trgovima. Sjeverno od Faye di`e se gorje Tibesti, kamenito i tvrdo, s vrhovima i preko tri tisu}e metara. Tu ^ad doti~e Libiju.

U tim se planinama i kanjonima mo`e sakriti cijela jedna brigada. Pogotovo ako se kre}e samo no}u. Tada ostaje jedino zvuk, no i on je u tim prostorima varljiv saveznik. Planine su okru`ene pustinjom, a sve {to je u pustinji ona upije. Planine, i zvuk u njima, sve to pustinja proguta, ne dopu{taju}i nikome da i{ta zadr`i za sebe. Jer sve pripada njoj, kao {to `ivot pripada smrti. Beduini tu pohlepu prirode koriste na savr{en na~in, pogotovo ako su do zuba naoru`ani i ako imaju opasne namjere.

Krajem 1977. situacija u ^adu opet se zakomplicirala. Gadafi je tamo{nje pobunjeni~ke vo|e privukao na svoju stra59

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:37 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Deva i mirage

nu. Izvje`bao im ljude, dao im ubojito pustinjsko oru`je – sna`ne d`ipove 4x4, s te{kim mitraljezima i protuoklopnim i protuzra~nim sredstvima. Obavje{tajni su podaci kazivali da se pobunjenici prebacuju u ^ad i brzo napreduju kroz Tibesti. Na ~elu im je bio fanati~ni pustinjski borac, kojeg su jedni optu`ivali da je islamski ekstremist, a drugi da je zadojen komunizmom. Bio je visok, mr{av, ali `ilav, kovr~ave i krepaste kose. O{trih crta lica i tamnih i opasnih o~iju. Imao je neko ~udno ime i ~vrstu volju da preuzme vlast u N'Djameni.

Bio je to znak za uzbunu. Specijalci su preba~eni u tu zemlju, sa zada}om da se i sami ubace u planine Tibestija, da identificiraju i to~no lociraju pobunjeni~ke snage, kako bi ih onda avijacija likvidirala. Drugog na~ina nije bilo, nikakva tehnologija nije mogla obaviti taj posao. Samo su komandosi mogli nadmudriti pustinju i pobunjenike.

Vi{e borbenih skupina ba~eno je u tu {akalsku jazbinu, no one nisu bile ni u kakvom kontaktu. Svaka za sebe obavljala je svoj dio posla i svaka je vodila ra~una samo o sebi. Ante se sa svojim suborcima spustio na to~no odre|eni prostor, s visine od {est tisu}a metara, usred zvjezdane no}i. ^im su se spustili, smjesta su se maskirali i od tog trenutka bili su veliko oko i uho. Zada}a im je bila otkriti pobunjenike, a da sami ne budu otkriveni. U protivnom...

Bilo je jasno da u tom slu~aju postoji samo jedan izlaz: boriti se do smrti. Sve ostalo bilo bi gore od toga. Jer Afrika je okrutna i krvolo~na. Pogotovo kad ju izazove bijeli ~ovjek, koji, po mi{ljenju mnogih Afrikanaca, ne vrijedi ni{ta, osim ako ga se mo`e prevariti i iskoristiti.

Jedna skupina komandosa, koja je ba~ena u Tibesti iste no}i kada i Antina, nije imala dovoljno sre}e. Momci su otkriveni. Do{lo je do okr{aja u kojem su pobunjenici uspjeli zarobiti nekog bojnika, dok su se ostali, uz pomo} prido{lih helikoptera, uspjeli izvu}i. Taj je jadnik morao platiti za sve 60

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Deva i mirage

{to su komandosi tih dana pri~inili pobunjenicima, navode}i ubojite mirage F 1 na njihove kolone. Kad su ga doveli u logor, strgnuli su s njega borbenu odoru, bacili ga na zemlju, a onda, kao da se igraju, po~eli mu parati trbuh. Nekolicina ga je dr`ala za noge i ruke, dok mu je neki suhi mladi}, slabe i rijetke brade, oprezno zabio kamu iznad mjehura, lagano je pote`u}i prema dijafragmi. Operacija je izvedena s takvom bestijalnom pa`njom i koncentracijom, da joj nisu naudili ni bolni trzaji bojnika, ni njegovi jauci, koje je gorje gutalo kao {to je pustinja odavno progutala surove planine.

Tada su ga privezali ispod deve i prepustili mukama kakve mogu smisliti samo pustinjski ljudi. Deva, koja ina~e ~esto mokri, zalijevala je nesretnog bojnika po crijevima i utrobi tako ~esto i toliko obilno da je ovaj trpio muke kakve nijedno ljudsko bi}e ne mo`e dugo izdr`ati.

Kad su kasnije pobunjenici, prigodom razmjene, Francuzima vratili tijelo, na autopsiji je ustanovljeno da nesretnik nije umro od rana, {to su mu ih pri~inili pobunjenici. Doslovno mu je puklo srce od bolova, {to ih na kraju vi{e nije mogao podnositi.

Kasnije se sumnjalo da je upravo taj slu~aj doveo do relativno brzog povla~enja komandosa iz Tibestija. Oni su tamo ostali jedva pet dana, ali su za to vrijeme pobunjenicima pri~inili grdne nevolje. Samo je Antina skupina omogu}ila dvadeset udara iz zraka na njih.

Naj~e{}e su napadane kolone od po dvadesetak vozila. ^im bi doletjeli miragei, sve bi bilo gotovo u sekundi. Raketni sustavi bili su jednako ubojiti kao i precizni. Zrak bi proparao naran~asti plamen, zatim bi uslijedila strahovita eksplozija i sve bi se pretvorilo u golemu balu dima i pra{ine. Uskoro bi i to nestalo, a tamo gdje su jo{ do prije nekoliko sekundi bili te{ki d`ipovi, naoru`ani istim takvim oru`jem, ostale su spaljene olupine. Le{eva nije bilo, ili se barem ta61

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Deva i mirage

ko ~inilo. Je li ih zemlja progutala prije negoli su se na njih sru~ile smrtonosne rakete?

Komandosi su te prizore do`ivljavali kao trijumf vlastitih sposobnosti. Znali su kad dolaze miragei, znali su to~no {to }e biti, i da oni ispod njih, koje su promatrali kao iz kakve kazali{ne galerije, ni{ta ne slute. A onda ta svjetlost, taj gromoglasni i zaglu{uju}i pufff... I na kraju ni{ta, samo veli~anstvene olupine! Pritom ne bi osje}ali ni{ta osim profesionalnog zadovoljstva, kakvo obuzme ~ovjeka koji dobro obavi posao. U njima je bila do sr`i otjelovljena misao po kojoj rat nije sukob izme|u pojedina~nih ljudi, nego sukob izme|u dr`ava, vojski i paravojski. Zato su}uti i emocijama nije bilo mjesta. Tu su ljudska bi}a bila samo slu~ajne `rtve.

Kao onaj nesretni bojnik koji je morao pretrpjeti boli za cijelu jednu satniju. Ili kao pobunjenici koje je jedan pufff u hipu zbrisao s lica zemlje.

Gadafi je u Tibesti poslao oko 1500 do 1700 dobro naoru`anih i izvje`banih pobunjenika. Za zemlju kao {to je ^ad, koja je vi{e od dvadeset i pet puta ve}a od Hrvatske, a ima manje od sedam milijuna stanovnika, to nije bezna~ajna, a ni bezopasna sila. To dokazuju i mnogi vojni udari, kao i granice, koje nitko ne ~uva i ne nadzire, jer to nije mogu}e tamo gdje je bijeli ~ovjek stvarao dr`ave olovkom i ravnalom. U samo pet dana, koliko su komandosi bili u Tibestiju, pobunjenici su do te mjere desetkovani, da je njihov vo|a otkrio kako ima boljih gazda od Gadafija i uskoro postao sasvim pristojan partner Zapadu, a ^ad neko vrijeme `ivio u kakvu-takvu miru.

62

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pli{ana `irafa

Bilo je ~etiri sata ujutro. No} je polako blijedila, kao {to blijedi sok od borovnice, u koji se stalno dolijeva voda. Kolwezi je spavao, ili se tako ~inilo. Samo je te`ak miris, neka opora mje{avina krvi, fekalija i alkohola, kru`io gradom, {ire}i se do rubova obli`njih savana. A onda se pojavio zvuk, koji je dolazio izdaleka, kao kad netko sti`e mopedom, {to se jo{ ne vidi, ali se vidi pra{ina koju stvara. Zatim je zvuk postajao sve ja~i i razgovjetniji, pretvaraju}i se ubrzo u grmljavinu. Nebo se zacrnjelo, a onda se i ta crnina spustila na kojih petstotinjak metara, kao kakav golemi kumulonimbus. Bili su to herculesi, {to su upravo doletjeli iz Kinshase. Letjeli su u stepenastoj formaciji, njih sedam, jedan iznad drugoga, na razmaku od pedesetak metara. I isto toliko udaljeni jedan drugome od repa. Kad su se na tri-~etiri kilometra pribli`ili Kolweziju, iz tih lete}ih grdosija po~eli su istodobno iskakati padobranci, jedan za drugim, kao po traci. Njih otprilike ~etiri stotine.

Oni dolje, premda iznena|eni, trgnuti iz sna, ili otrgnuti od pijanstva, odgovorili su bjesomu~nom vatrom. Nebo se zapalilo, ljudi iz zraka su letjeli, pucali, a ~im bi dotakli tlo, 63

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pli{ana `irafa

jurnuli su naprijed kao kakva dobro uigrana ragbi-mom~ad. Zora je zarumenjela, i to se nosom razabiralo.

Kolwezi je gradi} u pokrajini Shaba (Katanga), jednom od najbogatijih rudnih krajeva na svijetu. Tu ima svega u izobilju, od bakra, kositra, cinka, urana, do dijamanata, po kojima je Zair mo`da i najpoznatiji. Europljani su to odavno otkrili, pa su se nastanili u Kolweziju. Bili su tu uglavnom in`enjeri, {to su radili za velike inozemne kompanije, kao i drugo osoblje. Najve}im dijelom Belgijanci, ali bilo je i Francuza i ne{to Engleza. Sve u svemu oko tri tisu}e du{a, zajedno sa `enama i djecom, te dobar broj crna~ke posluge i radnika.

Krajem travnja 1978. oko tri tisu}e pobunjenika, predvo|eni Kubancima iz obli`nje Angole, poku{ali su Shabu podvr}i svojoj vlasti. Da su u tomu uspjeli, pao bi i Mobutu u Kinshasi, karte bi se morale iznova mije{ati, a mo`da bi od svega ne{to u{i}arili i Rusi. Pobunjenici su imali opet svoje interese. Ratovali su lako i be{}utno, pogotovo ako su imali dovoljno alkohola i ha{i{a. Neki tvrde da su im od toga i o~i postale crvene, a du{e bestijalne. U svakom slu~aju, kad su padobranci isko~ili iz herculesa, Kolwezi je ve} bio pod vla{}u pobunjenika. Bila je to kratka ali surova vlast, kakvu Afrika dobro poznaje. Pobunjenici su podjednako silovali bjelkinje, kao i crnkinje, ubijali njihovu djecu i mu`eve. Bile su to doslovno krvave orgije. Nasilje kao neka iznenadna epidemija? Odu{ak? Ili samo druga priroda Afrike?

Dok se Ante spu{tao padobranom, u Kolweziju je ve} bilo ubijeno tristo sedamdeset civila, me|u njima i mnogo djece. Mobutuovi vojnici su pobjegli, pregovori s pobunjenicima propali. Francuskoj i Belgiji nije preostalo drugo, nego da same spa{avaju svoje ljude.

Akcija je bila kratka, doslovno Blitzkrieg. U samo 48 sati grad je oslobo|en, okolica pro~e{ljana, a pobunjenici uni{teni. Vi{e od tisu}u je zarobljeno i predano regularnoj zair64

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pli{ana `irafa

skoj vojsci, {to je za mnoge bilo gore nego da su poginuli na licu mjesta. Isto toliko je ubijeno u okr{aju, koji je nalikovao ga`enju mrava. Jer, ~im je zagustilo, Kubanci su se povukli, a pobunjenici su se pretvorili u rulju, koja je u neredu bje`ala, dok su se oni, koji ni to nisu uspjeli, na brzinu skidali i obla~ili u civilnu odje}u.

I na drugoj strani je bilo gubitaka: dvojica ubijena jo{ u zraku, devetorica u okr{ajima, ~etrdeset ranjeno. Ante je sudjelovao u uni{tenju jednog sna`nog gnijezda, odakle je otpor bio naj`e{}i. No, to je brzo i rutinski obavljeno. ^im je u{ao u grad, opuhnuo ga je te`ak miris: zadah rasporenih utroba, osu{ene krvi i nekog ustajalog smrada. Kao da ga je proizveo smrtni strah. Pobunjenici, koji su se uspjeli preobu}i, tr~ali su prema pobjednicima, hvataju}i ih za ruke i hine}i zahvalnost. Ali izdavale su ih o~i, crvene od ha{i{a i uzrujane od straha. Kad bi neki naletio na Antu, on bi ga samo odgurnuo strojnicom i to dovoljno sna`no da se stropo{ta na tlo. Pucao u njega nije. Nije ga ni nogom udario. ^ak ga nije htio ni pogledati.

Iz ku}e, u blizini nekog velikog skladi{ta, iza{la je `ena, ogledavaju}i se, kao da se boji da }e joj ne{to pasti na glavu.

O~i su odavale strah i nevjericu, ali i neku potisnutu radost, {to samo ~eka da eksplodira. Pod tim pritiskom lice joj se sve vi{e gr~ilo, poprimaju}i izraz kakav imaju lu|aci, ili ljudi, koje u posljednji ~as izbave iz smrti. Za ruku je vukla {estogodi{nju djevoj~icu, ra{~upanu i nijemu, koja je gr~evito dr`ala za vrat malu pli{anu `irafu. Kad je `ena opazila Antu, na trenutak je zastala, a onda potr~ala, pustila dijete i bacila mu se oko vrata. ÂťBog vas je poslao, Bog, samo je on to mogao u~initiÂŤ!, tiho je zajaukala. Ovaj je stao kao ukopan, nije znao {to da u~ini i ka`e. Ostao je tako mo`da pola minute, a onda se `ena odmakla. Jo{ je ne{to govorila, a lice joj poprimilo izraz kao da se istodobno smije i pla~e. Tada je pogledao djevoj~icu, {to je i dalje dr`ala svoju `irafu, pogladio je ovla{ po kosi i uputio se u skladi{te.

65

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pli{ana `irafa

Tu su ve} stajali njegovi momci. Na tisu}e debelih muha letjelo je svuda naokolo, zuje}i poput minijaturnih helikoptera. Mnoge su ljudima, {to su izmasakrirani le`ali na prljavom podu, ulazile u usta i rasporenu utrobu. Bilo je tu podjednako `ena i djece, kao i mu{karaca. Neki su bili ubijeni ma~etama, neki rafalima, neki samo napola umoreni i pu{teni da skon~aju u mukama. To se vidjelo po gr~u na njihovim licima, zavrnutim rukama i neprirodno savinutim nogama. Mnogi su imali i nadute trbuhe, plavo-ljubi~aste obraze i nate~ene prste na rukama. Sve skupa {ezdesetak umorenih. Tropska klima je ~inila svoje: le{evi su se jednako brzo raspadali, kao {to su i srca prestajala kucati. »@ivot je zaista jeftina stvar«, istisnuo je neki Antin suborac, pogledav{i ga, kao da tra`i potvrdu za tu svoju konstataciju. »Svejedno koje si boje«,odgovorio je Ante. »To je Afrika, tu se brzo umire i ra|a.« A onda je hitro okrenuo glavu, i jednako brzo iza{ao. Za njim je iza{ao i onaj drugi, a Ante je, nakon kra}e stanke, nastavio: »Nema smisla to gledati. Dovoljno je stra{an taj miris koji ne mo`e{ izbje}i, taj miris smrti i septi~kih jama, kao da si u nekoj ljudskoj klaonici.« Onda je izvadio cigaretu, zapalio ju, udahnuo nekoliko dimova, i kao za sebe, nastavio: »Pravi profesionalac nikad ne gleda vi{e nego {to mora i nikada ne u~ini vi{e od onoga {to treba…« Sjetio se i one `ene s djetetom i `irafom, pomisliv{i: »A {to sam joj mogao re}i. Ja sam vojnik, nisam psihijatar. I {to je ona meni mogla re}i? To, kroz {to je pro{la?« Osjetio je neodoljivu potrebu da nestane iz tog grada, u kojem je sve bilo ru`no i nekako bijedno, poput zakrvavljenih bjeloo~nica crnih vojnika, {to su jo{ do prije koji sat bili gospodari smrti, a sada su joj i sami gledali u o~i, i to kao da je prvi put vide. »Kinshasa«, pomislio je, »tamo je drugi `ivot, tamo ima i lijepih bjelkinja«.

* * * 66

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Pli{ana `irafa

U Kinshasi je ostao nekih desetak dana. Kad se vratio u bazu u Calvi, petnaest je dana bio u uobi~ajenoj karanteni.

Nije smio u grad, lije~nici su ga temeljito pregledali, uklju~uju}i tu i psihijatrijska promatranja. A zatim je uzeo godi{nji odmor.

Dobio je i petnaest dana nagradnog, {to je sve skupa ~inilo punih ~etrdeset i pet dana! Bio je slobodan, ali na legionarski na~in. To zna~i da je odmor mogao provesti samo u legionarskim odmarali{tima, kojih je bilo poprili~no u Francuskoj, ali i izvan nje.

Svako jutro, u osam sati, legionar se u tim odmarali{tima morao osobno javiti de`urnom do~asniku vojne policije.

Bila je to mjera predostro`nosti protiv dezertiranja, neka vrst disciplinske karantene. Dodu{e, ako je legionar i sam bio do~asnik, imao dobre ocjene, ako mu se vjerovalo, toleriralo se da se ujutro javi samo telefonom, da no}u prespava kod kakve prijateljice, no iz podru~ja {to ga je pokrivao doti~ni garnizon, nije bilo dopu{teno i}i.

Pa ipak, momci su se radovali godi{njem odmoru, jer su to bili dani totalnog opu{tanja, dangubljenja i tro{enja novca.

Ante je posebno volio otkrivati nove gradove. Ne samo njihov no}ni `ivot, nego i ljude, njihove obi~aje, pona{anje.

To ga je odmaralo i smirivalo. Kao da je odjednom zamijenio uloge. Vi{e nije bio on taj, koji je u glavnoj ulozi. Sada su drugi igrali svoju predstavu, a on je bio u gledali{tu i promatrao ih. Zapa`ao je i najsitnije detalje, }utio fine mirise‌ Kao da ga civilizacija rekuperira.

67

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Gainsbourg

^etrnaestog srpnja Francuzi slave Dan Republike, ali to je i dan kada legionari osobito bri`ljivo gla~aju ko{ulje. Naravno, oni koji su odre|eni da sudjeluju u mimohodu francuskih oru`anih snaga. Champs elysĂŠes tada je prepun boja, uniformi i glorije. Legija stranaca obi~no daje jednu bojnu, oko tristotinjak ~asnika, do~asnika i obi~nih legionara. Svi su odjeveni u paradne ljetne odore.

Na nogama su im crne ~izme, preko kojih su zategnute hla~e boje pijeska. Hla~e pokrivaju samo prvu kop~u na ~izmama, a ispeglane su tako da je crta, po sredini nogavice, nalik na o{tricu britve. Ko{ulja je iste takve boje, dugih rukava, ali zavrnutih malo iznad lakta. No izgla~ana je na poseban na~in. S prednje strane, od klju~ne kosti prema d`epovima, {to su na obje strane prsiju, ugla~ane su tri o{tre crte, izme|u kojih je razmak veli~ine kutije {ibica. Srednja pada to~no na dugme, a vanjske na sam lijevi i desni rub d`epa. Ispod d`epova je jo{ jedna ugla~ana crta, koja od njegove sredine vodi do tamnoplavog pojasa, koji je od tkanine, i tri i pol puta omotan oko struka legionara. Povrh toga je padobranski opasa~ (za momke iz 2. R.E.P.-a), od ma69

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Gainsbourg

terijala sli~nog gurti, za koji su pri~vr{}eni padobranski bode`, s lijeve strane, i pi{tolj s desne, u futroli od istog materijala kao i opasa~. Sve je to u maslinastoj boji, pri ~emu ~asnik nema drugo naoru`anje, dok do~asnik nosi strojnicu, a legionar pu{ku o ramenu.

Ko{ulja je i sa stra`nje strane posebno ispeglana. U visini lopatica tri su popre~ne paralelne crte, {to obuhva}aju cijelu {irinu le|a, dok tri iste takve, samo okomito ugla~ane, idu po duljini kralje`nice. Legionari se na razli~ite na~ine domi{ljaju kako da najlak{e ugla~aju te crte i kako da ti o{tri bridovi izdr`e paradu ili izlazak u grad. Naj~e{}e s unutarnje strane stavljaju malo voska ili obi~an sapun, koji tkaninu prividno slijepi, toliko da legionarska ko{ulja izgleda, kako nala`u stroga pravila. ^asnici i do~asnici na glavama nose crne legionarske kape, sa tamnocrvenim pokrovom, a obi~ni legionari svoje tradicionalne bijele kape na kojima je znak legije: potkova sa stiliziranim plamenom. Ramena im pokrivaju epolete s crvenim vlasuljama, dok oko vrata nose tamnozelene kravate {to su zataknute u ko{ulju izme|u ~etvrtog i petog dugmeta. ^asnici nose i bijele rukavice. Svi mar{iraju kao jedan, izbrijanih i tvrdih lica i ula{tenih ~izama u kojima se ogledaju {iltovi kapa.

Ali odve} odu{evljenja nema. To je zamoran mimohod koji traje puna tri sata, za koji se mora pripremati i koji spada u obveze, {to se izvr{avaju kao i sve ostalo. Ante je prvi put sudjelovao u mimohodu 1975., a ovaj, 1978. bio mu je drugi. Ono {to ga je pritom veselilo, bila je spoznaja da poslijepodne, s jo{ nekolicinom kolega, ide na ru~ak jednoj staroj i uglednoj francuskoj obitelji. Bio je obi~aj da predsjednik dr`ave u Elizejskoj pala~i priredi prijam za visoke goste, a da mnoge pari{ke obitelji, koje si to mogu priu{titi, to isto u~ine, samo na ni`oj razini.

70

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:38 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Gainsbourg

S jo{ nekolicinom na{ao se tog istog popodneva u pari{kom, pone{to rezidencijalnom, predgra|u Neoully. Tu su, u prostranoj vili, okru`enoj parkom, `ivjeli ljudi, koji su bili proizvo|a~i glasovitog vina St. Juliane, crnog i cijenjenog Bordeauxa. Bilo je oko pedesetak uzvanika, me|u kojima i Serge Gainsbourg. Svjetski poznati umjetnik, tipi~nog `idovskog lica, s velikim podo~njacima i istim takvim o~ima, s bradom starom tri dana, obu~en u jeans i cipele bez ~arapa. Pu{io je Gitanes, a u strahu da ne bi ostao bez cigareta, stalno je sa sobom imao dvije kutije. Svjetsku je slavu stekao pjesmom Je t'aime, moi non plus.

Ante je tada imao nepune dvadeset i tri godine, o glazbi nije znao mnogo, no Gainsbourg mu se odmah dopao. To njegovo hipijevsko dr`anje, neka pari{ka bohemija koja je iz njega zra~ila, a koja je svakako podrazumijevala lijepe `ene i novac, sve je to zaokupilo Antu. »Dobar dan momci. Jeste li prvi put u Parizu?«, zapitao je Gainsbourg, pristupaju}i legionarima, le`erno i nehajno, kao da razgovara sa starim prijateljima, a ne s de~kima, {to mu mogu biti sinovi. Ante je odgovorio da nije prvi put, ali da Pariz ba{ ne poznaje dobro. Na to je Gainsbourg dometnuo. »Treba{ ga upoznati. To je lijep grad. A ima i ono drugo.« Kad je izgovarao te posljednje rije~i, pomalo se {eretski nasmije{io. Jo{ istu ve~er, Ante mu je pri~ao o Africi, a ovaj se toliko odu{evljavao tim avanturama i vojni~kim `ivotom, da mu je na rastanku dao svoju vizit-kartu.

Rodilo se prijateljstvo koje je trajalo godinama, do prerane Gainsbourgove smrti, negdje sredinom osamdesetih. Kao da je glazbenik u mladom ratniku vidio ono {to je negdje duboko nosio u sebi, ali nikada nije ostvario, i {to ne}e ni mo}i, jer je mladost prohujala u dimu Gitanesa. A ovaj u glazbeniku, opet, svijet od kojeg je pobjegao, prije negoli ga je upoznao, ali kojemu se uvijek vjerno vra}ao.

71

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na ni{anu

Bio je po~etak ljeta. Sunce je pr`ilo, a zrak je bio pun vlage.

Vru}ina se zbog toga ~inila te{kom i ljepljivom. Ante je to odmah osjetio ~im je iza{ao iz aviona. Bio je posve sam, odjeven u sivo laneno odijelo. Imao je sako bez podstave, a ispod njega majicu, {to se zakop~avala sa tri gumba. Tako|er siva, ali znatno tamnija. Na nogama je nosio crne mokasine. Sun~ane nao~ale nije imao, premda je dan bio blje{tav poput zlata. U po~etku svoje vojni~ke karijere nije ih nosio, jer se nekako bojao da bi mu mogle ograni~iti vidokrug, a kasnije se na to navikao, tako da je podnosio samo pustinjske o~ale. Ali i njih je rijetko nosio, samo kad bi morao.

U Dakru se nije dugo zadr`ao. Tek toliko koliko je bilo potrebno da uzme avion za Abidijan. Za nekoliko sati preletio je mno{tvo dr`avica, {to su se nagurale na atlantskoj obali Afrike. Bile su to, naravno, male zemlje u odnosu na goleme dr`ave u unutra{njosti kontinenta. No, razlikovale su se jo{ po ne~emu: tu je mnogo vi{e ljudi `ivjelo u gradovima.

Abidijan, ~ije je sredi{te nalikovalo kakvu europskom gradu, s mno{tvom nebodera i modernih poslovnih zgrada, smjestio se na samu obalu Gvinejskog zaljeva. Nije bio glav73

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na ni{anu

ni grad Obale Bijelokosti, ali je svakako bio najva`niji grad te dr`avice, uklje{tene izme|u Liberije i Gane. ^im je iza{ao iz aviona, osjetio je da ne{to nije u redu. To mu je govorilo {esto ~ulo. Naoko je sve bilo normalno, ali opet nekako druk~ije. Imao je dojam da izrazi na nekim licima naprosto ne spadaju u ambijent aerodroma. Ipak je i{ao opu{teno, kao da ga se sve to nimalo ne ti~e. U lijevoj je ruci nosio malu putnu torbu, s najnu`nijom garderobom, jo{ jednim parom cipelama i nekoliko sitnica. Ali instinkt se u njemu budio, nju{io je opasnost.

Taksijem se odvezao u hotel Intercontinental, u samom sredi{tu grada, uzeo sobu i smjesta okrenuo broj telefona, {to ga je imao sa sobom. Znao je samo da treba tra`iti Michaelea, da je taj osoba za kontakt, i da }e od njega dobiti daljnje upute. Ali s druge strane `ice glas je hladno i kratko odgovorio: »Michaele je odsutan.« A onda dodao: »Nemojte vi{e zvati, on }e se vama javiti. Za dva dana.« Bila je to potvrda da ga nisu izdali instinkti: stvari su o~ito krenule lo{im putem. Sjeo je na krevet, malo razmislio {to da ~ini. Odlu~io je iza}i van. Bilo mu je jasno da je ostao posve sam i da se mora osloniti samo na sebe. Ali je istodobno osjetio potrebu za ljudima, zapravo za mno{tvom, za masom. Jer u masi si nekako za{ti}eniji, a opet dovoljno sam da mo`e{ reagirati. Trechville je bio takvo mjesto.

* * * U to je doba predsjednik Obale Bjelokosti bio Felix Houphouët-Boigny, tipi~ni afri~ki diktator, koji je dugo vladao i dobro sura|ivao sa Zapadom. Nezgoda je bila u tomu {to je ve} prili~no ostario, a jedna je politi~ka struja to htjela iskoristiti. Bila je to grupacija u kojoj su znatan utjecaj imali {iitski elementi. Deklasirani Palestinci i Libanonci, {to su `ivjeli u Obali Bjelokosti. Dakle, prista{e Homeinijeve islamske revolucije. Zapad se uznemirio i nekolicina komandosa 74

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na ni{anu

poslana je u specijalnu misiju. No nisu znali kakvu. Re~eno im je samo da u Abidijan moraju doputovati kao civili, pojedina~no, kako ne bi upadali u o~i, a sve ostalo saznat }e na licu mjesta. Od svoje kontakt-osobe. Ako se ni{ta nepredvi|eno i dramati~no ne dogodi.

Ali Anti se ve} dogodilo. Dospio je na ni{an protivni~kih obavje{tajnih slu`bi i to je uskoro saznao. Iza{ao je iz hotela, uzeo taksi i ravno u Trechville, tipi~nu afri~ku ~etvrt, {to nikad ne spava. Danju se tu trguje, radi u sitnom obrtu, a no}u pije i luduje, ili sklapaju mutni poslovi. ^etvrt je veli~ine zagreba~ke Tre{njevke i nekako nalik na nju, samo u afri~koj varijanti. Ima i zgrada u kolonijalnom stilu, ali dominiraju skromne afri~ke prizemnice, sagra|ene od neke mje{avine blata i drveta, pokrivene latom. Vanjski su zidovi izbu{eni rupama, promjera dvadesetak centimetara, razmje{tenim tako da zrak mo`e {to bolje strujati i izvla~iti vlagu iz prostorija. U Trechvilleu i Afrikanci nekako izgledaju afrikanskije. @ene su umotane u tradicionalnu no{nju, a mu{karci napadnije gestikuliraju.

Taksi se zaustavio pred diskotekom Bananas, u kojoj je ve} prije bio i koju je dobro poznavao. Imala je dva ulaza, odnosno izlaza, bila veoma prostrana i u nju je moglo stati nekoliko stotina ljudi. Sa strane je bio dvadesetak metara duga~ki {ank, za kojim su gosti stajali, a nasuprot njemu fotelje s malim stolovima. Naslonio se na {ank, nekako postrance, tako da je mogao vidjeti glavni ulaz, a u zrcalu, iznad {anka, i sporedni, koji mu je bio s le|a. Za pojasom je imao no` i mali pi{tolj nalik Dillingeru. To je uvijek nosio sa sobom. Pi{tolj je imao dvije cijevi, jednu iznad druge i samo dva metka. Izvrsno oru`je za borbu do pet-{est metara.

U dvorani se nakupilo podosta ljudi, ve}ina je plesala, a drugi razgovarali i dirali se u polumraku. Pio je Coca-colu i naoko, posve opu{teno, zapo~eo razgovor s jednom crnom damom. U Abidijanu to nije nikakav problem, dovoljno je 75

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na ni{anu

da ka`e{ da se, recimo, zove{ Tom, da damu ponudi{ pi}em i ve} ima{ zajam~eno dru{tvo.

A onda su u{la dvojica crnih mu{karaca! U mla|emu, koji je bio ne{to svjetliji, kao da je mulat, odmah je prepoznao egzekutora. Imao je obrijanu glavu, sportski gra|eno tijelo, {to se ma~je njihalo na brzim i elasti~nim nogama. Hodao je vi{e na prstima, negoli stopalima, pa se ~inilo da svakog trenutka mo`e munjevito sko~iti. Ali lice mu je bilo profinjeno i lako bi ~ovjeka prevarilo, da nije bilo tih o~iju: duboko usa|enih i nekako sotonski sjajnih. Bio je visok metar i devedeset, odjeven u europske hla~e i laganu vjetrovku, zavrnutih rukava. Oko vrata je imao debeli zlatni lanac.

Ante je primijetio da na rukama nosi prstene, od kojih je onaj, na desnoj, bio tako velik da je mogao poslu`iti i kao bokser. Drugi, ne{to stariji, mo`da izme|u trideset i trideset i pet godina, pona{ao se kao da je samo u pratnji. Nao~ale koje je nosio, i poprili~an trbuh, bili su u skladu s tim dojmom.

I{li su ravno prema njemu, zaobilaze}i plesa~e. Ali nisu `urili. On ih je dr`ao na oku, no nastavio je razgovor. Kad su se pribli`ili na {est-sedam koraka, okrenuo se prema stra`njem izlazu, dobaciv{i crnkinji da se brzo vra}a i neka ga ~eka. Krenuo je van. Znao je to~no kamo ide, jer je ve} prije prolazio tim putem. Vrata su izlazila na uli~icu koja je bila duga~ka nekih stotinjak metara. U prvom dijelu, koji je bio dobro osvijetljen, jo{ su se nalazili stolovi za kojima su sjedili gosti. A onda je ulica postajala sve mra~nija i gotovo posve pusta. Nakon stotinjak metara moglo se skrenuti lijevo, u drugu ulicu, {to je bila obasjana svjetlo{}u obli`njeg trga, na kojem su se nalazili taksiji. Ali moglo se produ`iti i u mrak.

Kad je pro{ao zadnje stolove, osjetio je da ga egzekutor prati, ali da jo{ nije toliko blizu da bi morao reagirati. Nije se okretao, samo je i{ao, ni prebrzo ni presporo. Intuitivno 76

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na ni{anu

je osje}ao progonitelja i slutio njegove namjere. Kad su ve} dobro zaronili u mrak i ostali sami, bilo je jo{ nekoliko koraka do raskr{}a, na kojem je padala odluka: ili u mrak, ili u svjetlo. Egzekutor je ~ekao taj trenutak, jer mu je situacija pru`ala {ansu za napad i, kako mu se ~inilo, sigurni bijeg.

No Ante je, koju sekundu prije, malo usporio, kao da je u dilemi treba li oti}i ravno ili skrenuti. Pritom je djelovao kao ~ovjek koji je zaista zaokupljen tom mi{lju i kojem nije ni{ta drugo na pameti. Egzekutora je to iznenadilo, pa je i sam gotovo zastao. Tada se Ante munjevito okrenuo i pogledao ga u o~i. Ovaj je ve} bio na dva koraka, ali jo{ uvijek nekako nesiguran, a zatim, kao da se trijezni i upravo grabi koncentraciju, u hipu je izvukao ma~etu. Za udarac, me|utim, vi{e nije imao vremena.

Ante je za~as bio u taksiju, pa u hotelu. Tu je uzeo stvari, rekav{i na recepciji: ÂťAko me tra`i Michaele, recite mu da }u mu se javiti.ÂŤ Zatim se odvezao do jednog restorana, tu se zadr`ao nekoliko minuta, uzeo drugi taksi i uputio se na granicu prema Gani. U klub MediterranĂŠe, koji je tako|er otprije poznavao. Tu je ostao tri dana. Stupio je u kontakt s Michaeleom, s kojim se zatim na{ao u Yamoussoukrou.

Mjestu u kojem se rodio stari predsjednik i koje je zbog toga proglasio glavnim gradom.

Za Biro sigurnosti napisao je izvje{}e o doga|aju u Abidijanu, potanko navode}i sve {to mu se dogodilo, za{to je i kako reagirao. Kasnije je doznao da su i drugi komandosi imali problema, ali na kraju su se ipak na{li na okupu i obavili posao: uvje`bali dijelove predsjedni~ke garde i `andarmerije za borbu protiv subverzivnih (islamisti~kih) elemenata. Kako je vrijeme pokazalo, veoma uspje{no.

77

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Monique

Serge Gainsbourg je bio o`enjen glumicom Jeane Birkin, s kojom je imao i k}er, ali se kasnije s njom razi{ao i `ivio s nekom egzoti~nom ljepoticom, ~iji je otac bio Francuz i slu`io u Legiji stranaca u Indokini. Slavni glazbenik i njegova tada{nja prijateljica voljeli su oko sebe okupljati razli~ite ljude, pri ~emu je jedini kriterij bio da budu zanimljivi, da na neki na~in budu druk~iji od ostalih, kako se dru{tvo ne bi dosa|ivalo i kako bi se uvijek moglo saznati ne{to novo, ili staro ispripovijedati na druk~iji na~in.

Na Montparnasseu Serge je imao golemu ku}u od nekih sedamsto kvadratnih metara. Francuzi takve ku}erine nazivaju hotel particulier, premda s hotelima nemaju nikakve veze. Tu su on i njegova prijateljica ~esto prire|ivali ve~ere i prijame, ve} prema prilici i gostima. Kad god je bio u Parizu, Ante je bio Sergeov gost. Kod njega je upoznao mnoge osebujne ljude, me|u njima i glasovitog modnog kreatora Jean Paul Gaultiera. To je poznanstvo za posljedicu imalo i to da je kasnije isklju~ivo kod Gaultiera kupovao safari-odje}u. Ali najva`nije poznanstvo koje mu se dogodilo na tim Sergeovim seansama, bilo je ono s Monique.

79

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Monique

Bila je to njegova prva ljubav {to ga nije napu{tala s odlascima u Afriku ili u bazu u Calvi. Vra}ao joj se poput putnika, {to uvijek odsjeda u istom hotelu, javljao joj se telefonom, susretao je u snovima. Ve} je bio do~asnik, dobio je natrag svoje pravo ime i ni{ta ga nije spre~avalo da ima Monique.

Bila je lijepa, `ivahna i malo starija od njega, ali ne mnogo.

Imala je dvadeset i {est godina, i bila prili~no sretno rastavljena. Iako je imala dvogodi{nju k}erkicu, nije mogla izdr`ati u braku s ~ovjekom koji je bio od nje stariji nekih petnaestak godina i koji joj je pru`ao sve, osim povoda za eksploziju. Jer u njoj je bila bomba, koja je samo ~ekala da je netko potpali i da se sva njena ma{tanja i pritajeni snovi razlete u tisu}u strastvenih i uzbu|uju}ih drhtaja.

Kad je Ante prvi put ugledao Monique, osupnula ga je njena gracioznost i prorez na uskoj suknji, {to je dosezao visinu bedara. Pogledala ga je sme|im o~ima, {to su istodobno bile `ivahne, gotovo vatrene, a opet tople i nekako nje`ne.

Bila je vitka i visoka, ali obla i putena. Osobito ga je privla~io njen dugi i meki vrat, miris njene svilenkaste ko`e. »^ula sam da ste vojnik i da ~esto idete u Afriku«, rekla je, nakon {to ih je Serge diskretno ostavio same na terasi. »Pa idem«, odvratio je, a onda pridodao kako Afrika miri{e na poseban na~in i da je tamo drugi svijet. Na trenutak je za{utio, a zatim, gledaju}i je ravno u o~i, gotovo zavjereni~ki nastavio: »Pustinja je najokrutnija ljubavnica, jer kad jednom nekoga o~ara, vi{e ga nikad ne pu{ta. Radije ga ubije.« Monique ga je slu{ala, mi~u}i jedva primjetno svojim punim usnama, kao da ponavlja njegove rije~i. Njene, ionako velike i okrugle o~i jo{ su se vi{e {irile, a iz zjenica proplamsavala neka suspregnuta razuzdanost. »Oduvijek sam htjela u Afriku, na safari«, izgovorila je tonom u kojem je bilo nekog prisje}anja na ve} zaboravljene snove. Pritom se tajanstveno smije{ila, {to je Antu raspaljivao, kao {to miris krvi razdra`uje gladnog vuka.

80

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Monique

Ta ga je `ena po~ela neodoljivo privla~iti, osje}ao je ~udnu i nerazgovjetnu potrebu za njenim dru{tvom, njenom blizinom. Nije to bila samo erotika. Bilo je tu ne~eg vi{e i ne~eg manje. Osje}ao se na trenutke kao ~ovjek koji se s dugog putovanja vra}a ku}i, pa ga obuzima stara prisnost, raznje`uju uspomene, a opet hvata i neka nelagoda zbog dugog odsustva. A ona? Vidi li u njemu samo egzoti~nog mu`jaka, {to se doima poput vuka me|u tim pari{kim jazav~arima? I ~ije preplanulo tijelo u sebi nosi tajnu Afrike? Svijeta, {to uzbu|uje i zanosi?

Sutradan je Monique pozvao na ve~eru. Prvotno je mislio da }e ju odvesti u neki poznati restoran, no Serge mu je savjetovao da to nikako ne ~ini. ÂťOti|i u neku jednostavnu rupu, gdje nema ljudi, i gdje Monique ne mo`e nikoga poznatog sresti.ÂŤ Tako je i u~inio, a kad im je, nakon ve~ere i nekoliko ~a{a Bordeauxa, glad postala neuta`ivom, oti{li su u Latinsku ~etvrt, a onda i u Moniquein stan.

Ujutro su otputovali u neki dra`estan gradi} na atlantskoj obali i ostali tamo dva dana. Monique je slu{ala o Africi, uzdisala i svojom gla|u sti{avala Antinu. On se, pak, osje}ao kao ratnik, koji je nakon surovih dana do{ao ku}i, i kojemu je za spas du{e potrebno vi{e od usputnih `enskih dodira.

Ali ne toliko vi{e da bi zauvijek ostao. Volio je Monique kao {to vojnik prihva}a sudbinu: predaje joj se, a opet joj se i otima.

Kada bi odlazio na rati{ta, kada ga mjesecima ne bi bilo, Monique mu je pisala, slala fotografije. Ne pre~esto, ali uvijek s nekom nakupljenom ~e`njom. Smio je primati pisma, smio je i pisati, jer je ve} bio vi{i do~asnik i imao pravo na svoje ime i prezime. Ali pisao nije. Bio je te`ak na peru, pa se zbog toga ni u Pako{tane nije javljao. Samo je jednom bratu poslao kartu za svo to vrijeme. Ali Monique se javljao telefonom. Znao bi po pola sata iz kakve afri~ke zabiti raz81

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Monique

govarati s njom. Tada je u`ivao u njenu glasu, on je za nj bio toliko lijep da mu se katkad ~inilo da joj samo zato i ne pi{e.

Ali u ljubav se umije{ala sudbina. Sudbina ratnika i komandosa. Ante Gotovina, sto`erni narednik Legije stranaca, bio je samo u njenoj vlasti.

82

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Kao udarac te{kom {akom

Kad divlji psi love antilope po afri~kim savanama, onda to ~ine na za~u|uju}e promi{ljen na~in. ^opor se organizira tako, da jedna grupa provocira, kako bi se stado dalo u bijeg, druga antilopama presijeca put, ne bi li ih razdvojila, tre}a se ubacuje sa svje`im snagama, ~etvrta zadaje kona~an udarac: hvata `rtvu. No prije tog zavr{nog ~ina, smrtonosna igra ima niz me|ufaza, takti~kih podvarijanti i manevarskih lukavstava. Ali sve se odvija precizno i prora~unato, kao da cijelom akcijom upravlja neka nevidljiva ruka.

U ^adu je opet do{lo do napetosti. Prete`no arapski sjever ponovno je proklju~ao. Jesu li krhku ravnote`u zemlje naru{ili stanoviti unutarnji razlozi, ili kakva vanjska igra, u Africi je uvijek dvojbeno. Ima razloga vjerovati da ponekad biv{e kolonijalne sile svjesno izazivaju unutarnje sukobe i trvenja, kako bi do{le u priliku da demonstriraju silu i dominaciju.

A opet bilo je situacija kada su to ~inile druge sile i zainteresirane strane. Nekada su se sukobi rasplamsavali i po inerciji, hranjeni etni~kim, kulturnim i inim razlikama, interesi83

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:39 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Kao udarac te{kom {akom

ma i rivalitetima. Po~etkom 1981. francuske snage, {to su u sklopu vojne suradnje bile nazo~ne u ^adu, u vi{e su navrata iz zraka udarile po pobunjeni~kim kolonama sjeveroisto~no od Faye. Bile su to dobro naoru`ane motorizirane postrojbe, s hrabrim i `ilavim pustinjskim borcima, {to su savr{eno znali koristiti teren u tim rubnim pustinjskim podru~jima.

Avijacija ih je dodu{e razbila, ali ih nije uni{tila. Ukotvili su se u crne pustinjske gudure, ~ekaju}i no}, kako bi se raspr{ili i neopa`eno {mugnuli dalje. Preko dana ih se iz zraka nije moglo razlikovati od kamenja i pustinjskog krajobraza, a no}u im se nije moglo nauditi, jer su bili neuhvatljivi poput sjene. Dakle, posao za komandose.

U akciju ~i{}enja terena komandosi su krenuli helikopterima iz Faye. U svakom je bilo po osam specijalaca, a podr{ku iz zraka pru`ale su im dvije gazele. Radi sigurnosti letjeli su oko pedeset metara iznad zemlje, koriste}i konfiguraciju terena. [to su se vi{e odmicali od grada, pustinja je bivala sve kamenitija, puna stijena i gudura, uzvisina i plitkih strmina. S ponekom {krtom oazom i beduinima, {to tjeraju svoja mala stada i doimlju se kao bijele to~ke na kakvom golemom tartufu.

Kad su doletjeli ~etrdesetak kilometara sjeveroisto~no od Faye, helikopteri su se brzo spustili na tlo, ne gase}i motore. Komandosi, s pustinjskim nao~alama i {alom preko usta, {to su ih {titili od pje{~anog kovitlaca, u hipu su isko~ili.

Kao jedan. Sve u svemu, pet borbenih skupina plus zapovjednik, sanitet, vezist, ~asnik iz Biroa sigurnosti, domorodac prevoditelj...

Oko sedam stotina metara ispred njih, na jednoj gudurastoj uzvisini, duga~koj mo`da dvije stotine metara bili su protivnici. Njih oko ~etrdesetak, dobro naoru`ani minobaca~ima, te{kim mitraljezima, kala{njikovima, snajperima. I jo{ bolje skriveni. Kao da su srasli s krajolikom.

84

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Kao udarac te{kom {akom

Operacijom je zapovijedao satnik koji je imao trideset i tri ili ~etiri godine, bio srednjeg rasta, sportskog izgleda i, kao gotovo svi pravi vojnici, malo govorio. Bio je odrije{it i nevjerojatno brz, hladan i bez emocija. Ali je pazio na svoje ljude, ~uvao ih je. Samo mu je zada}a, {to ju je morao obaviti, bila pre~a. Kasnije je postao general, {to, opet, nije bilo neobi~no za nekoga tko je tako mlad zapovijedao takvim vrhunskim borcima, kakvi su komandosi. ^im su isko~ili iz helikoptera, komandosi su zauzeli borbeni polo`aj. Helikopteri su se povukli na sigurnu razdaljinu, a u zraku, paze}i da ne do|u na ni{an protivnika, ostale su samo gazele. Na lijevom krilu bile su prva i druga borbena skupina, koje su imale juri{nu zada}u. U sredini tre}a i ~etvrta, a na desnom krilu peta, kao neka vrst pri~uve i s posebnom manevarskom zada}om. Ante je tada ve} bio {ef borbene skupine i s momcima je prije polijetanja do u detalje razradio onaj dio plana {to ga je njegova (tre}a) skupina dobila u zada}u. Cijeli je napad bio tako uvje`ban da se prakti~ki odvijao bez rije~i. Svatko je znao {to mu je ~initi.

Kad su {efovi skupina na kratko i resko pitanje zapovjednika – »Spremni?«, redom odgovorili: »Jedan, spreman!«; »Dva, spreman!«; »Tri, spreman!«; »^etiri, spreman!«; »Pet, spreman!«, uslijedila je zapovijed: »Pokret!« Od tog trenutka pa nadalje sve se odvijalo po logici, {to ju je diktirala taktika borbe. Prva i druga borbena skupina ubrzano su napredovale. Dok je prva osvajala teren, petorica komandosa iz druge, ukopani izme|u stijenja, pru`ali su joj za{titu. Onda su se uloge promijenile, i tako redom. Sve se to odvijalo u brzom ritmu. Komandosi su tr~ali prignuti, ska~u}i ~as ulijevo, ~as udesno, a zatim se hitro bacali na tlo, u zaklon. Prva i druga borbena skupina prodirale su izravno po lijevom krilu, najkra}im mogu}im putem. Stotinu metara iza njih, nadirale su tre}a i ~etvrta, a peta, koja je zadnja krenula, nakon kojih stotinjak metara, naglo je skrenula udesno, u pravcu lijevog boka ^adijaca i njihove mogu}e odstupnice.

85

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Kao udarac te{kom {akom

S platoa, na kojem su se nalazili, moglo se uzmaknuti samo po toj strani, jer ispred su bili komandosi, a nasuprot njih, iza le|a, strmina {to je mjestimice bila gotovo posve okomita i duboka dvadesetak metara. Osim toga, peta je na taj na~in {titila ~etvrtoj bok od eventualnog iznenadnog prodora protivnika.

Sve to pretr~avanje i razvijanje borbene linije proteklo je u gotovo sablasnoj ti{ini. Samo se u pozadini ~ulo zujanje helikoptera, kao kakva udaljena, ali prijete}a grmljavina. Prva i druga borbena skupina vrlo su se brzo primakle na sto pedeset metara od protivnika. Tu su pri~ekale, dok se nisu primakle tre}a i ~etvrta, {to su i{le duljim putem, vi{e udesno. Njihova zadana to~ka u toj fazi bila je na nekih dvjesto pedeset metara. Neprijatelj je ve} zauzeo polukru`nu obranu, ali nije ispalio niti jedan hitac. Pritom su u prvoj liniji bili borci s kala{njikovima i snajperima, u drugoj, na ne{to povi{enom terenu, te{ki mitraljezi, a iza njih, u maloj udolini, minobaca~i kalibra 60 milimetara. I tada je dan znak za tre}u fazu napada.

Prva i druga borbena skupina naglo se {ire u prostoru, poku{avaju}i svojim prodorom isprovocirati protivnika. Za to su vrijeme tre}a i ~etvrta ukopane na paljbenim polo`ajima. Naoru`ane ubojitim FAMAS-ima, {to su za ovu prigodu opremljeni i optikom, te snajperima 12,7. I samo ~ekaju da se otkrije cilj. Prva i druga prodiru takvom brzinom da ^adijci nemaj kuda, pa otvaraju vatru. Ali time odaju i svoj raspored i postaju mete za tre}u i ~etvrtu skupinu, koje djeluju prije svega na ja~e protivnikove paljbene to~ke. Pucnjava s obje strane poprima na intenzitetu i ubrzo se pretvara u zaglu{uju}u kanonadu. Kao da se pustinja pretvorila u jedan golemi limeni tanjur na koji se sru~ila tu~a. ^uje se svaki metak kako fiju~e i udara u kamenje, {to se s praskom lomi i razlije}e na sve strane. A opet sve zajedno djeluje kao zvonka i reska grmljavina, {to miri{e na krv i barut.

86

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Kao udarac te{kom {akom

^adijci ubrzo po~inju tu}i iz svih oru`ja, a komandosi ih hvataju unakrsno, snajperima i FAMAS-ima, koji s optikom precizno djeluju i na daljini od tri stotine metara. Ta `estoka pucnjava potrajala je punih dvadeset minuta i za to su se vrijeme komandosi jo{ opasnije pribli`ili prvim linijama obrane.

Tada ^adijci preustrojavaju svoju obranu u obliku otvorenijeg slova L. Po~inju udarati i minobaca~ima, ali neprecizno. U svakom slu~aju pru`aju `ilav otpor i prili~no se vje{to brane. U akciju, me|utim, munjevito ulazi peta skupina.

Desnim obuhvatom protivniku brzo ulazi u bok i prijeti uni{tenjem njihovih minobaca~kih polo`aja i potpunim okru`enjem. Ovi to uo~avaju, pa poku{avaju preustrojiti snage i oja~ati svoje lijevo krilo. Ali sada tre}a i ~etvrta poja~avaju napade na drugi krak obrane, tjeraju}i ih da odustanu od prvotne namjere, nanose}i im istodobno te{ke gubitke.

Bitka traje ve} kakvih sat i pol, komandosi su osamdesetak metara od protivnika, koji se sve pani~nije brani. Tempo se ubrzava, kao koraci u argentinskom tangu. Tr~i se br`e, ali i ~e{}e zauzima zaklon.

U trenutku, kad je s jedne stijene iskora~io na drugu, Ante osjeti strahovit udarac u lijevu stranu glave, malo iznad sljepoo~nice. I zatim sna`an bljesak. Kao da ga je netko udario te{kom {akom. No jo{ je napravio nekoliko koraka. Zatim se bljesak pretvorio u golemo svjetlo, {to ga je zapljusnulo poput kakve goleme lopte. Imao je osje}aj da mu je naglo uletjelo u lice, a onda se jo{ br`e po~elo udaljavati. Bivalo je sve manje, manje i manje. Noge mu postado{e nesigurne, a kroz svijest mu proleti: ÂťSranje, {to mi se to doga|a.ÂŤ Nikakvu bol nije osjetio, kao da za nju nije bilo vremena.

Svjetlost, {to se munjevito udaljavala, pretvorila se za~as u malenu to~ku. I na kraju u potpuni mrak. Sru{io se, ne znaju}i vi{e za sebe.

87

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Kao udarac te{kom {akom

Portugalac Arduso, kojeg su de~ki u skupini zvali Plejboj, zbog njegove osobite sklonosti finim mirisima, ali i zbog nao~ita izgleda, brzo je dotr~ao do njega i sklonio ga iza ove}e stijene. I nastavio borbu kao da se samo o kamen spotakao. Zatim je Al`irac, Ali Oui, po uhodanom pravilu preuzeo sustav veze i ulogu {efa skupine, kratko raportiraju}i zapovjedniku: »[ef pogo|en!« Dodav{i brzo: »Te`e ranjen«, jer je vidio da Ante jo{ uvijek sna`no trza nogama.

U me|uvremenu peta borbena skupina protivniku zadaje te`ak udarac s boka, uni{tavaju}i njegove minobaca~e i mitraljeska gnijezda. Zapovjednik istodobno tra`i udare iz zraka.

Gazele nasr}u, kao hijene na umiru}u `ivotinju, i za manje od pola sata okon~avaju krvavi posao. Pre`ivjelo je samo dvanaest ^adijaca, {to su se u posljednji trenutak predali.

Za to vrijeme stigao je i sanitet. Osim Ante, jo{ su dvojica komandosa bili ranjeni, obojica iz prve i druge skupine. Ali on je pro{ao najgore. Snajper ga je pogodio u glavu, no na sre}u samo s vanjske strane lubanje. Ipak, udarac je bio toliko sna`an da mu je pukla lubanja, a krhotine kosti u{le u ranu. Bio je vi{e od dvadeset ~etiri sata u komi. Prvi put je operiran u francuskoj vojnoj bolnici u N'Djameni, a drugi put, nakon nekoliko dana, u Parizu.

Kasnije, kada je do{ao k sebi, i malo se oporavio, razmi{ljao je o tomu je li ga mo`da spasilo to {to na glavi nije imao kacigu? Imao je samo maskirnu vunenu kapu, zavrnutu iznad u{iju. Da je imao kacigu bi li ju zrno probilo i onda, zbog gubitka probojne snage, promijenilo putanju i zavr{ilo u lubanji? Kao `ica, gurnuta u glinenu masu, {to se uslijed otpora materije savija i ulazi sve dublje u sredinu, umjesto van?

Nije nosio nao~ale, nije nosio kacigu, a i mnogi njegovi kolege isto su tako postupali. Osje}ali su se slobodnije. Jer kad se jednom nau~i{ na kacigu, kasnije ne mo`e{ bez nje.

Ima{ osje}aj da ti je glava nekako tanja i izlo`enija. Kao na propuhu i hladno}i. A sve ostalo, ipak je samo Bo`ja volja.

88

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Po~etak novog puta?

Oporavak je trajao nekoliko mjeseci. Anti su najte`e padali brojni lije~ni~ki pregledi, no podnosio ih je, kao {to djeca otrpe ~ekanje, ako znadu da }e na kraju dobiti `eljenu igra~ku. Rana mu je zacijelila, po~ela mu je rasti i kosa, sve vi{e prikrivaju}i brazgotinu, {to je po~injala otprilike dva centimetra iznad lijeve sljepoo~nice, spu{taju}i se koso prema uhu. Tamo gdje je metak udario, kosti vi{e nije bilo, nego samo ko`a i tkivo, veli~ine vrha palca.

U po~etku je imao jake glavobolje, jer je uslijed sna`nog udarca metka pretrpio i te`ak potres mozga, no bolovi su svakim danom bivali sve rje|i. Po~ela mu se vra}ati stara snaga i `elja za akcijom. Na ranjavanje je gledao kao na najprirodniju stvar. Kao {to u sli~nim situacijama nije osje}ao neku posebnu potresenost, ako bi se to, ili mo`da i gora stvar, dogodila nekom njegovom kolegi, tako sada ni sebe nije `alio. To je bio dio vojni~kog `ivota, to se doga|alo svakodnevno i to~ka! Metak u glavu, pa {to? Jedva je ~ekao da se vrati u postrojbu i krene u nove akcije, jer one su svemu davale smisao.

89

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Po~etak novog puta?

Bio je ve} sedam godina legionar, pro{av{i te{ku obuku i mnoge specijalisti~ke te~ajeve i {kole. Kad bi se sve zbrojilo, najmanje je tri godine proveo samo u~e}i tajne vojnog zanata. Pritom je dogurao do vrha: postao je komandos! A onda jo{ i korak dalje, jer je zaradio i diplomu instructor commandos! Mo`e li se uop}e ne{to vi{e? To si pitanje nije postavljao, jer je znao da je ipak najvi{e ono {to u~ini{ u akciji, u konkretnom boju. Tu se ~ovjek potvr|uje, tu se vidi {to zna i {to je nau~io. Kakav je. Tu je na kocki `ivot, uspjeh i neuspjeh, tu se suo~ava{ s protivnicima koji tako|er igraju s maksimalnim ulogom i jednako na sve ili ni{ta. Tu nema teorije, lijepih rije~i i dobrih namjera. Tu vladaju pravila neke druge istine, tu ~ovjeka sudbina isku{ava, ostavlja na cjedilu, ili u~ini miljenikom. Tu si ono {to zaista jesi, a ne ono {to misli{ da jesi, ili {to bi htio biti. Tu si do posljednjeg `ivca Ante Gotovina, Ali Oui ili Plejboj.

Lije~nici su na kraju po~eli govoriti kako ipak ne}e mo}i natrag u specijalni vod, a to zna~i u borbu, jer bi mu nagle promjene tlaka, pri skokovima s velikih visina, ili prigodom ronjenja na ve}e dubine, mogle {koditi. Mo`da se ne bi ni{ta dogodilo, ali neki mali postotak rizika je postojao.

Legija nije htjela riskirati.

* * * »Mogao bi ostati malo du`e u Parizu. Mo`da bi ti se dopalo«, znala bi re}i Monique, koja je tih dana zabavljala Antu svojim glasom i nekom {armantnom domi{ljato{}u, {to ga je svaki put tjerala da ka`e: »Nije ni ~udo da si uspje{na u poslu, kad si takva.« A ona bi se na to nasmijala i pomalo se prenema`u}i odvratila: »Da mi moj dobri mu` nije ostavio sve te svoje poslovne veze, mo`da bih i ja zavr{ila u Legiji.« I tada bi ponovila: »Zbilja, za{to ne bi barem probao…« Ante bi ju tada pogledao, kao {to pristojan ~ovjek gleda osobu koja mu u samoposlu`ivanju, na nerazumljivom jezi90

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Po~etak novog puta?

ku, tuma~i da su na drugoj polici jeftinije ~okolade. Vjerovao je da su lije~nici u krivu. Da ga mo`da samo isku{avaju, da vide kako }e reagirati? Ili mu jednostavno ne vjeruju da nije psihi~ki uzdrman, da ne bi, kad bi netko recimo bacio grudu snijega, makinalno zaklonio rukama glavu? Naro~ito lijevu stranu?

No vrijeme je prolazilo sporije no {to je mislio, pa je i on po~eo sve vi{e razmi{ljati i o toj mogu}nosti: da mo`da ipak ne}e natrag u specijalni vod. Ali ni ta ga pomisao nije osobito poga|ala. Nau~io je da se sudbini ne valja opirati.

Kao {to ne valja tr~ati ispred nje, glupo je i namjerno zaostajati. Stvari imaju neki svoj tijek. Pako{tanski `upnik je govorio da je to volja Bo`ja i da je sav nauk samo u tomu da se to prepozna. Onda se i lako slijedi i prihva}a, jer nam je Bog garancija da je tako najbolje. Tada je i tuga manje stra{na, a ni sre}a nas ne zavede.

S nekim takvim osje}ajem i{ao je ususret onome {to ima do}i. Kad bi Monique po~ela odve} planirati, on se usredoto~io na zvuk njenog glasa, prepu{tao se toj melodiji, ne misle}i ni na {to drugo. Napokon, kakav bi vojnik bio, kada bi previ{e razmi{ljao i vagao, zaplitao se u za i protiv? Sanjariti? To je ve} ne{to sasvim drugo! I ima li i~eg ljep{eg od vojni~kih ma{tarija? Od Monique, kad ju u mislima dozove{ u pustinju, nakon {to su utihnuli hici, a vjetar pijesku vratio stari mir?

Davao je stvarima vremena i nije se mnogo brinuo. Slu{ao je intuiciju. Istu onu koja mu je u Abidijanu do{aptavala {to ima ~initi, kad ga je progonio egzekutor. A ona mu je govorila da ide dalje.

91

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Ljubav u Cartageni

^etrdesetak kilometara od Las Palmasa prote`e se Playa d'inglese. Ta je pje{~ana pla`a duga~ka dvanaest kilometara, na~i~kana je brojnim hotelima i omiljeno je ljetovali{te Europljana. Osobito Nijemci luduju za Gran Canaria i to podjednako zbog {panjolske ljubaznosti, kao i zbog blizine Afrike, ~iji dah raspaljuje ma{tu i mnogo bolje od bavarskog piva razbuktava strasti.

Na rubu Playa d'inglese u pijesak se ukopalo mjesta{ce San Augustin, u kojem je negda{nji kapetan duge plovidbe imao {kolu jedrenja. Zvao se Mateo, imao je {ezdeset pet godina, ali je bio neobi~no brz i spretan na brodu, i za svoje godine veoma sna`an. Prijatelji su ga zvali orao, zbog kukastog i markantnog nosa, koji je njegovu ko{~atu i preplanulu licu davao pomalo aristokratski izraz. @ene su ga voljele, unato~ godinama, jer je iz njega zra~ila neka zagonetna privla~nost.

Bio je mr{av i visok, sivih o~iju, {to su katkad ostavljale dojam kao da su neko} bile plave, ali su, eto, s vremenom izblijedile od jakih vjetrova. Mateo je obo`avao jedrenjake i 93

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Ljubav u Cartageni

istodobno mrzio velike prekooceanske brodove na kojima je proveo cijeli `ivot. Dr`ao je da uni{tavaju mora, da su ~udovi{ta, za razliku od jedara, koja su spoj prirode i onog dobrog u ~ovjeku. U svakom slu~aju bio je vrhunski skiper.

Kad je Ante doputovao na Gran Canaria i u San Augustinu iznajmio mali apartman, Mateo i njegova {kola postali su mjesto na koje je najradije zalazio. Potpuno ga je obuzela `elja za morem i tim veli~anstvenim umije}em. Mateo je bio strog, ali sjajan u~itelj, a vjetrovi na Kanarskim otocima veoma sli~ni maestralu. Jedino su bili sna`niji, kao {to je i ocean bio prostraniji. Ante je jedrio punih {est mjeseci, u`ivaju}i u moru i u~enju nove vje{tine, kao ~ovjek koji je u sebi otkrio `ar stare ljubavi, pa ga sada rasplamsava s novom stra{}u.

Jo{ je uvijek bio na bolovanju, premda se sjajno oporavio.

U~lanio se u tamo{nji padobranski klub i opet skakao iz aviona, ~ak je i ronio, ali mu je bilo posve jasno da je s Legijom gotovo. Znao je da vi{e ne}e mo}i u operativne postrojbe specijalnih snaga, da je ta pripovijest zavr{ena, i to zauvijek. I prihvatio je to vojni~ki, bez emocija, bez nekog unutarnjeg naprezanja, ili razgovora sa samim sobom.

Kad su ga, prije odlaska na Kanarske otoke, pozvali u Aubagne, to mu jo{ nisu posve decidirano rekli, ali mu je ipak bilo sve jasno, jer su mu predlo`ili da po~ne u~iti {panjolski. Prihvatio je to kao da je rije~ o jo{ jednom skoku iz aviona. Isprva je mislio da bi to bilo najbolje u Barceloni, ili Madridu, ali se tamo zadr`ao samo nekoliko dana. A onda, kao da su u njemu o`ivjeli neki o~evi oto~ni geni, po`elio je da ode na kakav otok. I sada je bio tu, na Gran Canaria, ne misle}i ni na {to i u`ivaju}i `ivot kao u kakvoj Bruegelovoj zemlji Dembeliji.

Po danu je plovio s Mateom, a no}u su obojica s direktorom hotela Tamarindos odlazili na vru}e zabave. Tu je upoznao i {armantnu profesoricu, koja je radila na srednjoj 94

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:40 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Ljubav u Cartageni

{koli u Las Palmasu, i koja mu je pomogla da br`e i ugodnije nau~i {panjolski.

Krajem godine pozvan je u Francusku, u personalnu upravu u Aubagne. Do~ekao ga je bojnik Legije stranaca, zapitav{i ga:»Kako je bilo, jeste li se dobro oporavili? A jezik?

Dobro ste ga nau~ili?« A onda mu je u ruke gurnuo kuvertu s papirima i, uz ljubazan smije{ak, koji je odavao hladni vojni~ki zbogom, dometnuo: »Javite se s time u Ministarstvo obrane u Parizu!« Bilo mu je jasno da je sada s Legijom i slu`beno gotovo i da mu nude posao u Odjelu za prekomorske zemlje, zadu`enom za vojnu suradnju s frankofonskim dr`avama, ili dr`avama koje su za Pariz na ovaj ili onaj na~in va`ne i zanimljive. Trebao je raditi kao instruktor specijalaca (komandosa) u zemljama Srednje i Latinske Amerike, u Guatemali, Kolumbiji, Paragvaju. I to je prihvatio bez razmi{ljanja. Napokon, nau~io je {panjolski, a tamo jo{ nikada nije bio.

Krajem 1982. krenuo je na prvi zadatak u Guatemalu, s jo{ {estoricom kolega od kojih je ~etvoricu znao otprije. Svi su dobili konspirativna imena, pa Ante postaje Toni Moremante i istodobno {ef cijele skupine, odgovoran za kontakt u Guatemali, kao i za put u tu zemlju.

Na takve se zadatke u pravilu odlazilo u strogoj tajnosti, i naj~e{}e pojedina~no. No Ante je ovog puta htio da krenu zajedno. U Guatemali su trebali ostati godinu dana, pa je htio da se na putu bolje upoznaju, naviknu jedan na drugoga. Osim toga, ve} je bio kraj godine, a to zna~i da su vjetrovi na Atlantiku bili povoljni. Mateo je imao pripremljen jedrenjak i tu priliku nije htio propustiti. Tih pet tisu}a milja od Las Palmasa do Cartagene u Kolumbiji!

I tako su se jedne ve~eri, za umjerena vjetra i blagog mora, na Scorpion, duga~ak sedamdeset i dvije stope, koji je imao dva sna`na jarbola, ukrcali stari skiper i sedmorica instruktora specijalaca. Mateo je mislio da vozi pomalo obijesne 95

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Ljubav u Cartageni

europske studente, koji su skupili dovoljno kura`e i novaca za put od punih dvadeset i dva dana, a ovi, opet, da je posve svejedno kako }e do Guatemale, pogotovo jer su imali dovoljno vremena. Samo je Ante znao za{to ba{ ho}e u Cartagenu, taj tipi~ni mediteranski gradi} na obalama Ju`ne Amerike.

Htio je po{to-poto u tu luku, u koju je Kolumbo uplovio prije pola milenija i gdje jo{ uvijek stoje utvrde iz onog doba, zajedno sa starim topovima, {to proviruju iz zidina kao kakve mjedene kubure. A drveni balkoni tipi~nih {panjolskih ku}a svojim `ivim bojama gradi} pretvaraju u ~udesan akvarel, ispresijecan uskim uli~icama, {to se ~as penju uzbrdo, ~as spu{taju nizbrdo. I iz njih ~uje andaluzijska glazba i udarci potpetica zanosnih plesa~ica.

Dok je bio na Scorpionu i pomalo u`ivao u zbunjenosti svojih kolega, koji su tek na debeloj pu~ini otkrili kako je ponekad lijepo i umiruju}e vidjeti kopno, nije ni slutio da }e ga u Cartageni poljubiti sudbina. Da }e tamo sresti Ximenu, djevojku koja je u Kolumbov grad do{la iz Bogote, kako bi se malo razonodila i zabavila.

Imala je sedamnaest godina i dugu crnu kovr~avu kosu, koja joj je, kad bi je svezala u rep, dosezala do kraja le|a. O~i su joj bile okrugle i crne kao ugljen, s dugim trepavicama na vje|ama i jednako crnim i jakim obrvama. Ali je imala posve bijelu put, koju je tek sunce blago obakrenilo, daju}i njenu licu egzoti~an, ali nje`an izraz.

Kad ju je Ante prvi put opazio u sredi{njoj gradskoj kavani, u o~i su mu upale njene profinjene ruke, njena puna usta i posve mali nos, koji kao da je odavao da je jedinica, pomalo razma`ena i kapriciozna, ali opet, u dubini du{e mekana i velikodu{na. Bila je iz stare {panjolske obitelji koja je ve} tri stolje}a `ivjela u Kolumbiji i bila veoma imu}na. Otac, koji je obo`avao svoju Ximenu, imao je veliku gra|evinsku tvrtku, a djed dva golema ran~a, od kojih se onaj ve}i, na gra96

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Ljubav u Cartageni

nici s Brazilom, nije mogao projahati ni za tri dana. Te oko ~etiri tisu}e grla stoke i jednu pristojnu ergelu konja.

Tog je jutra ~itao neke argentinske novine. S kolegama se dogovorio da se u Cartageni rastanu i da se, za nekih dvadeset i pet dana, koliko su jo{ imali vremena, na|u na odredi{tu u Guatemali. Ximena je s prijateljicama u kavanu do{la bosonoga, nose}i u rukama natika~e, a na sebi prozra~nu haljinicu na cvjeti}e. Sjela je za susjedni stol, a kad je opazila Antu, po~ela ga je pogledavati ispod oka, da se ne vidi, a da opet bude opa`eno.

Odmah je primijetila da i on nju gleda, i to zadivljeno, da je osupnut njenim izgledom. @enama u Latinskoj Americi ni{ta nije dra`e od toga. Svejedno ima li ona sedamnaest, a on {ezdeset godina. Divljenje svakog mu{karca vrijedi jednako i jednako godi, jer ljepotu ne umanjuje, ba{ kao ni samoljublje. To je neka vrst dru{tvene norme i takore}i otjelovljenje jedne filozofske izreke po kojoj nema bolje preporuke na ovome svijetu od ljepote.

Ali Ximeni se nije dopala samo Antina zadivljenost, nego i on sam, taj sna`an i preplanuli mu{karac, ~ije je lice odisalo nekom posebnom bezbri`no{}u, nasmijano{}u i kad se ne smije, `eljom za `ivotom. Bila je to ljubav na prvi pogled, prepuna strasti i predanosti za kakvu su valjda sposobne samo Latinoamerikanke, koje, kad se jednom dadu, dadu se dok kraja, bez primisli i zadr{ke.

S Ximenom je proveo puna tri tjedna u Kolumbovu gradu.

No nije joj otkrio tko je. On je za nju bio Toni Moremante, koji je ovamo stigao iz Francuske, kako bi se malo proveo i zatim opet vratio u Europu. Ali, bilo mu je te{ko oti}i, rastati se od te mlade `ene. Gotovo je i zakasnio u Guatemalu, koliko je htio iskoristiti svaku sekundu s kojom je raspolagao. A kada je tamo stigao, ~ekao ga je svijet kakav nije nigdje vidio, ~ak ni u Africi.

97

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

U Guatemali dominiraju Indiosi i mje{anci, ali ima i kreolaca, bijelaca i crnaca. Slu`beni je jezik {panjolski, ali Indiosi govore narje~jem Maja. Svi se, me|utim, hrane, kukuruzom i ri`om, {to su uz banane i kavu glavna ratarska kultura. Klima je tropska, pa je mo`da i to razlogom da su u toj srednjoameri~koj zemlji ljudi pomalo druk~iji. Kao da je priroda u njih umijesila vi{e dobra, ali i vi{e zla, negoli u Europi ili Africi. Znaju biti nevjerojatno simpati~ni, otvoreni i pristupa~ni. Dovoljno je da se nasmije{i{ nekome, koga si prvi put ugledao, pa da ti on uzvrati prijateljstvom za cijelu tu ve~er. Oti}i }e s tobom kamo te noge nose, mo`ete i zajedno ve~erati, loviti `ene ili se zvjerski opiti. Ujutro, na rastanku, re}i }e ti Âťadios, amigoÂŤ i vi{e ga nikad ne}e{ sresti. Ali }e u ~ovjeku ostati neka uspomena na sjajnog tipa, kakvog mo`e{ sresti samo izme|u Tihog oceana i Karipskog mora.

No ta je mje{avina rasa i kultura u ljude ucijepila i stra{an mrak, pa ako dopuste da njima zavlada, postaju opasni i okrutni. Tada `ivot nema nikakvu cijenu. U odnosu na njih, Europljani i Afrikanci doimaju se kao puki amateri. Kad 99

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

Afrikanac pobjesni, kad `eli nanijeti zlo, ili po~initi zlo~in, tada i ~ovjek s malo iskustva to odmah opazi, jer mu lice smjesta poprimi pepeljastu boju, a o~i mu se zacrvene. Ali s ovima u Guatemali, Salvadoru ili Hondurasu, s njima mora{ uvijek biti na oprezu. Oni zabadaju no` s osmijehom na licu i izrazom o~iju {to sugeriraju bezazlenost, pa ~ak i neko ~udno prijateljstvo, gotovo povezanost sa `rtvom.

Ako bi gerilci uhvatili vladina vojnika, ali i obrnuto, mu~ili bi ga na krajnje svirep na~in: zaboli bi mu no` u `eludac, lagano ga okre}u}i udesno, ali opisuju}i krug za samo nekoliko stupnjeva. Onda bi ga jednako majstorski vratili u prvobitni polo`aj. I to ponavljali vi{e puta. Na taj bi na~in zrak u{ao u ranu i `eludac, a bolovi, {to ih je prouzro~io zrak, bili su jednako neopisivi kao i svirepost koja ih je pri~inila. @rtva bi umirala satima u najstra{nijim mukama, pra}ena pogledima krvnika u kojima se zrcalio prezir kakav Svevi{nji zasigurno nije mogao dati ljudima.

Europljani su te strahote upoznali za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su vojnici obiju zara}enih strana upotrebljavali bajunete, {to su du` o{trice imale `ljebove, koji su pri ubodu omogu}avali ulazak zraka u ranjeno tijelo. Kasnije su zabranjene me|unarodnim konvencijama, ali u d`ungli su jo{ bile na cijeni kao metoda i kao potvrda sotonskih poriva.

Ako bi pak iz uhi}enika htjeli iscijediti kakvu va`nu informaciju, Guatemalci bi ga vezali i na prsa mu stavili golemog crnog pauka, kakve dobro poznaje d`ungla. Ti su pauci veoma otrovni, a na trbuhu imaju bodlje kojima pri hodanju ranjavaju `rtvu i u te rane ispu{taju otrov. Osim {to djeluju odvratno i zastra{uju}e, pri~injavaju i jaku fizi~ku bol, ne daju}i ni tijelu, a ni du{i ni ~asak predaha. Iza `rtve je krvnik, nasmije{ena lica i sa injekcijom u ruci, {to sadr`i protuotrov. @rtva to znade, pa sama odlu~uje o `ivotu ili smrti, {to patnje ~ini jo{ nesnosnijim. Jer, napokon, osim te ne100

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

ljudske boli ni{ta tu nije sigurno. I kad dobije `eljenu informaciju, krvnik se mo`e okrenuti i oti}i, prepu{taju}i pauku da dovr{i zapo~eti posao.

Ante se znao pitati {to je to u ljudima da se mogu preobraziti u takva ~udovi{ta? Ili, kako se ta ~udovi{ta mogu preobraziti u ugla|ene i nasmijane momke, koje sretne{ negdje u restoranu, i ni u snu ne pomisli{ da su mo`da jo{ do prije koji sat uskratili spasonosnu injekciju nekom nesretniku?

TĂĄ posve su prijazni, nasmijani, bez ikakva vidljiva o`iljka {to ga ina~e ostavljaju nesre}a i patnja.

S vremenom je na to po~eo gledati fatalisti~ki, govore}i si kako je to neizbje`na strana ljudske prirode. Ono mra~no i zlo~ina~ko u ~ovjeku jednako je realno i neizbje`no kao i ona svijetla i plemenita strana ljudske prirode. Bilo bi glupo to nijekati, ili tvrditi da su ljudi neko} davno bili gori ili brutalniji negoli danas. Naprotiv. Svijet je uvijek isti kad je rije~ o koli~ini dobra i zla. Razlikuju se samo modeli `ivota.

Ali mrak u ~ovjeku `ivi i izbija podjednako u atomskim bombama i psiholo{kom teroru, kao {to je nekada bio otjelovljen u brutalnosti Atilinih ratnika ili Normana.

Je li ta koli~ina zla cijena za one predivne proplamsaje dobra, kad ~ovjeka gane pogled na nemo}no dijete ili starca koji smireno i tiho odlazi u nepoznato? Ante nije znao odgovora, ali je slutio da ~ovjek, usprkos svemu, ipak mora potiskivati zlo, da mora te`iti dobru i svjetlu, jer je to ljudski i jer drugog puta nema. Ali podle}i iluziji da je zlo mogu}e iskorijeniti, bilo bi jednako kao i vjerovati da je mogu}e promijeniti samu ljudsku prirodu. To je nau~io ve} u Europi, to mu je pokazala Afrika, o tomu je svjedo~io i ovaj svijet tako nasmijan i tako okrutan.

Kad{to bi znao re}i: ÂťPakao i raj u glavama su ljudi i nigdje drugdje!ÂŤ A onda bi i njega shrvao pesimizam, koji bi nazivao svemirskom tugom. Stanje kada mu se ~inilo da bi umrijeti zna~ilo osloboditi se svega, tog ljudskog pakla u glavi, 101

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

te op}e bijede i jada {to caruju svijetom, tog `ivota koji je samo jedna m贸ra i jedna nesuvisla i prolazna pripovijest.

Ali borac u njemu nije se dao slomiti. Brzo bi se pribrao i otimao mraku. Tjedan dana s Ximenom do`ivljavao je kao nagradu za svu tu bjelosvjetsku patnju i zlo}u, kao dar od samog Boga, kao povratak svijetu nevinosti i ljepote, svijetu zdravlja i energije. Svijetu, koji je imao samo tu lo{u stranu da je bio druga strana medalje onoga drugog svijeta.

Ve} je dva mjeseca bio instruktor specijalaca u centru za obuku, {to se nalazio sedamdesetak kilometara od glavnog grada Guatemale, u {umovitu i dobro ~uvanu predjelu. Nerijetko je odlazio i u d`unglu, na vje`be pre`ivljavanja, forsiranje tamo{njih rijeka, uvje`bavanje bliske borbe. Uz francuske instruktore u bazi su bili i ameri~ki i britanski instruktori. Njih oko dvadesetak.

Svaka od tih zemalja imala je tamo neke svoje interese, a Amerikanci posebno. Hladni rat se pribli`avao svome drugom vrhuncu, zapadna politi~ka elita bila je uznemirena zbog marksisti~ke gerile i opasnosti infiltracije konkurentskog vojno-politi~kog bloka. Ante i njegovi momci dobili su samo jedan zadatak: obu~iti i uvje`bati tamo{nje vladine snage za borbu protiv ekstremista. Pritom su i sami ne{to profitirali. Nau~ili su stvari koje se u Europi nisu mogle nau~iti: kako se boriti protiv uboda opasnih komaraca, otrovnih pauka i zmija, kako postaviti podmukle zamke, kako napraviti otrov od bezazlenog li{}a, kako to isto li{}e upotrijebiti kao lijek u smrtnim situacijama, kako se izlije~iti od rana {to ih uzrokuju goleme pijavice, kako pre`ivjeti tropsku groznicu.

Nakon ta dva mjeseca, prvi put je oti{ao u grad, i to u ~etvrt kamo obi~no zalaze vojnici izmu~eni stegom i naporom.

Vrzmao se po polumra~nim lokalima i ku}ama, a onda je banula policija. Bila je to racija, za koju nikada nije saznao tko ju je i za{to pokrenuo. U svakom slu~aju, uhitili su ga i 102

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

doveli u policiju. Uzeli su mu papire, novac i sve ostalo, a onda su ga po~eli ispitivati u nekoj podrumskoj prostoriji. »Kako se zove{, odakle si do{ao, {to radi{ u Guatemali, s kim si u vezi...«, ponavljao je neki brkati policajac, obu~en u bijelu ko{ulju zavrnutih rukava. Ante je odgovarao stalno isto: »Zovem se Toni Moremante, iz Francuske sam, ovdje sam u prolazu i nikoga ne poznajem«. Dok je to govorio, brkati je policajac drvenom palicom lagano udarao o lijevi dlan, ponavljaju}i: »A, je li, a, je li?« Onda je namignuo drugoj dvojici, {to su se poput pantere bacila na Antu, polegli ga trbuhom na jaku drvenu klupu, tako da mu je glava visjela u zraku i licem bila okrenuta prema podu, dok su mu bedra bila priljubljena uz dasku za sjedenje, a potkoljenice okomito u zraku. U visini gle`nja noge su mu konopcem vezali za vrat, a ruke dolje za klupu.

Brkati ga je jo{ jednom pitao kako se zove, prijete}i promijeniv{i ton glasa, a kad je ovaj ponovio »Toni Moremante«, druga dvojica po~ela su ga drvenim palicama udarati po tabanima. Bolovi su bili stra{ni i neprispodobivi. Tri puta je pao u nesvijest. Najprije mu se u~inilo da mu je od sna`nih udaraca ne{to puklo u glavi, onda bi se bol po~ela {iriti prema koljenima, pa kao da je tu na{la uto~i{te, zabola se u kosti poput harpuna. Zatim bi malo jenjala, pa se brzo {irila prema kukovima i odatle u vratne `ile. Na kraju je osje}ao tupu i te{ku bol u potiljku.

Sa svakim udarcem taj bi se put boli ponavljao, tako da je po~eo ~eznuti za nesvjesticom, jer ona je osloba|ala, bila je predah bez kojeg bi mu, kako mu se ~inilo, prsnulo srce.

Kad se budio iz nesvjestice, imao je osje}aj kao da lebdi u nekoj dubini, a udarci po tabanima poprimili bi neku neobi~nu hladno}u koja je umanjivala njihovu snagu. Onda je sve razgovjetnije ~uo glasove, pa sve intenzivnije osje}ao bol, a kad je postalo neizdr`ivo, opet bi nestao u dubini.

103

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

To je sve skupa trajalo kakvih sat i pol. Zatim su ga odvukli u podrumsku }eliju. Nije mogao stati na noge, vukao ih je za sobom, dok su ga nosili, dr`e}i ga ispod pazuha, kao {to ranjena `ivotinja za sobom vu~e polumrtvo tijelo. Bacili su ga na slamaricu i tu je ostao dva tjedna. Isprva je bio toliko isprebijan da ni na {to nije mislio, a kad se mal~ice po~eo oporavljati, hvatala ga je zebnja. Nije znao za{to je tu, je li rije~ o zabuni ili kakvoj svjesnoj i planiranoj odmazdi?

Jo{ su ga dva puta vodili na ispitivanje, pitali ga zna li netko za njega, ima li prijatelja. Stalno je ponavljao da je u prolazu, da nikoga ne poznaje. Tra`io je da mu dadu telefon, jer se htio javiti u bazu, ali to su odbili, rekav{i mu neka im ka`e broj, pa }e oni nazvati umjesto njega. To je odbio, a oni ga bacili ponovno u }eliju.

Neizvjesnost ga je sve vi{e nagrizala, po~eo je i te{ko disati, a na momente mu se ~inilo da }e prsnuti poput bombe. ]elija je bila mala, a pri vrhu zida imala je otvor, valjda u razini sa zemljom, iz kojeg je prodirao trak svjetlosti {irine petnaestak i duljine mo`da {ezdesetak centimetara. Osim slamarice nije bilo ni~ega, samo prljavi zidovi, zamusani krvlju i slinom, a pri vrhu oli~eni kre~em, {to je odisao vlagom i trule`i. Pod je bio od kamena, siv i izlizan. Nasuprot otvoru za svjetlo bila su te{ka drvena vrata, sa {pijunkom u visini glave, a pri dnu otvor kroz koji se ubacivala hrana: voda, kruh i neka nerazgovjetna juha od povr}a i rijetkih komadi}a mesa.

Sve ga je ~e{}e obuzimao o~aj, pa je po~eo i glasno govoriti kako nema sre}e, kako je mogao jo{ malo po`ivjeti i u`ivati `ivot. Po~eli su mu se u naj`ivljim slikama vra}ati svi oni zanosni prizori iz `ivota, njegova Ximena, njene `arke crne o~i i puna usta, njene ruke {to ga grle i ste`u kao da ga `ele zauvijek zadr`ati samo za sebe. A onda more i jedra, pa Serge... No}u je sanjao da leti nad morskim prostranstvima, 104

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:41 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

{to ga je ispunjavalo neopisivom sre}om. Ali je bu|enje bivalo sve gore, a java sve stra{nija.

A onda, jednog dana, pogled mu se zaustavio na `oharima, kojih je bilo posvuda i koji su u pravilnom vremenskom razmaku izlazili iz svojih skrovi{ta i tamo se opet vra}ali.

Anti su se ta stvorenja u~inila nekako prijaznim, ~ak ljep{im i ve}im negoli oni koje je zapamtio iz svog djetinjstva. Izgledali su zdravije. On ih je gledao s dobrohotno{}u, pa su i oni po~eli njega do`ivljavati na poseban na~in. Ubrzo je bio siguran u njihovu naklonost, po~eo ih je gurkati prstom, koje{ta im pripovijedati, a oni su, kao da se s njim solidariziraju, na sve to reagirali nekom vrstom sli~nog gurkanja, gotovo se maze}i.

Tri su se `ohara pokazala posebno privr`enim. Dobro ih je raspoznavao po veli~ini i po pona{anju. S vremenom su se svi skupa toliko sprijateljili da ih je mogao potaknuti i na utrke. Sa zida bi ostrugao malo kre~a, koji je uz pomo} pljuva~ke pretvorio u bijelu boju, a onda je u tu smjesu umo~io slam~icu. Zatim je s njom obilje`avao `ohare. Jednu ili dvije to~ke na le|a, ve} prema prilikama. Potom bi na metar udaljenosti povukao crtu na podu i dao znak za start.

Momci su tr~ali iz petnih `ila, a naj~e{}e je pobje|ivao onaj najve}i. Ante ih je hvalio, davao im jesti, a kad bi se svi dobro umorili, trka~i su se vratili u skrovi{ta, a on br`e zaspao, s osje}ajem da lak{e di{e. Drugi bi dan opet do{li, samo s ne{to blje|im to~kicama na le|ima.

Nakon petnaest dana, kad se ve} prili~no oporavio, stra`ari su do{li po njega, rekav{i mu: »Odlazi{!« Podigao se sa slamarice, krenuo prema vratima, a onda zastao, pogledao u pravcu svojih malih prijatelja, dobaciv{i im: »Adios, i pazite da vas ovi ovdje ne zgaze!« Stra`ari su pomislili da je malo {enuo od duge samo}e, pa su ga brzo odveli pod tu{. Vratili su mu i njegove stvari: sat, zlatni lan~i} s kri`em i novac.

Oko tisu}u dolara, to~no polovicu od sume koju je imao 105

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ohari

prigodom uhi}enja. Zatim su ga odveli el coronellu, jednoj antipati~noj debeloj nju{ki od kojih sto trideset kila, utonuloj poput mje{ine u neku polukru`nu fotelju, s nogama preba~enim preko stola, kako bi olak{ala disanje.

Ipak, dahtao je poput psa na vru}ini, `mirkaju}i sitnim prase}im o~ima iz kojih je zra~ila zlo~esto}a, unato~ `elji da ju umota u himbenu prijaznost. »Signore, pa {to nam niste rekli tko ste i {to radite u na{oj zemlji. Za{to ste to skrivali kad znadete da mi sve na kraju saznamo«, izdahtao je coronello kad je Ante u{ao. Onda se lukavo nasmijao, ponudio ga cigaretom koju je ovaj odbio, nastaviv{i: »To kroz {to si sada pro{ao, bilo je ru`no, ali ja ti `elim ugodan boravak u na{oj lijepoj zemlji i siguran sam da }e{ imati mnogo lijepih i sretnih trenutaka.« Ante na to nije rekao ni{ta, samo je zatra`io ~a{u vode. Kad je popio vodu, coronello mu je dao znak da mo`e oti}i, dobaciv{i: »Ako ne{to zatrebate, ja sam tu, samo se javite.« »Nadam se da se vi{e ne}emo sresti«, odvratio je s nekom ironijom u glasu. Ovome je to zazvu~alo i kao daleka prijetnja na koju je odgovorio smijehom ~ovjeka koji savr{eno razumije nevolju.

106

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ena i k}i

Krajem ljeta 1983. Antu je zadesila i druga nevolja. Razbolio se od tropske groznice, negdje u d`ungli, u blizini najve}e guatemalske rijeke Motagua. Najprije se po~eo slabo osje}ati, onda je buknula visoka temperatura, pra}ena jakim znojenjem, povra}anjem i proljevom, te bolovima u zglobovima, `elucu i crijevima. Topio se poput snijega na suncu i za samo desetak dana izgubio dvanaest kilograma. Ni{ta nije mogao jesti, jer sve {to bi stavio u usta, smjesta bi izbacio. Malaksao je kao da se `ivot u njemu ugasio, ali najgore je od svega bilo nezadr`ivo cvokotanje zubima. Donja mu je vilica radila kao da ju je netko uklju~io u struju, a mi{i}i lica toliko su se gr~ili od tog podrhtavanja i cvokotanja, da je imao osje}aj kao da }e se pretvoriti u kamen i onda rasprsnuti u tisu}u komada.

Gore od toga bilo je samo to, {to su mu od te tre{nje glavom gotovo ispale o~i i prosuo se mozak. Prije nego {to su ga otpremili u bolnicu, gdje su ga napumpali infuzijom i lijekovima, u d`ungli je proveo stra{ne dane. Lebdio je izme|u `ivota i smrti. Spasili su ga listovi koke, {to ih je `vakao, crpe}i iz njih dragocjeni sok.

107

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ena i k}i

Koku su jo{ stari Inke smatrali svetim drvetom, a i danas Indijanci iz podru~ja Anda `va~u njene listove, pomije{ane s vapnom ili biljnim pepelom. Tako se rje{avaju gladi i umora i pove}avaju izdr`ljivost u radu. Anti je taj metilni ester benzoilekgonin, {to ga je isisavao iz listova koke, poput najboljeg anestetika umrtvljivao mi{i}e ~eljusti, spre~avaju}i na taj na~in neizdr`ivo, ali i po `ivot opasno, cvokotanje i drmusanje glavom. I istodobno ga hranio. Imao je, dodu{e, halucinacije, pri~injalo mu se da su oko njega crvi i zmije, da se i sam u njih pretvara, da ga pro`diru i da on pro`dire njih, ali je pre`ivio. Zapamtio je i gorak okus soka iz svjetlozelenih listova drveta, {to ina~e cvjeta malim zelenkastim cvjetovima i rodi crvenim, oko jedan centimetar dugim plodovima.

Nakon nekoliko tjedana iza{ao je iz bolnice, mr{av poput izgladnjelog hrta i nekako raznje`en, kao {to to obi~no bivaju ljudi {to u posljednji ~as umaknu smrti ili velikoj patnji. Javio se Ximeni, rekao joj da dolazi u Bogotu, a ona njemu da ga jedva ~eka, da mu ima ne{to va`no re}i.

Kad je stigao u taj grad {to se smjestio pod samo nebo i gdje su dani vru}i, a no}i hladne, njegova mu je ljubav rekla da je u drugom stanju, a on njoj da je zbog toga sretan i da je `eli o`eniti. Otac Juan, visok, ali okrugao, i pomalo pro}elav, koji je poprili~no nalikovao na svog oca Andreasa, samo {to se doimao nekako izmu~enijim, nije htio ni ~uti da svoju jedinicu dade nekome tko se zove Toni Moremante.

Dodu{e, Ante je Ximeni ve} rekao i svoje pravo ime, da je Hrvat, da je bio u Legiji stranaca i da sada radi kao instruktor specijalaca za francusko Ministarstvo obrane. No to je bila njihova tajna, koju je otac Juan mo`da naslu}ivao, i koja je vjerojatno u njemu poja~avala odbojnost prema mladi}u koji bi dolazio i odlazio, vra}ao se s nekom tajnom u o~ima i koji je gotovo jednako tako pokazivao odbojnost i 108

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ena i k}i

prema njemu. »Ne, ne i ne!«, vikao bi otac, kad bi mu k}i spomenula da }e se ipak udati.

A onda je jednog dana do{la svom tatici i rekla: »Dobro, ako je tako, onda }u se ja ubiti!« Tatica nije mogao vjerovati vlastitim u{ima, pomislio je da se {ali, ali kad je svoju jedinicu pogledao u o~i i vidio da iz njih sijeva hladna i opasna odlu~nost, smjesta se smek{ao.

Ante i Ximena vjen~ali su se bez mnogo predstave, otputovali u Cartagenu, a za koji mjesec rodila im se i k}erkica Ximena. Ante joj je dao ime po majci, koja je bila tako mlada, strastvena i tako odana i koju je volio mo`da i vi{e nego {to je toga bio svjestan.

S ocem Juanom nikako nije mogao uspostaviti kontakt. Bila je to neka vrst mrtvog odnosa koji je trajao. Ali je zato s djedom Andreasom iskovao prijateljstvo, {to je trajalo sve do smrti tog starog momka, koji se dr`ao bolje od vlastitog sina i koji je sa {ezdeset i pet godina mogao satima jahati.

Mo`da je taj ~ovjek, koji je obo`avao prirodu i imao ran~eve vi{e iz hobija negoli iz potrebe, u ovom mladom pustolovu i ratniku prepoznao nekoga u kome je vidio dio svoje prohujale mladosti? Ili nikad ostvarene avanture? U svakom slu~aju, njih su dvojica bili iskreni partneri u toj staroj {panjolskoj obitelji, u kojoj su prgavost, strast, ljubav, ljubomora i velikodu{nost ispleli mre`u `ivota i uzajamnih odnosa.

* * * Ximena i Ante, s jo{ dva mlada bra~na para, bili su na ve~eri u nekom otmjenom restoranu u Bogoti. Dobro su jeli i pili crno vino iz velikih ovalnih ~a{a. A onda, kao da je netko namjerno htio upropastiti atmosferu, u restoran je banula `ena za koju se jedino moglo re}i da je ljepotica kakvu se rijetko, ili nikada, ne vi|a. Njena ljepota bila je toliko rasko{na i toliko provokativna zbog dubokog dekoltea i is109

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ena i k}i

to tako dubokog proreza na haljini du` desnoga bedra, da se cijeli restoran okrenuo kad je u{la. Kao da je neki nevidljivi dirigent udario palicom po pultu. Dama, o~ito svjesna svojih ~ari, sjela je za stol odmah do Ximenina i Antina.

Prekri`ila noge, tako da se prorez na haljini jo{ ja~e i dublje otvorio, pa kao da je se sve to mnogo ne ti~e, zapo~ela razgovor s nekim starcem, koji ju je dopratio i koji se pona{ao, kao {to se pona{aju trgovci umjetnina, naviknuti na remek-djela. Ante je jo{ jednom bacio pogled na tu crnu ljepoticu, vi{e nesvjesno, kao da ga je netko lagano povukao za uho, pa se morao okrenuti, a onda, ni sam ne znaju}i za{to, jo{ i tre}i put.

Tada je Ximena uzela ~a{u s vinom, uspravila se i rekla: »E, sad je dosta!« I prolila mu vino po hla~ama, s pa`njom s kakvom ljudi zalijevaju cvije}e kad im je stalo da voda ne ode izvan tegle. I poput furije izletjela iz restorana. Ovaj se zabezeknuo, nije odmah mogao pojmiti {to se dogodilo, a onda, na brzinu salvetom osu{io hla~e, i posramljen, kako se to samo mo`e biti u Latinskoj Americi, izletio za njom.

Jo{ je ~uo kako mu starac, koji je sjedio s ljepoticom, prijateljski dobacuje:»E moj gospodine, to vam je `ivot!« No} je ve} poprili~no pala i bivalo je sve hladnije. Ximena je skinula cipele i bosonoga tra~ala ku}i, a mu` ju je pratio, bijesan poput risa. Kad ju je sustigao, ve} su bili u vrtu o~eve vile. Nije to bila prva njihova sva|a. Oni su se jednako strastveno voljeli kao {to su se znali i prepirati. Nekad i zbog najmanje sitnice. I tada bi iz te strastvene `ene provalila sudbina jedinice, razma`ene curice koja mora uvijek biti u pravu i kojoj otac, na kraju uvijek popusti. Znala bi i po tri dana ne razgovarati s mu`em, ako se dobro naljutila, a on to nije mogao razumjeti. Te{ko je to podnosio i bojao se takvih scena.

Sada je opet bio u jednoj takvoj situaciji, poku{ao joj je objasniti, malo je i zagalamio, a ona se, brzinom koja je i njega 110

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

@ena i k}i

iznenadila, poput prestra{ene vjeverice popela na avokado.

I zanijemila. Vi{e nije rekla ni rije~i, nije se odazivala na njegove molbe i preklinjanja da si|e dolje, da }e se prehladiti, da mo`e pasti. Samo je {utjela i cvokotala zubima od sve ja~e studeni, a on, ne znaju}i {to da u~ini, poku{ao se nekoliko puta i sam popeti na drvo, ne bi li je spustio dolje. No tada se ona, bje`e}i od njega, penjala sve vi{e, pa je od straha da ne padne, odustajao od te namjere. Kad vi{e ni{ta nije pomagalo, kad je ve} postao o~ajan, prisjetio se djeda Andreasa. Otr~ao je na telefon, javio mu da je Ximena na avokadu, da ne}e dolje, da mo`e pasti, smrznuti se. Djed je rekao: »Dobro, ~ekaj me, dolazim« i sjeo u kamionet, voze}i br`e nego ina~e tih sto i dvadeset kilometara, koliko je dijelilo njegovu ku}u do sinovljeve vile u Bogoti.

Kad je nakon dva sata stigao, Ximena je jo{ uvijek bila na drvetu, a Ante, jednako promrzao, gotovo zavapio: »Pa mogla se ubiti, prehladiti, razboljeti«. Djedovo ko{}ato i dugoljasto lice razvuklo se u osmijeh, pa kao da ga sa`aljeva, odvratio mu: »Ne zna{ ti `ene, ni{ta im ne}e biti, prije }e{ se ti razboljeti«! Onda je {apnuo svojoj unu~ici da si|e, ona je to odmah u~inila, i za pola sata ve} je tvrdo spavala.

Imala je osmijeh na licu, bla`en kao djeca koja su izgubila igra~ku, ali su odmah dobila jo{ ljep{u i jo{ bolju.

Otada su djed i Ante bili partneri, podjednako u sedlu, kada bi danima jahali nepreglednim kolumbijskim prerijama, kao i u obiteljskim poslovima. Djed mu je signalizirao kada su za kupnju bile najpovoljnije dionice u sinovljevoj velikoj i uspje{noj gra|evinskoj tvrtki. Ovaj je to potiho iskori{tavao i s vremenom kupio devetnaest posto dionica. Tek kada ih je ugovorom darovao svoj k}erkici Ximeni, punac je napokon mal~ice od{krinuo srce. »Drago mi je da je to u~inio, pokazao je da je po{ten ~ovjek i od principa«, rekao je k}erki tonom u kojem je bilo vi{e utjehe, nego isprike.

111

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Opet u domovini

U Antinu `ivotu promijenilo se sve, ali i ni{ta. Bio je o`enjen i nakon mnogo godina opet je imao obitelj. No i dalje je ostao profesionalni vojnik: instruktor specijalaca. Odlazio je na duge mjesece u Afriku, u Srednjoafri~ku Republiku i Gabon, pa se opet vra}ao nakratko u Kolumbiju i na posao u Paragvaj.

Sredinom osamdesetih, u Abidijanu, uz koji su ga vezivale najrazli~itije uspomene, upoznao je i jednog krepkog star~i}a, koji je na njega ostavio ugodan dojam. Naravno, u Africi ~ovjek nikad nije siguran koliko je netko star. To se na Afrikancima slabo vidi, pogotovo ako su vitalni. Jednako se te{ko prodire i u karakter.

O tom se starcu nadaleko pripovijedalo da je krvolok i diktator, a imao je izrazito dobro}udne crte lica, `ivahne i znati`eljne o~i, {to su prije odavale inteligenciju, negoli okrutnost. Mo`da je i njegov nizak rast pridonosio takvu dojmu, jer te{ko je zamisliti da bi netko tako malen mogao u sebi sabrati toliko kriminalne energije, koliko se tom ~ovjeku pripisivalo. Ono {to je svakako bila istina, jest to, da se taj, 113

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Opet u domovini

sada ve} ostarjeli pukovnik, nakon {to je u Srednjoafri~koj Republici sredinom {ezdesetih pu~em do{ao na vlast, dao proglasiti carem po uzoru na Napoleona. Je li to napravio iz ludosti, ili zbog pretjerane sklonosti najslavnijem francuskom vojskovo|i, nije uvijek bilo jasno. U svakom slu~aju, ~ovjek je bio na zlu glasu, {to su ga osobito raspirivale multinacionalne kompanije, ali je imao dobro}udno lice i zvao se Jean Bedel Bokassa.

Sjedio je u dru{tvu nekog francuskog ~asnika u presti`nom afri~kom restoranu po imenu Tomat, u samom sredi{tu Abidijana. U tom se restoranu jelo sve, od afri~kih do europskih specijaliteta, a zalazili su ministri i sva ona gospoda dubljeg d`epa i ja~ih dru{tvenih veza. Bokassa je ve} bio nekoliko godina u egzilu, pa je pomalo iz dosade, a svakako i zbog svoje uro|ene otvorenosti, lako i rado sklapao prijateljstva. Pogotovo s vojnicima, jer, ako se izuzmu `ene i jo{ pokoja ljudska slabost, nije bilo ni~eg, {to bi toliko cijenio, kao pravog vojnika. Napokon, i sam je bio vojnik i kao takav svrgnuo je, na samu Novu godinu 1966., legalno izabranog predsjednika dr`ave Davida Dacka. »Va{a ekscelencijo, kako se osje}ate?«, izgovorio je Ante kad su ga predstavili starom diktatoru. »A kako se mo`e osje}ati starac poput mene?«, odgovorio je Bokassa, nasmijav{i se na na~in koji je govorio da ba{ i ne misli ozbiljno to {to ka`e. I uzvratio: »A kako vojni~ki `ivot?« »Kako drugi ho}e«, odvratio je do{ljak.

Onda su popili zajedno pi}e, razmijenili vizit-karte i od tog trenutka prijateljevali puna dva mjeseca. Anti je Bokassa bio zanimljiv i zbog toga, {to je kroz njega mogao upoznati i onaj dio Afrike koji je obi~no skriven vojni~kim o~ima.

Bio je zaista prava enciklopedija.

Znao je sve o onda{njim afri~kim dr`avnicima i intelektualcima i zato ga je rado slu{ao. A ovaj je opet bio zadovoljan da jedan bijeli vojnik pozorno i sa simpatijama slu{a Afri114

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Opet u domovini

kanca kako pripovijeda o slobodi svoje zemlje, o `elji da Afrika sa sebe skine sve kolonijalne i neokolonijalne lance, o afri~koj demokraciji, o dobrom momku Sengoru i istom takvom predsjedniku Obale Bjelokosti. Dakako, i o svim onim pakostima, {to ih je zbog toga morao otrpjeti, uklju~uju}i tu i pri~u kako je oplja~kao zemlju prigodom bijega, odnijev{i sa sobom brdo dijamanata.

Katkad bi Bokassa rekao: ÂťMa nisi ti pravi tubabu, ne nisi!ÂŤ I, doista, Ante se kad{to i nije pona{ao kao pravi bijelac, kao tubabu, nego je u intimnijim prigodama znao nositi i d`elabu i uklopiti se u atmosferu opu{tenog u`ivanja, kakva je vladala u hotelu Stop, kamo su obojica ~esto zalazila. I gdje nisu samo u`ivali u gozbama hladnog egzoti~nog vo}a, {to su podsje}ale na rimske bakanalije. Bili su to dani u kojima je ostarjeli i napu{teni afri~ki diktator nostalgiju potiskivao upravo mladena~kom neodmjereno{}u, a Ante u toj prolaznosti naslu}ivao ljepotu i dra` ovoga svijeta.

* * * Paragvaj je zemlja s pra{umom na trome|i s Brazilom i Argentinom te gotovo teksa{kim prerijama na sjeveru. Antu su osobito odu{evili veli~anstveni vodopadi Kataratas, koji su drugi po veli~ini na svijetu, odmah iza onih Nijagarinih, a tvore ih rijeke Parana i Paraguaya, blizu Resistencije i Corrientesa. Tu je proveo naporne, ali ugodne godine, sve do povratka u Hrvatsku 1991. Odlaze}i u Bogotu kad god je mogao. Tu je nau~io indijanski jezik Guarana, kojim govori osamdeset posto stanovni{tva, premda je {panjolski slu`beni. Dodu{e ne savr{eno, ali toliko da se mogao sporazumjeti. Zapravo, bilo bi to~nije re}i da je nau~io pjevu{iti pri govoru, jer od tog kako pjevu{i{ zavisi i zna~enje rije~i.

Zato se na tom jeziku s malo rije~i mo`e puno kazati, samo treba znati mijenjati intonaciju.

115

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:42 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Opet u domovini

Iz Paragvaja je ~esto odlazio i u Argentinu, osobito u pokrajinu Misiones, odmah uz granicu i u gradi} Iguacu. Tu je znao sjediti u ugodnoj kavani uz rijeku, ~itati novine i u`ivati u samo}i.

Negdje, koncem osamdesetih, opet je bio u toj simpati~noj kavani, kojoj nikada nije zapazio ime. I opet je bezbri`no sjedio i ~itao novine. A onda je slu~ajno podigao glavu i ugledao plo~u s natpisom: El cato Branko. »Ma~ak Branko«, ponovio je poluglasno, kao da `eli biti siguran da je dobro vidio. Okrenuo se lijevo i desno, ne bi li mo`da prona{ao svjedoka, pomisliv{i: »Zar je mogu}e da i u toj zabiti ima na{ih ljudi?« Pola sata kasnije u kavanu su u{la tri starija gospodina od kojih je jedan imao {tap. Bili su odjeveni u svijetla i prozra~na odijela s istim takvim {e{irima na glavi. Djelovali su ulju|eno i dobrostoje}i, a govorili su na nekom jeziku koji je dopirao do Ante kao kakva nejasna melodija, ali u kojoj bi tu i tamo, tako mu se ~inilo, prepoznao poneki ton. To je u njemu pobudilo znati`elju, po~eo je pozornije slu{ati i gotovo se prenerazio. Stara gospoda govorila su jezikom njegova djetinjstva, dodu{e nekom starijom ina~icom dalmatinskog dijalekta, kakav se jo{ mo`e ~uti u starim oto~nim kalama, ali jezikom koji je dobro razumio. I to ovdje u pokrajini Misiones, Bogu za le|ima. O, Bo`e!

Onaj sa {tapom, Stipe, podrijetlom s Bra~a, primijetio je da ovaj u njih zuri kao u svjetska ~uda, pa ga je na {panjolskom upitao: »Gospodine, jeste li odavde?« Ante je rekao da nije, da je iz Europe, a onda je Stipe zapitao: »A jeste li na{?« »Jesam«, odvratio je, po~ev{i razgovor na svom materinskom jeziku, pomalo nesigurno, ali ispunjen nekom sre}om i zadovoljstvom. Kao ~ovjek koji je slu~ajno prona{ao davno zagubljenu nov~anicu. Poslije su zajedno ru~ali, pripovijedali o kojekakvim zgodama iz domovine, jer je Ante, premda ve} vi{e od petnaest godina nije bio doma, za njih imao 116

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Opet u domovini

svje`e vijesti, s obzirom da oni nisu bili u Hrvatskoj vi{e od pedeset-{ezdeset godina. Svi su ti stari momci bili o`enjeni Argentinkama i o domovini pripovijedali vi{e kao o zemlji o~eva i djedova. Ali, govorili su jezikom koji su nau~ili u djetinjstvu i zbog kojeg je Ante jo{ mnogo puta bio kod Stipe na farmi, u pokrajini Misiones, toj zabiti izme|u Paragvaja s jedne, i Brazila s druge strane.

Tu ga je sustigla i vijest o masakru hrvatskih policajaca u Borovu Selu u prolje}e 1991. I premda je ve} dvadeset godina `ivio izvan domovine, i premda ga politika nije osobito zanimala, ipak ga je ta vijest pogodila u srce. Kao da mu je stradao netko poznat, kome se dugo nije javljao, mo`da i prekinuo kontakte, ali sad, kada mu se to dogodilo, nije neka bezimena osoba, nego poznato i drago ime i prezime.

Po~eo je jo{ pozornije pratiti vijesti na CNN-u, ~itati novine i pitati se: »Ako se tamo sprema rat, a ja sam vojnik, profesionalac, smijem li ostati po strani? Re}i da me se to ne ti~e?« U njemu se sve vi{e rasplamsavala `elja za povratkom, da »barem vidi situaciju«. »Tamo je grob moje matere, tamo su mi otac, sestra Anica i bra}a, barem da njih vidim«, govorio je sam sebi.

Prvi je put osjetio potrebu da se pove`e s Hrvatima u Argentini kako bi ne{to vi{e saznao o doga|ajima u Hrvatskoj. ^ak je odlazio u Buenos Aires, u hrvatske iseljeni~ke organizacije. Tu su mu govorili da }e se Jugoslavija raspasti, da doga|aji idu u pravcu finalnog obra~una i stvaranja neovisne hrvatske dr`ave. Prvi put je po~eo politi~ki osje}ati, razmi{ljati o ne~emu {to nije samo pustolovina i vojni zanat. To mu se usvrdlalo u glavu i sve ga vi{e zaokupljalo, pritiskalo i tjeralo da ode »barem vidjeti {to se doga|a«.

Vrijeme je letjelo, a on je stigao jo{ samo srediti papire i provesti dva tjedna s malom Ximenom i djedom Andreasom na njegovu ran~u u Kolumbiji. Iz Buenos Airesa poletio je za Amsterdam, pa otuda za Zagreb. Ratnik je opet stigao u 117

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Opet u domovini

grad u kojem je neko} davno nakratko i{ao u osnovnu {kolu. Bio je po~etak lipnja 1991., ulice su mirisale na lipe, a u zraku se osje}ao pritisak, kao pred eksploziju.

118

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

S aerodroma Pleso Ante je u Zagreb stigao taksijem. S taksistom nije razgovarao, samo ga je pitao za neki bolji hotel.

Ovaj mu je preporu~io Palace i on se, nakon malo vi{e od pola sata vo`nje, na{ao na Zrinjevcu. Iza{ao je iz automobila s oskudnom prtljagom i bez i~ega {to bi moglo upu}ivati na to da je profesionalni vojnik. Pogledao je prema Jela~i} placu, ali se nije zadr`ao na plo~niku. Brzo je u{ao u hotel, ostavljaju}i za sobom vedar i topao dan. Ali i sparinu koja je odisala nekom te`inom i op}om zabrinuto{}u, {to se gotovo mogla opipati rukama.

Ve} je na aerodromu primjetio neobi~nu atmosferu. Nije bilo one opu{tene vedrine, {to obi~no vlada na takvim mjestima. Zebnja se uvukla u ljude i kao da se sa znojem iz njih isparavala, tvore}i s toplim i vla`nim zrakom te{ku nebesku kapu {to je pritiskala grad i njegove stanovnike. Hrvatskom se {irila srpska pobuna, a JNA ju je uklije{tila poput oraha kojeg `eli slomiti. Svijet je od svega okretao glavu: diplomati su govorili da sve to izmi{ljaju novinari, da zapravo ni~eg nema, i da valja spasiti Jugoslaviju.

119

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

Ali u ljudima je tinjala i neka nada da do najgoreg mo`da ne}e do}i, da }e na kraju netko mo}an i dobar, ili barem pravedan, pomo}i, kao {to dobar div poma`e u bajci, kad nevolja preraste snagu pravednika. Ta je nada tjeskobu dr`ala na uzdi, pa su ljudi djelovali nekako utonulo u sebe, ali nipo{to izgubljeno ili demoralizirano. Prije kao netko, tko, dodu{e, `eli izbje}i nevolju, jer znade da joj se ne}e lako othrvati, ali zbog toga ne mijenja put kojim je krenuo. Sve se to uskovitlalo u tom zagreba~kom danu, u tom pritisku, u toj te{koj sparini, {to ju je udahnuo, u{av{i u Palace. Ali je ipak bio sretan da je ponovno tu, u domovini.

Prve dane provodio je u hotelu, u {etnjama gradom i u ~itanju novina. Slu{ao je vijesti, snimao situaciju. I navikavao se na vlastiti jezik, kojim godinama nije govorio, kojeg nije slu{ao, nego ga je samo nosio u sebi, kao {to putnik nosi neraspakiranu prtljagu. A onda je jednog dana oti{ao u Vukovarsku, u MUP, prijavio se kao dragovoljac, i u formulare, {to ih je dobio, upisao: »profesionalni vojnik«. To ga je dovelo u Sabor, do Josipa Perkovi}a i Gojka [u{ka.

Prvi ga je primio s osmjehom i nekako prijateljski, a drugi je bio namrgo|en, {utljiv i hladan. S nakostrije{enim i karakteristi~nim obrvama te dubokim borama na licu, {to su na prvi pogled bile u skladu s op}im dojmom, no ako bi ~ovjek pa`ljivije zagledao, opazio bi u njima neku prigu{enu du{evnost, mo`da i suspregnutu emociju, poput zvuka koji putuje iz daljine, dolazi, ali ne sti`e. Kad je ~uo da se radi o profesionalcu, [u{ak je kratko rekao Perkovi}u: »Ovog ne u Kumrovec, nego Luci}u«. To je zna~ilo da Ante ne}e u postrojbe Zrinski, odnosno, Frankopan, u koje su dotad i{li profesionalni vojnici, nego u 1. brigadu Zbora narodne garde, koja je bila u formiranju i ~ije je zapovjedni{tvo bilo na Sljemenu, sa zapovjednikom Josipom Luci}em.

Odmah je imenovan na~elnikom za operativno-nastavne poslove 1. brigade, {to je zapravo zna~ilo da treba u njenu 120

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

sklopu stvoriti jednu izvidni~ko-diverzantsku postrojbu, ja~ine satnije. Ali s kim? I s ~im? Od opreme nije bilo gotovo ni~eg, jedva najoskudnije pje{adijsko naoru`anje, s ne{to malo protuoklopnih sredstava, kao {to su to bile zolje i ose, ali bez ure|aja za no}no promatranje, sustava veze i mno{tva drugih stvari {to tvore opremu pripadnika takvih snaga.

A tek momci! Bili su to dragovoljci iz svih dru{tvenih slojeva, jedno {areno dru{tvo koje o ratovanju nije imalo pojma, razli~ito kao i odje}a u kojoj su do{li. Zajedni~ka im je bila samo `elja da brane domovinu. Pa makar i ne bili svjesni {to to zapravo zna~i. Luci} je dao suglasnost, a Ante je po~eo mijesiti to tijesto bez germe. Na Sljemenu, u Domu sindikata i u Tomislavcu, samo petstotinjak metara zra~ne linije od postrojbi JNA, koje su tada jo{ bile stacionirane u blizini televizijskog oda{ilja~a.

Pokraj sindikalnog doma izgradio je improvizirani poligon za obuku, koji je bio jednako smije{an u odnosu na prave takve poligone, kroz koje je sam pro{ao, i kasnije na njima obu~avao druge, kao {to je to bila situacija u kojoj se na{ao.

U vremenu, za koje nije znao koliko ga ima, morao je stvoriti izvidnike-diverzante, koji ne}e imati svu potrebnu opremu i naoru`anje, ali }e se, ~im na to prisile prilike, morati suprotstaviti do zuba naoru`anoj armiji, s profesionalnim kadrom i nesvakida{njim potencijalom brutalne odlu~nosti.

Prvi put pred sobom nije imao sve {to je potrebno, prvi put su pred njim stajali mladi}i, nedorasli zada}i {to ih je ~ekala. To ga je brinulo, to je u njegovu svakodnevicu unosilo nemir. Zato se odlu~io na dril bez predaha, da se u roku, koji mo`e biti ve} sutra, ne{to napravi od tih hrvatskih boraca. Da se nau~e orijentirati na terenu, kretati u napadu i obrani, danju i no}u, obaviti diverzantske zada}e, i da izgledaju kao vojnici. O{i{ani, zategnuti, tvrda i ozbiljna lica.

Neki to nisu izdr`ali, drugi su odlazili, ali je na Sljemenu sve stalno bilo u pogonu. Tu se jedan ~udesni kolektivni en121

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

tuzijazam utiskivao u vojnu vje{tinu, poput smjese za ukra{avanje licitarskih srca: takore}i jednim potezom.

* * * Snage Banjalu~kog korpusa, oja~ane 63. padobranskom brigadom iz Ni{a, zapravo srpskim specijalcima, te dijelom vojne policije, koncentrirale su se izme|u lijeve obale Save i kanala Strug, na potezu Stara Gradi{ka – Nova Varo{. Taj je teren dijelom mo~varan i lako se brani i kontrolira zbog strmih obala kanala, koji je prirodna zapreka i istodobno dobra za{tita. Od lijeve obale prostire se gusta slavonska {uma, po imenu Pra{nik, u dubinu od kakvih desetak kilometara, sve do autoputa Zagreb – Lipovac.

General Milan Uzelac, koji je zapovijedao Banjalu~kim korpusom, imao je namjeru izvesti napad du` komunikacije Stara Gradi{ka – Oku~ani, kako bi presjekao autoput Zagreb – Lipovac te se spojio s dijelovima oklopnih snaga Bjelovarskog garnizona, kojima je zapovijedao pukovnik Milan ^eleketi}, a koje su zauzele polo`aje u podru~ju Pakraca i Oku~ana. Time bi se stvorile pretpostavke za prodor u pravcu Virovitice i presijecanje Hrvatske na dva dijela.

Tako je planirano u Beogradu, a posao je trebala olak{ati i ~injenica da je lokalno srpsko pu~anstvo, tijekom povla~enja JNA iz Slovenije, bilo naoru`ano do zuba i `eljno borbe.

Krajem kolovoza 1. brigada dobiva zapovijed da se prebaci u to krizno podru~je, kako bi se oja~ala obrana lokalnih hrvatskih snaga i policije te osujetio planirani udar Banjalu~kog korpusa. Nakon izvi|anja terena, ljudstvo i oprema preba~eni su u Novu Gradi{ku. Tu se uglavnom i smjestila ve}ina snaga, ~ekaju}i uvo|enje na polo`aje, {to je tako|er trebalo u~initi diskretno i uz sve mjere opreza i sigurnosti.

Ali jedan dio brigade, ja~ine bojne, smjestio se u Motel, uz sam autoput. Momcima se ~inilo da su imali sre}u, jer kom122

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

for je za ratne uvjete bio solidan, bilo je vode i WC-i su radili, a Pra{nik je bio na dohvat ruke.

A onda se sve odigralo u tren oka. Rano ujutro drugog dana, dva su miga doletjela jednako brzo kao {to su i ispustila smrtonosan teret. Jedna je bomba pogodila u samo ljudsko meso. Svitao je vedar i sun~an dan, s pone{to zaostale magle, koju je eksplozija raznijela kao i prozore, {to su zajedno s okvirima letjeli zrakom. Tu strahovitu lomljavu, {to je u hipu proparala u{i i zatim jednako brzo nestala, nadomjestio je smrtni hropac i jauk ranjenika. Momci su umirali poput muha koje nisu imale {ansu ni poletjeti. Pedeset du{a izba~eno je iz stroja, a s njima i zapovjednik bojne. Kasnije se govorilo da su to bila vremena kada se hrabrost pla}ala neiskustvom.

Unato~ tomu 1. se brigada, pod okriljem {ume i no}i, uspje{no razmjestila na polo`aje du` linije Nova Gradi{ka – naplatne ku}ice Nova Varo{, te na crti Bogi}evci – {uma Pra{nik – Nova Varo{. A onda su se izvi|a~i-diverzanti po~eli danono}no ubacivati u neprijateljsku zonu, ometaju}i snage generala Uzelca u pripremama za odlu~uju}i napad.

Ante je sudjelovao u tim akcijama. Kada su ru{ili most na Strugu vodio je sedamnaest diverzanata, najbolje izvje`bane borce sa Sljemena, {to su sa sobom teglili sto i pedeset kilograma eksploziva. Cilj je bio jedan od mostova na kanalu, kako bi se onemogu}io prodor neprijateljskih tenkova i pje{adije. I{li su kroz {umu, po te{kom terenu, punom jaraka i vododerina. Ante je namjerno izabrao lo{e vrijeme: ki{u i izmaglicu, kada je najlo{ija vidljivost, a neprijatelj trom od sivila i pospanosti. Imali su i vodi~a, doma}eg ~ovjeka, bez kojeg bi na tom te{kom terenu s mukom prona{li put.

Bio je to neki lokalni Srbin, po imenu Stevo. Seljak, ali i krivolovac, pa je poput divlja~i poznavao svaku stopu terena.

A tako je nekako i izgledao. Sa svojih pedesetak godina djelovao je `ilavo i istrenirano, bio brz i spretan, i to se vidjelo 123

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

po na~inu na koji se kretao. Ali i {utljiv i precizan, kao da ga vodi instinkt. Njegova dva sina bili su borci u 3. gardijskoj brigadi. Jedan je i te{ko ranjen, ostav{i invalid.

Za Stevom je i{ao Ante, a u borbenom rasporedu i ostali.

Kad su do{li do mosta, koji se nalazio izme|u Nove Varo{i i Stare Gradi{ke, brzo su postavili eksploziv, a onda je uslijedila eksplozija, pa tutnjava, prasak vode i neko olak{anje u du{i. Prevelike sre}e nije bilo, jer svi su ti uspjesi u to doba bili pod lo{im znakom hrvatske inferiornosti srpskom oklopu i tehnici.

Ipak, otimalo se vrijeme, odga|alo najgore. Rujan se ve} razmahao, a iz jo{ tople slavonske zemlje isparavala se vlaga, pa su {ume mirisale po nekoj bla`enoj zapari. Za takvog jednog dana snage 1. brigade, {to su ih tvorile 3. satnija 2. bojne te satnija za posebne namjene (Antini izvi|a~i-diverzanti), s nekoliko doma}ih vodi~a, krenule su u napad na pontonski most, koji je bio malo bli`e od onog sru{enog. Iz pravca sela Pivare kroz {umu Pra{nik. Napad je, prema planu, koji je na~injen u kriznom {tabu u Novoj Gradi{ki, trebao uslijediti u {est sati nave~er.

Ante i Jozo Mili~evi} sa svojim su snagama sat vremena prije po~etka napada stigli na nekih sedamdeset metara od kanala, u borbenom rasporedu iz tri pravca. U nakani da pri~ekaju jedan sat i da se onda iznenada i svom silinom sru~e na neprijatelja. U tom trenutku odnekud je me|u neprijateljske vojnike doletio njihov oficir i zaderao se kao da ga je uhvatio histeri~an napad: »Spremaj se brzo, u {est sati dolaze usta{e da vas pobiju«, dometnuv{i jo{ bjesnije, »majku im usta{ku«.

Te su se posljednje rije~i izgubile u `amoru {to je prostrujao kanalom, onda su se za~uli motori tenkova i zveket pje{adijskog oru`ja. Trenutak iza toga uslijedila je i vatra iz topova. Netko je u hrvatskim redovima viknuo »izdaja«, poslije ~ega je zapo~elo ubrzano povla~enje. Kada su odmakli do124

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

voljno daleko, za~ula se i te{ka psovka, pa gotovo s nevjericom prosiktano: »Mogli smo svi izginuti, da se onaj nije onako derao!« Kasnije se ustanovilo da je jedan Hrvat u Kriznom {tabu u Novoj Gradi{ki Srbima dojavio vrijeme napada. Kad su ga uhitili, doznalo se i to da je u Oku~anima imao brata, koji je bio oficir JNA. Anti su jo{ u Zagrebu rekli da se mora ~uvati, paziti kamo ide i {to radi, jer da su KOS i UDB-a i te kako aktivni. Sabor je dodu{e 25. lipnja proglasio nezavisnost, ali je Hrvatska, pod pritiskom Zapada, bila u nekom zamrznutom stanju, s JNA na le|ima, s Mesi}em i Markovi}em u Beogradu, a s KOS-om i UDB-om u Zagrebu. Saznao je i za aferu [pegelj i da se taj hrvatski general morao u vlastitoj zemlji skrivati pred neprijateljskom vojnom policijom.

I uzeo je to ozbiljno. ^ak do te mjere da nikome nije rekao da je iz Pako{tana, nego je govorio da je iz Kor~ule. Zbog toga se nije javljao ocu i bra}i, boje}i se da ih ne izlo`i opasnosti. Mislio je da za to uvijek ima vremena i da su sada pre~i poslovi pred njim.

Ali da }e do`ivjeti takvu izdaju, to nije slutio ni u primisli.

Bilo mu je jasno da ih je spasio slu~aj, jer da nisu ~uli zapovijed onog srpskog oficira, mogli su za samo nekoliko minuta svi izginuti, kao ze~evi natjerani na lova~ke pu{ke.

Rat u Hrvatskoj u tim danima nije poznavao pravila. I on je to brzo shvatio. Otada je akcije, {to su u Kriznom sto`eru planirane za jutro, izvodio, bez da je to itko znao, uve~er, dvanaest sati ranije. Na taj je na~in oslobodio selo Gre|ane. Tu je zarobljeno dosta neprijateljskih vojnika, a jedan od njih, neki ~asnik, star oko trideset godina, koji je bio ranjen, ali se dr`ao vojni~ki, zabezeknuto je priznao: »A mi smo vas o~ekivali u {est sati ujutro!?« Jednako je tako oslobo|en i ^ovac.

Punih petnaestak dana boji{te je na tom prostoru vrilo poput vode u loncu. ^im bi jedan mjehuri} izronio na povr{i125

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:43 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

nu, nestaju}i u vru}oj pari, ve} bi na njegovo mjesto dolazio drugi. To je generala Uzelca nerviralo i usporavalo, ali nije moglo iscrpsti snagu njegovih postrojbi.

Petnaestog rujna, u kasnijim popodnevnim satima, zapo~eo je napad iz smjera Stare Gradi{ke. Topovi su cijelu no} `estoko tukli po crti hrvatske obrane, koja se nalazila na pravcu Nova Gradi{ka – Bogi}evci – Pivare – Pra{nik – Nova Varo{ – Gre|ani – ^ovac. Borce je to iscrpljivalo, jer ih je dr`alo u stalnoj napetosti i budne. Bilo je ranjenih i mrtvih, a najgore je bilo {to se nije imalo ~ime uzvratiti. Osim minobaca~kih bitnica i ne{to protuoklopnih sredstava za blisku borbu, hrvatski borci drugo nisu imali.

Ante je slutio da se ne{to sprema i da najgore tek dolazi.

Pred zoru ti su se napadi poja~ali. Svanuo je tmuran i maglovit dan, a s njime i tenkovi i srpska pje{adija. Hrvatske su se snage o~ajni~ki branile, nastoje}i zaustaviti sav taj ~elik {to se na njih sru~io. Gubici su stra{ni, ranjenike se iznosi na rukama, jer nema sanitetskih vozila, posvuda krv, jauci, psovke i zastra{uju}e brektanje tenkovskih motora.

A onda, kad je taj srpski Golijat svoju te{ku {apu pritisnuo hrvatskom Davidu na prsa, s le|a ga je dohvatio pukovnik ^eleketi}, udaraju}i iz pravca Oku~ana. Prva brigada, zajedno s lokalnim postrojbama, na{la se u poluokru`enju, iscrpljena, izranjavana i u smrtnoj opasnosti. Bitka je bila izgubljena.

Jedini izlaz da se brigada spasi, bila je {uma Pra{nik, pa odatle u Novu Gradi{ku. General Uzelac uo~ava taj manevar i tamo {alje Ni{lije, srpske specijalce. I tada po~inje borba prsa o prsa, ~ovjek na ~ovjeka. Ante i momci sa Sljemena protiv elitnih ni{kih padobranaca. Za to vrijeme hrvatske se postrojbe izvla~e, nose}i sa sobom ranjene i mrtve. Borba je krvava, gine se s jedne i druge strane. Ni{ki specijalci postaju oprezniji, jer su ih iznenadili ti golobradi momci iz 1. brigade. Dobiva se na vremenu, a spas je na dohvatu. U 126

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

kasnim ve~ernjim satima Pra{nik su napustili i posljednji hrvatski borci. Ostali su samo mrtvi, koje se nije moglo iznijeti. Pala je tiha no} na ranjenu slavonsku zemlju.

General Uzelac bio je zadovoljan, jer je uspio svoje snage povezati sa snagama pukovnika ^eleketi}a i presje}i autoput Zagreb – Lipovac na pravcu Stara Gradi{ka – Oku~ani.

Ali za tu operaciju mu je trebalo mnogo vi{e vremena nego je planirao. Punih sedamnaest dana za samo deset kilometara osvojenog prostora! To ga je grizlo, to mu nije dalo da se osje}a dokraja pobjednikom. Po~eo je i sumnjati da ne{to ipak nije u redu kad ga je ta, gotovo goloruka Hrvatska, toliko zadr`ala.

Nakon dva dana Ante se, zajedno sa svim zapovjednicima 1. brigade, te diverzantima, ponovo vratio u Pra{nik. [uma je bila pod potpunom kontrolom neprijatelja, ali u njoj su le`ali i mrtvi hrvatski borci. Do{li su po te mladi}e, kao {to su prije toga obi{li ranjene u Novoj Gradi{ki. Bio je to moralni imperativ, tako razumljiv i tako prirodan, da nikakva opasnost nije od njega mogla odvratiti. Bio je to i na~in da se ne bude pora`en, nego samo `estoko udaren. Jer tko riskira `ivot za mrtve, toga ne mo`e pobijediti nikakva sila.

On i njegovi suborci to su osje}ali, kao {to ~ovjek, kad se uspravi, osje}a da lak{e di{e.

Uz stari slavonski hrast, {to je oko sebe prosuo bezbroj `irova, licem utonulim u li{}e i humus, le`ao je i mladi} koji se prije dvije no}i juna~ki borio sa srpskim specijalcima. Ali nije pao od njihove ruke. Pogodila ga je krhotina projektila to~no izme|u vrata i lijeve lopatice. Le`ao je s tom te{kom i dubokom ranom, kao da je srastao sa zemljom. Bio je jedan od najboljih na Sljemenu, porijeklom Slavonac ili Hercegovac, ali je `ivio u Zagrebu, negdje preko Save. Bio je lud za motorima i brzinom, volio je `ivot i to se vidjelo po njegovu razvezanom osmjehu, njegovim velikim crnim o~ima. I godinama: jedva je navr{io dvadesetu. Ante ga je odmah 127

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

prepoznao i nekako mu se u~inio jo{ mla|im no {to je bio, gotovo kao dijete. A kroz glavu mu je proletjelo: »Nije dospio po{teno ni zakora~iti u `ivot.«

* * * Na izmaku ljeta, kad se rat u Hrvatskoj zahuktavao, a europski diplomati u Bruxellesu i Londonu smi{ljali nemogu}e planova za mirno rje{enje krize, premo} JNA i lokalnih ~etnika u odnosu na hrvatske snage bila je enormna. Novogradi{ko boji{te to je zorno pokazalo. Topni~ki i raketni udari, podr{ka iz zraka, tenkovi i oklopna vozila ru{ili su i razarali sve pred sobom. Hrvatski branitelji pru`ali su otpor, brane}i se o~ajni~ki i nerazumljivo hrabro.

Antu je to, kao profesionalnog vojnika, iznenadilo i fasciniralo. To ga je vezalo uz suborce na na~in koji dotad nije upoznao. Iako mu je u svakom trenutku bilo jasno u kakvom su stra{nom i inferiornom polo`aju, ta hrabrost i taj zanos, ta nesalomljiva volja da se pru`i otpor i tamo gdje bi to s ~isto vojnog gledi{ta bilo besmisleno, u njemu je stvarala ~udesno raspolo`enje, optimizam i elan koji ga je cijelog pro`imao.

Kao da se na{ao u nekoj veli~anstvenoj avanturi u kojoj romanti~ni ratnici, no{eni nekom ludom vjerom i pravdom, vode bitku na `ivot i smrt protiv nadmo}ne i stra{ne vojne ma{inerije, bez osje}aja i emocija, spremne da sve pred sobom spali i da pritom ni okom ne trepne. Bili su to mjeseci u kojima se posvuda u Hrvatskoj ginulo kao nikad poslije, sve do pada Vukovara i kraja te krvave i herojske 1991.

Osje}ao je da je i njega, koji je ve} dva desetlje}a bio profesionalni vojnik, navikao na sve {to donosi i odnosi rat, obuzela ta, kako je znao re}i, »pozitivna ludost«, to zra~enje energije, {to je zemlju i ljude pretvaralo u jednu volju i jedno raspolo`enje. Bez te romantike, bez te ludosti, nitko se ne bi usudio suprotstaviti toj ~udovi{noj mo}i JNA. Pone128

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Srcem protiv ~elika

kad mu se ~inilo da se u to umije{ala i neka vi{a sila, jer kako ina~e objasniti tu vjeru da se mo`e pobijediti jedna takva sila, kad je razum govorio da su {anse, pogotovo u tim prvim danima, bile ravne nuli? Kako objasniti tu neuni{tivu romantiku i poslije toliko izgubljenih bitaka? Poslije okupacije jedne tre}ine zemlje? Tu vjeru da si ipak pobijedio, ako si ~etnike i JNA samo zadr`ao koji dan du`e, negoli su planirali? Kako objasniti ~injenicu da su u danima, kad se ginulo takore}i iz sata u sat, na boji{nicu pristizali stalno novi dragovoljci, s vedrinom i zanosom koji je morao preneraziti i najtvr|eg neprijatelja? A {to se s vremenom po~elo i doga|ati.

Ta snaga srca u taj je neprijateljski ~elik unosila sve ve}i nemir, da bi ga s vremenom i impresionirala i po~ela pla{iti.

Ante je to osje}ao i to mu je davalo snagu kakvu nikada i nigdje nije osjetio. Ni na jednom rati{tu svijeta. I zato nije razmi{ljao o upravo apsurdno neuravnote`enom odnosu snaga na boji{nici, o svijetu koji je Hrvatskoj nametnuo embargo na kupnju oru`ja, o diplomatima koji su sanjali da se sve ~im prije okon~a, pa da opet bude mir, makar to bio samo mir hrvatskih grobi{ta. Ne, bio je pozitivno lud kao i njegovi suborci.

129

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Plavi puch u klopci

Nakon {to su JNA i lokalni Srbi presjekli autoput kod Nove Gradi{ke, udari na Novsku bili su svakim danom sve ja~i.

Dijelovi 1. brigade ZNG-a, s tamo{njim lokalnim snagama, branili su taj grad, udaljen samo stotinjak kilometara od Zagreba, kako su znali i umjeli. Hrvatska vojska bila je tek u nastajanju i u tim danima djelovala je, u odnosu na mo}nu JNA, kao malo bolje izvje`bano lova~ko dru{tvo.

Cilj Beograda je bio da se Novska zauzme po svaku cijenu, ~ime bi se otvorio put prema Kutini. Zagreb bi tada bio na dohvat ruke i na dometu dalekometne artiljerije. Zbog toga je, kad je boji{nica uzavrela do biti ili ne biti, i predsjednik Tu|man do{ao u Novsku. U ratnoj odori, sa svojim generalima i ~lanovima vlade, kako bi borcima digao moral i nedvosmisleno dao znati naciji da se upravo tu brani srce Hrvatske.

Ali stanje je bilo lo{e, jer su hrvatske snage bile pod stalnom topni~kom vatrom neprijatelja, dodatno iscrpljivane i u~estalim prodorima oklopnih snaga i pje{adije. Gubici su bili veliki, koordinacija i ustroj slabi, a stanje na boji{nici najve}im je dijelom zavisilo od sposobnosti, ili nesposobnosti za131

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Plavi puch u klopci

povjednika manjih formacija. Jedina svijetla to~ka u tom krvavom i dramati~nom hrvatskom rujnu i listopadu bila je ta, {to srpski pje{ak, premda je iza sebe imao zastra{uju}i oklop i topni~ko-raketnu podr{ku, nije bio dovoljno efikasan. Kao da su ga paralizirali entuzijazam i herojstvo hrvatskih lova~kih dru{tava! ^etvrta vojna sila u Europi imala je svoju Ahilovu petu.

Krajem listopada Ante s dijelovima 1. brigade odlazi u Novsku. Zada}a mu je bila da preuzme zapovjedni{tvo u zoni odgovornosti od samog grada do sela Bro~ica i Jasenovca. Dijelovi 1. brigade, {to su tamo ve} bili, zajedno s pri~uvnim postrojbama i lokalnom policijom, bili su toliko iscrpljeni i na izmaku snaga da su popustili i disciplina i organizacija. Kao u ~ovjeka, koji cijelu no} vozi auto i pred zoru otupi, izgubiv{i osje}aj za prostor i distancu.

Kad je do{ao u zapovjedni{tvo u Novsku, predo~ena mu je karta s ucrtanom linijom hrvatske obrane, rasporedom i broj~anim stanjem postrojbi. Bila je to klasi~na primopredaja, {to se obi~no obavlja u jutro, kako bi novi zapovjednik jo{ istoga dana mogao na terenu provjeriti i obi}i ono {to je vidio na zemljovidu. I, dakako, upoznati se s konfiguracijom zemlji{ta i svim ostalim detaljima va`nim za raspored snaga i organizaciju boji{nice.

Jesen je ve} zakora~ila u Slavoniju, dani su bili kra}i i sivi, ki{a je ~esto padala, a zemlja razmek{ana i te{ka za hodanje.

Novi zapovjednik je htio jo{ za ~istog dana obi}i boji{nicu, pa nije gubio vrijeme. ^im je iza{ao iz zapovjedni{tva, odmah je sa sobom uzeo Gavrana, diverzanta Ru`icu i Matuzana, te jednog lokalnog vodi~a. Gavran (Damir Tomljanovi}) je tada bio zapovjednik u Bro~icama i prvi put je s Antom i{ao u jednu akciju. Dr`ao je va`an nadvo`njak u blizini sela, pa je stoga i sam bio zainteresiran da vidi raspored i ja~inu snaga na boji{nici. Ukrcali su se u d`ip koji je i sam bio legenda. Bio je to plavi policijski puch, onaj isti koji 132

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Plavi puch u klopci

je stradao u Osijeku kad je JNA iza{la iz vojarne i tenkovima projurila gradom. Jedan je tenk tada najprije zgnje~io fi}u, {to su uhvatile i televizijske kamere, a zatim je topovsku cijev zario i u karoseriju toga plavog policijskog pucha, baciv{i ga u jarak kao stare ga}e. Ali motor je ostao netaknut, pa kad je puch stigao u Zagreb, Ante mu je dao odrezati gornji dio karoserije, jer se nije mogla popraviti. Ostalo je samo prednje staklo, za ~iji je okvir bila zavarena `eljezna plo~a, {to ju je sa stra`nje strane pridr`avao jedan nosa~.

Na tu je plo~u montiran pje{adijski mitraljez, pa je d`ip izgledao kao oni pustinjski 4x4. Za onda{nje prilike solidno vozilo.

S momcima je u obilazak krenuo oko pola devet ujutro, a u pola dva poslije podne bio je pri kraju: kod `eljezni~kog mosta, {to se nadvio iznad kanala Strug, kojeg je ve} upoznao na novogradi{koj boji{nici. Negdje izme|u sela Bro~ice i Jasenovca.

Tu je bila jedna satnija zagreba~kih de~ki, koja je izdr`ala `estoke udare, ali je ostala na nogama. »Momci, tamo iza mosta nalazi se jo{ jedna na{a postrojba, je li?«, zapitao je Ante, tonom koji vi{e konstatira, negoli tra`i odgovor. Napokon, tako je bilo ucrtano na karti i tako mu je re~eno prigodom primopredaje. »I mi smo tako ~uli, ali nikoga ve} odavno nismo vidjeli«, odgovorio je neki momak, napraviv{i lice kao da `eli re}i: »Tako je to danas tu, {to mo`e{«.

Ante, koji je bio za volanom, polako je krenuo dalje, dobaciv{i »O.K.«. Ali ne{to mu je bilo ~udno. Kao da ga je ne{to spopalo, {to mu je, negdje u podsvijesti, ~eprkalo po mozgu. Vozio je oko pedeset kilometara na sat i bio napetiji nego li obi~no. Pred njim je Jasenovac, a sa strane uz cestu gusto {ipra`je i tamni grmovi kakvi prili~e kasnolistopadskom slavonskom sivilu i blatu. U jednom trenutku, na udaljenosti od oko stotinjak metara, u~inilo mu se da je, s lijeve strane puta, primijetio neku plavu sjenu kako se po133

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Plavi puch u klopci

makla, ili ~ak {mugnula u grm. Ili je to mo`da bio samo privid? Halucinacija kakva spopadne sasvim zdrave ljude kad su odve} napeti?

No, ono svrdlo u mozgu, {to ga je cijelo vrijeme mu~ilo, nije imalo nikakvu dilemu: munjevito mu se sunovratilo u nogu i on gotovo na mjestu zako~i. Istog trenutka ~ulo se kome{anje i `amor me|u Srbima. Zasjeda je propala. U istoj sekundi prema puchu je doletjela vatrena kugla koja je pala metar ispred haube.

Bila je to kumulativna mina ispaljena iz ru~nog baca~a. Ona ne ubija {rapnelima, nego oko sebe `ari i pali poput pakla. »Smjesta van«, zaderao se, sko~iv{i iz d`ipa. Za njim su kao udarene teniske loptice sko~ili i ostali. Ravno u jarak. Srbi su zapucali iz svih cijevi, meci su poput bi~a parali zrak, a druga tromblonska mina proletjela je kroz otvor za prozor na lijevim vratima sablasno napu{tenog pucha. Istog trenutka oko tridesetak Srba krenulo je u napad, poku{avaju}i opkoliti pet hrvatskih boraca.

Po~inje borba ma~ke i mi{a. Ante daje nare|enje da se povla~e prema Bro~icama, i to kroz {ikaru koja je jedini spas, ako ga uop}e ima. Sva petorica ostaju zajedno, kako bi se lak{e branili. Prvi su Srbi ve} prili~no blizu, na nekih dvadeset do trideset metara. Nare|uje da se bacaju ru~ne bombe. Srbi tako|er uzvra}aju ru~nim bombama, a onda na udaljenosti od deset do petnaest metara dolazi do borbe prsa u prsa. Prvi napad je odbijen.

Srbi imaju gubitke, trebaju ne{to vremena za novi udar. Za to vrijeme progonjeni pu`u kroz {ikaru koja ih bode i dere poput bodljikave `ice. Pa opet ustaju i bore se. Srbi se opasno pribli`avaju. Vi~u: »Tu su!« »Imamo ih!« »Opkolite ih, majku im usta{ku!« »Evo, evo, dr`'te ih!« »Pucaj, sad pucaj!« Ante osje}a da ne}e mo}i predugo izdr`ati, jer Srbi navaljuju u valovima. Jedina je sre}a da im te`ak teren i gusta {ikara ne omogu}avaju da napadnu frontalno, nego u grupama, 134

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Plavi puch u klopci

kako se uspijevaju probiti. Do kanala Strug je oko tristo metara i on daje zapovijed da se povla~e u tom pravcu. Ako se dokopaju kanala onda su spa{eni, jer s druge su strane obale hrvatske postrojbe.

Tada Srbi poku{avaju bo~ni prodor s lijeve strane. Hrvati uzvra}aju kratkim rafalima i bacaju drugu seriju od po dvije ru~ne bombe. ^uju se jauci i psovke, Srbi su opet na ~asak odba~eni. I opet puzanje, kao kroz krhotine stakla, pa skokovi i borba, pa puzanje... To traje ve} dobrih sat i pol. A onda, kao da im ne{to nije jasno, Srbi su stali.

Pauza nije trajala predugo, ali dovoljno da Ante, Gavran, Ru`ica, Matuzan i vodi~ predahnu i opet povjeruju da jo{ ima nade. I dovuku se do kanala. U trenutku kad su se po~eli prebacivati preko nasipa, s hrvatske strane boji{nice, s udaljenosti od dvjesto do tristo metara, za{tektali su snajperi.

Ve} se pro~uo glas da je zapovjednik Gotovina, zajedno s momcima, upao u zasjedu, da je likvidiran ili zarobljen, pa su hrvatski snajperisti bili uvjereni da se to ~etnici prebacuju preko nasipa. Tada s momcima ska~e u kanal i bje`i podjednako od Srba kao i od svojih, kojima ne mo`e javiti o ~emu se radi, jer je za vrijeme borbe izgubio opremu za vezu.

Sve bacaju u vodu, ostavljaju samo dva okvira municije i automatsko oru`je. Plivaju, pa hodaju po dubokom i te{kom mulju, pa opet plivaju u pravcu Bro~ica. Voda je hladna, a s jedne i druge strane nasipa snajperisti ~ekaju da netko prerano iza|e van. Oko osam sati nave~er, poput promrzlih poljskih mi{eva, izlaze iz vode.

Bro~ice su sablasno prazne, ali i bezopasne. Neprijatelj je s onu stranu `eljezni~kog mosta, broji ranjene i mrtve i psuje idiota koje je bezrazlo`no zaustavio plavi puch stotinu metara prerano. Onda ispaljuje dvije tenkovske granate, od ~ije detonacije Gavranu puca bubnji}. Osim {to su bili izgrebeni i izderani poput prasadi kad pro|e kroz trnje, bila je to jedina ozbiljnija ozljeda {to su je zadobili u tom boju sa ~et135

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Plavi puch u klopci

nicima. ^udo od kojeg je ve}e bilo samo iznena|enje kad je zapovjednik Gotovina banuo u zapovjedni{tvo u Novskoj.

Tamo je ve} bio Marijan Marekovi}, koji je doletio iz Lipovljana, gdje je obna{ao du`nost zapovjednika operativne grupe 1. brigade. »Evo ga, tu je«, uzviknuo je zabezeknuto Marekovi}, s o~itim olak{anjem pri du{i. »Tamo, prema Jasenovcu, nema na{ih, kako je ucrtano na karti«, dometnuo je umjesto odgovora mrzovoljno Ante, znaju}i da tu informaciju nisu imali u zapovjedni{tvu, jer su pri~uvne postrojbe, koje su trebale dr`ati taj dio boji{nice, samoinicijativno napustile polo`aje. I dodao: »Tako je to, na `alost!« Iste no}i, oko tri sata ujutro, nekoliko hrvatskih momaka neprimjetno je pre{lo preko onog istog mosta. Plavi puch jo{ je stajao na cesti, pomalo ranjen od pucnjave, ali `iv.

Pod okriljem magle {to se potiho spu{tala i on je vra}en na hrvatsku stranu.

136

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:44 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tenkisti u lisicama

Ako se Zagreb branio u Novskoj, Novska se branila u Starom Grabovcu. To je tipi~no slavonsko selo, koje bi u Dalmaciji svakako bilo pristojan gradi}, no ovdje to nije tako.

Dvije do tri tisu}e stanovnika, {to su prije rata `ivjele u ku}ama s jedne i druge strane ceste, takore}i do prvih dvori{ta u Novskoj, nisu marili za to.

Selo le`i na jedinom tenkoprohodnom putu za Novsku i Kutinu, {to u vojnoj terminologiji zna~i: na cesti preko koje mo`e pro}i oklop, tenkovi i sve ostalo. Pogotovo u jesen, kad je zemlja raskva{ena i nalikuje tijestu, pa sve {to na nju za|e, u njoj i ostaje. Bilo preduboki trag, bilo snaga i energija. Zbog toga je JNA stalno tukla i granatirala Stari Grabovac, nasrtala na prvu crtu obrane i na svaki na~in poku{ala ovladati tim prostorom.

Izvela je i ~etiri velika i odlu~na udara u kojima je, uz pje{adiju, {to je nadirala iz pravca Donji i Gornji Raji}i – Kri~ko brdo, sudjelovala i po jedna tenkovska satnija. S desetak tenkova tipa T-55 i T-34. Nakon {to bi srpsko topni{tvo cijelu no} mrcvarilo hrvatske snage, rano ujutro, kad magla 137

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tenkisti u lisicama

nije pregusta, ali je jo{ ima dovoljno da pru`a neku vrst zaklona, u napad bi obi~no krenule dvije do tri srpske pje{adijske satnije, ra{irene u prostoru lijevo i desno od tenkova, {to su, stvaraju}i zaglu{nu i zastra{uju}u buku, nadirali cestom. Pje{adija bi tenkovima {titila bokove, a ovi pje{adiji otvarali put, ru{e}i i uni{tavaju}i sve pred sobom.

Ante je obranu postavio tako da je ispred prve crte prostor osigurao protupje{a~kim i protuoklopnim minama, a uz cestu, nasuprot tenkovima, postavio najhrabrije i najbolje zapovjednike. Ne{to dublje u selu bile su raspore|ene pri~uvne snage, sa spretnim i brzim borcima, ~ija je zada}a bila da munjevito uska~u, ako bi negdje po~ele pucati hrvatske linije, nasr}u}i na neprijatelja lijevim ili desnim obuhvatom. No bit obrane bila je u tomu da se odmah na po~etku, {to je br`e mogu}e, pogode prvi i zadnji tenk.

Zato su tu i bili najsposobniji zapovjednici desetine, voda i satnije. Jer ako bi to uspjelo, ostali bi se tenkovi zaglavili, ne bi mogli brzo ni naprijed ni natrag, i tada bi, ako bi posade imale slabe `ivce, nastajala panika. Poput ze~eva, {to su ~uli lave` lova~kih pasa, tenkisti bi po~eli bje`ati, ostavljaju}i obezglavljeni ~elik, kao {to zmija ostavlja staru ko`u.

Taj prizor, koji su hrvatski borci svaki put uspjeli uprili~iti, izazivao bi paniku i me|u pje{a{tvom. Gubici su znali biti veliki na obje strane, ali Stari Grabovac nikada nije pao. Usprkos jo{ uvijek velikoj nadmo}i JNA i lokalnih ~etnika u tehnici, oklopu i artiljeriji. Hrvatske postrojbe bile su bolje naoru`ane osama i zoljama, te ostalim protuoklopnim sredstvima, logistika i ustroj bili su tako|er bolji, negoli na novogradi{kom rati{tu, {to je, uz sve ve}u izvje`banost, igralo zna~ajnu ulogu. U ratu se brzo u~ilo i snalazilo, uo~avala slabost neprijatelja, pogotovo ako su ti deficiti bili psiholo{ke naravi.

Prigodom jednog takvog odlu~uju}eg napada, hrvatski su branitelji uspjeli pogoditi dva juri{na tenka. Zadnji nije 138

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tenkisti u lisicama

uni{ten, ali je svejedno nastala panika me|u neprijateljskim vojnicima, pad morala, i na kraju je i ta bitka dobivena. Kad su, zatim, zavirili u spaljenu utrobu tog ~elika ruskog podrijetla, branitelji Grabovca nisu mogli povjerovati vlastitim o~ima: voza~ tenka i cilja~ bili su lisicama vezani za upravlja~ i top! Toliko su njihovi ~asnici vjerovali u te jadnike, njihovu hrabrost i motivaciju.

Rat je ulazio u svoj najkrvaviji mjesec, Svi Sveti su pro{li, a s njime i {ansa da se odr`e Jugoslavija i vojska, ~iji su ~asnici svoje vlastite ljude slali u bitku u lisicama. Vukovar je krvario i bio na izdisaju, Dubrovnik bombardiran. Grobovi su pokrili Hrvatsku, ali je nadolaze}i Bo`i} obasjavao nadom i vjerom ljude {to su sve to izdr`ali i izdr`avali.

* * * Sve {to ~ovjeka ne ubije, u~ini ga sna`nijim. Tako je i s vojskom. Dijelovi prve brigade, {to su s ostalim postrojbama dr`ali boji{nicu od Novske do Bro~ice, sve su vi{e iz obrane prelazili u napad. Nadolaze}a zima usporavala je JNA, a i u pozadini se lak{e disalo. Srpski snajperisti, koji su iz nebodera u Novskoj tukli po Antinim borcima, kad bi JNA sprijeda udarala svom `estinom na Stari Grabovac, bili su osuje}eni. Moglo se mirnije prema Kri~kom brdu, jednom gustom {umovitom predjelu, visokom mo`da {esto do sedamsto metara.

Vojskovo|e ka`u da tko dominira visinom, dominira i nizinom. Ante je to znao i zato je poduzeo sve da iz tog te{kog i hladnog kraja, gdje je zimi uvijek puno snijega, istjera ~etnike. Samo se pje{ak mogao probiti po tom terenu, oklop tu nije imao {to tra`iti, i to je bila velika prednost. Tu je ~ovjek dolazio do izra`aja, njegova snaga i motivacija, njegov ratni~ki karakter.

Hrvatske postrojbe brzo su ovladale tom uzvisinom i time stekle znatnu takti~ku prednost. Neprijatelj nikada nije 139

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tenkisti u lisicama

znao na koju }e se stranu sru~iti, u kojem }e pravcu izvesti udar. A to je velika psiholo{ka prednost, jer protivnik je u stalnom i{~ekivanju, a ti bira{ vrijeme i mjesto, za{ti}en gustom {umom, jarcima i visinom. Aktivnost hrvatskih snaga svakim je danom sve vi{e rasla, prepadi na neprijateljsku logistiku i snabdijevanje bili su sve uspje{niji. A Ante osje}ao da su stvoreni nu`ni preduvjeti za prve ozbiljnije ofenzivne akcije.

Snage 1. brigade udaraju u pravcu Donjih i Gornjih Raji}a prema Oku~anima i Pakracu i do po~etka prosinca osloba|aju sela Bair, Popovac, Donje i Gornje Kri~ke, Liva|ane, Brezovec i Korita. Time je stvorena jedinstvena crta obrane Novska-Pakrac. Te`i{te hrvatske ofenzive sada se prenosi u pravcu sela Bijele Stijene, nedaleko Oku~ana.

Ali cijena u ljudskoj patnji nije bila mala. Uo~i napada na Donje i Gornje Kri~ke, Ante je u izvi|anje poslao trojicu svojih momaka, kako bi dobio informacije potrebne za planiranje operacije. Me|u njima bio je i jedan sedamnaestogodi{nji momak iz Bosanske Posavine, koji je pro{ao izvi|a~ko-diverzantsku obuku na Sljemenu. Bio je sitan rastom i djelovao prili~no slaba{no, ali je u stvarnosti bio veoma `ilav i izdr`ljiv. Kao dobar odrasli mu{karac. Jedino ga je odavalo gotovo dje~a~ko lice iz kojeg su izbijale prve dla~ice brade.

Budu}i da se dugo nisu vra}ali, Ante je odmah naredio ~i{}enje terena. Prona{li su ih oko dva kilometar od baze na Kri~kom brdu. Mladi} je le`ao razapet na jednom trupcu, vezan i iznaka`en kao da su na nj nasrtale divlje i gladne zvijeri. Odrezana nosa i jezika, i{~upanih genitalija, rasporena trbuha i iznaka`enih udova. Cijelo mu je tijelo bilo u ranama, kao da su ga ga|ali kopljima. Bilo je o~ito da su ga, za razliku od druge dvojice, uhvatili `iva i na njemu se upravo sotonski i`ivljavali.

140

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tenkisti u lisicama

ÂťOdve`ite gaÂŤ, naredio je kratko Ante i onda osjetio vlastito srce, kao da se u njemu ne{to prevrnulo, kao neki neodre|eni pritisak, {to se zatim brzo preto~io u nepokolebljivu volju da se smjesta djeluje, da se svojim vojnicima poka`e da na ovom svijetu jo{ ima pravde, da ubojice i krvnici takvog kova ne mogu ostati neka`njeni.

Uzeo je sa sobom diverzante i jo{ se istog dana ubacio u neprijateljsku pozadinu, osam do devet kilometara od hrvatske crte. Pothvat je bio rizi~an i zato je osobno htio zapovijedati akcijom. Cilj je bio ru{enje mosta izme|u Donjih i Gornjih Raji}a i pravca Raj~i}i – Bijele Stijene.

Taj je most za Srbe bio veoma va`an, jer je preko njega i{la logistika i snabdijevanje upravo onih punktova koji su bili na ni{anu skorih hrvatskih ofenziva. U toj je akciji sudjelovao i Werner Ili}, Hrvat koji je do{ao iz Amerike. Imao je tada oko sto i dvadeset kila, te{ko je podnosio brze mar{eve, jer je bio ne samo prete`ak nego i veoma visok i korpulentan. Noge su mu bile pune krvavih `uljeva, ali je sve to stoi~ki izdr`ao i kasnije postao jedan od najboljih boraca.

U trenutku kad je Ante zapovjedio da se aktivira eksploziv, na most se dokoturala i manja kolona vozila. Nekoliko sati kasnije, srpski su izvori javili da je s mostom u zrak odletjelo i vi{e njihovih vojnika, te jedan visoki ~asnik. Stari ratnik je na tu vijest samo uzdahnuo, kao ~ovjek koji je do`ivio satisfakciju, ali tugu nije pre`alio.

141

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Skliske ~izme

Hrvatska ofenziva u zapadnoj Slavoniji bila je sve uspje{nija, pa je u Zagrebu donijeta odluka da se te`i{te operacija prenese prema Bijelim Stijenama, selu iznad Oku~ana. Ante se pripremao za napad s utvr|enih pozicija na Kri~kom brdu. U Lipovljanima, gdje je bilo zapovjedni{tvo operativne grupe, obe}ali su mu topni~ku podr{ku i jedan vod tenkova. Ali kad je 11. prosinca, u ranim jutarnjim satima, po gustoj magli i studeni, zapo~eo napad, od voda tenkova ostao je na raspolaganju samo jedan T-55, dok su se druga dva pokvarila i ostala neupotrebljena. Ni topni{tvo nije u~inilo bogzna {to, bilo je vi{e psiholo{ka, negoli stvarna potpora. Bila su to vremena kad je Hrvatska vojska svoje redove tek po~ela popunjavati oklopom, ali je sve to bilo jo{ u nekoj romanti~arskoj fazi, nedovoljno logisti~ki uvezano i integrirano, s momcima koji su tek pekli zanat. No i taj jedan tenk bio je vi{e nego nijedan. Hrvatski pje{ak, koji je nosio glavni teret borbe, sada je imao osje}aj da nije posve gol i neza{ti}en. Kao kad u snje`noj me}avi ~ovjek dobije kapu, ali ne i rukavice.

143

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Skliske ~izme

Od Kri~kog brda do sela Raj~i}i, koji su na pravcu prema Bijelim Stijenama, ima oko deset kilometara. Ante je sa svoje ~etiri pje{adijske satnije prodirao kroz taj gusto {umovit teren, razvijaju}i snage u prostoru kao {to guska, kad napada, {iri krila i iste`e vrat.

Oko deset sati ujutro prve linije neprijatelja ve} su probijene. JNA i ~etnici kaoti~no se povla~e, a on ih goni prema Raj~i}ima, ne daju}i im ni trenutak da predahnu. U tom naletu, poput kakvog gorostasa, koji u trku ramenima ru{i sve {to mu je na putu, ulazi u Raj~i}e i osloba|a ih.

To je selo bilo strate{ki va`no, jer je otvaralo put prema Bijelim Stijenama, dok je s druge strane omogu}avalo dominaciju nad selima razbacanim du` pravca Donji i Gornji Raji}i – Oku~ani.

U tim okr{ajima, u kojima je hrvatski pje{ak pokazao sav svoj veli~anstveni potencijal, istakli su se kasnije legendarni zapovjednici u 1. brigadi: Tomo Medvjed, koji je dva puta ranjen, Gavran koji je mnogo kasnije poginuo te Ivica Perkovi}. Svi su oni bili zapovjednici satnija, {to su svojom snagom i spretno{}u, taktikom i manevrom u prostoru, mrvile srpske postrojbe. Pogotovo tamo gdje oklop i avijacija ne bi mogli do}i do izra`aja, a topni{tvo obaviti svoj ubita~ni posao.

Srpske snage u neredu su napu{tale prostor oko Raj~i}a i u trenutku kad su bile pred definitivnom kapitulacijom, stiglo je poja~anje. Oko jedan sat popodne helikopteri JNA izveli su desant, ubacuju}i pri~uvne snage u hrvatsku pozadinu i na desni bok. S namjerom da zaustave daljnje hrvatsko prodiranje prema Bijelim Stijenama. Iz helikoptera su isko~ili mladi}i ~iji je izgled govorio da su posebno izvje`bani borci. Svi odreda sna`ni i gipki, mnogi sa {ubarama na glavi na kojima je bio veliki znak bijelog orla. Neki su imali i bradu, tradicionalnu oznaku ~etni{tva.

144

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Skliske ~izme

Kao konj, {to juri kroz {umu i odjednom osjeti da se pribli`avaju vukovi, Ante je smjesta reagirao. Njegove su se snage ionako odve} rastegnule, jer su velikom brzinom osvajale teren. Ve} su iza{le iz Raj~i}a, gone}i neprijatelja. Pritom im je donekle bio siguran samo lijevi bok. A i no} se pribli`avala, pa je bilo va`no zauzeti sigurnu poziciju. Zato daje zapovijed za povla~enje na plato, jednu uzvisinu na rubu sela, gdje se moglo dobro utvrditi i sigurno preno}iti. Kad su se hrvatske snage po~ele vra}ati, Perkovi} je sa svojom satnijom udario na neprijatelja, koji je ugro`avao hrvatski desni bok. U tom krvavom obra~unu dobio je rafal u trbuh, te{ko je krvario i svakako bi zaglavio da ga njegovi suborci nisu uspjeli brzo izvu}i, prebaciti hitno na Kri~ko brdo, pa otuda u Kutinu i Zagreb.

Taj, za hrvatske snage spasonosni, manevar brzo uo~ava neprijatelj, pa u pozadinu, u jednu gustu {umicu ispred platoa, kojeg je Ante htio dose}i, ubacuje dvadesetak Belih orlova. Bili su to sve odreda dobro naoru`ani i izvje`bani specijalci, koji su trebali zadr`ati hrvatske snage dok ne do|e poja~anje. A to je zna~ilo smrtnu opasnost. Jer izme|u te {umice i mjesta na kojem su se gomilali hrvatski borci, bila je ~istina, doslovno brisani prostor, duga~ak kakvih sedamdeset-osamdeset metara.

Dok su Beli orlovi bili u {umarku, povla~enje hrvatskih snaga du` jedinog {umskog puta, desno od njih, nije bilo ni sigurno ni mogu}e. Ali ni dulje ostati na sada{njem mjestu nije se moglo, jer su Srbi po~eli tu}i topovima i minobaca~ima. Situacija postaje kriti~na kao u {ahu, u kojem igra~ lako dobiva partiju, a onda protivnik povu~e potez koji odjednom sve dovodi u pitanje. U Anti se u tom trenutku probudio instinkt ratnika, onaj osje}aj koji ti govori da nema ve}e opasnosti od oklijevanja ili ~ekanja, i da je svojevoljni skok u pakao manje stra{an od pakla u koji te drugi baci.

145

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Skliske ~izme

Negdje je oko dva sata poslije podne. Ve} se sluti magla, a za njom i skori mrak. To se mora izbje}i po svaku cijenu, jer u magli i no}i, u ovakvim uvjetima, postrojbe mogu zaglaviti. I on donosi odluku. Izabire dvadeset najboljih boraca iz izvi|a~ko-diverzantske satnije, desetoricu raspore|uje sa svoje lijeve, a drugu desetoricu s desne strane. Kratko im obja{njava {to valja ~initi, a onda daje zapovijed za juri{.

Preko brisanog prostora ravno na Bele orlove u {umarku.

Tr~e u pognutom polo`aju i tuku iz automatskog oru`ja, posebno prilago|enog za blisku borbu. Beli orlovi uzvra}aju snajperima i kratkim rafalima. Meci lete na sve strane, od praska se ne ~uje prasak. Neki hrvatski borci ve} su pogo|eni i le`e s du{om na ustima na prokletoj pustopoljani, ali ostali tr~e dalje, ska~u i bacaju se poput divljih ma~aka, pucaju. Ve} su na kakvih dvadeset pet metara od Belih orlova.

Anti se na putu gotovo isprije~ilo sanitetsko vozilo. Bilo je uni{teno, a na otvorenim lijevim vratima visio je, nekako zaglavljen, ranjeni hrvatski borac. Vi{e puta pogo|en, pa se nije mogao pomaknuti, baciti na tlo i tako se zakloniti. ÂťPomozi mi da se zaklonimÂŤ, zaurlao je mladi}, kad se ovaj u trku pribli`io. Ne zaustavljaju}i se, Ante u lijevu ruku premje{ta F.A.L., jedno ubojito automatsko oru`je, i nastavlja pucati u pravcu Belih orlova, a desnom grabi momka i baca ga na zemlju. Pri tom se, zbog zamaha, za osminu kruga okrenuo na desnu stranu. U tom trenutku metak ga poga|a u izlo`eni bok, ali tik iza kosti, u samu stra`njicu.

Zrno je pro{lo kroz debelo meso na lijevoj, a iza{lo van na desnoj strani, milimetar od debelog crijeva. Iz ~etiri rane, {to ih je to jedno zrno prouzro~ilo, potekla je krv. Od udarca metka na{ao se na podu. Kao da ga je netko udario toljagom. Noge su mu po~ele trnuti, a onda i le|a. Sama rana ga nije boljela, a i da je, za bol ne bi imao vremena. Brzo okre}e F.A.L. u pravcu protivnika, koji puca na njega i na momka iz sanitetskog vozila, i rafalom ga poga|a u grudi. Za ne146

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:45 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Skliske ~izme

koliko minuta okr{aj je bio okon~an. Svi Beli orlovi iz {umarka su likvidirani, njih dvadeset i jedan, dok je na hrvatskoj strani palo devet boraca.

Uskoro je na brisani prostor stigao i onaj ispravni tenk. Ranjeni zapovjednik se pridigao i pridr`avaju}i se za nj lagano krenuo u pravcu platoa. Borba je jo{ potrajala neko vrijeme, hrvatske snage ovladale su terenom i zaposjele predvi|enu crtu za utvr|ivanje, spojiv{i se istodobno s ostatkom snaga na Kri~kom brdu.

Oko {esnaest sati poziva k sebe sve zapovjednike, daje posljednje upute i naredbe. Tada osjeti slabost, {to ga je i prije spopadala, ali sada nekako vi{e iznutra, kao da }e se uru{iti.

Poput stropa oronule ku}e, {to ju je prodrmusao potres. ÂťDaj mi cigaretuÂŤ, rekao je tonom u kojem se osje}ala sva ta nemo} i malaksalost. Pritom se, kao da ~uva snagu, nikome posebno nije obratio. Samo je ispru`io drhtavu ruku, primakao cigaretu ustima, sa~ekao da mu je netko zapali, a onda polako i duboko udahnuo prvi dim. U tom mu se trenutku smra~ilo pred o~ima. U onom djeli}u sekunde, prije nego li je utonuo u posvema{nji mrak, osjeti da mu se u ~izmama nekako skli`e, pa se tomu malo i za~udio.

Kad su ga izuli i ukrcali u sanitetsko vozilo, u ~izmama je bilo krvi za jednu dobru transfuziju. Iz Kutine je preba~en na Rebro u Zagreb. Tu je ostao tri dana, a onda je, na vlastiti zahtjev, oti{ao na daljnje lije~enje u stacionar u Vrap~u.

Sedamnaest dana le`ao je na trbuhu prikovan za krevet, s drenom u ranama.

Na novsko-pakra~koj boji{nici, poslije njegova ranjavanja, intenzitet djelovanja hrvatskih snaga se smanjio, pa su na tim polo`ajima po~etkom 1992. do~ekane i snage UN-a.

Ante je pak diplomatsko priznaje Hrvatske proslavio na {takama. Hrvatska je bila u nezapam}enoj euforiji, jer je san svih snova bio ostvaren: zemlja je obranjena u jednom neravnopravnom i krvavom ratu i jo{ k tomu me|unarod147

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Skliske ~izme

no priznata kao dr`ava! A on se, pak, nakon dugo vremena mogao opustiti i odmoriti. Prostrijeljene stra`njice, ali ina~e sasvim dobro.

* * * Jednog jutra, uz pomo} {taka, vukao se hodnikom stacionara u Vrap~u. I{ao je na telefon, htio se javiti zapovjedniku Luci}u. Kad je do{ao do jedne klupe, na kojoj su sjedila ~etiri prili~no krupna momka, netko mu je dobacio: »Bok, Ante«. Letimi~no ih je pogledao i jednako uzvratio: »Bok, momci«. Mislio je da su to de~ki koji su s njime ratovali u Slavoniji, pa sada nekog ~ekaju.

Ot{epesao je na telefon, a kad se vra}ao, oni s klupe opet su ponovili: »Bok, Ante«. Htio je opet uzvratiti sa: »Bok, momci«, ali je prije toga mal~ice bolje pogledao. Jedno lice mu se u~inilo nekako poznatim. Sve je odgovaralo, samo je bilo mnogo ve}e, nasa|eno na sna`an vrat i tijelo kao u mladog bivola. Jo{ je jednom pogledao, a onda, kao da to netko drugi umjesto njega ka`e, upitao: »Jesi li to ti Boro«?

Ovaj se nasmijao i, pridi`u}i se, odvratio: »A tko bi bio«!?

Onda je, onako krupan, dohvatio Antu u zagrljaj, a i ovaj njega skupa sa {takama.

Bio je to susret bra}e nakon punih dvadeset godina. Izme|u njih, za svo to vrijeme, bila je samo jedna razglednica napisana iz Legije stranaca i ono {to su nosili u srcima. Boro je bio tako|er vojnik i nekako je do~uo da mu je brat, ne samo u Hrvatskoj, nego i ranjen na slavonskom rati{tu. S trojicom starih Antinih prijatelja do{ao je u Zagreb, da vidi starijeg brata, o kojem se u ku}i govorilo, s nekom pritajenom nadom, kako }e se jednog dana svakako vratiti. Kad ga pustolovine umore. Ostali su zajedno dva sata, gledaju}i se, kao {to djeca gledaju drage osobe, i pripovijedaju}i jedan drugome o stvarima koje ljudi, iz iste obitelji, obi~no dobro znaju.

148

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

A, vratio si se ku}i!

Ako u sije~nju u Maksimiru ima malo dulje snijega, onda je gotovo sigurno da }e velja~a biti hladna i sun~ana. Zagreb se sa Sljemena tada doima kao da ga je naslikao de Cirico: nekako nepomi~an u svojoj udaljenosti, gotovo usamljen i kristalno sjajan. Kao da je hladno sunce palo na Savu i mutnu vodu pretvorilo u zlatno-`utu koprenu, {to iz dubine obasjava grad, poput kakve goleme kazali{ne pozornice bez glumaca. No ~im se ~ovjek spusti, pa kod [estinskog lagvi}a uroni u promet, ima osje}aj da je grad odjednom nestao, a ostali samo prolaznici, tramvaj na Mihaljevcu i drvored starih lipa {to pada prema Zvijezdi. Velja~a tada izgleda kao obi~na siva zima bez snijega.

Ali tih je dana bilo druk~ije. Ljude je obasjavala nada i obuzimalo uvjerenje s kojima se mogao mjeriti samo ponos ~ovjeka koji je u~inio veliku stvar. Zemlja je bila obranjena i premda je tre}ina teritorija ostala pod okupacijom, nitko nije sumnjao da je rat ipak dobiven. Napokon, nije se dogodilo ono {to se proteklih mjeseci moglo ~itati u velikim europskim novinama: da }e Hrvatska za nekoliko tjedana biti zga`ena, a srpski tenkovi usred Zagreba. Dodu{e, general 149

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

A, vratio si se ku}i!

Bobetko, koji je po stasu nalikovao Napoleonu, i imao gromovitu narav, galamio je radi izdaje u Kostajnici i zbog 102. brigade, koja je, kako je govorio, nepotrebno zaglavila na Kupi. A Vukovarci o~ajavali, jer je pao njihov grad, za koji su bili uvjereni da se mogao odr`ati. Strasti su klju~ale, emocije se uspaljivale, a na povr{inu izbijali sukobljeni interesi. No sve se to gubilo u taktovima Danke Deutschland.

Vanceov plan i diplomatsko priznanje dr`ave stvorili su predah, {to je vra}ao snagu i budio nove nade. Kao u boksa~a koji se jedva odr`ao na nogama, ali je onda do{ao k sebi i sad s novim elanom i zagri`eno{}u ulazi u nastavak okr{aja.

Ante se posve oporavio od ranjavanja i po~etkom velja~e postao zamjenikom zapovjednika specijalnih snaga Glavnog sto`era. Nadre|eni mu je bio njegov stari prijatelj iz Legije stranaca, general Ante Roso, koji je bio ne{to stariji od njega i s kojim je pet godina zajedno ratovao po Africi.

Roso je u Legiji bio na glasu kao izvrstan poznavalac sustava za protuoklopnu borbu, a suborci su ga voljeli zbog njegova ~vrsta karaktera, besprijekornog vojni~kog dr`anja i vedre i opu{tene naravi.

Njih su dvojica imali zada}u da u Glavnom sto`eru bolje organiziraju i usklade razli~ite postrojbe specijalaca, koje su tijekom rata nastajale na razli~ite na~ine i u razli~itim uvjetima. Bilo je to {areno dru{tvo koje je trebalo unificirati, podvr}i istom tipu discipline i zapta, izvje`bati za posebne zada}e. Najgore je pro{lo, ali rat ni izdaleka nije bio zavr{en. Bio je samo odgo|en i premje{ten. Dubrovnik je ostao u klije{tima Crnogoraca i ~etnika iz Trebinja, a Hercegovina ugro`ena od Kninskog korpusa, kojim je zapovijedao ozlogla{eni general Mladi}, te napadnuta iznutra od tamo{nje JNA i bosanskih Srba. Plo~e su se na{le u zoni `ivotne opasnosti, a i udar prema Splitu nije se mogao isklju~iti. Vrilo je kao u loncu, u kojem jo{ nema dovoljno 150

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

A, vratio si se ku}i!

pare da podigne poklopac, ali se ve} jasno ~uje njegovo podrhtavanje.

Ante je negdje do travnja ostao u Glavnom sto`eru, a onda, kad je kod Livna situacija uzavrela toliko da je u zrak mogao odletjeti i poklopac, oti{ao u taj hercegova~ki gradi}.

General Bobetko osobno ga je imenovao zapovjednikom snaga HVO-a Op}inskog sto`era, sa zada}om obrane {ireg prostora Livna, od surih dinarskih vrleti pa do sela Malovani. Bobetko se spremao na osloba|anje Dubrovnika i Prevlake, pa je na ovim prostorima valjalo po svaku cijenu osujetiti poku{aje neprijatelja da probiju boji{nicu u pravcu Vaganj-Sinj i na drugoj strani Bu{ko jezero pravac Trilj, a onda i dalje prema Splitu. U protivnom bi ofenziva na jugu bila ugro`ena, jer bi neprijatelj mogao Hrvatsku ucjenjivati izravnim topni~kim udarima po Splitu.

S druge strane, stari general je bio uvjeren da prijeti i druga opasnost: ako bi Kninski korpus zauzeo Livno, s lako}om bi izbio u {ire podru~je Neretve i odsjekao hrvatske snage.

Tada bi jug Hrvatske bio izgubljen, a zemlja presje~ena u svom mekom trbuhu.

Na putu za Livno Ante se odlu~io sko~iti do Pako{tana. Otkako se vratio u Hrvatsku, tamo jo{ nije odlazio. Nije se javio ni ocu, ni djedu i baki u Tkonu, ni bra}i i sestri Anici.

Jedino se u Zagrebu vidio s bratom Borisom, a ne{to kasnije i sa starim prijateljem iz djetinjstva, @eljkom Kurtovom, kojeg su svi zvali Bu{, a koji ga je tako|er prona{ao u Vrap~u. Ni njega nije vidio punih dvadeset godina i nije mu se javljao, premda su nekad bili nerazdvojni.

Bu{ je imao vrlo prgavu i arogantnu narav, volio se tu}i, a i znao se tu}i, jer je bio prava gromada ve} kao momak i dovoljno vrele krvi da je i za najmanju sitnicu znao eksplodirati. Smirio bi se tek kada bi nekome dobro naravnao rebra, ili sam dobio po glavi. Ali s druge strane, bio je i ostao vje~no dijete. U dubini du{e dobri~ina i pomalo naivan. No 151

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

A, vratio si se ku}i!

nipo{to glup. Zato je i dogurao do zapovjednika bojne u zadarskom zale|u i pokazao se kao dobar vojnik. Antu to nije iznenadilo, jer je u tom divljem stvorenju uvijek vidio i onu drugu stranu njegove prirode, stranu koja ga je tjerala da voli cvije}e, da se njime bavi i kasnije od toga i `ivi.

Bu{ mu je nekako na poseban na~in donio Pako{tane u Zagreb. Kao kad po mirisu ne~ijih prstiju znade{ da je pojeo ~okoladu. Doga|aji iz djetinstva uskrsnuli su u naj`ivljim bojama, a saznao je i za tragi~nu sudbinu Sre}ka.

Nakon {to je otplovio u svijet na Jeli Topi}, i Sre}ku se ponovno vratila stara kura`a i `elja za pustolovinama, pa je i on oti{ao u mornare. Plovio je na nekom starom teretnjaku, koji je, kako se govorilo, potonuo pod neobi~nim okolnostima. Ta ga je vijest pogodila, ali vi{e od tuge za starim prijateljem, osjetio je neku nelagodu zbog, kako mu se u~inilo, neobja{njive, a opet neumitne, sudbine.

* * * Kad ~ovjek s magistrale dolazi u Pako{tane, mora skrenuti desno na asfaltirani put koji je s jedne i druge strane ure{en tipi~nim mediteranskim drvoredom. Ubrzo mu se s lijeve strane uka`e nogometno igrali{te lokalnog kluba, onda skre}e lijevo, pa nakon kratke vo`nje desno i ve} je u samom sredi{tu mjesta, nadomak rivi. Tu je, malo povi{e, i ku}a djeda [ime, a ni`e, vi{e ulijevo, o~eva ku}a, {to ju je sagradio po povratku iz Zagreba. Ta se ku}a danas doima kao mediteranska vila, ne ba{ prve kategorije, vidljivo dogra|ivana, ali s lijepim vrtom i vi{estoljetnom crnikom, koja svojom kro{njom pravi hlad ispred ulaza, koji je gotovo sakriven s lijeve strane, tako da se pro~elje s polukru`nim balkonom doima reprezentativnije.

Ante je u{ao u Pako{tane s osje}ajem momka koji se s djevojkom rastao prije mnogo godina, pa joj se sada vra}a kao zreloj `eni. Sve je bilo isto kao i onog dana kad je prije dva 152

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

A, vratio si se ku}i!

desetlje}a autobusom krenuo za Zadar, a opet je sve bilo druk~ije. Prijatelji su postali odrasli mu{karci, sagra|ena je nova riva i lukobran, ali su mirisi borova i pogled na more ostali isti. Isti je ostao i otac, koji je jednako malo govorio kao i prije i jednako prikrivao emocije. ÂťA, vratio si se ku}i! Eto, vidi{ÂŤ, rekao je otac, kad je ovaj u{ao u ku}u. Odmah je shvatio da mu otac `eli re}i kako je to tako, da se svatko uvijek vra}a doma, jer to je kao zakon.

Nema veze {to te nema pola ili ~etvrt stolje}a, ali kad se vrati{, vratio si se doma. I vratio si se zato, jer je to tako.

Bio je to susret dvojice mu{karaca, kao {to je i njihov davni rastanak to tako|er bio. Bez mnogo rije~i, bez sentimenata, ali s nekom sli~nom vibracijom u du{i.

Oti{ao je i do djeda i bake na Pa{man, posjetio bra}u, ali nekako mu je posebno va`no bilo da ode mami na grob. Da se pomoli za nju, koja je svoj `ivot dala za njegov, koja ga je mo`da svojim zagovorom svo to vrijeme ~uvala, i koja je u njemu uvijek ostala `iva, premda je se jedva sje}ao.

Zbog nje je vjerojatno toliko volio i svoju sestru, koja je sad ve} bila odrasla `ena i imala troje djece. Dva sina i jednu k}er, ba{ kako su to imali i njihovi roditelji. Najstarijem je sinu dala ime Ante, po bratu, koji se sada pojavio i kojeg, kad je do{ao k njoj u Zadar, gdje je `ivjela, od suza nije mogla dobro ni vidjeti. Samo ga je zagrlila, jecaju}i poput prepla{enog djeteta, koje dodu{e znade da vi{e nema razloga za strah, ali se ne mo`e smiriti. A njemu se ta odrasla `ena u~inila gotovo istom kakvu ju je ostavio na autobusnom kolodvoru, kad je nespretno mahala rukom. Bile su to one iste crte lica, ona ista blagost, one iste mamine o~i, {to su ga susretale na pu~ini, u d`ungli i u pustinji.

153

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

Prilike na livanjskom boji{tu bile su veoma dramati~ne. Hrvatske su snage na Kupresu do`ivjele te`ak i mo`da nepotreban poraz. Stradalo je mnogo vukovarskih boraca, koji su poslije pada svoga grada do{li ovamo kao dragovoljci. U Mostaru je tako|er bilo dramati~no. Uz to, neprijatelj je poku{avao ovladati dolinom Neretve i udariti u pravcu ^itluka te na Metkovi} i Plo~e. To je prisililo generala Bobetka da u {iri prostor sela Slip~i}i prebaci jednu bojnu 4. brigade ZNG-a, jer je dobio podatke da je pukovnik Perak, ~ije je zapovjedni{tvo bilo u ^itluku, u dosluhu s KOS-om. On je, u trenutku udara, neprijatelju trebao prepustiti taj prostor {to bi imalo dramati~ne, a mo`da i nepopravljive posljedice po jug Hrvatske. Stari general je oprezno izveo operaciju premje{tanja, ali je Perak osjetio da ne{to nije u redu i jednostavno je nestao. Kasnije se pri~alo da `ivi negdje u Beogradu.

Bili su to svakako te{ki dani za zapadnu Hercegovinu. Sedma oklopno-motorizirana brigada, pod zapovjedni{tvom 155

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:46 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

zloglasnog pukovnika Lisice, nakon {to je po~inila masakr na Kupresu, udarala je svom silinom na hrvatske snage {to su dr`ale livanjsku boji{nicu. Iza njega je bila mo}na ruka generala Mladi}a, koji je, kao zapovjednik kninskog korpusa, bio mozak operacija u tom prostoru. Srbi su bili nadmo}ni u tehnici i opijeni uspjesima, a Hrvati pomalo demoralizirani i dezorganizirani. Naro~ito poslije tragedije na Kupresu. Svaki te`ak poraz u ratu djeluje na psihu i moral poput udarca maljem. Pogotovo ako je neprijatelj u naletu, kao {to su to bili JNA i ~etnici. S druge strane, gubitak Livna nanio bi nepopravljivu {tetu, jer bi Split do{ao pod izravni topni~ko-raketni udar, a snage kninskog korpusa lako bi se spojile s onima u dolini Neretve, pa bi pritisak u pravcu Plo~a postao neizdr`iv i po `ivot opasan za hrvatski jug. Boji{nica u Livnu morala se stoga odr`ati po svaku cijenu.

Posebnu te{ko}u predstavljala je ~injenica da je Ante preuzeo zapovjedni{tvo u zoni odgovornosti duga~koj ~ak sedamdeset i pet kilometara: od vrhova Dinare Veliki i Mali Sokolac, do sela u Livanjskom polju – Donji Rujani i ^elebi} – pa dalje u pravcu uzvisine Kori~ina, planina Cincar i sela Donji Malovani. Na tom te{kom i vrlo razli~itom terenu, s jednako promjenljivim i te{kim klimatskim uvjetima, na raspolaganju je imao ne{to lokalnih snaga, dvije dragovolja~ke bojne i bojnu iz 4. brigade. Sve u svemu oko ~etiri tisu}e sedamsto ljudi, bez ikakva oklopa i sa oskudnim topni{tvom. I jo{ k tomu slabo uvezanih i neujedna~enih. Dodu{e, general Roso je zapo~eo s pripremama za bolju organizaciju obrane, ali ju do Antina dolaska nije dospio uspostaviti. ^im je stigao obi{ao je teren, upoznao se s konfiguracijom, ljudima, logistikom, oru`jem, a onda cijelu zonu obrane podijelio u {est sektora i to prema karakteristikama zemlji{ta. Budu}i da su teren i klima bili veoma te{ki i zahtjevni, bilo je potrebno ~esto odmarati postrojbe, {to je moglo naru{iti stabilnosti obrane. Jer kad do|u svje`e snage s novim 156

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

zapovjednicima, dok se ne upoznaju s terenom i svim zamkama koje sa sobom nosi, mo`e ve} biti prekasno. Pogotovo na tako duga~koj boji{nici, gdje neprijatelj stalno nasr}e diverzantima ili pje{a~ko-oklopnim snagama. Zato je odredio da svaki sektor ima svoje stalno zapovjedni{tvo, koje se ne mijenja, s najvrsnijim zapovjednicima, {to savr{eno poznaju prilike u svojoj zoni odgovornosti. Kad na crtu do|u svje`e snage, do~eka ih stara zapovjedna struktura, {to obrani daje potrebnu stabilnost. U Livnu je, naravno, bilo zapovjedni{tvo za cijelu crtu obrane, dakle, za svih {est sektora. Tu su bili on i Davor Domazet Lo{o. »Evo, to ti je moja obrana«, rekao je, nakon petnaest dana otkako su do{li u Livno, pru`aju}i Domazetu kartu s ucrtanim sektorima i zapovjednim punktovima. »[to misli{ o tomu?« Domazet je uzeo kartu, malo se zadubio, a onda kao iz topa odgovorio:»To je modularni sistem sektorskog tipa!« »Hvala«, odgovorio je Ante i kroz smijeh dodao:»Sad mi je jasno {to sam napravio«. No Domazet je bio uvjeren da je u pravu, da je doista rije~ o sustavu obrane koji istodobno omogu}ava fleksibilnost, a zadr`ava stabilnost na duga~koj i te{koj boji{nici. »Fenomenalno, to je uistinu stabilna obrana«, dometnuo je, pomalo se ~ude}i Antinu smijehu. A onda, kao da se ne~eg va`nog dosjetio, zapitao: »A kako bi ti to nazvao?« »Modularni sistem sektorskog tipa, a kako druk~ije«, odgovorio je ovaj, ne trepnuv{i okom.

* * * Neprijatelj je udarao iz dva glavna pravca: iz pravca D. Rujani – ^elebi} – Livno, te iz pravca Kori~ina – Livno. U ~etiri mjeseca, koliko je Ante bio tu, postrojbe pukovnika Lisice izvele su tri jaka napada s oklopno-pje{adijskim snagama.

Uz to, redovito su ubacivali svoje diverzante u sve sektore obrane, jakim topni{tvom i raketnim sustavima tukli po Livnu i okolnim mjestima, te po crti hrvatske obrane.

157

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

Nakon {to je uspostavio ~vrstu obranu, za Antu je bilo presudno preuzeti inicijativu na boji{nici. Jer, ako se samo brani{ i trpi{ gubitke, to lo{e djeluje na ljude, a neprijatelja poti~e na jo{ `e{}e napade. Osim toga, smanjuje ti mogu}nost manevra u prostoru, zauzimanje povoljnijih to~aka obrane.

Zbog toga je odlu~io ustrojiti interventnu bojnu, pod svojim izravnim zapovjedni{tvom, s najboljim borcima iz svih postrojbi, uklju~uju}i tu i one iz muslimanske bojne, {to je ina~e branila sektor u podru~ju planine Cincar. To su bili dodatno izvje`bani momci koji su se ubacivali u neprijateljsku pozadinu, kako bi obuhvatnim udarima rasteretili sektor koji se na{ao u kriti~noj situaciji.

Najbolji borci iz interventne bojne tvorili su izvi|a~ko-diverzantsku satniju, ~iji su se dijelovi no}u i danju ubacivali u neprijateljske redove, nanose}i mu stalne i iznenadne gubitke na cijeloj boji{nice. Bila je to takva animacija, da se ve} nakon mjesec i pol dana psiholo{ka situacija bitno promijenila.

No u prvim danima, pukovnik Lisica je stalno slao svoje diverzante u hrvatsku pozadinu, koji su tamo svako malo nekog ubili, zaklali i sijali strah. Ante u po~etku nije znao kako da zaustavi tu po{ast. Strah i tjeskoba uvla~ili su se u njegove ljude, linija obrane jo{ nije bila do kraja konsolidirana, a inicijativa u rukama neprijatelja. Kako je raspolagao s oskudnim sredstvima, dosjetio se da bi mogao ispred crte obrane postaviti zamke. I tako bi. Oko tristotinjak ih je postavljeno na nekih pet kilometara ispred najugro`enijeg sektora. Bile su tako dobro prekrivene li{}em, raslinjem i granama da ih ni najizvje`banije oko nije moglo otkriti.

S izmakom dana, ~etni~ki su diverzanti krenuli na uobi~ajen pohod smrti. No jednog je dohvatila zamka i taj je tako zaurlikao da su se ostali razbje`ali, ne usu|uju}i se vi{e kro~iti ni koraka naprijed. ^im se to dogodilo, preko mobitela 099, za koji je bilo sigurno da ga KOS prislu{kuje, iskusni 158

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

ratnik je, paze}i da djeluje pomalo zagonetno, a opet ne prete{ko za de{ifriranje, javljao svojim postrojbama neka se paze, jer da je postavljeno na tisu}e takvih zamki ispred svih sektora obrane. »Navodno je nekog ~etnika zgrabila neman, pa sad urli~e da su to i na{i ~uli«, govorio je u mobitel. »Pazite da te zvijeri i vas ne zasko~e, jer ima ih na tisu}e, a nema {anse da ih vidi{.« Poslije toga, srpski diverzanti nikada vi{e nisu u{li u hrvatske linije, nikada vi{e nisu na prepad nekog ubili, prerezali mu vrat, ili mu sasuli rafal u trbuh.

Domazet, kojeg general Bobetko nije osobito volio i kojeg je u Livno poslao da se tamo doka`e i iskupi, pokazao se kao dobar ~asnik i vrlo spretan obavje{tajac. Organizirao je elektronsku {pijuna`u i obavje{tajni rad koji je omogu}io kontrolu nakana neprijatelja, a time i daleko efikasniju obranu i preuzimanje inicijative na boji{nici, s takti~kim pomacima koji su osiguravali povoljniji polo`aj i aktivniju obranu.

Uz sve to Ante je osobitu pa`nju posvetio i specijalnom ratu. Znao je da je ponekad va`nije zavarati, ili prevariti neprijatelja, negoli pokazati ne znam kakvu hrabrost i umije}e, pogotovo ako si inferiorniji. Zato je no}u slao prazne autobuse u raznim pravcima, znaju}i da }e to prebacivanje snaga registrirati protivni~ka obavje{tajna slu`ba. Kad je mogao, plasirao je i vijesti u medije, koje su zbunjivale neprijatelja, a njemu omogu}ile da na nekom dijelu boji{nice izvede iznenadni protuudar. »Treba tog vra`jeg Lisicu nekako uvjeriti da smo ja~i nego {to jesmo. To je jedini na~in da postane suzdr`aniji, a mi do|emo do daha«, rekao je jednog dana Domazetu i dodao: »Odsad }emo kuhati hranu za devet tisu}a vojnika i to na tri razli~ita mjesta«. »Dvostruko vi{e nego {to nam treba«, dometnuo je Domazet kao da ponavlja Antine misli te zapitao: »A {to }emo s vi{e od ~etiri tisu}e porcija?« »E, vi159

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

di{«, odgovorio je ovaj tonom kao da je samo ~ekao to pitanje, »ti }e{ se za to pobrinuti. Uzmi najpovjerljivije momke i neka no}u bacaju vi{ak u skrovite {krape«! Dodav{i, razgovijetno izgovaraju}i svaku rije~: »To mora ostati najstro`a tajna!« Otada su pro{li tjedni i tjedni te{kih borbi. Pukovnik Lisica nije uspio slomiti hrvatski otpor. Livanjska boji{nica je izdr`ala, a general Bobetko, koji je na ju`nom boji{tu vodio uspje{ne operacije osloba|anja Dubrovnika i Prevlake u svoj ratni dnevnik je zapisao: »Zadr`avanje tih snaga u livanjskom prostoru stvorilo nam je to nu`no kratko vrijeme za izvr{enje tako delikatnih zadataka.« Iako je ljeto bilo u svom punom zamahu, Domazet je puhnuo u ruke kao da ih `eli zagrijati. Ali lice je odavalo ~ovjeka kojemu je na umu ne{to sasvim drugo. I {to bi u prvi mah htio prikriti kako bi iznena|enje ispalo ve}e. Nakon {to je za sobom zatvorio vrata i mal~ice neodlu~no zastao, poput vrsnog plesa~a pri{ao je stolu i Anti pod nos gurnuo fonogram razgovora {to su ga njegovi momci netom uhvatili.

General Mladi} urlao je na pukovnika Lisicu: »Ti si nesposoban kreten! Ni{ta ne mo`e{ da napravi{ kako treba. Pun mi te je… koliko si nesposoban. I dobro me ~uj! Ima da ispravi{ to {to si usr'o. Pa jesi li ti ~ove~e svestan da te pobedila {a~ica usta{a?« Pukovnik Lisica, koji je o~ito sve to mirno saslu{ao, odgovorio je: »Gospodine generale, nije to nikakva {a~ica usta{a, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

Dajte mi poja~anje, jer ovako jednostavno ne ide«. »Kako devet hiljada?«, upitao je Mladi}, kao da ne vjeruje vlastitim u{ima. »Da, gospodine generale, devet iljada, toliko i porcija svaki dan kuhaju. Imam sigurne podatke«, ponovio je Lisica. »Dobro, videt }emo kad do|em do tebe«, zavr{io je Mladi}a. »Po{alji to generalu Bobetku«, rekao je kratko kad je pro~itao fonogram. »I pazi da Mladi} ne dozna da mu je Lisica 160

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Generale, tu je vi{e od devet iljada okorelih usta{a!

pri~ao bajke«, dodao je, nasmijav{i se. »Na zapovijed«, odvratio je Domazet, suspre`u}i se da i on ne prasne u smijeh.

Pi{u}i mnogo kasnije o tim danima, general Bobetko je u Svim mojim bitkama, zabilje`io: »Na tom prostoru i u ~itavoj toj organizaciji izrasli su i pokazali svoju odgovornost ljudi koje sam tamo prvi put u `ivotu vidio i upoznao. Prvi je, tada pukovnik, a sada general, Ante Gotovina, koji je vrlo racionalno i disciplinirano izvr{avao dobivene zadatke, u~io i bio svjestan da za funkciju koju je dobio, njegovo osobno znanje nije bilo dovoljno. Pona{ao se uvijek vrlo pa`ljivo i svakog je dana napravio korak naprijed. Po{to smo sura|ivali od tada do 15. srpnja 1995. godine, izrastao je u sposobnog zapovjednika, koji daljnjim {kolovanjem mo`e preuzeti i najodgovornije funkcije u Hrvatskoj vojsci.« (248).

161

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

Rano u jutro, malo prije svanu}a, general Roso uputio se u zapovjedni{tvo francuskog bataljuna UNPROFOR-a, koji je bio raspore|en od Biograda do Zadra, osobito u selima Crno i Murvice. Roso je bio u Legiji stranaca, odli~no je govorio francuski i bio je kao ro|en za zada}u koju mu je povjerio na~elnik Glavnog sto`era Hrvatske vojske, general Bobetko. »Oti|i tamo i reci im da za jedan sat kre}emo u akciju. Neka se povuku, kako slu~ajno ne bi bili izlo`eni vatri«, rekao je stari general, dodav{i, kako mu je predsjednik Tu|man zbog delikatne politi~ke situacije i odnosa s me|unarodnom zajednicom naredio da tako postupi. Bobetko je tu posljednju re~enicu izgovorio tonom koji je jasno govorio da to »ostaje me|u nama«. A onda je zavrtio glavom kao da prihva}a ne{to s ~ime se ne sla`e, jer odavati bilo kome vrijeme napada, ne{to je {to svakako ne spada u normalne okolnosti, a jo{ manje u poslove zapovjednika. »Eto u kakvoj smo situaciji«, dometnuo je i dalje vrte}i glavom, »osloba|a{ zemlju, a mora{ paziti na takve stvari. Ah, {to }e{!?« Roso nije odgovorio ni{ta, nije pokazao ni~im {to o tomu 163

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

misli, ali se u du{i posve slagao sa starim generalom. »No zapovijed je zapovijed«, pomislio je, sjedaju}i u d`ip.

Kad je u{ao u zapovjedni{tvo francuskog bataljuna, do~ekao ga je nasmijani ~asnik, koji ga je otprije znao. Pokazao je rukom da sjedne, no ovaj je smjesta rekao kako ih je do{ao obavijestiti o hrvatskoj operaciji, koja samo {to nije po~ela, pa neka izvole to primiti k znanju i povu}i svoje ljude, kako ne bi stradali. Kad je to ~uo, Francuz je napravio zabezeknuto lice, a onda se, nakon {to je do{ao k sebi, po~eo smijati, govore}i kako se ovaj izvrsno {ali, ali da on to ne vjeruje, jer »mi znamo u kakvom je stanju va{a vojska.

Nemojte se uvrijediti, ali to je tako, vi nemate tih snaga ni tih mogu}nosti«.

No Roso je bio neumoljiv, njegov izraz lica je govorio da se ne {ali: »Gospodine, slu`beno vas obavje{tavam o tomu i tra`im od vas na pismeno da sam vas obavijestio, kako sutra to ne bi bio sporan moment.« Francuz se i dalje smijao, ali je potvrdu ipak napisao, klate}i glavom kao da se sam sebi ~udi {to se upustio u taj teatar apsurda.

Za jedan sat operacija Maslenica je startala. Hrvatske snage sru~ile su se svom silinom na srpsku paravojsku koja je bila ukopana u Ravnim kotarima, u utvrdama {to su ostale jo{ iz Drugog svjetskog rata, a koje su izgradili Talijani. Srbi su ostali zate~eni, ne vjeruju}i da su u bici koju sami nisu zapo~eli. Svjetski diplomati su protestirali i prijetili, jer Hrvati remete mir i ravnote`u.

No sve je bilo prekasno, zrak u {irem podru~ju Zadra i Velebita zgusnuo se od dima i baruta, Hrvatska je zaigrala ruski rulet u kojem nije bilo tre}e mogu}nosti: ili pobjeda i `ivot, ili katastrofa i smrt. Na srpskoj strani bila je o~ita nadmo} i u ljudstvu i u tehnici. Na Hrvatskoj, samo neprispodobivi elan, dobro izvje`bana 4. gardijska brigada i 1. gardijski zdrug, a ostalo slabo uvezane, neujedna~ene do164

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

mobranske postrojbe. Sve u svemu oko sedam tisu}a petsto hrvatskih boraca nasuprot dvostruko vi{e ukopanih Srba.

Ante je u listopadu 1992. imenovan zapovjednikom 6. operativne zone Split, koja je kasnijom reorganizacijom pretvorena u Zborno podru~je. Unaprije|en je u ~in brigadira, zbog uspjeha na livanjskom boji{tu, a general Bobetko nekako u isto vrijeme imenovan je na~elnikom Glavnog sto`era HV-a. Tu|man se odlu~io za operaciju, jer je zemlja bila u nemogu}oj situaciji: prakti~ki presje~ena, tako da se do Zadra i juga Hrvatske moglo samo preko otoka Paga. Osim toga Srbi su stalno pod kontrolom imali Zadar, [ibenik i druga mjesta, pa je bilo samo pitanje trenutka kada }e se odlu~iti na posljednji udar i definitivno amputirati taj dio obale od matice zemlje. »Gospodo pripremite akciju ~im prije, jer nam poslije okolnosti ne}e i}i na ruku«, rekao je Predsjednik po~etkom sije~nja 1993. svojim generalima. Dodav{i: »Cilj je jasan. Deblokada Zadra i osloba|anje {ireg podru~ja Maslenice.« Ante je odmah pristupio pripremama, a jedna od klju~nih je bila da zapovjedni{tvo iz Splita premjesti u Zadar. Pritom je najva`nija stvar bila da se sve skupa dr`i u apsolutnoj tajnosti, da UNPROFOR, koji je pokrio svaki va`niji punkt na terenu, ne primijeti nikakve pokrete hrvatskih snaga, razmje{taj te{kog oru`ja i sli~no. Samo apsolutno iznena|enje moglo je biti odlu~uju}a prednost na hrvatskoj strani. Jer samo je ono moglo prouzro~iti trenuta~nu psiholo{ku paralizu ~uvara mira i pobunjenih Srba, i poput vjetra, prije no {to se zatvore prozori, proletjeti kroz sobu i pomesti sve sa stola.

Bila je to prva intergranska operacija, dakle, operacija u kojoj su uz kopnenu vojsku sudjelovali mornarica i zrakoplovstvo, ali je jo{ va`nije bilo njeno politi~ko zna~enje. Ne samo zbog postavljenog cilja – spajanja hrvatskog sjevera i juga, nego i zbog psiholo{kih u~inaka na naciju, na narod 165

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:47 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

koji je ve} pune tri godine trpio poni`enja i torturu, genocid i kulturocid. Srbi su ga|ali gradove na obali, kada i koliko su htjeli, bez gotovo ikakvih posljedica. Zemlja je bila u nekoj vrsti vje~nog {aha. Zbog toga je general Bobetko osobno htio zapovijedati operacijom i zbog toga je do{ao u Zadar i svih tih dana, od 22. do 25. sije~nja, koliko je bitka za Maslenicu trajala, bio na licu mjesta. Bila je to te{ka i krvava bitaka u kojoj je bilo kriti~nih momenata, kada se sve moglo okrenuti naopako, ali je na sre}u sve ispalo dobro.

Iznena|enje je posve uspjelo, 4. gardijska brigada i 1. gardijski zdrug odra|ivali su svoj posao prema planu, no snage koje su napredovale prema Crnom, pravac Zemunik–[kabrnja, zaostajale su i po~ele opasno gubiti korak. Bile su to domobranske postrojbe, neujedna~ene, nedovoljno izvje`bane, onakve kakve je u to vrijeme imala Hrvatska vojska na tom prostoru. U kriti~nom momentu, kada je zaprijetila opasnost da bi hrvatske snage na udarnim pravcima mogle ostati gole na bokovima, Bobetko je naredio Anti da osobno preuzme zapovijedanje na liniji prema Zemuniku i [kabrnji.

Zapelo se kod Crnog, jer je tu ~etni~ka linija obrane bila strahovito jaka. Iz dva su bunkera kontrolirali cestu, {to iz pravca Zadra vodi prema Maslenici, te desno prema Zemuniku. Istodobno su pod savr{enom kontrolom imali polja lijevo i desno od ceste, duga~ka kojih tisu}u metara. Ta su polja mjestimi~no obrasla niskim raslinjem, tako da zaklona zapravo nije ni bilo. Juri{ je zbog toga bio krajnje rizi~an, jer pretr~ati tu razdaljinu pod `estokom neprijateljskom paljbom iz dobro za{ti}enih bunkera, bilo bi ravno avanturi.

Ante je dodu{e imao na raspolaganju raketni sustav Milan, ali njegovi momci jo{ nisu bili dobro izvje`bani, pa je postojala opasnost da proma{e i pogode zapovjedni{tvo UNPROFOR-a, koje je bilo lijevo od bunkera i veoma blizu.

166

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

Kad je bitka po~ela Francuzi su se sakrili u podrum, pa je svaka nepreciznost mogla dovesti do katastrofe. Tada se Ante sjetio Rose, koji je s generalom Bobetkom bio u zapovjedni{tvu u Zadru. Jedino je on znao kakav je ovaj raketni stru~njak. »^uj, ovdje imam posao za tebe. Ne mo`emo dalje, ~etnici su vra`je ukopani u bunkerima, a izme|u nas je brisani prostor, nekih tisu}u metara. Da, da, tu od Vodovoda pa tamo do njih u Crnom. Ti zna{ onaj sustav Milan? Molim?, Da!, naravno, sve je O.K., ali uz bunkere su oni plavci, preopasno za moje de~ke. Nisu bili u Legiji, pa ba{ nisu kao ti,« obja{njavao je Ante. Roso se na te zadnje rije~i nasmijao, rekao neku nedovr{enu re~enicu i: »Kre}em odmah.« ^im je stigao, namjestio je Milan, malo iskosa i s udaljenosti od nekih tisu}u i sto metara, precizno, kao da baca loptu u ko{, pogodio oba ~etni~ka bunkera. Zatim je pogledao starog prijatelja, jedva se primjetno nasmijao i zapitao: »Treba{ jo{ ne{to?« »Ne, zasad je dovoljna ova pra{ina«, odgovorio je ovaj s jednako jedva vidljivim osmjehom.

Kad se pra{ina slegla, bunkera vi{e nije bilo, a Srbi nisu mogli povjerovati da im se tako ne{to dogodilo. Obuzela ih je panika i njihov otpor vi{e nije bio onako odlu~an kao dotad. Borba je jo{ potrajala, ali je bitka bila odlu~ena. Ante je u{ao u Crno i ni{ta ga vi{e nije moglo zaustaviti do Zemunika. »Kad ne{to krene nizbrdo, onda ti je to lan~ana reakcija. U ratu nema fuliranja. Ljudi odmah osjete da je negdje zapelo, da linija nije probijena na vrijeme, da je netko zakasnio.

Vojnici i ~asnici po~inju se osje}ati kao goli, jer nisu vi{e sigurni da imaju za{titu s lijeve i desne strane, nisu sigurni {to se doga|a iza njihovih le|a, pa onda i sami, ako su dotad dobro napredovali, po~inju oklijevati i zaostajati. Otprilike kao kad ti se u trku razve`u cipele, pa mora{ usporiti, na 167

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

kraju i posve stati, ako ih ne `eli{ izgubiti«, govorio je kasnije o onome {to se tada doga|alo na masleni~kom boji{tu. »Zato mora{ sve to lijepo uvezati, stvoriti ~vrstu zapovjednu strukturu s najboljim ~asnicima, organizirati logistiku i sve ostalo da funkcionira besprijekorno. I onda korak po korak napredovati, ne dozvoliti da bilo tko zaostaje, kao valovi na moru, valja{ se i valja{, ali si uvijek tu, cijelo more.

To ljudima vra}a samopouzdanje i povjerenje u sustav, i od borca koji stoji i ne zna {to }e, dobije{ momka koji juri{a i osvaja prostor. Eto, to se tamo dogodilo.«

* * * Hrvatske su snage zadobile takvu inicijativu da je, takore}i usput i (prvobitno) neplanirano, oslobo|ena i brana Peru~a. Izveli su to diverzanti koje su vodili Ante Kotromanovi} i Vladimir Benac, jednako no{eni hrabro{}u, entuzijazmom i `eljom da sebi i svijetu poka`u kako hrvatski vojnik nije na koljenima, da je spreman za neo~ekivane podvige i na tako te{kom terenu i u tako te{kim okolnostima, i iz tako inferiorne pozicije, kao {to su to ~inili borci na {irem podru~ju Zadra.

Dvadeset i petog sije~nja u devet sati ujutro predsjednik Tu|man pozvao je k sebi na Pantov~ak ministra [u{ka, generala Bobetka i brigadira Gotovinu. Kratko im je priop}io da je operacija zavr{ena, da moraju stati tu gdje jesu, jer su glavni ciljevi ostvareni. Zadar je deblokiran, Novsko `drilo je oslobo|eno, sjever i jug su opet spojeni. Osim toga, pritisak me|unarodne zajednice je takav da bi bilo kontraproduktivno nastaviti operaciju. Tu|man je znao da su hrvatske snage jo{ uvijek u ofenzivi, da bi mogle osloboditi Obrovac, ali je svejedno odlu~io zaustaviti operaciju. Jo{ je dodao: »Dajte mi prijedloge za pohvale i promaknu}a.« Bobetku je naredio da se vrati u Glavni sto`er, a Anti da sa~uva postignuto, pobolj{a polo`aje i sigurnost u prostoru.

168

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Maslenica

»Na zapovijed«, kratko je odgovorio brigadir Gotovina, promatraju}i vrhovnog zapovjednika, kao da ga studira.

Tu|man mu je djelovao kao ~ovjek koji je posve siguran u sebe, koji to~no zna {to radi, koji je energi~an i jasan i s kime nema rasprave. Nasuprot njemu, Bobetko je bio zabrinut, jer su se hrvatske snage na boji{nici odve} rastegnule i mogle postati lakim plijenom ako bi u takvu stanju do~ekale srpski protuudar. A bilo je jasnih znakova da Srbi dovla~e poja~anja sa svih strana, da dolaze Arkan i kapetan Dragan sa svojim specijalcima, da su bijesni i `eljni osvete, da ih gubitak boja pe~e kao najstra{nije poni`enje. »[aljem ti tamo jednu bojnu 3. gardijske brigade, samo ona mo`e spasiti situaciju«, rekao je stari general Anti. Ovome je pak bilo savr{eno jasno da je Bobetko u pravu, i da je sada samo rije~ o tomu kako brzo iz Slavonije, gdje je ta bojna bila, mo`e u Zadar. »Helikopterima«, rekao je Bobetko. I tako je prvi put Hrvatska vojska u prebacivanju svje`ih snaga izvela zra~ni desant. Za tri sata bojna je bila u Zadru, 4. gardijska mogla je predahnuti, a brigadir Gotovina konsolidirati obranu.

169

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka!

Srbi su bili izvan sebe zbog gubitka Maslenice. Ne samo zato jer je njihov san o izlazu na Âťtri moraÂŤ bio raspr{en, nego i zato {to nisu vjerovali da je Hrvatska vojska uop}e bila u stanju izvesti jednu takvu operaciju. Zato su na boji{nicu dovla~ili snage iz Bosne, poja~anja iz Srbije, sve {to im je stajalo na raspolaganju. Htjeli su po{to-poto anulirati poraz, povratiti izgubljeno. Izveli su osam ozbiljnih protunapada i bezbroj provokacija i diverzantskih akcija. Hrvatske snage na{le su se u te{koj situaciji, mo`da u te`oj negoli za vrijeme same operacije, ali su ipak izdr`ale. Stigla su poja~anja, Ante je boji{nicu organizirao tako da ju je podijelio na tri operativne grupe (Zadar, [ibenik, Sinj), a unutar svakog od tih podru~ja uspostavio je modularni sistem sektorskog tipa, kakav je primijenio na livanjskom rati{tu. To je obranu u~inilo stabilnom i aktivnom, a svaki je sektor dobio zada}u da pobolj{a svoje polo`aje i sigurnost u prostoru. Cijela crta, od nekih dvije stotine i pedeset kilometara, `ivnula je. Unato~ nedostacima koji su uo~eni za vrijeme same operacije, kao i onima poslije nje, hrvatska je obrana svakim danom bila sve ja~a.

171

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka!

Taj hrvatski uspjeh na neki neobja{njivi na~in pekao je i stanovite vrlo utjecajne i mo}ne me|unarodne krugove, koji su se iz petnih `ila trudili da Tu|mana prisile na uzmak. Bit te zamisli bila je u sporazumu koji je UNPROFOR nametnuo, a koji je predvi|ao da jedna i druga strana povuku svoje snage dva kilometra od boji{nice, a te{ko naoru`anje dvadeset i pet kilometara. Time bi se stvorila tampon zona koju bi kontrolirao UNPROFOR, {to bi, u kona~nici, za Hrvatsku zna~ilo vra}anje na situaciju prije Maslenice.

Tu|man je lavirao u svom starom dobrom stilu. ^inio je onoliko ustupaka koliko je bilo nu`no, paze}i da se ne ugroze temeljni rezultati operacije. U tomu su mu donekle pomagali i Srbi, koji su jo{ vjerovali da mogu silom vratiti izgubljeno, pa su pokazivali jo{ manje volje da postupe po, ina~e, potpisanom sporazumu. Bio je to svojevrsni ra{omon u kojem je naj~udnije bilo pona{anje predstavnika me|unarodne zajednice. Kad{to se ~inilo da se pona{aju kao da su osobno izgubili bitku, da im je Hrvatska vojska pomrsila ra~une.

Iako je bio vojnik, i strogo lu~io politiku od posla koji ga je dopao, Ante je osje}ao taj, upravo fiziolo{ki, poriv da se Hrvate sredi. Osobito kod jednog visokog ~asnika, nekog Belgijanca, ina~e zadu`enog za provedbu sporazuma o razdvajanju snaga. Taj je general, koji je na sastanke dolazio iz Knina, gdje je imao ured, jedva susprezao svoju nadutost i antipatiju. Hrvati su ga nervirali, a njihov vojni uspjeh pekao kao osobna rana. Ante je nanju{io da je to mo`da prilika za dobru kartu.

Nakon nekoliko dana, i{ao je s generalom Bobetkom na jo{ jedan dramati~an sastanak, na kojem je UNPROFOR od hrvatske strane ultimativno kanio tra`iti povla~enje s Maslenice. Koji sat prije toga, Bobetku je dao audio--kasetu, koju je stari general odmah preslu{ao. Pritom se zacrvenio, ali brzo suspregnuo bijes, pa ponovno uzeo kasetu, stavio je 172

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka!

u d`ep, udariv{i jo{ jednom dlanom po njoj, kao da ho}e biti siguran da je stvar na svom mjestu.

Kad su do{li na sastanak, Bobetko je odslu{ao nekoliko re~enica ispaljenih s visoka, ali te{kih poput granata, a onda rekao: »Gospodo, imam ne{to za vas. Budite ljubazni pa to poslu{ajte«. Zatim je izvadio kasetu na kojoj se ~uo onaj Belgijanac, kako so~no psuje i Hrvatsku i starog generala, govore}i kako mu se »fu}ka za Hrvatsku« te da }e Bobetko ve} vidjeti kako »}e pro}i kad se snage budu povukle«. Prisutni su ostali zakocenjeni, a s njima i taj general, a Bobetko je samo hladno zapitao: »Gospodo, {to to zna~i?« Konsternacija je bila potpuna, nadutost ~asnika UNPROFOR-a pretvorila se u hipu u neugodu i izmotavanja, s nesuvislim pitanjima »odakle vam to«? i na kraju s isprikom. Stvar je ostala u sobi za sastanke, a UNPROFOR se odlu~io na druge solucije. Nije vi{e insistirao na razdvajanju snaga i stvaranju tampon zone. Svakako i zato {to je i Boutros Boutros-Ghali upoznat sa slu~ajem. Svibanj je ve} bio na izmaku, a Hrvatska je mogla odahnuti i s te strane.

* * * Rat je na poseban na~in iscrpljivao ljude i stvarao situacije koje u normalnim ratnim prilikama ne bi bile mogu}e.

Ante je to mnogo puta do`ivio, osobito poslije masleni~ke operacije, kad je rati{te jo{ vrilo, a hrvatskim snagama nedostajalo i oru`ja i odmora. Ljudi su u najboljoj namjeri ~inili stvari koje mo`da na njih nisu spadale. I tako su nastajale neprilike. Pukovnik Ante [kori}, biv{i pripadnik specijalnih snaga JNA, koji je zarana pre{ao u Hrvatsku vojsku i u svakom se pogledu pokazao kao dobar operativac, poku{ao je, pomalo na svoju ruku, nabaviti opremu za specijalni informacijski sustav. Sastao se s nekim gospodarstvenicima u Splitu, tra`e}i od njih pomo}.

173

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka!

SIS (vojna obavje{tajna slu`ba) je nekako doznao za taj sastanak i sastavio izvje{}e koje je uputio generalu Bobetku.

Sadr`aj je bio takav da je ovaj smjesta od Ante zatra`io da ne~asno otpusti [kori}a. No, kad je Ante iz pouzdanih izvora doznao o ~emu je rije~, bio je siguran da je general krivo informiran, pa mu je javio da stvari nisu ba{ onakve, da }e ga preciznije informirati i da stoga ne mo`e izvr{iti zapovijed. »Ne, smjesta izvr{i zapovijed«, grmio je ponovno nakon nekoliko dana Bobetko. »Gospodine generale, ako je stvar ve} dotle do{la, onda tra`im da prvo ja, kao pretpostavljeni i najodgovorniji, idem pred vojni sud. Ali tra`im da se tamo pozovu svjedoci, pa neka se poka`e {to je istina«, odgovorio je Ante, vidjev{i da vi{e nema kud. Bobetko, koji je po naravi bio eksplozivan, ali je bio i osjetljiv na vojni~ke geste, malo je zastao, ne skrivaju}i iznena|enje, a onda, kao da se iznenada prisjetio sadr`aja najnovije informacije {to ju je netom dobio, rekao: »Vidim da stoji{ iza svojih ljudi. To je dobro. Tako postupa pravi zapovjednik i tako se stvara autoritet. Uostalom, mislim da si u pravu. Stvarno je ono izvje{}e bilo prenapuhano.« Malo se prome{koljio, pa kao da `eli rije~ima dati te`inu, napravio kratku stanku i dometnuo: »I da zna{, cijenim to!

Tako bih i ja u toj situaciji postupio!« Zatim je uzdahnuo i rekao: »Sredi to sam s tim [kori}em!«

* * * Bojnik Zulu imao je ne{to vi{e od ~etrdeset godina, bio je mr{av, srednjeg rasta i sna`nih crta lica. Bio je u Legiji stranaca i prije nego {to se uklju~io u Domovinski rat, dosta je toga prevalio preko le|a. Za vrijeme Maslenice, po{teno je odradio svoj posao, a tako je nastavio i poslije operacije.

Bio je stalno na terenu, pod stalnim pritiskom kakav poznaju samo zapovjednici postrojbi na prvoj crti. Bio je ve} 174

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka!

pomalo iznuren i iscrpljen, jer odmaranja su bila rijetka, a napori i napetosti stalni. Nije to bio onaj vojni~ki kruh na kakav je bio nau~en u Legiji. I tamo je bilo te{kih, pa i prete{kih situacija, ali su iza toga dolazile faze odmora i razonode, punjenje ve} ispra`njenih akumulatora i istodobno pra`njenje. I opet su momci znali poludjeti i puknuti. A ovdje? Ovdje se ratovalo iz drugih razloga, tu se nije tra`ila ni o~ekivala nagrada, tu te nisu poslije bitke ~ekale dame. Ako je grmjelo, ostajao si na crti koliko je trebalo. Tu se ratovalo du{om, tu je nagrada bila pobjeda, ili izdr`ati napad. Ali ljudi su i tu bili samo ljudi. Doga|alo se da se ne{to prevrne u njima, da ne{to pukne, ili im sune u glavu, a da ni sami nisu znali za{to.

Zulu je bio siguran da je na njegovoj crti sve u redu, da su momci sabrani i disciplinirani, da se ni{ta nepredvi|eno ne mo`e i ne}e dogoditi. ^etnici su se primirili, dosta su ludovali tih dana, a on se osje}ao nekako ~udno, ne{to ga je svrbilo iznutra i istodobno uznemiravalo. Poput ~ovjeka koji vi{e ne podnosi namje{taj u sobi, pa mora brzo van, kako bi mogao udahnuti punim plu}ima.

Negdje iz biogradskog zale|a, Zulu je kolima krenuo u pravcu [ibenika, da u nekoj gostionici, koja mu se putem u~ini prikladnom, popije ~a{icu – dvije, zapali cigaretu za {ankom, osjeti civilnu atmosferu, taj `ivot, {to mu se sada ~inio kao rijeka {to te~e, ne mare}i za one na obali. Negdje kod Pirovca Zulua je sasvim slu~ajno vidio ~ovjek, koji se tako|er vozio u automobilu. Bio je to njegov zapovjednik.

Zulu je skrenuo s ceste, pa u gostionicu, ne slute}i da ga je brigadir Gotovina prepoznao, da je krenuo za njim, da vidi kamo on to ide. »[to radi{ tu?«, zapitao je strogo vojni~ki, kad je u{ao u gostionicu. Zulu je pu{io i pio neko pi}e, no ~im je spazio Antu, vojni~ki se ispravio i kao da ho}e popraviti situaciju, gotovo neprimjetno odlo`io ~a{u. »Pa ni{ta«, 175

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:48 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fu}ka mi se za Hrvatsku i Bobetka!

odgovorio je, a onda br`e dodao: »Tamo je sve u redu, odmah se vra}am, samo sam do{ao na pi}e.« »Ti si vojnik, zna{ {to si u~inio i {to treba napraviti. Javi se sutra ujutro na prijavak u zapovjedni{tvo«, nadovezao je hladno Ante i oti{ao. Drugo jutro, u to~no zakazano vrijeme, Zulu se pojavio u zapovjedni{tvu u Zadru. Do{ao je spreman za zatvor i to se odmah vidjelo. »Vidim da ti je sve jasno, da zna{ {to si u~inio i kakve su posljedice. I sad idi«, rekao je Ante, a ovaj odvratio »na zapovijed« i ravno u zatvor.

Neki su kasnije pri~ali da je Zulu sam sebe zatvorio, no istina je jedino da je u zatvoru ostao trideset dana. Njegov je zapovjednik dobro razumio razloge zbog kojih je taj bojnik samovoljno napustio crtu. Bilo je to ljudski, ali se nije smjelo tolerirati. U ratu je disciplina sve i ona je definirana nagradom i kaznom. Ako samo jednom napravi{ presedan, sustav se ru{i kao kula od karata. Pogotovo u uvjetima kakvi su vladali poslije Maslenice, kad su mnogi pucali, ali su ostajali na crti, kad su nadljudski napori i odricanja bili svakodnevni imperativ. Disciplina nije bila sama sebi svrha, ona je bila jamstvo sigurnosti, jer ako vojnik ili ~asnik u~ini kakav propust, cijela postrojba mo`e do}i u pitanje. »Zulu je bio pravi vojnik i znao je {to je u~inio. Zato je onako do{ao na prijavak. Kasnije je pokazao svoje vojni~ke sposobnosti i imao zasluge. Zato je dobio ~in pukovnika«, govorio je Ante, kad bi ga pitali je li istina da mu se jedan ~asnik sam zatvorio i ostao predugo u zatvoru, jer je on na nj zaboravio. A onda bi, kao da odmahuje rukom, dodao: »Zaboravio? Koje{ta!«

176

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Jesi li posjetio i ostale?

Maslenica je za hrvatsku stranu, uz sve ostalo, bila i velika psiholo{ka pobjeda. Dokaz da krajinski pobunjenici, premda do zuba naoru`ani, nisu neranjivi i nepobjedivi. Za jednu vojsku, kao {to je to bila hrvatska, to je vrijedilo vi{e negoli stotinu najmodernijih tenkova. To je onaj osje}aj koji krijepi samouvjerenost i stvara pobjedni~ki mentalitet, bez kojega ni{ta nije dovoljno dobro i odlu~uju}e. Zato su Srbi poduzimali brojne, ve}e i manje, ofenzive, udaraju}i na hrvatsku crtu obrane, ubacuju}i diverzante u hrvatsku pozadinu, granatiraju}i Zadar, [ibenik, Sinj‌ Tjedan dana nakon Maslenice, iz baze 3. gardijske brigade, preko Islama Gr~kog i Latinskog, za Ka{i} je krenuo kamion. U njemu su bili gardisti, {to su i{li na prvu crtu. Za le|ima im je ostajao Zadar, a lijevo je bio sru{eni Masleni~ki most. Bili su u punoj ratnoj opremi, ali zbijeni poput sardina i s oru`jem izme|u nogu. Mogli su taj put i propje{a~iti, ili barem iza}i iz kamiona prije samog odredi{ta i nastaviti dalje u borbenoj formaciji. No, vozili su se, ne misle}i ni na {to, mo`da jedino na to da ~im prije stignu na odredi{te, zauzmu polo`aje i zadr`e ih dok ne do|e nova smjena. Bili 177

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Jesi li posjetio i ostale?

su to sve odreda prekaljeni ratnici, ali premoreni od stalnog ratovanja, pa stoga mo`da i previ{e opu{teni i sigurni u sebe. I tada, kad su ulazili u Ka{i}, pred njima su se stvorili srpski diverzanti. Gardisti nisu imali ni vremena ni {anse: bili su za~as razbijeni i u raljama neprijatelja. Njih petnaestorica. Prije nego {to se iz zraka ispario zloslutni zadah sudbine, Srbi su ih bacili pred zid, za~uli su se hici i tupi udarci, svaki put u paru, kao smrt i du{a. Bili su likvidirani, svi do jednoga, na na~in na koji krvnik ubija `rtvu. Bez mnogo rije~i i pokreta, brzo i precizno.

Samo tri dana kasnije, srpski diverzanti ponovno su u{li u Ka{i} i na samoj boji{nici, u te{koj i krvavoj borbi prsa u prsa, u kojoj su i sami imali gubitke, ubili osam gardista iz iste brigade. Bila je to tragedija te postrojbe, kakvu sudbina obi~no napla}uje pobjedniku, koji je dobar, ali jo{ ne i toliko da mo`e diktirati razvoj situacije na terenu, i svoj vlastiti uspjeh iskovati u dominaciju koja neprijatelju daje samo toliko prostora i vremena da misli na vlastitu obranu i rezervne polo`aje. Maslenica je bila sjajna pobjeda, ali `rtve nisu bile male, sve u svemu oko stotinu palih hrvatskih boraca u samoj operaciji i u mjesecima poslije nje.

* * * Prolje}e u Dalmaciji je kao {um valova {to najavljuju buru.

U njemu se sluti ljeto sa `egom i pinijama, {to miri{u na smolu, gotovo suho i trpko, a opet opojno. U travnju ili svibnju, kad puhne povjetarac, osjeti{ kao da odnekud donosi taj srpanjski i kolovo{ki parfem i da ga pritom malo raspuhava, kako bi ga omek{ao i u~inio jo{ zanosnijim. Ali tog prolje}a u zraku se osje}ala i neka tjeskoba, koja je kvarila tu ~udesnu sinesteziju. Jedne takve ve~eri, negdje blizu pono}i, tridesetpetgodi{nji domobran vra}ao se s polo`aja na Vranskom jezeru. Upravo je razmjestio svje`e snage na obli`njim brdima. Bio je sam u d`ipu i pomalo pjevu{io, jer 178

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Jesi li posjetio i ostale?

je po prirodi bio veseo i duhovit ~ovjek. I rje~it, pa se volio nadmetati i rije~ima. Imao je pone{to grubi glas, {to od pu{enja, {to od prirode, no savr{eno je pristajao uz njegovu spodobu: bio je prava gromada od ~ovjeka, ali ne toliko visok, koliko sna`an i krupan. Ljudi su ga voljeli zbog tih njegovih osobina, a mnogi ga cijenili i zbog zdravog razuma koji mu nije nedostajao. Vozio se prema Pako{tanima, misle}i na `enu, koja se silno brinula za njega, ali ga je uvijek ispra}ala s osmjehom, kao da odlazi na ribarnicu.

Odjednom je ti{inu, {to ju je remetio samo {um motora, proparao rafal ispaljen iz kala{njikova. Meci su udarali u lim, zvone}i kao sitno kamenje prosuto po krovu. A onda ~ovjek za volanom osjeti o{tar udarac u desnu nogu, tik ispod koljena. Metak mu je probio kost i rastrgao mi{i}e i tetive, tako da mu se potkoljenica okrenula za devedeset stupnjeva. Bol mu je istog trenutka udarila u mali mozak i zatim munjevito nestala. Mo`da i zato, jer ga je drugi hitac pogodio u desnu ruku, malo ispod pazuha, izazvav{i obilno krvarenje. Zatim se tijelo i tre}i put zgr~ilo. Metak se zario u list lijeve noge, bolno poput udarca korba~em. A onda i ~etvrti put, u le|a,u samu lopaticu. Izgledao je kao grogirani boksa~.

Jo{ je vozio, ~ak je uspio ugasiti i svjetla, ali je jedva znao za sebe. Bol mu je paralizirala mozak i tijelo, a zatim je u hipu nestala, pa se opet vra}ala i opet nestajala. Na trenutke mu se ~inilo kao da sve to samo sanja, da mu se zapravo ni{ta i nije dogodilo. A onda bi ga ponovno spopala malaksalost i svijest mu se po~ela mutiti. Borio se da zadr`i jasno}u vida i da pobjegne {to dalje od tih prokletih kala{njikova. Znao je da je upao u zasjedu srpskih diverzanata. Auto, koji je stenjao kao i on, stao je nakon dva kilometra. Bio je izre{eten poput starog lonca, iz kojeg su iscurili i voda i benzin.

Voza~ se izvukao, legao u stranu i kao da ga sve to jo{ i zabavlja promrsio: ÂťHvala Bogu da je netko ve~eras dobio 179

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Jesi li posjetio i ostale?

vi{e metaka od mene.« Onda mu je postalo ugodno, ni{ta ga vi{e nije boljelo, samo mu se spavalo. Slatko i neodoljivo, kao zov dobrih vila. Volja, koju je jo{ do malo prije osje}ao u naporu da se odr`i za volanom, sad se pretvorila u neku ~udnu te`inu, {to ga je pritiskala uz zemlju, ne daju}i mu da se pomakne. Kao da se na nj spustilo samo nebo.

Gubio je krv, tlak mu je padao, o~i su mu postale te{ke.

Htio je umrijeti.

A onda, kao da mu je netko zario debelu iglu u meso, podbola ga je misao: »A {to }e biti s mojom `enom ako zaspim i odem? Ho}e li se morati nasmijati svakom probisvijetu koji }e joj nacijepati drva?« To ga je trgnulo i u njemu probudilo snage koje samo takav paket mi{i}a mo`e imati nakon toliko izgubljene krvi i tako dubokih rana. Po~eo je puzati poput divlje zvijeri kroz {ikaru i makiju, dovukav{i se do neke strmine. Tu je skupio posljednje snage, pustiv{i se u dubinu, kao {to drvosje~e kotrljaju trupce. Dolje su ga do~ekali njegovi, koji su ~uli pucnjavu i krenuli da vide {to se doga|a.

Bio je spa{en, ali s du{om gotovo pred Bogom.

Imao je vrlo rijetku krvnu grupu, B (negativno), pa za njega nije odmah bilo te spasonosne teku}ine. Gotovo je iskrvario, nedostajalo je mo`da samo deset minuta. Lije~nici su se ~udili da je poslije svega ipak ostao `iv, govore}i kako ga nije spasila samo bikovska fizi~ka snaga, nego i psiha koja mu nije dala da zaspi, kad bi svatko zaspao.

Vijest da je taj momak skoro poginuo brzo se pro{irila zadarskim podru~jem. Ljudi su po~eli govoriti: »Jesi li ~uo da je ranjen brat brigadira Ante? Da, onog Ante Gotovine {to je zapovijedao Maslenicom!« A onda bi dometnuli: »Ma zamisli, brat mu je ranjen, a on ga nije odmah posjetio, nego je prije obilazio druge. Kakav ~ovjek, Bo`e moj!?« Kad je saznao da mu je brat Boro ranjen, da je u `ivotnoj opasnosti, Ante je osjetio pritisak u srcu kakav je osje}ao kad bi se sjetio svoje umrle majke. Bio je to njegov mla|i 180

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Jesi li posjetio i ostale?

brat kojeg je volio, ali o tim osje}ajima nikada nije mnogo razmi{ljao, a niti se trudio da ih poka`e. No sada, kad je Boro ranjen, osjetio je dubok nemir i zabrinutost. Ali nije mogao odmah otr~ati bratu u bolnicu, jer i drugi su bili ranjeni, a on je svima jednako zapovjednik. Bili su to te{ki dani kad se pla}ao danak u krvi zbog masleni~ke operacije.

Srbi su udarali posvuda, a iz osvete, nekoliko su granata poslali i na Pako{tane. Bio je uvjeren da mora obi}i i ostale ranjenike, dapa~e, da njih mora obi}i prve, kako bi pokazao da mu je svaki vojnik jednako va`an, da nema iznimaka i privilegija. ^ak ni u takvim trenucima kad mu brat le`i na intenzivnoj njezi, izbu{en rafalima kao {vicarski sir. I tako je u~inio. Na kraju je oti{ao i Bori. Kad je do{ao, ta nasmijana gromada od ~ovjeka zapitala ga je: »Jesi li posjetio i ostale?« Ante je klimnuo glavom, a ovaj dometnuo: »Pa kako si, onda?«

181

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

Rat je na neki na~in poput matematike. Ako `eli{ biti uspje{an, mora{ znati rje{avati jednad`be s jednom ili vi{e nepoznanica. Zato dobar zapovjednik prije svega mora biti u stanju procijeniti protivnika. Snagu i raspored njegovih postrojbi, moral i bojnu spremnost, te s kakvom tehnikom raspola`e. To ne mo`e bez jake obavje{tajne organizacije, koja uklju~uje sustave za prislu{kivanje, bespilotne letjelice, izvide. Drugo, mora biti sposoban dobro procijeniti svoje vlastite snage: s ~ime doista raspola`e. S kakvim vojnikom, na kakvu se paljbenu mo} mo`e osloniti, kakav mu je oklop, lako naoru`anje. Tada va`e svoju i protivnikovu snagu, tra`i slabosti i prednosti. Kad taj odnos razbistri u glavi, onda, shodno rezultatu do kojeg je do{ao, planira kako posti}i cilj. Cilj, naravno, postavlja politi~ar, on daje zeleno svjetlo za ovu ili onu operaciju, ali je vojnik taj, koji to realizira.

Zamisao operacije odre|uje taktiku, ona je neka vrst idejnog nacrta. I kao {to glavni arhitekt daje zamisao gra|evine, a njegovi pomo}nici to razra|uju u brojnim izvedbenim nacrtima, tako i zapovjednik daje tu zamisao operacije, a njegov sto`er ju tehni~ki razra|uje. Iz te razrade proizlazi 183

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

organizacija, kao {to iz izvedbenog nacrta proizlazi tro{kovnik gra|evine. Dakle, koliko ~ega treba, od materijala do ljudstva. No, razlika spram arhitekta je u tomu, {to dobar zapovjednik uvijek ima i rezervni, to jest, tajni plan. To je plan za koji nitko ne zna i koji zapovjednik mo`e, i naj~e{}e tako i ~ini, primijeniti kad zapo~ne bitka. Tada, u odnosu na oficijelni plan, mo`e promijeniti pravac napada, odrediti da na nekom drugom mjestu bude glavni udar, uvesti pri~uvu u bitku tu, a ne tamo, kako je ina~e planirano.

Ante je i sam tako postupao i uvijek je imao tajni plan. Ne samo zato {to je to bio najsigurniji na~in da neprijatelj ne sazna {to mu se sprema, nego i zato {to je to proizlazilo i iz same prirode ratovanja. Rat ipak nije znanost, pa nikakav unaprijed smi{ljen plan ne mo`e do kraja odrediti tijek bitke i biti toliko savr{en da ne bi ostavljao stanovite dvojbe.

Dapa~e, dileme i muke, neprospavane no}i i pitanja: [to ako se dogodi to i to? [to ako neprijatelj u~ini ono?, Ante je dobro upoznao.

Osim toga, mo`e{ sve savr{eno isplanirati, a onda, kad krene{ u napad, do~eka te gusta magla i ne mo`e{ upotrijebiti topni{tvo. Ili, cijelu no} pada jaka ki{a, raskvasi teren i ne mo`e{ s tehnikom i oklopom kako si planirao. I {to onda?

Ponekad je samo nekoliko sati prije po~etka napada po~eo duboko sumnjati u sve {to je zamislio. ^inilo mu se da je plan glup, da postoje bolje i u~inkovitije ideje. Znojio se i prevrtao u krevetu, grizla ga je sumnja i mu~ila neizvjesnost. A onda bi ga sama pomisao, da uvijek mo`e sve promijeniti, ako lo{e krene, umirivala, davala mu snagu i vra}ala mu sigurnost.

Ta trema prije boja, ta vru}ica koja nagriza samouvjerenost, mu~ila je i najve}e vojskovo|e. ÂťIskustvo Napoleona, iskustvo NapoleonaÂŤ, govorio bi tada sam sebi. A onda bi u mislima ponavljao razgovor {to ga je taj vojskovo|a, prije velikih bojeva, vodio sa svojim savjetnicima. Htio je imati 184

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

najbolje zapovjednike i zato je pred svaku bitku pitao tko bi bio najprimjereniji za ovu, a tko za onu zada}u. Kad bi vi{e savjetnika, koji su u pravilu caru i vojskovo|i dolazili pojedina~no, spomenuli isto ime, Napoleon bi zapitao: »Dobro, a sada, koju je postrojbu taj zadnji put vodio?« Kad bi ~uo odgovor, pitao je dalje: »A je li pobijedio, izgubio ili izvukao nerije{eno?« »A ha«, dometnuo je. »A kako je isplanirao operaciju i koliko je pritom imao sre}e?« Nakon {to bi mu i to rekli, Napoleon je uzvratio: »Kada bih izdao zapovijed za po~etak boja, planovi mojih najboljih generala gotovo nikada ni{ta ne bi zna~ili. Ali i takvi kakvi su bili, bili su mi potrebni da bih se pripremio za boj i da bih ga dobio.« Takva filozofija ratovanja Anti je bila bliska, on je u njoj vidio dvije nerazdvojne stvari, bez kojih nema ni velikih bojeva, ni velikih pobjeda: analiti~ki i intuitivni pristup. Prvi je va`an prije bitke, a drugi kad bitka krene, kad se zrak zgusne od baruta, a krv u ~ovjeku uzavre i uspali mozak u samo jednom smjeru: u smjeru pobjede ili smrti. »Bitka se priprema razumom, a vodi intuicijom«, govorio bi, kada bi ga poslije boja pitali za{to je u~inio ovo, a ne ono, kako je bilo planirano. I nastavio: »E moj gospodine, {to mo`e{ napraviti s planom koji si zamislio, ako ti se dogodi da u trenutku kad boj zapo~ne, neka postrojba, iz tko zna kojih razloga, mo`da ~ak i opravdanih, krene s negativnom energijom, tromo i bez prave volje? Bez onog elana i odu{evljenja s kojim je stotinu puta i{la u bitke i s ~ime si ra~unao? Vidi{, tada mora{ brzo reagirati, mora{ osjetiti tu situaciju, brzo promijeniti plan, jer neprijatelj te ne}e ~ekati. A onda, ako si to dobro u~inio, i Bog te nagradi, pa se dogodi da se ona postrojba s negativnom energijom sabere, rije{i nekako svoj problem i na kraju ispadne mo`da i najbolja. U ratu ni{ta ne vrijedi kao ta pozitivna energija, ta vjera da }e{ pobijediti, ta psihologija pobjednika. Nju prenijeti na svoje zapovjednike, na svoje postrojbe, u tomu ti je 185

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:49 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

veli~ina vojskovo|e. A i to je intuicija, a ne nekakvo himbeno hvastanje i napuhavanje. Ta vjera, ta sigurnost to ti je kao svjetlo, koje obasjava put u mraku neizvjesnosti, {to ga svaka bitka sa sobom nosi. A nakon bitke? Tada je najva`nija po{tena analiza. Vidjeti {to je bilo dobro, a {to lo{e, u ~emu se uspjelo, a u ~emu nije. Jer samo se iz tog negativnog iskustva mo`e nau~iti, profitirati i postati bolji.ÂŤ Maslenica je bila prva velika vojna operacija, u kojoj su uz kopnene, sudjelovale pomorske i zra~ne snage i koja je nedvojbeno pokazala potencijal Hrvatske vojske. Ona je bila politi~ki i psiholo{ki apsolutni uspjeh, ali u vojnom smislu to nije bila sto posto. Ante je toga bio posve svjestan.

Predsjednik Tu|man je naredio da se oslobodi Novsko `drilo i deblokira Zadar i to je u~injeno. Ali gdje }e se pritom zaustaviti hrvatske snage, koje }e pozicije zauzeti, to nije mogao odrediti vrhovnik, nego to diktira teren na kojem se vodi bitka. I upravo u toj to~ci nije postignut optimum. Hrvatske postrojbe nisu uspjele zaposjesti najpovoljnije to~ke na Velebitu i oko Kru{eva. To s hrabro{}u i entuzijazmom nije imalo veze, jer toga nije nedostajalo u ovom ratu. To je bilo povezano sa znanjem i vje{tinom. Zapovjednici manjih postrojbi, od grupe do voda i satnije, naprosto nisu raspolagali svim onim znanjem koje je potrebno da bi se na toj takti~ko-manevarskoj razini mogao do kraja provesti plan operacije. Ti su se nedostaci donekle pokazivali i poslije glavne operacije i oni su govorili da bez apsolutne profesionalizacije i vrhunske osposobljenosti do~asni~kog kadra, a dobrim dijelom i ~asni~kog, velikih uspjeha ne}e biti. Jer samo ti ljudi mogu, ako doista raspola`u znanjem i vojnom vje{tinom, to prenijeti na obi~nog vojnika.

U slu~aju Hrvatske vojske, osposobljavanje vojnika bilo je jo{ va`nije, negoli u nekim drugim vojskama. Ba{ zbog toga {to je tehnika bila nedostatna i zastarjela, sna`an oslonac na ljude bio je neminovan. ÂťKad Amerikanci svojom ubita~nom 186

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

tehnikom sve spale i sravne sa zemljom, onda se njihov marinac mo`e relativno lako u{etati u taj prostor, zaposjesti ga. Tu nije potreban ni preveliki entuzijazam ni prevelika vje{tina, jer nadmo} u tehnici pokriva sve eventualne nedostatke. Ali ako sve to nema{, onda ti je jedino blago tvoj do~asnik i njegov vojnik. Pje{ak koji je ovladao vojnom vje{tinom, i koji ima taj vra`ji manevar u prostoruÂŤ, govorio bi Ante. I onda dometnuo: ÂťAli ono {to je na{a prednost, {to mi imamo, to je da su svi ti ljudi ve} pro{li vatreno kr{tenje, da su se prekalili u ratu, da su puni entuzijazma i vi{e nego odva`ni. Jedino ih sada treba pripremiti za napadna djelovanja, za ofenzivu i pobjeduÂŤ.

Iz svog dugogodi{njeg iskustva je znao da je to mogu}e samo ako se stvori pravi obu~ni centar, onakav kakve imaju velike vojske svijeta, kroz koje je i sam pro{ao i u kakvim je bio instruktor. Ta ga je ideja po~ela progoniti kao {to rasnog pisca progoni pripovijest prije negoli ju napi{e. Jer kad kroz takav jedan centar pro|e armija hrvatskih do~asnika i ~asnika, kad ovladaju svim potrebnim znanjima i vje{tinama, steknu zvjersku kondiciju i izdr`ljivost, naviknu se na disciplinu koja ne priznaje emocije i slabost, nego samo volju da se izvr{i zada}a, onda }e i onaj vojnik u njihovoj postrojbi biti isto takav. Znat }e ratovati po pravilima zanata i mo}i obaviti svaki posao, bez ~ega sve velike ideje i planovi ostaju u najbolju ruku samo dobre zamisli.

U mislima je ve} tra`io lokaciju za jedan takav centar, gradio poligone, sanjao dan kad }e do toga do}i. To vi{e {to su mu i Francuzi signalizirali, i to po vrlo ozbiljnoj liniji, da bi mogli pomo}i, dapa~e da bi to rado u~inili. Recimo, dali bi svoje instruktore, koji bi obu~ili prvu generaciju do~asnika i ~asnika, a tako|er i prvu generaciju hrvatskih instruktora.

Bez njih, centar bi bio kao nogometna mom~ad bez trenera. Malo bolje vje`bali{te za malo bolje amatere.

187

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

Najva`nije je bilo s idejom upoznati klju~ne ljude: ministra obrane Gojka [u{ka i generala Janka Bobetka, koji je u to vrijeme bio na~elnik Glavnog sto`era. Pritom je znao da mora biti takti~an, poput trgovca koji prodaje robu. Dakle, pona{ati se tako da kupac ne stvori dojam da mu je bilo {to nametnuto ili sugerirano, nego da je posve sam izabrao, takore}i do{ao na ideju da kupi ba{ to, {to mu je ina~e neprimjetno donijeto iz skladi{ta. [u{ak je odmah shvatio o ~emu se radi i jo{ je istog dana o tomu obavijestio Miroslava Tu|mana, onda{njeg {efa HIS-a. Radilo se ipak o strancima i stvar nije mogla i}i mimo njega.

Nave~er je odr`an sastanak, na kojem su bili prisutni sva ~etvorica. Bobetko je odr`ao uvodno slovo, a onda je Ante govorio o detaljima. O tomu da bi valjalo izgraditi jedno sredi{te za obuku specijalaca, s poligonima i poletno-sletnom stazom, svim simulacijskim sredstvima, te za godinu dana osposobiti nekoliko stotina vrhunskih zapovjednika.

Mla|i Tu|man je preuzeo na sebe da sredi stvar s Francuzima. Negdje krajem svibnja 1993. u ulici Fra Filipa Grabovca u Zagrebu odr`an je sastanak i s francuskom delegacijom iz Ministarstva obrane. Gotovina je tra`io dvadeset instruktora, a {ef francuske delegacije, neki ugla|eni ~asnik, mu je odvratio: »Kolega, drago mi je da smo se sreli, ali mo`emo vam dati samo petnaest instruktora.« Ovaj s vi{e nije ni ra~unao, pa je mirno odgovorio: »Kad ne mo`e vi{e i to }e biti dovoljno.« I tako su ro|ene [epurine. Tvornica profesionalnih do~asnika i ~asnika, inkubator modernog hrvatskog vojnog duha i velikih pobjeda.

Za samo trideset dana u [epurinama su izgra|eni svi objekti, a za tri mjeseca i poletno-sletna pista. Werner Ili} je postao prvim zapovjednikom, a francuski instruktori dobili su u ruke najprije stotinu momaka od kojih su pedeset najboljih oti{li u drugu fazu: na te~ajeve za pomo}nike instruktora. A od tih pedeset, dvadeset najboljih {kolovalo se za in188

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Razum i intuicija

struktore. Kasnije su osposobljeni vrhunski instruktori za sve vrste specijalnosti, kroz kakve je Ante pro{ao u Legiji stranaca.

Gardijske brigade slale su najbolje de~ke u [epurine, svaka po dvadeset i pet, ali je tamo ostajalo tek petnaest najboljih.

Selekcija je bila stra{na, kao i sama obuka. Hrvatska vojska zadobivala je novu, nezapam}enu dimenziju. Dakako, u ti{ini i daleko od o~iju javnosti.

189

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!

Damir Tomljanovi} Gavran bio je oli~enje hrvatskog vojnika poniklog u Domovinskom ratu. Mlad, poletan, hrabar, `eljan znanja i vje{tine, discipliniran, sudionik brojnih i te{kih bitaka. Po~eo je kao pripadnik specijalnih snaga policije, a onda je oti{ao u 1. brigadu ZNG-a. Od obi~nog gardiste uzdigao se do diverzanta, a zatim i do zapovjednika gardijske bojne, s ~inom pukovnika. Ali je ipak htio u [epurine, u tu paklenu kova~nicu hrvatskog gardijskog desantnog pje{a{tva. Sanjao je o tomu da bude prvi na te~aju, da presko~i i tu posljednju preponu, poslije koje ti se smije{i Glorija. Jer si za nju stasao, jer si postao specijalist, kakvima se di~e i najve}e armije svijeta. Ali Gavran nije imao sre}u. Poginuo je mjesec dana prije po~etka prolje}a 1994. na Velebitu.

Obilazio je liniju u svojoj zoni odgovornosti, na isturenoj to~ki Tulove grede, gdje se velebitske stijene u obliku golemih stupova ru{e u dubinu. Pokosio ga je srpski mitraljez P.K.T., kojim se jednako puca na pje{ake kao i na zrakoplove i helikoptere. Metak, kalibra 12,7 mm, pogodio ga je u sljepoo~nicu. Umro je za dvadeset minuta, ni ne znaju}i da 191

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!

je pogo|en. Nakon smrti njegova je majka izjavila: ÂťNisam ni znala da moj sin u Hrvatskoj vojsci ima takav autoritet i da ga toliko ljudi voli!ÂŤ Nekoliko mjeseci kasnije, kad su prvi momci dolazili u [epurine, na ulazu ih je do~ekao veliki natpis s Gavranovim imenom i prezimenom. Gardijsko sredi{te za specijalisti~ku obuku do~asnika prozvano je po njemu, pa je duh toga hrvatskog borca dobio kona~i{te, kao {to mudra misao zadobiva vje~ni `ivot ako je zapisana.

Ante je dugo razmi{ljao o lokaciji, a onda se ipak odlu~io za taj biv{i raketni centar JNA. [epurine su se iz mnogo razloga pokazale bez konkurencije. Sam je centar, veli~ine 1x2 kilometra, s jugozapadne strane okru`en morem, a sa sjeveroisto~ne Velebitom. Dakle ima sve, i more i kopno, i planinu i zrak. Ne{to poput baze 2. R.E.P.-a u Calviju. Na dva ga dijela presijeca poletno sletna staza, duga dvije tisu}e metara. Izgra|ena je u rekordnom roku, za samo tri mjeseca. O njenoj kvaliteti govori i to da su je Amerikanci koristili za svoje zrakoplove, osobito za bespilotne letjelice, tijekom rata u Bosni, a i kasnije.

Lijevo od piste nalaze se hangari s kompletnom tehnikom za zra~ne desante i stajankom, a ne{to dalje su objekti za smje{taj i zapovjedni{tvo. Desno, dakle onaj dio prema moru, rezerviran je za streljanu za pje{adijsko naoru`anje i protuoklopna sredstva. Tu su i poligoni, s ukupno {ezdeset sedam prepreka i objekata, uklju~uju}i i poligon rizika, te podvodni poligon duga~ak oko 150 metara.

Na jednom drvenom objektu, visokom oko deset metara, na kojem se vje`ba borba u urbanim sredinama, velikim je slovima ispisano: Znoj {tedi krv! I doista, u [epurinama znoja nikada nije manjkalo. Momci su svakog dana, pod punom ratnom opremom, morali pretr~ati osam kilometara, a onda, kao da tek po~inju, bez predaha nastaviti na objektima i poligonima. Popeti se sedam-osam metara po ko192

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!

nopcima na objekt za bliske borbe, zatim svladati niz te{kih prepreka, pa se opet penjati, sko~iti u betonsku jamu dublju od dva metra, s pijeskom na dnu, i iz nje iza}i bez i~ije pomo}i. Sve do poligona rizika. Taj se poligon naziva i poligon za komandose. Visok je deset metara, a iznutra je u obliku dimnjaka, ali dovoljno {irok da mo`e u nj u}i ~ovjek.

Kroz taj dimnjak budu}i se komandos mora popeti deset metara u visinu, odupiru}i se samo rukama i nogama o betonske stjenke. Kad do|e na vrh, jo{ uvijek u punoj ratnoj opremi, ska~e na jedan `eljezni stup, udaljen od objekta vi{e od jedan metar. Zatim se po njemu spu{ta u dubinu.

Onda opet gore, deset metara u zrak, po jednom tanjem stupu priljubljenom uz vanjski zid dimnjaka, pa zatim skok na drugi `eljezni stup, udaljen vi{e od metar i pol od zida. I opet gore, bez prestanka i predaha. Zatim na ~eli~nu sajlu, pa na rukama niz tu sajlu, kakvih stotinjak metara do mora.

Onda poput dupina u more, pa sto i pedeset metara pod morem kroz razne prepreke i tek si onda za taj dan gotov. I tako dva do tri mjeseca bez prestanka, ve} prema tomu kakav se te~aj polazi. Bez izlazaka u grad, bez tople vode, bez grijanja.

I po najve}oj zimi i po najve}em suncu, momci su spavali u drvenim barakama, zbijenim od tankih dasaka, bez ikakve izolacije, osim eventualno novinskog papira ili najlona, da ba{ za olujnog vremena ne bi prodirala ki{a. Sve je to moralo biti tako da de~ki o~vrsnu, da postanu tvrdi kao i sam dalmatinski kamen, izvje`bani poput Schwarzenegera i neumitni poput usuda.

Hrvatski vojnik vrijedi onoliko koliko je knjiga pro~itao, rekao je jednom general Roso, i to je svakako vrijedilo i za momke u [epurinama. Tu se radilo mozgom kao i tijelom, u~ilo i stjecalo znanje. Duh je tu bio prisutan na onaj naj~udesniji na~in: preobra`avaju}i. Tko je pro{ao kroz [epurine, vi{e nije bio ono {to je bio prije [epurina. Tu se kalio 193

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!

novi duh, novi mentalni sklop, tu je posijano sjeme budu}ih Bljeskova i Oluja.

Tradicionalne hrvatske vojne vrline tu su se slile s dostignu}ima novog vremena na na~in koji nije ostavljao hladnim ni najstro`e inozemne stru~njake. »To je pravi materijal«, uzviknuo je jedan ameri~ki ~asnik, odu{evljen onim {to je vidio. Napokon, nijedna vojska na svijetu nema tako dugi mar{ kao {to ga imaju momci iz [epurina. Dvjesto pedeset kilometara pod punom ratnom opremom, za samo pet dana. Legija stranaca ima mar{ duga~ak 170 kilometra, druge armije jo{ manje. Inozemni vojni izaslanici koji su sve to promatrali, po~etak obuke, njen tijek i napokon sam mar{, u svoje su izvje{taje unosili isto {to i onaj Amerikanac: »Naprosto fenomenalno, s kakvim materijalom ti Hrvati raspola`u!« I sam je predsjednik Tu|man bio jednako odu{evljen. Kad je prvi put do{ao u [epurine, ba{ je vod budu}ih zapovjednika izveo padobranski desant. Savr{eno i upe~atljivo. Okrenuo se Anti i na svoj tipi~an na~in, kao da ga radost iznutra priti{}e i nekako mu ne da opu{teno govoriti, procijedio: »To! To je to! Samo tako nastavite!« [epurine su imale i posebno psiholo{ko zna~enje: veselile su hrvatske prijatelje, odu{evljavale hrvatski puk, a stra{ile neprijatelja. One nisu bile medijski blef kakvim su pukovnik Dragan i Arkan zavaravali srpsku javnost. Mali poligon, nekoliko zastra{uju}ih boraca i brdo novinara i fotoreportera. Ne, [epurine su bile sadr`aj i rezultat! Kroz njih je pro{lo izme|u 900 i 1000 do~asnika, me|u njima i jedan Jasen Drnasin, koji je do{ao kao obi~an izvidnik, zavr{io specijalnu obuku za komandose i kasnije oti{ao u glasoviti West Point. Ali i ~asnici, pa i oni s vi{im ~inovima, poput kasnijeg generala Damira Krsti~evi}a.

Ili bojnik i kasniji stopostotni invalid Vladimir Benac. Diplomirani in`enjer, koji je bio mali rastom, gotovo si}u{an u odnosu na gorostase kakvi su obi~no dolazili u [epurine, 194

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!

ali srcem i inteligencijom ispred mnogih. Zavr{io je specijalisti~ke te~ajeve, baratao svim vrstama oru`ja poput Jamesa Bonda i bio bez konkurencije u vje`bama pre`ivljavanja. Tri dana na pustom otoku, bez i~ega, samo sa {ibicama i no`em, te oru`jem bez municije, za njega nije bio nikakav problem. U [epurine je do{ao s reputacijom ~ovjeka, koji je neposredno poslije Maslenice prvi u{ao u hidrocentralu Peru~a, kad je ona bila minirana, kad je mogla svakog ~asa eksplodirati i kad se to nitko drugi nije usudio. Kasnije, nakon {to su [epurine ve} bile iza njega, te{ko je stradao u Drvaru. Zasigurno bi poginuo da ga nije spasio onaj ratni~ki instinkt, koji imaju samo rijetki, koji se ne da nigdje nau~iti, i za kojega mo`e{ samo Bogu zahvaliti.

To je instinkt ro|enih ratnika i zato se samo oni stvarno bore, zapravo, jedini i znadu boriti. Mo`e se mobilizirati dvjesto – tristo tisu}a ljudi, mo`e i milijun, ali do kosti se bori samo ta posebna sorta ljudi, tih trideset ili pedeset tisu}a. Od njih, i prije svega od njih ovise pobjeda i poraz, uspjeh i neuspjeh u ratu. To su uvijek isti, oni kojima je u krvi ta te{ka vje{tina, koji imaju prirodni autoritet, {to poput rendgenskih zraka prodire u psihu suboraca i nagoni ih da ih slijede i da im se pokoravaju. Kao u vu~jem ~oporu, u kojem alfa vuk predvodi i dominira, jer mu je priroda dala snagu, instinkt i du{evnu energiju od kojih zavisi sudbina zajednice.

Benac je i{ao u izvi|anje, u d`ipu. U jednom je trenutku osjetio da ne{to nije u redu. Ni{ta nije vidio, ni{ta ~uo, samo ga je spopala neka ~udna slutnja, kao svrbe`, koji ne mo`e{ to~no locirati, ali svakog trenutka postaje sve nesnosniji. A onda se u njemu ne{to zgr~ilo, pa odapelo poput strijele, i on isko~i iz d`ipa, kao da ska~e u bazen. Ali sre}a ga nije htjela. Noga mu je zapela. Ostao je privezan, s tijelom na tlu i nogom u d`ipu. U istom trenutku, s velike udaljenosti, doletjela je maljutka, jedna vrst protuoklopne rakete: ravno u d`ip. Auto je izgorio, a s njime i Ben~eva noga. Dodat195

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Fenomenalan materijal, ti Hrvati!

na je nesre}a bila u tomu {to je tog dana bila i gusta magla, pa se do njega nije moglo helikopterom. Morao je u takvu stanju ~ekati vi{e od dva sata, bore}i se protiv bolova i neodoljive pospanosti. Preko motorole, sustava za vezu, s njim je neko vrijeme razgovarao i Ante, hrabre}i ga da izdr`i, da ne zaspi, da bude ~vrst, Âťjer evo nas po tebeÂŤ. A ovaj, kakav je ve} bio, sve je okrenuo na zafrkanciju, rekav{i kako je imao sre}u, jer da je moglo izgorjeti i ne{to drugo, a to bi ve} bilo puno gore od obi~ne noge.

196

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:50 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Mo`da nas sutra ne}e biti

Pro{li su mjeseci, a onda i godine. Ante je, dodu{e, rekao: »Idem u Hrvatsku vidjeti {to se doga|a, a i dugo me nije bilo doma«. Ximena je znala da }e pro}i neko vrijeme dok se ne vrati. Bila je naviknuta na ~este i duge rastanke. Nikada ga nije ispitivala kad }e se vratiti, jer je znala da to ne bi ni{ta pomoglo. »Do}i }e kad obavi posao«, znala je govoriti samoj sebi. A Ante se javljao telefonom, svaka dva-tri tjedna, i tada bi razgovarali o svemu, samo ne o poslu i povratku. Tako je bilo i otkako je oti{ao u Hrvatsku.

Ximena je u me|uvremenu postala novinarka, najvi{e je radila za Galavision, i uglavnom je bila dobro upoznata s onim {to se doga|a u domovini njena mu`a. »Do}i }e kad se tamo smiri situacija, a to }e jo{ malo potrajati. Moramo se strpjeti«, govorila je k}erki kad bi ova pitala kada }e tata napokon opet biti tu. Ante je, pak, mislio kako }e taj dan do}i, mo`da i br`e no {to se nada, ali mu je ipak najva`nije bilo da mu `ena i k}i imaju sve {to im treba, da tamo u Kolumbiji nema ni~eg, zbog ~ega bi se morao brinuti. Onda bi utonuo u hrvatsku situaciju, kao da nikada i nije drugdje bio. Rat je naprosto takva stvar, pro`ima cijelog ~ovjeka, 197

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Mo`da nas sutra ne}e biti

dovodi ga u neko posebno stanje: i psihi~ko, i fizi~ko, i emocionalno. Koliko god se ~ovjek trudi da ostane u normali, to mu gotovo nikad ne uspijeva. Jer ni tuga u ratu nije tuga, kakvu poznajemo u mirnodopsko vrijeme, to nije ni radost, a ni ~e`nja. Ne, nije stvar u intenzitetu, preosjetljivosti, ili naviknutosti na surovu svakodnevicu. Ne, rije~ je naprosto o druk~ijem stanju.

I ljubav je u ratu druk~ija. Nekako ~eznutljivija, kao da ~ovjek u njoj tra`i onaj dio sebe koji rat zatomljuje i ne priznaje. Neku melankoliju {to se pretvara u strast, kao {to se i tuga za prohujalom mlado{}u pretvara u zadovoljstvo zreloga `ivota. Sve se to ispremje{ta u ~ovjeku, ako ga neke o~i pogledaju blagonaklono, pa zaiskre kao da `ele re}i: »[to ~eka{, uzmi me, sutra nas mo`da ne}e biti«!

Ne{to takvo Anti se dogodilo u Zadru, s novinarkom Vesnom Karuzom. Vi|ali su se koliko su mogli i ponekad mislili da sutra{njeg dana mo`da ne}e ni biti. Krajem o`ujka 1994. rodila se k}i, kojoj je Ante dao ime po svojoj majci.

Ana je kr{tena u nekoj zagreba~koj crkvi, dobila je njegovo prezime i sve ostalo, {to jedan otac djetetu treba i mora dati. No s Vesnom je ostao samo prijatelj. Druk~ije nije mogao, mo`da ni htio. »Kad se neke stvari dogode, mora{ priznati da su se dogodile«, rekao je sam sebi, a onda dohvatio telefonsku slu{alicu i nazvao u Bogotu. Javila se mala Ximena, on je pitao za mamu, no nje nije bilo kod ku}e. »Htio sam re}i mami, ali joj to mo`e{ sada i ti re}i: u Zagrebu ti se rodila sestrica.

Ime joj je Ana, kao i tvojoj baki. U slijede}em pismu poslat }u ti i slike, vidjet }e{ kako je draga.« Mala je to slu{ala s rado{}u djeteta koje vjeruje da joj odsada vi{e ne}e biti dosadno, a onda je dodala: »Jedva ~ekam da to ka`em mami«.

Jo{ je mnogo puta poku{ao telefonom uhvatiti veliku Ximenu, ali to mu vi{e nikada nije po{lo za rukom. Nije se javljala na telefon, nije htjela odgovarati ni na poruke, nije 198

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Mo`da nas sutra ne}e biti

htjela pisati. Kao da se popela na avokado s kojeg je nema vi{e tko skinuti, a ona ne `eli dolje, ~ak ni po cijenu da se te{ko razboli. Antu je to peklo, znao je da su stvari ozbiljne, ali se potajno nadao da }e na kraju mo`da sve ispasti dobro. Âť^im rat zavr{i, oti}i }u u Kolumbiju, pa kad mi Ximena rodi drugo dijete sve }e se nekako izgladiti. Napokon, Kolumbijke su takve. Ako vide da ih voli{, oprostit }eÂŤ, mislio je u onim rijetkim trenucima u kojima je mogao biti sam sa sobom. No rat nije tako brzo zavr{io. A onda je i vrijeme po~elo ~initi svoje. Jer ono u ratu traje dvostruko du`e.

199

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Zima '94.

Na Dan dr`avnosti 1994. Ante je promaknut u general-bojnika. Ali obi~an vojnik u njemu je i dalje bio `iv. A s njime i instinkti koje ni{ta ne mo`e prevariti. Nema tog vojnika koji prije bitke ne osjeti je li njegov zapovjednik siguran u sebe, koleba li se, mu~e li ga neodlu~nost i neizvjesnost. To vojnici naprosto naslute kao {to dobar karta{ namiri{e blef u pokeru. I ako se to dogodi, onda je s postrojbom kao da ju je napala kuga. Pola bitke je izgubljeno ve} prije prvog pucnja. Ali i obrnuto. Ako zapovjednik zra~i pozitivnu energiju, ako ju znade i mo`e prenijeti na podre|ene, a ovi na vojnike, onda je pola bitke ve} dobiveno. »Tako ti je to«, govorio bi Ante, »u ratu nema blefiranja, tu je sve golo, kao od majke ro|eno. I strah i hrabrost, i sigurnost i kolebljivost. Ljudi to naprosto osjete. Znam ja vojnika, znam«. Onda bi za{utio i pomislio: »Bo`e, {to ti je ~ovjek, po zvuku detonacija osjeti{ da ti topni{tvo krivo udara, dade{ to provjeriti i vidi{ da si u pravu. To ti je taj osje}aj, pa sad prevari vojnika!?« Tog jutra, 29. studenog 1994. Dinara i Livanjsko polje bili su u debelom snijegu i gustoj magli. Topni{tvo nije moglo 201

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Zima '94.

precizno udarati, a zbog te{kog terena ni s tehnikom se nije moglo napredovati. Iako je planirao topni~ku potporu, Ante se brzo odlu~io za promjenu plana. »Gospodo, ovi klimatski uvjeti, ova magla i ovaj snijeg na{i su saveznici, a njihovi neprijatelji«, rekao je okupljenim zapovjednicima, s uvjerljivo{}u koja je njegovim rije~ima davala neupitnu samorazumljivost. »I shvatite, od vas se tra`i da iskoristite sve te prednosti. Onda }e pothvat uspjeti, a gubici biti minimalni.« Tada je naredio da se neprijatelja iznenadi ubacivanjem jakih, ali vrlo mobilnih izvi|a~ko-diverzantskih skupina. Ti prodori u neprijateljsku pozadinu bili su bolni i iznenadni poput uboda igle u stra`njicu. ^etnici, koji su spavali u napu{tenim ku}ama po razbacanim dinarskim selima, kao i oni u Livanjskom polju, nisu ni u snu mislili da }e netko biti tako lud i po takvu vremenu napasti. Spavali su kraj toplih pe}i, vjeruju}i da ih {tite ci~a zima i to pasje vrijeme. A onda {ok: kao da su pali s neba, diverzanti, ja~ine dviju bojni, razletjeli su se Dinarom i Livanjskim poljem poput biljarskih kugli. ^etnici se nisu dospjeli pravo ni probuditi, a ve} su pani~no bje`ali, ostavljaju}i za sobom i topove i oklop, a mnogi i ~izme. Iznena|enje je bilo potpuno, a s njime i psiholo{ka prednost u tim prvim satima operacije Zima '94. »Gospodine generale, moje su snage iscrpljene i jedva izdr`avaju, za{to ne biste u vatru bacili pri~uvne snage, 4. gardijsku brigadu?«, izdahtao je Anti iscrpljen i iznerviran zapovjednik jednog od najte`ih pravaca napada, onog prema Vje{ti} gori. Bili su to prvi sati napada, kad je sve bilo na pje{aku i njegovu oru`ju, jer tehnika nije mogla zbog magle i snijega, kad se ljudi tro{e poput zapaljene svije}e. U takvim trenucima dolazi do napetosti i eksplozije, pa i do ovakvog zadiranja u ingerencije glavnog zapovjednika. No general je sve to znao i zato je mirno saslu{ao svog uzrujanog ~asnika, da bi mu zatim, govore}i polako, kao da imaju vremena na pretek, objasnio za{to su mu te snage u pri~uvi 202

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Zima '94.

bitne. Dometnuv{i: »^uj me dobro, ja znadem u kakvoj si ti situaciji, ali i ti i tvoji ljudi upravo ste za takve napore i izvje`bani. Napokon, za{to ste bili u [epurinama? Ha? Pa ne valjda zato da prvog dana pokleknete? Osim toga, ti si izabrao da bude{ ratnik, nitko te nije na to silio, pa se tako i pona{aj. A {to se ti~e zamjene, ona }e sigurno do}i i to u pravo vrijeme, i to }e nas voditi cilju koji moramo ostvariti«.

Onda je na ~asak za{utio, pogledao u ~asnika koji je ve} djelovao smirenije, pa nastavio: »Za{to se ba{ sada buni{? Zar te nije uvijek smetalo kad se gardiste forsiralo? Evo, sad ima{ priliku dokazati da si jednako dobar kao i oni. Poka`i da su domobrani, kad su izvje`bani, jednako dobri kao i gardisti!« ^asnik je poslije tih rije~i djelovao kao ~ovjek koji se oslobodio te{ka tereta, nasmijao se, kratko rekao »na zapovijed« i vratio se na boji{nicu. Kasnije se pokazao kao jedan od najboljih zapovjednika, {to ih je Hrvatska vojska iznjedrila. ^ak toliko dobar da je postao zapovjednik upravo one 4. gardijske brigade!

* * * U studenom te iste godine, u operaciji Cincar, snage HVO-a su oslobodile Kupres. Ministar [u{ak je tamo popio kavu, ali se uvjerio i u to da jednostavno nije mogu}e tu stati, ako se Kupres `eli zadr`ati. Srbi su koncentrirali jake snage u tom podru~ju, pa je pod hitno valjalo zauzeti uzvisine s jedne i druge strane Kupresa, prema rijeci Vrbas i prema planini Cincar, kako bi se grad mogao braniti. Osim toga, iz takti~ko-strate{kih razloga boji{nicu je trebalo pro{iriti Livanjskim poljem sve do Dinare ne bi li se neprijateljske snage razvukle i time oslabio njihov pritisak na Kupres. Povrh toga, bosanski i hrvatski Srbi, udru`eni sa snagama Fikreta Abdi}a, krajem studenog zapo~eli su ofenzivu na Biha}, s namjerom da uni{te tamo{nji 5. korpus Armije BiH i snage HVO-a, koje su branile taj grad. Da im je to uspjelo, SAO 203

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Zima '94.

Krajina i Republika Srpska spojile bi se i fizi~ki, a to bi za Hrvatsku bila smrtna opasnost. Zbog toga je [u{ak u Trilju, u hotelu Sv. Mihovil, organizirao sastanak na kojem su bili na~elnik Glavnog sto`era HVO-a, general Bla{ki}, na~elnik Glavnog sto`era HV-a, general Janko Bobetko, i general Gotovina kao zapovjednik Zbornog podru~ja Split. Odmah se vidjelo da za takvu {iru operaciju HVO nema dovoljno snaga i zato je pala odluka da snage Zbornog podru~ja Split odrade najve}i dio posla na Dinari i u Livanjskom polju. Ta se odluka kasnije pokazala od vitalnog strategijskog zna~enja, jer je olak{ala osloba|anje Knina, a zatim i Biha}a te omogu}ila operacije Maestral i Ju`ni potez.

Ante je od Bobetka dobio zada}u da razradi razne mogu}nosti kako da se uve`u snage HV-a i one HVO-a oko Kupresa i zajedni~kim pritiskom preko Dinare i Livanjskog polja oslabi ofenziva na Biha} te stvori povoljniji operativno-strategijski prostor. Budu}i da je dobro poznavao taj teren jo{ iz 1992., da je poznavao tamo{nje postrojbe i zapovjednike, za tjedan dana ponovno je bio u Trilju, na sastanku koji je tako|er sazvao ministar [u{ak.

General Bla{ki} prvi je iznio svoj dio plana, iza njega i Ante, a onda je [u{ak, nakon {to je pozorno saslu{ao pitanja {to ih je Bobetko postavljao, zapitao: »Onda Bobetko, sla`e{ li se s time?« »[to se ti~e HV-a, stojim iza toga«, kratko je odgovorio stari general. [u{ak se tada prome{koljio u fotelji, kao da ga svrbi cijelo tijelo, rekav{i: »U redu, budite spremni, dat }u vam znak za operaciju«.

Ante je, pripremaju}i se za tu napadajnu operaciju, veoma diskretno premjestio glavninu zapovjedni{tva iz Zadra u Sinj, pa onda u Livno, zbog prikladnijeg sustava veze. Jednako je diskretno premjestio i postrojbe na Dinaru i u Livanjsko polje. No usprkos prvotnih uspjeha, posebno kad su u borbu uvedene 4. i 5. gardijska brigada, oko 10. prosinca stvar je zapela na desnoj strani Livanjskog polja, gdje 204

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Zima '94.

je nastupao HVO pod zapovjedni{tvom generala Bla{ki}a.

Snage na Dinari i na lijevoj strani Livanjskog polja i{le su veoma brzo i ubojito, odbacuju}i neprijatelja takvom snagom i precizno{}u, da ovaj nije znao kako bi na tu silinu odgovorio.

No HVO je zapeo i time ugrozio desni bok tim snagama, a to je moglo biti vrlo opasno. Magla i lo{e vrijeme spa{avali su, dodu{e, stvar, no da je neprijatelj nanju{io tu slabu to~ku, mogao je lijevim obuhvatom udariti Antu u bok i ugroziti postrojbe i na samoj Dinari. Zato je hitno tra`io sastanak s Bla{ki}em, a onda se i sam Bobetko osvjedo~io o stanju na terenu.

Iza toga odr`an je sastanak sa [u{kom u [ujici, poslije kojeg je Ante pod svoje zapovjedni{tvo uzeo sve snage, i one na desnoj strani Livanjskog polja. Otada iznena|enja vi{e nije bilo, hrvatske snage bile su nezadr`ive, bile su bolje opremljene, raspolagale brojnijim oklopom i topni{tvom, ali i ljudstvom. Nakon dvadeset i sedam dana, koliko je trajala operacija, oslobo|en je teritorij od 200 kvadratnih kilometara (glavnina Livanjskog polja, s Velikom i Malom Golijom te va`ne to~ke na Dinari).

No pobjede u ratu tek su onda pobjede, ako se osvojeni teren i zadr`i. Na Dinari i Livanjskom polju to nimalo nije bilo lako, zbog te{kog terena i ubita~ne klime. Hladno}a i vjetrovi znaju biti takvi da ljudi jednostavno ne mogu izdr`ati. Osim toga, stalni nasrtaji pora`enih Srba sa sobom su nosili mogu}nost ranjavanja, a onda i iskrvarenja. Jer silazak s Dinare traje satima. ÂťTu je logistika sve. A nje nema ako in`enjerija ne u~ini svoje, ne probije putove, kako bi po njima mogla tehnika, smjene, provijant, sanitet, streljivo.

Vidi{, to smo mi napravili na Dinari, sedamdeset i pet kilometara putova po kojima su mogli i tenkoviÂŤ, rekao je general Gotovina mnogo kasnije jednom novinaru, kad ga je ovaj pitao kako su pre`ivjeli zimu u tim vrletima.

205

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bo`i} na Dinari

Ako pustinja ubija `egom i pje{~anim olujama, Dinara ubija snijegom i mrzlim vjetrovima. Ta planina nije osobito visoka, ali je okrutna: te{ko pripu{ta ljude na svoje vrhove, no jo{ ih te`e pu{ta da odu. Visoki smetovi iz ~ovjeka iscijede snagu, a vjetrovi, od kojih se ledi sr` u kostima, izmo`de du{u. A kad se sve smiri, kad se ~ovjeku u~ini da je stalo i vrijeme i zrak, kad snje`na bjelina zablista u vedrim no}ima poput dijamanta, tada je Dinara najopasnija.

Te tihe, vedre i studene no}i vojnika nekako umire, pa ako se uvu~e dobro u sebe i u uniformu, te osjeti toplinu vlastitog tijela kako od pojasa struji prema grudima, u~ini mu se kao da je uronio u nirvanu. Hladno}a ga poput mramornog kamena dodiruje po obrazima i on, malo po malo, naslanja glavu na tu studen, obuzet unutarnjom toplinom i tom snje`nom metafizikom. Kad ga prona|u tako usnulog, na licu mu je jo{ uvijek onaj osmijeh s kojim je napustio javu, a prsti na rukama i nogama toliko promrzli da se ne mogu odvojiti od ~arapa i rukavica. Ako je imao sre}u, ostao je `iv, nerijetko bez {ake ili stopala. Takvih je slu~ajeva bilo dvadesetak na Dinari, za vrijeme operacije Zima '94., 207

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:51 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bo`i} na Dinari

ali i kasnije. Dodu{e, zapovjednici su momke na prvoj crti redovito obilazili, i to ~e{}e nego je uobi~ajeno, ali se ipak doga|alo. Dinara nikome nije opra{tala ako bi je podcijenio.

Na sam Badnjak operacija Zima '94. bila je okon~ana. Kao i dotada, Ante je odlu~io da tu no} provede sa svojim vojnicima. Nije tu bilo ni~eg prora~unatog, ve} naprosto prirodna `elja da se bude s momcima. »Jer vojska je obitelj«, znao je govoriti, »u kojoj smo svi mi vojnici bez razlike, samo u razli~itim ulogama. U obi~nim danima zapovjednik radi svoje poslove koji ga udaljavaju od tih momaka na prvoj crti, ali u dane Bo`i}a, Uskrsa, Nove godine, e tada si s njima.

Nema te katedrale na svijetu u kojoj mo`e{ bolje osjetiti otajstveni smisao tih dana, ili ~aroliju novogodi{njeg i{~ekivanja. Prva crta, to je u ratu mjesto gdje se na Badnjak okuplja obitelj i gdje ima{ biti.« Bilo je oko jedanaest sati nave~er, no} je bila vedra, hladna i s puno snijega. Ante se, zajedno sa mjesnim zapovjednicima, uputio na Vje{ti} goru, koju su njegove snage proteklih tjedana zauzele. De~ki, iz jedne bojne 4. gardijske brigade, okupili su se oko vatre. Neprijatelj vatru nije mogao vidjeti, premda je grijala dvanaestak ljudi. Neki su stajali, neki sjedili, ~uo se `amor, pokoja tiha pjesma i komadi {peka kako cvr~e na plamenu. Neki momak, koji se upravo vratio s prve linije, bio je bijesan kao pas.

Glasno je psovao, ljutio se na sve i svakoga. Mo`da ga je studen iscijedila, pa je uz vatru dobio neo~ekivanu energiju s kojom nije znao {to bi? Mo`da ga je uzrujala sama ~injenica da ve} mjesecima nije bio kod ku}e, a nije ni na ovaj dan, kad je sav pristojan svijet sa svojim `enama i djecom? Tko bi ga znao. Momak je psovao, pa gun|ao, onda bi opet nekome ne{to dokazivao. Kad se Ante pribli`io vatri, ovaj ga nije primijetio, a ni ostali ga nisu odmah zamijetili. Vatra je takvo okupljali{te na kojem koncentracija popu{ta, jer stal208

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bo`i} na Dinari

no netko dolazi i odlazi, pa to oni koji ostaju vi{e i ne primje}uju. »Ma {ta? Mater im njihovu. Smrzo sam se ko guzica, i ko zna kako }e to dugo trajati. Ma j…ja sve njih, i [u{ka i Gotovinu i Tu|mana…« Momak je palio, Ante ga je mirno slu{ao, a neki oko vatre, kad su napokon shvatili da je tu njihov general, po~eli su kolegi mimikom signalizirati da malo uspori. No ovaj se jo{ vi{e `estio, {to je druge zabavljalo dok, napokon, i njemu nije postalo ne{to sumnjivo. Kao da je publika promijenila pona{anje, pa se vi{e ne cereka prosta~ki i od srca, nego pravi fine izraze lica, a komad je sve gori.

Onda se okrenuo, pa kad je spazio generala kako stoji iza njega, u hipu se uozbiljio, jednako brzo uzvrpoljio i napokon nasmijao, promucav{i: »Zapovjedni~e, podijelite s nama ne{to, evo ima {peka i mesni narezak, a i kruh je prepe~en! Hej, daj taj {tap!«, dometnuo je pokazuju}i na jednoga koji je upravo iz vatre vadio svoj komad. Ante se pribli`io vatri, ~u~nuo, uzeo komad kruha i slanine, pa prije no {to je zagrizao, pogledao je psova~a, koji je ~u~ao do njega, upitav{i ga: »Je li ti jako te{ko kad si tako ljut?« Onda, prije nego je ovaj uspio odgovoriti, nastavio: »A mora da je. Znam kako je to. Nego reci, bi li ti bilo lak{e kada bih vam nabavio neke cure da vas malo ovdje raspolo`e kad se vratite s crte?« Kad je to izgovorio, ovaj se toliko odu{evio da je jedva uspio istisnuti: »E kad bi to bilo, ostali bi mi ovdje do prolje}a«. »Hm, do prolje}a veli{?«, dometnuo je Ante, a onda tihim i mirnim glasom nastavio: »Eto vidi{, ti bi zbog cura ostao ovdje jo{ koji mjesec, a zbog domovine ti je te{ko pa mora{ tako psovati. Ili se varam?« Momak nije odmah odgovorio, sagnuo je glavu, a onda je polako podigao i gotovo sve~anim tonom odvratio: »Zapovjedni~e, znadete da nije tako, eto, samo mi je do{lo, pa znate kako je to kad ~ovjeku sko~e `ivci«. Ante nije vi{e 209

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Bo`i} na Dinari

ni{ta rekao, a drugi su br`e po~eli ispitivati kada }e pokret, ho}e li uskoro nova ofenziva, kad }e odmor... Ostao je jo{ neko vrijeme, osje}aju}i kako je ovaj Badnjak nekako poseban na tim vrhovima Dinare, me|u tim momcima koji su razli~iti poput kamen~i}a na pla`i, a opet svi nekako isti.

Vojnici kao i on.

Jo{ je iste no}i obi{ao i druga isturena mjesta na boji{nici, a u ranim jutarnjim satima ve} je bio na Velebitu, na njegovu vrhu prema Tulovim gredama. Do kraja Bo`i}a obi{ao je cijelu crtu, osje}aju}i svaki put ispo~etka kako u ratu ~ovjek na neki poseban na~in prepoznaje onog drugog, kako tu nema prenemaganja, tu si ono {to doista jesi. Zato i {utnja oko vatre mo`e biti jednako rje~ita i bogata kao i najduhovnija pjesma ili propovijed u katedrali.

Tek drugi dan kasno nave~er, ostao je sam sa sobom.

Kr{}anski blagdani za njega su uvijek bili ne{to posebno.

Tada bi se prisje}ao svoje majke, zami{ljao kako ga blago gleda i smije{i mu se. Osobito na Bo`i}. Tada je majku do`ivljavao iz dje~a~ke perspektive. To mu je nekako i{lo uz taj dan. A za Uskrs, majka mu se ~inila nekako vi{e nebeska, poput an|ela koji bdije nad njime i govori mu kako }e sve biti dobro, jer tako Bog ho}e.

210

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

Rat je poput pokretnih stepenica u velikim robnim ku}ama. Kad stane{ na prvu stepenicu mora{ do vrha. Ina~e riskira{ da polomi{ noge. Ni poslije najve}ih bitaka i najsjajnijih pobjeda nema pasivnog predaha ni mirnog `ivota. ^im osvoji{ jednu kotu ili vrh, ve} mora{ razmi{ljati o slijede}im. Inicijativa je zakon i bez nje nema pobjede. Onaj tko bi se na ~as zadovoljio postignutim, ~ije bi misli bile okrenute tomu kako da ostane tu gdje je, kako da si `ivot u~ini lak{im i udobnijim, riskirao bi da polomi noge. Zato je aktivna obrana predvorje pobjede, njen spiritus movens. Ona neprijatelja tjera u defenzivu, podvrgava ga tu|oj volji i time mu odre|uje sudbinu. To nije samo stvar vojne snage i nadmo}i, to je prije svega stvar psihologije, pa i same filozofije ratovanja. I jedini na~in da se, poslije te{kih, pa i uspje{nih bitaka, vlastite postrojbe odr`e u potrebnoj napetosti i borbenoj gotovosti. Jer surova ratna stvarnost euforiju za~as pretvori u apatiju, a pobjedni~ki zanos u gubitni~ki mentalitet.

Ante je toga bio i te kako svjestan. Zato je stalno ponavljao svojim ~asnicima da nikada ne smiju postrojbama, koje ih 211

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

do|u zamijeniti, ostaviti ono {to su sami zatekli. »Jer ako je vojnik prije petnaest dana napustio ovaj rov, pa se ponovo vratio u njega, na {to ga on podsje}a? Na pro`ivljeni stres, strah, `egu i hladno}u. Njemu se vra}a film za koji je mislio da se zauvijek odvrtio i to ga melje, uni{tava u njemu ratnika, pretvaraju}i ga u `ivo i bezvoljno meso. Ali ako do|e u posve novu situaciju, ako vidi da su se polo`aji pomakli, da se boji{nica bolje konsolidirala, e, to je ve} ne{to drugo. To u njemu poti~e elan, ambiciju i borbenost. Zato dobar zapovjednik mora te`iti da svaki dan izvede ne{to kako bi napakostio neprijatelju, ne daju}i mu ni malo mira. To, i samo to, vojniku daje snagu i u njemu rasplamsava pobjedni~ki mentalitet.« Nakon tih rije~i, {to ih je ponavljao poput kakve pokvarene gramofonske plo~e, na trenutak bi za{utio, a onda, kao da iz sebe izvla~i samu kvintesenciju, dodao: »I da znadete, ni{ta ne vrijedi zapovijed – Po cijenu `ivota ne odstupiti od te to~ke! – nego samo ona koja nala`e – Po cijenu `ivota mora{ dalje od te to~ke!« I to je postalo pravilo. Kada bi Krsti~evi}, legendarni zapovjednik 4. gardijske brigade, napu{tao polo`aje, znao bi s ponosom i nekom prgavo{}u u glasu, kakva je prili~ila momku od dvadeset i ne{to godina, re}i: »Vidite, kakvu crtu napu{tamo!«, aludiraju}i na pomake i pobolj{anja {to ih je u~inio sa svojim momcima. Onda bi do{ao jednako legendarni Korade, zapovjednik mla|e, ali ni{ta manje slavne 7. gardijske brigade. Onako {utljiv i tvrd, ali ~astan i ponosit, kakvi ve} znadu biti kajkavci, samo bi sijevnuo o~ima i po cijenu vlastita `ivota u~inio barem isto toliko koliko i vatreni Krsti~evi} i njegovi Dalmatinci. Rivalitet, koji je Ante poticao, bio je zarazan poput smijeha. U njemu nije bilo nikakva suparni{tva, samo bratskog dokazivanja u predanosti. Kao kad ljudi slu{aju glazbu pa poneseni njenom melodijom i ritmom po~inju u taktu udarati nogom o pod.

212

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

Nakon Zime '94. bilo je klju~no da se postrojbe odr`e ba{ u takvoj aktivnosti, to vi{e {to su uvjeti bili te{ki, gotovo nadljudski. Velebit je suroviji i na neki na~in te`i, ali Dinara je divlja i opasnija, ~ak i onda kad se ~ini pitomom. Ante se zato odlu~io na Skok 1, akciju koja je imala gotovo isklju~ivo takti~ki karakter: animirati vlastite postrojbe. Bili su to kratki napadi – zapravo skokovi s kote na kotu – kako bi se zauzeli povoljniji polo`aji u podru~ju Zelenog brda i Crvene grede, pribli`ilo neprijateljskim upori{tima u podru~ju Uni{ta i Cetine, te osujetili neprijateljski napad iz smjera Kijevo – Uni{ta. Akcija je izvedena 6. travnja 1995., trajala je jedan dan, a oslobo|en je prostor veli~ine 75 ~etvornih kilometara.

Skok 2, koji je uslijedio gotovo dva mjeseca kasnije (4.do 11. lipnja 1995.) bila je mnogo ozbiljnija operacija, u kojoj su sudjelovale znatno ve}e snage, s jakom topni~kom potporom, logistikom i sanitetom. Strate{ki cilj bio je ovladati uzvi{enjima s kojih se moglo u cijelosti nadzirati Livanjsko polje. Ante, koji je i tu zapovijedao Hrvatskim snagama, dakle i snagama HVO-a, u tomu je posve uspio, pa je po prvi put u tom podru~ju zadobio potpunu slobodu manevra.

Izbijanjem na Mali i Veliki [ator pod kontrolu je stavljeno i Glamo~ko polje, a time i putni smjer Glamo~ – Bosansko Grahovo. Oslobo|eno je novih 450 ~etvornih kilometara i stvorene pretpostavke za operaciju Ljeto '95., uvertiru u Oluju i osloba|anje okupiranih hrvatskih podru~ja, uklju~uju}i tu i sam Knin, epicentar srpske pobune. »Klju~ le`i na Dinari!«, govorio je general Bobetko, dodaju}i: tko ho}e ovladati Kninom prije toga mora vladati tom }udljivom planinom. U to je bio uvjeren do te mjere da je jednog dana, dok su jo{ ~etnici dr`ali Dinaru i druge va`ne visove, rekao Anti: »Evo, prou~i ovu knjigu!« Bila je to »Kninska operacija« u kojoj je opisana bitka za Knin u Drugom svjetskom ratu, u kojoj su partizani imali stra{ne gubitke, jer su na taj grad udarili s juga, frontalno. Ante je knjigu 213

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

sa`vakao poput dobre {kije, osjetiv{i u njoj psihologiju neprijatelja i nanju{iv{i njegovu filozofiju obrane. Napokon, ta je knjiga imala Titov imprimatur i na njoj su se {kolovale generacije oficira JNA! »Zaista, tko ovlada Dinarom, Velebitom, Marinovim brdom i [ator planinom, taj ima Knin na dlanu«, ponavljao je svaki put kad bi se ~inilo da {est i pol mjeseci ratovanja po Dinari i Livanjskom polju, koliko su trajale operacije Zima '94., Skok 1 i Skok 2, donose jedino krv, znoj i studen. Trebalo je zauzeti sve klju~ne vrhove da bi se iz te pusto{i razaznala sloboda, odnosno, dobio Knin na dlanu.

Mjesec i pol kasnije Ante je imao Knin na dlanu. Stajao je na krajnjoj to~ci hrvatske crte na Dinari, na nekih tisu}u metara nadmorske visine. Dan je bio sun~an i Dinara se ~inila zavodljivom poput nimfe. Do njega su stajali ameri~ki ~asnici koji su se upravo spustili helikopterom. Doveo ih je vojni ata{e ameri~ke ambasade u Zagrebu kako bi vidjeli ~udo kojeg se nisu mogli nagledati. S te visine Knin je zaista bio na dlanu i ti su profesionalni vojnici odmah shvatili da je pri~a zapravo ve} na kraju.

No nije ih samo zaprepastilo to hrvatsko strate{ko lukavstvo, ta ideja da se Knin odre`e s bosanske strane, nego i ~injenica, da su na toj visini, u tim {umama i {ikarama ugledali i vod tenkova, me|u kojima je bio i, za to vrijeme vrlo moderni, M-84. Gotovo su imali potrebu da tenkove dotaknu prstima koliko su bili iznena|eni. »Oklop na toj visini i u tim uvjetima, pa to je fantasti~no«, zabezeknuto je konstatirao jedan od njih, okre}u}i se oko sebe kao da tra`i gigantske dizalice koje su te ~eli~ne grdosije spustile u ovu planinsku zabit. Nakon nekoliko sekundi, doti~u}i makinalno nao~ale i zaustavljaju}i pogled na Antinom licu, koje je imalo izraz sitog i zadovoljnog vuka, zapitao je: »I vi ste izdr`ali preko sedam mjeseci u tim uvjetima i probili tolike kilometre putova?« Pritom se i dalje 214

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

okretao oko samoga sebe kao da ne vjeruje ni onome {to vidi, a ni onome {to ~uje.

Bio je petak, pretposljednji dan srpnja. Operacija Ljeto '95. bila je uspje{no zavr{ena. Dvadeset i drugog srpnja, tri dana prije njenog po~etka, u Splitu su Tu|man i Izetbegovi}, u prisutnosti jake ameri~ke delegacije, potpisali Deklaraciju o zajedni~koj obrani od srpske agresije, koja je omogu}ila koordinirane operacije Armije BiH i Hrvatskih snaga (HV i HVO) na teritoriju Bosne i Hercegovine. U tu svrhu ustrojeno je i zajedni~ko koordinacijsko zapovjedni{tvo te operativna zapovjedni{tva za provedbu operacije. Snagama Armije BiH zapovijedao je general Karaveli}, a Hrvatskim snagama general Gotovina.

Zada}a je bila naoko jednostavna: udariti na sjever u pravcu Biha}a kako bi se oslabila srpska ofenziva na tu enklavu koja je tjednima trajala i u kojoj su sudjelovali ne samo bosanski Srbi, nego i pobunjeni Srbi iz Hrvatske te muslimanske snage pod zapovjedni{tvom odmetnutog Fikreta Abdi}a. Jer situacija je bila toliko kriti~na da se svakog ~asa mogao o~ekivati pad enklave, a time i spajanje srpskih snaga s dalekose`nim i katastrofalnim posljedicama ne samo za Hrvate i Muslimane u Bosni i Hercegovini, nego i za samu Hrvatsku. No postojao je jo{ jedan cilj, koji je za Hrvatske snage bio mnogo va`niji: dovesti Knin u poluokru`enje. ÂťZa nas je najva`nije da uvjerimo neprijatelja kako je te`i{te akcije na sjevernom pravcu, dakle onome prema Biha}u.

On mora povjerovati da je na{ glavni, pa i jedini cilj, spajanje sa snagama 5. korpusa Armije BiH, koji brani biha}ku enklavu. Dodu{e, to i je na{ cilj, ali Srbi moraju povjerovati da je on i jedini na{ cilj. Drugi na{ cilj, koji nam je va`niji i koji ne smije biti pro~itan, jest napad u pravcu Bosanskog Grahova. To moramo izvesti tako da neprijatelj pomisli da ga tim napadom zavaravamo, a da u stvarnosti napad izvedemo posve uspje{no.ÂŤ Na te Antine rije~i zapovjednici ni215

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

su ni{ta odgovorili. Bilo im je sve jasno. ^ekali su samo da u pet sati ujutro, na dan napada, zagrme topovi.

Prije toga pobrinuo se za sve potrebne simulacije kako bi neprijatelj povjerovao da je udar prema tom gradu i svim najva`nijim visovima, uklju~uju}i tu i one na Staroj Dinari, Marinovo brdo, Prijevoj Derala, zapravo varka. Zato je i otpor na smjeru prema Glamo~u bio mnogo sna`niji: ~etnici su osobito tvrdokorno branili polo`aje na Golom brdu i na Talijanovom vrhu.

Bila je to neka vrst ruleta, ali ruleta koji je imao manje veze sa sre}om, a mnogo vi{e s procjenom i taktikom. Ante je bio svjestan rizika u koji se upu{ta, ali mu je ne{to govorilo da je to rizik koji donosi pobjedu. Pretpostavio je da ~etnici ne}e povjerovati da je toliko lud i da }e se upustiti u bitku na na~in na koji se upustio, pa da zato u kriti~nom trenutku ne}e odgovoriti na pravi na~in. S druge strane, vjerovao je da su 4. i 7. gardijska toliko uigrane da prakti~ki funkcioniraju kao dva tijela s jednom du{om. Bio je uvjeren da ako krene po zlu, da }e i Krsti~evi} i Korade na vrijeme izvr{iti nu`ne korekcije i spasiti stvar. Ali, svejedno, opasnost se nije mogla isklju~iti.

I{ao je posve svjesno protiv vojne teorije, ~inio ne{to zbog ~ega bi pao na ispitu na vojnoj akademiji. Dok je o tomu razmi{ljao, znao se uhvatiti kako se znoji, kako mu je ovratnik ko{ulje posve mokar, a vrat hladan, kako mu je {aka lijeve ruke stisnuta, a on sav uko~en kao da se sprema primiti udarac. Onda bi se opustio, duboko udahnuo dim cigarete i u mislima vra}ao na istu situaciju. No ne{to mu je stalno govorilo da ipak to u~ini, da udari na dva operativna pravca i to u isto vrijeme. Sedmom i 4. gardijskom brigadom te ostalim prate}im postrojbama na podru~je Bosanskog Grahova, i desno, u pravcu Glamo~a, ostalim gardijskim brigadama HVO-a i HV-a. Na taj je na~in u jednom trenutku nastala kriti~na situacije, jer su se u {pici napada Hrvatske 216

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:52 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Knin na dlanu

snage razdvojile, tvore}i po dubini formaciju u obliku slova V. Da je neprijatelj to mogao predvidjeti, ili da je brzo reagirao i u tu prazninu ubacio svoje jake snage, zabio bi se poput klina u tu izazovnu i opasnu dubinu. Udarni vrhovi hrvatskih snaga bili bi odsje~eni od matice i najvjerojatnije izgubljeni, kao i sama bitka. Ali Ante se oslonio na malo sre}e i puno intuicije. I dobio igru.

Kad su njegove snage izbile na Staru Dinaru, Marinovo brdo i druge visove, pobunjeni Srbi u Kninu nisu mogli vjerovati da se to dogodilo. Jednostavno nisu ra~unali s time da }e Hrvati izabrati tako te`ak pravac, odr`ati se na njemu tako dugo kao {to su se odr`ali i na kraju ih zasko~iti s le|a. I istodobno ostvariti jednako briljantnu pobjedu na drugoj strani, onoj prema Glamo~u. »Takvo razdvajanje snaga nije prakti~no, a ni preporu~ljivo, no ovog je puta funkcioniralo«, govorio je kasnije Ante, dodaju}i: »I moralo je funkcionirati!« Osloba|anje Bosanskog Grahova i Glamo~a u hrvatskim je medijima proslavljeno kao velika i zna~ajna pobjeda, iako je osloba|anje tih gradova s vojnog stajali{ta bilo posve bezna~ajno. Ali nitko tada nije mogao, a ni htio obja{njavati {to je zna~ila bitka za visove na Staroj Dinari, Marinovom brdu, pa i tamo na [ator planini i u pravcu Vitoroga.

Rat ima logiku koju ponekad bolje razumiju orlovi negoli nedovoljno upu}eni ljudi. Za samo pet dana oslobo|eno je podru~je veli~ine 1600 kvadratnih kilometara, spa{en Biha} te stvorene pretpostavke za osloba|anje okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine te onih u Hrvatskoj.

217

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tu|man: Pa kako je to uspio?

Daleko od boji{nice bio je sasvim drugi svijet. Iako je zemlja bila u stalnom i latentnom ratu i premda su pobunjeni Srbi povremeno terorizirali hrvatske gradove i sela, ljudi su `ivjeli bitno druk~ije nego 1991. Kao da rata vi{e nema. O njemu se tu i tamo ~italo u novinama, pone{to pokazalo na televiziji, ali stvarno stanje i prilike na boji{nici jedva da su dopirali do prosje~ne gra|anske svijesti. Ako je prije ~etiri godine takore}i cijeli narod ratovao, sada su to ~inili isklju~ivo vojnici. Hrvatska je `ivjela dva `ivota, koji su, dodu{e, bili povezani pup~anom vrpcom, ali nisu imali gotovo ni{ta zajedni~ko. U Zagrebu je `ivot odre|ivalo radno vrijeme i gu`ve u prometu, a na boji{nici konfiguracija terena i neki unutarnji ritam rata. Razlika je bila u tomu {to u Zagrebu nisi morao ni na posao, ni u tramvaj, ako ba{ nisi htio, a na boji{nici nisi ni bio u isku{enju da ne{to ne}e{. Tamo je ~ovjek bio posve u vlasti doga|aja, pa makar ih i sam kreirao.

Ako je privatni `ivot i postojao, doimao se kao pukotine u kakvu golemu zidu. Moglo se tu i tamo {mugnuti u neku od njih i na trenutak zaboraviti kako zapravo i ne postoji{ za samog sebe. I tada bi se dogodio lom, ili ljubav.

219

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tu|man: Pa kako je to uspio?

Iste ve~eri, kad je okon~ana operacija Ljeto '95., Ante je oko pono}i sjeo u d`ip i krenuo za Zagreb. Znao je da ima najvi{e dvadeset i ~etiri ili ~etrdeset i osam sati. Ujutro je bio u glavnom gradu, a u jedanaest sati u Gornjogradskoj vije}nici. Tamo ga je u pratnji svog kuma, ministra Gojka [u{ka, ~ekala pukovnica Dunja Zloi}. Mlada i temperamentna `ena, bademastih o~iju, koje kao da su skrivale neku potisnutu dobrotu. Anti se svidjela od prvog dana kad ju je ugledao. Bilo je to u Zadru, prije godinu dana. Oboje su bili u Hrvatskoj vojsci, oboje mediteranske du{e, a Ante je uz to odavno ra{~istio i s pro{lo{}u. »Bilo bi lijepo ako bismo jednog dana oti{li na ve~eru«, rekao je Dunji, osmjehuju}i se na na~in koji je pomalo prikrivao ozbiljnost njegovih namjera. Nakon tjedan dana, situacija na boji{nici dopustila mu je da ukrade nekoliko sati, da s Dunjom ode na ve~eru i zape~ati svoje srce.

Sada je sa svojim kumom i starim prijateljem, generalom Rosom, stajao pred mati~arom na Gornjem gradu. Bilo je to kratko vjen~anje, kao plotun iz haubice. Poslije je njih ~etvero oti{lo na ru~ak u Intercontinental, ali ni tu nisu ostali dugo. »Moramo se malo po`uriti, ~eka nas helikopter, rekao je [u{ak, dodaju}i: idemo za Pulu, a onda na Brijune kod predsjednika. ^uo je da se `eni{. Nije mu bilo jasno kako si to stigao. Doslovno me pitao: 'Pa kako je to uspio?', na {to sam mu odgovorio: znao je da ima vremena samo u subotu, zato se `urio da zavr{i operaciju do petka nave~er!

Na to se nasmijao i rekao 'neka do|e'.« Dunja i Ante proveli su tu ve~er s Tu|manom koji je bio posebno raspolo`en zbog uspjeha operacije Ljeto '95. Bio je opu{ten i razgovorljiv. A i dru{tvo je bilo takvo, pove}e i prili~no {areno. Kad je odlazio u krevet, Anti su se u mislima vratila sva ona lica, koja su se tu ve~er, na svaku predsjednikovu rije~, nekako neobi~no smijala. To ga je bocnulo, a onda je jedva primjetno zavrtio glavom, promrsiv{i: »[to }e{, takav je svijet.« Drugo jutro ponovno je bio u heli220

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tu|man: Pa kako je to uspio?

kopteru. Vra}ao se na zapovjedno mjesto u Bosnu, pripremaju}i se za novu operaciju: Oluju!

Za razliku od Velebita, Dinara je s ju`ne strane sva u gustoj {umi. Tu se stoljetna stabla propinju u visinu, ali je dokraja ne dosti`u. Jer na svojim vrhovima planina je gola, poput kamene pustinje. Tu brije bura, ~esto i br`e od sto kilometara na sat. Ljudi se tada ne mogu odr`ati na nogama, izdr`e samo vukovi i `ilava i rijetka planinska trava. Takav je i Troglav, najvi{i vrh. Suri i sa sjeverozapadne strane strm, kao da je isko~io iz zemlje. Jedino je Vje{ti} gora druk~ija.

Posve obrasla gustom {umom, do samog vrha, za{ti}ena od najgorih vjetrova, a opet urasla u nebo. ^ovjeku se ~ini da je Dinara, poput bri`ljive majke, zaklonila tu svoju oazu.

Sada, kad je nakon tolikog stresa ponovno bio u helikopteru, osje}ao se nekako bla`enim. Odmarao ga je pogled na tu golemu planinu koju je istodobno volio, divio joj se i respektirao je. Privla~io ga je taj spoj divljine i pitomosti.

Zimi, kada bi snijeg napadao do pojasa, ~inilo mu se da prolazi kroz beskona~ne bijele tunele, toliko je bilo snijega na kro{njama i granama drve}a. A onda, ako bi zasjalo sunce ti su tuneli svjetlucali poput krijesnica ili si}u{nih dijamanata. Ta ~udesna mje{avina gotovo bla`ene ljepote i podmukle surovosti nigdje nije bila tako upe~atljiva kao na Vje{ti} gori.

Tu je bio smje{ten vrlo suvremen kirur{ki centar, i gotovo sva logistika, od streljiva do hrane. Jer stabla su toliko debela i visoka da se ~ovjeku ~ini da se ni da{ak vjetra ne mo`e uskovitlati, da je i sama hladno}a u tom zaba~enom svijetu nekako manje studena.

Tu se uvijek osje}ao opu{teno i nekako za{ti}eno, a tako su se osje}ali i drugi. Ali i tu bi Dinara znala iznenaditi, opiti ~ovjeka tom prividnom sigurno{}u i onda ga, a da to i ne primijeti, uzeti zauvijek k sebi.

221

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Tu|man: Pa kako je to uspio?

Gledao je tu planinu u`arenu od kolovo{kog sunca, pribli`avaju}i se Rujanima, bosanskom selu, u kojem je bilo njegovo zapovjedno mjesto. Sjetio se i jednog ameri~kog ~asnika s kojim je nedavno, tu na Dinari, razgovarao o lovu i kojem je rekao: »Ako sretne{ vuka, nikad ne pucaj u njega.

To je plemenita `ivotinja. Ona je najsli~nija nama vojnicima. Znade opstati sama, ali kad je u ~oporu, po{tuje hijerarhiju«. Onda je uzdahnuo, i kao da `eli odagnati sentimente, dobacio pilotu: »Evo nas, ve} smo tu!«

222

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

To je to! Svi u isto vrijeme!

»Gospodo, to je, dakle, politi~ka situacija«, zavr{io je Tu|man svoj kratki ekspoze, a onda dometnuo: »Europa i Amerika o~ito nisu u stanju, takve kakve jesu, rije{iti problem u Bosni, a ni u Hrvatskoj. Vidite {to Srbi rade! Mi smo u~inili sve da na miran na~in rije{imo problem, no sada je toga dosta. Oni od Biha}a ne}e odustati, a to izravno ugro`ava na{e nacionalne interese. A Zapad ne}e u~initi ni{ta, kao {to je {utke gledao pad Srebrenice i masakr koji je tamo izvr{io general Mladi}. Mi vi{e ne mo`emo trpjeti okupaciju i poni`enja. Sad je trenutak, jer ovi na Zapadu nemaju kamo, a mi imamo snage i pameti da sami rije{imo na{u situaciju. I da time i njima pomognemo. Uostalom, drugog izlaza i nemamo.« Tu|man je to izgovorio samouvjereno i mirno. A onda je pogledao prema na~elniku Glavnog sto`era HV-a i rekao: »A sad da vidim planove!« Za velikim ovalnim stolom, u brijunskoj dvorani za sastanke, sjedili su najvi{i zapovjednici, ministri unutarnjih i vanjskih poslova, ministar obrane, {efovi obavje{tajnih slu`bi...

Bio je tu i general Gotovina, kao zapovjednik Hrvatskih snaga, u pratnji dvojice ~asnika, od kojih je jedan bio iz 223

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

To je to! Svi u isto vrijeme!

HVO-a. Desno od njih, ali tako da svi mogu vidjeti, stajala je ove}a plo~a. General ^ervenko, koji je ba{ u tim danima na ~elnom mjestu Hrvatske vojske zamijenio Bobetka, glavom je dao znak da se na plo~u objesi radna karta. Onda je u glavnim crtama objasnio osnovnu ideju koja se svodila na to da osloba|anje okupiranih podru~ja treba izvesti u dvije faze. U prvoj bi se udarilo svom silinom na tzv. sjeverni sektor, a onda, ovisno o razvitku doga|aja, operacija bi se pro{irila i na ju`ni. Na kraju bi se i{lo na Knin.

Tu|man je pa`ljivo slu{ao i poput kopca, koji se sprema zasko~iti plijen, promatrao kartu i ucrtane pravce napada.

Istodobno je ministru [u{ku dobacivao poglede na koje je ovaj reagirao jednako neodre|eno. Na kraju je uslijedilo jedno ahaa, pa odlu~no: »Dajte mi plan za ju`ni sektor!« Na plo~i je bilo jo{ toliko mjesta da je Ante mogao svoju radnu kartu objesiti ispod one sjevernog sektora. Zatim je u glavnim crtama oslikao odnos snaga, osobito isti~u}i strate{ku nadmo} koju je donijelo Ljeto '95. »Evo, to je glavni pravac djelovanja, pri ~emu Srbima ostaje otvoren koridor prema Bosanskom Petrovcu za izvla~enje njihovih snaga.

Time se izbjegavaju nepotrebne `rtve«, rekao je na kraju, a onda kratko pogledao vrhovnika koji je jo{ dvadesetak, tridesetak sekundi gledao u karte, koncentrirano poput ~ovjeka koji tra`i izgubljeni i dragi predmet. »To je to! Svi u isto vrijeme!«, uzviknuo je Tu|man, prigu{uju}i pomalo glas. Bilo je jasno da je nekada{nji Titov general smjesta shvatio kako je Antina ideja da se odmah, ve} prvog dana operacije, svom silinom udari na Knin, na najtvrdokorniju utvrdu srpske paradr`ave i leglo pobune. I da je to i vojno i politi~ki najpametnije. »Dakle, to je to, a sada mi dajte sve o njihovim snagama, raspored tu u Hrvatskoj i u Bosni«, nastavio je, pa kad je i to ~uo, zapitao je: »Koliko vremena trebate za cijelu operaciju osloba|anja?« Generali su odgovorili: »Osam dana«, a 224

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

To je to! Svi u isto vrijeme!

on kao iz topa ispalio: »Ne! Dosta su ~etiri! To mo`ete napraviti za ~etiri dana, vidjet }ete!« Hitro dome- }u}i: »To je zapovijed!« U tom trenutku nitko nije znao kad se kre}e u bitku. To Tu|man nije rekao. Samo je, sporo se podi`u}i sa stolice, u istom zapovjednom tonu dodao: »Izvolite izvr{iti sve pripreme, budite spremni, jer rije~ je o nacionalnoj zada}i, o osloba|anju domovine. Sada morate biti na visini, pokazati da ste u ovom ratu zaista stasali i sazreli. Takvu priliku vi{e ne}ete imati!« Dvadeset ~etiri sata kasnije pred zapovjedni{tvom u Rujanima zaustavio se d`ip iz kojeg je isko~io neki zdepast momak. Sa sobom je imao `utu zape~a}enu kuvertu koju je donio iz Zagreba. ^im ju je uzeo u ruke, Ante je znao {to je u njoj: zapovijed za po~etak operacije! To ga nije nimalo iznenadilo, prije bi se moglo re}i da je tako ne{to slutio.

Mogla je sti}i mo`da i koji dan kasnije, ali je bio siguran da je dan-D tu. Napokon, sve je ve} bilo spremno za pokret, pa je to i{~ekivanje bilo najgore. Uvijek je tako pred bitku.

Najgori su ti posljednji trenuci, a pogotovo oni izme|u zapovijedi i po~etka boja. I sada je bilo tako. Zapovijed je dobio 3. kolovoza ujutro i u njoj je {turim vojni~kim jezikom bilo re~eno da je pokret 4., dan kasnije.

Nave~er, na redovitom brifingu, svoje je zapovjednike obavijestio o po~etku operacije. Taj sastanak nije dugo trajao: kratka pitanja i jednako kratki odgovori. Ne{to vi{e vremena posve}eno je provjeri topni{tva i snagama za ubacivanje, jer oni udaraju i kre}u prvi.

Dan je bio vedar kako prili~i kolovozu, pa je Ante bio siguran da }e tako biti i sutradan u zoru. Dakle, ne}e biti problema s topni{tvom. No unato~ tomu, pa i optimizmu koji je nalagala situacija, nije mogao posve odagnati nervozu. To je bilo redovito stanje prije bitke: »Samo da jednom po~ne«, ponavljao je u sebi stotinu puta. Ti su mu sati bili besko225

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

To je to! Svi u isto vrijeme!

na~ni, nije mogao spavati, stalno se budio, a kroz glavu su mu letjele svakakve misli: »Je li ovo u redu? Je li ono u~injeno kako treba? Ho}e li sve {timati?« A u tri ujutro ve} je bio na nogama, provjeravao vezu. Dok napokon nije kratko zapitao svakog od svojih zapovjednika: »Spreman?«, pa kad je ~uo jednako kratak odgovor: »Spreman!«, zapovjedio je: »Pokret!« Tek je tada nestalo nervoze i on se pretvorio u ratnika koji ni na {to drugo nije mislio nego samo na zada}u koju ima izvr{iti.

226

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Oluja u kninskoj kotlini

No} se potiho pretvarala u dan. Da nije bilo grmljavine topova, prizor bi djelovao idili~no. Od krajnjih to~aka Dinare i Marinovog brda do Knina nema vi{e od sedam do deset kilometara, pa se grad doima kao kakav bijeli sprud u dolini pro{aranoj {krtim pa{njacima i gotovo plavim brdima.

Jedva primjetna izmaglica panorami je davala nekakav pospani sfumato: kao da cijela kotlina mirno i slatko spava, ne mare}i za grmljavinu iz vedra neba. No svaki put kad bi pala granata, srpskim bi rovovima prostrujala kletva i s njom pomije{ano: ÂťSamo da jednom te usta{e krenu!ÂŤ Sedma i 4. gardijska brigada bile su napete i koncentrirane poput trka~a na sto metara, uo~i pucnja za start. One su imale samo jednu zada}u: s Dinare i Marinovog brda spustiti se u pravcu poligona Crvena zemlja, s jedne, i Strmice, s druge strane, te, takore}i u trku pregaziti ~etni~ku crtu obrane. Pritom su im postrojbe HVO-a osiguravale desni bok, tako da Korade i Krsti~evi} ni na {to nisu morali misliti, nego samo na cilj pred sobom. Ta opu{tenost, ta neoptere}enost onim {to se doga|a u pozadini, ta sigurnost da ne}e biti nikakvih iznena|enja na bokovima, bili su uvjet da se 227

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:53 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Oluja u kninskoj kotlini

zada}a obavi brzo, precizno i ubojito. ^etvrta i 7. krenule su zajedno poput snje`ne lavine. Napredovale su u formi binoma: dok je jedna osvajala prostor, druga joj je {titila bokove, i obrnuto.

Bitka je bila kratka, ali krvava, jer su ~etnici ogor~eno branili prvu i istodobno zadnju crtu obrane, znaju}i da ako ona padne, Kninu nema spasa. U tim trenucima cijela se kninska kotlina pretvorila u prasak bez po~etka i kraja, u kovitlac dima pomije{an s vedrinom nadolaze}eg dana, u zaglu{uju}u i zastra{uju}u tutnjavu te{kog oklopa. Na nekim to~kama otpor je bio toliko sna`an da se crta mogla probiti samo borbom prsa u prsa. Hrvatski su se ratnici borili poput lavova {to nasr}u na bivole, nepopustljivo i neustra{ivo, kao da su no{eni nekom unutarnjom silom, koja ih pretvara u jednu volju i jednu du{u. Pa se ~inilo da tako i ginu: s jedva ~ujnim krikom na ustima. Kao da u tom mete`u krvi i slobode ostavljaju samo tijelo.

Do jedanaest sati 4. i 7. gardijska brigada raznijele su ~etni~ku obranu i bile su pred Kninom. Za samo {est sati borbe! U sam grad u{la je, me|utim, samo 7. gardijska, dok ga je 4. zaobi{la, gotovo ga dodiruju}i. Ante je to svjesno u~inio, i to te{ka srca. Za njega je 4. gardijska bila udarna, dragocjeni eksploziv u njegovim rukama. Znao je koliko momci `ele u}i u Knin, ali je znao i to da prakti~ki u toj brigadi nije bilo ni jednog borca kojemu ~etnici nekoga nisu ubili, zapalili ku}u, uni{tili imovinu. Iako su to sve bili vrhunski borci i profesionalci, nije htio u tim trenucima ni{ta riskirati. Prije je bio spreman podnijeti bijes svojih Dalmatinaca, nego prihvatiti i najmanju mogu}nost da netko u~ini ne{to, {to bi kasnije moglo baciti sjenu na ovu povijesnu bitku i pobjedu. Ali je zato jo{ istoga dana, kad je Korade na kninskoj tvr|avi podigao hrvatski barjak, naredio i njemu i Krsti~evi}u da zajedno podignu zastave svojih brigada. Tako su se na kninskoj tvr|avi ve} prvog dana Oluje, uz nacionalnu, zavijorile i zastave 4. i 7. gardijske brigade.

228

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Oluja u kninskoj kotlini

Desetak sati prije negoli je Hrvatska vojska u{la u Knin, topni{tvo je odra|ivalo svoj nenadomjestiv posao. Cijelu je no} tuklo ciljeve oko grada kako bi psiholo{ki iscrpilo neprijatelja. Na udaru su bile ~etni~ke oklopne snage, raketni sustavi, topni~ke bitnice te same postrojbe na borbenim pozicijama. U isto vrijeme, u Ju`nom logoru, negda{njoj vojarni JNA, smje{tenoj u samom Kninu, u podrumima i zaklonima bili su pripadnici UNCRO-a kao i ostali pripadnici me|unarodne zajednice, te oni srpski civili, koji nisu, kao ve}ina drugih, ve} prije napustili grad.

Kad god bi pokraj grada pala granata, ona bi najprije izazvala uobi~ajenu eksploziju, a onda bi se ta detonacija pro{irila kotlinom kao opetovana jeka, stvaraju}i dojam kao da je istodobno palo nekoliko granata, a ne jedna, te da }e se od siline udara raspuknuti i sama zemlja. Britanski obavje{tajac, koji je bio u ulozi glasnogovornika UNCRO-a, i koji je jednako ~u~ao u Ju`nom logoru kao i ostali, svaki put bi brojio sve te stvarne i nestvarne udare. »Gospodo, ovi Hrvati su sravnili grad sa zemljom! ^ujete li vi to, taj u`as?! Jo{ bi mogli i nas pogoditi!«, govorio je uzrujanim glasom i pogledavao lijevo i desno, kao da u prostoriji tra`i potvrdu za svoje rije~i.

Kad je bitka za Knin okon~ana i kad je iza podneva taj britanski ~asnik, zajedno s ostalim kolegama iza{ao iz svog skrovi{ta, nije mogao vjerovati vlastitim o~ima. Grad je bio cijel, bez zna~ajnih o{te}enja. Tragovi topni~kih udara vidjeli su se samo na vojnim skladi{tima, na mjestima topni~kih bitnica i na prilazima gdje su u pokretu uhva}ene ~etni~ke motorizirane snage. »^ekaj, pa to nije mogu}e…«, gotovo je zavapio. Kasnije je ipak pripovijedao kako je Knin pretjerano tuklo hrvatsko topni{tvo.

Tog istog popodneva, kad je britanski ~asnik s nevjericom promatrao svijet oko sebe i rukama trljao o~i, Ante je na trenutak iz Rujana dojurio u Knin. Samo da vidi grad, da 229

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Oluja u kninskoj kotlini

dotakne tu toliko sanjanu javu. U njemu nije mogao ostati, jer nisu obavljene sve pripreme za premje{tanje zapovjedni{tva, a ni bitka jo{ ni izdaleka nije bila zavr{ena.

S Velebita je i{ao drugi pravac udara i tu su stvari u po~etku zapinjale, pa se odlu~io za helikopterski desant u {irem prostoru Obrovca. Dobro izvje`bani 1. HGZ, koji je bio u pri~uvi, uba~en je u taj prostor, ~ime je tijek bitke na cijelom ju`nom sektoru – od zadarskog zale|a, preko [ibenika do {ireg prostora Sinja – bio konsolidiran. Ante je iz sata u sat osje}ao da njegov orkestar svira sve ujedna~enije, da se huk bitke sve vi{e pretvara u skladnu glazbu i da on samo treba u istom ritmu i taktu nastaviti goniti neprijatelja i ~istiti teren do Dvora na Uni, dokle je dopirala zona njegove ratne odgovornosti.

Petoga ujutro, opet je bio u Kninu. Imao je sastanak sa zapovjednicima UNCRO-a, s ljudima koje je otprije dobro poznavao, i s kojima je sada trebao dogovoriti kako naju~inkovitije pomo}i civilima koji su ostali u gradu, kako uspostaviti sustav sigurnosti i sve ostalo {to takva poratna situacija name}e. I dok je na kninskoj tvr|avi ~ekao na sastanak, osvrnuo se oko sebe, na sav taj prostor koji je sada oslobo|en. Osjetio je kako ga ispunjava ponos, ali i neka neobja{njiva tupost. Toliko je sanjao o tom trenutku da mu se sada ~inio nekako blje|im, normalnijim, gotovo svakodnevnim. Je li se sve odve} brzo dogodilo, ili se potro{io u snovima? Nije znao odgovoriti, ali ushi}enje koje bi bilo primjereno njegovim snovima i `eljama, nije osje}ao. Mo`da i zato, jer je jo{ bio usred boja, koncentriran na posao koji mora odraditi? Tek mnogo kasnije, postao je do kraja svjestan povijesne dimenzije tih kolovo{kih dana.

Kad su oko pola deset ujutro stigla gospoda iz UNCRO-a, Ante ih je do~ekao savr{eno obrijan, zategnut i preplanuo od sunaca, kao u najboljim mladena~kim danima. Bio je u isto takvoj besprijekornoj ratnoj odori, s pone{to suzdr`a230

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Oluja u kninskoj kotlini

nim osmjehom i dr`anjem kakvo dolikuje pobjedniku koji mije nadut, ali koji je svjestan da odsada vrijede druga pravila. »Gospodo, drago mi je da vas mogu pozdraviti ovdje u Kninu. Vama to nije ni{ta novo, jer vi ste tu ve} dugo, ali meni je ta ~injenica posebno zadovoljstvo. Nadam se da to razumijete...«, rekao je, pokazuju}i svojim starim znancima da u|u u prostoriju za radni sastanak.

Odmah iza toga, na tom istom mjestu imao je i redoviti brifing sa svojim zapovjednicima. Nakon {to su raspravljena pitanja vezana za daljnji tijek operacije, Ante je s osobitim tonom u glasu rako: »Budite budni, pravedni i strogi. Ne samo zato jer to nala`e ratno pravo, nego i radi sigurnosti na{ih vlastitih vojnika. Vojska je pobijedila, ljudi su u euforiji, ali i emocionalno ispra`njeni, pa brzo mo`e do}i do opu{tanja, a onda i do nesre}e. U okolici je jo{ dosta razbijenih, ali naoru`anih, ~etni~kih skupina, a one nisu bezopasne. Zato va{e zapovjedi moraju biti stroge i jasne, disciplina savr{ena. Bitka jo{ nije zavr{ena, neprijatelj se pregrupira u Bosni i sprema na protuudare.« Zatim je povukao nekoliko dimova cigarete, ustao sa stolice i nastavio: »Prostor za koji ste odgovorni morate ~uvati, nema ru{enja i pale`a, a prema civilima, bez obzira o kome se radi, morate humano postupati. Jer vi ste pobjedni~ka vojska! A pobjednicima takvi postupci dolikuju. Jer ako nema{ pravdu pod kontrolom, sam }e{ na kraju zbog toga stradati.« Onda je na ~as za{utio, pa s pone{to uti{anim glasom nastavio: »Za{to sam uvijek, kad god je to bilo mogu}e, zvao sve}enike, a jednom i biskupa, da vam govore, da vam ka`u svoju rije~? Zato da shvatite da vas Bog nije stvorio kao robove koji se predaju, nego kao slobodne ljude koji se bore za svoju obitelj i za svoju domovinu. To je Bo`ja zapovjed, ali su i pravila, koja pritom morate po{tivati, Bo`ja! To zna~i da svaki zapovjednik mora paziti da ni onaj najmanji vojnik ne uprlja ruke, da ne izgubi svoje dostojanstvo, da se ne upropasti. Kad zarobljenik digne ruke u zrak, 231

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Oluja u kninskoj kotlini

ma {to mislili o njemu, ma kako bili ljuti na njega, ne poni`avajte ga, postupajte s njime kao s ~ovjekom, za{titite njegovu `enu i djecu, jer time od sebe ~inite velikog ratnika i pravog pobjednika! To ne mora nitko znati, s time se ne morate hvaliti. Dovoljno je da sami znadete da ste tako postupili. Jer to je ono po ~emu ste veliki ne samo izvana, nego i iznutra.ÂŤ

232

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Takvog pje{aka nitko nema

Dva dana nakon {to je 7. gardijska u{la u Knin, u Zvonimirov grad stigao je i predsjednik Tu|man. Do~ekale su ga ku}e i ulice na kojima se gotovo uop}e nisu vidjeli tragovi tek prohujale bitke. Vrijeme je bilo upravo kraljevsko: blistavo vedro i kolovo{ki sun~ano. Cijela zemlja je bila u euforiji, a Tu|man je na kninskoj tvr|avi poljubio zastavu, digao obje ruke u zrak i stisnutih {aka izrazio ono {to je svaka hrvatska du{a u tim trenucima osje}ala. Kad se pozdravljao s Antom, stisnuo mu je ruku, pa kao da mu puno toga odjednom ho}e re}i, malo zastao, a onda odsje~eno istisnuo: ÂťZavr{ili smo to, pobijedili smo!ÂŤ Ovaj je osjetio svu emotivnost, svu radost i sav ponos {to su bili sublimirani u toj gotovo sirovoj re~enici. Pa se samo nasmijao, klimnuv{i lagano glavom svom vrhovnom zapovjedniku. Za nekoliko sati bio je ponovno usred bitke. Protivnik je bio pora`en, ali ga se nije smjelo podcijeniti. I on to nikad nije ~inio.

Znao je da je JNA troma i birokratizirana, da je sputana staromodnom vojnom doktrinom, ali unato~ tomu nije podcjenjivao njene ~asnike. Jer ti ljudi, ma kakvi bili, u vojsku su odlazili zbog toga {to ih je taj zanat zanimao. A kad 233

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Takvog pje{aka nitko nema

~ovjeka ne{to zanima, onda se, u pravilu, i trudi oko toga.

Tako su i ti ~asnici, ili barem ve}ina njih, u~ili, usavr{avali se, prou~avali doktrine drugih vojski. Ovladali su strukom i to se nije smjelo zanemariti. Ta{tina i umi{ljenost u ratu su najgori saveznici. On je to u mnogim prilikama ponavljao, tvrde}i da je svaki zapovjednik onoliko sposoban koliko sposobnih ~asnika ima u svom zapovjedni{tvu i koliko to znade iskoristiti. »Mora{ se okru`iti sposobnim ljudima, jer ne mo`e{ sve sam najbolje znati: i topni{tvo, i zrakoplovstvo i mornaricu...« Pritom je imao i tu sretnu okolnost da je sura|ivao s ljudima koji su zanat nau~ili u JNA i kasnije, kao visoki, i vrlo sposobni, ~asnici pre{li u Hrvatsku vojsku. Ti su ljudi izvanredno dobro poznavali psihologiju protivnika, jer su nerijetko i osobno poznavali neprijateljske zapovjednike, kao i na~in razmi{ljanja u samoj JNA. A to je bilo od kapitalne koristi. Jer samo je na taj na~in mogao saznati kako }e protivnik reagirati, kako }e se braniti, koje su mu ja~e, a koje slabije strane. »Evo to je na{a zada}a. To trebamo u~initi. To je moja zamisao i moj plan. [to misli{ o tomu?«, pitao bi Ante Domazeta, daju}i mu kartu s ucrtanim smjerovima napada. Onda bi s njime raspravljao o svakom detalju, s posebnim naglaskom na strategijsko-obavje{tajnu komponentu, za {to je ovaj zaista bio stru~njak. Zatim bi pozvao Ademija, postavio mu ista pitanja, ali s naglaskom na raspored i zada}u topni{tva, pa s Raki}em koji je bio izvrstan za operativnu razinu, ili \ankom, pa in`enjercem Jeri~evi}em...

Pozorno ih je slu{ao, postavljao pitanja i potpitanja, i iz njihovih ideja i sugestija zaklju~ivao ne samo o tomu {to bi sam trebao u~initi, koliko ima vremena za operaciju, nego i kako }e se najvjerojatnije pona{ati protivnik: kako }e postaviti svoju obranu, kako }e rasporediti snage u pri~uvi, kako eventualno izvesti protuofenzivu. Naravno da su tu zna~ajnu ulogu igrali i obavje{tajni podaci, ali bez te svojevrsne 234

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Takvog pje{aka nitko nema

psihoanalize protivnika, {to ju je dobivao od vlastitih ~asnika, bilo bi mnogo te`e sastaviti mozaik budu}e operacije. »Tek kad sve to dobije{, pa pusti{ da se dobro skuha, tek onda zna{ s kime ima{ posla, tko te ~eka na protivni~koj strani, u ~emu je jak, {to mu je specijalnost, gdje i kako ga mo`e{ udariti bo~no i s le|a. I kako iznenaditi. E, vidi{, to ti je filozofija stvaranja plana operacije!«, govorio je, dodaju}i kako to nije sve. »Jednako tako mora{ poznavati i vlastite snage: Ako `eli{ udariti neprijatelja u glavu, probiti mu linije na najkriti~nijem mjestu, onda se zna: tu se {alju Dalmatinci – 4. gardijska brigada. Ili Hercegovci – 1., 2. ili 3. gardijska brigada HVO-a. To su ju`njaci, prgavi, emotivni, eksplozivni, nezadr`ivi. Naprosto raznose sve pred sobom, kao bomba. Nema tog ljudskog materijala koji mo`e u tako kratkom vremenu osloboditi tu koli~inu energije, anga`irati takvu koli~inu volje, pa i lude hrabrosti, kao {to to mogu te brigade.

Ali, ~im obave tu zada}u, mora{ ih odmah zamijeniti, jer tenzija jednako brzo pada kao {to je i narasla. Ako to ne u~ini{, sami }e re}i: 'E, dosta je, mi smo se naradili, sad je red na druge'. Zato {alje{ odmah 7. gardijsku, tu su Zagorci, Podravci, Me|imurci. Oni su nekako stabilniji, nema te emotivne oscilacije, toga naglog pra`njenja. Pedantniji su, pa i zaguljeniji. A ako izgube ~ovjeka, nekako to druk~ije podnesu. Ne padnu u kolektivnu krizu, kao {to se to de{ava ju`njacima.

Isto tako, kad u akciju {alje{ Slavonce (3. i 5. gardijska), onda mora{ znati da su svi oni izvanredni ratnici, ali im treba malo vi{e vremena da se pokrenu. Oni su kao lavina, koja treba uvjete i temperaturu kako bi se aktivirala, ali kad krene, nema te sile koja je mo`e zadr`ati. Takvi su, idu do kraja i nitko ih ne mo`e zaustaviti dok ne do|u do cilja.« Onda bi Ante malo zastao, spomenuo tvrde i otporne Li~ane, koji su uz to i nekako me|usobno povezaniji (9. gardij235

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Takvog pje{aka nitko nema

ska), pa kao da se ne~eg dosjetio, nastavio: »Eto, zato ti je na{ hrvatski pje{ak najbolji na svijetu. Ja sam posvuda ratovao, upoznao sam mnoge vojske, ali ni jedna nema pje{aka kao {to je hrvatski. Za{to? Zbog te raznolikosti u temperamentima i mentalitetima. Pa i u toj sviklosti na svakovrsna podneblja: od olujne bure, snje`ne vijavice, te{kih ki{a i debelog blata, do paklenih vru}ina, tvrdog kamena i o{trog {ipra`ja. To nemaju ni Njema~ka, ni Francuska, ni Amerika.

Nitko nema tu eksplozivnost, tu udarnu snagu, tu pedantnost, tu ustrajnost, tu tvrdo}u i otpornost, sav taj potencijal. To ima samo Hrvatska! To je i ovaj rat dokazao.

Ali zato s ju`njacima ne mo`e{ postupati kao sa Zagorcima, jer }e{ ina~e imati tri tisu}e pu{aka, ali ni jednog vojnika.

No s druge strane, kad ju`njak shvati da je ne{to va`no, da se radi o sudbinskim stvarima, e, onda ga ima{ sto posto.

Tada je kao najbolja eksplozivna naprava. Sve te vrline i razlike me|usobno se nadopunjuju i tvore ansambl hrvatskog pje{a{tva, jedinstven i nenadma{an. To ti je, ako ba{ ho}e{, apsolutni pje{ak. Hrvatski pje{ak.« »Ali imamo mi jo{ ne{to, {to nema nitko, osim Izraela. Zapovjednike koji su stasali u ratu i to kao pobjednici. Koji su doslovno stvarani. Koji su rezultat analize {to nije valjalo u svim tim prvim godinama, {to je trebalo promijeniti i nau~iti da bi se osposobili i postali spremni za finalne bitke i pobjede. To je to iskustvo Domovinskog rata, to je taj kapital koji je u ljudima. ^udo Hrvatske vojske, koja je u samo pet godina od ni~ega postala najja~a, najsposobnija i najprofesionalnija vojska na ovim prostorima.«

236

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na dvadeset i tri kilometra od Banjaluke

To~no ~etiri dana nakon po~etka operacije, Hrvatska je vojska izbila na granicu s Bosnom i Hercegovinom. Oluja je uspje{no zavr{ena, a sjeverna Dalmacija oslobo|ena. Od kninske paradr`ave nije ostalo ni{ta. Samo izbjegli~ki val.

Srpski civili, zajedno s razbijenom krajinskom paravojskom, probijali su se u pravcu Dvora na Uni te prema Drvaru.

Taj je egzodus po~eo uo~i same Oluje, kao neka vrst indirektnog priznanja kolektivne krivnje, ili barem odgovornosti, za sve one godine pobune i zlo~ina. Oni {to nisu oti{li sami od sebe, bili su natjerani od Marti}a i njegovih. Svijet se uzbudio zbog te humanitarne katastrofe, ~etni~ki vo|e likovali, a Milo{evi} se nije dao fascinirati. ^ekao je svoju priliku. Karad`i} je prijetio odmazdom i novim obra~unima. Jer Oluja je uni{tila njegov ve} zapo~eti plan fizi~kog ujedinjavanja s krajinom u Hrvatskoj. Razbijene Marti}eve postrojbe zbog toga su se odmah priklju~ivale Mladi}evim snagama i pripremale za protuudare, kako bi se pokazalo da ni{ta nije gotovo, da narod nije izgubljen, a vojska pora`ena.

237

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:54 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na dvadeset i tri kilometra od Banjaluke

Hrvatske snage, pod Antinim zapovjedni{tvom na to su odgovorile novom velikom operacijom: Maestralom. To~no mjesec dana nakon Oluje, zajedno sa snagama Armije BiH (5. i 7. korpusom), koje su napredovale prema Prijedoru i Sanskom mostu, otvorile su boji{nicu duga~ku sto kilometara i to u pravcu [ipova, Jajca i Drvara. Bila je to jedna od najte`ih bitaka, koja je trajala tjedan dana i u kojoj su se Srbi o~ajni~ki branili i na kraju bili pora`eni.

Zbog te{kog terena i prostranog podru~ja, operacija je izvedena u tri faze, s preno{enjem te`i{ta napada s jednog na drugi pravac. Glavne udarne snage bile su 4. i 7. gardijska brigada, gardijske brigade HVO-a, 1. HGZ te 81. gb., a oslobo|en je prostor veli~ine 3500 kvadratnih kilometara, te gradovi Jajce, Drvar i [ipovo. Uhodanost Hrvatskih snaga bila je fascinantna, pa su Amerikanci, premda to nikada nisu javno priznali, odjednom u njima otkrili saveznika u pritiscima na Beograd i bosanske Srbe. I zato su mirno i hladno promatrali poteze te »sna`ne vojne ma{inerije«. Ali Maestral nije bio dovoljan da dokraja slomi Karad`i}a i Mladi}a, a niti da Holbrooke u Beogradu udobrovolji Milo{evi}a.

* * * Petnaestog listopada startala je nova operacija – Ju`ni potez. Hrvatske su snage udarile na posljednju crtu obrane Banjaluke: Mrkonji} Grad – hidrocentrala Jajce 3 (Bo~ac) – planina Manja~a s istoimenim vojnim poligonom. Bitka je po~ela u lo{im vremenskim uvjetima, s odgo|enim topni~ko-raketnim udarima, ali je bila uspje{na i za nekoliko dana Ante je sa svojim snagama bio na samo dvadeset i tri kilometra od Banjaluke. Srbi su bili potpuno razbijeni, ali ne i bezopasni. Dobro im je funkcioniralo topni{tvo, a teren im je omogu}avao da iznenada napadaju u malim skupinama. U jednom takvom napadu, na prilazima Mrkonji} Gradu poginuo je i legendarni zapovjednik iz 4. gardijske 238

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na dvadeset i tri kilometra od Banjaluke

brigade, Andrija Matija{ Pauk. Sli~no kao i Gavrana, i njega je dohvatio metak te{kog mitraljeza.

Kad je Ante s Male Manja~e bacio pogled prema Banjaluci, imao je sli~an osje}aj kao i onda kad je s Dinare gledao Knin. Ali ovog puta na tomu je i ostalo. Dalje nije smio. Iz Zagreba je stigla zapovijed da smjesta stane, ukopa svoje snage i hitno s radnom kartom do|e u Ministarstvo obrane. Tamo su ga ~ekali ministar [u{ak, ameri~ki ministar obrane Perry i {ef zdru`enog sto`era ameri~ke vojske. ^im su bacili pogled na kartu svima je bilo jasno da mu je otvoren put u Banjaluku, da u svojim rukama dr`i gotovo cijeli energetski sustav bosanskih Srba i da su oni pred potpunim vojnim slomom.

Ali situaciju je komplicirala i ~injenica da su Banjaluku po~eli napu{tati civili i da je taj novi izbjegli~ki val narastao na sedamdeset i pet kilometara dugu kolonu. Postojao je strah da bi potpuni slom bosanskih Srba mogao dovesti do muslimanske osvete nad civilima. Tu|man to nije htio riskirati i zato je zaustavio Antu. Osim toga, Washington je od Holbrookea dobio signale da je Milo{evi}, pod pritiskom razvoja doga|aja u podru~ju Banjaluke, na putu da prihvati mirovne pregovore. Na ruku mu je, naime, i{la posve izgubljena situacija u kojoj su se na{li Karad`i} i Mladi}, ali ne i njihov potpuni poraz. Jer samo se tako mogao pojaviti u ulozi spasitelja svojih sunarodnjaka.

* * * ÂťZnadete, jako cijenim va{e oru`ane snage, ~ak sam bio veliki obo`avatelj general pukovnika Gotovine u njegovim operacijama prije nekoliko godinaÂŤ, rekao je zapovjednik NATO-a, general Clarke, kad je 1998. posjetio Zagreb i [u{kova nasljednika Hebranga. I time zapravo priznao da je do mirovne inicijative SAD-a kao i samog Daytonskog sporazuma (potpisan 22. studenog 1995.) do{lo, i moglo 239

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

Na dvadeset i tri kilometra od Banjaluke

do}i, tek nakon {to je Hrvatska svojim vojnim uspjesima promijenila strate{ke odnose na tlu biv{e Jugoslavije. Napokon, u operacijama koje je Ante vodio, od Zime '94. do Ju`nog poteza, oslobo|en je teritorij veli~ine deset tisu}a kvadratnih kilometara! I palo 136 hrvatskih vojnika, lak{e i te`e ranjeno 664 te troje nestalo.

Pritom Srbi uop}e nisu bili slab protivnik i neorganizirana rulja. »Naravno, bilo je tu ~etni~kih hordi, ali i pravih vojnika i vrsnih ratnika. Ljudi koji su iskreno vjerovali u ideju Velike Srbije, pa su zato i ratovali s tim idealima u srcu«, govorio bi Ante, nastavljaju}i: »Na njih nikada nisam gledao s mr`njom, nego kao na protivnika s kojim se moram sukobiti i biti pobjednik ili pora`en. Jer to je bilo biti ili ne biti.

Ne govorim o hordama ubojica, nego o tim ljudima, vojnicima, koji su bili korak do ponora, a opet su se borili do kraja. Ti su ljudi bili pravi ratnici, ako se izuzme ono ~emu su slu`ili, spremni dati svoj `ivot. To sam kao vojnik respektirao i respektiram i danas. Vidio sam mnoge u situaciji kada su se morali predati, ali su sa~uvali i vojni~ko dostojanstvo i vojni~ku ~ast. Pobijediti takve vojnike, zna~ilo je imati pravog protivnika i neprijatelja.«

240

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

[to sad?

Tog o`ujskog jutra general se nekako neobi~no osje}ao.

Kao da mu je nedostajalo zraka. Podigao se od stola, ostavljaju}i cigaretu u pepeljari, zatim se protegnuo i pri{ao prozoru. Nije ga otvorio, samo je pogledao van. Tako je ostao nekoliko trenutaka, a onda je pogledao u nebo, pa kao da s nekim razgovara, po~eo jedva primjetno micati usnicama.

Zatim je opet spustio glavu, duboko uzdahnuo i lagano se vratio za stol. Povukao dim ve} skoro dogorjele cigarete, uzeo papir i ministru [u{ku napisao kratko pismo. Vojni~ki {turo i slu`beno u kojem je molio da ga se otpusti iz djelatne vojne slu`be i omogu}i mu prelazak u civilni `ivot.

Rat je bio zavr{en, provedena je demobilizacija, a on je sjedio u Kninu gdje je sada bilo zapovjedni{tvo 3. zbornog podru~ja. Bio je ispunjen ponosom i zadovoljstvom zbog svih tih dobivenih bitaka, zbog oslobo|enja zemlje, ali istodobno i nekako prazan. Naprosto je osje}ao kako ga vojni~ki `ivot vi{e ne privla~i, jer Âť{to se jo{ mo`e dogoditi?

Cijeli sam `ivot u ~izmama, od svoje sedamnaeste godine, postigao sam sve o ~emu jedan vojnik sanja i sad je vrijeme da sredim svoj privatni `ivot. Pa jedva da sam ga i imao 241

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

[to sad?

ovih zadnjih godina«, ponavljao je u sebi. Onda se sjetio svojih prvih koraka u Legiji stranaca, svih onih snova i avantura, pa kao da nekog uvjerava, gotovo poluglasno izgovorio: »Ima li ve}e i ljep{e avanture od ove? Postati generalom i zapovjednikom i to u pobjedni~koj vojsci? U~initi ne{to za svoj narod?« Ali ~im bi pogledao oko sebe, ~im bi se suo~io sa stolom i kancelarijom, s prozorom i ovom 1996. godinom, osjetio bi neku tjeskobu. Poput glumca u kazali{tu koji je odigrao svoju ulogu, ali je i dalje ostao na pozornici, premda se zastor spustio, a publika odavno razi{la.

Za dva dana ve} je bio u Zagrebu. [u{ak ga je pozvao na razgovor. Kad je u{ao u prostranu ministrovu kancelariju, ovaj je ve} bio u fotelji ispred svoga velikog pisa}eg stola. »Sjedni«, rekao je, a onda ga hladno zapitao: »[to se s tobom doga|a? [to zna~i to pismo?«, pokazuju}i rukom na svoj pisa}i stol. Mirno i gotovo le`erno Ante je odvratio da ga vojni~ki `ivot vi{e ne privla~i, da je taj dio njegova `ivota zavr{en i da se nada da }e ga ministar razumjeti. [u{ak ga je slu{ao koncentrirano, kao ~ovjek koji ba{ ne uzima zdravo za gotovo ono {to ~uje, pa se trudi doku~iti skrivene razloge. A kad u tomu nije uspio, onako {krt na rije~ima kakav je bio, samo je odrezao: »Jesi li ti pao na glavu?« Jo{ ga je nekoliko trenutak promatrao, pa ga nastavio uvjeravati kako na sve to treba druk~ije gledati. Jer sada treba preustrojiti vojsku iz ratne u mirnodopsku, »a tu su takvi kao ti neophodni«. Ovaj je odvratio da to razumije, ali da ima mnogo mladih i sposobnih ljudi s golemim ratnim iskustvom koji su u stanju stvoriti takvu vojsku. »[to se mene ti~e, ja zaista `elim oti}i. Pa ja sam vojnik ve} skoro dvadeset i pet godina!« »Dobro, ne `elim ti sada dr`ati predavanja. Oti|i negdje sedam dana na odmor«, odbrusio je [u{ak ljutito, a onda s jedva primjetnim smije{kom dobacio: »Uostalom, na to 242

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

[to sad?

ima{ pravo. To ti je onih sedam dana {to ih nisi iskoristio kad si se `enio. Kad zavr{i{ s tim, javi se pa }emo razgovarati.« Ante je s Kre{imirova trga oti{ao kao ptica koja je kona~no pu{tena iz krletke. »A sad ravno doma, na more«, promrsio je i pritom jedva primjetno posko~io.

Ali [u{ak se ba{ i nije previ{e trudio da odr`i dogovor, pa je predsjednik Tu|man ve} nakon ~etiri dana zatra`io da smjesta do|u k njemu u ured. Kad su u{li, ovaj je bio smrknut na svoj tipi~an na~in. Jedva da je rekao »sjedi« i, obra}aju}i se Anti, odmah nadovezao: »Zna{ li ti koliko ja imam godina? Mogao bih ti biti otac, a mo`da i djed. A radim {esnaest sati dnevno. I subotom i nedjeljom, a kao {to vidi{ radim i danas!« Ve} pomalo crven u licu, na ~as je zastao, pa nastavio: »A ti ka`e{ da je rat zavr{en, nema{ {to raditi, dosadno ti je! A {to je s Podunavljem? S izgradnjom Oru`anih snaga? One su garancija na{e nacionalne sigurnosti. I zato svi vi, a to zna~i i ti, svi vi koji ste sve ovo pro{li, koji ste pobijedili u ratu, sudjelovat }ete u tomu. A ti }e{ biti na mjestu koje sam ti odredio. Bit }e{ glavni inspektor Hrvatske vojske!« Tu|man je to izgovorio tvrdo i bespogovorno. I pritom gledao Antu kao da ga `eli hipnotizirati. Ovaj nije znao {to bi rekao, ~inilo mu se da protiv takve logike ne pale nikakvi argumenti. Osje}ao se i glupo i na neki na~in bespomo}no. Na kraju je klimnuo glavom, daju}i znak kako nema kud. I vratio se u svijet iz kojega nije ni oti{ao.

* * * Godinu i pol dana kasnije rodio mu se sin. Dunja mu je dala ime Ante, {to je na neki na~in bilo u skladu s obiteljskom tradicijom, ba{ kao i ~injenica da je mali ve} s nepune dvije godine zajahao konja.

243

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

[to sad?

Iako ovo ne spada u pri~u, kako ju je autor prvobitno zamislio, spada u biografiju, jer se u me|uvremenu dogodilo. Predsjednik Mesi} 29. rujna 2000. naprasno je smijenio general pukovnika Antu Gotovinu s du`nosti glavnog inspektora Hrvatske vojske. Zajedno s jo{ {estoricom generala, jer su, s drugim visokim ~asnicima, uputili otvoreno pismo hrvatskoj javnosti, u kojem su stali u obranu vrijednosti Domovinskog rata.

244

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

245

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM

Color profile: Disabled Composite 150 lpi at 45 degrees

246

M:\gotovina\gotovina - djep.vp Saturday, December 10, 2005 10:10:55 AM