io Veliki e formule isao knjigu
arhitektura
a je možda ović učivo j - krvi i mesu.
od krvi mesa
BORIS POPOVIĆ
i
izam
318
vu — kineska rijeÄ? za unutarnju ljepotu predmeta
1
Jesenski i Turk ponosno predstavlja
Vuizam Borisa Popovića
dizajn Igor Stanišljević, Parabureau fotografije Igor Zirojević, Ivan Kolonić, Gabi Farčić, Marina Kelava, Petra Petrač, Miro Kale, Hrvoje Ruhek, Branko Cvjetičanin, Krešimir Zmijanović, Dejan Kršić, Nenad Sužnjević, Igor Stanišljević, Goran Čižmešija, Toni Frissell, Siniša Jean Sambolec, Neven Bilić, Željko Vukičević Zhel, Leslie Barron, Stojan Ostojić i Boris Popović skulpture Neven Bilić strip Igor Hofbauer posebne epizode vuizama Rujana Jeger i Amanda Palmer
Zagreb, studeni 2011.
Gošće autorice: RUJANA JEGER (epizoda 65) i AMANDA PALMER (epizoda 57) Izdavač: Naklada Jesenski i Turk Biblioteka Kultura okoline Za izdavača: MIŠO NEJA ŠMIĆ Urednik: DEJAN KR ŠIĆ Lektura i korektura: JELENA IVANIŠE VIĆ Dizajn i prijelom: IGOR STANIŠLJE VIĆ , Parabureau Tipografija: Kofi, Jenny, Fontfarm ISBN :
978-953-222-564-8
www.rozefjori.net/vuism Brains of the day Zhel, Ivan Hetrich, Svetislav Basara, Steven Holl, Amanda Palmer, Bob Black, Ranko Radović, Clint Eastwood, Horselover Fat, Bryan Ferry, Troup, Thomas Paine, Bill Gates, Lou Reed, David Bowie, X Files, Rem Koolhaas, Barry Adamson, Solomon Short, Peter Sellers, Alain Robbe-Grillet, Friedrich Nietzsche, Dejan Kršić, Partibrejkers, Lawrence od Arabije, Jonathan Safran Foer, Denis Leary, Anatole France, Philip K. Dick, Frank Black, Nick Cave, Joe Strummer, Antoni Gaudi, Marcos Novak, Srđan Majić, J. & J. Chambers, Boris Popović, The Stooges, Black Francis, Albert Camus, 2001: Odiseja u svemiru, Reuters, Yves Michaud, Hunter S. Thompson, J.G. Ballard, Fred Cole, Francois Roche, Nikola Tesla, Star Trek, Woody Allen, Igor Zirojević, Rujana Jeger, Didier Ottinger, Butthole Surfers, The Pixies, Johann Wolfgang Von Goethe, Monty…
Hearware The Velvet Underground: Live ‘69; Keith Jarret: Köln Concert; Lou Reed: Berlin; Television: Marquee Moon; The Saints: Eternally Yours; Paul Desmond: Take Ten; Lou Reed John Cale: Songs for Drella; Dead Moon: Live Evil; Barry Adamson: As Above So Bellow; Dirtbombs: Ultraglide in Black; Beasts of Burbon: Black Milk; Sonic Youth: Rather Ripped; The Clash: London Calling; Zhel: Ponte Rosso; Lunar: There is no 1; Dresden Dolls. Zahvale Metazinu Arkzin za objavljivanje prvih 18 epizoda Vuisma (1997-1999), Dejanu Dragosavcu za dizajn, Ivani Vučić za fotografije i urednicima Vesni Janković i Dejanu Kršiću. Za prvo čitanje rukopisa ove knjige, pozitivne reakcije i sugestije hvala: Rujani Jeger, Željku Serdareviću i Dejanu Kršiću. Zahvaljujem na pojavljivanju Vuisma na Zagrebačkom salonu mladih, Zagrebačkim salonima dizajna i arhitekture, novini Nevidljivi Zagreb i u diplomskom radu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Veliko hvala fotografima bez čijih djela bi ova knjiga bila nezamisliva. Hvala Hrvoju Ruheku za prvi website. Zahvaljujem svim gošćama i gostima u knjizi, a posebno živjeli!: Neven Bilić, Igor Hofbauer, Rujana Jeger, Amanda Palmer. Hvala Igoru Stanišljeviću i Parabureau za dizajn. Miši Nejašmiću na objavljivanju. Posebna zahvala Ekatarini Slepicki a.k.a. SuperKate, Marini Matošić, Aldinu Blažiću, GSK Jabuka, Deanu Mileti i mojim roditeljima. Hvala na inspiraciji svim živim i neživim osobama / likovima / događajima koji se na bilo koji način pojavljuju u ovoj knjizi.
Sadržaj 8 Vuizam 19 — potraga Sjećanja na potragu — Portugal 1. 12 Vuizam 20 — jedan pogled Apsurdno ponašanje ili Biciklizam ili Hodajuća Entropija 1 15 Vuizam 21 — četiri priče Pečeni kukuruz 19 Vuizam 22 — dobro! Kada padaju geometrijski oblici (bijelo na bijelom) 24 Vuizam 23 — déjà–vuizam After–images 28 Vuizam 24 — futurvuizam Oslobađanje Save 30 Vuizam 25 — moji ljudi Černjihov 32 Vuizam 26 — no prisoners! Krupni otpad 34 Vuizam 27 — potraga Sjećanja na potragu — Portugal 2 (Estoi) 37 Vuizam 28 — jedan pogled Music of / from the Future 42 Vuizam 29 — četiri priče Sve zbog Mjeseca 45 Vuizam 30 — dobro! Francuski paviljon, Zagreb, 28. 3. 2008. 48 Vuizam 31 — déjà–vuizam Nešto je u vodi 50 Vuizam 32 — futurvuizam Motoplayer 53 Vuizam 33 — no prisoners! Crkva Sv. Štrumpfa — no comment! 54 Vuizam 34 — no prisoners! Nađite uljeza!
56 Vuizam 35 — potraga Berlin (istočni) 60 Vuizam 36 — jedan pogled Crno na crnom 62 Vuizam 37 — četiri priče Dematerijalizacija 66 Vuizam 38 — déjà–vuizam Neon (cimeri 2) 68 Vuizam 39 — déjà–vuizam Dimnjaci 2 70 Vuizam 40 — futurvuizam Rušenje 73 Vuizam 41 — projekti Oblon 76 Vuizam 42 — no prisoners! Pretenciozno 80 Vuizam 43 — potraga Eiffelov toranj 83 Vuizam 44 — jedan pogled Do what drives you! 86 Vuizam 45 — četiri priče 10 dana (Hodajuća Entropija 2) 90 Vuizam 46 — no prisoners! Kako sam slomio šaku na štoku i grizao ruku do krvi?! 94 Vuizam 47 — déjà–vuizam Di je 47? 96 Vuizam 48 — futurvuizam Zadnji Vuizam 100 Vuizam 49 — 102 Vuizam 50 — no prisoners! Pranje zlatnog teleta 106 Vuizam 51 — potraga Hodam
110 Vuizam 52 — jedan pogled Ne dirati parcelu 112 Vuizam 53 — četiri priče Osjećaji 115 Vuizam 54 — dobro! Kofein 118 Vuizam 55 — déjà–vuizam 48 k 121 Vuizam 56 — no prisoners! Bombardiranje New Yorka 124 Vuizam 57 — moji ljudi Amanda Palmer: Amandina fermata 128 Vuizam 58 — projekti Metatesla toranj 131 Vuizam 59 — potraga Ugovor Gustava Eiffela 134 Vuizam 60 — jedan pogled Alternativne realnosti 138 Vuizam 61 — četiri priče Uvjeravanje 144 Vuizam 62 — dobro! Došao... 149 Vuizam 63 — déjà–vuizam Zauvijek voda 152 Vuizam 64 — dobro! Veličanstveno! 156 Vuizam 65 — moji ljudi Rujana Jeger: O psima i ljubavi i obrnuto 163 Vuizam 66 — projekti e.w.i. 167 Vuizam 67 — potraga O fim do mundo 171 Vuizam 68 — jedan pogled Utopija 175 Vuizam 69 — četiri priče Žičara
180 Vuizam 70 — dobro! Najlakši logo na svijetu 189 Vuizam 71 — potraga Biti negdje drugdje 192 Vuizam 72 — potraga Put za Pulu 194 Vuizam 73 — potraga Zadnja potraga 200 Vuizam 74 — dobro! Ja nisam mrtav — ja sam u Brkaču. 204 Vuizam 75 — potraga New York 206 Vuizam 76 — jedan pogled tv ekran 212 Vuizam 77 — četiri priče Kuhinje života 216 Vuizam 78 — no prisoners! Oblijepljeni izlozi 219 Vuizam 79 — déjà–vuizam Proces 223 Vuizam 80 — projekti ‘Peace of cake studios’ 228 Vuizam 81 — moji ljudi Neven Bilić: Imati vu 234 Vuizam 82 — dobro! Jedra 237 Vuizam 83 — no prisoners! Oxala’ 240 Vuizam 84 — četiri priče Vibre i nuspojave 244 Vuizam 85 — četiri priče Nove platforme 247 Vuizam 86 — jedan pogled Tjeskoba 250 Vuizam 87 — moji ljudi Apparatus
254 Vuizam 88 — futurvuizam A–Vojin 257 Vuizam 89 — moji ljudi Igor Hofbauer: Porno privatizacija 261 Vuizam 90 — no prisoners! Atelophobia, Kyphophobia, Uranophobia, Eremophobia ili Philophobia? 264 Vuizam 91 — déjà–vuizam Dan kada je umro Zagreb? 266 Vuizam 92 — no prisoners! Buka 270 Vuizam 93 — četiri priče Lakoća (lightness) 273 Vuizam 94 — déjà–vuizam Ironija post–odiseje 276 Vuizam 95 — projekti Garage arhitektura 280 Vuizam 96 — futurvuizam Uvrtanje prostora 282 Vuizam 97 — projekti Xenolux 288 Vuizam 98 — déjà–vuizam Gotham 292 Vuizam 99 — dobro! Jedenje mesa 295 Vuizam 100 — déjà–vuizam Račun molim! 300 Kraj.... 301 302 308 313 314
Bilješke Prijevodi citata Ljudi Autori fotografija Popis Vuisama 1—18
8
19.
Sjećanja na potragu — Portugal 1. Can you feel my european, I’m not your substitute, Uprising by pride. zhel, Broken European ii
Nekada je ova kula parala središte ušća rijeke Tejo. Kontrolirala je ulaz s oceana, pozdravljala moreplovce, plašila neprijatelje Lisabona i kralja manuela i. Gradio ju je putnik–graditelj francisco de aruda od 1515. do 1519. godine ugradivši u nju najbolje elemente ‘novog’ manuelinskog stila — savršene kompilacije stilova. Najbolje, ali i najmagičnije, najromantič-
9 žanr: potraga
Francisco De Aruda
manuelinski stil
Belemska kula
tokovi energije
nije graditeljstvo iz najaromatičnijih krajeva Sredozemlja bilo je odraz duha vremena u kojemu je trgovina povezivala, a um spajao bez obzira na divlju povijest. Kula je bijela. A onda se 1755. dogodio legendarni potres koji je samo realistima objašnjenje čuda koje je potom uslijedilo. Voda se povukla, rijeka se pomaknula i Belemska kula je ostala, ne više u središtu, već na novoj obali stare rijeke. Njezina funkcija, položaj i značaj promijenili su se. Poznata je priča o ‘svemirskim’ tokovima energije. Ljudi ih obično traže u vremešnim zdanjima nestalih civilizacija koje kao da su bile mudrije. No osim nikada dokazanih tokova u egipatskim piramidama ili gotičkim zvonicima, postoje i oni koje nam većinom otkrivaju pisci, jedini koji mogu prenijeti čuda iz podruma ispod devetnaeste stepenice ili fontane zaboravljenog dvorišta. I dok se Sunce ‘pomaknulo’ u odnosu na piramide, pa duša faraona više nikada ne bi našla put prema Siriusu b, tokovi ostaju. Belemska kula ima zavojito stubište, najuže kojim sam se ikada popeo. Pet katova iznad ulazne terase — ispod koje još uvijek postoji podrum koji se nekada punio zarobljenicima, a potom i vodom — jedini ‘izlaz’ imaju u visokoj, hirovitoj spirali zavojitog stubišta. Uopće mi nije jasno; toliko je usko, opasno. Kada bi netko napravio jedan pogrešan korak i kada čovjek iza njega ne bi bio dovoljno spretan da ga zadrži, cijela bi se masa turista počela kotrljati nizbrdo dok nagomilana tijela ne bi začepila spiralu i zaustavila daljnju tragediju. Zašto ovi starci idu gore, zašto se penju mala djeca? Pa opasno je i vražje vruće — svi su oznojeni, a vonj suklja kroz sitna okna van. Na svakom katu možete izaći / ući u sobu koja svojim venecijanskim lođama naprosto mami da pogledate kroz biforu; ali po sobama i lođama ima jako malo ljudi. Velika većina nalazi zadovoljstvo u polusatnom penjanju i gotovo nemogućem povratku jer stubištem može hodati samo jedna osoba. Mimoilasci su prava egzibicija jer se mora proći bočno, no zbog malog radijusa čovjek bliži centru praktički nema gdje
10
stati — stube nestaju u središnjem okruglom stupu! Ludo, ali ljudi se uspijevaju mimoići te još i razmijeniti srdačan osmijeh i dodir rukom po ramenu. Bezgranično strpljenje i tolerancija. Hodočašće bez religije, bez razlika, bez nadnaravnih učenja, bez problema. Narodi, generacije u pravom smislu riječi; bezbroj imena, iskustava, znanja, emocija,... među njima ja koji nosim ime koje ne mora biti moje pravo, iz zemlje koja je srušila sve svoje Belemske kule a svemirski tokovi zaboravljeni — štoviše zabranila ih! Ja, koji sam unutar osobe (koja nužno ne nosi moje ime) — među ovim ljudima — konačno ponavljam osjećaj od prije mnogo godina, osjećaj pripadnosti planeti, ništa ostalo ne postoji,... I kada nepojmljivi Chtorr kolonizira Zemlju, u tjeskobi moje sobe sa sf knjigom pred očima, ne razumijem ljude koji brane ljudsku rasu! To mi se događa u sobi, tamo u Zagrebu, ali ovdje u Portugalu sve ima smisla — pogotovo kada sjednete u venecijansku lođu na trećem katu i promatrate bjelinu marokanskih kupolastih stražarnica dolje na terasi. Pogotovo kada sam osjetio onoga koga tražim; i to mi je bilo dovoljno. Ne sjećam se spuštanja spiralnim stubištem. Samo taj ‘arhi’ osjećaj... ... ‘tektonski’ — valjda zbog potresa!
11
12
20.
Apsurdno ponašanje ili Biciklizam ili Hodajuća Entropija 1 Screenshot: igrana serija ‘Kuda idu divlje svinje’ (r. ivan hetrich, 1971.) Mene cura moli da spavamo goli, a ja neću bojim se ozepšću! fabijan šovagović
Postoji ono fantastično apsurdno ponašanje po kojem ljudi u ovoj zemlji funkcioniraju. 13 žanr: jedan pogled
gospodin K.
Pierre Menard
Krleža
Svetislav Basara
Crni Rok
Iracionalno? Kao lik iz mračnog romana suočen s apsurdnom situacijom koji se i sam počinje ponašati apsurdno (ili nam se to samo čini?) te nas dovodi u tjeskoban očaj... nas čitače, bespomoćne promatrače što gledamo gospodina k. koji se prepušta žrvnju dok čovjek u nama vrišti, pokušava ga dozvati, pomoći mu. Ili kada pierre menard odlučuje napisati ‘Don Quijotea’ iako, nepotrebno spominjem, knjiga već postoji. Pokušavamo shvatiti, a ne uviđamo da apsurda uistinu nema, već je takvo ponašanje jedini izlaz da čovjek ne poludi. K. nije lud, i sve bi bilo dobro kada bi se ljudi oko nas ponašali kao K, kao lik iz Kafkinog romana — u skladu sa situacijom, a ne nažalost Krležinog... uostalom logično je: krleža je naš i svaka mu čast — snimio je situaciju savršeno, i zabilježio je... ali ljudi ne čitaju. Ove spoznaje pomogle su mi da pregrmim 90-e. Predajući čitaocu ovaj zbornik u ruke shvatam da sam pre nekoliko godina, tragajući za šarenim kamičcima, nabasao na biser, ali i to da je biser u očekivanju dostojnog vlasnika našao nedostojnog koji ga umnožavanjem u nedopustivo velikom broju primeraka pretvara u staklenu perlu. Jedino opravdanje je da u našem vremenu, koje spada u kasnu jesen godine godina (o čemu piše kapetan Kvinsdejl) i sjaj staklenih perli donekle prosijava kroz pomračinu što se zgušnjava nad horizontom. svetislav basara, Fama o biciklistima ... a crni rok je naš Corto Maltese?
14
Pečeni kukuruz
21.
How elastic are our minds? How far can we strech them? STEVEN HOLL , Parallax Ton? Ide... Kamera? Ide... Klapa? Još jednom. Srdačno Vaši!
Vrijeme! Svjetlo! Materijal! ... Film počinje. Crvena buba prozujala je vrlo blizu ruba ceste dok je Veronika Verić izašla iz dućana s vrećicom preko podlaktice, odvezujući crnu Daisy, petomjesečnu labradoricu, istovremeno je pazila da je ne pregaze dva živopisno odjevena dječaka na svojim novim crvenim romobilima – ova je slika trajala trenutak, a već sljedećeg se kroz prozor nadvisivao sivozelen, malo zamućen rub zgrade na uglu koji je zarezivao nebo ulazeći u sporednu ulicu. Obilazeći zelenu zgradu stvarao se dojam njezine rotacije, kao vremenom ruinirana 3D modela.
15 Ž ANR : ČETIRI PRIČE
Daisy Parallax view Žižek kvadroskopski film pečeni kukuruz
16
17
Još se najmanje pomicao njezin rub / njezin vrh u svojoj vlastitoj dimenziji iskrivljene perspektive. Parallax view objašnjava i ŽIŽEK , iako kroz perspektivu ekonomsko-političkih sistema, način je ispravnog sagledavanja nekog predmeta, kada se odbacuju i apstrahiraju neke njegove značajke ili vrijednosti koje možda smetaju i nisu važne za njegovu bit (koja se traži, odnosno koja je nama individualno važna, a tek tada i univerzalno jer bez ‘individualnog’ pristupa u kapitalizmu nema univerzalne zarade). Kod vizualne zamke slike ‘Dva lica ili vaza’ mozak nam ne dozvoljava istovremeno vidjeti i pozitiv i negativ, i vazu i dva lica u profilu koja je ocrtavaju. Prvi trenutak vidimo crnu vazu, možda i zato jer nam mozak brže reagira na crno, ali čim ugledamo dva lica – vaza nestaje. Funkcionira li ova ‘magija’ mozga samo zato što su vaza odnosno lica nacrtana? Reagiramo li tako ponekad i na stvarni svijet i je li to još jedna tajna paralakse? Grafičko prikazivanje svih četiriju (?) pročelja na prezentaciji projekta, uz sve moguće tehničke i teoretske opise, nije dovoljno, a nekada je čak i suvišno. Često je pogled na ‘poznatu’ građevinu iz kuta kakav je na turističkoj razglednici kriv i zbunjuje. Tako se i VU najviše građevine u Parizu može osjetiti tek kada ste ispod nje ili dok se vozite liftom prema vrhu. Kada se vozite gradom zgrade ne miruju; sve se one neprekidno iznova materijaliziraju u hiljade neprimjetnih frameova – oko ih ne vidi, um sve ne pamti, ali je stalno na repertoaru arhitektonski, minimalno kvadroskopski film s nekim (nikada svim) elementima koji ga određuju. Bezbroj filmova čini grad; potrebno je samo kretati se i najveće će kino raditi za vas dvadesetčetiri sata. Multi-versum-plex! Umjesto kokica - pečeni kukuruz.
18
71.
Biti negdje drugdje Life seems to be a beautiful game about using and abusing honesty. it hurts, heals, it changes, it doesn’t even fucking exist. it exists as much as truth exists. it’s relative and Not Real. http://blog.myspace.com / whokilledamandapalmer
Kakva je važnost mjesta i njegova snaga, ili ljepota neke arhitekture kada postoji situacija u kojoj čovjek jednostavno želi biti negdje drugdje? Iz tko zna kojeg razloga, bez obzira na ljepotu mjesta, pa čak i kontekst zbog kojeg smo tu gdje, u nekom određenom trenutku, jesmo, ne želimo biti tu. Ništa više nije važno, postojanje i disanje postaju besmisleni, a čovjek prazan, neosjetljiv s glavom ispod vode, možda mašta o tom drugom ili možda, razočaran, više ni ne zna postoji li uopće mjesto koje bi smirilo žudnju? Sve je u glavi. Neki bi rekli — i u srcu.
189 žanr: potraga
važnost mjesta
hoda kao duh
Vuizam br. 12
horizont
Nokia 3210
190
Čovjek hoda kao duh, zagledan u daljinu. U romanima takvi ljudi obično putuju kroz veličanstvene svjetove, sreću zanimljive ljude i proživljavaju epske događaje. Uz sve to, njihov pogled odaje pravi smisao njihove potrage za izgubljenim vremenom ili jednostavno stanje njihove svijesti / tuge — soledad. Percepcija mjesta je mutna, vrijeme prolazi neiskorišteno. Takvih ljudi je mnogo. Materijalni svijet je bespomoćan, mjesta postaju sve manje bitna, a novac i zabava postaju virtualni — ne u svom ostvarenju kroz nule i jedinice na bankovnom računu ili igranju video igrice — već u značenju. A ‘...značenja blijede i gube smisao. Sjećanja u kostima ostaju.’ (Vuizam br. 12 ‘Negdje u Istri...’) Kakva je arhitektura (ne)moguća u takvoj situaciji? Što je ona ljepša to je njihov pogled duži, a misli dalje. Skraćuju li se takve misli i pogledi minimalizmom bolničke sobe, zatvorske ćelije ili kabine prekooceanskog broda? Kako u arhitekturi postići pseudo–kontekst koji će stvoriti poticaj i postati barem malo važniji? Izokrenuti pvc vrećicu naopako, ponovno je oblikovati, ubaciti sadržaj. Koji sadržaj? Pitanje za milijun dolara,... i puno više. Stvoriti mjesto na kojem žele biti?! U Las Vegasu postoje i egipatske piramide sa Sfingom, i Venecija, a u Disneylandu divlji zapad i tropska prašuma i dvorac iz najljepše bajke. Danas se za 500 eura može odletjeti jako daleko, a uskoro će sličnim brzinama voziti i vlakovi. Iako fraza o želji biti negdje drugdje naravno ne podrazumijeva mjesto, zašto ponekad ne razbijati glavu — s pogledom uperenim u horizont. Epilog: Mučnina; peku me sinusi. Umjesto sms–a sada se iz Nokie 3210 čuje samo kratki signal da se ispraznila baterija. Svaki put taj zvuk pozdravljam rukom uopće se ne nadajući da je to poruka.
191
72.
Put za Pulu
192 탑anr: jedan pogled
193
Zadnja potraga
73.
Svaka riječ je nevina na početku. SRĐAN MAJIĆ
Nalazim se u Sieni, na izložbi HUGA PR AT TA . Hodam kroz veličanstven i uzvišen svemir jednoga čovjeka koji je živio na ovoj planeti. Njegov crtež, njegovi originali, njegove boje, njegove vodene boje, njegove priče, njegove žene... osjećaj najveće sreće. To je to. Zadnja tri dana, dvije noći; oko 1200 kilometara. Kraj.
194 Ž ANR : POTR AG A
195
196
197
198
199
Ja nisam mrtav — ja sam u Brkaču
74.
Now the time has come nowhere to run Might get burned up by the sun but I’ll have my fun I’ve been loved, pushed aside I’ve been crushed By tumbling tide and my soul has been psychedelicized j. & j. chambers, Time Has Come Today
Bio je sumrak — hladan, maglovit,... l će svirati u Rupi 200 žanr: dobro!
KA–BuuuuuM!
jurimo 200!
show ne prestaje
Brkač
La*bum album
negdje u ponoć, doći ću malo ranije popiti ramazzotti. Do tada ću završiti one vražje skice, i onda još njih, i još... a lijepo sam im objasnio da ja više ne radim skice — pucam odmah idejne projekte. Buljim u strop neko vrijeme, onda sjednem, crtam,... ostavim ih na stolu par dana (da odstoje) i treći su dan spremni za upotrebu. Možda ću ih pokazati Inžeu, pa još raditi kada se vratim doma; ma vraga ću još raditi. Ako prođe prođe, baš me briga, život je jedan. Ne treba forsirati jer ovdje uvijek postoji opasnost probijanja zvučnog zida — kada se leti većom brzinom od brzine zvuka, pa zvuk dostigne zvuk i nastane jedan veliki ‘KA–BuuuuuM!’ — s velikim M - kao Migrena, kao Mamurluk, kao Mobitel. Otipkao sam sms: ‘Pišem ovo zato što nam definitivno ne ide razgovor, a čini mi se da me ti jedino i čuješ dok pišem.’, i bacio mobitel u teglu krastavaca bez krastavaca — lijepo je zaronio na dno kisele vode. Možda je i noćas popijem kad se vratim, razbijen. Izišao sam van. Uh, kako bih zapalio! Otvorio sam oči automatski dignuvši desnu ruku (koja mi je visila uz krevet) dok sam lijevom tapkao po stoliću sa strane tražeći kutiju, upaljač, nešto... Tek kada mi je opušak, koji mi je očito prespavao među prstima, ispao iz desne ruke shvatio sam da ja uopće ne pušim?! Nisam se previše ni uzbudio kada sam na ulazu u kupaonicu opet tražio prekidač na pogrešnom mjestu, a ni kada sam čuo mobitel u drugoj sobi. Nisam se sjetio sjetiti jesam li uistinu popio vodu iz tegle ili je li uopće bilo vode u njoj. Nisam potrčao u sobu, nisam odgovorio na neodgovoren poziv sve negdje do 2 popodne, a trebao sam... ... jer je od 2 popodne krenuo dugometražni igrani film. Ja glavna uloga; film: moj život — realnost; producent — investitor snova, mecena; režiser — nije Bog, ali ima boga?! Scena: letim u helikopteru i razgledavamo lokaciju. Ne, ipak krenimo od scene prije: dolaze po mene ludim crnim jaguarom... jurimo 200!
201
‘Ton; Ide... Kamera; Ide... Klapa; Još jednom; Srdačno Vaši!’ Ma ne treba mi ni to... ovaj film se ne snima, ovaj film živim! Lokacija je super, tip brije na prostor, želi oble organičke forme, unaprijed je potplatio pola zemlje, dozvole neće biti problem... sve to saznajem na kasnom ručku, zalazak sunca u rano proljeće, još da je tip žensko — neko zgodno žensko. I ne dragi čitatelji, ova priča ne završava mojim buđenjem iz utopijskog sna — ovo se događa! Drugi dan show ne prestaje — letimo u London da mi pokaže što je dosad izgradio. U Londonu: ‘Gdje želiš ići večeras?’ Na neki koncert? Provjeravamo internet, svira black francis. ‘To je onaj iz pixiesa?’ Tip je legenda, zna i to. Drugo jutro idemo u Andaluziju — još posla za arhitekta iz Hrvatske, a sve na temelju jednog tamnoplavog interijera. Objašnjavam mu da bi ovdje u Andaluziji bilo lijepo živjeti, a john (kako bi se drugačije zvao) i tu ima kuću: ‘Ovdje ćeš i živjeti dok budemo tu radili.’ ‘Jebanjeee’ viknuo bi moj frend ziro. A i toga je bilo... drugu večer u Andaluziji sam se zaljubio. ‘Ladys of the 80’s are going for shoes.’ govori John, i dodaje: ‘Black rain’. Isplatilo mi se tražiti, i onda čekati Stoleta da mi ponovo napravi cipele — njezino ime je audry. Voli clash i keitha jarreta i operu; ima mali bistro u Granadi. Operu ću nekako preživjeti. Nekoliko mjeseci kasnije, u Brkaču, sjetio sam se kako mi nije bilo loše ni u prošlom životu, na primjer kada smo snimali i organizirali La*bum album. Nismo imali mecenu, niti smo otputovali van zemlje privatnim avionom, a bilo je genijalno. Nije se radilo o arhitekturi, već glazbi. Ali to je već neka druga priča, drugi album — La*bum!
202
203
Autori fotografija po redoslijedu pojavljivanja ivan kolonić: Vu51, Vu75, Vu77, Vu97 miro kale: Prednje unutarnje korice, Vu43, Vu85 branko cvjetičanin: Stražnje unutarnje korice gabi farčić: Vu19, Vu27, Vu41 hrvoje ruhek: Vu21 dejan kršić: Vu23, Vu54, str. 306—307 krešimir zmijanović: Vu24, Vu32 petra petrač: Vu30 igor zirojević: Vu36, Vu44, Vu53, Vu60, Vu80, Vu84, Vu99, Vu100 Cloud Club Archive (leslie barron) Vu57 igor stanišljević: Vu62 goran čižmešija: Vu65 siniša jean sambolec: Vu67 nenad sužnjević: Vu71 neven bilić: Vu81 stojan ostojić: Vu88 željko vukičević zhel: Vu91 martina kelava: Vu92 boris popović: Vu20, Vu22, Vu26, Vu28, Vu29, Vu33, Vu34, Vu35, Vu37, Vu38, Vu39, Vu40, Vu42, Vu45, Vu48, Vu50, Vu52, Vu59, Vu61, Vu63, Vu64, Vu68, Vu69, Vu72, Vu73, Vu78, Vu79, Vu82, Vu86, Vu87, Vu93, Vu95, Vu96, Vu98
313
vuism — arhitektonski projekt u medijskom obliku Vuism — epizoda 1 Tajni vrtovi Corta Maltesea Vuism — epizoda 2 Voda? Vuism — epizoda 3 Barragán i zidovi Vuism — epizoda 4 Pogled u... Vuism — epizoda 5 Staza slonova Vuism — epizoda 6 Nedajte dimnjake! Vuism — epizoda 7 Tigar u Botaničkom vrtu Vuism — epizoda 8 Kraj stoljeća? Pa što! Vuism — epizoda 9 Usamljena svjetla Vuism — epizoda 10 Plemena uz Savu Vuism — epizoda 11 Arrimow! Vuism — epizoda 12 Negdje u Istri... Vuism — epizoda 13 Brojanje stuba Vuism — epizoda 14 7+7= Vuism — epizoda 15 Ljudi ispod reklama Vuism — epizoda 16 S onu stranu i natrag Vuism — epizoda 17 Žbice Vuism — epizoda 18 In search of Maltese Vuismi 1—18 objavljeni u magazinu Arkzin / transfer 1997—1999.g.
314
316
317
Kao što je Stephen prasak i crne rupe (osim E=mc2), Bor o arhitekturi bez i I dok je nedavno H pravo objašnjenje i arhitekturu i smisa u vlastitoj, i tuđoj, I u tome ide do kr
ISBN
978-953-222-564-8
www.jesenski-turk.hr