Iskustvozlatavrijedi

STRUčnI PARTneR I POkROVITeLj

UZ PODRškU

iskustvozlatavrijedi

31

Fotolia

srijeda/četvrtak, 30. travnja/1. svibnja 2014. redakcija@poslovni.hr www.poslovni.hr

projekti kao što je ovaj imaju veliki značaj za mlade osobe s invaliditetom Mirando Mrsić ministar rada

Za sudjelovanje na natječaju treba se prijaviti na www.poslovni.hr

Studenti s invaliditetom će dobiti mogućnost za radnu praksu Ciljevi akcije Poslovni dnevnik želi produbiti svijest o osobama s invaliditetom i njihovom uključenju u život 2

VLADIMIR NIŠEVIĆ

vladimir.nisevic@poslovni.hr

Trenutno stopa zapošljavanja osoba s invaliditetom porazno je niska, kaže Lidija Hrastić-Novak iz Zavoda za zapošljavanje osoba s invaliditetom

P

rojekt “Iskustvo zlata vrijedi” Poslovni dnevnik provodi drugu godinu zaredom u suradnji s partnerima-poslodavcima. Cilj projekta je proširiti svijest i problematizirati pitanje zapošljavanja osoba s invaliditetom, ukazati na prepreke i izazove s kojima se svakodnevno susreću, ali i potaknuti ravnopravno sudjelovanje te doprinos osoba s invaliditetom hrvatskome društvu. Središnji dio projekta čini natječaj za odabir 20 studenata s invaliditetom koji će dobiti mogućnost za radnu praksu kod jednog od partnera poslodavaca. Natječaj traje od 15. travnja do 15. lipnja, a svi zainteresirani redovni studenti s invaliditetom mogu se na natječaj prijaviti putem internetske stranice poslovni.hr.

Projekt su podržali i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava RH, MiniPROJEKT PODRŽAVAJU

starstvo znanosti, obrazovanja i športa te Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, dok je stručni partner projekta Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, a operativni partner udruga “Zamisli”.

Poslovni dnevnik želi omogućiti svim studentima s invaliditetom lakše stjecanje radnoga iskustva i ravnopravan položaj u društvu, kao i jednake šanse za zapošljavanje neovisno o njihovoj invalidnosti. Ponosni smo na naše poslodavce-partnere koji su im spremno pružili ovu priliku i dali izvrstan primjer kolegama koji se još nisu uključili u inicijativu.

Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskoga sustava, prilikom predstavljanja projekta naglasio je važnost projekta u kontekstu poticanja poduzetnika da zapošljavaju osobe s invaliditetom. “Mladi danas općenito nisu u povoljnom položaju na tržištu rada, a kada se pri tome još radi o osobama s invaliditetom i bez radnog iskustva onda je njihov položaj znatno nepovoljniji. Zato projekti kao što je ovaj imaju veliki značaj za te mlade osobe, a Ministarstvo rada je taj značaj prepoznalo i zato smo i odlučili podržati

Tvrtke partneri Uvjereni u uspjeh projekta Partnera projekta je 18 poslodavaca senzibiliziranih za problem mladih osoba s invaliditetom, koji će im pružiti priliku za stjecanje radnog iskustva: Metro, CZO, Tisak, Hrvatska lutrija, Cotrugli, Styria, McDonald’s, AD plastik, Bauerfeind, Atlantic grupa, Rail cargo logistics, Otto Bock,Dukat, Hewlett Packard, HUP Zagreb, HZZ, Mikronis, PBZ obavezni mirovinski fond, Promologic. Oni su uvjereni da će među kandidatima pronaći kvalitetne i motivirane radnike koji će svojim primjerom dokazati da osobe s invaliditetom mogu ravnopravno doprinijeti uspješnom poslovanju tvrtki. ovaj projekt. Dati šansu mladome čovjeku da nauči raditi i da se iskaže u radu osobina je dobrog poslodavca, a dati tu šansu osobi s invaliditetom treba postati odgovornost svakog poslodavca kod nas kao što je to u Europi”, rekao je Mrsić.

Da je trenutno stopa zapošljavanja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj porazno niska upozorila je prošli tjedan Lidija Hrastić-Novak, dr.med., privremena ravnateljica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te savjetnica ministra rada i mirovinskoga sustava. Njihovo zapošljavanje obilježeno je nizom prepreka i izazova, na

osobe s invaliditetom na žalost i dalje čine jednu od društvenih skupina na margini društva

hrvatskom tržištu rada teško pronalaze čak i praksu, ne samo posao, a često imaju ograničena i/ili zastarjela znanja s obzirom na potrebe tržišta. Stoga je nova legislativa, koja omogućava poslodavcima uključivanje učenika i studenata kao tzv.“zamjenske kvote“ u ispunjavanje njihove zakonske obveze, jedan od izuzetno moćnih poticaja u uvođenju osoba s invaliditetom u svijet rada. U tom smislu, istaknula je Hrastić, je ovaj projekt važan korak ka pozitivnoj promjeni stava o osobama s invaliditetom i shvaćanju da je društvo jednakih šansi jedino koje može napredovati.

Osobe s invaliditetom na žalost i dalje čine jednu od društvenih skupina na margini društva, dok im se njihova temeljna ljudska prava i slobode često i dalje uskraćuju, poput prava na obrazovanje, slobodno kretanje, pristup informacijama, odgovarajuću zdravstvenu skrb, samostalno odlučivanje ili zapošljavanje čak i kada je osoba vrlo kvalificirana. “U društvu su prisutni negativni stereotipi i predrasude prema osobama s invaliditetom”, rekao je Zorislav Bobuš, predsjednik Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH. v

32 iskustvozlatavrijedi

srijeda/četvrtak, 30. travnja/1. svibnja 2014.

www.poslovni.hr

Karlo Antolković, govori o prvim poslovnim iskustvima, studiranju i radu u udruzi Zamisli te položaju osoba s invaliditetom na tržištu rada

Nije lako naći studentski posao, pogotovo ako si osoba s invaliditetom 2

DARKO BIČAK

darko.bicak@poslovni.hr

P

ronalaženje posla mladim ljudima je u Hrvatskoj generalno veliki problem, ako se još radi o osobama s invaliditetom (OSI), onda to ponekada postaje nemoguća misija. No, da je moguće i aktivno uključivanje na tržište rada osoba s umanjenom tjelesnom sposobnošću pokazuje i primjer Karla Antolkovića (25) iz okolice Zagreba koji, usprkos cerebralnoj paralizi, već niz godina radi na raznim poslovima, trenutno u financijama Udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli.

Koliko vam vaša invalidnost dopušta normalne društvene aktivnosti?

Iako imam cerebralnu paralizu od rođenja, a ima puno vrsta cerebralne paralize, ja gotovo i nemam poteškoća u usporedbi s drugima koji se nose s time. Mogu samostalno hodati, obavljati gotovo sve poslove, no oni poslovi koji zahtijevaju malo preciznosti tu imam malih problema radi mojih motoričkih smetnji. No, uz malo pomoći i asistenture, sve je moguće riješiti, tako da sam jako aktivan i normalno funkcioniram u svakodnevnom životu - putujem samostalno, družim se s ljudima, dakle sve kao i svi moji vršnjaci.

Karlo Antolković je 2008. upisao Ekonomski fakultet u GORAN STANZL/PIXSELL Zagrebu

S kakvim poteškoćama ste se susretali tijekom školovanja?

Budući da sam cijelo vrijeme - do svog studija - išao u specijalne škole (zna-

či prilagođene škole za osobe s invaliditetom, ne po načinu učenja i smanjivanjem gradiva, nego u toj mjeri da nas ima puno manje u razredu nego u normalnim školama, pa se može malo više raditi na nekom području), nisam imao nekakvih problema s učenjem, budući da si na neki način zaštićen od tog vanjskog svijeta, da tako kažem, tj. od “normalnih” ljudi bez invaliditeta, jer sam se više-manje kroz školovanje družio s OSI-ma. Naravno, imao sam ja i izvan škole prijatelje bez invaliditeta, ali normalno, puno više njih u školi.

Kako ste se snašli na studiju?

Godine 2008. upisujem na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu stručni studij, jer sam znao da nisam neki ljubitelj knjiga, i da mi je pametnije odmah upisati nešto što traje tri, a ne pet godina, i da sam s tim gotov što prije, te da mogu krenuti nešto raditi. Tako sam 2008. krenuo studirati, i tu su počeli mali problemi, jer je dosta velika promjena od pet učenika u razredu biti među 500 učenika u kongresnoj dvoranu, ili za jedan ispit umjesto 20 stranica, pripremiti 100 stranica. Bilo je i dosta predmeta gdje sam kroz srednju školu imao jako dobre ocjene, a na fakultetu sam jedva davao te ispite. S druge strane, bila je primjerice ‘Gospodarska matematika’ koju sam morao znati “k’o piti vodu” u srednjoj školi, a dok sam došao na faks, gotovo nisam niti učio za ispit nego sam samo izašao i položio. Tako da to ovisi od profesora do profesora koliko su zahtijevali od nas u srednjoj, toliko nam je bilo lakše ili teže na fakultetu... Tako da

Tražio sam posao jedno Tri mjeseca, POSLAO 15 dO 20 mOLbI PREkO E-mAILA, I bIO jE jAkO SLAb OdAZIv, ALI TO jE PRObLEm SvIh mLAdIh u hRvATSkOj

mi je trebalo dosta da se od jedne male sredine prebacim u veću, i da se naviknem studirati kao i svi studenti. Tako da nisam imao neke velike razlike između polaganja, bile su neke manje iznimke, a i to ću objasniti. Iznimka je bila u tome što se moralo na drugačiji način pripremiti ispit, recimo: ako je bio ispit esejskog tipa, ja sam molio profesore da mi se da taj ispit na drugačiji način (razlog tome što dosta sporije pišem, pa to i potraje), ali da se isto znanje zahtjeva od mene, kao i kod drugih studenata... Pa tako, ako bi bio esejski zadatak, ja bih ga dobio ‘na zaokruživanje’. Koliko je to bilo pošteno prema kolegama, o tome bi se dalo razglabati, jer i oni i ja nismo znali kakva ću pitanja dobiti, od početka knjige, ili kraja. Hoću reći da sam se isto morao pripremiti za ispit kao i druge kolege i položiti taj ispit. Tako da s profesorima nikad nisam imao problema, uvijek sam se s njima lako dogovorio ali da je pošteno, ili bi jednostavno tražio da mi se produlje trajanje pisanja ispita, i to su mi uvijek dopustili.

Kakve su vam profesionalne ambicije?

Profesionalne ambicije sam razvio, mogu slobodno reći, zahvaljujući

Partneri o razlogu ulaska u projekt Iskustvo zlata vrijedi Rail Cargo Group Davor Belamarić Projekt smo odlučili podržati iz razloga što smo mišljenja da ovakvi projekti promiču one vrijednosti koje zajednicu i društvo u cjelini čine boljim i kvalitetnijim. Naš stav je da se kvaliteta svakog društva mjeri prema brizi prema potrebitima i u tom smislu podržavamo svaku akciju koja ide u tom smjeru. Bilo bi neozbiljno reći da naša zajednica ne vodi računa o osobama sa invaliditetom. Ipak su se u zadnjih par godina napravile mnoge rampe za ulazak u zgrade i javne prostore, liftovi za pothodnike, niskopodni tramvaji, pješačke staze za slijepe i slabovidne i još mnogo toga, ali to na žalost, još uvijek nije dovoljno.

Kako bi dosegli standarde kojime težimo potrebno je još mnogo projekata edukativnog tipa koji

bi zasigurno pomogli da osobe sa invaliditetom budu bolje prihvaćene u društvu. Nije svaki invaliditet isti i sama činjenica da je netko invalid ne znači da nije, barem za neke poslove, radno sposoban.

Uostalom, invalidi danas nastupaju na Olimpijskim igrama, osvajaju medalje i postižu rezultate koji su i za većinu zdravih veoma respektabilni, pa zašto onda ne bi bili sposobni za rad. Zbog svega gore navedenog, kao društveno odgovorna kompanija odlučili smo podržati ovaj projekt i nadamo se da će i druge tvrtke prepoznati njegovu vrijednost i uključiti se kako bi zajedno pomogli onima kojima pomoć treba. Jer, sjetimo se malo, svi smo jednom, nakon završetka škole, bili u poziciji da tražimo naš prvi posao i bili smo vrlo sretni kada nam je naš prvi poslodavac poklonio povjerenje.

Croatia zdravstveno osiguranje Croatia zdravstveno osiguranje u svoju misiju utkalo je brigu o zajednici. Ona nije ograničena samo na prevenciju bolesti i liječenje, već na stalno ulaganje u boljitak društva uopće.

Svakom pojedincu društvo mora omogućiti jednaku priliku da dosegne svoj maksimum. Našim uključivanjem u ovaj važan projekt želimo podržati i ohrabriti studente s invaliditetom na njihovom putu kroz studij pružajući im priliku da steknu Mirela Strakoš, konkretna radna voditeljica odjela iskustva u dinamičmarketinga nom okruženju.

Bauerfeind Ovaj projekt podržavamo jer vjerujemo da svaka mlada i obrazovana osoba treba dobiti šansu za korak dalje kako u privatnom tako i u poslovnom životu.

Iskustvo je vrlo često bitnije čak i od formalnog obrazovanja. Nitko od nas ne može se razvijati, napredovati i uspjeti u radu bez upornosti, ali ni bez podrške mentora i drugih ljudi koji nas okružuju u kolektivu. Smatramo da osobe s invaliditetom mogu i trebaju imati jednak start i šansu za obrazovanje, pronalaženje svog puta što mogu i žele raditi, definiranja sebe i svoje karijere. Što bi trebalo napraviti da osobe s invaliditetom budu bolje prihvaćene u društvu?

Upravo to što ovaj projekt pokušava osvjestiti osobe bez invaliditeta. Svatko od nas se na neki način potvrđuje kroz svoj rad, osjeća korisnim i potrebnim u svojoj zajednici. Zašto onda zanemariti ili ne razumjeti i potrebe i osjećaje osoba s invaliditetom. Osim toga,

trebamo se samo zapitati da li se i mi sami možemo naći u takvoj poziciji, da li bi naše želje i potrebe nakon toga trebale biti ignorirane, da li postajemo “osobe drugog reda”? Moto naše tvrtke je “Pokret je život” i pomažemo osigurati osobama s invaliditetom veću mobilnost, ali i aktivno sudjelovanje u svim životnim prilikama pa tako i u njihovom obrazovanju i radu.

Slobodan Brezak, predsjednik uprave

srijeda/četvrtak, 30. travnja/1. svibnja 2014.

udruzi Zamisli, jer sam kao student trebao na drugoj godini studija na praksu, a bio sam član te udruge. Došao sam do udruge, rekao da mi treba praksa na području financija i računovodstva i Svjetlani (predsjednici udruge) se to svidjelo.

Ja sam isprva došao ‘samo da se to odradi’ (kao i dosta studenata) ali što sam više počeo shvaćati način funkcioniranja udruga na području financija, to mi se više svidjelo, tako da od 1. travnja radim kao zaposlenik Udruge.

Jeste li tražili posao i prije nego što ste došli u Udrugu?

Najviše poslova sam radio za udrugu Zamisli kao student na različitim poslovima. Prvo je bilo izrada internet stranice za Udrugu, pa izrada raznih statistika, ali bilo je i slučajeva kada sam ‘visio’ po internetu i tražio neke poslove. Činjenica je da nije lako naći studentski posao, pogotovo ako si osoba s invaliditetom. Nudi se dosta poslova koji su u skladištu, pa razgovor u call centru (npr. ja i malo teže govorim, tko će mene razumjeti), pa konobarenje i slično. Tako da nisam nikada dobio posao preko SC-a, s obzirom na to da nisam znao kako s njima, a ni oni ne znaju kako ja funkcioniram i što mogu. Sve je išlo preko poznanstava i dobrih odnosa - ‘Karlo, imam posao neki za tebe, jel’ mi možeš donijeti ugovor i idemo raditi’. Tako da sam preko SC-a radio za 3-4 različite organizacije.

Za kakve poslove ste uglavnom slali molbe?

Tražio sam posao jedno tri mjeseca, poslao 15-20 molbi preko e-maila, i bilo je jako slab odaziv. Dobio sam svega 2-3 negativna odgovora, ali mislim da je to normalna stvar u Hrvatskoj, da se šalju okolo molbe, a da se na njih nikada ne dobije povratna informacija. Tako da to nema nikakve veze s time jesi li osoba s invaliditetom ili nisi. S druge strane, nisam previše gurao u molbama ‘JA SAM OSOBA S INVALIDITETOM’ i u tom stilu. v

iskustvozlatavrijedi

www.poslovni.hr

33

Ivona Šeparović, novinarka je koja u udruzi Zamisli piše tekstove za web stranicu i medijski promovira aktivnosti udruge

Sretna sam što sam novinarka 2

DARKO BIČAK

darko.bicak@poslovni.hr

Ivona je nedavno položila vozački ispit

I

vona Šeparović (27) ima cerebralnu paralizu, no usprkos činjenici da invaliditet ima od rođenja, svakodnevno funkcionira samostalno. Ivona živi sama u stanu, kreće se uz pomoć dva štapa, a nedavno je položila vozački ispit te vozi i automobil. Ivona trenutno volontira u Udruzi za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli u Zagrebu.

S kakvim problemima ste se susretali tijekom školovanja - osnovna škola, srednja škola, viša/fakultet ?

S obzirom na to da moja majka radi u osnovnoj školi koju sam pohađala, nije bilo posebnih problema. Išla sam u redovitu osnovnu i srednju školu. Kolege i profesori su mi pomagali u svladavanju prepreka poput stepenica. Jedino što je bilo drugačije je da sam umjesto sudjelovanja u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, pisala seminare o različitim sportovima.

Jesu li vam učitelji/profesori izlazili u susret i kako je to izgledalo?

Moja majka je radila u osnovnoj školi koju sam pohađala, a budući da su osnovna i srednja škola u istoj zgradi i da se, kao što je uobičajeno u malim mjestima, većina ljudi dobro poznaje, profesori nisu imali nikakvih predrasuda prema meni. Ponekad su mi u početku oklijevali pomoći, jer nisu bili sigurni kako mi trebaju pomoći, no ubrzo smo komunikacijom to nadvladali. Ja sam im objasnila kakva mi je pomoć potrebna pri kretanju i oni bi mi tako pomogli. Zapravo, većina njih. Manji broj, svega nekoliko profesora, otvoreno su mi rekli da se boje pomagati mi pri ho-

Goran Stanzl/

Moje profesionalne ambicije vezane su najviše uz novinarstvo u tiskanim medijima, budući da sam novinarka. Trenutno u udruzi Zamisli pišem članke za web stranicu i medijski promoviram aktivnosti udruge. To je posao za koji sam se školovala i sretna sam da imam priliku upravo to i raditi.

PIXSEll

S kakvim izazovima se susrećete kada se javljate na neki natječaj - selektirate li natječaje na koje ćete se javiti jer smatrate da na nekima nemate šanse kao osoba s invaliditetom?

To je stvar moje osobne procjene. Po prirodi sam optimistična i ne razmišljam o tome kako i koliko invaliditet utječe na moju šansu da dobijem posao. No, uvijek nastojim biti realna prema sebi. Ako mislim da je riječ o poslu kojeg iz nekog razloga ne bih mogla odraditi najbolje što znam, tada se ni ne prijavljujem.

Navodite li u prijavama na posao uvijek svoj invaliditet?

Da, posebno zato što u mnogim natječajima posebno piše da je moguće zapošljavanje osoba s invaliditetom. Mislim da je to “podatak” kao i svaki drugi, nemam ga razloga skrivati, kao ni, primjerice, datum i godinu rođenja.

du, da ne bih pala, pa su mi kolege pomagali pri hodu, držeći me po jedan sa svake strane.

Kako ste se uspjeli tijekom školovanja prilagodili općenitim školskim ili studentskim aktivnostima?

Moj cilj je bio da jednako ispunjavam sve obveze kao i moji kolege, što samostalnije mogu. Ponekad sam trebala asistente za obavljanje terenske prakse, a također su mi kolege svakodnevno pomagale pri hodu. Ukratko, radila sam sve što i drugi, no ponekad na malo drugačiji način.

Kakve su vam profesionalne ambicije kakve poslove smatrate da možete raditi?

Kako na to reagiraju u tvrtkama i institucijama kojima šaljete molbe za posao?

Kao i svima drugima, poslodavci rijetko odgovaraju na molbe, a ako pošalju odgovor, on najčešće glasi: “Ne odgovarate profilu osobe kakvu tražimo.”

Kao I SvIma druGIma, PoSlodavcI rijetko odgovaraju na molbe za posao

Zovu li vas često na razgovor za posao ili je to više izuzetak nego pravilo?

To je više izuzetak nego pravilo, ali mislim da to nema toliko veze s mojim invaliditetom, već više s činjenicom da se na svaki natječaj javi mnogo ljudi, a poslodavci samo mali broj kandidata zovu na razgovor. v

više na www.poslovni.hr Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Jelena Mišić, zamjenica ravnateljice Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ustanova je kojoj je u fokusu djelovanja integracija osoba s invaliditetom u društvo prvenstveno kroz zapošljavanje i rad ove populacije na ravnopravnoj osnovi s drugima. Stoga smo smatrali sasvim logičnim podržati projekt Poslovnog dnevnika “Iskustvo zlata vrijedi 2014.” jer promovira vrijednost koju vidimo kao nužan preduvjet za bolji položaj osoba s invaliditetom, a to je društveno odgovorno poslovanje. Ovaj projekt također ide u korak s ciljevima Nacionalne strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba s invalidi-

tetom od 2007. – 2015. u kojoj je Zavod jedan od su-nositelja mjera koje se provode, pa zato projekt “Iskustvo zlata vrijedi 2014.” uz podršku Zavoda predstavlja i doprinos provedbi navedene strategije.

Veliki značaj ovog projekta vidljiv je i kroz sudjelovanje Ministarstva rada i mirovinskoga sustava kao pokrovitelja projekta u čijem resoru djeluje i Zavod, a kvaliteta projekta vidljiva je i kroz imena sudionika na strani poslodavaca koji će ovom projektu dati ozbiljnost i prepoznatljivost. Ovaj projekt vidimo i kao priliku da se osobama s invaliditetom i poslodavcima približi novi sustav zapošljavanja u Hrvatskoj.

Položaj osoba s invaliditetom u društvu najviše ovisi o stavu ostalih prema ovoj populaciji. Da bi se poboljšao njihov položaj, naš stav prema njima mora se izgrađivati na pravilnim temeljima.

AD Plastik Stjepan Laća, rukovoditelj korporativnih komunikacija AD Plastik se kroz projekt Poslovnog dnevnika “Iskustvo zlata vrijedi 2014“ po prvi put susreće sa, po našem mišljenju, veoma pozitivnim i pohvalnim oblikom inicijative vezanim uz društveno odgovorno poslovanje. U ovom projektu prepoznajemo jasne koristi za osobe s invaliditetom. Koristi se ponajviše ogledaju u podizanju psihološke svijesti o problemima koje ova skupina ljudi doživljava u svojim životima, a naročito prilikom zapošljavanja. Ne manje važne su i konkretne koristi stjecanja potrebnih praktičnih znanja i iskustava potrebnih za zanimanja za koja se studenti s invaliditetom školuju.

AD Plastik ima zaposlene osobe s invalidetom koji u našoj kompaniji većinom rade duži niz godina.

Ottobock Vjera Horvatin Brlić, Voditelj marketinga Ottbock Osobe s invaliditetom ravnopravni su članovi našeg tima koji sudjelovanjem u poslovnim aktivnostima i iskustvom daju neprocjenjiv doprinos razvoju naše tvrtke. Upravo ovo pozitivno iskustvo poticaj je da se pridružimo projektu Iskustvo zlata vrijedi. Smatramo da je zapošljavanje osoba s invaliditetom vrlo kompleksno pitanje koje, osim dobre volje poslodavca, podrazumijeva i uključivanje šire društvene zajednice.

Svojim primjerom želimo jasno dati do znanja koliko su osobe s invaliditetom vrijedni suradnici i potaknuti poslodavce, ali i same osobe sa invaliditetom da to prepoznaju.

Dukat Iva Kostelac Slijepčević, izvršna direktorica Ljudskih potencijala Iskustvo zlata vrijedi iznimno je vrijedan i društveno odgovoran projekt, koji se naslanja na Dukatovu politiku zapošljavanja i upravljanja ljudskim potencijalima.U Dukatu prepoznajemo zaposlenike kao trajnu i istinsku vrijednost naše tvrtke, bez obzira na moguće razlike među zaposlenicima, pa tako i invaliditet.Danas je u Dukatu trajno zaposleno 48 osoba s invaliditetom, koji svojom predanošću i angažmanom pridonose ostvarenju zajedničkih poslovnih ciljeva tvrtke.

Pozdravljamo projekt Iskustvo zlata vrijedi kako u kontekstu omogućavanja stručne prakse studentima tako i integracije osoba s invaliditetom u poslovnu zajednicu.

34 iskustvozlatavrijedi

Ova Business škola će na praksu primiti jednog do dva studenta te omogućiti jednom studentu stipendiju

P

rojekt Poslovnog dnevnika “Iskustvo zlata vrijedi” spremno je podržala i COTRUGLI Business School, koja društveno odgovorno poslovanje aktivno promovira i podržava već dugi niz godina.

Kako pojašnjava Lana Dojčinović, izvršna direktorica Cotrugli Business School, osim što će na praksu primiti jednog do dva studenta, omogućit će i jednom od svih uključenih studenata da ostvare stipendiju u vrijednosti 15 tisuća eura za MBA program. “Ovom stipendijom želimo mladim ljudima na početku karijere pružiti dodatan vjetar u leđa. Uvjereni smo da će im znanje, alati i kvalitetna poslovna poznanstva koja će ostvariti na programu biti od velike pomoći u uključenju na tržište rada.”

Uvjet za dobivanje ove stipendije je da polaznik ima završen studij, da dobro poznaje engleski jezik, a poželjno bi bilo i da ima godinu dana radnog iskustva s obzirom da je program orijentiran na nadgradnju praktičnih poslovnih znanja.

Ove nas je godine jako razveselila nagrada “Zlatni indeks” koju nam je za naš regularni stipendijski proces dodjela udruga E-student, a mogućnost da se uključimo u stipendiranje i studenata s invaliditetom, posebno je zadovoljstvo, zaključila je Dojčinović. db

Pokrenula udrugu ‘Mogu sve’ 2

DARKO BIČAK

darko.bicak@poslovni.hr

A

nja Mihaljević studentica je novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i predsjednica Udruge studenata s invaliditetom na tom fakultetu. Iako nije inicijalno pokrenut zbog njezine invalidnosti, proteza ruke, prošle godine je s dvije kolegice za potrebe jednog ispita pokrenula projekt “Mogu sve” koji je prerastao u udrugu za pomoć osobama s invaliditetom koja se raširila po čitavom sveučilištu.

Kako ste došli na ideju za ovu udrugu?

Sve je počelo toplog proljetnog dana, prije godinu dana, uz kavu na terasi kafića kada smo ja i dvije kolegice, inače zdrave osobe, trebale osmisliti projekt za ocjenu na kolegiju ‘Odnosi s javnošću i novi mediji’ kod profesora Domagoja Bebića na Fakultetu političkih znanosti. Odmah smo znale da želimo napraviti projekt kakav javnosti baš i nije poznat te koji bi prvenstveno pomogao velikom broju ljudi posebno mladima, studentima i ljudima s kojima se susrećemo.

Kako se projekt razvijao?

Nešto više od mjesec dana od osnutka projekta već smo sudjelovali na Festivalu jednakih mogućnosti u Zagrebu nakon kojih smo stvorili nova poznanstva, pronašli nove priče i stvorili mnoge kontakte. Prisustvovali smo i predavanju pravobraniteljice osoba s invaliditetom Anke Slonjšak na Fakultetu političkih znanosti. Također smo od Sveučilišta u Zagrebu kao i FPZG-a pozvani na Radionicu za stručno i administrativno osoblje Sveučilišta u Zagrebu. Nakon početnih koraka mediji su nas popratili i tako nam pomogli da se za nas čuje i izvan Zagreba.

nikaDa nisaM iMala nikakvih ProbleMa zbog svojeg invaliDiteta. MožDa je to zato što saM uvijek bila okružena dobrim ljudima

Anja Mihaljević

PD

Kako danas vidite svoj projekt?

Ova godina iza nas je ostavila puno traga na nama. Svi naši projekti i suradnje su dovele do puno većeg cilja nego što smo mogle zamisliti, a naše ideje se polako ostvaruju. Projekt “Mogu sve” smo podigli na puno veću razinu i čast mi je objaviti da je “Mogu sve” postala udruga. U ime kolegica Ane Tvrdeić i Alise Šćukanac, i naravno svoje, zahvaljujem svima od srca što prate i sudjelujete u postizanju našeg cilja, a to je da smanjimo diskriminaciju osoba s invaliditetom, pomognemo uključivanju istih u društvo te najvažnije da svima pokažemo da osobe s invaliditetom mogu sve.

S kakvim ste se Vi problemima susretali tijekom školovanja?

Nikada nisam imala nikakvih problema zbog svojeg invaliditeta. Možda je to zato što sam uvijek bila okružena

dobrim ljudima punim razumijevanja.

Dolazim iz Požege i ne mogu se požaliti da mi je kao invalidnoj osobi bilo nešto uskraćeno.

Mnogi stuDenti se osjećaju i isključenim iz društva zbog svojeg invaliDiteta

Predsjednica ste Udruge studenata s invaliditetom na Fakultetu političkih zanosti u Zagrebu. Koji su glavni problemi s kojima se vaši članovi na fakultetu i sveučilištu susreću?

To je prije svega infrastruktura koja je pogotvo prepreka za studente s invaliditetom koji su u kolicima. Naime, većina zgrada zagrebačkih fakulteta je stara bez liftova i odgovarajućeg pristupa za osobe s invaliditetom. S druge strane, mnogi profesori ne znaju kako da se postave prema studentima našim članovima. Mnogi studenti se osjećaju i isključenim iz društva zbog svojeg invaliditeta. To su tri glavna problema s kojima se svakodnevno susrećemo. v

Partneri o razlogu ulaska u projekt Iskustvo zlata vrijedi Atlantic Grupa Ana Marušić, Regional HR Director & Senior Business Partner Za nas je projekt “Iskustvo zlata vrijedi” više od načina da damo doprinos našem okruženju. Nesporno je da ovaj projekt predstavlja takav doprinos, on potiče i pokazuje odgovornost prema onima koji iznimno trebaju pomoć. Za nas sudjelovanje u njemu ipak predstavlja i više od odgovornosti prema društvu, jer osim što upozorava na potrebu da društvo pomogne mladim osobama s invaliditetom, i nama pomaže da uz tu svijest radimo na sebi.

Pomažući drugima shvaćamo što mi trebamo napraviti da bismo bili bolji, dostupniji, pristupačniji, a ovaj nas projekt na to potiče.

www.poslovni.hr

Anja Mihaljević, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti govori o projektu osnivanja udruge

Stipendija

Cotrugli daruje MBA vrijedan 15.000 eura

srijeda/četvrtak, 30. travnja/1. svibnja 2014.

HZZ Ankica Paun Jarallah, ravnateljica Kao posrednik na tržištu rada i poslodavac Hrvatski zavod za zapošljavanje ima za cilj osnaživanje osjetljivih skupina među kojima su i osobe s invaliditetom, a posebice onih kojima prijeti višestruka diskriminacija kao što su mlade osobe s invaliditetom.

U ekonomski kriznim vremenima, slijedeći smjernice europskih politika rada i zapošljavanja i cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja opravdano je stavljanje težišta politike rada na usavršavanje, obrazovanje, prekvalifikacije i razvoj ključnih kompetencija i transverzalnih/prenosivih kompetencija. Naukovanje i osposobljavanje na radnom mjestu su dokazani modeli za unaprjeđenje kompetencija mladih osoba. HZZ kroz aktivnosti projekata financiranih iz europskih fondova i kroz suradnju na projektu „Iskustvo zlata vrijedi“ promovira i realizira model u kojeg vjeruje a to je praktično osposobljavanje.

TISAK Sanja Buterin, voditeljica prodaje ‘Iskustvo zlata vrijedi’ hvalevrijedan je projekt Poslovnog Dnevnika kojim se žele istaknuti problemi i predrasude s kojima se susreću studenti s invaliditetom te im omogućiti pronalaženje prvog zaposlenja. Sudjelovanjem u projektu, Tisak želi pomoći proširiti svijest u poslovnoj zajednici i senzibilizirati javnost po pitanju zapošljavanja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.

Cilj Tiska je svojim zaposlenicima, suradnicima i društvenoj zajednici ukazati na problem koje imaju osobe s invaliditetom, razbiti predrasude te mladim ljudima pružiti priliku za stjecanje radnog iskustva.

Tisak je svjesan svoje vodeće uloge u djelatnosti distribucije i trgovine te se želi društveno odgovornim djelovanjem odužiti zajednici.

više na www.poslovni.hr McDonald`s Pridružili smo se projektu ‘Iskustvo zlata vrijedi’ zato jer smo prepoznali projekt kao hvale vrijednu akciju društveno odgovornog ponašnja hrvatskih poduzetnika te smatramo kako čemo na ovaj način dati svoj doprinost kolektivnoj svijesti građana te pomoći integraciji osoba s invaliditetom u svakodnevni život i rad. U 18 godina koliko je McDonald’s na hrvatskom tržištu imali smo različitih iskustava i po pitanju zapošljavanja i po pitanju rada hendikepiranih osoba u našim restoranima. Ovim putem željeli bi još jednom istaknuti akciju koju provodimo u suradnji sa Down Syndrom centrom iz Pule gdje njihovim štićenicima omogućavamo da povremeno borave u našim restoranima i pomažu u obavljanju svakodnevnih zadataka.

Hrvatska lutrija Danijel Ferić, predsjednik Uprave Hrvatska Lutrija već 40 godina pokazuje kako ne nudi samo zabavu i igru, već želi što više doprinijeti široj društvenoj zajednici. Redovito i uspješno sudjelujemo u akcijama opće dobrobiti, a nakon što nam je od strane Poslovnog dnevnika ponuđena suradnja u ovom projektu, nismo ni trenutka dvojili da se uključimo jer pronalaženje posla za mlade ljude je veliki problem, a nažalost još većim postaje ako se radi o osobama s invaliditetom. Vjerujemo da zajedno, uz ovakve projekte, možemo napraviti iskorak prema predrasudama. Važno je proširiti svijest u društvu i pokrenuti pitanje zapošljavanja mladih osoba s invaliditetom.