Evanđelje po Tomi - Prijevod s koptskog by Jesenski i Turk

izdavač Naklada Jesenski i Turk za izdavača Mišo Nejašmić urednik Momir Oljača prijevod dr. sc. Zlatko Pleše recenzenti dr. sc. Mislav Ježić dr. sc. Anto Mišić prijelom: Momir Oljača grafički urednik: Boris Kuk tisak: Znanje d.o.o., Zagreb www.jesenski-turk.hr

EVANĐELJE PO TOMI PRIJEVOD S KOPTSKOG

Preveo i priredio dr. sc. Zlatko Pleše

Naklada Jesenski i Turk Zagreb, ožujak 2017.

Copyright © 2017 Naklada Jesenski i Turk Copyright hrvatskog prijevoda © 2017 Zlatko Pleše, Naklada Jesenski i Turk Objavljivanje ove knjige potpomogli su Ministarstvo kulture RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Grad Zagreb.

S AD RŽ AJ

UREDNIČKA NAPOMENA �� 7 PREDGOVOR ��9 EVANĐELJE PO TOMI �� 23 BILJEŠKE �� 61 TRANSKRIPT �� 85 FAKSIMILI �� 107

P R E D G OVO R

Evanđelje po Tomi najpoznatije je, najpomnije proučavano i najkontroverznije izvankanonsko evanđelje. Više je razloga njegove popularnosti ne samo među stručnjacima za rano kršćanstvo nego i kod šire čitalačke publike. Već samo otkriće cjelovitog teksta evanđelja 1945. godine, u kasnoantičkom krčagu punom rukopisnih knjiga (kodeksa) slučajno iskopanom kraj mjesta Nag Hammadi u gornjem Egiptu, ima sva obilježja uzbudljive orijentalne priče u kojoj se kao glavni likovi pojavljuju egipatski felasi, lokalni antikvari i ambiciozni zapadni istraživači staroegipatskih i ranokršćanskih starina. Podjednako su dramatične i okolnosti u kojima se pripremalo prvo kritičko izdanje koptskog teksta evanđelja (editio princeps), objavljeno tek 1959. godine—po riječima Hansa Jonasa, jedna prava “skandalozna kronika” moderne akademske zajednice. No najviše je kontroverzi izazvao, i još uvijek izaziva, sam tekst evanđelja koji se po formi i sadržaju dramatično razlikuje od kanonskih prikaza Isusova poslanja. Evanđelje po Tomi sastoji se od kratkih Isusovih izreka (logoi, logia) lišenih prostornog i vremenskog konteksta, biografskih detalja, i pripovjedne niti. Te izreke ne donose opise Isusovih čudotvornih izlječenja ili egzorcizama, kao ni izvještaje o njegovim putovanjima i javnim propovijedima. Za razliku od novozavjetnih evanđelja i Pavlovih poslanica, one ne govore o Isusovoj muci na križu niti slave njegovo uskrsnuće kao zalog čovjekova spasenja. Kroz njih progovara jedan drugačiji Isus, više nalik na transcendentnu božansku Mudrost iz starozavjetnih Mudrosnih izreka, čija je poruka da “Kraljevstvo Božje” nije nešto što će doći nego je već ovdje, u božanskoj nutrini svakog čovjeka, samo što ga “ljudi ne vide” (izreka 113) jer su zatočeni u materijalnom tijelu. Spasenje i vječni život postižu se spoznajom (gnôsis) o božanskom podrijetlu vlastite duše, a nužan preduvjet takve spoznaje je pravilno tumačenje skrivenog smisla Isusovih izreka: “Tko nađe tumačenje ovih izreka, taj neće okusiti smrti” (1). 9

Z L AT KO P L E ŠE

POVIJEST TEKSTA I RUKOPISNA PREDAJA

Do 1945. godine stručnjaci su za postojanje Evanđelja po Tomi znali tek iz oskudnih i pristranih svjedočanstava crkvenih otaca. Tekst se prvi put spominje u Pobijanju svih hereza, polemičkom djelu Hipolita Rimskog napisanom između 222. i 235. godine, gdje se navodi kako se tekstom koristila skupina gnostika poznatih kao Naaseni, te se usput citira sljedeća izreka (očita je sličnost s izrekom 4 iz koptskog rukopisa): “Onaj koji me traži pronaći će me u djeci staroj sedam godina; jer u njima se, skriven četrnaestom eonu, ja ukazujem” (Pobijanje 5.7.20). Približno u isto vrijeme Origen spominje Evanđelje po Tomi i smatra ga krivovjernim (Homilija 1 o Luki), a istu ocjenu ponavlja Euzebije Cezarejski nekoliko desetljeća kasnije (Crkvena povijest, 3.25.6). Ćiril Jeruzalemski pripisuje tekst manihejcima te tvrdi da ga je napisao ne Toma apostol nego “jedan od trojice zlih Manijevih učenika” istog imena (Kateheze 4. 36 i 6. 31). Važno je također napomenuti da navedeni autori, kao i drugi ranokršćanski izvori, ponekad citiraju Isusove izreke koje nisu zabilježene u kanonskim evanđeljima (tzv. agrapha) a vrlo su slične onima iz Evanđelja po Tomi, no niti jedan ih ne dovodi u izravnu vezu s tim tekstom. Važan događaj za razumijevanje nastanka i rukopisne predaje Evanđelja po Tomi vezan je uz arheološka iskapanja potkraj 1890-ih na lokalitetu antičkog grada Oksirinha, jednog od središta grčke kulture u Egiptu u helenističko i rimsko doba. Među prvim objavljenim otkrićima britanskih istraživača Grenfella i Hunta s tog nalazišta bilo je nekoliko fragmenata papirusa, naknadno numeriranih kao P. Oxy. I.1, IV.654 i IV.655, na kojima su bile zapisane dotad većinom nepoznate Isusove izreke na grčkom jeziku. Spomen Tomina imena u jednoj od izreka (P. Oxy. IV. 654, 3: Θωμᾷ) upućivao je na moguću atribuciju, no tek se nakon otkrića koptskog prijevoda cjelovitog teksta Evanđelja po Tomi među rukopisima iz Nag Hammadija ustanovilo da papirusni fragmenti iz Oksirinha sadrže dijelove njegova grčkog predloška. (Prvi stručnjak koji je još 1952. godine otkrio sličnosti između grčkih fragmenata i tada još neobjavljenog koptskog teksta Evanđelja po Tomi bio je glasoviti francuski povjesničar antičkih i srednjovjekovnih religija Henri-Charles Puech.) 10

P R E D G OVO R

MJESTO I VRIJEME NASTANKA EVANĐELJA PO TOMI

Evanđelje po Tomi, u obliku koji danas poznajemo zahvaljujući koptskom prijevodu s kraja trećeg ili početka čevrtog stoljeća, nastalo je po svoj prilici na dvojezičnom sirijskom području, moguće u Edesi koja je u kasnoj antici bilo sjedište Tomina kulta. Tome u prilog govori i podatak da je dvostruko ime Juda Toma iz proslova evanđelja (aramejsko-sirijski naziv za “blizanca”, tā’mā, na grčkome didymos) zabilježeno u mnogim važnim ranokršćanskim sirijskim predajama, primjerice u Tominim djelima ili u Knjizi Tome podvižnika. Neki opet smatraju da je tekstu s tako izraženim gnostičkim obilježjima primjereniji ranokršćanski egipatski kontekst. S obzirom na vrijeme nastanka najstarijeg poznatog fragmenta spisa (P. Oxy. I.1, koji potječe približno iz 200. godine), kao i na nešto kasnije Hipolitovo svjedočanstvo (oko 230. godine n.e.), Evanđelje po Tomi sastavljeno je najkasnije u drugom stoljeću. J. D. Crossan i još neki zastupali su tezu da Evanđelje po Tomi datira iz prvog stoljeća, no ti su pokušaji općenito smatrani neprimjerenima, dijelom zato što ne prave razliku između evanđelja kao zbirke i pojedinačnih izreka od kojih neke vjerojatno pripadaju prvostoljetnoj kršćanskoj predaji, a dijelom i stoga što zanemaruju gnostičke ideje i motive koji se ne mogu datirati prije početka drugog stoljeća. Opće je mišljenje, dakle, da je Evanđelje po Tomi kao cjelovita zbirka nastalo u drugom stoljeću, najvjerojatnije u razdoblju između 120. i 150. godine.

dr. sc. Zlatko Pleše

Z L AT KO P L E ŠE

BIBLIOGRAFIJA

Literatura o Evanđelju po Tomi dosegla je golemi raspon (do 1988. godine vidi Fallon/Cameron). Ovdje se navode samo važniji radovi koji mogu pomoći razumijevanju prijevoda Evanđelja, pored onih koje su spomenuti u predgovoru. Prijevod se temelji na autorovom diplomatskom prijepisu faksimilnog izdanja koptskog izvornika (Nag Hammadi kodeks II, 2), otisnutom u dodatku na kraju knjige. Autor se također služio svim važnijim kritičkim izdanjima koptskog teksta (Layton, Bethge i dr., Plisch, Gathercole). Za prijevod grčkih fragmenata iz Oksirinha korištena su izdanja H. Attridgea i D. Lührmanna. (A) FAKSIMILNO IZDANJE

Robinson, J.M. i dr., The Facsimile Edition of the Nag Hammadi Codices: Codex II. Leiden, 1974. (B) VAŽNIJA KRITIČKA IZDANJA I KOMENTARI KOPTSKOG TEKSTA I GRČKIH FRAGMENATA

Attridge, H, The Greek Fragments, u: B. Layton, ur., Nag Hammadi Codices II, 2-7 together with XIII, 2*, Brit. Lib. Or. 4926(1), and P. Oxy. 1, 654, 655. NHS XX. Leiden, 1987, sv. 1, str. 95-128. Bethge, H.-G. i dr., Appendix I: Evangelium Thomae copticum, u: K. Aland, ur., Synopsis quattuor Evangeliorum, locis parallelis evangeliorum apocryphorum et patrum adhibitis, 15. izdanje. Stuttgart, 1996, 2001, str. 517-549. Gathercole, S. J., The Gospel of Thomas: Introduction and Commentary. Leiden, 2014. Grenfell, B.P. i Hunt, A.S., ΛΟΓΙΑ ΙΗΣΟΥ. Sayings of Our Lord. London, 1897. Grenfell, B.P., Drexel, L. W. i Hunt, A.S., New Sayings of Jesus and Fragment of a Lost Gospel from Oxyrrhynchus. London, 1904. Guillaumont, A., Puech, H.-Ch., Quispel, G. Till, W., ῾Abd al Masīh, Y, ur., The Gospel according to Thomas (editio princeps). Leiden, 1959. 20

P R E D G OVO R

Layton, B, The Gospel according to Thomas, u: B. Layton, ur., Nag Hammadi Codices II, 2-7 together with XIII, 2*, Brit. Lib. Or. 4926(1), and P. Oxy. 1, 654, 655. NHS XX. Leiden, 1987, sv. 1, str. 50-93. Lührmann, D., Fragmente apokryph gewordener Evangelien in griechischer und lateinischer Sprache. Marburg, 2000, str. 106-131. Ménard, J.-É, L’Évangile selon Thomas: introduction, traduction, commentaire. Leiden, 1975. Plisch, U.-K., The Gospel of Thomas. Original Text and Commentary. Stuttgart, 2008. (C) MONOGRAFIJE, ZBORNICI RADOVA I ČLANCI

Asgeirsson, J.M., DeConick, A.D. i Uro, R., ur., Thomasine Traditions in Antiquity: The Social and Cultural World of the Gospel of Thomas. Leiden, 2006. Brakke, D., The Gnostics: Myth, Ritual, and Diversity in Early Christianity. Cambridge, MA, 2012. Crossan, J.D., In Fragments: The Aphorisms of Jesus. San Francisco, 1989. Ehrman, B. i Pleše, Z., The Apocryphal Gospels, Oxford-New York, 2011. Elliott, J. K., The Apocryphal New Testament. Oxford, 1993, str. 123-35. Fallon , F. T. i Cameron, R., The Gospel of Thomas: A Forschungsbericht and Analysis, u: ANRW 2.25.6, 1988, str. 4196-4251. Frey, J., Popkes, E.E., i Schröter, J., ur., Das Thomasevangelium: Entstehung – Rezeption – Theologie. Berlin-New York, 2008. Frey, J., Schröter, J., i Popkes, E.E., ur., Jesus in apokryphen Evangelienüberlieferungen. WUNT 254. Tübingen, 2010. Goodacre, M., Thomas and the Gospels. The Case for Thomas’s Familiarity with the Synoptics. Grand Rapids, MI-Cambridge, UK, 2012. Koester, H., Ancient Christian Gospels: Their History and Development. Harrisburg, PA, 1990. 21

Z L AT KO P L E ŠE

Layton, B. The Gnostic Scriptures. New York, 1987, str. 376-399. Meier, J.P., A Marginal Jew. Rethinking the Historical Jesus; The Roots of the Problem and the Person. New York, 1991. Orbe, A., Cristología gnóstica. Madrid, 1976, sv. 1-2. Painchaud, L. i Poirier, P.-H., ur., L’Évangile selon Thomas et les textes de Nag Hammadi, Louvain-Paris, 2007. Patterson, S.J., Robinson, J.M., i Berliner Arbeitskreis für koptisch-gnostische Schriften, The Fifth Gospel The Gospel of Thomas Comes of Age. Harrisburg, PA, 1998. Patterson, S. J., The Gospel of Thomas and Christian Origins: Essays on the Fifth Gospel. Leiden, 2013. Pleše, Z., Gnostic Literature, u: R. Hirsch-Luipold, H. Görgemanns i M. von Albrecht, ur., Religiöse Philosophie und philosophische Religion der frühen Kaiserzeit. Tübingen, 2009, str. 163-198. Poirier, P.-H., Évangile de Thomas, Actes de Thomas, Livre de Thomas. Apocrypha 7, 1996, 9-26. Puech, H.-C., En quête de la gnose 2. Sur l’Évangile selon Thomas: esquisse d’une interprétation systématique. Paris, 1978. Robinson, J.M., The Nag Hammadi Story from the Discovery to the Publication. Leiden, 2014. Robinson, J.M. i Koester, H., ur., Trajectories through Early Christianity, Philadelphia 1971. Schröter, J., ur., The Apocryphal Gospels within the Context of Early Christian Theology, Leuven-Paris-Walpole, MA, 2013. Uro, R., ur., Thomas at the Crossroad: Essays on the Gospel of Thomas. Edinburgh, 1998. Valantasis, R., The Gospel of Thomas. London, 1990. Williams, M.A., Rethinking “Gnosticism”: An Argument for Dismantling a Dubious Category. Princeton, 1996.

EVANĐELJE PO TOMI

Ovo su tajne izreke koje je izgovorio Isus Živi i zapisao Juda Toma Blizanac.1 (1) I on reče: “Tko nađe tumačenje ovih izreka, taj neće okusiti smrti.”2 (2) Isus reče: “Tko traži, neka ne prestane tražiti dok ne nađe. Kad nađe, uznemirit će se. Kad se uznemiri, bit će začuđen: i tada će vladati nad Cjelinom.”3 (3) Isus reče: “Ako vam oni što vas vode kažu: Gledajte, Kraljevstvo je na nebu, preteći će vas ptice nebeske. Ako vam kažu, Ono je u moru, preteći će vas ribe. No Kraljevstvo je u vama i ono je izvan vas. Spoznate li sebe, biti ćete spoznati i shvatit ćete da ste vi djeca Oca živog. Ne spoznate li sebe, živite u siromaštvu i sami ste – siromaštvo.”4 25

EVA N Đ E L J E P O T OM I

(4) Isus reče: “Čovjek u poodmakloj dobi bez oklijevanja će pitati djetešce od sedam dana o Mjestu gdje prebiva Život, i on će živjeti. Jer mnogi će prvi biti posljednji i postati jedno.”5 (5) Isus reče: “Spoznaj ono što ti je pred očima, pa će ti se razotkriti ono što ti je skriveno. Jer nema tajne koja neće izaći na vidjelo.”6 (6) Učenici ga ispitivahu. Rekoše mu: “Želiš li da postimo? I kako ćemo se moliti? Hoćemo li davati milostinju? I kakve ćemo se prehrane držati?”7 Isus reče: “Ne govorite laži i ne činite ono što vam je mrsko jer sve dođe na vidjelo pred istinom.8 Zaista, nema tajne koja se neće objaviti, niti će bilo što skriveno ostati neotkrivenim.” 26

BILJEÅ KE

B I L J E ŠK E

Toma se spominje kao Isusov apostol u sinoptičkim evanđeljima: Mt 10, 3; Mk 3, 18; Lk 6, 15. U Ivanovom evanđelju, uz Tomino ime redovito stoji nadimak didymos, “blizanac” (Iv 11, 15; 20, 24-28; 21, 2), što je grčki prijevod aramejskog i sirijskog tā’mā, no bez naznake o čijem se blizancu radi. U sirijskoj tradiciji Tomi se obično dodavalo ime Jude, Isusova brata (Mt 13, 55; Mk 6, 3), odakle vjerojatno i potječe ideja da je Juda Toma Isusov blizanac. 2 Početna izreka jasno navodi da je za razumijevanje Isusovih skrovitih (“tajnih”) izreka potreban hermeneutički ključ (grčki hermêneia – tumačenje, smisao, značenje), skriven iza dvosmislenosti i eliptičnosti Isusova govora. U Tominoj zbirci Isus je učitelj tajne mudrosti koji poput božanske Mudrosti govori u zagonetkama koje ne odgonetava i u parabolama koje ne tumači. U Evanđelju po Tomi naglašava se spasonosna narav spoznaje (gnoze) kojom duša još za života postaje svjesna svojeg božanskog porijekla i posmrtnog povratka u prvotno jedinstvo s Bogom: “Blažen je onaj koji stoji postojano u početku; on će spoznati kraj i neće okusiti smrti” (izreka 18). 3 Paralelni grčki tekst iz Oksirinha (P.Oxy. IV.654, 5-9) poprilično je oštećen, no Miroslav Marcovich (1969) popunio je sve praznine u tekstu: “[Isus reče:] Tko [tra]ži, neka ne prestane [tražiti dok ne] nađe; i kad nađe, [zapanjit će se: i] kad se zapanji, kraljevat će; i [kad bude kraljevao, mirovat] će.” Marcovich je riješio završnu lakunu (“mirovat će”) uz pomoć fragmenta Evanđelja po Hebrejima koji Klement Aleksandrijski citira u dvije verzije: “Tko se začudi, kraljevat će; i tko bude kraljevao, mirovat će” (Strom. 2.9.45.5); “Tko traži, neka ne stane dok ne nađe; kad pronađe, zapanjit će se; kad se zapanji, kraljevat će; a kad bude kraljevao, mirovat će” (5.14.96.3). Koptski se prijevod razlikuje od oksirinškog teksta u tri važna detalja. Kao prvo, pronalaženje tajnog značenja Isusovih izreka izaziva ne samo “uznemirenost” ili “zapanjenost” (grčki thambein), kao što je slučaj u fragmentu iz Oksirinha, nego i pozitivniji osjećaj “čuđenja” (thaumazein); kao drugo, “kraljevanje” se u koptskoj verziji jasnije određuje kao ovladavanje “cjelinom”, kako duhovnom tako i onom nižom, materijalnom; kao treće, u koptskom tekstu izostavljen je spomen na “mirovanje” ili “spokoj” (grčki anapausis) kao stanje nepomućenog jedinstva s božanskim koje slijedi nakon uznemirenosti 1

TRANSKRIPT NAG HAMMADI KODEKS II, STR. 32, 10 â&#x20AC;&#x201C; 51, 28

nag hammadi kodeks ii, str. 32, 10-27: naei ne Néaèe euhp‘ enta I—S etonà èooy ayv asàaçsoy Nqi didymos çoydas uvmas ayv peèaw èe pe taàe euermhneia Nneeiéaèe wna èi <pe an m—pmoy, peèe I—S mNtrew‘ lo Nqi pet‘éine ew‘éine éantew‘ qine ayv àotan‘ ewéanqine wna‘ étRtR ayv ewéan‘étortR wnaR éphre ayv naR Rro eèM pthrw peèe I—S èe eyéa èoos nhtN Nqi net‘svk àht‘ thytN èe eisàhhte et‘mn—tero à—n tpe e eie Nàalht naR éorp‘ ervt—n Nte tpe eyéanèoos nhtN èe sàN ua lassa eeie Ntbt‘ naR éorP ervtN alla tmNtero sMpetNàoyn‘ ayv sm—petNbal‘ àotan etetNéan soyvn thytN tote senasoyv(n) str. 33, 1-35: thne ayv tetnaeime èe NtvtN pe Néhre m—peivt‘ etonà eévpe de tetnasoyvn thytN an eeie tetN éoop‘ à—n oymNtàhke ayv NtvtN pe tmNtàhke peèe I—S wnaènay an Nqi prvme NàLlo àn newàooy eène oykoyei Néhre éhm ewàN saéW Nàooy etbe ptopos m—pvnà ayv wnavnà èe oyN àaà Néorp‘ naR àa e ayv Nseévpe oya oyvt peèe I—S soyvn petm—PMto Mpekào ebol‘ ayv peuhp‘ erok‘ wnaqvlp‘ ebol nak‘ mN laay gar ewàhp‘ ewnaoyvnà 87

NAG HAMMADI KODEKS II, STR. 32, 10 – 51, 28

ebol an ayènoyw Nqi new‘mauhths peèay naw èe k‘oyvé etrN—Rnhsteye ayv eé te ue enaélhl ena< ele hmosynh ayv enaR parathrei eoy Nqioyvm‘ peèe I—S èe MpRèe qol ay v petetMmoste Mmow‘ m—pRaaw èe seqolp‘ throy ebol Mpemto ebol Ntpe mN laay gar ewàhp‘ ewnaoy vnà ebol an ayv mN laay ewàob—S ey naqv oyeéN qolpw‘ peèe I—S oy makarios pe pmoyei paei ete prvme naoyomw ayv Nte pmoyei évpe Rrvme ayv wbht‘ Nqi prv me paei ete pmoyei naoyomw ay v pmoyei naévpe R—rvme ayv pe èaw èe eprvme tNtvn ayoyvàe r—rmNàht‘ paei Ntaànoyèe Ntewa bv eualassa awsvk Mmos eàraç àN ualassa esmeà Ntbt‘ Nkoyei N àraç Nàhtoy awàe aynoq Ntb—T ena noyw‘ Nqi poyvàe RrmNàht‘ awnoy èe NNkoyei throy Ntbt‘ ebol e{pe} str. 34, 1-34: sht‘ eualassa awsvtp‘ Mpnoq N tb—t xvris àise pete oyN maaèe Mmow esvtM marew‘svtM peèe I—S èe eisàh hte awei ebol Nqi pet‘site awmeà toot—w awnoyèe aàoeine men àe eèN teàih‘ ayei Nqi Nàalate aykatwoy àNkooye ayàe eèN tpetra ayv Mpoyèe noyne epesht‘ epkaà ayv Mpoyteye àm—s eà raç etpe ayv àNkooye ayàe eèN Néo(n) te ayvqt‘ m—peqroq ayv apwNt oyomoy ayv aàNkooye àe eèN pkaà etnanoyw‘ 88

peyaggelion pkata uvmas

ayv aw< karpos eàraç etpe enanoyw‘ aw ei Nse esote ayv éeèoyvt‘ esote peèe I—S èe aeinoyèe Noykv—àt‘ eèN pkosmos ayv eisàhhte <areà erow‘ éantewèero peèe I—S èe teeipe naRparage ayv netmooyt seonà an ayv netonà senamoy an Nàooy netetNoyvm‘ Mpetmooyt‘ netetNeire Mmow Mpe tonà àotan etetNéanévpe àMpoy oein oy petetnaaw àM fooy etetN o Noya atetNeire Mpsnay àotan de etetNéaévpe Nsnay, oy pe ete tNnaaw‘ peèe mmauhths Ni—S èe tN sooyn èe knabvk‘ Ntoot—N nim‘ pe etnaR noq eàraç eèvn peèe I—S nay èe pma NtatetNei Mmmay etetna bvk‘ éa çakvbos pdikaios paei Nta tpe mN pkaà évpe etbht—W peèe i—S Nnewmauhths èe tNtvnt‘ NtetN èoos naei èe eeine Nnim peèaw naw Nqi simvn petros èe ekeine Noyag‘ gelos Ndikaios peèaw naw Nqi mau‘ str. 35, 1-36: uaios èe ekeine Noyrvme Mfiloso fos NrMNàht‘ peèaw naw Nqi uvmas èe psaà àolvs tatapro naé<é>apw‘ an etraèoos èe ekeine Nnim‘ peèe iH—S èe anok‘ pe pek‘saà an epei aksv ak<àe ebol àN tphgh etbRbre taei anok‘ NtaeiéitS ayv awèitW awanaxvrei awèv naw Néomt‘ Néaèe N—tare uv mas de ei éa newébeer‘ ayènoyw‘ èe Nta I—S èoos èe oy nak‘ peèaw‘ nay Nqi uvmas èe eiéan‘èv nhtN oya àN Néa 89

NAG HAMMADI KODEKS II, STR. 32, 10 – 51, 28

str. 51, 1-28: tsvée etMmay awtaas {ebo}l ayv pe{n} taàtooys awei ewskaei a{wà}e apeào aw arxei N< àomt‘ etmhse N{ne}tWoyoéoy peèe I—S èe pentaàqine Mpkosmos NwR rMmao marewarna Mpkosmos peèe I—S èe Mphye naqvl‘ ayv pkaà m—petNMto ebol‘ ayv petonà ebol àN petonà wnanay an emoy oyx àoti eI—S èv Mmos èe petaàe erow‘ oyaaw pkos mos Mpéa Mmow‘ an peèe I—S èe oyoei Ntsarj‘ taei etoée Ntcyxh oyoei Ntcyxh taei etoée Ntsarj peèay naw Nqi newmauhths èe tmNtero esNnhy Naé Nàooy esNnhy an àN oy qvét‘ ebol‘ eynaèoos an èe eisàhh te Mpisa h eisàhhte th alla tmNtero Mpeivt‘ esporé‘ ebol àièM pkaà ayv Rrvme nay an eros peèe simvn petros nay èe mare mariàam ei ebol NàhtN èe Nsàiome Mpéa an‘ Mpvnà peèe I—S èe eisàhhte anok‘ <nasvk‘ Mmos èe kaas eeinaas Nàooyt‘ éina esnaév pe àvvs NoypNa ewonà eweine M mvtN Nàooyt‘ èe sàime nim‘ esnaas Nàooyt‘ snabvk‘ eàoyn etmN—Tero nMphye peyaggelion pkata uvmas

106

FAKSIMILI

FA K SI M I L I

110

FA K SI M I L I

111