Hrvatska2020_4_broj

Broj 4/2013.

Konkurentnost?

Moramo mijenjati sve, pa i način učenja Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka volontera. Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Hoće li uspjeti reforma koja može pokrenuti gospodarstvo?

Zapeli u prošlosti, centri izvrsnosti tek u planu

Muke turističko-ugostiteljskih škola s kurikulumima i praksom

Preko Norveške do posla u Slavonskom Brodu

Stipendije Đuro Đaković Holdinga uspješnim studentima SPONZORI

Striving for a top career?

Part-time MBAs in Vienna, Austria.

Professional MBA, Start: October 2013 Double accreditation (AMBA, EQUIS).

Specialization options e.g. in Finance, Marketing & Sales, Energy Management, Controlling, Project & Process Management ‌ Executive MBA (Global), Start: April 2014 Triple-crown accreditation (AACSB, AMBA, EQUIS).

3 international residencies (Asia, CEE, USA).

Jointly offered with the University of Minnesota, USA. mba@wu.ac.at, +43-1-313 36-4816 executiveacademy.at

13-004_MBA_gesamt_200x265_KW20.indd 1

i ps Scholarsh le! la b now avai

16.05.13 11:48

Sadržaj

Uvodnik

Hrvatska trči u začaranom krugu u kojem učenje i praksa, znanje i gospodarstvo nisu usklađeni.

Imamo višak doktora znanosti, a premalo istraživanja 4

Konkurentnost i obrazovanje Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka-volontera. Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Hoćemo li napokon i provesti reformu, koja može pokrenuti gospodarstvo? 4-8

Komentar impressum Glavni urednik: Darko Markušić zamjenica GlavnoG urednika: Gordana Grgas pomoćnik GlavnoG urednika: Vladimir Nišević Grafika: Predrag Vučinić - Red Point fotoGrafije: Pixsell, Fotolia stYria international: direktori: Boris Trupčević, Mario Vrgoč uprava: Boris Trupčević, Radovan Klaić, Sanda Lončar; prokuristi: Renato Ivanuš, Ivana Krajinović prodaja oGlasa: Petra Ivičević-Bakulić, direktorica; Jasna Bibić, voditeljica prodaje telefon: 01/6326-016 izdavač: 24sata d.o.o.

Oreškovićeva 6H/1, 10000 Zagreb telefon: 01/6326-000 telefaks: 01/6326-060 e-mail: redakcija@poslovni.hr tisak: Grafički zavod Hrvatske, Radnička cesta 210, 10.000 Zagreb

Analiza

Bez visokog obrazovanja kao pokretača društvenog i ekonomskog razvoja nema izlaza iz krize, što bi Hrvatskoj otvorilo put u klub kreativnih i tehnološki razvijenih, a ne servisnih zemalja, piše Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu 9-10

Studentski pogled

Studente kod nas ne uče razmišljati kritički, odnosno da razvijaju svoje mišljenje i da ga iznose, kaže Sven Staničić, voditelj tima za usavršavanje Hrvatske studentske asocijacije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 12

Analiza

Poslodavci, obrazovni sustav i pojedinci imaju jednako važne uloge kada se radi o pripremi za tržište rada, piše Goran Šaravanja, glavni ekonomist Ine 12-13

Klaus Kersten, International Business School Austria kaže da sve vlade moraju poticati razvijanje poduzetničkog duha 17-18

Edita Geci, direktorica arhitektonskog ureda Studio Geci i Ranko Tkalčević iz konzultantske tvrtke Atos pišu zašto su se odlučili za pohađanje MBA programa CLU&IBSA u Grazu 18-19

Cjeloživotno učenje Kad odlučuju o tome hoće li nekoga zaposliti ili ne, za čak 75 posto poslodavaca bit će važan podatak je li kandidat pohađao ikakvu dodatnu edukaciju 14-15

Drukčije od drugih

Intervju

MBA u Austriji

Optimalno korištenje ljudskog kapitala glavni je instrument povećanja potencijalnog BDP-a u srednjoročnom razdoblju, piše Zrinka Živković Matijević, direktorica SD ekonomskih istraživanja RBA 10-11

Đuro Đaković Holding uspješnim studentima s fakulteta u Zagrebu i Slavonskom Brodu daje stipendije za Sveučilište u Trondheimu, staž u Kongsbergu i, kao šećer na kraju, posao 22-23

Turizam i škole

Većina turističko-ugostiteljskih škola ima problema s prijemom učenika na obavljanje praktične nastave. U tvrtkama često nema ni mentora, žale se ravnatelji 24-25

Projekt

Europska unija je poduzetničko učenje definirala kao jednu od ključnih kompetencija, ono mora biti integrirano u sve kvalifikacije, a na tome već radi SEECEL 26 3

Uvodnik

Obrazovanje

Trčimo u začaranom krugu, može li pomoći nova strategija?

Na Sveučilištu u Zagrebu višak je oko 1000 doktora znanosti. Za njih kao novake u akademskim krugovima nema mjesta. S druge strane, oni ili nisu dovoljno osposobljeni za rad u realnom sektoru ili tamo za njih nema posla jer tvrtke premalo ulažu u istraživanje i razvoj Piše: Gordana Grgas

P

rije svega, potrebno je razumijevanje javne uprave i - skromnog - hrvatskoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što može pokrenuti Hrvatsku naprijed. Sve dok u glavama, ali i kroz konkretna djela, u potpunosti ne profunkcionira tronožac ‘znanostgospodarstvo-vlast’, značajnih iskoraka neće biti.” Taj zaključak Nedjeljka Perića, dekana prestižnog Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, zapravo je suma sumarum ovomjesečnog priloga Hrvatska 2020, posvećenog obrazovanju, njegovoj reformi i načinima na koje se može doseći veća zapošljivost radne snage.

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja bi trebala ‘pokriti’ razdoblje do 2030. godine, još se piše, pa ne znamo kakva se to rješenja za budućnost predviđaju. Ono što je, međutim, očito, i o čemu je pričala većina naših sugovornika u ovome broju, jest da učenje i praksa, znanje i gospodarstvo, inovacije i komercijalizacija, u ovoj zemlji nisu usklađeni niti spojeni. Može li strategija, koja će biti objavljena na dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, biti dugo željeni okidač za stvarne promjene, trenutno se nitko ne usudi prognozirati. Uostalom, i samu Europsku uniju muči problem kvalitete obrazovnog sustava i njegove neusklađenosti s potrebama gospodarstva. Ne čudi stoga što se još nije ostvario, o čemu piše Zrinka Živković Matijević, direktorica ekonomskih istraživanja RBA, stari plan EU da postane najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sa stopom zaposlenosti od 70 posto. To su, naime, i dalje Sjedinjene Države.

Novi je plan, zacrtan u strategiji rasta Europa 2020, da se stopa zaposlenosti digne na 75 posto. U Hrvatskoj je trenutno ta stopa na 55 posto.

U reformi sustava obrazovanja, dakle, nismo sami. No, diktata Bruxellesa u tome nema.

4

Kako piše rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, zemlje imaju slobodu samostalne uspostave pravila i obveza. Politika EU, napominje, traži da se omogući međusobno priznavanje stupnjeva i diploma, te povezivanje kroz programe pokretljivosti istraživača i studenata.

“Usporedivost je preduvjet za slobodno europsko tržište rada”, kaže Bjeliš. ovom broju smo saznali i koliko stoji ‘proizvodnja’ jednog doktora znanosti i sa sigurnošću se može reći da bi njihov odlazak u gastarbajtere na to slobodno europsko tržište rada, ili pak među hrvatske nezaposlene, ovu zemlju skupo stajao, u svakome pogledu. Obrazovanje jednog doktora znanosti stoji, naime, 1,5 milijuna kuna, a trenutno je, kaže nam Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ, samo na Sveučilištu u Zagrebu višak oko 1000 doktora znanosti. Za njih kao novake, naime, u akademskim krugovima jednostavno nema dovoljno mjesta, a, s druge strane, ili nisu dovoljno dobro osposobljeni za rad u realnom sektoru ili u tom realnom sektoru za njih nema posla. Sudaraju se s poražavajućom činjenicom da premalo hrvatskih tvrtki ulaže u istraživanje i razvoj.

Cijela priča o obrazovanju i tržištu rada, odnosno gospodarstvu, izgleda kao začarani krug.

Izlaz, barem onaj u nuždi, moglo bi biti tzv. cjeloživotno obrazovanje, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Ali, na žalost, i tu smo u začaranom krugu: ne samo da mali broj hrvatskih građana želi učiti nakon što završi formalno obrazovanje, nego za to nema niti preduvjete. “Porazna statistika posljedica je općeg stava prema učenju i našeg mentaliteta, ali i činjenice da golem broj ljudi nema ni ključne kompetencije za cjeloživotno učenje”, smatra Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra. Poražavajuće? Pa, zaista i jest.

U

Konkuren mijenjati

urentnost? Moramo jati sve, pa i način učenja Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka volontera.

Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Nadajmo se da ćemo napokon i provesti reformu koja može pokrenuti gospodarstvo Piše: Petra Bulić/VLM

O

brazovni sustav ne uspijeva osigurati prave vještine za zapošljivost, a suradnja s gospodarstvom kako bi se obrazovanje približilo realnosti radne okoline je neadekvatna. Iako je neupitno da se ova dijagnoza odnosi i na Hrvatsku, riječ je zapravo o upozorenju Europske komisije koja gotovo dramatično ističe potrebu hitnih reformi jer obrazovanje u ostatku svijeta postaje sve kvalitetnije.

“Prestaje vrijeme u kojem je konkurencija dolazila iz zemalja koje su mogle ponuditi samo niskokvalificiranu radnu snagu”, navodi se u dokumentu iz studenog u kojem Komisija iznosi niz mjera kojima se planira postići obrazovne ciljeve Europa 2020: manje od 10 posto mladih koji rano prekidaju obrazovanje i 40 posto građana između 30 i 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem.

Niz institucija u Hrvatskoj već provodi projekte koji idu u smjeru povezivanja znanstvenika s gospodarstvom, a zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva osniva i 40 milijuna eura vrijedan inovacijski centar koji će financirati sredstvima EU. Svijetli primjer je i Centar za transfer tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

No, strukturne reforme trebale bi se temeljiti na novoj strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, na kojoj trenutačno radi oko 60 stručnjaka, od čega polovica u užem timu. Osnovni 5

Obrazovanje

tekst strategije trebao bi biti gotov kroz nekoliko tjedana, do 1. srpnja, no konkretne mjere tim još ne želi otkriti. Kada će se, i hoće li se, realizirati ti ciljevi i mjere?

“Strategija svakako nije dovoljna, iako bi ona trebala biti motor budućeg razvoja. No, čak i ako se usvoji i počne provoditi, to će zahtijevati velike promjene u raznim sektorima, a ne samo u obrazovanju. To će tražiti, bez pretjerivanja, angažman čitavog društva”, kaže nam Neven Budak, posebni savjetnik premijera za znanost i predsjednik Nacionalnog provedbenog tijela za izradu strategije, koji je, kaže, vrlo zadovoljan radom svih uključenih u izradu strategije. strategiju pišu bez naknade “Svi ti ljudi rade bez financijske naknade, često i sami pokrivajući putne i druge troškove i nesebično odvajajući velike količine svojeg vremena”, kaže Budak.

Iako je problema koje treba riješiti mnogo, Budak ih sažima na nekoliko područja: ustrojavanje sustava obrazovanja usmjerenog na učenika i studenta, profesionalizacija učiteljskog zanimanja i upravljanja sustavom, ustroj sustava osiguranja kvalitete, racionalizacija i dostatno financiranje sustava.

U svom Ekonomskom programu iz travnja Vlada najavljuje niz mjera koje su usmjerene na ispunjavanje hrvatskih ciljeva u obrazovanju do 2020. Po pitanju ranog napuštanja školovanja Hrvatska zapravo odlično stoji (4,1% u usporedbi sa 12,9% u EU), ali kod visokog obrazovanja situacija je drugačija. Dok je u Europi trenutačno 35,5 posto ciljane dobne skupine visokoobrazovano, u Hrvatskoj je to samo 24,5 posto. I hrvatski ciljevi su stoga skromniji – umjesto 40 posto, ciljamo na postizanje tek 35 posto visokoobrazovanih do 2020.

No, strategija se usmjerava na razdoblje do 2030. godine.

“Promjene prema kvalitetnijem obrazovanju i boljoj organizaciji istraživačkog rada ne mogu se provesti u nekoliko godina. Što se budućeg razvoja tiče, mi možemo samo pokušati osmisliti sustav koji će biti prilagodljiv, a učenicima i studentima pružiti kompetencije koje će im omogućiti lakšu prilagodbu promjenama”, kaže Budak, dodajući da bi promjene u visokom obrazovanju trebalo započeti donošenjem novog zakona.

“Potom bi trebalo preispitati studijske programe, njihovu svrsishodnost i kompetencije koje pružaju. Onda bi trebalo provesti racionalizaciju kako bi se sredstva koja bi se na taj način uštedjela mogla iskoristiti za poboljšanje kvalitete 6

Nedjeljko Perić, dekan zagrebačkog FER-a, kaže da je misija FER-a poticati razvoj i osnivanje malih i srednjih tvrtki

sustava. Paralelno treba raditi na povećanju financiranja, i to ne samo iz proračuna. Treba raditi i na podizanju kvalitete znanstvenog i nastavnog osoblja.

Posebna je zadaća izgradnja potrebne infrastrukture”, kaže Budak.

Na pitanje kakav tempo procesa reformi očekuje, Marko Pavić, predsjednik mreže mladih znanstvenika MLAZ, koji je bio član Povjerenstva za izradu smjernica za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, nije previše optimističan.

“Konsenzus nažalost nikakav ne postoji! Ne uspijevaju se godinama i neovisno o tome tko je na vlasti provesti čak ni kozmetičke zakonske izmjene, a kamoli neophodne strukturne reforme.

Bit će tu još puno rada, truda, a posebice borbe interesnih skupina za očuvanje stečenih pozicija“, jasan Pavić, dodajući da su u MLAZ-u skeptični da možemo dostići zacrtane ciljeve.

“Najveći kritičari Jovanovićevih reformi upravo dolaze iz njegovih redova, a slično je bilo i sa zakonima ministra Fuchsa za bivše vlasti. Nažalost lojalnost strukturama u akademiji, koje ne žele promjene, jača je nego lojalnost društvu, zajednici i reformama kojima se želi poboljšati sustav”, kaže Pavić.

Govoreći o potrebnim reformama, naši sugovornici spominju nekoliko područja: kurikulumi, mjerenje kvalitete (i ishoda učenja i nastavnih procesa), način financiranja i suradnju s gospodarstvom. stručne studije podcjenjuju Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te član Nacionalnog koordinacijskog tijela za izradu strategije, ističe kako bi se sva sveučilišta morala zapitati

Branko Štefanović, predsjednik Uprave VERN-a, ističe važnost stručnih studija

što piše u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (aktu donesenom tek početkom 2013., koji na temelju tzv ‘ishoda učenja’ donosi standard kvalifikacija usklađen s EU) za programe koje provode: koja znanja, vještine i opće sposobnosti mora imati student po završetku studija.

Pisk smatra i da bi trebalo u potpunosti provesti binarni sustav – razdvojiti sveučilištne i stručne studije.

“Trenutačno imamo oko 120 tisuća studenata na sveučilištu od čega je oko 16 tisuća na stručnim studijima, dok je na politehničkim i visokim školama njih još oko 34.000”, upozorava Pisk koji smatra da bismo trebali imati 100.000 studenata na sveučilištima i još toliko na politehnikama i visokim školama.

“Na sveučilištima bi trebalo jačati

Đuro Aus

istra na to nast ranja bazir nje K V Bran nog “J zova dem djelo tržiš puni nice i pos obra kog -

ave ija

Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i management, ističe primjer Australije gdje je obrazovanje postalo treći izvozni sektor

istraživačku komponentu, s obzirom na to da su naša sveučilišta još previše nastavna. Previše je ‘papirnatog studiranja’ i premalo se doktorskih studija bazira na istraživačkom radu”, napominje Krunoslav Pisk.

Važnost stručnog obrazovanja ističe i Branko Štefanović, predsjednik Upravnog vijeća Veleučilišta VERN. “Jasno je da 40 posto visokoobrazovanih ne mogu biti znanstveni i akademski kadar, već da većina njih treba djelovati u struci, sukladno potrebama tržišta rada. Takav pristup uključuje potpuni zaokret u odnosu društvene zajednice - prije svega akademske, a donekle i poslovne - prema stručnom visokom obrazovanju, od nerijetko podcjenjivačkog - kakav je, naročito u Hrvatskoj, bio dosad - prema afirmativnom.

U tom smjeru ide i bolonjska reforma, koju se često nekritički i paušalno napada, zanemarujući činjenicu da je riječ o procesu, a ne zadanom modelu, te da modeli visokog obrazovanja koji su joj prethodili, osmišljeni za društvo s visoko obrazovanom elitom i nisko do srednje obrazovanom bazom, ne mogu učinkovito funkcionirati u društvu koje se namjerava temeljiti na visokoobrazovanoj radnoj populaciji.

Nakon što kreatori strategije razvoja visokog obrazovanja prepoznaju i prihvate takav strateški okvir, a morat će to kad-tad, neće biti teško u njemu posložiti kurikule, organizaciju, legislativu, institucije, financiranje… No, dok se to ne dogodi, bojim se da ćemo se strateški i dalje jalovo vrtiti u krug oko zadanih, a nepostignutih ciljeva”, kaže Štefanović. treba mjeriti ishode učenja Pitanje financiranja također je ključno.

Krunoslav Pisk i Marko Pavić, predsjednik MLAZ-a, ističu važnost implementacije programskih ugovora – budžeta, koji se sklapa s ministarstvom. Njima bi fakulteti osigurali trogodišnje financiranje, ali bi se i obvezali koliko će studenata i koliko kvalitetno obrazovati, koliko patenata registrirati, koliko radova objaviti...

Dok Pisk drži da bi školstvo u Hrvatskoj kao maloj zemlji moralo ostati javno, jer se samo tako može osigurati dovoljno ulaganja, kvaliteta studija i široka dostupnost, dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment Đuro Njavro, očekivano, suprotnog je stava.

“Mislim da je u cijelini sadašnji sustav izrazito neefikasan i da s obzirom na sredstva koja država ulaže, proizvodi mali broj diplomiranih, neprimjerenih znanja i vještina te tako postaje razlog strukturne nezaposlenosti mladih.

To se neće promijeniti bez mijenjanja financiranja na model gdje će država podupirati pretežito studente preko vaučera i studentskih kredita, a samo manjim dijelom sadašnjeg iznosa nastaviti financirati ustanove. Tako bi ponašanje privatnih i državnih škola i sveučilišta bilo jednako okrenuto studentu i njegovim potrebama”, kaže Njavro.

Komentirajući način mjerenja kva-

Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ upozorava da 500 mladih znanstvenika mora na burzu

Znanstvenicima nedostaju menadžerske vještine

P

rogram subvencioniranja zapošljavanja znanstvenika u gospodarstvu nudi fond Jedinstvo uz pomoć znanja, ali naša industrija nema gdje apsorbirati toliko doktoranada jer smo uništili proizvodnju i malo tvrtki ima istraživanje i razvoj”, kaže Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ. “Problem je što doktorski studiji ne uključuju šira znanja i vještine za zapošljavanje van akademije. U domaćoj industriji su nam rekli da oni, kad im dođe npr. mladi doktor znanosti s FER-a, ne znaju što bi s njim. Ne zna voditi projekte i timove i ne mogu ga zbog toga visoko pozicionirati jer ne zna upravljati ljudima. U Ericsson Nikoli Tesli pak kažu da mlade doktore sami osposobljavaju”, kaže Pavić.

Sada imamo oko 120.000 studenata na sveučištima i oko 34.000 na politehnikama, a trebalo bi biti 100.000 studenata na sveučilištima i još toliko na politehnikama

litete, Neven Budak, predsjednik Provedbenog tijela, osuđuje česte paušalne ocjene poslodavaca.

“Mjerenje kvalitete danas se vrši samo mjerenjem kvalitete ustanova i donekle nastavnika, ali se zapravo ne mjere izlazne kompetencije studenata. Da bi se to postiglo, nužna je suradnja visokoobrazovnih institucija i poslodavaca. Stječe se dojam da su poslodavci često nezadovoljni kompetencijama novozaposlenih, ali s druge strane, izgleda da se naši stručnjaci dosta lako zapošljavaju u inozemstvu. Možda bi poslodavci trebali pokazati više inicijative oko vrednovanja kvalitete ishoda studiranja, umjesto da često daju paušalne ocjene”, kaže Budak.

Krunoslav Pisk pak ističe kako studentima koji izađu sa sveučilišta zapravo ne nedostaje znanja nego prakse. Usto, napominje, tržište rada nije još prepoznalo kvalifikaciju prvostupnika.

Jedan od istaknutijih fakulteta, 7

Obrazovanje

zagrebački FER, takvu suradnju provodi u praksi, a uvjereni su u zapošljivost svojih studenata.

TRANSFER IDEJA GOSPODARSTVU “Struka za koju FER obrazuje inženjere i stručnjake ima sreću da je jednaka bilo gdje u svijetu, što je veliki mamac za srednjoškolce koji lako mogu ostvariti karijere u zemlji i u inozemstvu. Kroz pokretanje novih institucija i novih studija, u Hrvatskoj je ponuđena mogućnost visokog obrazovanja gotovo svim srednjoškolcima, no pitanju kvalitete studija trebamo pridati dosta pažnje”, kaže nam dekan FER-a Nedjeljko Perić. Dodaje kako je najsigurniji i najbolji način mjerenja kvalitete kurikuluma kroz izravne i stalne kontakte s poslodavcima i s njihovim završenim inženjerima.

“Posebnu ulogu u tome imaju Alumni udruga FER-a kao i Savjet Fakulteta, koji je sastavljen od čelnika vodećih tvrtki. Pri tome treba imati na umu da zbog iznimno brzog razvoja ove struke i tehnologija, naše obrazovanje mora u značajnoj mjeri biti usmjereno na buduća radna mjesta. Značajan indikator uspješnosti jest i poduzetnička i inovacijska sposobnost inženjera i doktora znanosti u pokretanju firmi i otvaranju novih radnih mjesta”, kaže Perić, koji dodaje da treba raditi na kontinuiranoj prilagodbi kurikuluma, ali uz dovoljno veliku slobodu i fleksibilnost sustava, kako bi institucije mogle provoditi promjene brzo i bez nepotrebnih zapreka.

Suradnja s gospodarstvom ne bi, naravno, trebala stati samo na kreiranju kurikuluma, a FER je dobar primjer programatskog poticanja.

“Strateški cilj FER-a jest povećanje istraživačko-razvojnih kapaciteta i kvalitete istraživačkoga i inovacijskoga rada radi generiranja novih znanstvenih ideja i spoznaja koje će se prenositi u gospodarstvo razvojem visokotehnoloških proizvoda i na njima zasnovanih poduzeća te poticanje visoke kvalitete i međunarodne prepoznatljivosti istraživačke, razvojne i inovacijske djelatnosti.

Misija je FER-a poticati razvoj i osnivanje malih i srednjih tvrtki. Činjenica je da se samo brzinom odvijanja inovacijskog ciklusa postiže prednost. Zbog toga će FER djelovati tako da istraživanje i razvoj proizvoda ili usluga budu što više organizacijski povezani te će poticati razvoj malih dinamičnih tvrtki na uključivanje istraživačke komponente u svoj razvoj i njihovu povezanost s istraživačkim skupinama FER-a.

Partnerstvo se može ostvarivati na različite načine, primjerice, zajednički projekti na razvoju proizvoda ili usluga, pro8

daja licenci razvijenih proizvoda, osnivanje zajedničkih tvrtki za specifične proizvode ili usluge, specijalistički studiji i nastavni angažman eksperata iz gospodarstva, obrazovanje doktora znanosti za potrebe gospodarstva... Sve to u određenoj mjeri već imamo, ali ima i mogućnosti da se to podigne na znatno višu razinu”, zaključuje Perić.

Marko Pavić, predsjednik MLAZ-a, priznaje da su neki fakulteti, poput FERa, bolji, ali ističe da sustav kao takav ne podržava suradnju s gospodarstvom, a profesorima se čak sugerira da je izbjegavaju. Kao dobar primjer navodi Centar za transfer tehnologije Sveučilišta u

Oko 500 mladih doktora znanosti ostali su ili će ostati bez posla lani i 2013., a obrazovanje jednog stoji 1,5 mil. kn

‘FINSKA JE SVOJIm UčITELJImA DALA KULTNI STATUS’

S

uzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i članica Koordinacijskog tijela za izradu stratregije, ističe kako je neophodno osuvremeniti kurikulume, kao i izmijeniti neekonomičnu mrežu srednjoškolskih programa te riješiti pitanje neujednačenih izlaznih rezultata učenika. Puno očekuju od Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, a neophodno je postaviti standarde osposobljenosti nastavnika, opreme i infrastrukture. Ističe kako kurikulume valja mijenjati u skladu s razvojnim strateškim ciljevima Hrvatske, te ih vezati prije svega uz ishode učenja.

Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti, ističe kako hrvatski učenici jako loše prolaze na PIZA testovima u pismenosti u jeziku i matematici. Kao dobar primjer navodi Finsku, gdje je sustavnim mjerama – uključujući i povećanje plaće – zanimanje nastavnika podignuto gotovo na kultni status.

U Hrvatskoj su pak visokoobrazovane osobe u obrazovanju s neto plaćom od 6493 kune plaćene slabije nego u bilo kojem drugom od 19 sektora, tvrdi Sindikat obrazovanja citirajući podatke Državnog zavoda za statistiku.

Zagrebu te privatnu inicijativu Zagrebački inkubator poduzetništva, ali oni su, kaže, tek u začetku. Đuro Njavro, dekan ZŠEM-a, kao pozitivan primjer strategije razvoja visokog školstva ističe obrazovni sektor u Australiji, koji je u 2008. bio na trećem mjestu sa 14,1 mil. AUD u ukupnom australskom izvozu (!), iza izvoza ugljena i željeza. “Australska vlada osnovala je Education Investment Fund (EIF) kao glavno sredstvo obrazovnog programa.

Taj fond osigurava sredstva za projekte koji stvaraju ili razvijaju značajnu infrastrukturu u visokoobrazovnim i istraživačkim institucijama”, naglašava.

Pavić pak upozorava da je u nas i sustav obrazovanja znanstvenih novaka pred raspadom. “Ukupno 500 doktora znanosti ostali su ili će ostati bez posla sustavu znanosti i visokog obrazovanja unutar prošle i ove godine, a Sveučilište u Zagrebu već barata s viškom od 1000 doktora znanosti koji neće moći naći svoje mjesto na Sveučilištu. Obrazovanje jednog doktora znanosti stoji oko milijun i pol kuna, što znači da ćemo 750 milijuna kuna baciti u vjetar jer će mladi doktori znanosti završiti na burzi i otići iz države. Istovremeno, na plaće profesora starijih od 65 godina troši se 100 milijuna kuna – jednako kao i za sve znanstvene projekte koje financira Ministarstvo znanosti. U prvim verzijama zakona koji je sada u saborskoj proceduri postojalo je uvođenje kvota za zapošljavanje profesora starijih od 65 godina, ali su one u cijelosti izbrisane.

Slažemo se da treba osigurati ostanak najboljih profesora u sustavu, no kada nemate kriterije kvalitete, svatko je izvrstan”, kaže Pavić.

ULAGANJA, ALI I KORIST Kako dalje? Neven Budak, predsjednik Provedbenog tijela za strategiju, ističe da gospodarstvo mora shvatiti prednosti suradnje sa znanstvenicima. “Svakako mislim da bi država trebala stimulirati suradnju s poslovnim sektorom, ali najvažnije je da poslovni sektor sam spozna korist od financiranja i pomaganja obrazovnog sustava i istraživanja”, zaključuje Budak.

I dekan FER-a ističe važnost promjene stava. “Prije svega, potrebno je razumijevanje i javne uprave i - skromnog - hrvatskoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što može pokrenuti Hrvatsku naprijed. Sve dok u glavama, ali i kroz konkretna djela, u potpunosti ne profunkcionira tronožac ‘znanost-gospodarstvo-vlast’ značajnijih iskoraka neće biti”, kaže Perić.

Komentar

Put od nedomišljenosti do promišljenosti Bez visokog obrazovanja kao pokretača društvenog i ekonomskog razvoja nema izlaza iz krize, što bi Hrvatskoj otvorilo put u klub kreativnih i tehnološki razvijenih, a ne servisnih, zemalja

E

uropska unija ima u mnogim segmentima, od tržišnog natjecanja i zaštite okoliša do pravosuđa i zaštite ljudskih prava, razrađene, često vrlo stroge, standarde i uvjete, obvezujuće za sve svoje članice. To, međutim, nije slučaj s obrazovanjem, pa niti s visokim obrazovanjem i istraživanjem, u kojima zemlje imaju slobodu samostalne uspostave pravila i obveza kojima će urediti svoje sustave. Politika Europske unije tu se ograničava na nekoliko ciljeva; uspostavu usporedivosti međusobnim priznavanjem stupnjeva i diploma s jedne strane te njihovo povezivanje kroz programe pokretljivosti istraživača i studenata s druge strane. Usporedivost je preduvjet za slobodno europsko tržište rada. Pokretljivost pak nosi u sebi i političku i kulturološku viziju jačanja Europe kao šire zajedničke domovine obrazovanjem budućih europskih građana. toj viziji europska pripadnost nije negacija nacionalnoj. Zadržavanje nacionalnog karaktera obrazovanja u skladu je s poštivanjem nacionalnih raznolikosti kao jednom od aksioma europskih integracija. Poštivanjem, ne zaštitom. Zaštititi svoje posebnosti, osigurati im mjesto u europskom prostoru, štoviše omogućiti im vitalnost u novim uvjetima, ključni je izazov za svaku zemlju. Druga je strana te iste medalje gubljenje identiteta, slabljenje pa i nestajanje, prepuštanje vanjskim dominacijama. Europa je otvorena, ali otvorena i kao šansa i kao prijetnja. Tek se u toj otvorenosti dokazujemo kao relevantni entitet.

Pristati biti u otvorenom prostoru znači preuzeti stalnu odgovornost, ne samo za vlastiti razvoj i blagostanje, nego i za vlastitu samobitnost. Razvoj se potiče, samobitnost naše kulture i jezika se pak čuva i štiti. Ni jedno niti drugo nije moguće

U

Piše Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu

bez uspješnog i kvalitetnog visokog obrazovanja, koje je samo po sebi još jedna potvrda naše samobitnosti.

Suočavanje sa slobodom puno više vodi prema potrebi promišljenog i strateškog djelovanja nego što bi dozvoljavalo eksperimentiranja i improvizacije. U tome nam je dobra pouka i naš vlastiti primjer. Negdje krajem 2006. smo, istodobno s vrlo brzim dovršenjem pristupnih pregovora oko obrazovnih i istraživačkih segmenata, bez sustavne analize stanja i zacrtavanja programa pripreme za puni ulazak u Europsku uniju, pokrenuli eksperiment policentrične “zemlje znanja“, ponajviše obilježen velikim kapitalnim ulaganjima u nove prostore. Do tih smo prostora brzo došli, ali ne i do novih kompetentnih ljudi koji će ih projektnim poduhvatima učiniti svrhovitima. S druge strane, takva politička ambicija isključivala je sustavno jačanje postojećih istraživačkih kapaciteta već dokazane uspješnosti kao generatora dugoročnog i cjelovitog nacionalnog razvoja. Realističnost i promišljenost postupno su ustupale mjesto brzim i nedomišljenim političkim odlukama, popraćenim općom polifonijom javnog relativiziranja (i omalovažavanja) onoga što se godinama ustrajno, i nepovoljnim okolnostima usprkos, uspješno gradilo. ako su se takve ambicije uglavnom razbile o recesijske hridi, njihove posljedice i tragovi su i dalje vrlo prisutni, štoviše nedavne promjene vlasti dodatno su ih ogolile i zaoštrile. Iako je sve teže ustrajavati na iluziji razvoja kroz daljnja zaduživanje za nove i nove prostore upitne potrebitosti, politički voluntarizam, u dobroj mjeri popraćen elementarnim nekompetencijama, još uvijek je u punom zamahu. Stoga nam je upravo danas

I

potrebna nova strateška promišljenost, pouzdani orijentiri koji će zamijeniti sadašnja lutanja, nesnalaženja i prijeke korake. Spomenimo samo neke urgentne teme: Treba žurno izaći iz sadašnje blokade istraživačkog sustava i uvesti, kako razložne kriterije uspješnosti i kompeticije, tako i novi način upravljanja na nacionalnoj razini. Jednako tako treba, upravo danas kada se najavljuje uvođenje PDV-a i za međunarodne projekte, pokrenuti poticajne mjere za ulaganja u istraživanje i razvoj iz drugih, posebno privatnih, izvora; studijskoj je domeni nužno razlučiti temeljne postavke binarnog sustava od nedosljednosti i kontaminacija koje su se nakupile nakon njegovog uvođenja prije petnaestak godina.

Umjesto da se sustavno podizala kvaliteta stručnih studija i adekvatno kadrovski jačala veleučilišta i visoke škole, ishitreno su otvarana nova veleučilišta kako bi “visoko obrazovanje bilo svima dostupno“, stručni studiji situirali su se u postojeća ili nova sveučilišta, veleučilišta su se pretvarala u sveučilišta, ili su pak veleučilišta i visoke škole priključivani sveučilištima. Sve je to rezultiralo konfuzijom oko toga što bi sveučilišni i stručni studiji trebali svaki za sebe biti, u čemu bi se trebali razlikovati, kako upotpunjavati, s kakvom mobilnošću studenata među njima, itd.

Takvo stanje podjednako šteti i sveučilišnim i stručnim studijima te generira i sve prisutnije planove lokalnih političkih struktura, često ohrabrene aktualnom politikom resornog ministarstva, po kojima “ćemo imati veleučilišta samo dotle dok nam se ne ukaže prilika preimenovati ih u sveučilišta …“; Svrha sveučilišnih studija je, prije svega, zapošljivost temeljena na kreativnom znanju, što je upravo

U

9

Komentar oprečno od inzistiranja na zemlji znanja, s maksimiziranjem postotaka obuhvaćenosti visokim obrazovanjem, ili posjedovanja visokoobrazovnih kvalifikacija kao temeljnim ciljem. Kakvih, s kojom svrhom?

Treba uostalom podsjetiti da je visoka razina obuhvaćenosti posljedica i visokog stupnja nezaposlenosti mladih generacija, onih sa završenim srednjim školama, ali sve više i onih s visokoobrazovnim, pa čak i doktorskim stupnjevima; veučilišta trebaju, ne samo obrazovati ljude spremne za zahtjevne poslove, nego im, naročito onima sa stupnjem doktora znanosti, dati priliku za pokretanje takvih poslova. Inkubatori za nova poduzetništva koji omogućuju individualna ili skupna zapošljavanja bit će odrednice na kojima će se na zajedničkoj suradničkoj zadaći morati naći i drugi partneri, kako hrvatski tako i međunarodni, iz gospodarstva i javnog sektora.

Zaključimo kako nam je nova stra-

S

Sveučilišta trebaju obrazovati ljude spremne za zahtjevne poslove, a naročito onima sa stupnjem doktora znanosti dati i priliku za pokretanje takvih poslova teška odvažnost potrebna ne samo radi našeg održanja u europskoj i svjetskoj kompeticiji, veći i radi toga što se bez visokog obrazovanja kao pokretača društvenog i gospodarskog razvoja ne može uspjeti u dugo očekivanom punom izlasku iz recesijske krize koji će Hrvatskoj otvoriti put u klub kreativnih i tehnološki razvijenih, a ne servisnih, zemalja.

10

Analiza

EU bi stopu zaposlenosti od 75%, mi na 55% Optimalno korištenje ljudskog kapitala glavni je instrument povećanja potencijalnog BDP-a u srednjoročnom razdoblju

G

ospodarski rast zemlje ovisi o načinu korištenja resursa – kapitala, rada, tehnologije i prirodnih bogatstava. Prirodna su bogatstva dana te ovise o zemljopisnom položaju države. Kapital je određen odnosom domaće potrošnje i štednje, dok je korištenje rada i tehnologije uglavnom ovisno o ljudskom kapitalu. U Hrvatskoj, s obzirom na visoki inozemni dug i ograničen priljev inozemnih investicija u budućnosti, kreatori gospodarske politike većinu pažnje trebali bi usmjeriti na reforme tržišta rada i obrazovnog sustava, odnosno optimalnog korištenja ljudskog kapitala kao glavnog instrumenta povećanja potencijalnog BDP-a u srednjoročnom razdoblju.

Prema anketi o radnoj snazi, prosječna stopa aktivnosti u populaciji 15-64 godine u Hrvatskoj u 2012. bila je 50,7 posto, a stopa zaposlenosti tek 55,3 posto vs. u EU27 64,2 odnosno 68,4 posto. Dakle, i u optimalnom slučaju zapošljavanja svih raspoloživih kapaciteta, što bi značilo zapošljavanje svih trenutno nezaposlenih, i dalje bi bilo zaposleno tek nešto više od polovine radno sposobnog stanovništva u dobi od 20 do 64 godine. Uzorak populacije iznad 15 godina pokazuje stopu aktivnosti od svega 45 posto, što znači da na svaku radno aktivnu osobu dolazi 1,2 radno neaktivnih osoba. Ta statistika dugoročno je teško održiva za javne financije, a takva situacija velikim je dijelom uvjetovana načinom na koji se u razdoblju tranzicije rješavao problem nezaposlenosti putem izlaska radno sposobnog stanovništva iz radne snage, a ne putem njihove prekvalifikacije.

Aktualni sustav socijalne zaštite djeluje obeshrabrujuće na rast zapošljavanja, posebice u segmentu radne snage s nižim stupnjem obrazovanja i primanja gdje je statistika i najporaznija. Postoje opravdane bojazni da će se Hrvatska u slučaju nastavka krize jače suočiti s

Piše Zrinka Živković Matijević, direktorica SD ekonomskih istraživanja RBA

odljevom mlade i obrazovane populacija što predstavlja ogroman gubitak trenutnog, ali i budućeg ljudskog kapitala.

Tijekom posljednjih kriznih godina trendovi su se dodatno pogoršali, a pojedini pozitivni pomaci učinjeni su promjenama mirovinskog osiguranja, no znatniji pomaci zahtijevaju opsežnije mjere. Država treba voditi politiku što duljeg zadržavanja radno sposobnog stanovništva na tržištu rada i dio mlađih umirovljenika motivirati za povratak u radnu snagu. Treba razmotriti i sustav državnih potpora, koji potiče radnointenzivne djelatnosti upitne dugoročne perspektive, posebno s obzirom na globalnu konkurenciju. Reforma tržišta rada trebala bi ići u smjeru poticanja kapitalno-intenzivnih djelatnosti. Budući da od osamostaljenja Hrvatske nisu zabilježeni značajniji napori prema poticanju zapošljavanja i ulaganju u ljudski kapital, upravo bi reforme u tim segmentima mogle povećati potencijale gospodarstva. Rizik smanjenja aktivnog stanovništva leži i u mogućoj reformi javne uprave. Naime, u slučaju smanjenja broja zaposlenih, treba izbjeći prelazak radnika u neaktivno stanovništvo. užnost povećanja stope aktivnosti i stope zaposlenosti nameće i demografska struktura. Udio mlađih od 15 godina u ukupnom stanovništvu svega je 15,2 posto, što je izrazito nepovoljno i ne pruža optimističnu sliku budućnosti za hrvatsko tržište rada. Iako Hrvatska prema navedenome ne odudara čak ni od razvijenijih zemalja, s obzirom na stupanj ekonomskog razvoja i na sve manji udio radno sposobnog stanovništva odnosno radnoga kontingenta (15 – 64), može se očekivati da će se Hrvatska skoro suočiti s manjkom radne snage.

Neusklađenost dobne i obrazovne strukture vidljiva je: u ukupnom broju nezaposlenih mladi do 29 godina sudjeluju sa 33 posto, a stariji od 50 godina sa 25

posto osob zova radn 24 i 5 posle s osn ima s viso je pr kolsk Dio r opte daka kont opte utječ neizr se in jaju p na vi noj s obra će st po je poslo njaci tržišt nje n

N

In

acija nut.

pojeono e što g ađih ku tav -

m a otiorvatri garme

posto. Pritom je kriza osobito pogodila osobe s tek završenim formalnim obrazovanjem, ali i tzv. prime age populaciju, radnike u najproduktivnijoj dobi, između 24 i 55 godina. Gotovo 26 posto svih nezaposlenih su bez završene osnovne škole i s osnovnom školom, približno 63 posto ima završenu srednju školu, a 11 posto je s visokoškolskim obrazovanjem, pri čemu je primjetan rast nezaposlenih s visokoškolskim obrazovanjem.

Dio razloga leži u visokom fiskalnom opterećenju rada, osobito viših dohodaka. Naime, stavljajući navedeno u kontekst ekonomskog razvoja, visoko opterećenje dohotka od rada izravno utječe na konkurentnost radne snage, a neizravno na strukturu investicija. Time se investitorima poručuje da ne razvijaju poslovne aktivnosti utemeljene na visoko obrazovanoj i stručnoj radnoj snazi, već ih se usmjerava na nisko obrazovanu, jeftiniju radnu snagu, koja će stvarati i razmjerno manji dohodak po jedinici angažiranog rada. S gledišta posloprimca, visoko obrazovani stručnjaci konkurentni na međunarodnom tržištu radne snage tražit će zaposlenje na tržištima s nižim poreznim opte-

J

UNIVERSITY OF GRAZ FACULTY OF LAW llm.graz@uni-graz.at +43 (0)316 / 380 3584 www.seelaw.eu

s potrebama tržišta rada, konkurentnost radne snage i zapošljavanje mogli bi se povećati i olakšavanjem postupka zapošljavanja te otpuštanja radnika te smanjenjem raznih izdvajanja na bruto plaće.

I strategija EU za 2020. godinu, Europa traži puteve za strukturalne liberalizacijske reforme kako bi povećala konkurentnost i zaposlenost, uz zadržavanje adekvatnog i promijenjenog socijalnog modela, unutar okvira socijalno-tržišnoga gospodarstva. Cilj EU definiran Strategijom iz Lisabona da do 2010. godine postane najkonkurentnije gospodarstvo svijeta sa stopom zaposlenosti od 70 posto nije se ostvario – to je i dalje SAD. Ipak, spoznaja da je ljudski kapital ključan resurs u postizanju cilja (naj)konkurentnijega gospodarstva je ostala. Stoga je Europska komisija u Europi 2020 postavila pet glavnih ciljeva, a što se zaposlenosti tiče cilj je da 75 posto populacije u dobi 20 – 64 godine treba biti zaposleno. Hrvatska pak pripada skupini država s najnižom stopom zaposlenosti, te s vrlo niskom stopom visokoobrazovanih u referentnoj dobnoj skupini između 30 i 34 godine.

Dugoročno postoji rizik da na domaćem tržištu ostane međunarodno nekonkurentna radna snaga i rastući troškovi socijalne skrbi u odnosu na ostvareni dohodak

MASTER PROGRAMME

SOUTH EAST EUROPEAN LAW AND EUROPEAN INTEGRATION (LL.M.)

njeoguslueba o

ivnomeće Udio nom to je timiržište nome malja, zvoja g stagenta rvatnage. truknezaeluju sa 25

rećenjem radnog dohotka. Dugoročno, postoji rizik da na domaćem tržištu ostane međunarodno nekonkurentna radna snaga i rastući troškovi socijalne skrbi u odnosu na ostvareni dohodak.

Početkom procesa pristupanja EU, Hrvatska se obvezala na preuzimanje i implementaciju pravne stečevine, ali i na usklađivanje politika, poštivanjem načela i strateških dokumenata Unije. To podrazumijeva usklađivanja s tzv. mekim zakonodavstvom, odnosno potrebu horizontalnog usvajanja instrumenata Lisabonske strategije, kako bi se njezine mjere mogle praktično provoditi. edan od prioriteta Lisabonske strategije bio je rast zapošljavanja, pri čemu se teži stopi zaposlenosti od 70 posto. U Hrvatskoj bi to značilo 1,65 milijuna zaposlenih, u usporedbi s trenutačnih 1,36 milijuna (u dobi između 20 i 64 godine). Manje važni nisu ni kriteriji iz Kopenhagena, među kojima je i sposobnost suočavanja s konkurentskim pritiskom Unije, a ključna odrednica ostvarivanja konkurentnosti svakog pa i hrvatskog gospodarstva, su ljudski resursi.

Pored usklađivanja obrazovnog sustava

DURATION: 3 SEMESTERS | CREDITS: 90 ECTS | LANGUAGE: ENGLISH

South Eastern Europe’s integration into the European Union Business and Corporate Law with a regional focus Learn from experts of the region

A p p ly n o.ewu w w w.s e e la w

Inserat-188x118.indd 1

10.05.2013 06:34:48

Studentski pogled

Analiza

Ugledajmo se na dinamične Skandinavce Studente kod nas ne uče razmišljati kritički, odnosno da razvijaju svoje mišljenje i da ga iznose. Još se uvijek predaje po onom starom modelu, ex cathedra Piše: Josipa Ban/VLM

S

ven Staničić, voditelj tima za usavršavanje unutar Hrvatske studentske asocijacije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, student je treće godine.

Svojim je fakultetom zadovoljan iako je, priznaje, imao predrasuda kad ga je upisivao. “One su se definitivno rasplinule. Je li cijeli sustav takav ne znam, ali ono što mogu tvrditi za svoj fakultet je da dobro radimo. Imamo profesore koji znaju gradivo i koji su spremni pojasniti nam ekonomske koncepte i misli”, kaže.

Bi li ti otišao studirati u inozemstvo?

Svakako. Svakodnevno gledam gdje bih mogao, osobito u Austriji ili Njemačkoj.

Hrvatskim studentima se nudi veliki izbor stipendija u inozemstvu. Nažalost, mobilnost studenata je kod nas mala, svega oko dva posto.

Zašto je slaba mobilnost hrvatskih studenata?

Možda se radi o strahu od nepoznatog.

No, možda je i to što se dio kolegija koje položimo u inozemstvu ne priznaju u Hrvatskoj. Financijskih potpora ima, ali za to se treba angažirati.

Koliko ocjene igraju ulogu u dobivanju stipendija?

Ocjene su samo jedan dio, ali nisu presudne. I s lošim ocjenama se mogu dobiti stipendije. Često važnu ulogu igraju motivacijska pisma koja, ako se dobro napišu, gotovo pa jamče dobivanje stipendije. Važne su i vannastavne aktivnosti koje svi cijene.

Koje su prednosti studiranja vani?

Najveća prednost je upoznavanje drugih kultura. Puno sam putovao i mogu reći da kad upoznate druge kulture, rase i vjere, to je nešto što svakog čovjeka izmijeni, otvori vidike, postaje tolerantniji te je to dio učenja i obučavanja.

Mišljenja sam da bi putovanja i međunarodna suradnja trebale biti obavezni dio studiranja.

12

Sven Staničić, voditelj tima za usavršavanje Hrvatske studentske asocijacije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, student treće godine

Hrvatskim studentima se nudi veliki izbor stipendija u inozemstvu.

No, mobilnost studenata je u nas mala, svega oko dva posto

Bojiš li se iseljavanja visokoobrazovanih nakon ulaska u EU? To je tema kojom smo se ove godine bavili povodom Dana EU. Je li mene strah? Realno jest. Statistike nam ne idu u prilog te govore da mnoštvo visokoobrazovanih ljudi napušta Hrvatsku u potrazi za boljim životom i to je surova stvarnost. Ono što Hrvatska mora i može napraviti je učiniti situaciju u državi boljom tako da ih pokuša zadržati, pomogne im naći posao. Što bi trebalo unaprijediti u hrvatskom obrazovnom sustavu?

Studente ne uče razmišljati kritički, odnosno da razvijaju svoje mišljenje i da to mišljenje iznose. Još se uvijek predaje po onom starom modelu, ex cathedra. Po tom pitanju svakako bi se trebali ugledati na Skandinavce koji imaju vrlo dinamičan i interaktivan obrazovni sustav.

Jesu li hrvatski fakulteti privlačni stranim studentima?

Sumnjam. Čini mi se da je još mnoštvo administrativnih prepreka, ali i neusklađenosti akademskih programa. Uz to, veliki je i problem jezične barijere.

Ako se ne varam, Ekonomski i Medicinski fakulet su jedini fakulteti zagrebačkog Sveučilišta koji stranim studentima pružaju cjeloviti studij na engleskom jeziku.

EU je no

U Ini razvijamo partnerske odnose s n

Z

dravo tržište rada pokazatelj je zdrave ekonomije, a stabilna ponuda poslova rezultira razvijenijim društvom, višim standardom i boljim prilikama za sve igrače na tržištu rada. U situaciji visoke zaposlenosti društva i države napreduju, građanima se nude alternative, a privatni sektor cvjeta. I iako se politike postizanja i održavanja zaposlenosti razlikuju od zemlje do zemlje, uglavnom uključuju nekakav oblik intervencija kojima se želi potaknuti poduzetništvo, inovacije i obrazovanje u skladu s traženim vještinama na tržištu rada. Upravo ovakvim mjerama potrebno se okrenuti u vremenu u kojem se i Europa suočava s velikim brojem nezaposlenih. Hrvatska, kao skora članica Europske unije, i sama je u sličnoj situaciji, a to zahtijeva nova rješenja i dodatnu domišljatost u stvaranju prilika za nova radna mjesta. Pitanje postizanja veće zaposlenosti postalo je stoga jedno od ključnih pitanja za razdoblje koje je pred nama.

Najčešće je zdrav gospodarski rast dovoljan da generira dovoljno novih radnih mjesta. No, kada to nije dovoljno, na pozornicu stupaju različite mjere i rješenja koja mogu pridonijeti ovome. Primjerice, uz donošenje odluka u sklopu monetarne i fiskalne politike i unaprjeđenja sustava socijalne skrbi radi poticanja većih stopa aktivnosti na tržištu rada, mogu se ponuditi i druge mogućnosti kao što je ciljano subvencionirano zapošljavanje (primjerice mladih), uklanjanje eventualnih barijera za poduzetnike i samozapošljavanje, poticanje mobilnosti radne snage unutar regija i sustavno osposobljavanje radnika za zanimanja s kojima bi imali veće šanse za pronalazak zaposlenja.

Osim toga, zdravo gospodarstvo koje bi generiralo poslove za te radnike nije moguće ostvariti bez stabilne investicijske klime i uklanjanje administrativnih barijera s kojima se susreću poduzetnici. Jasno je da kroz investicije dolaze i nova radna mjesta koja kao izravan rezultat imaju

sma broj uvje od te tiv n vatn kovi joj p indu inve struk stice radn stavn žava obzi sleni rima siti k svrh doni sti. U održ nost odgo diti s novi

N

Hrva prav prili ski m ske p uvje međ zetn da se i na zajed inov mog i pri nego rast sleni vim man rada sve m bira struk i nje

e nova arena, ali i prilika

ske odnose s nekoliko fakulteta u Hrvatskoj na kojima se obrazuju kadrovi koji su u Ini potrebni

telj aulm, ma u-

ude a. I aje kali ei jevauti u čava rvatnije, htišljadna po-

e

ki o

ju gu

đetižie jenih podne pos na-

tvo dnje a se kroz eu

smanjenje “crnih statistika”, odnosno broja nezaposlenih, stoga je stvaranje uvjeta za privlačenje kapitala jedna od temeljnih pretpostavki borbe protiv nezaposlenosti. Pri tome bi privatni sektor mogao biti mnogo učinkovitiji u investicijama jer je po svojoj prirodi više fokusiran i ima više industrijski specifičnih znanja. Svaki investicijski projekt ima mnogostruke pozitivne efekte, donosi povlastice i lokalnoj zajednici i, naravno, radna mjesta. Stoga, veoma jednostavno, kompanije ulaganjima podržavaju održivost radnih mjesta, bez obzira govori li se o vlastitim zaposlenicima ili dobavljačima i partnerima. Ipak, ovdje je najvažnije naglasiti kako investicije nisu same sebi svrha, već moraju biti isplative i pridonijeti stvaranju dodatne vrijednosti. U suprotnome one ne pridonose održivom poslovanju. Naime, okolnosti na tržištu se mijenjanju i svaka odgovorna kompanija mora prilagoditi svoje poslovne odluke u skladu s novim uvjetima i zahtjevima tržišta. a taj način osigurava ne samo vlastiti rast i profit, nego i dugoročnu održivost ukupnog gospodarstva.

Hrvatska od 1. srpnja, kao punopravna članica Europske unije, ima priliku pronaći novi održivi ekonomski model u smislu paketa ekonomske politike kojim bi se poboljšali uvjeti u gospodarstvu. Upravo u ovoj međunarodnoj areni domaći poduzetnici dobivaju novu priliku - priliku da se dokažu svojom konkurentnošću i na taj način iskoriste sve prednosti zajedničkog europskog tržišta. Kroz inovacije i investicije poslodavci si mogu osigurati stabilna partnerstva i prisutnost, ne samo na domaćem, nego i europskom tržištu, a njihov rast podrazumijevat će i rast zaposlenih osoba. Jasno je kako i u zdravim ekonomijama za određena zanimanja vlada veći interes na tržištu rada, dok neka s vremenom postaju sve manje potrebna. U trenutku odabira svoje buduće karijere, odnosno struke, odgovornost leži na pojedincu i njegovom poznavanju društvenih

N

Piše Goran Šaravanja, glavni ekonomist Ine

i gospodarskih uvjeta koji ga okružuju i faktora koji mogu utjecati na pronalaženje zaposlenja, dok ključnu ulogu ipak igra organizacija sustava obrazovanja i upisne kvote za određena zanimanja. Poslodavci, obrazovni sustav i pojedinci imaju jednako važne uloge kada se radi o pripremi za tržište rada. Između svih ovih aktera, stoga, mora postojati sustavna i sveobuhvatna komunikacija i suradnja. Stoga će upravo usklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta biti ključna za izazovne godine koje su pred nama, pri čemu će s jedne strane poslodavci trebati signalizirati obrazovnim institucijama koje kadrove trebaju, s druge strane mladi ljudi će trebati pratiti što tržište rada treba u određenom trenutku te će kao treći u lancu, škole i fakulteti trebati osigurati potrebne vještine i znanja.

Ini smo prepoznali važnost ovakvog pristupa te već nekoliko godina razvijamo i jačamo partnerske odnose s nekoliko fakulteta diljem Hrvatske, a na kojima se obrazuju kadrovi koji su u Ini potrebni. Kroz različite inicijative i projekte stimuliramo mlade na odabir određenih smjerova i zanimanja kako bi nakon diplome bili konkurentni na tržištu rada. Govoreći

U

o diplomantima, moramo se osvrnuti na svojevrsnu prepreku s kojom se većina suočava nakon završetka školovanja, a to je nedostatak radnog iskustva i nespremnost poslodavaca da im upravo oni omoguće priliku za započinjanje karijere. I na ovom području Ina ima inovativan pristup jer naša strategija upravljanja ljudskim resursima podrazumijeva zapošljavanje pripravnika koji svojim obrazovanjem i svježim pristupom mogu uvelike pridonijeti radu svojih timova. Kroz ovakav pristup mladi svojom motiviranošću i kreativnošću poboljšavaju svakodnevne radne procese te istodobno stječu važno iskustvo pod vodstvom mentora, profesionalaca u svojim poljima. S druge strane, kako bi zadržali naše kvalitetne kadrove u kompaniji, nastojimo im osigurati i nastavak profesionalnog usavršavanja s ciljem stvaranja, kako individualne, tako i kolektivne kompetencije. Upravo ovaj koncept cjeloživotnog učenja je ključ za konkurentnost radnika na tržištu rada jer nove tehnologije uzrokuju promjenu preferencija na tržištu rada, na koje radnici moraju moći odgovoriti. Uklapajući se u ovaj koncept, razvija se osobni potencijal, stječu nova znanja i iskustva, koja rezultiraju većom konkurentnosti i povećanim šansama za trajnu zapošljivost. aključno, vjerujemo da već danas možemo nešto učiniti kako bismo doprinijeli izgradnji stabilnije ekonomske budućnosti i smanjili stopu nezaposlenosti. Potrebno je osmisliti sveobuhvatne i koordinirane mjere kojima će se potaknuti rast zaposlenosti i podržati rast srednjih i malih poduzetnika, kao i promovirati samozapošljavanje. Poduzetnici se, s druge strane, moraju prilagoditi novim tržišnim uvjetima i osigurati svoju konkurentnost kako bi mogli rasti i zarađivati kroz investicije, a obrazovni sustav mora biti u dosluhu s tržištem rada kako bi stvarali traženi kadar, čije vještine poslodavci trebaju i žele platiti.

Z

13

Cjeloživotno učenje

Tko uči, taj profitira.

Ostalo je loš spin Kad odlučuju o tome hoće li nekoga zaposliti ili ne, za čak 75 posto poslodavaca bit će važan podatak je li kandidat pohađao ikakvu dodatnu edukaciju Piše: Ana Blašković

S

utrašnji nepismeni neće biti ljudi koji neće znati čitati već oni koji nisu naučili kako učiti“, napisao je američki pisac i futurist Alvin Toffler, poznat po raspravama o digitalnoj i korporativnoj revoluciji.

U vremenu u kojem se informacije prenose trenutačno, a znanost i tehnologija rapidno razvijaju, cjeloživotno učenje postalo je profesionalni i osobni imperativ. No, u Hrvatskoj učenje često prestaje danom izlaska iz škole ili fakulteta, a tek zanemarivi broj građana ima interesa za cjeloživotno obrazovanje.

Prema anketi Eurostata, o trendovima na tržištu rada (Labor Force Survey) tek je 2,4 posto hrvatskih građana lani sudjelovalo u nekom vidu cjeloživotnog učenja u četiri tjedna prije provođenja ankete. Na isto pitanje čak je 31,6 posto Danaca reklo ‘da’, kao i 29,9 posto Švicaraca te 15,8 Britanaca. Prosjek 27 članica EU je 9 posto, te brojke pokazuju da je Hrvatska po želji za novim znanjima na začelju, a od nas su gori Bugari (1,5 posto) te Rumunji (1,4 posto).

Nije stvar u Novcu “Porazna statistika posljedica je općeg stava prema učenju i našeg mentaliteta, ali i činjenice da golem broj ljudi nema ni ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, pa ne može ni započeti usavršavanje ili prekvalifikaciju”, kaže Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra. I sama Algebra za svoje potrebe provela je istraživanje koje je, za razliku od Eurostatovih četiri tjedna, vrijeme učenja produljilo na posljednjih godinu dana, pa je rezultat ispao nešto manje zastrašujući. U njoj je 29 posto ispitanih sudjelovalo nekoj edukaciji, naspram 71 posto onih koji nisu. Premda bi logična pretpostavka o glavnom razlogu nakon pet godina ekonomske krize bio manjak novca, iznenađenje: više od trećine smatra da dodatno školovanje ne pomaže u 14

životu, a sličan broj jednostavno kaže da nema vremena ili da ima druge prioritete, dok je tek 19 posto manjak novca navelo kao razlog zašto ne sudjeluju u nekom vidu edukacije.

“Sve koji sumnjanju u korisnost obrazovanja demantira statistika. Među nezaposlenima je najmanji udjel onih visokoobrazovanih. Ako netko kaže da je na burzi rada 390 IT-jevca to je

Treba raditi na promjeni paradigme o cjeloživotnom obrazovanju i vjerujem da se kroz pet godina može pokazati da ono itekako ima smisla”, ističe Hrvoje Balen (Algebra)

samo loš spin jer se zanemaruje strukturna nezaposlenost; radi se o 0,1 posto ukupne radne snage, koji obično nađu posao u roku šest mjeseci”, kaže nam Balen.

Od manjeg broja građana koji su važnost cjeloživotnog učenja pretvorili iz riječi u djela, gotovo polovica je to učinila zbog potreba trenutnog posla, a trećina iz osobnih interesa ili u želji da se dodatno usavrše. Za tek za dva posto njih motivacija je bila - želja za promjenom radnog mjesta.

Prema podacima Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, u Hrvatskoj se formalni programi obrazovanja odraslih provode u 416 ustanova, dok je broj onih koje provode neverificirano znatno veći. Najviše formalnih programa provodi se na području tehnike, proizvodnje i graditeljstva, društvenih znanosti, poslovanja, prava i uslužnih djelatnosti. Kod neformalnih programa izbor je sličan, uključujući i upotrebu računala.

Najtraženija su informatička zanimanja, od primjerice osposobljavanja za Photoshop i druge razvojne alate, web dizajn, web development, programne mrežne akademije Cisco, internet marketing, a u posljednje vrijeme traženo je osposobljavanje za povlačenje sredstava iz EU fondova i znanje nužno za razvoj mobilnih aplikacija.

Upravo će informatička zanimanja u budućnosti biti najtraženija. Unatoč činjenici da je u Europi 26 milijuna nezaposlenih, broj digitalnih poslova godišnje se povećava za više od 100.000, no broj studenata koji završavaju informatičko obrazovanje daleko je manji od potreba. Stoga je Europska komisija pozvala poslodavce, vlade i obrazovne institucije na “veliku koaliciju za digitalne poslove” kako bi se Europa pripremila na očekivanih 900.000 novih radnih mjesta koja će, procjena je, nastati u ICT sektoru do 2015. godine.

“B digit tnos ne m nije o ske k lie K nje s potr milij

put No, c zum od s stjec završ faku je am ljeće

.

ković

rukosto nađu nam

ji su vorili učia treda se osto mje-

strudrarami 416 proNajse na radiovaKod ičan,

zanija za web mne marno je stava azvoj

anja Unajuna slova 000, nfornji od misija ovne digipreradati u

“Bude li Europi manjkalo radnika s digitalnim vještinama, naša konkurentnost kao regije bit će ugrožena. Tako ne možemo nastaviti dalje i nečinjenje nije opcija”, rekla je povjerenica Europske komisije za Digitalnu agendu Neelie Kroes, najavivši kako će za podizanje svijesti diljem Starog kontinenta o potrebi za ICT radnicima utrošiti 3,5 milijuna eura. put do ozbiljnih kvalifikacija No, cjeloživotno obrazovanje ne podrazumijeva samo lepezu raznih tečajeva, od stranih jezika do grnčarije, već i stjecanje ozbiljnih kvalifikacija poput završetka (prekinutih) srednjih škola i fakulteta. Na nacionalnoj razini država je ambiciozno pokrenula projekt “Stoljeće pismenosti” za završetak osnovne

škole, no programima za više obrazovanje manjka sustavna financijska podrška, pa su pojedinci prepušteni sami sebi.

Na pitanje koje su edukativne potrebe i što se nudi, pokušalo je odgovoriti istraživanje portala EduCentar i MojPosao na više od 500 posloprimaca i 50 poslodavaca pod pokroviteljstvom Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Samo trećina posloprimaca smatra da je njihovo formalno obrazovanje dobra podloga za posao, a premda su poslodavci manje kritični (gotovo 40% ih je zadovoljno), vidljivo je da gube povjerenje u formalni sustav školovanja kao mjesto kvalitetne pripreme za tržište rada. Malo više od polovice dobrim je ocijenilo diplomante tehničkih fakulteta, a zanimljivo je da

Tek je 29% ispitanih sudjelovalo u nekoj edukaciji u proteklih godinu dana, pokazala je anketa koju je provela Algebra

lošim fakultetima čak njih petina smatra one društvenih znanosti. Vrijedi primijetiti da prevagu hoće li nekoga zaposliti ili ne, za čak 75% poslodavaca donijet će podatak je li kandidat pohađao dodatnu edukaciju.

Na prvom mjestu vještina na kojima bi radnici trebali poraditi su one komunikacijske i prezentacijske, zatim prodajne vještine te strani jezici. Ispitani radnici, njih gotovo dvije trećine, najavilo je pohađanje profesionalne edukacije, što će biti njihov vlastiti trošak.

Zbog krize je 39% poslodavaca i ove godine smanjilo izdvajanja za edukaciju, a prošle je godine ta brojka bila gotovo dva puta veća. Premda se edukacijske potrebe poslodavaca i radnika razlikuju, nitko ne dvoji o njenoj važnosti, zbog čega je treba gledati kao ulaganje u budućnost kompanije, ne trošak.

Stručnjaci upozoravaju da je funkcija cjeloživotnog obrazovanja da radnik cijeli radni vijek bude konkurentan na tržištu. Fama o tome da edukacija ne pomaže u pronalasku radnog mjesta ili napredovanju je posljedica nepotističkog zapošljavanja u javnom sektoru. Ono što se zaboravlja jest da je takvih radnih mjesta oko 300.000, dok je u privatnom sektoru njih 1,5 milijuna gdje su znanja i vještine pregovarački aduti.

U listopadu prošle godine Vlada je formirala tijelo koje je započelo s izradom strategije odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, a tu će biti obrađeno i cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih. Cilj je potaknuti podizanje stupnja obrazovanosti i poboljšanje postojećeg te stjecanje novih kompetencija. Bitno je naglasiti da će aktivnosti unutar strategije biti podloga za financiranje iz EU fondova, posebice iz Europskog socijalnog fonda.

Kao posebno važan, upućeni ističu prošle godine doneseni Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru čija je namjera bila stvoriti instrument za bolje povezivanje tržišta rada i obrazovanja s ključnom funkcijom da se ocijeni ishod učenja. Primijenit će se za sve razine obrazovanja, a velika novost je što se uvodi priznanje informalnog i neformalno stečenog znanja i kvalifikacija. političko nesnalaženje Kad je u pitanju obrazovanje odraslih, često se kritizira Hrvatski zavod za zapošljavanje s tezom da umjesto obrazovanja koje bi nezaposlenima pomoglo u dobivanju posla, tek vodi evidenciju o njihovom broju. Naši sugovornici, međutim, kažu da je problem što nema potpore politike. Uoči izbora bivša vlast “na lopate” je ubacivala nezaposlene u bilo kakve oblike edukacije samo da ih 15

Cjeloživotno učenje izbriše iz evidencije i ne bi li smanjila stopu nezaposlenosti, pa je trenutna Vlada edukacije zaustavila u potpunosti. Prošle godine tako je neki od programa edukacije Zavoda za zapošljavanje završilo tek 260 osoba.

No, čak i uz postojanje osobne ambicije, uključivanje u cjeloživotno obrazovanje nije moguće bez osnovne pismenosti, ‘pristojnog’ matematičkologičkog zaključivanja, snalaženja s računalom, kao i temeljnih poduzetničkih vještina i opće infomiranosti.

“Treba raditi na promjeni paradigme o cjeloživotnom obrazovanju i vjerujem da se kroz pet godina može pokazati da ono itekako ima smisla”, ističe Balen. Za to je nužno smanjiti breme javnog sektora, postaviti transparentno financiranje pojedinaca, umjesto ustanova, što će povećati kvalitetu.

Na kraju, priznati neformalno stečena znanja i kvalifikacije te pojedincima i poslodavcima omogućiti društveno priznanje, poput poreznih olakšica, da se kristalizira da je ulaganja u obrazovanje itekako korisno.

Treba priznati neformalno stečena znanja i kvalifikacije te pojedincima i poslodavcima za to davati porezne olakšice

PotPore za usavršavanje

T

ijekom 2013. godine, zapisala je Vlada u Ekonomskom programu koji je poslala u Bruxelles, provodit će se mjere aktivne politike za poticanje zapošljavanja. Mjere, među ostalim, uključuju: - potpore za usavršavanje, koje iznose maksimalno 35% opravdanih troškova za posebno usavršavanje za male i srednje poslodavce, odnosno 25% za velike poslodavce te 70% za opće usavršavanje za male i srednje poslodavce, odnosno 60% za velike poslodavce; - obrazovanje nezaposlenih kojemu je cilj povećati zapošljivost te stvoriti potrebnu kvalificiranu radnu snagu i smanjiti nerazmjer ponude i potražnje na svim razinama tržišta rada (financira se 100% troškova obrazovanja u trajanju od 6 mjeseci).

eu za cjeloživotno učenje

P

rogrami Europske komisije za cjeloživotno učenje u financijskoj perspektivi koja još traje, 2007.2013., ukupno su imali proračun od čak 7 milijardi eura.

Financirana je kroz te programe (primjerice Erasmus, za visoko obrazovanje, Leonardo da Vinci za trening i obuku, Comenius za škole) razmjena učenika, studenata i nastavnika, studijske posjete, umrežavanje...

Za novu financijsku perspektivu, od 2014. do 2020., svi programi za obrazovanje, mlade, obuku i sport, ujedinjuju se u program Erasmus for All, za koji je predložen proračun od čak 17,3 milijarde eura, a na obrazovanje, obuku i mlade se odnosi 16,7 milijardi eura. Najveći dio bi trebao ići za osobnu mobilnost u učenju (65%), a potom za suradnju na inovacijama i dobroj praksi (26%).

M ra

Kla tre

I

n A t p učili S dir nom dobr nost zetn nja u

Da li ili na vom nja?

Bilo da li ili pr form knjig što je ativn se u Tim važn odra kih k stva: Gen gova milij na tr kao snaž kom 70 p usm nog da o ter i ali o nost podr

Što Jedn rima ljudi skih

nati no nalite ma i ma ati ak-

mvoja-

no za ke ed; venu m ra-

če7.a. us, gi de-

do u i oji na rdi u ai

Intervju

Menadžeri i lideri se rađaju, ali se i odgajaju Klaus Kersten, direktor International Business School Austria iz Graza, naglašava da bi sve vlade trebale poticati razvijanje poduzetničkog duha Piše: Darko Markušić

I

vas. Rezultat je pokazao da su uobičajene riječi kao što su vizija, svrha, strasti... izostale s vrha popisa. Riječi koje su najčešće bile istaknute su: povjerenje, suosjećanje i stabilnost. Univerzalno mišljenje zaposlenika bilo je da im je potrebno i da očekuju povjerenje, suosjećanje i stabilnost od njihovih vođa.

To je ono što lideri uvijek trebaju imati na umu!

nternational Business School Austria (IBSA) u Grazu već desetak godina uspješnom suradnjom povezuje brojna međunarodna sveučilišta od Kalifornije (SAD) do Rusije.

S direktorom IBSA-e Klausom Kerstenom razgovarali smo o tome što čini dobrog i uspješnog menadžera, o važnosti obrazovanja za menadžere i poduzetnike, kao i prednostima (do)školovanja u inozemstvu.

Da li se poduzetnici i menadžeri rađaju ili nastaju, odnosno kolika je u njihovom formiranju važna uloga obrazovanja? Što kaže vaše iskustvo?

Bilo je kontroverznih rasprava o pitanju da li se menadžeri i vođe rađaju takvima ili proizvode. Ukoliko se lideri ne mogu formirati, zašto bi postojale stotine knjiga na temu razvoja liderstva? Kao što je, primjerice, dokazao Centar za kreativno vodstvo, lideri nastaju i odgajaju se u jednakoj mjeri kao što se i rađaju.

Time je dodatno naglašena strateška važnost razvoja vodstva. To se također odražava aktivnostima nekoliko velikih kompanija u području razvoja vodstva: Jack Welch je promijenio pristup General Electrica razvoju liderstva. Njegova ostavština je trošak od ogromne milijarde dolara godišnje koja se utroši na trening i razvoj. Druge kompanije, kao što su Colgate-Palmolive, također snažno investiraju u ovo područje. Ta kompanija trenutačno provodi više od 70 pojedinačnih programa liderstva usmjerenih na poticanje individualnog razvoja. Moje mišljenje o tome je da osobe moraju imati određeni karakter i jaku karizmu da bi postale lideri, ali oni mogu poboljšati svoje sposobnosti učeći neke alate i vještine koji podržavaju upravljanje procesima. Što čini dobrog menadžera?

Jedna osobina zajednička je svim liderima - oni mogu okupiti široku skupinu ljudi u smjeru ostvarenja organizacijskih vizija i ciljeva. Drugim riječima,

Koje su vještine izuzetno bitne za uspjeh u biznisu?

Menadžeri i poduzetnici prije svega trebaju duboko poznavanje financija, nužne su im poduzetničke vještine, osobine lidera, da nabrojim neke. Za uspjeh su važna i znanja iz marketinga, računovodstva, ljudskih potencijala, da nabrojim samo neke od neophodnih.

Poduzetnici trebaju duboko poznavanje financija, ali za uspjeh su važna i znanja iz marketinga, računovodstva, ljudskih potencijala

lideri potiču, motiviraju ljude da se uključe, da aktivno sudjeluju u postizanju ciljeva organizacije. Vođe ili lideri donose mudrost, oni stvaraju viziju, artikuliraju je, strastveno imaju vlastitu viziju i nemilosrdno je ostvaruju.

No, još je važnije pitanje koje možemo postaviti: zašto ljudi odluče slijediti vođu?

Gallupovo istraživanje iz 2008. godine tražilo je odgovor upravo na to pitanje.

Ispitivali su prosječne ljude. Istraživanje je uključivalo oko 100.000 ljudi, kojima su postavljena dva pitanja. Koji je lider najpozitivnije utjecao na vaš život? I - navedite tri riječi koje najbolje opisuju što su ti lideri učinili za vas, odnosno što su vam dali ili prenijeli na

Koje vještine mladim ljudima najčešće nedostaju?

Do danas su poduzetničke vještine diljem svijeta identificirane kao izuzetno važne. Posebice u Europi. Europska komisija pozvala je svoje članice 2004. godine da povećaju poduzetničke sposobnosti mladih generacija. Europska komisija je istaknula da europski socijalni model uključuje resurse za potporu prijelazu prema poduzetničkom razmišljanju gospodarstva.

Osam utvrđenih ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje, uključuje naročito i neke vezane za poduzetništvo, smisao za pokretanje i poduzetništvo, odnosno sposobnost da se ideje pretvore u djelo. To uključuje kreativnost, inovativnost i spremnost preuzimanja rizika, kao i sposobnost planiranja i upravljanja projektima kako bi se postigli ciljevi. Pojedinac je svjestan konteksta svoga rada i u stanju je iskoristiti mogućnosti koje se javljaju.

To je temelj za stjecanje više specifičnih vještina i znanja koja su potrebna onima koji osnivaju ili pridonose društvenim ili komercijalnim aktivnostima.

Mislim da je upravo to poduzetničko 17

Intervju razmišljanje koje se još uvijek samo rijetko nalazi među mladim Europljanima. Oni svi imaju odlična osnovna znanja i poslovne vještine, ali im nedostaje poduzetničkog duha. U isto vrijeme, mala i srednja poduzeća i drugi poslovi su okosnica svakog gospodarskog razvoja bilo koje europske zemlje.

Stoga se upravo na to sve vlade moraju fokusirati.

Koje su glavne prednosti koje međunarodno obrazovanje donosi budućim menadžerima?

Kao što znate, mi nudimo američki MBA program u Grazu, kojeg promoviramo također i u Hrvatskoj. Program ide izuzetno dobro jer menadžeri razumiju da se moraju istaknuti i razlikovati od drugih i da im treba širi pogled i razumijevanje globalnih odnosa i poslovnih procesa. Ovo iskustvo mogu steći jedino od međunarodnih instruktora i međunarodnih obrazovnih programa, uključujući i brojne studije slučaja, posjete tvrtkama, te studijska putovanja u inozemstvo.

Usporedite li razinu znanja, kakva su vaša iskustva sa studentima iz Austrije, Hrvatske ili drugih istočnoeuropskih zemalja?

Imam izvrsna iskustva sa studentima iz Hrvatske. Bili smo sretni što u ovogodišnjem MBA programu sudjeluju i četiri studenta iz Hrvatske, koji su istodobno menadžeri na važnim poslovnim pozicijama. Oni su izvrsni i, naravno, nema nikakve razlike u odnosu na bilo koje druge studente iz Austrije, Njemačke ili Rusije, na primjer. Studenti iz raznih zemalja donose različita, međunarodna, iskustva i različita stajališta, što izuzetno pozitivno za ukupno iskustvo učenja cijelog tima.

Hrvatska će uskoro postati članicom EU. Što je glavna korist za Hrvatsku?

Važnost bivanja članicom Europske unije je nešto što treba promatrati dugoročno, kao što je dugoročno to trebalo i zaslužiti. Iznad svega, to potvrđuje da je Hrvatska postigla mnogo u smislu da se kvalificirala za to članstvo, ali u isto vrijeme postavlja i smjernice za njezinu pozitivnu budućnost gospodarskog i društvenog razvoja. Dakle, po mom mišljenju, glavna prednost hrvatskog ulaska u EU nije toliko financijske naravi, već u činjenici da se Hrvatsku od sada gleda kao zemlju koja je postavila svoj smjer da postane zemlja ekvivalentne socijalne, ekonomske i političke stabilnosti kao druge srednjoeuropske zemlje. Ipak, to će biti dug, a možda i teži način, ali cilj je jasan.

18

Usavršavanje

MBA program treba svakom malo većem poduzetniku Odlučila sam se za CLU&IBSA u Grazu koji je odlično plasiran na Forbesovoj listi svjetskih MBA programa Piše Edita Geci, direktorica arhitektonskog ureda Studio Geci u Zagrebu

B

iti na menadžerskoj poziciji u većini slučajeva danas u Hrvatskoj nažalost ne znači mnogo. Titula ‘menadžer’ vrlo je popularna i koriste je svi neovisno o zvanju kojeg su stekli formalnim obrazovanjem. Možda upravo zbog te činjenice menadžerska pozicija nema takvo značenje u Hrvatskoj kao i u inozemstvu, gdje titula menadžera garantira određeni spektar znanja osobe koja obnaša tu fukciju, te određene sposobnosti i kvalitete. Iako sam magistrirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, vodeći svoj projektantski ured zadnjih sedam godina primi-

jetila sam da mi nedostaju menadžerska znanja koja bi mi omogućila vođenje tvrtke na efikasniji način. Znanja koja su mi bila potrebna su bila dio MBA programa koji je po mom mišljenju nužan za svakog privatnog poduzetnika koji planira ili već rukovodi tvrtkom s više zaposlenih, a nema prijašnje ekonomsko znanje. drukčiji pristup učenju Proučavajući MBA programe koji su se nudili u Hrvatskoj i inozemstvu naišla sam na natječaj u Večernjem listu za stipendiju MBA programa CLU Universityja (California Lutheran University,

Za EU projekte dobro je učiti vani

Zadovoljan sam jer magistarski rad na kraju programa obuhvaća i kompletnu izradu EU projekta Piše Ranko Tkalčević iz konzultantske tvrtke Atos

Titula menadžera treba garantirati određeni spektar znanja osobe koja obnaša tu funkciju, te sposobnosti i kvalitete

USA Scho Kao 2013 & IB nal B mog prilik i pov 15-m pola s mo od če vanj

M

enadžerska znanja i iskustva stečena u inozemstvu omogućuju pojedincima da se istaknu, kao visoko kvalificirani zaposlenici, te budu prepoznati kao eksperti u svome području.

Smatram da je izuzetno važno kontinuirano napredovati u profesionalnom smislu, jer stagnacija i nezainteresiranost za nova znanja i vještine u konačnici dovode do nazadovanja kojeg pojedinac najčešće niti ne primijeti sve dok nije prekasno. učenje, ali i zarada Upisom na IBSA-u, International Business School Austria, u Master Program EU Projects, ostvarila mi se želja da daljnjim školovanjem proširim svoje znanje vezano uz upravljanje projektima i organizacijom rada, što je oduvijek bilo područje mog osobnog interesa. Budući da EU projekti obuhvaćaju puno šire aspekte, poput financiranja, subvencija, pravne regulative, konzaltinga, umreža-

Ne si no d naz što na ne sve p

radu. Predavači koji dolaze sa CLU su ljudi s vrlo bogatim iskustvom u svijetu biznisa koji su odlučili nakon uspješne karijere podijeliti svoje znanje s budućim generacijama. Njihovo znanje se ne temelji isključivo na teoriji, niti je zvanje profesora njihov životni poziv. To su ljudi koji su godinama bili na rukovodećim pozicijama velikih američkih i europskih tvrtki i koji svoje znanje, osim formalnog obrazovanja, baziraju na stvarnim slučajevima koji se obrađuju u svakom modulu kroz ‘case study’.

Njihov odnos prema svakom studentu je individualan i poticajan. Evidentan je trud koji su uložili te očekuju od svakog polaznika da doprinese grupi i svojim kolegama svojim kritičkim osvrtom, diskusijom i individualnim znanjem iz svog poslovnog okruženja.

o ku

eeba ti i nae ša u, te sti i e

skustvu cima soko preučju. ontinom siranačpojedok

Busiram daljznama i bilo dući šire ncija, reža-

USA) & IBSA International Business School u Grazu i prijavila se.

Kao jedina stipendistica generacije 2013. za Executive MBA program CLU & IBSA program at IBSA International Business School u Grazu dobila sam mogućnost studiranja u inozemstvu i priliku za stjecanje ne samo znanja nego i povezivanja van granica Hrvatske. Taj 15-mjesečni program je koncipiran za polaznike koji rade puno radno vrijeme s modulima (ispit i predavanja) u Grazu od četvrtka do nedjelje te online predavanja prilikom kojih se svi polaznici spa-

Nezainteresiranost za nova znanja dovodi do nazadovanja, što pojedinac najčešće i ne primijeti sve dok nije prekasno

jaju na virtualnu učionicu i slušaju predavanje uživo s ostalim polaznicima iz cijelog svijeta.

Osim internacionalnog okruženja prilikom pohađanja jednog takvog programa dio obrazovanja su i socijalne i političke vještine koje se razvijaju i dolaze do izražaja prilikom rada i komunikacije. Potrebna je određena vrsta prilagodbe novom okruženju i drugačiji pristup poslu i učenju nego u Hrvatskoj, dok pohađanje američkog programa izobrazbe zahtijeva jedan specifičan pristup kolegama i zajedničkom

Ulaskom Hrvatske u EU svima nam se otvaraju nove mogućnosti, a obrazovanje je apsolutno nužno kako bismo mogli konkurirati na europskom i svjetskom tržištu rada

vanja i lobiranja, kontrolinga itd., također očekujem da ću stjecanjem znanja i iz tih područja povećati svoje kompetencije i stručnost.

Osim očekivane stručnosti vezane uz program školovanja, te stjecanja akademske titule Master of Science in European Project and Public Management, vjerujem da ću također naučiti i unaprijediti i niz drugih vještina.

Pritom prvenstveno mislim na uporabu i usavršavanje stranih jezika, njemačkog i engleskog, te stjecanje iskustva na koji način djelovati u multikulturalnom okruženju. Pored toga, imat ću mogućnost bolje upoznati Graz i njegovu okolicu, tj. sredinu u kojoj se školovanje održava. Dakako, mogućnost sklapanja poznanstava s renomiranim stručnjacima iz cijele Europe i širenja kruga mogućih poslovnih suradnika, nije potrebno posebno isticati.

U sklopu samog programa nalazi se i edukativni odlazak u Bruxelles gdje će polaznicima, između ostalog, biti omogućeno upoznavanje i otvoreni razgo-

Važno za samopouzdanje Ulaskom Hrvatske u EU svima nam se otvaraju nove mogućnosti, a obrazovanje je apsolutno nužno kako bismo mogli konkurirati na europskom i svjetskom tržištu rada. Prednost i kvaliteta MBA programa koju nudi CLU jest odličan plasman na Forbesovoj listi svjetskih MBA programa, na kojoj su rijetki europski programi MBA. Završavanje dijela svog školovanja na engleskom jeziku ima određenu težinu prilikom komunikacije i ostvarivanja internacionalnog poslovanja. Znanje dobiveno ovakvim programom omogućava rad u svijetu biznisa nemjerljivo lakšim te osoba stječe samopouzdanje prilikom internacionalnih pregovora. vor s osobama nadležnim za EU projekte. Velika prednost ovog programa je mogućnost da završni, magistarski rad, koji obuhvaća izradu kompletnog EU projekta, koji uključuje dizajniranje, stvaranje konzorcija, financiranje i regulaciju pravnih pitanja i samog upravljanja projektom, bude odabran kao jedan od projekata čija će se provedba financirati iz EU fondova. To je ne samo veliko priznanje u smislu stečenih znanja i vještina, već je i odlična mogućnost za zaradu. izazoV, ali i zadoVoljstVo U Hrvatskoj ne postoji ovakav sveobuhvatni program edukacije vezan za upravljanje EU projektima na sveučilištima. Uglavnom su dostupni tečajevi. Svakako, školovanje u inozemstvu od svakog polaznika zahtjeva određena odricanja. Čak i uz podršku obitelji i nadređenih na radnom mjestu, to je priličan izazov. Ali, prihvaćanjem velikih izazova, stvara se zadovoljstvo koje dolazi na kraju, zar ne?

19

PROMO

Sveučilište u Zagrebu Međunarodni sveučilišni interdisciplinarni poslijediplomski specijalistički studij

Dr. sc ing. g

Poslovno upravljanje u graditeljstvu MBACon je program poslijediplomske specijalističke izobrazbe u području poslovnog upravljanja u graditeljstvu, namijenjen onima koji žele steći znanja i vještine koje će njihovom poslovnom iskustvu dati dodatnu vrijednost.

Ta znanja, koja polaznici nisu imali prilike steći u redovitom inženjerskom obrazovanju, omogućit će im brže prilagođavanje sve intenzivnijim promjenama u poslovnom okruženju, cjelovitije analiziranje poslovnih problema te donošenje ispravnih i pravodobnih odluka u uvjetima nesigurnosti i nedostatka resursa (vremena, novca i informacija).

Danas je konkurentska prednost sve rjeđe posljedica značajne razlike u sposobnosti menadžera da iznjedre jedinstvenu i originalnu ideju. Za poslovni uspjeh, umjesto blistavih trenutaka poslovne imaginacije, značajnija je osposobljenost menadžera da što brže uočavaju poslovne prilike, da suradnicima koje vode omoguće da daju maksimalan doprinos, da prepoznaju što ranije signale upozorenja da bi nešto moglo poći krivo i da ne gube dragocjeno vrijeme baveći se problemom koji mogu riješiti brže i kvalitetnije uz pomoć konzultanata. Činjenica je da su uvjeti poslovanja u graditeljstvu sve složeniji, projekti postaju sve kompleksniji, njihova priprema sve zahtjevnija, a brojni rizici iz okruženja mogu obezvrijediti uloženi trud i sredstva. Upravo stoga su sadržaji stan-

www.grad.hr/mba

dardnih MBA studija u studiju MBACon prilagođeni sektoru graditeljstva. U nastavi se maksimalno koriste primjeri iz graditeljske prakse i sve je usmjereno potrebama donositelja odluka u tom sektoru.

Nakon što polože sve propisane ispite i seminarske radove, te obrane završni rad i ostvare ukupno 90 ECTS bodova, polaznici stječu akademski naziv: Sveučilišni specijalist Poslovnog upravljanja u graditeljstvu (Engl.: University specialist MBA in Construction) Osim toga, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH priznaje polaznicima specijalističkog studija Poslovno upravljanje u graditeljstvu / MBA in Construction stjecanje bodova za stručno usavršavanje i to za svaki testirani semestar 15 bodova, a stjecanjem akademskog naziva dodatnih 45 bodova. To ukupno donosi 90 bodova od potrebnih 100 bodova koje treba ostvariti za stručno usavršavanje tijekom pet godina. Također, nakon završetka studija polaznici stječu 30 ECTS bodova iz područja upravljanja projektima gradnje.

MBACon je interdisciplinaran studij jer polaznici stječu dodatne kompetencije iz različitih područja važnih za upravljačke poslove u graditeljstvu: • opće poslovno upravljanje (analiza poslovnih odluka, dizajniranje organizacije graditeljskih poduzeća, poslovna strategija graditeljskih poduzeća, kvantitativne metode za projektni menadžment, menadžment ljudskih potencijala graditeljskih poduzeća, poslovno pregovaranje, poslovna etika u graditeljstvu) • ekonomija (poslovna statistika, marketinške

strategije graditeljskih poduzeća, računovodstvo za poslovno upravljanje graditeljskih poduzeća, upravljanje financijama graditeljskih poduzeća) • građevinski predmeti (planiranje i kontrola graditeljskih projekata, ugovorno pravo građenja, upravljanje graditeljskim projektima, gospodarenje građevinama, upravljanje okolišem, informacijski sustavi graditeljskih poduzeća).

MBACon je i međunarodni studij jer u izvedbi nastave većine predmeta pored nastavnika iz Hrvatske sudjeluju i nastavnici iz inozemstva. Na predavanjima se obrađuju konkretni slučajevi iz prakse pa se strana iskustva uvijek mogu modificirati i u većoj ili manjoj mjeri prilagoditi našoj graditeljskoj praksi.

U školarinu su uključeni troškovi svih potrebnih nastavnih materijala, jer polaznici dobivaju relevantnu literaturu na hrvatskom i/ili engleskom jeziku. Nadalje, za sve polaznike osiguran je besplatni smještaj u Poslijediplomskom središtu Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu za vrijeme nastave koja se tamo održava u svakom semestru po tjedan dana.

Student MBACon-a Dubravko Moravec već nakon odslušanih predavanja rekao je: “Meni osobno se ova investicija financijski isplatila već tijekom predavanja, budući da sam u izravnim kontaktima s priznatim stručnjacima koji su nam bili predavači dobio odgovore na pitanja koja su bila usko povezana s poslovnim problemima na kojima sam radio u vrijeme trajanja studija.”

Informacijska tehnologija omogućila je razvoj novih načina obrazovanja, ponajprije smanjujući potrebu za izravnim kontaktom s predavačima i povećavajući dostupnost dopunskih nastavnih materijala, što omogućuje veliku racionalizaciju procesa obrazovanja. Te prednosti koriste se i u MBACon studiju, ali vodi se računa o iskustvu da ništa, pa ni najsavršeniji kompjuterski program, ne može zamijenit vrhunskog nastavnika.

U dosadašnje tri generacija studija, 11 polaznika steklo je akademski naziv magistra u interdisciplinarnom području, a neki od njih iznijeli su svoja razmišljanja o studiju MBACon.:

mba@grad.hr

studi ciplin gućn blem znan mi je iz p u gra ista sedam Moj sna p je k speci plom dobr speci znan tuma simb stven dono znan

Naš stek dišn i os stva su d leuč mog nog um ECT Pri l is ld lž

ww

vo za prav-

gradipravrađeustavi

nastake sunjima trana anjoj

h naantnu Nadaštaj u išta u ava u

Dr. sc. Dražen Bošković, dipl. ing. građ., MBACon Studij sam upisao 2003. godine, a tada je bio zamišljen kao znanstveni poslijediplomski studij. Privukla me transdisciplinarnost studija i mogućnost da se stručni problemi sagledaju i tumače na znanstveni način. Konačni mi je cilj bio doktorski rad iz područja menadžmenta u graditeljstvu i to sam zaista napravio 2010., nakon sedam godina studiranja.

Moj je doktorat i svojevrsna potvrda da studij (koji je kasnije preoblikovan u specijalistički poslijediplomski studij) daje vrlo dobru osnovu za usvajanje specijalističkih – ekspertnih znanja i njihovo znanstveno tumačenje.Takva svrhovita simbioza stručnog i znanstvenog rada snažno pridonosi dosezima i struke i znanosti!

Mr. sc. Petra Gracin, dipl. ing. građ., MBACon StudijMBACon nudi mogućnost usvajanja praktičnih i primjenjivih znanja i vještina iz upravljanja poslovanjem.

Interdisciplinarni prisup temama važnim za poslovno upravljanje prilagođen je graditeljskom sektoru. U današnjim uvjetima globalne konkurencije takvo usavršavanje pruža određenu sigurnost u donošenju poslovnih odluka i osposobljenost pri svladavanju izazova u svakodnevnom radu.

Siniša Matić, MCEng, MBACon Radim za stranog poslodavca u i mogu reći da su se sva moja inicijal-

akon e ova davaiznadobio s pojeme

kroz organizaciju business networkinga i Alumni mreže studija.

Mr. sc. Boris Iharoš, dipl. ing. arh., MBACon Sveobuhvatno gradivo, stručni i iskusni profesori, kvalitetna organizacija... I uz to povratak u “studentske klupe” sa zaista odličnom ekipom “studenata”. Nakon završetka studija radio sam u nekoliko biroa.

I uvijek mi je nedostajalo ono “nešto”. Tada sam osnovao vlastiti biro i poželio steći nova znanja koja bi mi koristitila u svakodnevnom radu.

Bio sam zaista iznenađen kada sam shvatio da su gotovo svi izazovi koji se javljaju u poslu znanstveno obrađeni te da se za svaki od njih može pronaći rješenje.

Dr. sc. Lino Fučić, dipl. ing. građ., MBACon U svom svakodnevnom poslu bavim se uređivanjem sustava kontrole gradnje, a studij MBACon mi je omogućio da novim spoznajama obogatim svoj “inženjerski” pristup građevinarstvu. Dobio sam mnoga praktična i odmah primjenjiva “ neinženjerska” znanja, koja ne samo da doprinose poboljšanu i povećanju djelotvornost rada mog tima već i osobnom zadovoljstvu uspješnog upravljanja.

Pozitivna atmosfera studija, nenametljiva ali čvrsta organizacija, zanimljivi i nadahnuti predavači te raspoložene kolege, s kojima i danas održavam dobre kontakte, dodatna su vrijednost ovog studija. “Networking” je još jedan od razloga zbog kojega ga preporučam svima kojima je stalo do vlastitog usavršavanja.

Sveučilište u Zagrebu raspisuje NATJEČAJ za upis IV. generacije studenata u akademskoj godini 2013./2014. na

novih trebu ćavaa, što zovau, ali šeniji nskog

Međunarodni sveučilišni interdisciplinarni poslijediplomski specijalistički studij

POSLOVNO UPRAVLJANJE U GRADITELJSTVU MBA IN CONSTRUCTION (MBACon) za stjecanje akademskog naziva: sveučilišni specijalist Poslovnog upravljanja u graditeljstvu (engl.: University specialist MBA in Construction)

a stelinarazmi-

d.hr

na očekivanja od studija realizirala kroz praktičnu primjenu dobivenog znanja u radu na međunarodnim projektima na Bliskom istoku i Africi. Stečene vještine i znanja pomogli su mi da opravdam visoku razinu očekivanja na projektima takovog profila te mi olakšala uključivanje u multidisciplinarne i multinacionalne timove Kažu da su krizna vremena najbolji trenutak za investirati u sebe i svoje znanje jer kompetitivne prednosti koje imamo omogućavaju nam bolju poziciju na tržištu rada i “dižu” našu cijenu rada.

Moramo biti svjesni da će se ulaskom u EU konkurencija stručnjaka pojačati. Ako želimo uspjeti na tom zahtjevnom i kompetitivnom tržištu moramo biti znatno bolji od ostalih.Studij definitivno ima svoju praktičnu primjenu, samo je potrebno pronaći okruženje koje to prepoznaje i omogućuje, što smatram da bi mogao biti logičan sljedeći korak

Naši kandidati za polaznike studija MBACon su oni koji su stekli diplomu sveučilišnog diplomskog studija (ili četverogodišnjeg dodiplomskog studija – prema staroj shemi studiranja) i ostvarili najmanje 300 ECTS bodova iz studija građevinarstva, arhitekture ili srodnog tehničkog studija. Pristupnici koji su diplomirali na drugim odgovarajućim Sveučilišnim ili Veleučilišnim studijima u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu mogu upisati studij uz dodatne uvjete i po odobrenju Stručnog vijeća studija. Studij traje 4 semestra (3 semestra nastave u modulima i 1 semestar za izradu završnog rada) i nosi 90 ECTS bodova.

Pri upisu kandidati uz molbu prilažu: l ispunjen obrazac za prijavu, l diplomu o završenom studiju, l životopis,

www.grad.hr/mba

l prijepis svih ocjena sa studija te prosjek ocjena (potreban je prosjek ocjena 3,5 odnosno 3,0 uz preporuku jednog profesora i poslodavca), l ostvareno najmanje 350 bodova na GMAT-u, što je ujedno i dokaz da dobro vladaju engleskim jezikom, dokaz da imaju najmanje 2 godine radnog staža. Školarina za studij ‘’Poslovno upravljanje u graditeljstvu / MBA in Construction’’ iznosi 3.000 eura po semestru u kunskoj protuvrijednosti na dan uplate. Iznos školarine uplaćuje se na poslovni račun Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, broj 2360000-1101219412 otvoren kod Zagrebačke banke, s posebnom naznakom školarina za MBACon. Prijave se primaju do popunjenja upisne kvote, na adresu Referada poslijediplomskog studija MBACon, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, 10000 Zagreb.

mba@grad.hr

Drukčije od drugih

Preko Norveške do posla Đuro Đaković Holding uspješnim studentima s fakulteta u Zagrebu i Slavnskom Brodu daje stipendije za Sveučilište u Trondheimu, staž u Kongsbergu i, kao šećer na kraju, posao piše: darko Bičak

P

rojekt Đuro Đaković Holdinga za stipendiranje studenta na norveškom Sveučilištu Trondheim, naglašavaju u samoj tvrtki iz Slavonskog Broda, nadopuna je uspješne poslovne suradnje s norveškom tvrtkom Kongsberg Protech Systems. Motiviran je pak željom i potrebom obje kompanije za nadarenim mladim inženjerima koji će uliti novu dodanu vrijednost kompaniji i proizvodima.

“Kako bi izvukli najbolje iz naše suradnje, osmislili smo projekt koji u velikoj mjeri odskače od uobičajenih stipendijskih projekata. Naime, ovo je program stipendiranja, razmjene studenata i stažiranja, a uz Đuro Đaković i Kongsberg partneri na projektu su i Sveučilištu u Trondheimu (NTNU) te Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba i Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu. Najboljim studentima na fakultetima strojarstva u Zagrebu i Slavonskom Brodu uz stipendiju nudimo mogućnost stjecanja dodatnog teoretskog znanja na jednom od najprestižnijih tehničkih sveučilišta u Europi te praksu u jednom od najznačajnijih tehnoloških inovatora, Kongsberg Protech Systemsu. Nakon toga ih čeka posao u Đuri Đakoviću. ulaganje u budućnost Na taj način osposobljavamo visokokvalificirane kadrove kojima namjeravamo graditi budućnost kompanije te širiti svoje poslovanje na nove tehnološke grane. Jer u industriji visokih tehnologija, u koju Đuro Đaković pripada i u kojoj se želi nastaviti razvijati, uspješne mogu biti jedino tvrtke koje stalno napreduju i uče, koje ulažu u svoje ljude i privlače najbolje mlade kadrove te aktivno uključuju akademsku i znanstvenu zajednicu kao podršku poslovanju”, kaže nam Sanja Milinović, direktorica korporativnih komunikacija u Đuri Đakoviću.

Studenti se ove godine po drugi puta natječu za stipendije u iznosu od 22

Krunoslav Holjevac (25), rastoKe

‘Radio sam na opremi koju nikad prije nisam ni vidio’

S

tudent Fakulteta strojarstva i brodogradnje Krunoslav Holjevac prošlogodišnji je dobitnik stipendije Đure Đakovića i Kongberga. Na prijavu na natječaj ga je ponukala radoznalost i želja za usavršavanjem u inozemstvu.

“Već sam bio na radionicama vani i bila mi je velika želja to ponoviti. Kada sam vidio poziv Đure Đakovića, nisam se dvoumio. Radi se o ozbiljnoj tvrtki u kojoj bi mi bila čast raditi, a uz to se i usavršavati u Europi”, govori o svojim motivima Holjevac. Semestar u Norveškoj mu je, naglašava, dao iskustvo koje u Hrvatskoj sigurno ne bi mogao dobiti. “Teorijsko znanje studenata u Hrvatskoj i u Norveškoj je na istoj razini. Čak bih se usudio reći i da smo mi možda na nešto višoj razini. No, kada je u pitanju praktično iskustvo, to je nemjerljivo. Tamo studentima omogućuju stvari o kojima ovdje ne možemo ni sanjati – rad u vrhunski opremljenim laboratorijima i pogonima. U Hrvatskoj takvu opremu ne možete ni vidjeti, a kamoli da vam netko dopusti da kao student s njom i radite”, navodi. Pred diplomom je, a nakon toga ga očekuje zaposlenje u Đuri Đakoviću, primarno na borbenim sustavima, sekundarno na energetici. U rujnu bi trebao ponovno otići na jedan semestar na specijalizaciju u Kongsberg.

60.000 norveških kruna (oko 60.200 kuna) koje pokrivaju troškove puta i smještaja u Norveškoj, troškove prehrane, boravišne dozvole te džeparca, a što plaća sam Đuro Đaković. Po povratku u Hrvatsku, studenti dobivaju dodatnih 19.000 kuna stipendije do kraja studija.

Tim je stipendistima zapravo omogućeno da zimski semestar svoje posljednje akademske godine upišu i završe na elitnom sveučilištu u Trondheimu. Nakon što završe zimski semestar, vraćaju se na matični fakultet i završavaju studij, nakon čega odlaze šest mjeseci stažirati u Kongsberg. Po povratku sa stažiranja, čeka ih sigurno radno mjesto u

put stipendista do zaposlenja Fakulteti strojarstva ekonomije utemeljeneunazagrebu znanju ii inoslavonskom vaciji Brodu norveško sveučilište znanosti i tehnologije iz trondheima Kongsberg protech systems Đuro Đaković Holding

jednom od društava iz sastava Đuro Đaković grupe.

“I stipendisti i Đuro Đaković i Kongsberg mnogo dobivaju ovim projektom jer je osim prenošenja samih teoretskih i tehničkih znanja, što je u osnovi projekta, vrlo bitna i razmjena i spoznaja različitih mišljenja, kultura i načina organizacije i obavljanja posla.

Ovaj projekt oplemenjuje sve uključene”, kaže nam Milinović.

U akademskoj godini 2012./2013. izabrana su bila dva stipendista Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba, a u 2013./2014. godini suradnja je proširena i na Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu. Postavljanjem vrlo zahtjevnih uvjeta natječaja

brod broj nije i natje iznim najv dobi prili pozn i pre Iznim stud iskaz

Prv UĐ godi proc

sla u Slavonskom Brodu

Đuro

vić i promih je u jena tura osla. klju-

013. kule iz radkulvljaečaja

Bruno Pešec, (25), ZagreB

Kod nas je ‘Bolonja’ na papiru, u Norveškoj stvarno djeluje

S

tudent Bruno Pešec je barem dio svog studentskog života želio provesti u inozemstvu. “Kad sam vidio da Đuro Đaković nudi stipendije za Norvešku, nisam razmišljao ni tren – iako nikad nisam čuo ni za Sveučilište u Trondheimu ni za Kongsberg, a stipendija se činila OK. Sada vidim da je nudila mnogo više nego što sam tada tražio i neusporedivo je bolja od npr. razvikanog Erasmusa – studiranje u inozemstvu, specijalizaciju te stalno zaposlenje”, kaže nam Pešec. I on je primijetio, kao i kolega mu Krunoslav Holjevac, da je teorijsko znanje hrvatskih studenata i bolje nego onih u Norveškoj, bilo da su Norvežani ili student iz neke druge od 50-ak nacija koje studiraju u Trondehaimu. No, razlika je u praksi. “Ovdje imamo ‘Bolonju’ samo na papiru, a gore je to normalna stvar.

Imali smo na raspolaganju biblioteku u kojoj su najnovija izdanja iz tehničkog sektora iz čitavog svijeta. Ima knjiga koje su objavljene tek prije tjedan ili dva i već se nalaze na raspolaganju studentima”, pojašnjava svoje oduševljenje Pešec. I on očekuje obranu diplomske radnje u srpnju, a nakon toga specijalizaciju u norveškoj tvornici te selidbu u Slavonski Brod gdje bi trebao početi raditi u Đuri Đakoviću – Specijalnim vozilima.

brodska tvrtka svjesno ograničava broj prijavljenih i filtrira najkompletnije i izvrsne kandidate od same objave natječaja. Osim što se traži student s iznimnim rezultatima na fakultetu, najvažniji preduvjet prilikom odabira dobitnika stipendije je dojmljiv nastup prilikom razgovora. Nužno je vrhunsko poznavanje engleskog jezika, kako su i predavanja isključivo na tom jeziku.

Iznimno je važan pristup i motivacija studenata te želja za usmjeravanjem i iskazana područja interesa studenata.

Prvi Po iZvrsnosti U Đuri Đakoviću planiraju i narednih godina svakako nastaviti stipendijski proces, a ujedno ga pokušati i nado-

graditi te intenzivirati suradnju s uključenim fakultetima te Kongsbergom na dodatnom razvoju projekta.

Norveško sveučilište znanosti i tehnologije (NTNU) iz Trondheima je drugo sveučilište po veličini i prvo po izvrsnosti u tehničkim studijima u Norveškoj. Ima sedam fakulteta i kampusa na kojima studira više od 20 tisuća studenata iz cijeloga svijeta. O kako elitnom sveučilištu se radi, pokazuju i riječi Henrika Ofstada, veleposlanika Norveške u Hrvatskoj, koji je prilikom prezentacije ovog stipendijskog projekta u Zagrebu priznao da se na tu visokoškolsku ustanovu nije uspjela upisati niti njegova kćer, iako joj je to bio prvi izbor.

Suradnja Kongsberga i Đure Đakovića traje od 2010., a lani je proširena partnerstvom za oružne stanice za borbena vozila

Kongsberg grupa globalno je prisutna industrija specijalizirana za inovativna rješenja u područjima naftne industrije, zrakoplovne i svemirske industrije, pomorskog sektora te obrane. Kongsberg grupa je prošlu godinu završila s više od dvije milijarde eura prihoda, od čega je 80 posto ostvarila izvan granica Norveške, a zapošljava gotovo 6700 ljudi u 25 zemalja diljem svijeta.

Jedan je od vodećih svjetskih dobavljača obrambenih sistema od kojih je jedan od ključnih oružna stanica na daljinsko upravljanje - Remote Weapon Station, prisutna u obrambenim sustavima 17 zemalja, između ostalih i u Hrvatskoj. Suradnja Kongsberga i Đure Đakovića traje od 2010. godine, a lani je proširena sporazumom o partnerstvu za oružne stanice srednjeg kalibra. Radi se o daljinski upravljanoj oružnoj stanici koju je hrvatsko Ministarstvo obrane odabralo kao primarno naoružanje za svoja borbena oklopna vozila (BOV) Patria.

23

Turizam i škole

Zapeli u prošlim vremenima, centri izvrsnosti u planu Većina turističko-ugostiteljskih škola ima problema s prijemom učenika na obavljanje praktične nastave. U tvrtkama često nema ni mentora, žale se ravnatelji Piše: Majda Žujo

U

Hrvatskoj je više od stotinu srednjih škola koje obrazuju za turističko-ugostiteljska zanimanja, no nedostaje kvalitetnih nastavnih kadrova. Kurikulumi se nisu mijenjali godinama, ne prate potrebe tržišta rada, a daleko su i od trendova u industriji za koju osposobljavaju.

Suradnja turističko-ugostiteljskih škola s realnim sektorom tek je na banalnoj razini. Sve to dovodi do lošije usluge, a time ugrožava i turističku konkurentnost Hrvatske. S obzirom na to da je upravo turizam jedna od glavnih uzdanica hrvatskog gospodarstva, takvo stanje je zabrinjavajuće, navode naši sugovornici iz turističkog sektora. No, postoje naznake da bi se nešto moglo i promijeniti, počne li se primjenjivati Strategija razvoja turizma do 2020.

“U Hrvatskoj nedostaje kvalitetan ugostiteljski kadar, pa nije neuobičajeno da dio Jadrana tijekom turističke sezone uvozi radnu snagu, uglavnom iz BiH”, kaže Ante Mihić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika.

Primjerice, kronično nedostaje sommeliera i vrhunskih kuhara, a gastronomija je na trećem ili četvrtom mjestu po prioritetima zbog kojih turisti dolaze.

NužNi stroži uvjeti za upis “Obrazovanje je loše jer je previše strukovnih škola. Njih bi trebalo biti manje, ali da su kvalitetnije i da imaju kvalitetniji kadar. Osim toga, trebale bi imati i strože uvjete za upis. Ugostiteljstvo se ne smatra vrijednim zani24

manjem već kao nešto čime se svatko može baviti. Zemlje poput Francuske ili Španjolske puno više ulažu u svoje kadrove, što donosi dodatnu kvalitetu turizmu”, priča Mihić, dodajući kako u tim zemljama strukovne škole imaju osigurane prostore za praksu, poput kuhinja, gdje učenici sve mogu naučiti u krugu škole. Ni ravnatelji strukovnih škola nisu zadovoljni kvalitetom obrazovanja za jedno od najtraženijih zanimanja u zemlji.

“Ako kažem da su postojeći kurikulumi stari po 15 i više godina, jasno je da njihova usklađenost sa sadašnjim potrebama u turizmu nije naročita.

Zato je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih pokrenula projekt izrade novih kurikuluma, metodologijom uprvo suprotnom od dosadašnje prakse, a to je da se izradi standard zanimanja prema potrebama tržišta rada, zatim standard kvalifikacije, a nakon toga kurikulum”, kaže nam Ivo Bilić, ravnatelj Turističko-ugostiteljske škole Split. Novi kurikulumi, koji su u izradi, veliki su iskorak, smatra, i treba ih što prije uvesti.

Osim toga, idealno bi bilo da nastavnici dijelom rade u gospodarstvu, a dijelom u školi. “Strukovni nastavnici često nemaju dovoljno znanja o suvremenim načinima poučavanja, pedagoško-psihološkim procesima u obrazovanju, načinu vrednovanja, pripremi didaktičkog materijala za nastavu, upotrebi IT tehnologija”, nabraja, a misli i kako bi nastavnici strukovnih predmeta trebali povremeno odlaziti u realni sektor kako bi se upoznali s trendovima. Ili bi ih strukovne udruge (Udruga hotelijera, UHPA, Udruga restora-

tera, Hrva som vito prob često dio n

ugl “Mo sma kvali radn mog ugos ljaju učen znan prip nje nost Men teljsk P sma ne p treba nako kada dio n kao mač koje stite cijali i bol rim, nji tr telji “S dovo kont staln tičnu obje stiča nadg nika minj Belja stičk Hrva vanj budu “V mom nast nem ćenje peda nje z ističe nate Osije sam đene šava

ak-

Žujo

atko uske svoje itetu kako maju oput učiti vnih brazani-

rikuno je njim čita. azonula metoosatantržiacije, nam ugorikuskovesti. stavdiječesto enim -psianju, daktrebi kako a trektor Ili bi hoteora-

tera, Hrvatski kuharski savez, SKMER, Hrvatska sekcija barmena, Hrvatski sommelier klub…) s time trebale redovito upoznavati putem radionica. No, problem usklađivanja teorije i prakse često je novac, kojeg nema za praktični dio nastave. ugledati se u austriju “Moramo prilagođavati programe, smanjivati broj vježbi, što utječe na kvalitetu upoznavanja sa svim fazama radnog procesa. Kako su financijske mogućnosti naših građana smanjene, ugostiteljski objekti gdje učenici obavljaju praktičnu nastavu imaju sve manje učenika, što ostavlja trag na stručnom znanju. Iako su kvalitetniji programi pripremljeni, financiranje i provođenje tih programa neće biti u potpunosti moguće”, upozorava pak Blaško Menalo, ravnatelj Turističko-ugostiteljske škole Osijek.

Predsjednik Ceha ugostitelja Mihić smatra kako je problem što neke škole ne prihvaćaju “dualni sistem”, koji bi trebao biti rješenje, da tržište odmah nakon školovanja dobije pripremljen kadar. Taj sistem podrazumijeva da je dio nastave praktičan, a drugi teoretski kao što je primjerice u Austriji ili Njemačkoj. Mihić se zalaže za ustav “3+1” u kojem bi prve tri godine školovanja ugostitelja bile opće, dok bi treća bila specijalizacija. Neupitno je da je potrebna i bolja suradnja škola s realnim sektorim, no Mihić smatra da bi na toj suradnji trebale poraditi sve strane, i ugostitelji i škole i ministarstva.

“Sadašnja praktična nastava nije dovoljno dobra zbog slabog sustava kontrole i kapaciteta mentora. Zato stalno ističemo kontroliranu praktičnu nastavu koja bi se izvodila u našim objektima; hotelima, restoranima, slastičarnicama, putničkim agencijama uz nadgledanje mentora, stručnih nastavnika sa svojim kompetencijama”, napominje Bilić. S njime se slaže i Ksenija Beljan, ravnateljica Hotelijersko-turističke škole Opatija, koja dodaje da u Hrvatskoj nedostaje i veće razumijevanje gospodarstva koje će učenike u budućnosti i zaposliti.

“Većina škola ima problema s prijemom učenika na obavljanje praktične nastave. U trgovačkim društvima često nema djelatnika koji je zadužen za praćenje učenika kao mentor, a nemaju ni pedagoške kompetencije pa se prenošenje znanja često svede na dobru volju”, ističe Beljan, a slična iskustva ima i ravnatelj Turističko-ugostiteljske škole u Osijeku, koji napominje da je praksa samo usputna stvar, koja nakon odrađene tri ili četiri godine školovanja završava.

“Iako je program osmišljen tako da učenici cijelo svoje školovanje provedu u jednom objektu i nakon toga im se tamo omogući posao, situacija nije takva. Naravno, opće stanje u državi, platežna moć građana i područje gdje se učenik školuje, onemogućavaju da se provede ono što je osmišljeno. Također, loša kvaliteta učenika koji se upisuju u turistička zanimanja utječe na suradnju između škole i realnog sektora koja bi trebala biti puno kvalitetnija”, dodaje Menalo.

Rješenja bi mogla donijeti strategija razvoja turizma do 2020. U toj je strategiji naglašena potreba za jačim povezivanjem s privatnim sektorom na način da obrazovni sustav prati tržišne potrebe i bude uključen u cijeli niz aktivnosti u svim vidovima obrazovanja mladih, ali i cjeloživotnom obrazovanju.

“Očekivana je suradnja svih dionika u javnom, privatnom, civilnom i znanstvenom sektoru, a posebice s nadležnim ministarstvom i drugim institucijama u sustavu obrazovanja”, poručuje Želimir Kramarić, pomoćnik ministra turizma, dodajući da tome u prilog idu i mogućnosti koje će nam pružiti strukturni fondovi Europske unije, posebno ESF (European Social Fund), budući da Europa jasno definira potrebu obrazovne i socijalne uključivosti i zapošljavanja kao neke od ključnih ciljeva programa Europa 2020. tri centra izvrsnosti “Želimo postići da Hrvatska kroz centre izvrsnosti obrazovanja u području turizma bude jedan od lidera u ovom dijelu Europe”, dodaje Kramarić. A razvoj škola u sektoru turizma i ugostiteljstva mora težiti prema školama izvrsnosti ili kvalitetnim školama u turizmu, kaže ravnatelj Bilić. “Škole bi imale usklađene programe, a cijeli sustav obrazovanja temeljio bi se na kontroliranoj praktičnoj nastavi i novim kurikulumima utemeljenim ne samo na dosadašnjim iskustvima, nego i na inovativnim pristupima. Osim toga, u šest centara izvodili bi se i razvijali novi kurikulumi, programi usavršavanja i osposobljavanja, a sami centri bi bili odgovorni za kvalitetu obrazovanja, odnosno učeničke kompetencije na svome području (regiji)”, priča Bilić.

Strategija razvoja turizma do 2020. predlaže i da se na razini Hrvatske uspostavljaju barem dva do tri referentna centra izvrsnosti provedbe praktične nastave i stjecanja suvremenih znanja i vještina prilagođenih potrebama turističkog privređivanja.

“Radi se o hotelskim objektima orijentiranim tržištu, koji ‘zapošljavaju’

dobar natječaj za promociju zanimanja 2013.

K

ako bi motiviralo mlade za ugostiteljsko-turistička zanimanja, Ministarstvo turizma raspisalo je i natječaj “Promocija zanimanja 2013.” za turističko-ugostiteljske škole. Zadatak je osmisliti projekte s temom novih turističkih proizvoda za jačanje konkurentnosti destinacije u kojoj se škola nalazi, jačanja konkurentnosti ljudskih potencijala u suradnji s privatnim sektorom ili novih oblika promocije u turizmu. Ukupna planirana vrijednost natječaja je 200 tisuća kuna.

“Kroz ovakve projekte Ministarstvo želi ukazati učenicima na stvarne, realne situacije i mogućnosti u području turizma i ugostiteljstva, proširiti njihova saznanja o zanimanjima u ovom dijelu gospodarstva i na taj način ih motivirati da se školuju, a nakon školovanja i zaposle u turizmu”, kažu nam Ivo Bilić, ravnatelj splitske u Ministarstvu turizma Turističko-ugostiteljske škole gdje su zadovoljni odazivom na natječaj.

Ravnatelji škola pozdravljaju inicijativu jer natječaj omogućuje da se škole aktivno uključe u promociju i upravljanje destinacijom. “Turističko-ugostiteljska škola Split se također javila na ovaj natječaj s naslovom projekta Dodirni Split - barokni bastioni kao element kulturne ponude grada, a radi se o vodiču u e-izdanju, te tiskanom vodiču s mapom koji ne postoji na tržištu. Projekt je interdisciplinaran, a radi se u suradnji s Muzejom grada Splita i Školom za dizajn, grafiku i održivu gradnju čiji će učenici vodiču dati grafičku i multimedijalnu formu”, kaže nam Ivo Bilić, ravnatelj splitske Turističkougostiteljske škole. No, smatra kako bi ovakvi natječaji morali dati mogućnost partnerstva s drugim dionicima, a ne samo s turističko-ugostiteljskim školama. “Izvrsno je što se ocjenjuje održivost projekta, pa treba razmisliti o većem proračunu. Smatram da je ovakav natječaj izvrsna prilika kako bi se promijenili oblici i metode rada u školama jer bi projektna nastava unaprijedila i podigla učeničke kompetencije”, zaključuje Bilić.

Moguće lokacije za trening centre u turizmu su jedan od istarskih gradova, Opatija, Zagreb i Dubrovnik, a trebali bi postati referentni za cijelu regiju

učenike i studente. Na taj način učenici i studenti kroz praktičnu nastavu i obavljanje operativnih aktivnosti i funkcija u različitim područjima poslovanja stječu potrebno iskustvo i vještine za obavljanje izvršnih poslova i upravljačkih funkcija. Moguće lokacije za trening centre su jedan od istarskih gradova, Opatija, Zagreb i Dubrovnik. Ovi centri trebaju postati i referentni obrazovni centri za zemlje regije”, stoji u Strategiji. “Škole, kao i fakulteti zapravo imaju zadatak da kod učenika u najranijoj dobi, kao i kod studenata, stvaraju i razvijaju navike važnosti turizma kao gospodarske grane važne za cijelu državu, a također uže i za regiju i mjesta”, zaključuje Bilić.

25

Projekt

Poduzetnička pismenost EU širit će se iz Zagreba

R

azvoj cjeloživotnog učenja za poduzetništvo ključna je zadaća SEECEL-a, Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe. Iako se o značaju poduzetničke pismenosti često govori kao o nužnosti za gospodarski napredak, tek je SEECEL napravio prve konkretne korake. Nastao iz potrebe zemalja jugoistočne Europe, ujedno i kandidatkinja za ulazak u EU (Albanije, BiH, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske), da u svrhu razvoja poduzetništva porade na razvoju ljudskog potencijala, SEECEL je danas prepoznat od svih ključnih tijela Europske komisije. I obrazovni ishodi ostvareni u sklopu regionalnog strateškog pilot-projekta, pokrenutog prije nešto više od godinu dana u 32 osnovne škole i 16 fakulteta u osam zemalja, postao je referentni okvir učenja članicama EU. „Lijepo je imati nešto što druge članice preuzimaju od vas i prije punopravnog članstva“, kaže Efka Heder, ravnateljica SEECEL-a. na kajzerici za tri godine Koordinator i osnivač SEECEL-a je Hrvatska, a interes za pridruživanje iskazuju ne samo zemlje članice EU već i, primjerice, Ukrajina i Jordan, Palestina, Gruzija, Moldavija i druge.

SEECEL, koji bi svoje prostore na Kajzerici vrijedne 30 milijuna eura trebao dobiti 2016. godine, mogao bi postati europski centar, otkriva nam Heder.

Istraživanja pokazuju, naime, da opći stav prema poduzetničkoj aktivnosti nije pozitivan u onoj mjeri u kojoj se to želi. No, cilj učenja za poduzetništvo nije samo stvaranje većeg broja startupa već i podizanje razine poduzetničke aktivnosti. To znači da učenje uključuje i poznavanje osnova ekonomske i financijske pismenosti ne samo kod onih koji žele početi vlastiti posao već i kod državnih službenika.

26

davor puklavec/pixsell

Europska unija je poduzetničko učenje definirala kao jednu od ključnih kompetencija. Ono mora biti integrirano u sve kvalifikacije, a na tome već radi SEECEL Piše: Josipa Ban/VLM škole pokazuje izvrsne rezultate.

Svaka je škola tražila nastavak programa, a osim pozitivnih reakcija učenika, govori Heder, interes za sadržajem su pokazali i njihovi roditelji.

Važnost ovakvog pristupa ravnateljica SEECEL-a Heder kratko komentira: “Poduzetnici sutrašnjice u našim su školama danas.”

Efka Heder, ravnateljica SEECEL-a, Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe

“Europska unija je poduzetničko učenje definirala kao jednu od ključnih kompetencija. Osim toga, ono mora biti integrirano u sve kvalifikacije”, objašnjava Heder. Ipak takav model provodi tek pet zemalja Europske unije, pa ne čudi veliki interes zemalja za priključivanjem SEECEL-u.

Pilot projekt proveden u 32 osnovne

iz eu fonda i švedske 4,6 mil. eura

s

eecel je 2009. osnovalo Ministarstvo poduzetništva i obrta. ima međunarodno upravno vijeće u kojem sve zemlje imaju pravo glasa uz dodatan glas europske komisije,a vijećem predsjedava ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras. svaka država ima po dva člana, iz resornog ministarstva i ministarstva obrazovanja. “Takav model je pohvaljen u ek jer je to bio prvi primjer u gdje svijet politike i gospodarstva idu ruku pod ruku i zajednički donose odluke”, ističe Heder. Također, ova regionalna suradnja je jedinstveni primjer, navodi, direktne apsorpcije sredstava iz paketa za regionalnu suradnju zemalja kojima je taj paket i namijenjen. u trogodišnjem djelovanju, seecel-u je bilo na raspolaganju 4,6 milijuna eura. eu financijska podrška iznosila je 3,6 milijuna eura, od čega je 1,6 namijenjeno izradi tehničke dokumentacije za gradnju centra u Zagrebu, te podrška švedske vlade od jednog milijuna eura. upravo se očekuje potpisivanje ugovora s ek za novo, trogodišnje financijsko razdoblje u kojem je financijska podrška, otkriva Heder, povećana za 50 posto.

iskustvo osnovnoškolaca Poduzetnička znanja učenicima su uvedena kroz skupinu predmeta, podijeljenih u četiri cjeline (društvenohumanistička, prirodoslovno-znanstvena, područje kultura i jezična). Za uspješnost projekta možda je najbolje ukazati na primjer, a među brojnima, Maja Ljubić, pomoćnica ravnateljice SEECEL-a, izdvaja onaj O.Š. Braće Bobetko iz Siska.

Učenici 7. razrada te škole odlučili su pronaći u literaturi priču na temu oskudnosti resursa. Pažnju im je privukao tekst koji je objavio Reuters, a u kojem se navodi da je Sisak drugi najzagađeniji grad u svijetu u kojem nije dobro živjeti ni poslovati. Ponukani time krenuli su u istraživanje.

Prema njihovim mjerenjima kvalitete zrake pomoću mjerne postaje u Sisku, ali i posjeta kompanijama koje tamo posluju, pokazali su da su tvrdnje Reutersa netočne. “To je primjer kako je škola potaknula djecu da budu aktivni građani”, napominje Ljubić, te dodaje da ih ovakav program, osim toga, uči kako raditi u timovima te kako ideju pretvoriti u djelo.

Podizanje poduzetničke pismenosti provedeno je i kroz sustav praćenja potreba za edukacijom poduzetnika kako bi se u što kraćem roku mogle zadovoljiti njihove potrebe, putem radionica, treninga ili drugih programa podrške. Srednjoročna akcija pak bila orijentirana na fakultete s ciljem uvođenja poduzetničkih učenja na neekonomske fakultete. Među projektima je i onaj za žene poduzetnice.