Prijateljstvo Napisali učenici OŠ Kuršanec, polaznici literarno-recitatorske i knjižničarske grupe Prijevod na engleski jezik: učenici polaznici dodatne nastave engleskog jezika (8. a i 8. b razred) Ilustrirala: Vanesa Dobranić (7.a razred) Kuršanec, šk. god. 2016./2017.
Bili su to dani igre i bezbriĹžnosti. Dugo toplo ljeto bilo je kao stvoreno za druĹženje i boravak u prirodi.
Djevojčica Kristina nikad se nije odvajala od svoje stare lutke Mimi, a zajedno sa svojom braćom i sestrama po cijele se dane igrala skrivača, gumi-gumi i trčkarala livadom.
Kiara je dane provodila okružena svojim jedinim prijateljima, slikovnicama. Češljala je svoju zlatnu kosu ispred maminog ogledalca, mahala vilinskim štapićem i sanjarila da će jednog dana živjeti poput prave princeze.
Ipak, krajem tog ljeta Kristina i Kiara nisu više toliko uživale u svojim igrama jer se polako približavao dan kada će i one postati učenice prvog razreda. Konačno je stigao i taj poseban dan, prvi dan nastave za Kiaru i Kristinu. Obje su djevojčice obukle svoje najljepše haljinice. Majka je Kristini isplela kosu u pletenicu, a Kiara je svoju frizuru ukrasila šarenim perlicama. Sve je bilo spremno. No, tog je popodneva Kiarina majka zakasnila s posla pa je zbog toga i Kiara zakasnila u školu. Kad je stigla u učionicu, sva su već djeca sjedila u svojim klupama, a jedino slobodno mjesto nalazilo se još samo pokraj male, tihe, tamnopute djevojčice. Učiteljica je Kiari rekla neka sjedne pokraj Kristine i obje su djevojčice u tom trenutku pomislile kako je to neobično jer su bile toliko različite.
Uskoro su se učenici počeli jedni drugima predstavljati. Svatko je izgovorio svoje ime i prezime, rekao odakle dolazi, ima li braću i čime se voli baviti. Sa zanimanjem su slušali jedni druge i polako se upoznavali. No, kad se Kiara trebala predstaviti, uhvatio ju je strah od brojne publike pa je počela zamuckivati. Učenici je nisu gotovo ništa razumjeli i što je bilo najgore, počeli su se smijati. Kiara je bila posramljena i osjećala se vrlo tužno, a onda je pogledala prijateljicu u klupi i shvatila da se jedino ona ne smije. Kiara je bila jako zahvalna Kristini što joj se nije smijala i iz zahvalnosti joj je poklonila svoju olovku u obliku vilinskog štapića. Drugog je dana Kristina prijateljici donijela prekrasan crtež koji je prikazivao Kiaru kao vilu. Tog se dana njihovo prijateljstvo još više učvrstilo.
Kiara je poželjela pozvati svoju prijateljicu kući, a to se ubrzo i ostvarilo jer su Kiarini roditelji shvatili koliko Kristina znači njihovoj kćeri. Ta je subota za Kristinu bila veličanstvena. Kad je ušla u Kiarinu sobu, činilo joj se da je ušetala u neobičan svijet bajke. U toj je sobi bilo tako mnogo prekrasnih slikovnica i raznih igračaka s likovima iz popularnih crtića. Sve je bilo tako lijepo, gotovo nestvarno. Dvije su se djevojčice družile cijelog popodneva kao da se poznaju već godinama. Kiara je opet Kristini poklonila nešto. Bila je to velika slikovnica o princezama s ogledalcem na prvoj stranici. Kad je stigla kući, Kristina je bila sretna i ponosna, a onda se odjednom rastužila. I ona je htjela pozvati prijateljicu u svoju kuću, ali nije znala kako bi to ostvarila s obzirom da nije imala ni svoju sobu, a kamoli toliko igračaka i knjiga.
Uskoro je Kristinina majka shvatila o čemu je riječ i obećala joj da će se potruditi i napraviti sve kako bi Kiari u njihovom domu bilo ugodno. Prošlo je nekoliko tjedana. Jedne subote Kiaru su roditelji doveli Kristini u posjet. Bio je lijep, sunčan, jesenski dan. Sunce je djecu pozivalo na igru pa je Kristina odlučila prijateljicu naučiti kako se igra gumigumi. Nakon te igre, igrali su se skrivača u obližnjem šumarku i Kristinina su braća Kiari pokazala kućicu na drvetu. Kiara je bila oduševljena i sretnija nego ikada. Shvatila je da Kristina ima mnogo više od nje jer ima braću pokraj koje joj nikada ne može biti dosadno.
Dvije su prijateljice i dalje bile nerazdvojne, a u školi su neki čak bili i ljubomorni na njihovo prijateljstvo. Kad se pročulo da je Kristina bila kod Kiare, mnoge su djevojčice htjele biti na Kristininom mjestu jer su znale da Kiara ima najljepše stvari i uvijek nosi najljepšu odjeću. Kiari se više nitko nije rugao kad bi slučajno zamuckivala od prevelikog uzbuđenja. Učenici su se jedni prema drugima sve ljepše ponašali, a to je primijetila i učiteljica. Bližio se Kiarin rođendan, a za taj velik događaj pripremao se cijeli razred. Naime, Kiara je pozvala cijeli razred na proslavu i više nije bilo važno tko je kakav i otkud je. Sva su se djeca družila kao da žive u nekoj dalekoj zemlji, zemlji prijateljstva. Nakon toga u školi gotovo da više nije bilo tužakanja i svađa. U prvi b razred uselilo se prijateljstvo i ostalo tamo do kraja školske godine.
Dvije toliko različite, a ipak slične djevojčice nastavile su svoje druženje i tijekom ljetnih praznika. Pošto Kiara nije imala braće, njeni su roditelji pozvali malenu Kristinu da s njima otputuje na more kako bi njihova kći imala društvo. Bilo je to ljeto za pamćenje. Dvije malene djevojčice uživale su u ljetu istražujući ljepote Jadranskog mora, no o tome više u našoj drugoj knjizi. Sada vam želimo da se dobro odmorite i provedete dugo toplo ljeto u druženju sa svojim prijateljima. Ne zaboravite, prijateljstvo je nešto najljepše na svijetu, stoga se katkad isplati potruditi za osmijeh i ljubav svojih prijatelja.
O PROJEKTU „NAŠA PRVA KNJIGA“ Projekt „Naša prva knjiga“ realiziran je tijekom šk. god. 2016./2017. ETAPE PROJEKTA: 1. SASTAVLJANJE /PISANJE PRIČE : učenici literarno-recitatorske grupe i knjižničarske grupe; lektoriranje (jezično-stilsko ispravljanje i dotjerivanje teksta): učiteljica Anamarija Mihić 2. ILUSTRIRANJE PRIČE : učenica Vanesa Dobranić iz 7. a razreda; kreativno vodstvo i savjeti: učiteljica Ida Domišljanović 3. PRIJEVOD TEKSTA PRIČE (ENGLESKI JEZIK, NJEMAČKI JEZIK I BAJAŠKI) - prijevod teksta priče na engleski jezik: učenici polaznici dodatne nastave engleskog jezika (8. a i 8. b razred) pod vodstvom učiteljice Karoline Preložnjak - prijevod na njemački jezik: učenici polaznici izborne nastave njemačkog jezika (7. a i 7. b razred) pod vodstvom učiteljice Laure Trstenjak - prijevod na bajaški dijalekt (jezik Roma Bajaša): gospodin Elvis Kralj (otac učenice naše škole) i romska pomagačica u našoj školi Biljana Oršoš; lektoriranje: dr.sc. Petar Radosavljević 4. IZRADA (KLASIČNE/PAPIRNATE) SLIKOVNICE I IZRADA DIGITALNE SLIKOVNICE - učenici polaznici knjižničarke grupe i školska knjižničarka Jasmina Balog