In&Out, 15. broj

MORGAN SPURLOCK

Zločesti kralj dokumentaraca Broj 15/ BESPLATAN PRIMJERAK

Moda

Sva lica ODIJELA: klasika+kravata+boja VEDRANA ERGIĆ

Izvan zadanih okvira

Osijek

Nova gurmanska destinacija

HRVATSKE PRODUCENTICE

007

tanja aćimović marina andree škop dana budisavljević anita juka ankica jurić tilić darija kulenović gudan olinka vištica

Aplikacije. Preuzete.

Sastanak. Gotov. =DNOMXèFL 3RVODQL Poslovne aplikacije i e-pošta za Nokiju E7 i E6.

8èLQLWH YLwH nokia.hr

Nokia E6

Nokia E7

3RWUDŗLWH QDV QD nokiahrvatska nokiahrvatska / NokiaASE / NokiaASE

Preuzmite jednu od aplikacija iz Ovi Trgovine*, skenirajte QR kod i saznajte više o najnovijoj Nokijinoj poslovnoj ponudi.

3ULMHQRV SRGDWDND QDSODÉXMH VH SUHPD YDŀHÉHP FMHQLNX 9DģHJ RSHUDWHUD

sadržaj Afterwork&Retreat 40 Društvo

Je li kriza srednjih godina bolest ili šansa za novi početak? Odgovaramo na pitanje kako je biti middlescent

44 Zdravlje Vitamin D novi je

supervitamin, kažu istraživanja. Istražujemo u čemu nam sve pomaže, u kojim namirnicama ga možemo naći

53 À la carte Predstavljamo slastičarnicu

Cookie Factory, pravi hrvat- ski brend koji je već tražen i izvan granica naše zemlje

34

Minutes

Moda Sva lica odijela: Kako izgledati poslovno, a opet biti u trendu

05 Blog Davor Dretar Drele uspješno 'obavlja' posao

skidanja kilograma... i svoja iskustva dijeli s nama

08 Styleprofile

Vedrana Ergić – zagrebačka arhitektica govori o svom stilu, ljubavi prema poslu, projektima...

13 Travel&Culture Koncerti, izložbe, sajmovi... što odabrati putujete li u susjedne zemlje

19 Money &Manager

Kako žena 'iz struke', direktorica marketinga Zabe Gorana Alpeza, upravlja svojim finan- cijama

20 Profil Otkrivamo kako bi Morgan

Spurlock mogao talibanima prodati Kip slobode

22 Knjiga Služba, družba, prošnja,

ljubav, brak... odlična zbirka pripovjetki kanadske spisateljice Alice Munro u nadahnutom prijevodu Maje Šoljan pravo je remek- djelo moderne književnosti.

Obavezno pročitati!

46

Gastrodestinacija: Ako ste u posjetu Osijeku, predlažemo mjesta gdje ćete dobro jesti, ugodno se osjećati i uživati

54

Mercedes C 250 CDI coupe

58 Za kraj

Novo magično 'oružje' za postizanje idealne figure zove se TRX trake. Kako i gdje vježbati da biste (već) sljedeće proljeće dočekali u fit formi

Time Management 26 Case study

Predane, obrazovane, organizirane i uporne.

Mogle bi jednako uspješno voditi bilo koju tvrtku... no one su odlučile baviti se produkcijom filmova.

Upoznajte sedam hrvatskih producentica

31 Istraživanje Koliko ljepota utječe

na sreću i financijski ugodniji život? Rezultati najnovijih znanstvenih istraživanja daju odgovor koji možda niste očekivali

Fotografija: decker i kuTić Šminka: Saša Joković Kosa: Studio Mila Fotografirano u studioharamina

in&out coverstory: vedrana ergiĆ, arhitektica

Poznatu zagrebačku arhitekticu i vlasnicu projektantskog studija Jedanjedan arhitektura podjedanko cijene i u stručnim i u modnim krugovima... premda ona sama bježi od nametnutih žanrova i 'trendova' potrošačkog društva. O odnosu prema poslu, budućim planovima i projektima s Vedranom Ergić razgovarala je Majda Žujo (pročitajte na str. 8)

IN&OUTPREPORUKE

U srcu harmonije

NOVI BMW 1 Druga generacija ovoga pionirskoga kompaktnog automobila jedini je model u svojoj klasi s pogonom na stražnje kotače. Još više sportskiji te štedljiviji nego do sada, ali sa znatno više udobnosti i prostranosti.

Zbog izvanrednog interijera te ekskluzivnih značajki zauzima karakterističnu nišu unutar svog segmenta. Jedinstvena kombinacija upravljivosti “premium” razine, estetike i inovativne tehnologije.

Karakterističan sportski dizajn izduženih linija, prepoznatljive BMW-ove proporcije te smjelo oblikovana površina.

Mladenačka, živa slika upotpunjena dizajnerskim elementima naglašava dokazanu kvalitetu i “premium” status novog BMW-a serije 1.

Novi J’adore u prepoznatljivoj, elegantnoj bočici dostojan je nasljednik bogatih cvjetnih nota prvijenca toga vječnog Diorova mirisa. Dostupan je u svim dosadašnjim “varijantama”, a 100 ml EDP stoji 720 kuna

Za život u pokretu Kako bi svojim korisnicima omogućio potpuno uživanje u životu u pokretu, T-Mobile je u svoju ponudu vrhunskih uređaja uvrstio Jawbone JAMBOX, prvi bežični inteligentni zvučnik i interfon na svijetu. JAMBOX je jedinstven uređaj koji kombinira najmodernije inovacije u akustici i “microcomputingu” s vrhunskim dizajnom. Riječ je o praktičnom i prenosivom zvučniku vrlo malenih dimenzija (151 x 57 x 40 mm,

težina 370 g), koji donosi besprijekoran HI-FI zvuk raspona do impresivnih 85 decibela. Brzo i jednostavno se povezuje s mobilnim telefonima, računalima, tablet uređajima, mp3 playerima i svim ostalim uređajima koji posjeduju Bluetooth tehnologiju. T-Mobile JAMBOX nudi samostalno po cijeni od 1498 kn ili u paketu sa “smartphonom” HTC Sensation po cijeni već od 2498 kn.

PRAKTIČAN ... mali bežični zvučnik i interfon savršenog dizajna

PRVE DNEVNE POSLOVNE NOVINE U HRVATSKOJ

Izdavač: Dnevnik d.o.o.

Oreškovićeva 6H/1 10000 Zagreb Telefon: 01/6326-000 E-mail: redakcija@poslovni.hr Uprava: Darko Markušić, Boris Trupčević, Jasna Zemljić Prokurist: Iva Zanoški Tisak: Tiskara Vjesnik, Slavonska avenija 4, Zagreb Glavni urednik: Darko Markušić Urednica priloga: Lidija Šeatović Prodaja oglasa: Jasna Bibić

in&out rujan/2011.

Suradnici: Josipa Ban, Ana Crnković, Goran Čop, Marija Birtić, Koraljka Dilić, Mara Han, Vid Jeraj, Katarina Lisek, Silvana Menđušić, Luka Nerkel, Saša Paparella, Majda Žujo Grafička priprema: Redpoint: Predrag Vučinić, Lidija Stanko, Kristina Nakić Fotografije: Pixsell, Fotolia Lektura: Iva Udiković In&Out je izdanje Poslovnog dnevnika

BLOG

(minutes) Kultura

Jedeš malo, skidaš salo

PHOTODAYS 2011

MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, DO 16. 10.

Davor Dretar Drele, popularni radijski voditelj na Narodnom radiju, dijeli s nama svoja iskustva koja (upravo) stječe na putu prema 'boljem sutra'

Mršavljenje je vrlo usamljen POSAO. Zato ne primajte se toga ako ne mislite ozbiljno!

Dijeta je jako slična pijanstvu − dok traje, sve je super, ali kad se probudite...

Muzej za umjetnost i obrt od prošle godine organizira izložbu radova pobjednika po kategorijama natječaja Photodaysa, a zahvaljujući donacijama autora, njihovi nagrađeni radovi postaju dio fundusa MUO-a. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je više od 7000 fotografija, odnosno prijavilo se više od 350 autora.

Fotografkinja Sandra Vitaljić predsjednica je ovogodišnjega ocjenjivačkog žirija kojem je najteže bilo odabrati tri finalista u kategoriji "Umjetnički koncept", u kojoj je bilo prijavljeno približno 80 serija fotografija. Pobjedniku Hrvoju Slovencu pripalo je pravo na samostalnu izložbu (16. – 26. 6. 2011., Studio moderne galerije Josip Račić, Margaretska 3, Zagreb).

Mršavljenje je vrlo usamljen posao. Debljanje je pak nešto najzabavnije što si možete priuštiti. Kako god da odlučite provesti projekt nabacivanja kilograma oko struka, na guzici i podbratku, sati i sati bezbrižne zabave, smijeha i veselja su vam zajamčeni. Bilo sami, bilo u društvu, uz roštilj, janjca, kotlovinu, pivu i gemište, ili uz televizor i ogromnu čokoladu oko koje ste omotali mortadelu, gušt koji čovjek osjeća dok trpa hranu u sebe je nevjerojatan. O svemu tome razmišljam dok se borim za komadić zraka, a pluća mi se bune kao stubički seljak, trčim po Maksimiru s pesom i polako padam u nesvijest. Super, već dva kilometra, još samo tri. Isusek moj, krepal bum! Srećom, doma me čeka krasna večera, voćni jogurt i pola banane, kakva gozba! Koji me vrag tjeral da se primim dijete!

Evo ovako izgleda prosječan dan čovjeka u projektu reduciranja tjelesne mase: bol, tuga i čemer. Tek ponekad slabašno svjetlo motivacije obasja tamne zidove tamnice u kojoj životarim. Samo katkad netko kaže: "Joooj, gospon Drele, kak ste smršavili!" Nema više odojčeka, zauvijek su zamrli veseli zvuci cvrčanja kobasica, tusta purica i masni mlinci sada su nešto o čemu razmišljam s više žara nego o Beyoncinoj guzi.

Bez brige neću vam sada propovijedati o tlaku, šećeru, gihtu i ostalim divotama koje nastanjuju tjelešce prosječnog stokilaša. Od nečega, na kraju krajeva, i morate umrijeti. Samo bih htio reći: "Ne primajte se toga ako ne mislite ozbiljno!" Dijeta je jako slična prvom pijanstvu – dok traje, sve je super, ali kad se probudiš...

Moj prijatelj Damir nedavno je napravio feštu, jelo se i pilo cijeli dan, a sve u povodu proslave gubitka petstotog kilograma! Je, je, dobro ste pročitali, dečko je samo stavio na papir sve kile koje je izgubio u desetak godina koliko je na raznoraznim dijetama, i došao do podatka da je izgubio preko pola tone! Sve je, naravno, brzo i kvalitetno vratio, s još pokojom kilicom viška kao akcijskim poklonom.

Zato ne sekirajte se, ako ide – ide, a ako mislite da se u životu treba izguštati i proveseliti, pa makar i s podebelim slojem špeka oko trbuha – svaka čast i sretno vam bilo! A ja idem dalje trčati, tko mi kriv kad sam konj!

in&out rujan/2011.

PEUGEOT&PIERRE

Koncept forever

Koncepcijski automobil Peugeot HX1, predstavljen na salonu automobila u Frankfurtu, usklađen je s koncepcijskim cipelama koje je dizajnirao Pierre Hardy.

Gilles Vidal, šef dizajna Peugeota, i Pierre Hardy, dizajner cipela, sastavili su koncepcijski automobil i cipelu napravljenu u "hightech" stilu. Dvije kreacije proizlaze iz iste vizije stila te dijele čiste i dinamične linije, što je želja da se dizajn shvati na drukčiji način.

(minutes) Glazba

Preslušao: VID JERAJ/VLM

TBF, ‘Pistaccio Metallic’ Men ART, 2011.

Iako su ih zbog suradnje s Leom Deklevom i singla “Mater” i uoči i nakon izlaska albuma otpisali svi domaći kritičari, splitska šestorka snimila je album vjerniji hip-hopu nego dosadašnjem koketiranju s radiofonijskom stilskom rodbinom. Bend gordo pluži ralom društvene kritike i ekološke svjesnosti, dok u klimaks albuma ulaze nepretencioznim zafrkancijama koje vesele malog čovjeka. Kombinacija gitara i semplova na prvih nekoliko slušanja nije iznjedrila aranžman za pamćenje, ali su s “Uvik kontra” i “Dalmatino” zagrebali o melodije čijim obradama krepko nadmašuju temelje originala.

Saharski blues

EARTH, ‘Angels of Darkness, Demons of Light 1’

Southern Lord, 2011.

Uz dvadesetogodišnjicu izlaska Nirvanina albuma “Smells Like Teen Spirit” spomenimo i Dylana Carlsona, Cobainova cimera. Iako je osnivač benda Earth, rodonačelnik drone-metala, povijest piše kako je on kupio onu istu sačmaricu kojom je Kurt počinio samoubojstvo. Gitarist od nekoliko nota, koji je nesumnjivo nadahnuo Neila Younga na skladanje glazbe za film “Mrtvi čovjek”, u aranžmanima ističe violončelo kako bi podcrtao rukopis pustinjskog bluesa epskih gitara i napregnutih sporovozećih bubnjeva. Glazba kvarteta od dva muškarca i dvije žene koja kristalizira teško iskustvo ovozemaljskog isposništva kroz formulu “manje je više” nalikuje “soundtracku” za Knjigu postanka.

Tinariwen, ‘Tasilli’, Anti-, 2011.

S

aharski blues bend koji se bilježi u ponajveća otkrića rocka posljednjih godina, a dolazi iz beduinske skupine Berbera ne proklizava olako u stereotipe. Iako album ne nalazimo u ovogodišnjim ljestvicama vrhunaca, napuštanje električnih gitara u korist potpuno akustičnog rootsa čini ovaj album iznimkom od dosadašnje diskografije. Istaknuta crta transa katapultirala ih je kao miljenike festivalske publike, a Zagreb su posjetili već dvaput. “Knjiga gostiju” također je impre-

sivna, od “soundscapea” Nelsa Clina, čija gitara na struju uletava u naslovnu “Imidiwan Ma Teman” preko Youngblood Brass Band u “Ya Messinagh” te članova TV on the Radio.

Ne znajući odoljeti nerazumljivu afričkom dijalektu koji osim što zvuči kao prenesen iz prošlosti, nama predstavlja otklon od urbanosti u optimalnom smislu. Primijetit ćemo da su u produkciji “pošmajhlani” cooderovskim štihom da derviške strasti zapravo i nema, ali je u konstelaciji populističkih tradicija islama glazba Tinariwena dovoljno šarmantna da se pridruži čitavom kontingentu sličnih afričkih izvođača.

(minutes) Knjige

Pročitao: VID JERAJ/VLM

Putovanja: Na pravome mjestu u pravo vrijeme, Mozaik knjiga, 2011.

generacija a Svojevrsni je 'nastavak' Couplandova prvijenca X

Neki novi vrli svijet Stewart Coupland, ‘Generacija A’, Naklada Ljevak, 2011.

E

kskluzivni krug petoro mladih sa svih strana svijeta prisiljen je pričati priče kako bi osvijestio svoju poziciju u svijetu dokone ugode masa koje ne mare za sutrašnjicu, a sreću pronalaze u kratkoročnim zadovoljstvima te svoju privatnost dijele preko vlogova i blogova sa sebi sličnima. Ovaj protuutopijski roman može se činiti kao suvremena inačica Bocacciova “Dekamerona” u kombinaciji s Huxleyevim “Vrlim novim svijetom”. Ujedajući svojim djelima koliko i Houellebecq, rijetko, ali zato do kostiju, Cou-

pland je na Zapadu stekao kultni status upravo zbog ulaska u mentalitet socijalno-psiholoških navika generacija, od kojih su digli ruke i društvo i roditelji. Lajtmotiv romana je nestanak pčela, naši su junaci prve pčele povratnice prizvali da ih ubodu te su završili na ispitivanjima neke vrste svjetske vlade. Autor prvijenca “Generacija X” iz 1993. godine ugodno je zavalio čitatelja u prvi red kina zvanog život i poput gatara tarota rastvara dramolet društvanceta koje sve zna o svijetu oko sebe i za razliku od dosadašnjih likova uspijeva ga dekodirati. S manirama i pantomimom šoumena u rangu Balaševića, uz hvalevrijedan prijevod Josipa Viskovića, plete pravi “sit-down comedy” uz koji se guštati dade poput prasca u blatu.

Nakon što je Googleova karta premrežila zemlju uzduž i poprijeko, a svijet turističkih destinacija netaknutima ostavio tek rijetke zemlje od kojih odbijaju ili politička situacija ili nezgodne temperature, ova knjiga za svaki dan u godini ima predloženu po jednu soluciju. Na 338 stranica ova Dorlingova “coffee table” knjiga savjetuje koji je najbolji termin za doručak kod Tiffanyja, a kad treba poći na utrku s bikovima u Pamplonu, kako se ponašati u japanskim hramovima, a kad se odvija Mardi Gras.

Robert Graves, ‘Zbogom svemu tom’, Sandorf, 2010.

S faksa u ratni kotao geslo je ovoga memoarskog romana koji opisuje prve slobodne korake generacije koja je svoju punoljetnost utabavala po blatima Francuske kao topovsko meso. Slavni engleski romanopisac bujnim klasičnim stilom opisuje ratne strahote i indiferentnost viših struktura s daškom humora koji je više humanistički nego grohotan, a preteča je pajtonovskog.

Ispisujući “neprikrivenu povijest” I. svjetskog rata, veću opasnost od šrapnela njemačkih granata autoru je kao časniku kraljevske bojne predstavljalo njemačko porijeklo s majčine strane. Kao suputnik proze Hemingwaya i Remarquea nije ratu dopustio da ga učini životinjom, prelazeći s nonšalantnošću preko ratnih strahota.

(minutes)

STYLEPROFILE

Izvan zadanih okvira Vedranu Ergić, poznatu zagrebačku arhitekticu, ni privatno ni poslovno ne zanimaju trendovi koje nameće potrošačko društvo. Svoj posao doživljava kao stalni izazov... koji ju privlači i (veseli) iz dana u dan PIŠE: Majda Žujo/VLM FOTOGRAFIJE: DECKER I KUTIĆ

se morali prilagoditi. Arhitektura mora biti trajna, a ne trendovska. Ona nije kao komad odjeće koju kupim danas, a iduće sezone je mogu baciti. Ono što je aktualno u arhitekturi tiče se puno dužeg razdoblja i ne bismo ga mogli nazvati trendom. Meni je trendovski nešto što je površno, a ono što je u arhitekturi vrijedno, izdrži zub vremena", smatra Vedrana.

Z

a Vedranu Ergić, zagrebačku arhitekticu i vlasnicu projektantskog studija Jedanjedan arhitektura, baviti se arhitekturom znači raditi posao koji voli, koji je privlači i predstavlja konstantan izazov.

"To je posao koji promišljam svaki dan, koji osjećam kompletno i koji mi predstavlja radost stvaranja. Ja svoj posao živim", dodaje. Taj se "osjećaj" spontano rodio još u djetinjstvu jer je već tada na neki specifičan način osjećala ambijente, gradove i kuće. Čitala je knjige koje tada, kako kaže, možda nisu bile primjerene njezinu znanju, ali su je neodoljivo privlačile.

Kada se u gimnaziji "potvrdilo" da joj je najdraži predmet povijest umjetnosti (na kojoj se mnogo govorilo o arhitekturi), osjećaj iz djetinjstva pretvorio se u konkretnu želju: da baš arhitektura bude nešto čime se želi baviti.

Iako je mnogi percipiraju kao osobu koja kotira visoko na ljestvici kada se ocjenjuju trendovi (i privatno i profesionalno), ona će samopouzdano reći da "ne zna" kakvi su trenutni trendovi u arhitekturi, odnosno da se trendovima (i inače) ne bavi. "Ne zanimaju me žanrovska pravila ni modni diktati, kao ni slične efemerne pojave.

Alergična sam na riječ trend. Nameću nam se neke vrijednosti kojima bismo

Kako biste opisali svoj stil?

Arhitektura mora biti trajna, a ne trendovska.

Ona nije komad odjeće koju kupim i iduće sezone odbacim

in&out rujan/2011.

Moj stil opisuju kao specifičan, prepoznatljiv i autorski autentičan. Moji se prostori, ljudima koji nisu iz struke, na prvi pogled mogu bitno razlikovati, ali kada se malo dublje zaroni u analizu, moja intervencija se čita kao prostorna intervencija. Dekor i ostale stvari koje su nekome zanimljive na prvi pogled za mene su potpuno efemerne i na njima ne gradim koncept. Koncept gradim na organizaciji nekog prostora i na dubokom ispitivanju mogućnosti unutar zadanih okvira. Pokušavam očistiti prostor od nepotrebnog i u njemu stvoriti nove prostorne odnose koji utječu i na funkcionalnost i na atmosferu. Onda u njemu stvaram svoj rukopis koji se realizira uz primjenu određenih materijala ili upotrebu određenih predmeta. Moja arhitektura nije dekorativna. Ona ne znači da uđem u prostor i odaberem boju zida i kažem koji bi namještaj u njemu bio prikladan. Moja prava uloga je redefiniranje prostornih odnosa kojih ljudi nisu svjesni. Najviše

Opčinjena sam arhitekturom i razdobljem modernističkog pokreta općenito, a posebno programom The Case Study House

in&out 2011./rujan

(minutes) kod prostora koji ima određen potencijal otkrijem trostruko veći.

Koliko vam klijenti daju slobode u projektiranju njihova prostora?

Za mene je apsorpcija klijentovih želja neizbježna. Želim da oni definiraju sve smjernice koje se tiču njihova budućeg funkcioniranja u tom prostoru, pa čak i estetskih želja. Katkad, ako to prelazi granice mojih principa, kažem hvala i objasnim da nisam pravi odabir za njih, jer mislim da arhitekt mora uvažavati način na koji klijent živi ili radi u nekom prostoru. Ne doživljavam sebe kao nekoga tko na to može utjecati, ali smatram da je moj zadatak te želje nadograditi. Uloga arhitekta je da ne prihvati sve zdravo za gotovo, već da na funkcionalističkom nivou sugerira napredak. Ljudi i ne znaju koje su sve mogućnosti organizacije života i prostora u odnosu na one koje sami prakticiraju. Zato većina sa zadovoljstvom prihvati tu nadogradnju koja uvažava njegove temeljne principe, ali donosi poboljšanje. Što se tiče estetike i autorskog rukopisa, očekujem da mi klijent dođe s nekom sklonošću prema mom rukopisu. Taj prepoznatljivi stil nije doslovan i uvijek isti, nije nešto što se ponavlja očigledno. Što vaši klijenti danas žele?

da je najbolje. To je utopija. Ja moram raditi u skladu s nečijim potrebama, u kontekstu nečega, ne mogu raditi hipotetski. Ima situacija u kojima se meni daje velika sloboda, ali bez bazične personalizacije bi bilo potpuno neozbiljno raditi. Klijentu ne mogu nametnuti sve komponente arhitektonskog programa, ali mu mogu sugerirati nadogradnju programa i vizualni identitet.

Preferiraju li se više funkcionalnost ili estetika?

Ne zanima me arhitektura koja nije funkcionalna. Ali ona ne smije ni u drugoj krajnosti biti orijentirana samo na estetiku. To bi bio besmisleno. Mi moramo moći funkcionirati u nekoj arhitekturi. Ja mogu reći da u nekim situacijama jedan od ta dva kriterija može prevladati na štetu onoga drugog, no to je pitanje kompromisa. Spremna sam možda u nekim segmentima snositi posljedice i biti žrtvom određenih intervencija, ali vještina je u balansu između te dvije komponente. Što nikada ne biste pristali raditi?

OSOBNA KARTA Kako se najbolje opuštate?

Imam dijete, a dijete je uvijek izvor nepresušne energije, inspiracije i nekih novih svjetova.

Često hvale vaš stil odijevanja, kako gledate na to? Često me ljudi koji su insajderi u modi ističu kao primjer stila ili kao primjer osobe koja ne slijedi trendove, nego ima svoj stil. To je stil koji je izvan trendova i izvan nekih zadanih okvira.

Ali stavljati se u kontekst zamijećenih kod onih koji prate kako netko izgleda automatski vas opet svrstava u neku potrošačku kategoriju, a to nisam. Mislim da moj stil života i poimanja vizualnog određuje sve – kriterije za posao i moj izgled. Isto kao u arhitekturi, ni u modi me ne zanimaju žanrovska pravila, ni modni diktati ni slične efemerne pojave koje nameće potrošačko društvo.

Pratite li modu? Tko vam od dizajnera najviše stilski odgovara?

Ne bih se odlučila za neko ime, ali od 80-ih nadalje to bi bili Japanci, 90-ih nadalje Belgijanci i nekoliko drugih autora.

Ne bih nikada radila ono što nije u skladu s vremenskim okvirom u kojem živimo. Nikada ne bih radila repliku nekog razdoblja kojem ne pripadamo, imitaciju nečega što već postoji. Mnogo je toga što ne bih radila. Imam autentičan autorski rukopis i stojim iza svakoga svog rada. Ne mogu se zamisliti kao osoba koja pruža samo tehničke usluge.

rece n Otkad tni proje obitelj je na čelu s kti poslov skih kuća i vog projekta sta nih pro n stora nova (lijev tskog stud o dolje ija rea kao što lizir ), je pro stor A interijera od ala je niz p dris gr ro v upe u jetničkih u jekata re Zagre bu (de da (u sred in sno d olje) i),

in&out rujan/2011.

Ć fabijani damir

10

beris

lav kova ČeviĆ

miljenko

bernfest

Ako žele da im projektiram prostor, odlučuju se za rješenja koja nisu trendovska, koja imaju dugovječan koncept u kojem se bavim prije svega prostorom, ne samo dekoracijom. Žele prostor koji je suzdržan, koji je elegantan, koji nije nametljiv. Ono što klijent mora definirati jesu funkcionalne odrednice.

On mora imati svoje zahtjeve, a u mom rukopisu treba prepoznati ambijent koji mu se sviđa i koji je prihvatljiv njegovu svjetonazoru.

Ne pristajem na to da mi klijent dođe s ključevima kuće i kaže da napravim što mislim

STYLEPROFILE

(minutes) Volite li eksperimentirati?

Moj stil je specifičan, prepoznatljiv i autorski autentičan

Volim, ali ne na nekom banalnom nivou. Volim eksperimentirati istražujući maksimalan potencijal nekog prostora, s materijalima primijenjenim u drugom kontekstu od uobičajenog, novim tehnološkim rješenjima, a najviše u smislu poveznica između elemenata međusobno i konteksta u kojem se nalaze. U arhitekturi su međusobne veze jako važne, veze između prostora, zidova i prostora, elemenata u prostoru, materijala međusobno... radi se o nizu isprepletenih odnosa koje je laiku teško dešifrirati jer ih uglavnom doživljava kroz atmosferu, sintetski.

Kakva je situacija u struci?

Općenito gledajući arhitektonsku struku situacija je vrlo teška. U privatnom sektoru investicije su smanjene, a u sektoru pravnih osoba, odnosno korporacija gotovo ugašene. Grad i država kao investitori su gotovo bez ikakvih sredstava. Kada su privatne investicije u pitanju, postoji jako mali postotak ljudi (u cijelom svijetu) koji ozbiljno investira u stanovanje. Drugo su savjeti koje ljudi traže, ali kapitalne investicije koje inicira privatni klijent su i izvan kriznih vremena male.

Koji je razlog tome?

Kultura življenja ili nedostatak novca.

Nekome je to jednostavno nepotrebno u životu, a dijelu onih koji to žele nažalost nije dostupno.

Dobitnica ste i mnogih nagrada. Koliko vam znače te nagrade?

Strukovne nagrade su uvijek dobrodošle i važne. Drago mi je da ljudi iz struke na isti način iščitavaju ono čime se bavim. Isto tako mi je velika nagrada kada mi klijent dođe drugi put. Ako dođe u priliku ponovo investirati, klijent se većinom vrati, i to je također mjerilo vrijednosti.

Gdje pronalazite inspiraciju?

Inspiracija je jako čudna stvar. Inspiri-

in&out 2011./rujan

11

rati me može komad željeza, pogled na neku stolicu iz 1945. koju je dizajnirao Charles Eames, ili pak putovanje na kojem doživim autentičnu arhitekturu neke zemlje, od Skandinavije do Dalekog istoka. U mom području je toliko izvorišta inspiracije i ona se događa 24 sata na dan.

Na kojim projektima sada radite?

Trenutno radim na nizu privatnih projekata uglavnom vezanih za stanovanje, a upravo kreće u realizaciju adaptacija poslovne zgrade Adris grupe u Rovinju prema mom projektu. Paralelno pratim realizacije i pripremam više projekata za privatne klijente, od interijera preko obiteljskih kuća do intervencija na zaštićenim objektima i sl. U posljednjih četiri-pet godina realizirala sam niz projekata interijera obiteljskih kuća i stanova, nekoliko projekata interijera za odvjetničke urede, poslovne prostore Adris grupe u Zagrebu, redizajn upravne zgrade i korporativni identitet Podravke itd.

Jeste li radoholičar?

Puno radim, ali nisam radoholičar, to je bolest. No ne prestajem misliti o njemu u trenutku kad zatvorim vrata ureda. Ne bježim na posao da bih pobjegla od nekih drugih problema. Teško mi je odrediti granicu gdje prestaje posao, a gdje počinje uživanje kada ja uživam u svom poslu.

Kada biste mogli živjeti u nekom stilskom razdoblju, koje bi to bilo?

Opčinjena sam arhitekturom i razdobljem modernističkog pokreta općenito, a posebno programom The Case Study House koji se dogodio krajem četrdesetih godina u Americi.

Niz tada afirmiranih, arhitektonskih imena istraživalo je moderno stanovanje primijenivši tehnologije iz drugih industrijskih područja, nove materijale i mogućnosti njihove primjene u kontekstu istraživanja novih načina gradnje, radikalno novog stanovanja, odnosa arhitekture i konteksta i slično.

Svojim su radom sudjelovali u važnim povijesnim promjenama, njihova su djela velike lekcije za buduće generacije i predstavljaju ogroman obrat, i u području arhitektonskog djelovanja i u ostalim sferama života u suvremeno oblikovanim prostorima. Taj je pokret formirao i moj arhitektonski svjetonazor.

Travel& Culture

Putujete li poslovno ili u privatnom aranžmanu u krugu od 500 km Lijepe Naše, predlažemo što posjetiti, kako se dobro zabaviti priredila: Mara HAN/VLM

Info: ALICE COOPER 18. listopada Halle Gasometer

umjetnik ekstrema Egon Schiele, jednako provokativan danas kao i u početku karijere

PREDMET ŽELJE

BeË

švedski duo Gitarist Per Gessie i pjevačica Marie Fredriksson u bečkom StadtHalleu

MADE IN SWEDEN

Odmah nakon Abbe, jedna od najvećih europskih pop-grupa, autori brojnih hitova koji su već klasika, 70 milijuna prodanih nosača zvuka. Pjevač i gitarist Per Gessle i pjevačica Marie Fredriksson. Švedski duo Roxette.

Info: ROXETTE 10. listopada Wiener StadtHalle

HEAVY METALAC KOJEG VOLIMO

Mračna strana glam rocka, teatralnost, koketiranje s obrascima klasičnih horor filmova, najvoljeniji heavy metal zabavljač svijeta. Stari, žilavi Alice Cooper.

Nova prezentacija postojećeg postava, kronološki i sadržajno, ali uz "skiciranje" svih projekata koje bi muzej htio imati. Želje za novim umjetničkim akvizicijama rješavat će se sponzorskim ugovorima, a cijela je izložba nazvana Muzej želja.

Info: MUSEUM DER WÜNSCHE/MUSEUM OF WISHES Do 8. siječnja 2012.

MUMOK

UMJETNIK NAJDUBLJIH OSJEĆAJA

Umjetnik ekstrema, jednako provokativan danas kao i u doba početaka karijere. Egona Schielea nazivaju majstorom nevjerojatne empatije i slikarom najdubljih ljudskih osjećaja: straha, ljubavi, melankolije… a predstavljaju kroz kolekciju njegovih slika iz Leopoldova muzeja.

Info: MELANCHOLY AND PROVOCATION. THE EGON SCHIELE-PROJECT Do 30. siječnja 2012.

Leopold Museum Museumsplatz 1

MUZEJ ŽELJA U bečkom Mumoku nova prezentacija postojećeg postava

in&out 2011./rujan

13

heavy metalac kojeg volimo Stari, ali žilavi Alice Cooper nastupa u Halle Gasometeru

(minutes)

Travel& Culture samoubojstvo princa Afera Mayerling sve do danas je ostala inspiracija bečke scene - čak i kad je riječ o pop-kulturi

svi ekstremi bitefa Festival u svom 45. izdanju u Muzeju pozorišne umetnosti u Beogradu

Beograd

GLORY DAYS

Prilično mlake najave, prilično loše kritike, nikakva očekivanja… sve to, nažalost, prati ovogodišnji Bitef, nekoć veliki kazališni festival. No 45. izdanje Bitefa prati Muzej kazališne umjetnosti koji vraća svojim postavom "slavne dane" tog festivala: prve interaktivne ili neverbalne predstave, kazalište bez glumaca ili radnje, prva gola tijela i prve naturalističke brutalnosti na pozornici. Izložba predstavlja fotografije iz 25 odabranih predstava koje prate radikalne promjene i novosti u posljednjih 50 godina kazališta.

glazbeni revolucionar J.-M. Jarre nakon zagrebačke nastupa u beogradskoj Areni

Info:

‘SVI EKSTREMI BITEFA’ Od 14. rujna do 1. prosinca Muzej pozorišne umetnosti Srbije Gospodar Jevremova 19

JUGONOSTALGIJA

Mjesecima su trajale pripreme, skupljali se izlošci, a svaka pošiljka/eksponat/predmet bit će u katalogu potpisan imenom i prezimenom svog vlasnika. Najvažniji pop-kulturni fenomeni bivše države predstavljaju se kroz odjeću, ploče, fotografije, stripove, omladinske i muzičke časopise, bedževe, plakate…

Info:

POSLEDNJA MLADOST U JUGOSLAVIJI Od 22. listopada do 31. siječnja 2012.

Muzej istorije Jugoslavije

jugonostalgija ... kroz najvažnije pop-kulturne fenomene bivše države

GLAZBENA REVOLUCIJA

Nastupit će u Zagrebu, naravno, što ne znači da ne treba spomenuti beogradski koncert Jean-Michela Jarrea, najvećega glazbenog revolucionara 20. stoljeća, kako ga znaju predstavljati. Laseri, glazba, vatrometi i nevjerojatni scenski efekti, nove tehnologije zvuka i svjetla dio su i ove Jarreove svjetske turneje.

Info:

JEAN-MICHEL JARRE 10. listopada Arena Beograd

put do vjeČnosti Odlična, ambiciozno postavljena izložba poziva na kratak izlet u neposredno susjedstvo

Graz ODAVDE DO VJEČNOSTI

Ambiciozan, vrhunski postav, ozbiljna, vječna tema. Vrijeme se u ovoj izložbi promatra kao kulturni i društveni fenomen. Svaka je od 14 soba posvećena različitoj temi: brzini, godišnjim dobima, svjetlosti i mraku, starenju, smrti, radnom vremenu, prošlosti i sadašnjosti…

Info:

TIME: FROM THE MOMENT TO ETERNITY Museum im Palais Sackstrasse 16 Do 8. siječnja 2012.

14

in&out rujan/2011.

(minutes)

udarljkaši sa sjevera Atraktivan nastup nizozemske grupe perkusionista

Budimpešta LOKALNO VS. GLOBALNO

Aroma podneblja, kulturni DNK, dakle specifičnosti same sredine srednjoeuropskog položaja, lokalni i nacionalni tonovi i identiteti koji su ponovno iznimno važni u bezličnom globaliziranom svijetu. Mađarski tjedan dizajna najavljuje se upravo temom "Coleur Locale", uz Poljsku kao zemlju partnera i prezentaciju najboljeg dizajna "srca Europe".

istoČno od raja Paralelni 'život' fotofenomena u peštanskom Muzeju Ludwig

Info:

DESIGN HET 2011: COLEUR LOCALE MOME (Moholy-Nagy University of Art and Design) Do 9. listopada

FOTOGRAFSKI REALIZAM

Istodobno rođeni pravac u fotografiji iako nastao na suprotstavljenim, nepomirljivim ideološkim i političkim stranama željezne zavjese. Fotografski realizam na Zapadu 60-ih i 70-ih nastaje kao reakcija na komercijalizaciju fotografije u reklamama i pop-časopisima, a na Istoku stidljivo proviruje iz osobnijih, intimnijih fotografija. Izložba u peštanskom Muzeju Ludwig nastoji pratiti razvoj toga paralelnog fotografskog fenomena kroz snimke potrošačkog društva ili pak "ekonomije oskudice".

dizajn iz srca europe Najbolje od dizajna Staroga kontinenta u Mađarskoj

UDRI MIŠKO!

Najbolji perkusionisti/udaraljkaši europskog sjevera, nizozemska grupa koja se u dvadesetak godina djelovanja čvrsto vezala uz kazalište, bilo da rade glazbu za tuđe projekte ili, češće, da proizvode vlastite, raznovrsne forme glazbenog teatra.

Info:

EAST OF EDEN – PHOTOREALISM: VERSIONS OF REALITY do 15. siječnja 2012.

Ludwig Muzeum Komor Marcell utca 1

Info:

PERCOSSA: REBELS OF RHYTHM 8., 9. i 12. listopada Millenaris Teatrum

ALL THAT JAZZ

Jedna od najvećih zvijezda međunarodne jazzzajednice, iznimno cijenjeni skladatelj i rock-gitarist, glazbenik na stalnim, neprekinutim turnejama, dobitnik velikog broja Grammyja. Pat Metheny i njegov trio u Budimpešti.

coleur locale Lokalni i nacionalni tonovi u globaliziranom svijetu

Info:

PAT METHENY TRIO Budapest Congress & World Trade Center 28. listopada pat metheny trio Jedna od najvećih jazzzvijezda gostuje u Pešti

kulturni dnk Poljska gostuje kao zemlja partner

in&out 2011./rujan

15

(minutes)

Sarajevo

Travel& Culture

PANONSKI MORNAR

... kao redatelj, scenarist, skladatelj i, naravno, pjevač. Nakon duge pauze negdje oko 20. listopada u Sarajevu bi trebao nastupiti Đorđe Balašević, i to s čak trodnevnim programom: predstavljanjem priče o nastanku prvog filma, zatim bosanskohercegovačkom premijerom filma "Kao rani mraz", nastalog na osnovi pjesme "Priča o Vasi Ladačkom" te konačno velikim koncertom u Skenderiji.

Info:

ĐORĐE BALAŠEVIĆ I PANONSKA MORNARICA 20., 21., 22. listopada Dom mladih KC Skenderija

MESS-om. MESS uz snažnu konkurenciju srednjo- i istočnoeuropskih teatara ove godine donosi i ozbiljan sastav dalekih južnjaka i dalekih sjevernjaka, odnosno kazališta iz Meksika, Argentine i Islanda. Svjetski MESS, MESS-ove premijere i predstave za djecu te svijet različitih baletnih profesionalnosti naći će se na programu ta dva festivala.

Info:

STARO I MLADO

cijenjeni MESS Ove godine uz snažnu konkurenciju srednjo- i istočnoeuropskih teatara, ali i nekih 'preko bare'

na čelu mornarice Kao redatelj, scenarist, skladatelj i naravno pjevač − a tko drugi nego Đole

2. BALET FEST SARAJEVO Od 23. rujna do 3. listopada 51. MESS Od 30. rujna do 9. listopada Sarajevo, Zenica

Jedan od najstarijih i jedan od najmlađih kazališnih festivala zajedno.

Sam kraj drugog po redu Balet Festa Sarajevo preklapa se ove godine s tradicionalno snažnim i cijenjenim 51.

Crvenkapica na tačke naglavačke

Tko se boji Virginije Woolf

Sarajevo glazbenik novomediteranskog zvuka Na promociji svoga posljednjeg albuma 'Toleranca'

DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE

U okviru promocije novog albuma "Toleranca" Zlatan Stipišić Gibonni 1. listopada stiže u Novi Sad. Specifični Gibin "novomediteranski zvuk" i stihovi koji postaju klasika tek nakon dugih slušanja, ali zato ostaju trajno. Glazbenik "koji zaslužuje da ga se čuje", kako je o Gibonniju napisao "LA Times".

Info:

GIBONNI – 'TOLERANCA' 1. listopada Dvorana 'Spensa'

16

in&out rujanj/2011.

(minutes)

otkrivanje lica rasizma Tema je ovogodišnjega ljubljanskog 'Poster festivala'

Ljubljana SREDNJOVJEKOVLJE I SPORTSKI DUH

Posljednji sunčani jesenski dani u slovenskoj su prijestolnici rezervirani za srednjovjekovne i atletske svečanosti, na otvorenom i uz slobodan pristup svih posjetitelja. Riječ je o tradicionalnom Ljubljanskom srednjovjekovnom danu kao i Ljubljanskom maratonu. Prva manifestacija uključuje mimohod dama, vitezova, konjanika, žonglera i trubadura, a uključuje i festival srednjovjekovne i renesansne glazbe, druga okuplja gotovo 20.000 trkača, od iskusnih profesionalSREDNJI VIJEK Nezamisliv bez vitezova

FOLK-PAGANSKI METAL Vratiti se uz rock matricu u davnu europsku prapovijest ili lebdjeti uz dvorsku, uzvišenu, klasičnu glazbu? U samo dva dana oboje je moguće. Bečki simfonijski orkestar izvodi Mozarta, von Einema i Brahmsa, a u prostoru "Cvetličarne" nastupaju norveški, ruski, finski, škotski i islandski sastavi, svi predstavnici folk-paganskog metala.

Info:

VIENNA PHILCARMONIC ORCHESTRA Gallusova dvorana/Cankarjev dom 18. listopada TURISAS, ALESTROM, ARKONA,TROLLFEST, SKALMOLD Cvetličarna 19. listopada

ekspresionizam Izravno i bez krivotvorina

Udine GOSPODAR SVJETLOSTI

Posljednji od "Titana" slikarstva kasne Mletačke Republike, "gospodar svjetlosti", međunarodni majstor zvjezdanog statusa koji je osim u Veneciji, Padovi i Vicenzi radio i na dvoru španjolskoga kralja kao i u Njemačkoj. Vrijeme u kojemu Giambattista Tiepolo tek sluti svoje kasnije slavne prozračne freske i kompozicije tema je izložbe naslovljene "Tiepolo: Otkriće svjetlosti".

Info:

TIEPOLO: LA SCOPERTA DELLA LUCE

PLAKATI KOJI GOVORE

"Otkrivanje lica rasizma" umjetnički je i politički projekt koji okuplja dizajnere iz Slovenije, Francuske, Nizozemske i Poljske, a ujedno je i ovogodišnja tema ljubljanskog "Poster festivala". Plakati kojima je cilj prenijeti javnosti važne poruke ove godine upozoravaju na rastuću rasnu i vjersku netrpeljivost u Europi.

Info:

Galleria d’arte antica/ Castello di Udine Do 4. prosinca

EKSPRESIONIZAM

Više od stotinu slika i dokumenata iz berlinskog muzeja Die Brücke na prvoj izložbi koja Italiji predstavlja iscrpan prikaz razvoja

POSTER FESTIVAL LJUBLJANA FACES OF RACISM REVEALED Narodna galerija, Prešernova cesta 24 Do 14. listopada nih maratonaca do rekreativaca koji posljednje subote u listopadu preuzimaju sve ulice šireg središta Ljubljane.

Info:

LJUBLJANA MEDIEVAL DAY 2. listopada Križevniška ulica

LJUBLJANA MARATHON

Od 23. listopada od 10.30 h

die brÜcke Gostovanje berlinskog muzeja u Italiji

PUTUJUĆI IDIOT

Izložba koncipirana kao "film ceste", kao umjetnička interpretacija ere suvremenih nomada. Iz perspektive dvoje autora, Amerikanca Stephena J. Shanabrooka i Ruskinje Veronike Georgieve, riječ je o izvornoj viziji nadrealistične ljepote smještene na pola puta između entropije i katastrofe.

Info:

THE TRAVELLING IDIOT Galerija Vžigalica, Trg francoske revolucije 7 Do 16. listopada

film ceste Izložba koncipirana kao interpretacija ere suvremenih nomada

ekspresionizma. Ekspresionizam, odnosno pokret Most (Die Brücke) osnovan je 1905. godine u Dresdenu, s namjerom umjetnika da "prevode" slikane predmete izravno i bez krivotvorina kao snažne izraze osobnosti i osjećaja.

Info:

ESPRESSIONISMO Kustosi Magdalena Möller, Marco Goldin Do ožujka 2012.

Villa Manin Passariano di Codroipo

arkona Jedan od predstavnika folk-paganskog metala u ljubljanskoj Cvetličarni

in&out 2011./rujan

17

(minutes)

m oney & m en a d ž er

Pravi trenutak za sve

samo osjećaj sigurnosti, već doista čuva vašu imovinu, a ni zarada nije loša. Danas postoje modeli štednje kod kojih dobivate dodatnu premiju na kamatu pa kad sve zbrojite, barem dio prihoda vrijedi uložiti u štednju.

Vaša dosad najbolja investicija?

Kakav je money menadžer otkriva nam direktorica marketinga Zagrebačke banke Gorana Alpeza, žena iz ‘struke’

Sasvim sigurno je to ulaganje u školovanje i obrazovanje djeteta.

Razgovarala: Lidija Šeatović

Što je za vas ‘bačen’ novac?

snimio: marko ercegoviĆ

Nepropisno parkiranje pa taksijem u Strojarsku.

Jeste li dobar ‘money’ menadžer?

Koja kupnja opravdava kredit?

Poput drugih građana Hrvatske, svaki sam dan sve bolja u tome...

Kredit je ponekad jedino moguće rješenje za velike životne poteze poput kupnje stana, proširenja privatnog posla i slično. Naravno, život katkad donese situacije koje brzo i efikasno treba riješiti i kredit tada može dobro poslužiti svrsi.

Planirate li izdatke?

Naravno, tako se živi bolje, sigurnije i smirenije.

Koliko vam je važna financijska sigurnost?

Važna mi je, kao i svakom čovjeku.

Uspijevate li pomiriti želje i mogućnosti?

Da. Vjerojatno imam nešto “prirodnog talenta” za to, a sigurno ima utjecaja i činjenica da već godinama radim u banci, u okruženju u kojem je na cijeni odgovoran odnos prema novcu.

Vaš izbor: fondovi ili dionice?

I fondovi. I dionice. Važno je pogoditi pravi trenutak!

Vaš stav o kreditnim karticama: dobre i loše strane?

Volim svoju kolekciju kartica. Kreditne kartice su vrlo praktičan način

plaćanja zbog svih omiljenih internetskih dućana, a ne mora se ni razmišljati ima li dovoljno gotovine u novčaniku ako ste se nekom srećom našli u New Bond Streetu. Kartice su kao stvorene za suvremeni život i olakšavaju kupnju jer se s većinom kartica može kupovati obročno, a loyalty bodovi stvarno mogu razveseliti. Banke brzo i efikasno rješavaju stvari ako izgubite karticu, možete pratiti troškove, uvijek možete pokazati i dokazati gdje ste i koliko nešto platili. Zapravo, ne vidim nijednu lošu stranu kartica. Ako ste mislili na prekomjernu potrošnju, ne bih rekla da je kartica tome kriva.

Koji je način štednje najisplativiji? Koji vi preferirate?

Uvijek je dobro imati štednju u banci, taj klasični način ulaganja ne daje

Novac ću radije potrošiti na lijepo putovanje na kojem se uvijek 'pojavi' i dobar restoran i butik in&out rujan/2011.

19

Gdje radije potrošite novac: u restoranu ili butiku?

Novac ću radije potrošiti na lijepo putovanje na kojem ću vidjeti i doživjeti nešto novo. A na svakom putovanju nekako se uvijek pojavi i dobar restoran i dobar butik.

Kakve darove volite darivati: simbolične, skupocjene, praktične?

Darom želim reći da sam razmišljala o tome što se toj osobi sviđa, što priželjkuje ili joj treba. A to onda mogu biti i simbolični i skupocjeni i praktični darovi.

(profil s povodom)

1 murjak Nakon odličnog dokumentarca 'Super Size Me' MORGAN SPURLOCK svojim novim filmom 'The Greatest Movie Ever Sold' otvara kontroverznu temu promocije proizvoda u filmovima

3 manijaka

1000 reklama Piše: Stjepan Škramić fotografije: pixsell, epa

T

ri manijaka upadaju u supermarket - tako bi se mogao nazvati podžanr kriminalističkog filma koji započinje pokušajem pljačke američkog dućana i spektakularnim predstavljanjem glavnog junaka. Od “Cobre” i “Stone Colda” (da, priznajem da sam s užitkom gledali “Stone Cold”, no u korist nam ide činjenica da je to bilo za tinejdžerskih dana) do danas pucnjava po

dućanima zapravo služi za predstavljanje niza proizvoda koje su na police postavili sponzori. A bez sponzora ne bi bilo ni filma ni “cool” junaka.

Neki aspekti oglašavanja na filmu vidljivi su na prvi pogled pa neke brendove poistovjećujemo s kategorijom proizvoda a da nismo svjesni da smo na to naučeni. Gotovo je pravilo da je računalo u kadru marke Apple, hrana iz McDonald’sa, a golema pištoljčina je naravno Magnum. No osim tako očiglednih primjera postoji i mnogo efikasniji, subliminalni

način oglašavanja, a film je pogodan jer se u njemu može predstaviti ama baš svaki proizvod.

Jeste li se ikada zapitali što se događa iza zatvorenih vrata i kako zapravo pregovaraju i što dogovaraju sponzori i filmski producenti? Odgovor na to pitanje vrhunski daje Morgan Spurlock, filmaš kojega je dokumentarni film “Super Size Me” 2004. svrstao među najzanimljivije filmaše svijeta. Kontroverznoj temi odgovara kontroverzni autor jer kako ne vjerovati čovjeku koji se McDonald’sima

Njegov dokumentarni projekt je zapravo konceptualni vic jer je zapravo riječ o predstavljanju niza proizvoda, kao da je riječ o nizu reklama koje gledamo zaredom i koje povremeno prekida Spurlock svojim uvjeravanjem sponzora da baš njegov projekt valja sponzorirati. Laganu dozu intelektualnosti i kulturne kritike, ali ne valja očekivati oštru kritiku, filmu daju kratka pojavljivanja Noama Chomskog i Ralpha Nadera, no ovaj film i ne valja gledati kao originalnu kritiku konzumerizma i korporativnih zakulisnih igri.

Svoju genijalnu marketinšku stranu koja je jednako izvrsna kao i ona umjetnička, redateljska, Spurlock pokazuje na primjeru Pom Wonderfula, proizvođača sokova, čiji proizvodi djeluju kao antioksidansi (tvrdi proizvođač), a ako ga dovoljno popijete, ima bolji efekt nego Viagra. Spurlock je s Pom Wonderfulom otišao u krajnost filmskog sponzorstva: za jedan milijun dolara – a cijeli film stajao je 1,5 milijuna dolara – Spurlock je promijenio ime filma u “POM Wonderful Presents: The Greatest Movie Ever Sold”. Iako smo navikli da sport-

Ideja filma bila je skupiti što veći broj sponzora, 'pokriti' svaku minutu filma i zadržati autorsku kontrolu

doveo na rub kolapsa samo da bi snimio film? I doista, Spurlock je opet odradio vrhunski posao.

Ideja njegova projekta “The Greatest Movie Ever Sold” bila je skupiti što veći broj sponzora, pokriti sponzorima svaku minutu i pritom zadržati autorsku kontrolu nad djelom. Nakon gledanja filma uvjereni smo da bi Spurlock mogao talibanima prodati Kip slobode i pritom ih snimiti kako urlaju “Živjela Amerika!” Spurlock je, jednostavno rečeno, vrhunski majstor uvjeravanja.

KONCEPTULANI VIC

Istražujući promociju proizvoda u filmovima i na televiziji, Spurlockov film je istodobno i glorifikacija i kritika promocije. Ako je “The Greatest Movie Ever Sold” slika autora, onda je Spurlock participant u korporativnoj korupciji gledateljeva uma, i to participant koji vrlo rado surađuje.

ravamajstor uvje − vrhunski slobode i pritom no če re o vn i Kip osta lock je jedn ogao prodat Morgan Spur o da bi talibanima m a' sm ik i er rn gu Am ivjela nja. Si ko urlaju 'Ž ih snimiti ka

ski klubovi mijenjaju ime ili dodaju sponzorovo, nekako ipak ne očekujemo “Johnson&Johson: Terminator 5” u našim kinima.

Osim što je dobio milijun dolara, Spurlock je dogovorio da Pom Wonderful gledateljima dijeli bočice sa svojim sokovima i druge prigodne darove. Sada je sasvim jasno da Spurlock zaslužuje mjesto direktora marketinga u bilo kojoj kompaniji Fortuneove ljestvice sto najboljih, s plaćom koju si sam odredi.

GDJE JE GRANICA?

Valja reći da je genijalni redatelj ispoštovao sve sponzorske dogovore: pio je samo Pomove sokove, intervjue održavao u restoranima Sheetz, letio samo Jet Blueom, odsjedao samo u hotelima Hyatt, vozio samo Mini Cooper, odijevao se u Old Navyju i prije svakog izlaska koristio dezodoran Ban. No ni tu nije kraj. Nakon premijere filma na festivalu Sundance došlo je još sponzora, privučenih valjda idejom “kad mogu oni, možemo i mi”. Jedan od sponzora bio je i grad Altoona u Pennsylvaniji koji se tijekom dva mjeseca zvao “The Greatest Movie Ever Sold”.

Nakon sveg tog bezočnog predstavljanja svih mogućih proizvoda u jednom filmu valja primijetiti važnu činjenicu: u njemu je izreklamirano manje brendova nego u holivudskim “block busterima” poput “Iron Mana 2”. Zvuči nevjerojatno, ali je istinito, zbog toga što producenti smještanje reklamiranih proizvoda određuju vrlo pažljivo pa ih zapravo nismo ni svjesni.

I to je zapravo pravo pitanje Spurlokova filma: Gdje je granica? U kojoj su mjeri filmovi koje gledamo produkt scenarističko-redateljskog rada, a u kojoj mjeri njegov konačni izgled diktira novac? To, naravno, nije pitanje razvoja likova ili autentičnosti automobilskih eksplozija, to je pitanje koje nam poruke filmovi šalju i na koji način nam oblikuju svijest. To je ujedno i pitanje koliko smo sami voljni predati se manipulaciji jer je činjenica da ćemo nakon izlaska iz kina popiti Coca-Colu, kupiti tenisice Nike i razmišljati o Appleovu računalu.

Sigurno je da su reklame svuda oko nas, subliminalno po mogućnosti, i da borba za kupca postaje sve nesmiljenija.

(knjiga)

22

služba, družba, prošnja, ljubav, brak Pripovijetka po kojoj je knjiga nazvana

in&out rujan/2011.

PUSTOLOVINA ZVANA ŽIVOT Koliko god voljeli bajke i fantazije, ljubavne priče i avanturistička uzbuđenja, povijesne peripetije i nepoznanice budućnosti – knjige koje doista pamtimo one su koje nas trgnu iz kolotečine misli i osjećaja, a kada dignemo pogled s njihovih stranica, svijet odjednom izgleda sasvim drukčije.

Preporučujemo upravo jednu takvu...

Piše: katarina lisek/vlm

fotografije: fotolia, PD

Nemirne djevojke na pragu zrelosti, prevarene supruge, ali i one koje varaju, brakovi srednje dobi, ali i stari, žene na pragu starosti i bolesti koje se okreću unatrag i razmatraju životne pogodbe i kompromise koje su činile – a sve to u majstorski ispričanim pričama koje nas čine melankoličnima, ali i sretnima opravdavajući epitet koji je Munro udijelila književna kritika kada ju je prozvala modernim Čehovom. Autorica je upravo poput velikoga ruskog pisca fascinirana životima proživljenim s pola snage, propuštenim životnim prilikama, kratkim hrabrim potezima koji se potom pamte cijeli život, lošim odlukama kao i različitim strategijama za preživljavanje.

Njezine se priče katkad protežu na tridesetak U nadahnutom priMaje Šoljan, godina i više – one su poput kompresiranih ro- jevodu (Ocean more) mana, a Munroini “luzerski” likovi gotovo uvijek knjiga je i na hrvatdožive satisfakciju: neugledna kućna pomoćnica skom jeziku ostala remek-djelo nađe obiteljski mir premda se dvije tinejdžerice iz dosade poigravaju njezinom sudbinom pišući joj lažna ljubavna pisma; junakinja srednjih godina, obolijela od raka – dok joj se muž pred očima udvara drugoj ženi – doživljava kratak poetski ljubavni trenutak s mladim dečkom i, što je još važnije, ima šansu za ozdravljenje itd. u samoj životnoj srži

Munro piše o vezama iz djetinjstva, kao i odnosima starih ljudi, ali ipak najčešće o vlastitoj generaciji koja je u brak ulazila

in&out rujan/2011.

23

(knjiga) pedesetih, o konzervativnim muževima koji su s dobivenim zavjetom i zajamčenim seksom od nesigurnih mladića i prosaca postali odlučni i strogi supružnici. No njihova je sigurnost lažna jer da bi mogli uzdržavati obitelj, morali su se poniziti i naučiti “kako se klanjati šefovima”, pa je tim važnije postalo kako upravljati suprugama. Supruge su pak zatvorene u kući s djecom, odlepršale u drugu adolescenciju, “u vedru bezbrižnost”, “sanjarske pobune”, “subverzivna okupljanja”. Iz tako postavljenoga životnog okvira rađali su se daljnji slučajni susreti ili komplicirane vremenske petlje uz pomoć kojih su se otkrivali novi muškarci, ponovo su se otkrivali seks i ljubav. na tragu faulknera i o'connora

Roditelji najčešće ništa ne znaju o djeci (ponajviše oni koji misle da sve znaju), a djeca ionako do vlastite zrelosti i ne žele ništa znati o roditeljima, i to je zapravo velika međugeneracijska blagodat. Iza svake priče Alice Munro stoji dobro čuvana obiteljska tajna: kako je Johanna stvorila obitelj (odlična naslovna priča u zbirci), kako je Jinny dobila poljubac i zdravlje (“Plutajući most”), kako je Alfrida (i je li uopće?) gradska žena (“Obiteljska oprema”), kako je Sunnyjeva prijateljica ostala uskraćena za seks i romansu s prijateljem iz djetinjstva (“Koprive”), što se dogodilo kada je Fiona završila u staračkom domu

Knjiga je terapija za aktiviranje svih skrivenih stanica pameti i osjeÊaja u našem tijelu i duši

Medowlake (“Zimski vrt”)...

Mnoge od priča zbivaju se u okrugu Huron u Ontariju.

Taj snažni lokalni fokus čvrsta je oznaka njezine proze, dok je 'life is druga tzv. sveznajući pripovjelike a dač koji unosi smisao u naizgled box of chocolates' besmislena i nepovezana životna ... nikada ne događanja. Mnogi uspoređuju znaš što ćeš dobiti (Forrest autoričine opise malogradskih i Gump) malograđanskih sredina s piscima američkoga ruralnog Juga poput Williama Faulknera i Flannery O’Connor, jer se njezini likovi također susreću s duboko ukorijenjenim običajima i tradicijama.

Ipak, reakcije likova Alice Munro blaže su od onih u romanima južnjačkih pisaca – naročito muškaraca, dok su žene kompleksnije i hrabrije. Ovaj ženski Čehov prelomne momente svojih priča temelji na iznenadnim prosvjetljenjima, na suptilnim detaljima koji iznenada mogu pružiti ključeve za razumijevanje osjećaja i odluka likova koje pratimo. Munro dijeli Čehovljevu opsesiju prolaskom vremena, na koje nemamo utjecaja. I stoga je “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak” izuzetno važan prijevod za hrvatske čitatelje, za naše razumijevanje svjetske književne scene. A za mnoge žene i muškarce, koji se s punim pravom ne opterećuju našim općim kulturnim okvirom, ova zbirka priča jednostavno je divno otkrivenje, pravi biser za suočavanje s nečim najtežim u životu, terapija za aktiviranje svih skrivenih stanica pameti i osjećaja u našem tijelu i duši.

ODRASTATI UZ ALICE MUNRO

M

unro je rođena 1931. u farmerskoj obitelji, a majka joj je bila učiteljica.

Počela je pisati kao studentica, a njezina prva priča izašla je 1950. godine. Već sljedeće godine Munro je napustila studij i udala se za Jamesa Munroa te preselila u Vancouver. Ima tri kćeri, a s mužem je u Victoriji otvorila Munro’s Book, popularnu knjižaru koja je danas otvorena u centru toga grada. Alice i James Munro rastali su se 1972., a autorica se vratila na Sveučilište Zapadnog Ontarija, na kojem je svojedobno i studirala.

Autoričina kći Sheila objavila je 2002. godine memoare o vlastitom djetinjstvu “Lives of Mothers and Daughters: Growing Up With Alice Munro”. U osamdesetima i devedesetim Munro je objavljivala zbirke kratkih priča u razmacima od četiri godine, a svaka nova objava učvršćivala je njezin ugled i slavu. Njezinu je priču “Medvjed došao preko planine” Sarah Polley adaptirala za film i potom režirala pod naslovom “Away from Her”. Glavne uloge odigrali su Julie Christie i Gordon Pinsent, a film je uspješno debitirao 2006. na filmskom festivalu u Torontu. Polley je također bila nominirana za Oscara za

24

najbolji adaptirani scenarij, no izgubila je trku od braće Coen i filma “Nema zemlje za starce”.

I napokon, 2009. godine Munro je zasluženo dobila međunarodnu nagradu Man Booker za životno djelo koja se smatra gotovo ekvivalentom Nobelu.

Prema vlastitu priznanju, prvu priču Alice Munro napisala je kako bi stupila u kontakt s mladićem koji je bio urednik sveučilišnog časopisa. Gerry Fremlin bio je veteran Drugoga svjetskog rata, geograf po struci, sedam godina stariji od Alice, i nije ju uopće primjećivao na malom sveučilištu na kojem je svatko znao svakoga. Alice je imala jednostavan plan koji je morao “upaliti”. Napisati priču, ponuditi je za objavu, započeti razgovor, vjerujući da se Gerry Fremlin u nju jednostavno mora zaljubiti.

Naravno, sve je krenulo sasvim obratnim tijekom: kada je zakucala na urednička vrata Gerryja Fremlina, on joj je rekao da je urednik za književnost niže u hodniku.

Nakon neuspješna plana zavođenja mlada spisateljica zaposlila se kao konobarica, a zatim se udala za Jima Munroa, preselila u Vancouver, potom u Victoriju, rodila troje djece, čitavo vrijeme

in&out rujan/2011.

ženski Čehov Munro je dobila tri kanadske književne nagrade, ekvivalenat Pulitzeru

supružništva i majčinstva pisala. Prvu zbirku priča objavila je u 36. godini te je za nju dobila svoju prvu od ukupno tri nagrade GovernorGeneral, što je kanadski ekvivalent Pulitzera, a potom se nakon dvadeset godina sretnog braka rastala i krenula u nov život.

Gerry Fremlin u to je vrijeme slučajno čuo njezin intervju na radiju, nazvao je i pozvao na ručak.

Za ručkom, valjda zbog nervoze, svatko je popio tri martinija, a već do kraja popodneva Alice i Gerry odlučili su se na zajednički život, odnosno Alice je ušla u svoj drugi brak. Plan smišljen dvadesetak godina prije dobio je začudno razrješenje. I to upravo onakvo kakvo se često događa u pričama zbirke “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak”, koje se ponajviše bave parovima, ljubavlju i brakom i slično.

(minutes)

Domaće je domaće

Film

Priredio: IGOR SARAČEVIĆ/VLM

ZARAZA

R: Steven Soderbergh GL: Marion Cotillard, Matt Damon, Laurence Fishburne Priča: Smrtonosni virus koji ubija ljude u svega nekoliko dana i prenosi se zrakom počinje se nezadrživo širiti. Epidemija prerasta u pandemiju, a svjetska zdravstvena organizacija pokušava pronaći lijek i obuzdati paniku koja se počela širiti brže od samog virusa…

Ukratko: Vrlo zapažen na festivalu u Veneciji i solidan hit u američkim kinima, triler uglednog redatelja donosi uznemirujuće uvjerljivu simulaciju načina kako bi se suvremeni svijet nosio s istinskom pandemijom, a slika nije pretjerano optimistična. Spoj vješte režije, efektnog zapleta i vrhunske glumačke ekipe jamči vrlo uzbudljivo iako ne i osobito ugodno kinoiskustvo.

U kinima od: 29. rujna

RATNA PRIČA U režiji Stanislava Tomića 'impresionira' visokom kvalitetom produkcije

FOOTLOOSE

H

rvatski filmovi ove godine puno brže nego inače dolaze u kina nakon svojih premijera na pulskom festivalu. Dok je prijašnjih godina običaj bio da naslovi koji su premijerno prikazani u Puli počnu stizati u kina sredinom jeseni, ove godine do početka listopada na redovnom repertoaru naći će se već tri filma, što je naznaka da su domaći autori počeli aktivnije razmišljati o komuniciranju s publikom. Nakon vrlo dobre “Kotlovine” Tomislava Radića ovih dana stižu “Josef” Stanislava Tomića i “Koko i duhovi” Daniela Kušana.

JOSEF

Režija: Stanislav Tomić U kinima od: 22. rujna

J

osef (u kinima od 22. rujna) prilično je neuobičajen projekt u okvirima hrvatske kinematografije – ratna priča iz Prvoga svjetskog rata, u kojoj se zbivanja odvijaju ni manje ni više nego u Galiciji. Najimpresivniji aspekt filma svakako je vrlo uvjerljiva razina produkcije, što je doista izniman pothvat u svjetlu činjenice da je ekipa na raspolaganju imala budžet koji se i u hrvatskim okvirima može nazvati ispodprosječnim. Priča isprva prati hrvatskog vojnika (Neven Aljinović Tot) u austrougarskim redovima koji nakon žestoke bitke preuzme identifikacijske pločice nekog časnika, što ga u zadnji čas spasi od strijeljanja pod optužbom za dezerterstvo. Otprilike na sredini filma dolazi do prvoga velikog obrata, a završnica donosi veliko otkriće o identitetu jednog od glavnih protagonista. To završno otkriće zapravo je glavni element o kojem će se govoriti, no teško se oteti dojmu da je riječ o dramski posve nezanimljivoj dosjetki koja više od polovice filma čini suvišnim. Redatelj Tomić i scenarist Mario Marko Krce vjerojatno su htjeli prikazati kako u krvoločnom ludilu rata ljudski identitet bez problema gubi u borbi za puko preživljavanje, no to nisu uspjeli uvjerljivo

dramatizirati. Zato je “Jozef” prije svega film dojmljivih trenutaka, koji svakako zaslužuje respekt, ali u cjelini teško može zaslužiti više od školske “trojke”.

KOKO I DUHOVI,

Režija: Daniel Kušan U kinima od: 6. listopada

Z

a nijansu bolji dojam (“plus tri”) ostavlja dječji pustolovni film “Koko i duhovi” (u kinima od 6. listopada), ekranizacija druge knjige iz “evergreen” serijala romana Ivana Kušana, oca redatelja ovog djela Daniela Kušana. Budući da je riječ o općepoznatom klasiku domaće književnosti za djecu, treba očekivati da će filmska adaptacija biti gledana, no bit će zanimljivo vidjeti može li postati uistinu velik hit. Priča prati doživljaje 10-godišnjeg Ratka, zvanog Koko, nakon što s roditeljima i mlađom sestrom useli u naizgled ukleti stan čiji je prijašnji vlasnik bio zloglasni škrtac Vincek. Daniel Kušan kompetentno izlaže zaplet, ali nije uspio do kraja prenijeti šarm i lepršavost očeva predloška. Film se svakako gleda sa zanimanjem i zaslužuje preporuku, no ostaje dojam da je propuštena prilika za istinski vrhunsko ostvarenje.

R: Craig Brewer GL: Kenny Wormald, Julianne Hough, Dennis Quaid Priča: Gradski tinejdžer Ren seli se u malo mjesto gdje su popularna glazba i plesanje zabranjeni.

Ren se pokušava uklopiti, ali kad se počne viđati s kćerkom propovjednika i organizirati maturalni ples, počinje shvaćati da se iza zabrane plesa krije nešto više...

Ukratko: Nova verzija velikog hita iz 1984. godine na papiru ne djeluje naročito obećavajuće jer se zaplet i u doba nastanka originala činio (najblaže rečeno) neuvjerljivim, i teško je zamisliti kako bi ga se moglo učiniti zanimljivim u današnje vrijeme. Redatelj Brewer, koji za sobom ima neujednačene, ali vrlo zanimljive filmove “Gužva i frka” i “Black Snake Moan”, glavni je zalog nade da nas ne očekuje potpuni promašaj.

U kinima od: 13. listopada

ČUVAR ZAKONA

R: John Michael McDonagh GL: Brendan Gleeson, Don Cheadle Priča: Narednik Gerry Boyle (Gleeson) policajac je iz maloga irskoga grada, konfliktne osobnosti, sklon prostitutkama i nimalo ga ne zanima bavljenje međunarodnim lancem šverca kokainom, zbog kojeg je revni FBI-ov agent Wendell Everett (Cheadle) došao na njegova vrata. Međutim, jedno ubojstvo i serija bizarnih događaja natjerat će ga da istragu počne shvaćati ozbiljno…

Ukratko: Hvaljena krimikomedija redatelja i scenarista McDonagha ugođajem u nemaloj mjeri podsjeća na kultni film “Kriminalci na godišnjem” autorova brata Martina. Briljantni dijalozi i sjajna glumačka međuigra tandema Gleeson-Cheadle glavni su, ali nipošto ne i jedini razlozi zbog kojih “Čuvara zakona” i te kako vrijedi pogledati.

U kinima od: 13. listopada

in&out rujan/2011.

25

(case study) Koncentrirane i predane, obrazovane i organizirane, entuzijastične i uporne – mogle bi vjerojatno jednako uspješno voditi bilo koju tvrtku.

Ipak, evo ih u filmu sa željom da pričaju svoje priče

TON - IDE, Piše: Silvana Menđušić/VLM Fotografije: Pixsell, arhiva PD

"Čovjek je, Senada, teški hajvan. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže", napisao je Abdulah Sidran u Kenovićevu filmu "Ovo malo duše". I stvarno, ljudi su teški hajvani: izmisliš GPS, oni i dalje imaju potrebu da se katkad u životu izgube; daš im klima-uređaj, oni moraju osjetiti vjetar u lice; osiguraš beskonačni "stream" slika, oni i dalje hoće slikara; ponudiš pristup infor-

26

in&out rujan/2011.

macijama o svemu, svima i svuda, a oni i dalje uživaju u misteriju i žele otkrivati tajnu. Kad se čini da je već sve rečeno, oni i dalje žele pričati svoju priču; napuniš kina holivudskom hiperprodukcijom, oni i dalje snimaju svoje male i velike, duge i kratke, dokumentarne i igrane, nježne i surove filmove... Evo zašto bi u Hrvatskoj čovjek snimao filmove? Gospodarstvo je slabo, kanali financiranja ograničeni, distributeri na cijelom svijetu isti, publika sve siromašnija, novine bez rubrika kulture, a poneke nacionalne televizije toliko bezobrazne da se ne libe odrezati zadnji kadar i odjavnu špicu filma da bi u slot ubacile reklame. Sam šejtan, dalo bi

se zaključiti, i potreba da se i dalje pričaju priče glasom najmoćnije i najkompliciranije umjetničke forme tjeraju ove žene da i dalje snimaju filmove. Producentice koje In&Out predstavlja dio su sve snažnije domaće grupe žena producenata, od doajenki poput Vesne Mort do mladih snaga koje su se ubacile u žrvanj i sigurnom rukom vode produkciju koja je sve življa i kvalitetnija. "Hrvatska proizvodi godišnje 6 do 9 filmova od kojih su barem tri do četiri dobra ili vrlo dobra, Francuska ih proizvodi godišnje 210, od kojih je najviše 15 dobrih ili vrlo dobrih. Po postotku proizvedene kvalitete Hrvatska je daleko iznad Francuske", objašnjava

AKCIJA - IDE Tatjana Aćimović. Koncentrirane i predane, obrazovane i organizirane, entuzijastične i uporne – mogle bi vjerojatno jednako uspješno voditi bilo koju tvrtku. Ipak, evo ih u filmu prostirući se kao neka vrsta profesionalog Istanbula na dva potpuno različita kontinenta: jednom nogom u dubokoj kreativi, drugom u "Excell" tablici. Istodobno moraju govoriti "ne" i same kucati na stotinu vrata da bi se samo jedna otvorila, moraju moći izdržati paniku i predlagati kompromise. Pitate li ih što producent radi, odgovorit će: A što ne radi?!

Kad je Ankica Jurić Tilić, suvlasnica Kinorame, radeći na filmu Daniela

Kušana "Koko i duhovi" odgovarala na to pitanje sedmogodišnjem glumcu, rekla mu je: "Ja sam ovaj film počela raditi još dok si ti bio u mlađoj vrtićkoj grupi i bavit ću se još njime kad kreneš u peti razred." Ovaj posao nije za one koji se brzo umore i kojima pohvale trebaju instantno. "Kad kreneš snimati film, moraš imati glavu koja će to izdržati", reći će Marina Andree Škop koja s Darijom Kulenović-Gudan vodi Studio dim. "Sve treba odsanjati", opisao je jednom svoj posao Jeffrey Katzneberg iz Dramworksa. I – platiti. Kad redatelj viče "ton – ide, akcija – ide", producenticama viču "Faktura!", a od njih

Ankica Jurić Tilić Na filmu radi već dvadesetak godina, 2003. je osnovala produkcijsku kuću Kinorama koja potpisuje više od dvadesetak naslova: od nagrađivanog filma "Crnci", redateljskog dvojca Dević-Jurić, Matanićeve "Majke Asfalta" i "Ćaće", "Šume summarum" Ivana Gorana Viteza, Kušanova "Koka i duhovi" koji uskoro ide u kinodvorane. Članica je udruga Producers Network de Cannes, Producers on the Move 2009. te predsjednica Hrvatske udruge producenata. Voli filmove, piše na stranici njezine produkcijske kuće.

Strast za filmom otkrila sam kad sam shvatila da je rad na filmu uzbudljiva kompilacija svega što mi se sviđa: koktel-akcije, umjetnosti i emocija.

Najveći izazov na početku bio je naučiti kako se nositi sa stresom na najmanje štetan način.

Najvažniju lekciju sam naučila radeći godinama s puno starijim i iskusnijim kolegama.

Biti producent znači imati jako puno strpljenja i znati podjednako i o ljudskoj prirodi i financijama i samome poslu.

Da moram djetetu objasniti čime se bavi filmski producent u Hrvatskoj, rekla bih… Ovo je lagano pitanje: nedavno sam imala prvašića, sedmogodišnjaka, kao glumca u filmu i rekla sam mu: "Ja sam ovaj film počela raditi još dok si ti bio u mlađoj vrtićkoj grupi i bavit ću se još njime kad kreneš u peti razred." Sve mu je odmah bilo jasno.

Sad znam, a nisam znala kad sam krenula raditi prvi film da je na najteža pitanja ipak uvijek bolje

Trebamo snimati filmove o nama.

Kada mi budemo veliki, i naši Êe filmovi biti veÊi

se očekuje da odmah odgovore: "Ide!" Dana Budisavljević, redateljica koja s Olinkom Višticom vodi Hulahop, kaže da na početku nije znala da je od svih filmskih zanimanja producentsko najteže. Na čestu primjedbu površnijih gledatelja kako se ovdje ne rade "veliki" filmovi mirno će odgovoriti kako ne misli da se ovdje trebaju snimati "veliki" filmovi. "Trebaju se snimati filmovi koji govore o nama.

Kad mi budemo veliki, i naši će filmovi biti veći." Dakle, poslovna zajednico, upoznajte prvu ligu ovdašnje filmske produkcije i, ako vas slučajno nazovu, pomozite im da filmovi budu još veći.

Tri osobe koje bih pozvala na večeru su prijatelj, prijatelj i prijatelj.

Inspiriraju me umjetnici čija djela mijenjaju moje svjetonazore i mene kao osobu.

Reći "ne" i križati stavke u budžetu naučila sam na samom početku i nije bilo lako, ali je bilo nužno.

Jedno od pravila kojeg se držim kad radim je da je svaki posao jednako vrijedan i da je svačiji doprinos važan.

Mit o producentima glasi da su puni love.

Taktika koju primjenjujem kad Biti produangažiram ljude u stresnom i cent znači imati emotivno iscrpljujućem poslu puno strpljenja i kakav je naš su ljudske osobine znati podjednako o koje su važnije od ekspertize i ljudskoj prirodi i o imaju prevagu u izboru suradnika. financijama i o Najveće iznenađenje u poslu je poslu kad netko nekoga naglas pohvali, a to je rijetka praksa kod nas.

Konvencionalna mudrost ovo bi smatrala rizičnim, ali spremna sam u projekt u koji vjerujem uložiti doista neograničenu količinu energije i vremena prije nego što je uopće izvjesno da će biti realiziran.

Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda sam sretna što živi i radi u vremenu kada i ja živim i radim – to mi se čini privilegijom.

Raditi s kreativcima znači da doiKad krećete snimati film, morate biti uvjereni da sta nikada nije dosadno, ni u kom smislu. ćete ga i dovršiti.

Pravilo u mojoj/našoj producentskoj kući glasi: Vjernost projektu znači ustrajati i u lošim fazama, svi se moraju međusobno i uvažavati i voljeti; to u krizama se prisjećati što nas je projektu privuklo nije nemoguće, za sada nam ide... i što želimo njime, koju važnu poruku mislimo preTrenutak kad mi se dogodio "aha", bio je kad nijeti i jednako tolerirati drugima pravo na uspone sam dobila prvu bebu i shvatila da su neke stvari i krize. ipak nemjerljivo važnije od nekih drugih. odgovore dati sutra, a ne odmah nakon što su postavljena.

Preporučila bih da pogledate film Cache (Skriveno) Volim raditi s onima koji nikada ne kažu i ne misle "to nije moj posao", nego rade sve što treba, kad treba.

Kad čujem primjedbu kako se ovdje ne snimaju veliki filmovi, pomislim da moramo poraditi na samopoštovanju.

in&out 2011./rujan

27

(case study) Dana Budisavljević Uz Višticu je osnivačica Hulahopa, k tome i montažerka, redateljica i producentica dokumentarnih formata iz Hulahopove košare. Produkcijska savjetnica Svjetskog festivala animiranih filmova. Bila je član najuže organizacijske ekipe Motovun Film Festivala, a 2005. je s Nenadom Puhovskim pokrenula ZagrebDox – najveći regionalni dokumentarni filmski festival.

Strast za filmom otkrila sam slušajući instrumentalnu glazbu i zamišljajući slike koje bi joj dobro pristajale.

Najveći izazov na početku bio je shvatiti kako će izgledati moj filmski život u zemlji bez filmova.

Najvažniju lekciju sam naučila radeći "Godine hrđe" s redateljem Andrejem Korovljevom, kao i na svom debitantskom filmu "Sve pet!"

Biti producent znači biti mađioničar koji s jako malo novaca napravi nešto što će izgledati kao film. ... a da moram djetetu objasniti čime se bavi filmski producent u Hrvatskoj, rekla bih mu da producent čita priče. Kad mu se neka priča sviđa, okupi prijatelje da zajedno naprave film.

Sad znam, ali nisam znala kad sam krenula raditi prvi film da je od svih filmskih zanimanja najteže biti producent.

Preporučila bih da pogledate jednom mjesečno neki film koji nije američki akcijski 3D. Volim raditi s ljudima koji strastveno vole i promišljaju ono što rade.

Anita Juka Diplomirana pravnica, 2003. osniva produkcijsku kuću 4film u kojoj je producentica dokumentranih, igranih, animiranih filmova i drugih medijskih kampanja. Producirala je uspješan i hvaljen dokumentarni film redateljice Ivone Juke "Što sa sobom preko dana" i koproducirala međunarodni omnibus "Neke druge priče".

Strast za filmom otkrila sam prvim odlaskom u kino.

Preporučila bih da pogledate "The Fighter" (u videotekama), "Što sa sobom preko dana?", "Gomorru", "Mystic River", "It’s a Wonderful life" i brojne druge filmove.

Mit o Volim raditi s talenproducentima? tiranim redateljima i Da su debeli, da ostalim talentiranim kradu, ne rade autorima. ništa, da puno Kad krećete snimapričaju i da su ti film, morate imati bogati osiguran budžet.

Vjernost projektu znači biti predan projektu od početka do kraja, a ne zanemariti projekt jer se istodobno radi na 10-ak drugih projekata.

Tri osobe koje bih pozvala na večeru su Cormac McCarthy, Anne Sweeney i George Clooney.

Inspiriraju me inteligentni ljudi.

Mit o producentima glasi da hodaju s glumicama, da su debeli, da kradu, da ne rade ništa, već da samo puno pričaju o tome što sve rade i da su jako bogati.

O. K., mnogi ispunjavaju skoro sve navedeno, ali ovo s glumicama ipak nije istina!

28

Kad čujem primjedbu kako se ovdje ne snimaju "veliki" filmovi, pomislim da se ovdje i ne trebaju snimati "veliki" filmovi. Trebaju se snimati filmovi koji govore o nama. Kad mi budemo veliki, i naši će filmovi biti veći.

Kad krećete snimati film, morate jako paziti na

sla u projektu. U suprotnom ću se potruditi za sve važno reći "da".

Mit o producentima glasi da su bogati računovođe bez kreativnog utjecaja na projekte.

Najveće iznenađenje u poslu je kad shvatite da ima toliko besmislenih prepreka koje nisu nikome od koristi.

Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda se Strast za odmah zanosim kako bi super bilo filmom otkrila raditi neke zajedničke projekte. sam slušajući Raditi s kreativcima znači uvijek instrumentalnu glaznositi tekicu u koju se nešto bu i zamišljajući zapisuje. slike koje bi joj Pravilo u našoj producentskoj pristajale kući glasi: jednom tjedno skuhati ručak za sve u uredu.

Najgori telefonski poziv koji treba obaviti je kad moraš nazivati jer ti netko nije platio mjesecima.

Kako misliti unaprijed? Hodaš, plivaš ili trčiš i vizualiziraš kako želiš da stvari izgledaju.

Kad sam pod stresom, razmimeđuljudske odnose. šljam kako su se u posljednjih milijun godina pet Vjernost projektu znači razumjeti proces stvaranja puta izmjenjivala globalna zatopljenja i ledena i biti strpljiv. doba.

Tri osobe koje bih pozvala na večeru su neki dragi Da imam neograničen budžet, snimila bih gomilu ljudi koje zbog posla prerijetko vidim. (Primjerice, filmskih bajki za djecu i odrasle.

Olinku Višticu.)

Ako ljudi ne budu gledali filmove? Za to nema Inspiriraju me prijatelji, znanost, knjige i planine. bojazni, jedino je pitanje kakve filmove će gledati.

Reći "ne" i križati stavke u budžetu sam naučila: Mislim da se ljudski mozak odmara gledajući Kažem "ne" samo kad mislim da nešto nema smipokretne slike (od vatre u kaminu do filmova).

Konvencionalna mudrost – ovo bih smatrala rizičnim, ali želim producirati prvi hrvatski porno 3D film… ili možda čak 4D? Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda ga svakako angažiram za neki od budućih projekata.

Raditi s kreativcima znači biti kreativan.

Pravilo u našoj producentskoj kući glasi: Uglavnom financiramo filmove privatnim novcem, tj. pomoću vrlo niskog postotka državnog novca.

Kad sam pod stresom, pomolim se.

Da imam neograničen budžet, snimila bih povijesni film.

Ako ljudi ne budu gledali filmove, izgubit će priliku za kulturnim obrazovanjem i stjecanjem novih spoznaja.

Da sam ministar kulture, posebnu bih pozornost bih obratila na financiranje i promociju filmova te tražila jasnu strategiju i rezultate. Iako imamo sve bolje filmove, nažalost rijetko koji hrvatski film ima redovnu kinodistribuciju izvan granica Hrvatske ili regije. Jedina dva filma u posljednje tri godine koji su zaigrali u više od pet stranih zemalja u redovnoj kinodistribuciji su "Neka ostane među nama" redatelja Rajka Grlića i naš omnibus "Neke druge priče" (red. hrvatske priče Ivona Juka, produkcija 4film). Malo se radi na promociji naših redatelja i filmova. Producenti nažalost nisu dovoljno aktivni i spretni u prodaji domaćih filmova i/ili pronalasku World Salesa.

in&out rujan/2011.

Kad kreneš snimati film, moraš imati glavu koja Êe to izdržati... a to nije nimalo lako

Darija Kulenović Gudan Rođena Sarajka koja je s kolegicom Marinom Andree Škop osnovala 2001. produkcijsku kuću Studio dim. Producentica je "Noćnih brodova" Igora Mirkovića, "Tramoplina" Zrinke Matijević Veličan, "Šamara" Nebojše Sljepčevća i Marinina "Sevdaha".

Strast za filmom otkrila sam još u srednjoj školi kad sam s Marinom redovito odlazila na sve filmske projekcije i kazališne predstave u gradu. Već smo tada znale da ćemo se baviti nekim vidom scenske umjetnosti, a s vremenom to se i dogodilo.

Najveći izazov na početku bio je: U ovom poslu svaki dan donosi nove izazove.

Najvažniju lekciju sam naučila radeći naš prvi dugometražni film koji je bio pravi case study.

Proces razvoja i produkcije trajao je tri godine, prošle smo nekoliko europskih radionica, filmskih marketa, prezentacija, a na kraju smo imale četiri koproducenta, podršku raznih, pa i fondova EU. Velik posao za prvijenac!

Biti producent znači svladati prepreke uz puno domišljatosti. … a da moram djetetu objasniti čime se bavi filmski producent rekla bih: "Mama pravi filmove."

Sad znam, a nisam znala kad sam krenula raditi prvi film koliko je to puno posla i koliko je bitno znati odrediti prioritete.

Preporučila bih da pogledate neki domaći naslov, primjerice "72 dana" Danila Šerbedžije.

Volim raditi s prijateljima koji su profesionalci.

Kad čujem primjedbu kako se ovdje ne snimaju veliki filmovi, pomislim kako nije lako snimiti film.

Kad krećete snimati film, morate imati puno živaca te dobar i pouzdan tim ljudi.

Vjernost projektu znači da ste u braku. Predanost uz puno razumijevanja mora uroditi plodnom vezom.

Tri osobe koje bih pozvala na večeru su moj muž Jadranko, Marina i još jedna naša producentica.

Mit o producentima glasi da smo glavni negativci.

Taktika koju primjenjujem kad angažiram ljude je razumijevanje kao osnova dobrih odnosa. Često se s tim istim ljudima vrlo aktivno družite dugo vremena. Bitno je da to druženje bude što ugodnije.

Najveće iznenađenje u poslu je da svaki dan donosi neko novo iznenađenje.

Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda sam vesela i poletna. Kao u zoru kad se budi novi dan s novim izazovima.

Raditi s kreativcima znači da nema monotonije.

Pravila u našoj producentskoj kući glase: Pošteno i prema pravilima.

Najgori telefonski poziv koji treba obaviti? Često se dogodi da nam financijski uvjeti diktiraju da nudimo manje honorare od očekivanih. To su teški pozivi ma kako nužni Vjernost bili. Iako se trudim takve razgovore obavljati projektu znači uživo, katkad to nije moguće. da ste u braku.

Predanost uz puno Kako misliti unaprijed? Rodite se kao prorazumijevanja urodi ducentica.

Kad sam pod stresom, odem na vikendicu plodnom vezom i bavim se vrtom i cvijećem, zagrlim svoju kćer, čitam...

Inspiriraju me pozitivni i inteligentni ljudi.

Da imam neograničen budžet, snimila bih optiReći "ne" i križati stavke u budžetu naučila mističan fantasy film koji veliča ljudske pozitivne sam... To je kao kada odgajate dijete. Dijete želi osobine. S ostatkom novca bih učinila neko dobro sve na svijetu, a vi ste ta odgovorna osoba koja djelo. mora postaviti granice. "Ne" i križanje stavki samo Ako ljudi ne budu gledali filmove… Vjerujem da su usmjeravanje za boljitak projekta. do toga neće doći.

Jedno od pravila koje se držim kad radim je da svi Da sam ministar kulture ili ravnatelj HRT-a, dala na kraju moraju biti zadovoljni. bih ostavku i bila producentica filmova.

Olinka Vištica Osnivačica Hulahopa, suautorica umjetničkog projekta Muzej prekinutih veza, producentica kratkih filmskih formi iz Hulahopove košare te glavna producentica Svjetskog festivala animiranog filma Animafest Zagreb.

Strast za filmom otkrila sam u mraku Accatonea, pariške kinodvorane. Bila sam sama.

Najveći izazov na početku bio je od silnog zanosa shvatiti što zapravo želim raditi. Još se nisam u potpunosti obračunala s tim izazovom.

Biti producent znači biti poput Sizifa, pun razumijevanja poput geštalt psihologa i pomalo entuzijastičan i lud poput pacijenta spomenutog psihologa. ... a da moram djetetu objasniti Strast za čime se bavi filmski producent u filmom otkrila Hrvatskoj, rekla bih... sam u mraku Okupila bih djecu u dvorištu u jedne pariške subotu popodne. Posudila bih kinodvorane. neki telefon ili fotoaparat za sniBila sam sama manje, investirala 50 kn i s njima napravila film. Priznat ću da me na takav odgovor potaknula priča drage prijateljice čija nećakinja je uz njezinu pomoć realizirala film u dvorištu. Film se zove "Djeca protiv otmičara".

Preporučila bih da pogledate novi film Terenca Malicka jer to želim i ja. Nikako da stignem u kino.

Volim raditi s ljudima koji su strastveni i iskreni u onom što rade. Duhovitost je prednost, ali ne i uvjet.

Kad čujem primjedbu kako se ovdje ne snimaju veliki filmovi, pomislim da mi je dosta velikih zgrada, velikih pot-

hvata, velikih vojskovođa, velikih koncerata, velikih frajera, velikih festivala, velikih filmova. Filmska povijest puna je minijatura kojima se divim.

Vjernost projektu znači isto što i vjernost nekoj osobi.

Tri osobe koje bih pozvala na večeru: Jonathana Franzena i braću Cohen.

Reći "ne" i križati stavke u budžetu sam naučila... Često ne znam reći "ne" ni samoj sebi. Takve odluke najčešće donosim s Danom. Dva "ne" mi je lakše provesti od jednog.

Jedno od pravila kojeg se držim kad radim dalo bi se sažeti u mudru rečenicu jednog inženjera iz splitskog škvera. Prepričao mi ju je prijatelj koji se tamo nakratko zaposlio: “Nemoj držat u prsi i siti se da smo svakog završili!”

Mit o producentima glasi da su to uvijek muškarci koji znaju s lovom.

Taktika koju primjenjujem kad angažiram ljude su intuicija i povjerenje.

Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda pomislim da bi bilo divno raditi na nekom projektu zajedno. U scenarista, ako je zgodan, možda se i zaljubim... onako platonski.

Raditi s kreativcima znači biti kreativac bez ega.

Najgori telefonski pozivi su pozivi ljudima koji trebaju ispoštovati obveze prema projektu koji smo odavno realizirali i isporučili. Užasna mi je ta apsurdna pozicija “molitelja” kada svoj posao zapravo profesionalno i savjesno obavljamo.

Kad sam pod stresom, obično nema mora u blizini. Odem se utopiti u kloru nekog od zagrebačkih bazena. Nakon 2 km svijet izgleda bolje.

in&out 2011./rujan

29

(case study) Nakon što je diplomirana na odsjeku montaže na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, s Darijom Kulenović Gudan osniva Studio dim. Potpisuje režiju dugometražnoga dokumentarnog filma "Sevdah".

Strast za filmom otkrila sam i otkrivam svaki put kad pogledam neki dobar film.

Najveći izazov na početku bio je upisati Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu i raditi acetonske pikštele na montažnom stolu.

Najvažniju lekciju sam naučila radeći s Darijom Kulenović Gudan s kojom sam i stvorila našu produkcijsku kuću Studio dim. Različitosti koje imamo u karakterima su nas naučile prihvaćati i razumjeti ono što je drukčije. Jedino tako možemo biti u mogućnosti supervizirati cijelom brigadom različitih ljudi koji rade na filmu.

Biti producent znači biti roditelj (mama ili tata) projekta. Onaj drugi roditelj je redatelj/ica.

Sad znam, a nisam znala kad sam krenula raditi prvi film da moram još toliko toga naučiti.

Preporučila bih da pogledate "Ajami", "Wasp", "Headless Woman", "Leap Year".

Volim raditi s ljudima od kojih mogu učiti.

Kad čujem primjedbu kako se ovdje ne snimaju

veliki filmovi, pomislim da sigurno budu od iduće godine kad se uvode porezni poticaji na snimanje u Hrvatskoj.

Kad krećete snimati film, morate imati glavu koja to može izdržati.

Inspiriraju me ljudi od kojih učim.

Reći "ne" i križati stavke u budžetu sam nauči-

Najveći izazov na početku mi je bio raditi acetonske pikštele na montažnom stroju

la... To učim svakodnevno i još nisam naučila.

Jedno od pravila kojeg se držim kad radim je pedantnost (što se ne bi moglo zaključiti kada se pogleda moj radni stol).

Mit o producentima glasi da su tu isključivo da skupe novce i organiziraju snimanje.

Taktika koju primjenjujem kad angažiram ljude je da angažiramo kreativce kojima će odgovarati priroda projekta.

Najveće iznenađenje u poslu je kad se projekt napravi bez ikakvih poteškoća.

Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda sam sretna.

Raditi s kreativcima znači biti bogatiji svakim danom.

Pravilo u našoj producentskoj kući glasi da moral mora biti na prvome mjestu.

Najgori telefonski poziv koji treba obaviti?

Ovaj časopis nema toliko stranica da nabrojim sve svoje frustracije s telefonskim pozivima.

Kako misliti unaprijed? Iskustvo nas uči da predvidimo modele ponašanja ljudi i što bi se sve moglo dogoditi u određenim situacijama.

Za početak, trudimo se uvijek biti spremne na najgore.

Kad sam pod stresom, razgovaram s Darijom.

Da imam neograničen budžet, snimila bih svoje sretno i nasmijano lice iphoneom i poslala ga ljudima koje volim. A onda bih razmislila što bih s lovom.

Ako ljudi više ne budu gledali filmove, ja ću ih raditi za one koji ih budu gledali.

Da sam ministar kulture ili ravnatelj HRT-a, otišla bih u prijevremenu mirovinu..

Fotolia

Marina Andree Škop

Napomena: Darija Kulenović Gudan i Marina Andree Škop iz Studija dim producentice su dokumentarnog filma "Photoshop" autorice ovog teksta.

Tanja Aćimović

Diplomirala je teatrologiju na Sorbonni, članica je Europske filmske akademije, Hrvatske udruge producenata i Europske dokumentarne mreže.

Producirala, među ostalim, filmove "Hrabro i na rezultat" i "Moram spavat anđele" redatelja Dejana Aćimovića, a na filmu "Grbavica" Jasmile Žbanić bila je direktorica filma. Dio je radne skupine HAVC-a koja je izradila nacionalni program razvoja audiovizualnog stvaralaštva i industrije koji se tiče osiguravanja sustava poreznih olakšica za inozemne produkcije.

Strast za filmom otkrila sam jako davno. Strast je ostala, samo je čarolija nekako promijenila oblik.

Najveći izazov na početku bio je učiti govoriti o umjetnosti ljudima kojima je ona strana te o uvjetima realnosti ljudima koji nemaju razvijen osjećaj za konkretan svijet.

Najvažniju lekciju sam naučila od ljudi koje sama ne bih nikada izabrala za suradnike.

Biti producent znači jednako obožavati filmsku umjetnost, stalno imati na umu da je film industrija i voljeti rad s ljudima.

Da moram djetetu objasniti čime se bavi filmski producent u Hrvatskoj, potrudila bih se usporediti to s gradnjom kule ili zamka (pokušala sam s kućom pa sam vidjela da zamak bolje pali). Usporedim ga s onim što osigurava, čime će se graditi, okuplja graditelje, tko nadgleda gradnju i osigurava da se zna o njemu i da ga se što više vidi.

Sad znam, a nisam znala kad sam krenula raditi prvi film da je networking najvažnija institucija kraja prošlog i početka ovog stoljeća.

Preporučila bih da pogledate ponovno sve filmove Inspiriraju koje ste voljeli kad ste bili me filmski djedjeca. latnici koji iza sebe Volim raditi s ljudima koji imaju po 40 filmorazmišljaju samostalno, a va, ali i dalje dječju djeluju timski. upornost

30

Hrvatska godišnje proizvodi 6 do 9 filmova od kojih su 3 do 4 (vrlo) dobra.

Bolji smo od Francuza!

Kad čujem primjedbu kako se ovdje ne snimaju veliki filmovi, kažem da Hrvatska proizvodi godišnje 6 do 9 filmova od kojih barem 3-4 dobra ili vrlo dobra, Francuska 210-220 od kojih 10-15 dobrih ili vrlo dobrih. Po postotku proizvedene kvalitete Hrvatska je daleko iznad Francuske.

Kad krećete snimati film, morate imati zatvorenu financijsku konstrukciju i vrijedne suradnike.

Inspiriraju me filmski djelatnici koji iza sebe imaju po 40 filmova i više, ali i dalje s dječjom znatiželjom stoje i prate upute redatelja glumcima na setu.

Reći "ne" i križati stavke u budžetu sam naučila… Nastojim ne križati, nego nekako što bolje predviđati.

in&out rujan/2011.

"Ne" je u mom rječniku češće "nismo u mogućnosti".

Jedno od pravila kojeg se držim kad radim je da ne angažiram prijatelje. Među suradnicima sam stekla prijatelje, to je nešto drugo.

Mit o producentima glasi da je posao producenta muški posao.

Taktika koju primjenjujem kad angažiram ljude je da vodim računa da autori i voditelji sektora predlažu i biraju svoje suradnike.

Kad upoznam zanimljivog redatelja, scenarista, glumca, onda poželim raditi s njima. To nekako uvijek i nastojim dati do znanja.

Pravilo u mojoj/našoj producentskoj kući glasi: Scenariji se pišu prema konkretnim glumcima.

Najgore što se može dogoditi filmu je glumac "s figom u džepu". Volimo one jako izravne i malo "pomaknute" suradnike.

Kad sam pod stresom, provodim vrijeme s ljudima s kojima se ugodno osjećam. U mom slučaju i blizina mora ili vode uvijek nosi sa sobom mir.

(istraživanJe)

LJEPOTA SE ISPLATI Piše: MAJDA ŽUJO/vlm

fotografije: fotolia

Ma koliko nas cijeli život učili da izgled nije bitan, novija istraživanja pokazuju upravo suprotno. Koliko ljepota utječe na sreću i (financijski) ugodniji život? Čini se podosta. Pa ako želite biti uspješni, poradite na svom erotskom kapitalu

Z

amislite da na razgovoru za posao imate dva kandidata istog spola, njihov životopis je jednako dobar i dobro su odradili intervju. No ne možete ne primijetiti da je jedan (ili jedna) od njih prilično zgodan, a onaj drugi baš i nije najljepši. Hoće li njihov izgled utjecati na odluku koga ćete zaposliti? Iako će se mnogi naglas zakleti da izgled ne bi utjecao na tu odluku, većina će odlučiti upravo na temelju izgleda. Koliko god se uvjeravali i uvjeravali druge da izgled u poslu nije bitan, istraživanja su pokazala upravo suprotno. I ne samo da je izgled bitan pri zapošljavanju već se pokazalo da lijepi ljudi zarađuju više nego oni prosječna izgleda, da ne kažemo ružni.

Koliko ljepota utječe ne sreću i financijski ugodan život godinama pokušavaju utvrditi znanstvenici, a povezanost između ljepote i uspjeha istražuje i Daniel Hamermesh, profesor sa Sveučilišta u Teksasu. Osim što je došao do zaključka da zgodniji ljudi bolje zarađuju, zaključio je i da bi, ako je riječ o istim kvalitetama kandidata, zaposliti in&out 2011./rujan

31

(istraživanJe) nekoga tko je ljepši čak bila legitimna poslovna strategija. Naime, Hamermesh je ustvrdio da lijepi ljudi donose više prihoda svojim poslodavcima. Njegova studija među nizozemskim oglašivačkim tvrtkama pokazala je da tvrtke koje imaju ljepše rukovoditelje imaju i veće prihode. Osim toga došao je i do zaključka da su najuspješniji studenti prava ujedno i najatraktivniji izgledom te da su odvjetnici u privatnim tvrtkama mnogo zgodniji od onih koji su zaposleni u državnim uredima.

Hamermesh je još prije deset godina proveo niz istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi koja su pokazala da, kada se sve zbroji, ružniji ljudi manje zarađuju od prosječnih, dok oni lijepi zarađuju više od prosjeka. Ružniji muškarci u SAD-u imaju čak devet posto manju plaću, dok oni lijepi u prosjeku zarađuju pet posto više.

Unatoč predrasudama da je izgled presudniji u žena istraživanja pokazuju da su one nešto manje pogođene od muškaraca. One manje lijepe zarađuju šest posto manje od prosjeka, dok lijepe zarađuju četiri posto više. U Kini je taj postotak čak i veći pa će ružniji ljudi biti potplaćeni za čak 25 do 31 posto, dok će oni zgodniji zaraditi od 3 do 10 posto više. Ni u Velikoj Britaniji manje zgodni nemaju sreće pa muškarci zarađuju 18, a žene 11 posto manje, dok lijepi zarađuju jedan posto više.

80 posto ispitanika smatra da se isplati ulagati u izgled

20 posto ispitanika pristalo bi na kirurški zahvat ako bi to utjecalo na karijeru

JOŠ AKO STE INTELIGENTNI...

Općenito, na tržištu rada izgled ima veći utjecaj na zaradu nego edukacija iako se može reći da je inteligencija i dalje cjenjenija od izgleda. Ne samo da je ljepota poželjna u zanimanjima u kojima se to i očekuje, poput šoubiznisa, ili odnosa s potrošačima, već je postala poželjna i u nekim zanimanjima gdje se to ne bi očekivalo, poput ekonomije, prava, politike ili sporta. Zgodniji političari lakše dobivaju na izborima, ljepši sportaši su popularniji i dodatno zarađuju kao zaštitna lica mnogih kompanija, ekonomisti lakše sklapaju poslove, a pravnici lakše dolaze do klijenata, pa i lakše dobivaju parnice.

Ma koliko nas cijeli život učili da nije bitan, izgled je ipak postao erotski kapital kojem će i oni koji za njega do sada nisu marili morati pridati više pozornosti ako žele uspjeti.

Fenomenom erotskoga kapitala bavila se i Catherine Hakim koja je u svojoj knjizi "Medeni novac: moć erotskoga kapitala" iznijela niz znanstvenih istraživanja koja dokazuju da atraktivniji ljudi imaju veće šanse za uspjeh u životu. Hakim u njoj tvrdi da je erotski kapital podcijenjen u odnosu na ekonomski (što imate), ljudski (što znate) i socijalni (koga znate). Čak ide toliko daleko tvrdeći da je, ako se erotski kapital zanemari, uzaludan trud na svim ostalim područjima, od obrazovanja, rada preko etičnosti do točnosti. Ona erotski kapital definira kao mješavinu fizičkih i socijalnih atributa koji uključuju ljepotu, seksualnu privlačnost, osobnu prezentaciju, društvene vještine, živost i seksualnu kompetenciju, a tvrdi da su ljudi koji po-

32

in&out 2011./rujan

Sudski procesi Koliko se daleko otišlo u diskriminaciji manje lijepih i povlašćivanju onih ljepših pokazuje i činjenica da su u Americi pokrenute mnoge sudske parnice protiv diskriminacije na temelju izgleda. Ljepota je, čini se, postala jednako diskriminirajući faktor kao i rasa, nacionalnost ili invalidnost. Stoga Hamermesh u svojoj knjizi “Ljepota se isplati” sugerira da neprivlačni ljudi zaslužuju zakonsku zaštitu.

“Moje istraživanje pokazuje kako vam dobar izgled pomaže da zaradite više novca, pronađete supruga koji više zarađuje i dobijete bolje ugovore. Nema zato puno razloga da ne štitimo ružne osobe manje od invalida, Afroamerikanaca, rasnih i vjerskih manjina”, tvrdi Hamermesh. Također Hamermesh inzistira da bi diskriminacija na temelju izgleda trebala biti zakonski regulirana i zabranjena jer takva praksa limitira prava osobe na jednake mogućnosti, potiče podčinjenost osoba neprivlačnih karakteristika, uključujući i pretilost. No ljepota je ipak u očima promatrača pa s obzirom na to da ružnoću nije lako definirati kao rasu ili spol, takav će zakon biti teško provesti.

sjeduju te kvalitete, osim što su uspješniji, i malo inteligentniji.

“Dokazano je da nečija pojava ima velik utjecaj na obrazovanje i zaradu. Atraktivni ljudi su uvjerljiviji, imaju bolje socijalne vještine i šarm. Oni više privlače i klijente i kupce, dobivaju više posla, a time i više novca”, tvrdi Hakim dodajući kako ljudi s erotskim kapitalom jednako privlače pozornost oba spola.

KOD KUĆE JE (NAJ)LJEPŠE

A da su ljepši ljudi uspješniji i bolje plaćeni ne pokazuju samo istraživanja provedena u svijetu, već i u nas. Internetski portal Posao.hr proveo je početkom godine jedno takvo istraživanje i među 944 ispitanika pokušao doznati je li fizički izgled prednost prilikom dobivanja posla i u komunikaciji s nadređenima. Pokazalo se da čak 80 posto ispitanika smatra da se isplati ulagati u vlastiti izgled na radnome mjestu, dok samo četiri posto dotjerivanju ne posvećuje nikakvu pozornost. Osim toga čak 79 posto ispitanika smatra da su osobe ugodne fizičke vanjštine u prednosti u odnosu na ostale u poslovnom okruženju, a trećina ih je primijetila da fizički izgled ima utjecaja i na prihode. Istraživanje je pokazalo i da se 68 posto ispitanika voli uređivati za odlazak na posao, dok ih 18 posto to radi samo zato što mora, a samo devet posto uređivanju ne pridaje nikakvu važnost.

Zanimljivo je da bi se 50 posto ispitanika u istraživanju odlučilo za neki kozmetički tretman radi poboljšanja i razvoja svoje karijere, dok

(istraživane) bi njih 20 posto pristalo i na kirurški zahvat. Da je izgled u poslu postao bitan i hrvatskim menadžerima, a ne samo pjevačima ili glumcima, govori i činjenica da poslovni ljudi čine velik dio klijentele mnogih poliklinika koje se bave estetskom kirurgijom.

“Izgled je neminovno jedan od ključnih faktora za uspjeh u većini životnih situacija, pa tako i u poslovnom aspektu. Prije svega izgled je jedna od glavnih karika prilikom uspostavljanja prvoga kontakta. Ljudi koji se kreću u poslovnim krugovima su i te kako svjesni toga tako da posebno puno ulažu u njegovo poboljšanje”, tvrdi Dinko Tončić, estetski kirurg Poliklinike "Tončić", poslovnjaci se, dodaje, zato najčešće podvrgavaju estetskim korekcijama noseva, ušiju, kapaka, grudi, liposukcijama te tretmanima pomlađivanja Botoxom, hijaluronskom kiselinom i slično.

“Riječ je o korektivnim zahvatima koji su vrlo efektni te se u okviru naše poliklinike izvode uz visok postotak uspješnosti, što većina ljudi prepoznaje te se ne ustručava podvrgnuti nekom od njih”, kaže Tončić.

Za takve se zahvate uglavnom odlučuju kada postoje nedostaci u izgledu koji se ne mogu adekvatno i uspješno riješiti bez estetskoga kirurškog zahvata.

"Stručna i šira javnost danas je vrlo dobro upućena u probleme koji se mogu rješavati pomoću estetskih kirurških zahvata tako da pacijenti na pregled i dogovor za operaciju dolaze već izvrsno upućeni u rješavanje svog problema. Najčešće se tu radi o prevelikom nosu s 'kvrgicom' te o želji za ljepšim i nježnijim profilom, o odstojećim ušima, 'vrećicama' u području donjih kapaka, jače izraženoj mimici gornje trećine lica i slično. Tu su dakako i zahvati pomlađivanja kao što su duboki, medicinski kemijski peeling te duboka dermoabrazija kojima se korigiraju fine bore na licu, grublji ten i koža oštećena ožiljcima od akni", opisuje Tončić ne otkrivajući iz kojih branši najčešće dolaze oni željni ljepšeg izgleda koji će im možda pomoći i u poslu. "Općenito ne ulazimo u pacijentove profesionalne aktivnosti te na taj način nastojimo apsolutno zajamčiti njihovu diskreciju i fokusirati se na medicinski i estetski dio problema", kaže Tončić.

Ipak, žene prednjače u estetskim zahvatima, no nije zanemarivo ni 30 do 40 posto muške populacije koja se odlučuje za njih.

18 posto muškaraca u Engleskoj zarađuje manje jer nisu dovoljno lijepi

in&out 2011./rujan

33

34

in&out ožujak/2011.

lanvin

Nova

gucci

john richmond

Odijelo, košulja, prsluk, kravata... u najortodoksnijoj varijanti igla na kravati i maramica u boji košulje koja viri iz džepića sakoa – formula je klasičnog, poslovnog odijela koja se ove sezone BEZ KRAVATE & S KRAVATOM “izvodi” sa svim svojim elementima.

ONDetalji su možda nepoznanice, no nije ih U neprestanom traganju što bolteško definirati.

Gucci za svojeg muškarca jomvidi ravnotežom između formalnog Roda kao svojevrsnu reinkarnaciju i neformalnog kakovjerno bi stvorili Stewarta: sako prati sliku liniju tijela, savršenoga urbanog muškarca kreatori tanka kravata i decentno obojena košulja ove– sezone i košulje guraju u novomkravate tisućljeću on ima torbuu drugi i bez grižnje savjestiali kojaplan može bitipuno različitog formata, mijenjaju rol-ovratnikom, se nosiihu majicama ruci i ima sprepoznatljiv logo. (polu)dolčevitama, pletenim ilidirektor običnimte Danielle Cavalli, umjetnički majicama.

Okorijelu rokersku dušu odijelo “okomodne kuće, predlaže trodijelno vanu” u poslovni John Richmond inspirirajući se svijet očevim kreacijama iz 70otkriva kroz dijaboličko oko Marilyna ih godina prošlog stoljeća.

Alessandro Mansona koje viri iza savršeno krojenoga Sartori novoj silueti daje “zagađenu” sivu poslovnog sivog odijela.

I poznati fran-skriva boju, a Lanvin na svojim odijelima cuski div (Hermes) pokleknuo i zamigumbe, ali i pogled vlasnikajepod širokim jenio košulju za rol-ovratnik i/ili šal, obodom šešira pa se pitamo nije što li taj je učinio i Daniele Cavalli, te jekako poručio muškarac “pao na zemlju” nam je dadavno je zapravo Cavallijev muškarac druga opjevao David Bowie. polovica Cavallijeve žene.

ONA Gdje još tako zorno žene mogu pokazati svoju želju za ravnopravnošću sa suprotnim spolom ako ne u modi?

Uredi i dvorane za sastanke odavno su postale najpoželjnije piste na kojima žene mogu dokazati da se granice među spolovima polagano, ali sigurno brišu. I toga se ne treba stidjeti, poručuju dizajneri ovosezonskim “revivalom” muškog stila koji će najlakše oživjeti baš kroz odjevni predmet na koji muškarci polažu primat – odijelo. Još je slavna francuska dizajnerica Coco Chanel rado odijevala muško odijelo i kravatu šokirajući javnost svojom hrabrošću. Jean Paul Gaultier naglasio je mušku snagu nježnijeg spola sjajnom kožom, dok se Krizia poigrava minimalističkim i androgenim stilom koji

cavalli

cavalli

ON

paul smith

cavalli

zegna

(moda)

Spoj elegancije i ženstvenosti doista nije lako postići u odjevnom predmetu koji je u originalu “vlasništvo” jačeg spola. Ove su sezone kreatori odgovor pokušali pronaći u retrostilovima fokusiranim prije svega u četrdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća koji će odlično odraditi dnevnu poslovnu šihtu. Sjajni i svjetlucavi materijali očigledno su opčinili/zabljesnuli ovosezonske kreacije (kreatore) što im je odlično poslužilo da “dosadnu” klasiku pretvore u atraktivnu kreaciju.

Kod starog lisca Armanija crno poslovno odijelo protkano je satenskim (ili svilenim) prugicama u jednoj varijanti. U drugoj, sako "glumi" tuniku. Zato se Gaultier igra muškim dvorednim kopčanjem a ne treba zanemariti ni dobri stari tvid, omiljenu jesensko-zimsku tkaninu, kod Blugirla u pepito varijanti.

MABILLE

JEAN PAUL GAULTIER

GIORGIO ARMANI

klasika

ONA

ROCHAS

pripremila: ana crnkoviĆ foto: pIXSELL, epa

blugirl

giorgio armani

Poslovni look jednostavno je nezamisliv bez ODIJELA. Kakva su ove sezone u modi, 'upitali' smo svjetske dizajnere

john richmond

etro

cavalli

asdaD asdADDfsad

(moda)

Bez kravate

36

in&out rujan/2011.

hermes

hermes

U neprestanom traganju za što boljom ravnotežom između formalnog i neformalnog kako bi stvorili sliku savršenoga urbanog muškarca kreatori ove sezone kravate i košulje guraju u drugi plan i bez puno grižnje savjesti mijenjaju ih majicama s rol-ovratnikom, (polu)dolčevitama, pletenim ili običnim majicama.

Okorijelu rokersku dušu “okovanu” u poslovni svijet John Richmond otkriva kroz dijaboličko oko Marilyna Mansona koje viri iza savršeno krojenoga poslovnog sivog odijela. I poznati francuski div (Hermes) pokleknuo je i zamijenio košulju za rol-ovratnik i/ili šal, što je učinio i Daniele Cavalli, te je poručio da je zapravo Cavallijev muškarac druga polovica Cavallijeve žene.

costume national

ON

krizia

jean paul gaultier

jean paul gaultier

(moda)

& s kravatom

frankie morello

Gdje još tako zorno žene mogu pokazati svoju želju za ravnopravnošću sa suprotnim spolom ako ne u modi? Uredi i dvorane za sastanke odavno su postali najpoželjnije piste na kojima žene mogu dokazati da se granice među spolovima polagano, ali sigurno brišu.

I toga se ne treba stidjeti, poručuju dizajneri ovosezonskim “revivalom” muškog stila koji će najlakše oživjeti baš kroz odjevni predmet na koji muškarci polažu primat – odijelo. Još je slavna francuska dizajnerica Coco Chanel rado odijevala muško odijelo i kravatu šokirajući javnost svojom hrabrošću.

Jean Paul Gaultier naglasio je mušku snagu nježnijeg spola sjajnom kožom, dok se Krizia poigrava minimalističkim i androgenim stilom koji je “ustoličio” još slavni YSL sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

dolce&gabbana

frankie morello

moschino

ONA

in&out ožujak/2011. rujan/2011.

37

38

in&out rujan/2011.

gucci

versace

salvatore ferragamo

Kao što kravata više nije “luksuz” muškaraca, tako boja više nije rezervirana samo za žene.

Ovosezonske muške kolekcije pršte bojama. Od zagasitih, brokatnih jesenskih nijansi koje sazrijevaju iz tople kamel do zagasitocrvene kod Ferragama BEZ KRAVATE KRAVATOM preko ovogodišnje hit-boje&– Sčiste plave kod VersaONflorescentnih nijansi Jil Sander i tople cea pa sve do U neprestanom traganju za što boljom Diorove crvene.

No za sve one muškarce koji sebe ravnotežom između formalnog ipak ne mogu vidjeti u “full-coloru” dizajnerii neforsu osmimalnog kako bi stvorili slikuposlovnu, savršenoga slili barem neki detalj koji(m) će obojiti urbanog muškarca kreatori naizgled ove sezone sivu svakodnevnicu.

Gucci se poigrava neskravate košulje guraju u drugi plan i bez pojivim bojama i na iplavo odijelo podmeće smeđu puno grižnje savjesti mladi mijenjaju ih majicakošulju s ljubičastom kravatom, kreativni direkma sEyan rol-ovratnikom, tor Hugo Bossa Allen ističe (polu)dolčevitama, važnost urbanog i pletenim ili običnim majicama.

Okorijelu samosvjesnog biznismena, i to pomoću dokumenata rokerskuaktovci dušu “okovanu” u poslovni skrivenih u crvenoj koja podsjeća na kofer, Richmond otkriva kroz dijaili je možda svijet riječ oJohn koferu (fotografija na prethodnoj stranici). boličko oko Marilyna Mansona koje viri iza savršeno krojenoga poslovnog sivog odijela. I poznati francuski div (Hermes) pokleknuo je i zamijenio košulju za rol-ovratnik i/ili šal, što je učinio i Daniele Cavalli, te je poručio da je zapravo Cavallijev muškarac druga polovica Cavallijeve žene.

ONA Gdje još tako zorno žene mogu pokazati svoju želju za ravnopravnošću sa suprotnim spolom ako ne u modi? Uredi i dvorane za sastanke odavno su postali najpoželjnije piste na kojima žene mogu dokazati da se granice među spolovima polagano, ali sigurno brišu. I toga se ne treba stidjeti, poručuju dizajneri ovosezonskim “revivalom” muškog stila koji će najlakše oživjeti baš kroz odjevni predmet na koji muškarci polažu primat – odijelo. Još je slavna francuska dizajnerica Coco Chanel rado odijevala muško odijelo i kravatu šokirajući javnost svojom hrabrošću. Jean Paul Gaultier naglasio je mušku snagu nježnijeg spola sjajnom kožom, dok se Krizia poigrava minimalističkim i androgenim stilom koji

(O)bo lanvin

ON

jil sander

dior homme

dolce&gabbana

(moda)

marc jacobs

frankie morello

frankie morello

jean paul gaultier

Dominacija crvene nastavlja se još iz prošle sezone. Suprotno svakoj logici (što nije rijedak slučaj), kad je moda u pitanju, odlazak u crveno isplativa je investicija! Boja koja utjelovljuje putenu ženstvenost, strasnu i hrabru ženu nosi se u cijelom spektru; pomalo fetišistički izgled Frankie Morello namijenio je najhrabrijim damama kombinirajući crvenu kože s crnom košuljom i zlatnim detaljima.

Jean Paul Gaultier poigrao se trendovskim bojama dragulja i na tirkiznu košulju s mašnom dodao ljubičasti sako-frak s crnim satenskim reverom i sve skupa opasao rozim remenom – hrabro! Marc Jacobs svoju oker košulju (isto s mašnom) kombinira s karo printom i tu dnevnu kombinaciju upotpunjuje crvenom lakiranom torbicom. “Total look” magične plave mladog Amerikanca Zaca Posena funkcionirat će u svim prilikama.

jean paul gaultier

zac posen

giorgio armani

moschino

je(no)

ONA

in&out rujan/2011.

39

Fotolia

Kriza srednjih godina = strah od starenja 40

in&out 2011./rujan

(društvo)

Svi (mi) ‘middlescenti’ zapadamo u krize sjetimo li se kako godine prolaze i da su one najbolje (vjerojatno) iza nas.

Je li doista tako i nije li lijepo zapravo biti u društvu Brada Pitta, Monice Belluci i Halle Berry?

P

Piše: Koraljka Dilić

Fotografije: fotolia, Pixsell

ri kraju tridesetih se svi nekako preispitujemo, razmatramo osobna postignuća, jesmo li barem dotakli neke svoje osobne snove, jesmo li se izgubili putem, jesmo li na profesionalnom planu tu gdje želimo biti... Sve je to "normalno". Ali ako se sve češće jutrom budimo nezadovoljni, a u glavi nam bruji pitanje: ma gdje sam bila, što sam radila..., ako nas iznenada muči neko nerazumljivo nezadovoljstvo sobom i svojim životom, gorka spoznaja kako vrijeme brzo prolazi i da ne postajemo ništa mlađi, neprekidno smo zabbrinuti zbog eventualno propuštenih životnih prilika, možda je i nas pogodila kriza srednjih godina!

Krizu srednjih godina najčešće osjećamo u dobi između četrdesete i pedesete godine. Iako smo svi o krizi srednjih godina najčešće čitali u kontekstu iznenadne i hirovite emotivne i psihičke nezrelosti nekog muškarca koji je taman zakoračio u pedesetu pa je preko noći svoj dosadašnji život, brak i stil života izokrenuo naglavačke, odjurio s dvadeset godina mlađom djevojkom npr., kriza srednjih godina podjednako pogađa žene i muškarce. U žena se kriza srednjih godina često počinje odvijati malo prije nego u muškaraca, već oko trideset i pete, a njezin će razlog u većine žena biti ukorijenjen u prolaznosti mladolikog izgleda, promjenama tijela, otkucajem tzv. biološkog sata i prolaznosti mladosti općenito.

U oba slučaja, i u muškaraca i u žena, kriza srednjih godina najčešće izvire iz straha od starenja i osjećaja da su nam one najvažnije faze života završile, da je sve ono lijepo i bitno već za nama.

O adolescentima i ljudima treće životne dobi doista možemo pronaći podosta literature, dok je zapravo vrlo malo napisano o tzv. middlescentima, svima nama koji pripadamo srednjoj životnoj dobi, te također o svim mogućim problemima i promjenama koje nam to životno i starosno razdoblje možda donosi. To je ujedno i čest izvor zabluda i neznanja o tome što se zapravo u ljudskoj psihi i s ljudskim razvojem zbiva u srednjoj životnoj dobi. Svima nam je iz medija poznat pojam krize srednjih godina, ali ne i to što taj pojam zapravo znači.

faza velikih životnih promjena

U srednjoj dobi većina nas, neki snažnije, neki manje, proživljava simptome te famozne krize srednjih godina. To su godine kada pucaju brakovi, odrasla djeca napuštaju roditeljski dom, karijere stagniraju i, kako statistike pokazuju, upravo su u tim godinama ljudi često u situacijama da dobivaju otkaze pa je potom vrlo teško zbog već poodmakle iako tek srednje dobi pronaći novi posao. Ali to je i vrijeme kada ljudi često započinju s novim životnim pravcem, pa tako i u poslu odjednom odluče u potpunosti promijeniti karijeru, krenuti za nekim starim ili novim životnim željama i poslovnim ispunjenjima. Poznato je i da je srednja životna dob razdoblje velikih individualnih različitosti i nerazmjera. Dok jedni u toj dobi tek postaju roditelji, drugi su već možda bake i djedovi. Većina počinje osjećati prve znakove starenja, ali ima i takvih ljudi koji su upravo s četrdeset u top-formi i čini im se da im počinje neko "naj" razdoblje.

Faza koja je toliko bitna, bila dobra ili loša, svakako je faza velikih životnih promjena. Mnogi od nas krizu srednjih godina neće prepoznati sve dok se ne zateknu u nekom konkretnom životnom problemu

in&out 2011./rujan

41

( DRUŠTVO ) situaciji koju teško mogu pratiti. "Kriza može početi naglo, okidač joj može biti i neki teški životni događaj, no može doći i polako, šuljajući se bez nekoga dramatičnog i neočekivanog razloga", tumači psihologinja i psihoterapeutkinja dr. sc. Ana Kandare-Šoljaga, naglašavajući da većina odraslih ljudi doživi neku fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu za vrijeme srednjih godina. "Ta promjena može biti u obliku lošeg braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljiva uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neke osobe dožive simptome promjena vrlo intenzivno, u pravom smislu 'krizu srednjih godina', dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju. Razmišljanja o identitetu, cjelovitosti, duhovnosti, sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, a mnogi to proživljavaju prvi put u životu."

No dobra je vijest da je psihološko prilagođavanje tijekom srednje

Kako si međusobno pomoći?

Obično krizu srednjih godina prvo primijeti partner ili partnerica onoga kojeg je zadesila kriza. Jako je važno prepoznati rane znakove! Ako primijetite da vam je partner često živčan bez razloga, da je permanentno loše volje i da stalno spominje osjećaj manje vrijednosti, da nije ništa u postigao u životu, možda je to upravo početak njegove krize srednjih godina. Što nam je činiti? Važno je da mu pokažete koliko vam znači u životu, koliko vam je i dalje fizički privlačan, koliko ga cijenite. Partneru nastojte uliti samopouzdanje kojim ćete mu pomoći da u svoju svakodnevnicu vrati osjećaj samovrijednosti i osjećaj samopouzdanja. Poticaji su jako bitni ako želite iz potencijalno mučne situacije napraviti ono najbolje i biti podrška! Valja imati na umu činjenicu da pružanjem ruke partneru koji proživljava krizu srednjih godina možda spašavate i sebe jer upravo emotivno-psihološki usponi i padovi koje ljudi proživljavaju u tom razdoblju često ugroze, pa i unište međuljudske odnose koji su građeni niz godina, bilo da je riječ o bračnim ili izvanbračnim zajednicama dvoje ljudi!

žemo sami, pokušamo potražiti pomoć stručnjaka psihologa koji će nas savjetovati kako da što bolje premostimo to razdoblje i iz njega izvučemo najbolje za sebe. Što je to što ćemo najčešće primijetiti kod muškaraca koji se bore s krizom srednjih godina?

prirodan životni period

dobi važno za razvoj naše osobnosti i da su naše životne dvojbe koje su nas iznenada zadesile jednako uobičajene kao i dvojbe u vezi s identitetom jednog adolescenta. "Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti tranzicija srednje dobi nužan je dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće samorazumijevanje i dublje uživanje u životu nego prije", dodatno pojašnjava dr. sc. Ana Kandare-Šoljaga, naglašavajući da sámo razumijevanje procesa životnih promjena koje proživljavamo za svakog pojedinačno ima podjednako veliku važnost kao i naša otvorenost da, ako ne mo-

42

in&out 2011./rujan

Najčešće posežu za nekim hobijima iz mladosti koji im u tom trenutku možda ne pristaju. Počnu se baviti nekim ekstremnim sportom, postanu bajkeri, a pribjegavaju i svakakvim novim metodama kojima žele "zavarati" starost – bojenje kose, neprikladno odijevanje koje je u neskladu s godinama, intenzivan fitness i slično. No muškarci će se češće od žena odvažiti "vratiti" nekim hobijima iz mladosti i možda od njih napraviti novu karijeru. Žene pak nešto manje manifestiraju promjene ponašanja jer se daleko više vrednuju kroz odnose i povezanosti s drugim ljudima u svome životu. Ako se nađu u krizi srednjih godina, one će često procijeniti svoju uspješnost vrednujući se kao žena majka.

Ako smatraju da su završile s odgojem djece, hvatat će priliku da na neki način nadoknade ono što su "žrtvovale" dok su sve podređivale obitelji. Žene koje su zbog obiteljskih obveza zapostavile svoju karijeru napokon će iskoristiti ovo razdoblje da pokušaju nadoknaditi propušteno ili će sada svjesno više vremena uložiti u poslovni napredak, ako

Kriza srednjih godina – bolest ili šansa za novi početak?

Pojam "kriza" često nije odgovarajući kada govorimo o tzv. krizi srednjih godina, kažu psiholozi! Iako je često praćena teškim depresijama i neuračunljivim ponašanjem, također može značiti razdoblje snažnoga osobnog rasta i priliku za novi početak.

Kada ste u četrdesetima, pred vama je još jedan cijeli životni vijek. Postavite sami sebi pitanje što želite i krenite naprijed!

Iskustva pokazuju da će mnogi od nas nakon pomanjkanja samopouzdanja, depresivnih stanja i svih teških trenutaka koji nas mogu zateknuti u krizi srednjih godina doista potražiti svoj novi život. Poželjet će mijenjati odnose s bračnim partnerima, vratiti se na mjesta životnih kompromisa i nadoknaditi propušteno, a žene će često iz krize srednjih godina izaći s novim poslovnim idejama i smislom koje proizlaze iz činjenice da su mnoge zanemarivale svoj poslovni razvoj zbog obiteljskih obveza.

U fazi tzv. krize srednjih godina brojni ljudi uspijevaju ostvariti zapostavljene snove, posvećuju se novim projektima, a statistike pokazuju i to da unatoč trendu mladih i uspješnih srednja životna dob odlučnim i samouvjerenim ljudima nudi doista plodno razdoblje za poslovni uzlet, uz veću vjerojatnost za uspjeh zbog toga što poslovne odluke napokon mogu temeljiti na znanju i iskustvu, a ne na ambicijama bez pokrića!

Ako ništa drugo, činjenica da se nalazite u probranom društvu Hale Berry (45) i Brada Pitta (47) koji su kao 'staro vino' pomoći će vam da se bolje osjećate i shvatite da se nalazite u godinama koje pružaju nebrojene mogućnosti

procijene da su na tom planu zakazale. A nije ni to pravilo! Jer nasuprot stereotipima o muškarcima koji kupuju novi kabrio kako bi u njemu vozikali mlade ljubavnice i žene znaju svoj privatni život i te kako začiniti novim intimnim avanturama i "podivljati"!

Svoj susret s krizom srednjih godina u obitelji ispričala nam je zagrebačka studentica Sanja (19): "Nedavno sam majku uhvatila kako je svoju fotografiju u krajnje provokativnom donjem rublju, MMS-om slala nepoznatom muškarcu. Ne bih to ni vidjela da nisam posegnula za njezinim telefonom, a poruka je bila u 'outboxu'. Posramila sam se što sam uopće vidjela takvo što, a i loše sam reagirala. Izderala sam se na nju a da nisam uopće pitala o čemu se radi. Kanije kada mi je ispričala da se radi o usputnoj aferici s mlađim muškarcem, imala sam još manje razumijevanja za to. Smatram da jednoj zagrebačkoj stomatologinji, obrazovanoj ženi koja je navršila pedeset i tri godine i koja iza sebe ima svjež razvod ne doliči ponašanje napaljene klinke."

Istraživanja nam ne mogu biti puno od pomoći kada govorimo o krizi srednjih godina zato što ih jednostavno nema, ili su vrlo rijetka, a sam doživljaj svakoga od nas tko je prolazi vrlo je individualan, kao i sam ishod Kriza srednjih krize. Među psiholozima godina malo koga koji se bave tim fenomenom postoje i oni koji tvrde da je zaobiđe! kriza srednjih godina zapraKako je uočiti i prepoznati. vo mit, tvrdeći da je zapravo Ako prolazimo krizu srednjih godina, najriječ o izmišljotini jer su sredčešće će nam se prvo događati promjene nje godine razdoblje u kojem koje se vežu za ove simptome: se najtemeljitije stabiliziraju l Nezadovoljstvo samim sobom, osobni ciljevi i vrijednosti i privatnim i poslovnim postiosobnost svakoga od nas te gnućima da je tzv. kriza zapravo samo lS talno introspektivno rezimirapotpuno prirodno životno nje i analiziranje dosadašnjeg razdoblje koje ne treba proživota matrati kao problem niti ga lS tanja nagle i neobjašnjive nazivati krizom. Navijamo bezvoljnosti, apatije i depreza ovu definiciju, bilo da to sije razdoblje nazivamo krizom l Osjećaj neadekvatnosti ili ne! A samopomoć i volja lM anjak interesa za obitelj i da se uravnotežimo bit će dosadašnji posao nam od velike važnosti i mol I znenadna potreba za promjerat ćemo biti strpljivi sami sa nom izgleda sobom. Krenut će nam na lS nažna potreba za promjenom bolje pa ćemo doći u malo životnih navika koje su često bolje stanje, a onda ćemo vezane uz potrebe za promjeopet malo nazadovati, pa nom partnera i uz promjene u stajati i tapkati na mjestu, ali društvenom životu s osviještenim problemom i lN agli porast konzumacije voljom da sve zamke nezadoalkohola voljstva i straha prevladamo, l I mpulzivnost i emocionalna krenut ćemo uzbrdo. I kad nestabilnost navršimo četrdeset i pedeset, trebamo shvatiti da naš život nije završio s mladosti i da pogreške koje smo u životu činili nisu naša prtljaga na putu, već čvrst oslonac za nove početke. Ako krizu odlučimo okrenuti u svoju koristi i shvatimo je kao napornu i zahtjevnu, ali i novu priliku za životne promjene, zasigurno nas čeka nas još puno uspjeha i sreće!

in&out 2011./rujan

43

(zdravlje)

SUPER

VITAMIN D Vitamin D prirodno se sintetizira u tijelu pod utjecajem sunčevih zraka. No, svjesni opasnosti izlaganja suncu sve se više odlučujemo nedostatak vitamina D nadomjestiti uravnoteženom prehranom, bogatom vitaminom D Pripremila: Josipa Ban/vlm Fotografije: Fotolia, pd

Tek u posljednje vrijeme aktualiziraju se sve dobrobiti vitamina koji dobivamo od sunca, vitamina D. Mnoge su njegove dobrobiti, a posljednja istraživanja znanstvenika sa Sveučilišta u Kopenhagenu pokazala su još jednu njegovu važnu ulogu: vitamin D presudan je za aktivaciju imunološke obrane. Unatoč tome što nas se danas svakodnevno bombardira informacijama o štetnosti izlaganja suncu, ono je ipak jako važno za naše zdravlje, evo i zašto.

Vitamin D, koji još nazivamo i vitaminom sunca, tijelo stvara kada sunčeva svjetlost dodiruje kožu. Apsorbiramo ga i iz hrane iako su rijetke namirnice koje ga sadrže. Njegova važnost za zdravlje je neprocjenjiva.

Sprečava osteoporozu, depresiju, rak prostate, rak dojke, utječe na dijabetes i pretilost, poboljšava kognitivne sposobnosti, smanjuje rizik od bolesti srca i krvožilnog sustava, a najnovija istraživanja pokazala su da je presudan i za aktivaciju imunološke obrane.

Vitamin D nužan je za rast i zdravlje kostiju. Pojačava resorpciju kalcija u crijevima, a istodobno omogućava ugradnju kalcija i fosfata u kosti. Zbog toga

se djeci do godine dana preporučuje redovito uzimanje kapi s vitaminom D. Osim toga nedostatak vitamina D može uzrokovati rahitis, odnosno deformaciju kostiju. Također se ljudima starijim od 65 godina vitamin D preporučuje kao dodatak prehrani jer je oslabljena sposobnost njegove sinteze zbog stanjene kože.

Vitamin D je vitamin koji tijelo može samo producirati, uz pomoć UV zraka, i to 80 posto potrebne količine.

Proizvodnja ovisi o površini kože koja je izravno izložena suncu kao i o individualnom pigmentiranju kože.

Tako osobe svjetlije puti manje vremena moraju provesti na suncu kako bi proizvele potrebnu količinu vitamina D u odnosu na osobe tamnije puti. Zbog toga je teško odrediti potrebnu dnevnu količinu vitamina, no općenito se preporu'KORIST' čuje pet do deset mi... vitamina D (i krograma na dan. kalcija) upravo je u mlijeku obogaćeLiječnici i nutrinom vitaminom D cionisti ustvrdili su kako bi se povećanjem dnevnog unosa vitamina D mogla smanjiti učestalost, u nedostatku tog vitamina, karakterističnih bolesti, ali i troškovi liječenja, te bi se mogao produljiti životni vijek.

Preporuka je konzumacija nadomjestaka i hrane obogaćene vitaminom D, a posebno mlijeka.

44

in&out rujan/2011.

VAŽNO JE ZNATI

1.

Zrake sunca, iz kojih koža stvara vitamin D, ne mogu proći kroza staklo. Zbog toga kada se nalazite u kući, uredu ili autu vaša koža ne stvara vitamin D. Nedostatak vitamina D najčešći je razlog osteoporoze, koja danas u epidemijskim razmjerima podjednako “pogađa” i žene i muškarce. Procjenjuje se da osteoporoza zahvaća oko 8 do 10 posto svjetske populacije.

Sve je više znanstvenih dokaza da bi preporučeni unos vitamina D trebao iznositi i do 2000 IJ na dan Nije moguće “predozirati” se vitaminom D. Jedino pravilna i uravnotežena prehrana osigurat će dovoljnu količinu tog supervitamina Ljudi tamne kože trebaju se 20-30 puta više sunčati da bi dobili jednaku količinu vitamina D kao i ljudi bijele kože.

Upravo je zbog toga rak prostate toliko proširen među crncima. Što ste udaljeniji od ekvadora, to je potreba izlaganja suncu veća Čak i slabe kreme za sunčanje (SPF 8) blokiraju stvaranje vitamina D za 95 posto.

2.

3.

4.

5.

6.

RIJEČ STRUČNJAKA Prva asocijacija na vitamin D su čvrste kosti i prevencija osteoporoze, međutim novija istraživanja pokazuju da vitamin D ima puno veću važnost od one koja mu se prije pridavala.

Pokazalo se da vitamin D ima ulogu i u prevenciji karcinoma i dijabetesa, a najnovija istraživanja povezuju ga i s poboljšanjem kognitivnih sposobnosti te smanjenjem rizika od kroničnog umora i boli.

Preporuke su da se dnevni unos dr. sc. Darija vitamina D treba kretati između 200 Vranešić-Bender, i 600 IJ, pri čemu trudnice trebaju nutricionistkinja biti oprezne s unosom. U posljednje je pak vrijeme sve više znanstvenih dokaza koji ukazuju da se njegove dnevne vrijednosti trebaju kretati čak i 2000 IJ. Stoga je adekvatan status vitamina D vrlo aktualna tema jer se smatra da su sadašnje preporuke vjerojatno preniske te da velik broj ljudi ima nedovoljnu razinu cirkulirajućeg vitamina D. Sunčeve zrake potiču sintezu vitamina D u koži i dovoljno je 10-15 min sunčati lice i ruke nekoliko puta tjedno da bi se postigla adekvatna sinteza vitamina D. Premalen unos vitamina D, ili njegov nedostatak, povezan je s više kroničnih poremećaja, od osteoporoze do dijabetesa tipa 1, pa čak i s karcinomom. Također može povećati rizik od vaginalnih infekcija u trudnica, ali i povećati rizik od depresije.

in&out 2011./rujan

45

(gastro)

Udru탑enim snagama do

uspjeha

46

in&out rujan/2011.

(gastro) Iako su im mnogi pretkazivali neuspjeh, a neki se čak i kladili na to, dvojica osječkih entuzijasta upustila su se u rizičan posao otvaranja gastronomskih objekata u Osijeku. Posao je krenuo, a slavonska prijestolnica dobila je atraktivna mjesta za uživanje u hrani i lijepom ambijentu

Piše: Marija Birtić/VLM Fotografije: Marko Mrkonjić/PXL, Vjeran Vidaković

Nema teorije da to uspije, govorili su jedni. "Vi ste ludi", govorili su drugi. "Pa to je osuđeno na propast", odmahivali su rukom treći. Tako je 2005. glasilo mišljenje većine prijatelja i poznanika Dalibora Borote i Krešimira Kune o njihovoj ideji da pokraj benzinske crpke otvore restoran. Jedna skupina istomišljenika u siguran fijasko budućeg restorana čak je otvorila i kladionicu. Naime, bili su sigurni da će propasti, samo se nisu mogli složiti koliko brzo.

No osječki restoran Karaka ne samo da je opstao nego je postao jedan od vodećih restorana u gradu, a Boroti i Kuni je uspjelo, što malo kome uspije, stvoriti ugođaj i ponudu koja okuplja sve skupine gostiju na jednome mjestu. Tako je u Karaki uobičajeno za jednim stolom vidjeti nekoga tko je ležerno odjeven skočio na užinu, za drugim stolom skupinu poslovnjaka, a za trećim obitelj.

Kako su Borota i Kuna uopće došli na tu ideju? Naime, Borota je dugo vremena radio u poznatom restoranu Plavi podrum. Uz posao je završio Ekonomski fakultet u Osijeku pa je, nakon što je odlučio ostati u ugostiteljstvu, počeo tražiti lokaciju kako bi se osamostalio i otvorio vlastiti restoran.

PRST SUDBINE

Kuna je s druge strane dotad već bio poznat kao poduzetnik koji postavlja nove standarde u osječkom ugostiteljstvu, a lokaciju na benzinskoj već je prethodno snimio i tu zamislio restoran. Kako ga nitko živ nije podržavao, vagao je što učiniti pa je prostor u međuvremenu iznajmljen. Sasvim slučajno (ili je to bio prst sudbine) Borota i Kuna su se u to vrijeme upoznali, shvatili da se vrlo dobro nadopunjuju i znanjima i razmišljanjima te odlučili zajedno ući u posao kao ravnopravni partneri. Budući da je tvrtka koja im je iznajmila prostor ispred nosa ubrzo propala, činilo se kao Dalibor Borota (lijevo) i Krešimir Kuna (desno) svojim objektima stvorili su ponudu koja okuplja sve skupine gostiju na jednome mjestu

Ako ste na (službenom) putu u Osijeku

Karaka se nalazi na križanju Divaltove i Trpimirove, dviju najprometnijih osječkih ulica koje su ujedno i vrlo blizu izlaska na obilaznicu koja vodi na autocestu. Četrdesetak parkirališnih mjesta je često bitan kriterij za poslovnjake koji nisu iz Osijeka, koji nakon poslovnog ručka uglavnom sjedaju u auto i žele što prije izaći na autocestu. Stoga, kako vrijeme prolazi, Karaka privlači sve više gostiju koji su poslovno ili turistički u Osijeku jer ju je vrlo lako pronaći. Ovaj restoran izgrađen je od staklenih stijena koji daju određen osjećaj otvorenosti.

Budući da se nije riječ o slow food restoranu, lokacija neposredno uz cestu daje gostima ugođaj dodatne dinamike. Moderno uređen, u zatvorenom dijelu može primiti 80 gostiju, a na terasi koja se tijekom zimskog razdoblja zatvara još 60. in&out 2011./rujan

47

(gastro) je "svemir htio" da njih dvojica, unatoč svima, baš na toj lokaciji otvore restoran. Borota je htio ekskluzivniji restoran, dok je Kuna razmišljao u smjeru samoposlužne linije. Dva dijametralno suprotna stava na kraju su rezultirala restoranom koji je upravo na sredini te dvije krajnosti, no koji ih istodobno vrlo uspješno objedinjuje. plata karaka od kilogram mesa

"Ma tko želi jesti dva metra od mjesta gdje prolazi brdo auta", međusobno su komentirali brojni gosti dok su čekali stol na dan otvorenja. "Nismo mogli vjerovati koliko je došlo ljudi. Naravno, bilo je puno onih koji su došli vidjeti što je novo, no možda još i više onih s predrasudom o lokaciji.

Znali smo da je najvažnije da ih dobro ugostimo i na taj način zadržimo, što smo i učinili", s osmijehom se prisjeća Borota. Karaka je poznata po roštilju, a specijalitet restorana istoimena je plata koja objedinjuje ono najbolje što Karaka nudi ne samo kvalitetom već i kvantitetom. Naime, plata Karaka servira se za dvije osobe, a sadrži kilogram mesa. Tu su iskošteni batak i zabatak punjeni šunkom i sirom, umotani u janjeću maramicu i pečeni na žaru te isto tako svinjski kare. Zatim pileći ražnjići u slanini, ćevapčići te uštipci sa sirom. Prilog su domaći pekarski krumpir i domaće povrće na maslacu. Iako se plata, uz kutjevačku graševinu, servira za dvoje, količinski je dostatna za četvero.

"Meso umotano u janjeću maramicu jednim se dijelom kuha, a drugim peče.

Mogli bismo reći da se 'dimi'. Janjeća maramica u potpunosti zadržava sočnost i kvalitetu mesa, pušta određeni loj u meso, no ne prenese svoj specifični miris", objašnjava Kuna.

Osim roštilja na jelovniku Karake su i pizze, tjestenine, rižota, lazanje, sendviči i salate. Kako je Borota htio ekskluzivniji restoran, Karaka naravno nudi i jela á la carte, no s druge strane tu je i užina sa svakodnevnom ponudom dva kuhana jela. "Mislili smo i na djecu pa za njih imamo malu pizzu, male ćevape, male špagete, mali bečki odrezak u obliku dinosaurusa… Osim toga kod nas su porcije veće nego je uobičajeno tako da je normativ, primjerice, za bečku šniclu i zagrebački odrezak 500 grama", kaže Kuna.

"Dosta puta nam se dogodilo da su se gosti, koji bi prvi put došli u Karaku, počeli smijati kada bi im konobar servirao jelo zbog

Gosti koji prvi put dou u Karaku, smiju se veliËini šnicle. Misle da je rijeË o skrivenoj kameri

48

in&out rujan/2011.

Za klasu više

Nedugo nakon što je El Paso postao hit, malo niže niz Dravu otvorena je još jedna pizzeria na pontonu, Galija, no ni izdaleka tako uspješna kao El Paso. Prije tri godine Borota i Kuna su je kupili, preuredili u restoran i specijalizirali za odreske i meksičku kuhinju.

"Za razliku od El Pasa ili Karake gdje je ipak tempo, Galija je slow food restoran koji nudi klasu više u svim segmentima, od prezentacije i uređenja do same pripreme i kvalitete hrane.

Uz odreske od mesa u ponudi imamo i odreske od morske ribe. Iako smo na Dravi, ne nudimo riječnu ribu jer smo vrlo izbirljivi kad je u pitanju kvaliteta, a kod riječne ribe to često varira", objašnjava Kuna. Galija je malo niže od dijela šetališta koji je najprometniji šetačima tako da je omiljen izbor onima koji žele uživati ne samo u dobroj hrani i pogledu već i u mirnijem ugođaju.

in&out 2011./rujan

49

(gastro) veličine šnicle. Kako imamo postavljene kamere u restoranu, mnogi su mislili da je u pitanju skrivena kamera. Treba malo objašnjavanja dok shvate da je to kod nas normalno, no svi to jako cijene", nadovezuje se Borota i nastavlja: "Osim po većim normativima specifični smo i po velikom izboru kolača.

Naime, htjeli smo se izdvojiti iz one uobičajene ponude palačinki i sladoleda za desert pa smo zaposlili slastičarku.

Svaki dan u ponudi obavezno imamo jedan tradicionalni kolač, jedan moderni i jedan sezonski, a kako smo često

mjesto proslava rođendana, krštenja, pričesti, krizmi i vjenčanja, nudimo izbor od 36 različitih torti." pionir osječkog ugostiteljstva

Osim što je prvi i jedini u Osijeku zamislio i realizirao restoran u sklopu benzinske crpke, Krešimir Kuna pionir je u postavljanju novih trendova u osječkom ugostiteljstvu. Naime, nakon što je završio matematičku gimnaziju, Kuna je upisao Ekonomski fakultet u Osijeku. Čim je, kaže, "skužio" da se tu stalno nešto fotokopira, otvorio je fotokopirnicu

Galija je 'slow food' restoran koji nudi klasu više u svim segmentima, od pripreme do prezentacije jela

50

in&out rujan/2011.

Karaka je poznata po roštilju, a specijalitet restorana je istoimena plata koja se servira za dvije osobe, a sadrži kilogram kvalitetnog mesa

stotinjak metara od fakulteta. Na katu se kopiralo, a u prizemlju je bio kafić. Istodobno je otvorio još jedan kafić u centru grada, poznati Voodoo. Bio je to prvi kafić za alternativce, njihovo utočište. Kada se broj fotokopirnica namnožio, Kuna je svoju zatvorio i cijeli prostor preuredio. Zidove je presvukao u prugaste tapete i prostor uredio starim namještajem. Bilo je to dotad neviđeno u Osijeku, a zbog "dobre vibre", njegov kafić De Mode postao je senzacija, gotovo cijelo desetljeće in mjesto za noćni izlazak. Mogao je primiti oko 500 ljudi, no uglavnom bi ih se naguralo puno više. Zatim je 2001. otvorio kafić Amaretto na dravskom šetalištu.

Osijek ima veliku prednost što kroz centar grada protječe rijeka.

Dravsko šetalište tijekom proljeća i ljeta doslovno vrvi od ljudi, a Kuna je nakon kultnog Voodooa i nezaboravnog De Modea postavio novi standard u osječkom ugostiteljstvu, napravio je prvi kafić na vodi, odnosno na pontonu. Kafić Aqua Amaretto je automatski postao hit.

NOVI PROJEKTI U PLANU

"Budući da uz šetalište nije bio nijedan objekt koji je nudio hranu, nedugo zatim sam odlučio otvoriti pizzeriju. Procijenio sam da za šetače uz Dravu nije restoran, već baš nešto brzo i jednostavno kao što je pizza tako da smo ponton nadogradili i uz Aqua Amaretto otvorili pizzeriju El Paso", kaže Kuna.

Specijalitet pizzerije El Paso je pizzaiola. Prekrivena rajčicom, sirom, pršutom, kulenom, jajetom i vrhnjem razlikuje se od ostalih pizza po tome što joj je rub punjen sirom. Uz brojne pizze El Pasov jelovnik sadrži i doručak, tjestenine, lazanje, rižota, roštilj i deserte. Uz bok specijalitetu pizzaioli stalo je još jedno jelo vrlo omiljeno El Pasovim gostima, a to je pureći odrezak El Paso. Pureća prsa s gljivama i sirom zapečana u košuljici od suhog vrata, serviraju se uz pommes.

Uz izravan pogled na pješački most, jedan od najljepših pogleda u Osijeku, El Paso je omiljeno mjesto mladih i obitelji. Iako nam nije htio otkriti o čemu je točno riječ, Kuna je najavio kako Borota i on uskoro namjeravaju lansirati novi projekt. S obzirom na dosad viđeno, ne sumnjamo da će peti put podignuti ljestvicu osječkog ugostiteljstva.

Galija se nalazi blizu šetališta i omiljen je izbor onima koji žele uživati, ne samo u dobroj hrani nego i u pogledu i u mirnijem ambijentu

in&out 2011./rujan

51

(À la carte)

Velik korak U SLAĐI SVIJET Za razliku od uglavnom prepoznatljive ponude zagrebačkih slastičarnica, pr(a)vi hrvatski brend Cookie Factory pravo je osvježenje u svakom pogledu

tekst i fotografije: LUKA NERKEL

Cookie Factory, nedavno otvorena slastičarnica u Skalinskoj ulici u Zagrebu, nudi malen, ali toliko potreban i dobrodošao pomak. O čemu je zapravo riječi? Za razliku od prilično prepoznatljive ponude mnogih zagrebačkih slastičarnica u kojima možete birati između kolača na tanjuru i sladoleda u metalnoj posudici i usto popiti čašu vode koju ćete sami ponijeti s pladnja na pultu, u Cookie Factoryju odlučili su vam na jednome mjestu servirati “pomalo od svega” što rade. Predlažemo da probate neki toplo-hladni fusion kolača napravljenih kod kuće (poput domaćih brownieja ili muffina) koje ovdje vole poslužiti zagrijane, ali s kuglicom sladoleda i kavicom... Nije riječ, dakle, samo o ponudi, nego i o prezentaciji, kombi-

nacijama uz koje je teško reći: “Sad mi je dosta.” Prezentacija je, priznaju, donekle nadahnuta prekooceanskim konditorskim rješenjima – prije nego što su pokrenuli vlastiti biznis, osnivači su dosta obilazili slastičarnice u SAD-u kako bi tamošnja poslovna rješenja – sadržajno i supstancijalno – oplemenili domaćim receptima pa osim moćnih čokoladnih fudge brownieja tu ima i neobičnijih, ne manje atraktivnih kolača poput torte s mrkvom. Globalnog naziva, pravi hrvatski brend u dosluhu je sa svijetom. S poslovne strane, o uspjehu projekta svjedoči i to da se nakon svega mjesec-dva postojanja počinju javljati prvi upiti za franšizu, ne samo iz Hrvatske. “Life is uncertain”, citiraju u Cookie Factoryju na svojoj Facebook stranici pisca Ernestinea Ulmera, “Eat dessert first!”

Ponuda i prezentacija slastica u Cookie Factoriju daleko je od uobičajene na našem tržištu. Predlažemo da probate neki toplo-hladni fusion kolača poput domaćih brownieja ili muffina koji se poslužuju zagrijani, ali s kuglicom sladoleda i kavicom

in&out 2011./rujan

53

(autotest) Cijena testiranog modela, sa svom opremom i porezom, dostiĹže vrtoglavi iznos od Ä?ak 62.000 eura

SportaĹĄ

s elegancijom 54

in&out rujan/2011.

Ne moramo podsjećati na našu 'narodnu': automobili se dijele na dvije klase, mercedes i sve ostale. S pitanjem koliko se dobri, stari okan promijenio, dočekali smo test novoga kupea C 250, koji je poput svih ostalih motora iz nove kupe klase C nosio oznaku blueefficiency, što sugerira nisku potrošnju. Evo odgovora...

C-klasa kupe je dimenzijama identična klasičnoj C-klasi, osim što je od nje niža četiri centimetra čime se pokušala naglasiti sportska linija ovog automobila

PIše: pd

snimio: daniel kasap/pixsell

Trokraka zvijezda je u ovim krajevima uvijek imala poseban status, o njoj su vozači govorili s posebnim poštovanjem i tvrdili da se automobili dijele na svega dvije klase, mercedes i sve ostale.

Stoga smo s velikim očekivanjem i uzbuđenjem dočekali test novoga kupea C 250 koji je poput svih ostalih motora koji pogone kupe nove Cklase nosio oznaku "blueefficiency". Ta oznaka sugerira vrlo nisku potrošnju, ali ne na štetu performansi.

C-klasa kupe je dimenzijama identična klasičnoj C-klasi, osim što je od nje niža neka četiri centimetra, čime se pokušala naglasiti sportska crta ovog automobila. Iako izgled doista sugerira da pred sobom imate automobil s prilično snažno izraženim sportskim karakterom, ipak je elegancija nekako na prvome mjestu.

Iako je riječ o kupeu, ulazak na stražnje sjedalo relativno je lagan jer se prednja sjedala bez većih napora pomiču daleko prema naprijed. Straga se, začudo, sjedi prilično udobno, a ako su vozač i suvozač susretljivi, mjesta bi moglo biti sasvim dovoljno. No o ostalim putnicima možete razmišljati eventualno dok automobil još niste upalili jer već prvim okretom kotača nestaje čitav svijet oko vozača i sve što tada postoji su ovaj automobil i cesta ispred njega. Samo će onima bez imalo vozačke strasti možda poći za rukom da i dalje budu čvrsto s obje noge na zemlji, no takvima je ionako svejedno koji automobil voze.

smještena niže nego što ste navikli. Iznad nje je tanka ručica kojom se upravlja tempomatom pa smo prvih petnaestak puta uključivali tempomat umjesto žmigavca. No navikli smo se i na to, baš kao i na "ručnu" kočnicu koja je u mercedesu tradicionalno – nožna. Iako se vizualno možda ne ističe, svakako treba spomenuti sedmerostupanjski automatski mjenjač od čijih se dijelova vidi tek uobičajena ručica i dvije tipke koje se nalaze s lijeve, odnosno desne strane upravljača. Možda djeluje obično, ali uzbuđenje koje pruža u zajednici s dizelskim motorom od 204 konjske snage nije nimalo obično. Brzine se mijenjaju nevjerojatno brzo i bez ikakva trzaja, bilo da taj posao prepustite automatici, ili izmjene uzmete u vlastite prste pa opletete po tipkama iza upravljača. Kad shvatite o kojim je superiornim tehnologijama riječ i kakvim zapravo sportašem upravljate, učinit će vam se da su njegove vanjske linije možda preblage. Stoga novi mercedes kupe možda nije vuk u janjećoj, ali je barem u koži njemačkog ovčara.

'obiČna' unutrašnjost

moĆan stroj

Unutrašnjost C-klase na prvi nas je pogled možda i malo razočarala jer je bila nekako – obična. No vrlo brzo smo shvatili da je to zapravo prednost, a ne nedostatak. U tom se automobilu ništa posebno ne ističe, ali je baš sve tamo gdje treba biti.

Upravljač je malen i na njemu je nekoliko gumba na koje se nevjerojatno lako naviknuti. Najteže nam je bilo naviknuti se na ručicu za uključivanje pokazivača smjera, brisača i svega ostalog. Mercedes s desne strane upravljača nema nijednu ručicu, već se svim tim funkcijama upravlja zakrećući i pomičući lijevu ručicu koja je, međutim,

Novi mercedes možda nije vuk u janjećoj, ali je barem u koži njemačkog ovčara

Službene brojke kažu da će testirana C-klasa do stotke ubrzati za svega 7,1 sekundu, dok u stvarnosti fenomenalan zvuk motora uvjerava da je za to potrebno i manje vremena. Unatoč tome s novim Mercedesovim kupeom možete štedjeti gorivo jer brutalni sportaš jednostavno se pretvara u poslušnu krstaricu laganim pritiskom gumba kojim se mijenjaju parametri vožnje. Čak i tada energičnim pritiskom papučice gasa zvijer se ponovno budi i automobil strelovito ubrzava pa se lako može dogoditi da vam i pretjecanja postanu dosadna jer ako to činite pri dobroj vidljivosti i na mjestima gdje to isprekidana crta

in&out 2011./rujan

55

(autotest)

Superiorni automobil čija kazaljka brzinomjera s lakoćom preskače brojku 200 ima nisku potrošnju

Mercedes C 250 CDI coupe

Dimenzije:

dužina/širina/visina:............................4590/1770/1406 Motor:

zapremnina:....................................................2143 ccm

snaga:.................................................. 150 kW/204 KS Performanse:

ubrzanje od 0 do 100 km/h:....................................7,1 s

maksimalna brzina:......................................... 240 km/h Potrošnja goriva (u litrama):

grad/otvoreno/kombinirano:.......................... 6,5/4,6/5,3

Iako se vizualno ne ističe, treba spomenuti sedmerostupanjski automatski mjenjač od čijih se dijelova vidi tek uobičajena ručica i dvije tipke dopušta, opasnosti gotovo da i nema. Za iznimnu stabilnost u takvim uvjetima zaslužan je i sustav "agility control", koji je dio standardne opreme, a nadopunjuje dinamičnost motora i automatski prilagođava podvozje stanju na cesti. Pri velikim putnim brzinama buka u kabini gotovo je neprimjetna, a doista fenomenalan audiosustav "pokrit" će i ono malo šuma. Jedino što u takvim situacijama može iritirati je

56

in&out rujan/2011.

umilni ženski glas koji na engleskom jeziku upozorava da prilagodite brzinu dopuštenom ograničenju. Ta se gospođa svaki put umiješa kad zaneseni udobnošću i superiornim performansama zavladate cestom, pa taj umilni glasić strašno ide na živce. Vjerojatno se i njoj može doskočiti nekom operacijom u postavkama automobila, no nama to nije pošlo za rukom u tih tjedan dana, već smo se pokušali naviknuti na tu dosadnjikavu suputnicu. Nije nam padalo na pamet da je poslušamo s tako superiornim automobilom čija kazaljka

Izgled sugerira da je riječ o automobilu snažno izraženoga sportskoga karaktera, no elegancija je i dalje u prvom planu

brzinomjera s lakoćom preskače brojku 200. Čak i tada potrošnja je iznenađujuće niska pa smo nekoliko puta pomislili kako ti mjerni instrumenti uopće ne rade kako treba. superbrojke

Mercedes je, međutim, uporan u tome da njegove automobile karakteriziraju superbrojke, pa će vam takav biti i račun. Osnovna C-

klasa kupe 250 CDI stoji nešto više od 32.000 eura (bez PDV-a), no cijena testiranog modela je sa svom opremom i porezom porasla na čak 62.000 eura.

Možda vam ne treba sva ta oprema pa možda možete pokoji euro uštedjeti, no ako se odlučite za ovaj automobil, nipošto ne propustite nadoplatiti 2100 eura za onaj fantastični automatski mjenjač neobična naziva 7G-tronic plus, doista vrijedi svakog centa.

in&out rujan/2011.

57

(za kraj) funkcionalno Trake su lako prenosive pa su stoga vrlo funkcionalne. Mogu ih SVI lako koristiti, a rezultati su brzo vidljivi

MagiËna sprava za novi izgled TRX trake zauzimaju visoku poziciju na ljestvicama popularnosti vježbanja u svijetu.

A sve su traženije i kod nas Priredila: josipa ban/VLM

T

RX trake među najpopularnijim su rekvizitima za vježbanje u svijetu, a odnedavno su sve traženije i kod nas. U potrazi za lako prenosivim, a opet funkcionalnim rekvizitom za vježbanje američki su marinci došli na ideju da od dvije trake od najlonskih vlakana s ručama na krajevima naprave ovu praktičnu spravu koju danas svi mogu jednako koristiti.

koristeći samo vlastito tijelo. U treningu s TRX trakama istodobno se razvija snaga, ravnoteža, fleksibilnost, ali i čvrstoća zglobova. Za razliku od klasičnih treninga u kojima se često opterećuje samo jedna skupina mišića, TRX treningom se velik broj mišićnih skupina i zglobova opterećuje istodobno. TRX trening tako potiče veliku kalorijsku potrošnju te oblikuje muskulaturu, reducira masno tkivo i poboljšava izdržljivost što znači da vježbajući na ovaj način, u manje vremena, na prirodniji način možete postići željene rezultate.

Od 7 do 77 korisnost Tijekom TRX treninga jednako se koristi gornji i donji dio tijela, a mišići trbuh i leđa (corea) zategnuti su tijekom izvođenja cijele vježbe. Zbog toga se TRX posebno preporučuje onima koji imaju problema s leđima i onima čiji su leđni mišići oslabljeni zbog dugotrajnog sjedenja.

Radi velik broj mišiÊa TRX traka (Total-body Resistance eXercise) jest traka kojom se oblikuju i učvršćuju svi mišići, i to

58

preporuka Ovaj način vježbanja preporučuje se jednako rekreativcima i sportašima, ženama i muškarcima, starijima, pa čak i djeci i tinejdžerima. Intenzitet vježbanja na TRX-u može se povećati ili smanjiti u svakom trenutku te tako prilagoditi osobi i njezinim mogućnostima za postizanje najboljih rezultata.

in&out rujan/2011.

Kako i gdje vježbati TRX se izvodi kao osobni trening, kao grupni trening, može se koristiti u prirodi, u stanu ili u hotelskoj sobi. Grupni TRX trening za sada se može vježbati u aerobic i fitness centru Orlando, no s obzirom na popularnost u svijetu, uskoro stiže i u druge fitness centre kod nas.