Matej Šurc, Blaž Zgaga: U ime države: Preprodaja by Jesenski i Turk

Trilogija

U IME DRŽAVE

Posvećeno žrtvama rata na području bivše Jugoslavije

V imenu_2del_E_02.indd 1

10/25/13 3:00:00 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga U I M E D R Ž AV E Preprodaja Uvodna riječ prof. dr. Slaven Letica, Branko Soban Stručni recenzenti Igor Tabak, dr. Vera Katz, dr. Mile Bjelajac i dr. Zdenko Čepič Stručni pregled Saša Leković i Esad Hećimović Prevoditeljica Jagna Pogačnik Lektorica Karla Bareta Grgić Oblikovanje korica, naslovna ilustracija i zemljovidi Boštjan Pavletič Prijelom knjige David Križ Autori fotografija Agencija BOBO, Agencija Cropix, Agencija Pixsell, Nace Bizilj, Marjan Ciglič, Borut Krajnc, Igor Mali, Tomaž Skale, Tone Stojko, Edi Šelhaus, Joco Žnidaršič, Muzej novije povijesti Slovenije Nakladnik  Naklada Jesenski i Turk Sokolgradska 58, Zagreb, Hrvatska  Za nakladnika Mišo Nejašmić  Za izvorno izdanje © Matej Šurc, Blaž Zgaga. Sanje, 2011. Za prijevod © CPNS, 2013. www.sanjepublishing.com, www.cpns.si, www.uimedrzave.com  Fotografije © autori fotografija, institucije  Za hrvatsko izdanje © Jesenski i Turk, 2013 Sva prava pridržana.  Naklada 1900  Tisak: Znanje d.o.o., Zagreb Novinarsko istraživanje za trilogiju U ime države financijski je omogućio Europski fond za istraživačko novinarstvo (European Fund for Investigative Journalism). www.journalismfund.eu

Objavljeno uz djelomičnu potporu Open Society Foundations. www.opensocietyfoundations.org

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 858920.

V imenu_2del_E_02.indd 2

10/25/13 3:00:01 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga

Trilogija

U IME DRŽAVE Druga knjiga

PREPRODAJA

Jesenski i Turk Zagreb, studeni 2013.

V imenu_2del_E_02.indd 3

10/25/13 3:00:01 PM

V imenu_2del_E_02.indd 4

10/25/13 3:00:01 PM

Zahvala autora Autori za pomoć u istraživanju zahvaljuju kolegama novinarima, Saši Lekoviću iz Hrvatske i Esadu Hećimoviću iz Bosne i Hercegovine, te međunarodnoj organizaciji istraživačkih novinara Scoop, koja je sufinancirala našu prekograničnu suradnju. Zahvaljujemo i poljskoj novinarki Beati Biel, ukrajinskom novinaru Vladu Lavrovu, hrvatskom kolegi Franu Višnaru i brojnim pojedincima koji su na razne načine pomogli nastanku ove knjige, a žele ostati anonimni. Posebno zahvaljujemo povjerenici za informacije Nataši Pirc Musar i njezinim savjetnicama Nataši Brenk, Alenki Jerše, Kristini Kotnik Šumah, Liljani Selinšek i Alenki Žaucer za stručno i predano provođenje Zakona o dostupnosti informacija od javnog interesa, čime je omogućeno da dokumenti postanu dostupni javnosti.

V imenu_2del_E_02.indd 5

10/25/13 3:00:01 PM

Uvodne riječi Knjiga optužnica

Pred hrvatskim je čitateljima prijevod druge knjige slovenskih novinara-istraživača-analitičara i pisaca Mateja Šurca i Blaža Zgage iz njihova troknjižja U ime države. Knjiga nosi naslov Preprodaja, a njena je tema ili velika priča (naracija) ilegalna trgovina ili, preciznije, krijumčarenje oružja tijekom, na kraju svih krajeva, neuspješnih1 velikosrpskih osvajačkih ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Njeni glavni junaci stižu s one druge, tamne ili mračne strane metaforičkog Sinaja: to su pojedinačno imenovani i precizno opisani međunarodni, slovenski, hrvatski, bošnjački i ini krijumčari oružjem i njihove političke mecene, ortaci i zaštitnici. Na samom početku ovog prigodnog proslova želim kazati kako poštujem načelno stajalište autora kako je svaka trgovina oružjem trgovina smrću, ali osobno ne mislim da je svaka trgovina oružjem uoči i tijekom rata nečasna i kriminalna. Tužna je istina ovakva: kakav god rat neki narod ili država vodili – osvajački ili obrambeni, pravedni ili nepravedni, pošteni ili nepošteni, zakoniti (prema odredbama međunarodnog ratnog prava) ili nezakoniti, pa i zločinački i genocidni – ne mogu ga, nažalost, voditi bez oružja. »Hrvatska vojna operacija Oluja najveći je srpski ratni poraz otkako je njemački

Wehrmacht pregazio Jugoslaviju u samo sedam dana u travnju 1941.«, piše u

jednom od dokumenata CIA-e iz razdoblja Domovinskog rata s kojih je skinuta oznaka tajnosti te su tako postali dostupni istraživačima, novinarima i javnosti:

http://www.jutarnji.hr/cia-u-tajnim-dokumentima--oluja-je-najveci-srpski-porazjos-otkako-ih-je-zgazio-wehrmacht---/1128304/

V imenu_2del_E_02.indd 6

10/25/13 3:00:01 PM

Uvodne riječi

Naoružavanje razoružane i nenaoružane vojske i naroda izloženih agresivnom, osvajačkom i potencijalno genocidnom ratu, u tom smislu može doista biti korisno, etično, moralno, a često i spasonosno, junačko i plemenito djelo za vlastiti narod, domovinu, pa i čovječanstvo u slučaju svjetskih i genocidnih ratova. Dakako, uz pretpostavku da svrha zakonite ili nezakonite trgovine nije bilo osobno bogaćenje i »proizvodnja rata«. Autori Preprodaje i trilogije U ime države argumentirano pokazuju i dokazuju da je ostvarenje osobnih i političkih profita bio jedan od ključnih motiva prodavača, kupaca i posrednika u krijumčarenju oružja koje je iz Slovenije i preko nje stizalo na ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog specifičnih zakonskih i pravosudnih prilika u kojima se danas nalazi Hrvatska – nakon ustavnih i zakonskih promjena kojima je ukinuta zastara za kaznena djela ratnog profiterstva i pretvorbe – Preprodaja se može čitati i kao neobična knjiga-optužnica i knjiga-potjernica za brojnim pojedincima koji su tijekom rata počinili ta dva, vrlo često usko povezana velika zločina. Ustav RH u članku 31. ovako definira načelo o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe: »Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.« Pisci spomenute ustavne promjene obvezu definiranja svih pojmova važnih za nezastarijevanje ratnog profiterstva i pretvorbe – ratno profiterstvo, vrijeme Domovinskog rata, mirna reintegracija, ratno stanje i neposredna ugroženost neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države – prepustili su autorima novog Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

V imenu_2del_E_02.indd 7

10/25/13 3:00:01 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Nažalost, ni spomenuti Zakon nije definirao posebno djelo ratnog profiterstva. Umjesto jasne definicije zasebnog kaznenog djela ratnog profiterstva2, Zakon zapravo propisuje niz klasičnih kaznenih djela kažnjivih po odredbama Kaznenog zakona RH koja se mogu počiniti i u ratu: nesavjesno gospodarsko poslovanje, izazivanje (»prouzročenje«) stečaja, zloupotreba ovlaštenja u gospodarskom poslovanju, zaključenje štetnog ugovora, nedopuštena trgovina, pranje novca, carinska kaznena djela, utaja poreza ili doprinosa odnosno utaja poreza i drugih davanja iz članka, prijevara, krivotvorenje isprave, zloupotreba položaja i ovlaštenja, nesavjestan rad u službi, prikrivanje protuzakonito dobivenog novca, krivotvorenje službene isprave, pronevjera, prijevara u službi, primanje mita i davanje mita, itd. Članak 7. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije propisuje kada se neko od navedenih klasičnih kaznenih dijela smatra ratnim profiterstvom koje ne zastarijeva: »Kaznenim djelima ratnog profiterstva smatraju se kaznena djela navedena u člancima 2, 3, 4, 5 i 6 ovog Zakona, ako je njima ostvarena nesrazmjerna imovinska korist podizanjem cijena robe koja je u nestašici, prodajom državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili na drugi način iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.« (Narodne novine, 57, 2011.) Tako loše i šeprtljavo napisane zakonske odredbe, koje su napisane i izglasane prije svega zbog toga što se sadašnji predsjednik Republike dr. Ivo Josipović (usput: sveučilišni profesor kaznenog prava) Pisci Zakona i/ili Hrvatski sabor bolje bi učinili da su naprosto preuzeli definiciju

ratnog profiterstva koju nudi hrvatska Wikipedija, kad taj izraz već nisu sami znali

definirati: Ratno profiterstvo je izraz koji opisuje aktivnosti iskorištavanja rata, odnosno ratom stvorenih političkih i ekonomskih okolnosti, za stjecanje osobnog bogatstva i

materijalne koristi i to u pravilu na način suprotan zakonu, običajima, osnovnim etičkim

normama i/ili na račun žrtava rata i širokih slojeva stanovništva koji su uslijed rata i ratnih okolnosti izloženi siromaštvu i drugim oblicima stradanja.

V imenu_2del_E_02.indd 8

10/25/13 3:00:01 PM

Uvodne riječi

tijekom predizborne kampanje zalagao za nezastarijevanje kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe, imaju za posljedicu jedan doista tragikomičan pravosudni apsurd: do sada je za kazneno djelo ratnog profiterstva, i to nepravomoćno, osuđen samo jedan čovjek – bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader. Prvu, zasad nepravomoćnu, presudu za ratno profiterstvo donijelo je sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu na čelu kojeg je bio sudac Ivan Turudić. Bit presude koja je u pismenom obliku obrazložena na 200 stranica, sudac Ivan Turudić pročitao je 20. studenoga 2012. godine: »Optuženi Ivo Sanader kriv je što je od 1994. godine do 11. ožujka 1995. godine u Zagrebu i za vrijeme trajanja ratnog stanja dogovarao visoke kamatne stope na kredite u zemlji koja je teško nalazila banke kod kojih bi se zadužila. Kao pomoćnik ministra vanjskih poslova i kao pregovarač s Hypo bankom o uvjetima kredita za kupnju zgrada veleposlanstava iskoristio je teško stanje u zemlji koja se nalazila u ratu. Tijekom pregovora o uvjetima, kojima je Hypo banka odobrila 140 milijuna tadašnjih austrijskih šilinga, s predstavnicima Hypo banke, koristeći ulogu pregovarača, za sudjelovanje i protuuslugu isplaćena vam je provizija od 5 posto odobrenog kredita što iznosi 7 milijuna tadašnjih šilinga.«3 Ako Vrhovni sud RH i, eventualno, Sud za ljudska prava Vijeća Europe potvrde navedenu presudu, ona bi mogla postati predložak ili pravosudna paradigma za sve buduće optužnice i presude za ratno profiterstvo. Kako se Ivi Sanaderu u tom sudskom procesu sudilo i za optužbe da je za deset

milijuna eura mita dobivenih od mađarskoga MOL-a pogodovao toj tvrtki, Ivan Turudić

pročitao je i dio presude po 2. točki optužnice: »Kao predsjednik Vlade (Ivo Sanader – op. S.L.) s Hernadijem iz MOL-a dogovorio je da će za iznos od 10 milijuna eura dogovoriti izmjenu dioničarskog ugovora i neosnovano omogućiti utjecaj nad tim trgovačkim

društvom. Znajući da je takvo poslovanje protivno koristi države, krajem listopada 2008.,

na sjednici užeg kabineta iznio je zahtjeve MOL-a za izdvajanje plinskog poslovanja. Na sjednici predsjedništva HDZ-a ponovio je to, te iznio i nametnuo MOL-ove zahtjeve.«

V imenu_2del_E_02.indd 9

10/25/13 3:00:02 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Upravo zbog toga, Preprodaja i U ime države u tom su pogledu velik test za hrvatsku pravnu državu i njenu političku volju da instituciju nezastarijevanja kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe primijeni na malobrojne krijumčare oružja koji su, kako autori pokazuju i dokazuju, doista – da ponovimo zakonsko određenje – »ostvarili nesrazmjernu imovinsku korist podizanjem cijena robe (u konkretnom slučaju oružja) koja je bila u nestašici«. Neki od tih krijumčara i trgovaca oružja iskoristili su kasnije kapital zarađen od ilegalne trgovine oružjem za sudjelovanje u pretvorbi u doba rata, što bi značilo da bi im se moglo suditi i za kaznena djela nezakonite pretvorbe koja također ne zastarijevaju. Pitanje je, dakako, ima li današnja Republika Hrvatska političke i pravosudne volje da se pozabavi nekim od junaka Preprodaje kao potencijalnim ratnim profiterima. Konačno, knjiga Preprodaja, uz malo imaginacije, može se čitati i kao predložak za scenarij za neki budući slovensko-hrvatsko-bosanskohercegovački koprodukcijski film radnog naziva Luka Kopar, koji bi bio osmišljen na tragu kultne holivudske romantične drame Michaela Curtiza Casablanca iz 1942. godine, s Humphreyjem Bogartom, Ingrid Bergman i Paulom Henreidom u glavnim ulogama. Naime, u početku ratova na području nekadašnje Jugoslavije 1991. i 1992. godine, većina je oružja iz bijeloga i crnoga svijeta, najvećim dijelom iz zemalja bivšega Sovjetskog Saveza, na zapadni Balkan stizala preko Luke Kopar. Tamo su se sretali, sastajali i rastajali krijumčari oružja, špijuni, kockari, novinari, plaćeni i neplaćeni ubojice, bankari, pustolovi, pa i ljepotice dana i noći. Nadaren pisac scenarija zasigurno bi u Preprodaji mogao pronaći nadahnuće za zanimljivu priču, posebice kad se uzme u obzir činjenica da je jedan od tragičnih hrvatskih i bosansko-herce-

V imenu_2del_E_02.indd 10

10/25/13 3:00:02 PM

Uvodne riječi

govačkih krijumčara oružja bio, ni više ni manje, nego bivši umjetnički vrhovnik Opere i baleta Slovenskog narodnog kazališta u Ljubljani Nikša Župa. Nesretni Nikša Župa bio je, kako pišu autori Preprodaje, posrednik u trgovini oružjem između grčkog veletrgovca oružjem Konstantina Dafermosa i Hrvatske i Bosne i Hercegovine4. Izgledom i stilom odijevanja podsjećao je pomalo na glavnog lika Ricka Blainea iz Casablance, ali mu je sudbina tragična. Poginuo je, pišu autori, pod još uvijek do kraja nerazjašnjenim okolnostima, u ukrajinskom zrakoplovu antonov 26 koji je 1. kolovoza 1994. letio iz Cazina u Pulu. Autori tvrde da se zrakoplov vraćao poslije dovoženja oružja i streljiva u Cazinsku krajinu i da su ga krajinski Srbi srušili iznad Saborskog u blizini Plitvičkih jezera. Tajanstvena smrt Nikše Župe zanimljiva je i kao dio hrvatske i slovenske kulturne povijesti, jer je bio profesionalno povezan s kazalištima, posebice baletom, u dvjema zemljama. Znatno prije spomenutog angažmana u Ljubljani bio je šef marketinga splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, a kao zanimljivost iz njegova životopisa navodi se i produkcija svečanog otvaranja i zatvaranje Univerzijade u Zagrebu 1987. Javnosti je manje poznato da je poginuli posrednik u trgovini oružjem Nikša Župa bio suprug proslavljene hrvatske primabalerine Irene Pasarić. Iz »vrlo tajne« informacije SIS-a Ministarstva obrane RH napisane 27. srpnja 1994., dakle

svega četiri dana prije smrti, koju je na internetu objavio general Slobodan Praljak, vidljivo je da je Nikša Župa igrao vrlo važnu ulogu u organiziranju transporta oružja iz Kazahstana i

drugih zemalja bivšega Sovjetskog Saveza u Hrvatsku. Iz te se informacije može zaključiti

kako je, uz znanje i dopuštenje hrvatskih vlasti, zapravo radio na naoružavanju Armije Bosne i Hercegovine: http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20

DOKUMENTI/O%20CEMU%20JE%20BIO%20OBAVIJESTEN%20 ZAGREB%20O%20BiH%201992.-1995/1168.pdf

V imenu_2del_E_02.indd 11

10/25/13 3:00:02 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Konačno, za povijest hrvatskog teatra, književnosti i nakladništva važna je i činjenica da je Nikša Župa 1993., godinu dana prije svoje tragične smrti, sa svojim prijateljima – dramaturgom i ravnateljem nekad kultnog Teatra ITD, teoretičarem književnosti, pjesnikom, kazališnim teoretičarem i kritičarem Vjeranom Zuppom i sa znamenitim hrvatskim urednikom, nakladnikom, pjesnikom, pripovjedačem i prevoditeljem židovskoga podrijetla Albertom Goldsteinom – osnovao izdavačku kuću Izdanja Antibarbarus. Sve u svemu, i dokumentarni i igrani filmovi snimljeni prema predlošku Prodaje mogli bi biti itekako zanimljivi. prof. dr. Slaven Letica Zagreb, 11. listopada 2013.

V imenu_2del_E_02.indd 12

10/25/13 3:00:02 PM

Sanje dokumenta

Svi putovi vode u – Kopar

Rusija izrađuje vrlo loše automobile i vrlo dobro oružje… general Anatolij Kulikov Svi putovi vode u Kremlj – u jedanaestom poglavlju ovog, drugog dijela trilogije o slovenskoj trgovini oružjem zaključuju autori Matej Šurc i Blaž Zgaga. Iz Kremlja potom u Kopar, može se dodati po redoslijedu dramatičnih i šokantnih priča koje ovoga puta nude na čitanje i promišljanje. Prava je farsa što je ta kremaljsko-koparska oružarska veza ponovo oživjela u jesen 2010., kad je u koparsku luku, sav ukrašen, doplovio prvi pravi slovenski vojni brod Triglav, koji su spretni ruski pregovarači podmetnuli Sloveniji u zamjenu za otplatu dijela starog, još klirinškog duga. Umjesto da službena Ljubljana u zamjenu za taj sovjetski dug prema bivšoj Jugoslaviji (slovenski dio je iznosio nešto manje od 130 milijuna dolara) od Moskve naplati nešto korisno i upotrebljivo (barem naftu ili plin, recimo), popustljivo je pristala na hrpu neupotrebljivog vojnog željeza u obliku broda Triglav, koji Slovenija ni najmanje nije trebala. Iz Sankt Peterburga je – u zamjenu za dug – doplovio takoreći badava, ali za njegovo uzdržavanje trebat će izbrojiti skoro milijun eura godišnje. Samo prijevoz u luku trebao bi koštati 60.000 eura. No, lica državnih službenika koji su Triglav dočekali u koparskoj luci toga su kišnog jesenskog dana, unatoč spretnoj ruskoj prijevari, jednostavno sijala od sreće. Sličnim zadovoljstvom su u trenutku nakon osamostaljenja sijala i lica slovenskih švercera oružjem koji su u Kopru primali (strane) brodove do vrha natovarene oružjem iz sovjetskog izvora. No, razlika između tadašnjeg događaja i svečanosti 2010. godine bila je ipak očita. Triglav je u Kopar doplovio posve legalno, dok je oružje prije dva desetljeća ovamo

V imenu_2del_E_02.indd 13

10/25/13 3:00:02 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

dolazilo protuzakonito. Za te obilne brodske pošiljke smrtonosnog tovara, namijenjenog preprodaji uglavnom na tržište Hrvatske i BiH, znala je samo šačica izabranih iz tadašnjeg slovenskog vojnog, političkog i obavještajnog vrha. Tih je mjeseci Kopar nehotice postao najveće hrvatsko i bosanskohercegovačko pristanište. • • • Trgovina oružjem već je dugo jedan od najunosnijih poslova današnjeg svijeta. I osim trgovine drogama najvjerojatnije jedini posao koji ne zna za recesiju. Upravo suprotno. Krize i ratovi samo dodatno pospješuju prodaju oružja. I konflikti zbog nje potom obično traju puno dulje nego što bi inače trajali. Pravi je paradoks da su najveći izvoznici oružja upravo stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Tih se pet država uvrstilo među prvih šest najvećih trgovaca smrću na svijetu. Među SAD, Rusiju, Veliku Britaniju, Francusku i Kinu na treće se mjesto uspjela ugurati samo Njemačka. Petero najmoćnijih i najrazvijenijih država svijeta već bi se zbog svog plemenitog poslanstva i stalnog sjedišta u njujorškoj palači pokraj East Rivera moralo brinuti isključivo za mir u svijetu. Ali u miru se s oružjem ne posluje dobro. Zato na dulja razdoblja mira u ovom nemirnom svijetu zbog interesa velikih očito još uvijek ne treba računati… Moskva je oružje predano prodavala još prije raspada Sovjetskog Saveza i ništa manje nakon njega. U države Trećeg svijeta 1986. godine izvozila je oružje u vrijednosti od rekordnih 28,2 milijarde dolara. No, zarada je u to vrijeme bila mala, jer se u puno slučajeva radilo o nekakvom »političkom izvozu« saveznicama i članicama Varšavskoga pakta koje robu nikad nisu plaćale po službenim cijenama. Moskva je u zamjenu za tenkove često zahtijevala samo političku vjernost. No, s raspadom sovjetske države izvoz oružja dramatično je pao. 1991. godine Moskva je u inozemstvo poslala samo 5,9 milijardi dolara vrijedno oružje, a godinu kasnije, kada Sovjetskog Saveza više nije bilo i kada je njegovo nasljeđe preuzela Ruska Federacija, prodaja je pala na samo 1,3 milijarde dolara.

V imenu_2del_E_02.indd 14

10/25/13 3:00:02 PM

Uvodne riječi

Nekad snažna vojna industrija zbog dramatičnih se promjena u državi pred očima Kremlja pretvorila u prah. 1991. u njoj je bilo zaposleno 6,1 milijun radnika. U sljedeće četiri godine bez posla je ostalo barem 2,5 milijuna ljudi, no još milijun koji je ustrajao, u tvornicama je uglavnom sjedio prekriženih ruku. Godine 1996. bila je, primjerice, iskorištena samo desetina proizvodnih mogućnosti. Vojna poduzeća za ono što su napravila uglavnom nisu dobivala plaću. Ruska vlada je 1998. godine tvornicama oružja dugovala znatnih 18,5 bilijuna rubalja, ali ih zbog bankrota države te sudbonosne godine nikada nisu dobile. Preporod ruske vojne industrije započeo je tek nakon promjena u Kremlju, kada je onemoćalog Borisa Jeljcina na Silvestrovo 1999. godine baršunastom revolucijom zamijenio Vladimir Putin, nekadašnji agent KGB-a i direktor njegove nasljednice – Savezne službe sigurnosti (FSB). Izvoz oružja se u razdoblju od 2001. do 2009. povećao za barem sto četrdeset posto. 2009. godine Moskva je u inozemstvo prodala oružja u vrijednosti od 7,4 milijarde dolara. I toliko je zapravo i zaradila jer trgovina više ne priznaje »bratske države«. Nekadašnju »ljubav« grubo je izbacio novac. Prema najavama, Moskva bi do kraja 2011. godine izvozom oružja zaradila najmanje jedanaest milijarda dolara. Neka predviđanja govore čak o dvanaest milijarda, jer su kupci već u prvom polugodištu te godine za oružje Moskvi platili oko sedam. No, još prije tog preporoda u Rusiji su se rascvjetali nezakoniti poslovi s oružjem koji su zbog primamljivih dolarskih zelembaća i danas u procvatu. Prema grubim procjenama međunarodnih stručnjaka, Rusija prodaje na crno najmanje petinu svoje vojne proizvodnje. Navika je i u tom slučaju očito postala željezna košulja, jer u vrijeme neposredno prije raspada Sovjetskog Saveza i odmah poslije njega velika većina oružja je do kupaca došla nezakonitim putem. Moskva je imala ogromne količine toga smrtonosnog željeza u baš svim bivšim članicama Varšavskoga pakta, od Poljske do Bugarske i Rumunjske. Najviše ga je bilo u Istočnoj Njemačkoj, gdje je više od pola milijuna vojnika Sovjetske armije imalo više

V imenu_2del_E_02.indd 15

10/25/13 3:00:02 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

tisuća komada teškog oružja i više stotina tisuća tona zaliha. Osim toga, u tadašnjem DDR-u bilo je više od sto tisuća komada lakog pješadijskog oružja i najmanje 700.000 tona streljiva. Velik dio toga oružja nikada se nije vratio u Rusku Federaciju, već su ga trgovci oružjem kriomice prodavali u različita krizna žarišta, uključujući i Balkan, kamo je većinom putovalo baš preko Slovenije. U poslove je tada bio upleten i vojni vrh, s Jeljcinovim miljenikom, ministrom obrane Pavlom Gračevom na čelu. Korupciju među ruskim generalima tada je revno istraživao novinar Dmitrij Holodov i svoju hrabrost platio glavom. U listopadu 1994. umro je u eksploziji kofera s bombom, koji je, prema naputcima informanta kojemu je vjerovao, podigao na dogovorenom mjestu. Među osumnjičenima je naravno bio i general Gračev, no krivca za novinarevu smrt nisu nikada našli. Jeljcinov omiljeni ministar obrane još je iste godine divljački krenuo na Čečeniju. Predsjedniku države jamčio je da će to biti kratak i pobjednički rat, ali on je završio 1996. godine ruskim porazom i povlačenjem iz Čečenije. General Gračev nije nikada bio kažnjen. Ni za trgovinu oružjem, ni za poraz i ratne zločine na Sjevernom Kavkazu. Kažnjeni su zapravo bili samo Čečeni. Moskva im je, naime, 1999. godine najavila novi razorni i osvetnički rat koji je u mnogočemu bio gori od noćne more na Balkanu. Korupcija je jedan od najgorih problema današnje Rusije. Lord Acton je jednom rekao da vlast korumpira, dok apsolutna vlast apsolutno korumpira. Za sadašnju rusku političku nomenklaturu to doista i stoji. Prema podacima međunarodne organizacije Transparency International, korupcija u državi svake godine poždere najmanje tristo milijardi dolara. Dramatično se povećala za vrijeme dvaju Putinovih predsjedničkih mandata, kada je Rusija na popisu najkorumpiranijih država svijeta sa sedamdeset i devetog mjesta kliznula na sto četrdeset i sedmo. Novom predsjedniku Dmitriju Medvedjevu nije uspjelo zaustaviti taj trend. Pod njegovom kremaljskom taktikom Rusija je, naime, kliznula za još sedam mjesta niže, na sto pedeset i četvrto mjesto, u društvo najpoznatijih afričkih i azijskih korumpiranih autokrata.

V imenu_2del_E_02.indd 16

10/25/13 3:00:02 PM

Uvodne riječi

Korupcija je naravno ozbiljno zatrovala i trgovinu oružjem, gdje su provizije i potkupljivanja već logikom žanra najmasniji. Godine 1995. Rusija je Kini prodala tehnologiju i licencu za proizvodnju lovaca Suhoj-27 za 1,4 milijarde dolara. Tadašnji zamjenik predsjednika vlade Oleg Soskovec i Anatolij Čubajs, vođa Jeljcinove administracije, dobar su dio toga novca preusmjerili u strane banke. O kolikoj se svoti radilo ni danas nitko ne zna. Tadašnji divlji kapitalizam bio je svojevrsna neponovljiva prigoda za proračunatu povezanost korumpiranih državnih birokrata i kriminalnog podzemlja koji često zajednički odlučuju o poslovima i s njima povezanim prihodima za vlastiti džep, tvrdi dr. Andrej Šumihin, profesor na sveučilištu u Missouriju. Kao i s umjetnim napuhavanjem cijena. Pavel Felgenhauer, izvrsni poznavatelj ruskog vojnog sektora, spominje ruski posao sa Saudijskom Arabijom koji je pao u vodu jer je Moskva zahtijevala previše, čak i za saudijski dvor. Sedamnaest milijuna dolara za već pomalo zastarjeli transportni helikopter Mi-17 znatno je iznad granice dozvoljenog, jer proizvodna cijena ne prelazi četiri milijuna. No, ono što nisu kupili oprezni Saudijci potom je začudo kupio Pentagon. Moskva je prodajom dvadeset i jednog helikoptera Mi-17 zaradila dobrih 375 milijuna dolara. No, Pentagon ih po još višoj cijeni od one koju je Moskva nudila Rijadu (u ovom slučaju 17,9 milijuna dolara za komad) nije kupovao za sebe, nego za afganistansku vojsku. Očigledno je da su u toj nelogičnoj kupovini masno zaradile sve tri strane upletene u posao… U današnjoj Rusiji o oružanim poslovima (i provizijama) odlučuju isključivo ljudi koji su neposredno povezani s državnim vrhom. On u biti ima monopol nad izvozom vojne tehnike, preko državnih tvrtki u kojima Vladimir Putin ima isključivo svoje ljude. Nekadašnje Rosvooruženje je još u studenom 2000., tek pola godine nakon što je na izborima u ožujku i službeno postao novim predsjednikom države, pretvorio u Rosoboroneksport, tvrtku koja je jedina imala dozvolu za izvoz oružja. Da bi nadzor nad poslovima bio još čvršći, kasnije je osnovao još saveznu službu

V imenu_2del_E_02.indd 17

10/25/13 3:00:02 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

za vojnu i tehničku suradnju, glavninu vojne industrije je spojio u holding Rostehnologiji, gdje glavnu riječ ima Sergej Čemezov, njegov suradnik iz vremena KGB-a. Holding dobiva većinu prihoda, a tvrtke koje su u njemu u puno slučajeva ostaju bez odgovarajućeg novca za ulaganja u razvoj. William Burns, nekadašnji američki veleposlanik u Moskvi, u brzojavima koje je 2007. godine slao nadređenima u Washington, a onda ih je u prosincu 2010. objavio Wikileaks, glasno se potužio da Moskva u želji za što većom prodajom oružja praktički ne bira kupce. Glavni je cilj prodati i pri tome zaraditi; tko će biti konačni korisnik oružja, Moskvu uopće ne zanima. U tim poslovima više nema nikakvog morala, potužio se Burns, ali je pri tome najvjerojatnije zaboravio da su na njega već odavno zaboravili i u Pentagonu. Činjenica je da je libanonski Hezbolah izraelsku vojsku koja je 2006. upala u Libanon potukao upravo ruskim oružjem. Prije svega protutenkovskim raketama koje su bile pogubne za izraelska oklopna vozila. Izrael je poražen pobjegao preko granice, što se u dotadašnjoj povijesti arapsko-izraelskih sukoba još nije dogodilo. Moskva je inače u dobrim odnosima s Hezbolahom (i Hamasom), ali ta šijitska »Božja stranka« oružje nije kupovala direktno u Rusiji, nego ga je priskrbila Sirija koje je inače već dugogodišnja stranka ruskih oružara. Slično kao i Iran. Rusko oružje sije smrt i po Africi. Svijet je bio strašno uznemiren zbog dvanaest migova-29 koje je Moskva 2004. prodala sudanskom režimu, a on ih je potom koristio za pokolj u Darfuru. U Solunu su krajem kolovoza 2011. uhapsili ruskog državljanina Vladimira Gavrilova koji je navodno prodavao oružje kolumbijskim gerilcima iz pokreta Farc. Pravi kralj nedozvoljene trgovine ruskim oružjem nedvojbeno je Viktor But, kojeg su Amerikanci uhapsili 2008. u Bangkoku. On je oružje prodavao svima redom. Njegovi su klijenti bili talibani, revolucionarni pokreti u Latinskoj Americi, teroristi s Bliskog istoka i nekadašnji liberijski predsjednik Charles Taylor.

V imenu_2del_E_02.indd 18

10/25/13 3:00:02 PM

Uvodne riječi

Puno sovjetskog oružja je u godinama 1991. i 1992., kao što su detaljno istražili autori, došlo i u Sloveniju. Uglavnom za preprodaju. • • • Povijest slovenskog osamostaljenja trebat će ponovo pisati. Zbog brisanja nelojalnih, čime je nova demokratska vlast u veljači 1992. u najplemenitijoj maniri totalitarističkih režima u jedan tren uništila život 25 671 čovjeka i gurnula ga u nekakav paralelni svijet. U nepostojanje. Među izbrisanima su bili i ljudi koji su rođeni u Sloveniji. Izbrisana su bila čak i djeca. A povijest će trebati pisati ponovo i zbog nezakonite i prljave trgovine oružjem kad su nekim osamostaljiteljima u slijepoj sili ili po zaslugama otkazale sve moralne kočnice i svaka selektivnost. Oružjem se trgovalo mimo svakog nadzora i sa začuđujućom bezobzirnošću šačice pripadnika najužeg obavještajnog i političkog vrha, čvrsto uvjerenih da demokratska pravila igre i zakoni za njih ne vrijede. Ali dinamika istine je neumoljiva. Priča o oružju postupno dobiva konačne obrise i uz pomoć dvojice pisaca ove trilogije, koja postaje važan i nadasve dragocjen doprinos potpunijoj slici događanja prije dvadesetak godina. Događanja o kojima je politika do sada nerazumljivo i ustrajno šutjela. Branko Soban

V imenu_2del_E_02.indd 19

10/25/13 3:00:02 PM

Ususret drugoj knjizi

Slovenska politika prvom knjigom trilogije naslova Prodaja nije si mogla puno pomoći. Kad je netko inkriminirajućim podacima htio ograničiti političkog protivnika, u knjizi je primijetio i svoje ime. Zato ju je oprezno odložio. Najprije je slijedila temeljita procjena štete, iza nje odluke. • • • Nakon prvih pošiljki oružja iz nekadašnjih skladišta Jugoslavenske narodne armije, u svijesti nekih članova slovenskog vodstva ostala je spoznaja o korisnosti trgovine oružjem, osobito jer se ratni vihor u Hrvatskoj nije smirio, a još je strašnija sudbina prijetila Bosni i Hercegovini. Kad se JNA povukla iz Slovenije, država više nije trebala oružje za svoju obranu. Unatoč tome, nastavila se kupovina u inozemstvu, preprodaja i tranzit preko slovenskog teritorija. Neki politički glavešine su, naime, prihode od preprodaje oružja domišljato prelijevali u gomilanje bogatstva, jačanje utjecaja i političke moći. Država je bila mlada, mijenjalo se društveno uređenje, još uvijek nije bilo učinkovitog nadzora, prigode u trgovini smrću same su se nudile. Tko se tada usudio protiviti herojima rata za osamostaljenje? Bogohulna je bila i sama pomisao na to da su ti junaci povezani s mafijom i tajnim službama iz nekadašnjih država realnog socijalizma. Druga knjiga trilogije, koja je pred vama, govori upravo o tome – o takoreći savršenom zločinu u ime države. U njega su

V imenu_2del_E_02.indd 20

10/25/13 3:00:02 PM

Ususret drugoj knjizi

najdublje zaglibili najodgovorniji ljudi u ministarstvu obrane i unutarnjih poslova, u vojnoj i civilnoj tajnoj službi, te direktori nekih poduzeća. Osim toga, knjiga zorno pokazuje kako zapravo nastaje država. Povijest nas uči da odlučnost vođa, volja većine stanovnika, prigodne povijesne okolnosti i komadić sreće nisi dovoljni. Potrebno je i oružje koje obično osiguraju strane države kako bi time ostvarile svoje strateške interese. Tako je bilo u Sloveniji, i drugdje u nekadašnjoj Jugoslaviji. Rizik upletenih očito se isplatio. Brojni nekoć nesavjesni trgovci oružjem danas se brinu za »dobrobit države« i uvjereni su da mogu pobjeći i samima sebi. • • • Prva tri poglavlja, Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa, Od dinara i maraka do oružja, skupa s atentatima i albanskom mafijom te Pomoć talijanske mafije, građevinara i njemačke posudbe, opisuju nabavljanje deviza za kupovinu oružja u inozemstvu. Te su poslove pratila i neobjašnjena ubojstva. Sljedeća četiri poglavlja, Preprodavačko čvorište u Beču: Grk Dafermos i družina, Nikolaj Oman: bledski veleposjednik i državni neprijatelj, Nikša Župa: upucani »brat u oružju« i njegove veze te Ministar obrane, njegov pomoćnik, pomoćnikov pomoćnik i drugi ratni profiteri predstavljaju sliku i rad glavnih preprodavača oružja iz Slovenije i Hrvatske. Najvažniji trgovac ruskim oružjem u Beču i danas se bavi profitabilnim poslovima dok je većina njegovih balkanskih posrednika mrtva ili u zatvoru. Na pitanje iz kojih država su na slovenska, hrvatska i bosanska bojišta nezakonito dolazila oružja i streljivo, odgovara sljedećih pet poglavlja: Bugarska veza – državno poduzeće Kintex, Poljska linija

V imenu_2del_E_02.indd 21

10/25/13 3:00:02 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

u rukama vojne tajne službe WSI, Ukrajinska veza – u škripcu mafije iz Odese, Svi putovi vode u Kremlj te Kopar kao najveća hrvatska luka i 3500 tona oružja iz Rumunjske. U koparsku luku doplovilo je više od deset brodova s oružjem, odakle se teret vozio u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a nešto ga je ostalo i u Sloveniji. Novac je birao drukčiji put. Važna postaja za poslovanje s gotovinom bio je Beč. Komplicirani financijski poslovi odvijali su se u Budimpešti. Odande je većina novca poslana dobavljačima oružja, a dio i u porezne oaze na drugim krajevima svijeta. Iza neuspješnih poslova s prevarenima i uvrijeđenima obično ostaje više tragova nego iza uspješnih. O njima se piše u poglavljima Neuspješna otmica u Klagenfurtu: jesu li doista za sve krive žene? te »Brod duhova« Prinz Eugen i duhovi oko njega. Zadnje veće brodske pošiljke iz inozemstva preko Slovenije zabilježene su u jesen 1992. Država je već postala punopravnom članicom Ujedinjenih naroda, iako međunarodni embargo nije predstavljao prepreku za unosnu trgovinu gotovinom. Poglavlja Susret trgovaca oružjem kod Hornbeama te Zadnji transporti i »šuškice« za Janeza Janšu detaljno otkrivaju da su u preprodaju oružja bili upleteni državni organi Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te njihovi posrednici. Autori

V imenu_2del_E_02.indd 22

10/25/13 3:00:03 PM

Upitaj se, danaĹĄnja mladosti, o vremenu sjene u sjeÄ&#x2021;anju, o vremenu uzdaha u pogibelji. Jacques Brel

V imenu_2del_E_02.indd 23

10/25/13 3:00:03 PM

Napomena Neki citati iz izvornih dokumenata gramatički su i stilski popravljeni, ali sadržajno njihova poruka ostaje ista kao u izvorniku. Pojedini dijalozi i događaji su preuređeni i dramatizirani na temelju službenih zapisnika i razgovora s izvorima. Sve osobe u knjizi i svi opisani događaji su istiniti.

V imenu_2del_E_02.indd 24

10/25/13 3:00:03 PM

Druga knjiga

PREPRODAJA

V imenu_2del_E_02.indd 25

10/25/13 3:00:03 PM

V imenu_2del_E_02.indd 26

10/25/13 3:00:05 PM

Bogdanovci pokraj Vukovara, Hrvatska, listopad 1991. Foto: Igor Mali

V imenu_2del_E_02.indd 27

10/25/13 3:00:06 PM

V imenu_2del_E_02.indd 28

10/25/13 3:00:06 PM

Tajna operacija Lipa1: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

»Pa gdje je on tako dugo?« prošaptao je mlađi muškarac atletske građe i kratko ošišane kose. Nabijenim pištoljem oprezno je odmaknuo zavjesu i pogledao praznu ulicu. Upravo je prošla ponoć. Iako je bio srpanj, vani je bilo neuobičajeno hladno. Na kraju ulice Zlota u središtu poljske prijestolnice primijetio je najvišu zgradu, reflektorima osvijetljenu Palaču umjetnosti i kulture. Tu monumentalnu zgradu pedesetih je godina Poljskoj darovao Staljin. Desetljećima nakon toga simbolizirala je sovjetsku vlast nad državom. Varšava je spavala. Ulična svjetiljka blijedo je osvijetlila hotelsku sobu. Na stolici kraj vrata sjedio je zdepast muškarac nižeg rasta. Napeto je osluškivao okolicu. »Nadam se da će se uskoro vratiti. Kao da danas već nismo imali dosta problema. Valjda neće sada još i on nestati«, tiho je odgovorio. • • • Kotači poslovnog zrakoplova Learjet u vlasništvu Vlade Republike Slovenije 26. lipnja 1991. nešto prije devet sati ujutro sigurno su dodirnuli pistu varšavske zračne luke. Mali zrakoplov bio je na putu već čitav tjedan, tako da se motori nisu stigli ni pošteno ohladiti. Bili su usijani kao i odnosi na Balkanu. Ali ovaj let nije Lipa je u slovenskom ministarstvu unutarnjih poslova bilo zajedničko ime svih djelatnosti u vezi s osamostaljenjem Slovenije. 1

V imenu_2del_E_02.indd 29

10/25/13 3:00:06 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

bio namijenjen prijevozu predstavnika državnog vrha. Ovaj je put putovala skupina ljudi od povjerenja na tajnom zadatku2. Izašlo je četvero putnika i članova posade, iako su isprva drukčije planirali. Vođa operacije planirao je da će naoružani pripadnici specijalne jedinice slovenske policije čuvati dragocjeni teret samo u zrakoplovu, ali se kasnije predomislio. U blizini su koračali vojni stražari, prilično je bilo hladno za to ljetno vrijeme. Zato su se radije svi uputili prema dijelu graničnog prijelaza koji je rezerviran za vrlo važne osobe – VIP3. »Carinske smo deklaracije ispunjavali u redu. Približno tri do četiri osobe imale su na raspolaganju carinikov radni pult koji je bio širok oko jedan metar. Deklaracije smo ispunjavali površno i formalno. Kako sam naočale i olovku ostavio u torbici, a oboje u diplomatskom koferu, zbog prostorne i vremenske stiske zamolio sam suputnika Ivana Pušnika iz poduzeća Mibex da mi pomogne ispuniti formular. Službenicu carine zamolio sam kemijsku olovku koju mi je dala«, formalnost na ulasku u Poljsku opisao je vođa skupine. »Počeli smo ispunjavati tiskanicu. Kad je carinica vidjela da pišem nule, napomenula je da svotu treba napisati riječima. Atmosfera je bila normalna, nikakva se napetost nije osjećala. Carinica se kretala amo-tamo. Prestao sam pisati nule i nastavio riječima. Razgovarao sam s kolegom tijekom ispunjavanja deklaracije da je bolje ako ispunimo točne svote. U tom je trenutku carinica došla po kemijsku olovku koja joj je trebala za dalje postupke. Tako sam ostao bez olovke. Otvorio sam diplomatski kovčeg, uzeo naočale i svoju kemijsku olovku. Pregledao sam upisana sredstva i svotu popravio tako da sam još jednom vidljivo podebljao crte jedinice i dopisao četrdesetice. Kako je carinica upozorila da požurimo, tako ispisanu deklaraciju sam joj predao na potvrđivanje. Službena zabilješka kriminalista Ljube Pirkoviča, UKS MNZ-a, Ljubljana, 22. studenoga 1994. Isto.

2 3

V imenu_2del_E_02.indd 30

10/25/13 3:00:06 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Istom kemijskom olovkom kojom sam pisao, zaključila je deklaraciju velikim slovom Z, potpisala je i na nju udarila pečat.«4 Potom su otišli. Samo je vođa skupine znao da je u carinskoj deklaraciji upisao jednu cifru manje nego što je zaista imao gotovine.5

Središte Varšave s Palačom umjetnosti i kulture Foto: Bojan Velikonja, Dnevnik

• • • Automobilom su se odvezli u središte Varšave, u hotel Holiday Inn – Orbis. Pouzdani i iskusni policijski specijalci su s teškim kožnim koferom otišli ravno u hotelsku sobu. Imali su nalog da dragocjeni sadržaj kofera čuvaju oružjem. Obrazloženje postupka carinskih i drugih organa Republike Poljske u zračnoj luci u Varšavi, MNZ, Ljubljana, 23. kolovoza 1991. 5 Službena zabilješka kriminalista Ljube Pirkoviča, UKS MNZ-a, Ljubljana, 22. studenoga 1994. 4

V imenu_2del_E_02.indd 31

10/25/13 3:00:07 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Vođa tajne operacije i njegov poslovni partner, nekadašnji šef protokola Republike Slovenije Ivan Pušnik, u 11 sati prije podne sastali su se s poljskim sugovornicima. Susret se odvijao u zgradi poduzeća Danex. To je bilo još jedno od brojnih poduzeća koja su nakon prelaska iz komunizma u kapitalizam tražila priliku za brzu i laku zaradu. Vrlo brzo su se sporazumjeli o izvedbi posla. Poljskim poslovnjacima na provjeru su predali ček i dogovorili se za razmjenu kofera s gotovinom u hotelu u 15 sati.6 U podne, nakon završenog sastanka, jedan od direktora Danexa, Jerzy Wasilewski, gostima iz Slovenije pokazao je najzanimljivije dijelove Varšave. Nisu ni slutili da su to njihovi zadnji ugodni trenutci na tom neobičnom »poslovnom putu«. • • • U dogovoreno vrijeme je u hotel Orbis doletjelo neugodno iznenađenje. Došli su direktor poljskog poduzeća Zbigniew Leśniak, njegova zamjenica Małgorzata Kucharska i neznanac koji se na početku razgovora diskretno odmaknuo.7 Jednosatni razgovori nisu dali željene rezultate i snovi o uspješnom poslu pali su u vodu. Mijenjanje 14,7 milijuna jugoslavenskih dinara u novčanicama u zapadne konvertibilne valute je propalo. Poljaci su se izgovarali da njihova banka ne poznaje potpisnika slovenske banke. Da su provjeravali u više banaka, ali bezuspješno. »Ništa se nije moglo promijeniti. Prekinuli smo pregovore«, kasnije je u izvještaju zapisao vođa slovenske delegacije.8 Ubrzo nakon neuspjelih razgovora pristupio mu je neznanac koji se prije bio odmaknuo. Ponudio mu je prodaju oružja, ali vođa skupine ga je ljubazno odbio i stvar odložio na kasnije razgovore. Izvještaj – mijenjanje dinarskih u devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. Isto. 8 Isto. 6 7

V imenu_2del_E_02.indd 32

10/25/13 3:00:07 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Kad su shvatili da od mijenjanja neće biti ništa, odlučili su se što brže vratiti kući. Vođa misije, njegov poslovni partner Ivan Pušnik, policijski specijalci Janez Burja i Dušan Ličina, te posada zrakoplova žurno su napustili hotel. U 17 sati već su stajali na graničnom prijelazu u varšavskoj zračnoj luci. U trenutku kad su prešli graničnu crtu, za njima je dotrčala carinska službenica. »Stanite!« povikala je. »Odmah otvorite prtljagu. Pokažite dokumente i carinske deklaracije«, naredila im je. Zahtijevala je, također, da otvore veliki kožni kofer koji su u hotelu tijekom dana oružjem čuvali policajci. Carinica i članovi slovenske delegacije hinili su iznenađenje. U koferu se u desetinama svežnjeva skrivala gotovina u najvećim novčanicama jugoslavenskih dinara, dakle u sve manje vrijednom novcu višenacionalne države koja se tada raspadala. Gotovine je bilo za više od milijun njemačkih maraka. Dolazila je neposredno iz proračuna Republike Slovenije. Poljski carinici su začuđeno brojili i utvrđivali koliko je novaca. Policijski specijalci Burja i Ličina su u međuvremenu vođi operacije diskretno predložili upotrebu oružja. Mislili su da bi se mogli probiti do zrakoplova slovenske vlade koji je bio parkiran na platou. Potom bi naglo uzletjeli. No, nije bilo puno nade u spas i vođa to nije prihvatio.9 Poslije dva sata svađe i uzbuđenja na graničnom prijelazu su se svi osim vođe skupine vratili u hotel Orbis u centru grada. Kofer s novcem ostao je kod Poljaka. Vođu puta čekala je teška i naporna noć koja mu je promijenila karijeru. Ostao je zadržan u varšavskoj zračnoj luci, bez prevoditelja, bez mogućnosti telefonskog poziva, bez prava na konzularnu pomoć. I naravno, bez kofera s gotovinom iz proračuna Ministarstva unutarnjih poslova.10 Službena zabilješka kriminalista Ljube Pirkoviča, UKS MNZ-a, Ljubljana, 22. studenog 1994. 10 Izvještaj – mijenjanje dinarskih u devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. 9

V imenu_2del_E_02.indd 33

10/25/13 3:00:07 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

• • • »Prilikom oduzimanja novca na osnovi nejasne deklaracije odmah sam im, koliko su me razumjeli, rekao da sam dio formulara popravio prije pečatiranja. S obzirom na to da je to bio granični prijelaz za vrlo važne osobe (VIP), pokazao sam im službenu putovnicu. Ustrajno sam objašnjenje ponavljao svim sigurnosnim i carinskim organima u Varšavi. Pismeno sam iskazivao svote. Ali sve je bilo uzalud«, kasnije je svojim nadređenima objašnjavao vođa tajne delegacije. Saslušavali su ga poljski policajci, kriminalisti, carinici i jedan muškarac koji se nije htio predstaviti. Razgovori su se odvijali na njemačkom. Zahtjev za konzularnom pomoći jugoslavenskog veleposlanstva glatko su prečuli. »Postigao sam samo to da su odustali od progona, jer za njega nije bilo osnove. Ostale komplikacije su poznate. Dodao bih da su osobi koja je zaplijenila novac pojedini carinici govorili da nema osnove za oduzimanje. Ipak je ta osoba ustrajavala na postupku. Za oduzimanje bi trebao znati i direktor carine… Zbog ustrajanja službenice koja je započela postupak, objasnili su mi da će novac privremeno deponirati i to do trenutka kad donesem potvrdu o njegovom izvoru. Dakle, iz banke. U tri ujutro su me pustili i otišao sam u hotel«.11 No, iz hotelske dokumentacije je vidljivo da se na recepciji prijavio u jedan sat i šesnaest minuta ujutro.12 U sobi broj 211 čekali su ga policijski specijalci Janez Burja i Dušan Ličina.13 S nabijenim pištoljima, ali ovaj put bez kofera s novcem. Nakon napornog dana unajmio je sobu 219 koja je bila najbliža preostalim članovima skupine. Popio je piće iz minibara14 i zaspao. Isto. Evidencijska kartica hotela Holiday Inn – Orbis, Varšava, 27. srpnja 1991. 13 Račun hotela Holiday Inn – Orbis, Varšava, 27. srpnja 1991. 14 Račun hotela Holiday Inn – Orbis, Varšava, 27. srpnja 1991. 11 12

V imenu_2del_E_02.indd 34

10/25/13 3:00:07 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Zašto je u obrani nadređenima u Ministarstvu unutarnjih poslova u Ljubljani rekao da su ga poljske vlasti pustile u tri, iako u hotelskoj dokumentaciji piše da se prijavio i unajmio sobu u jedan i šesnaest minuta? Odgovor na to pitanje zna samo vođa tajne delegacije sam. U obližnjoj sobi broj 210 u međuvremenu je čekao i Ivan Pušnik.15 Slovenski biznismen novoga doba se nakon vrhunskog protokolarnog posla u vrijeme socijalizma obogatio za vrijeme tranzicije. U obiteljskom krugu osnovao je burzovno-posredničku kuću Medvešek Pušnik koja je do izbijanja financijske krize 2007. godine bila važan igrač na slovenskoj burzi; i danas se smatra jednim od najutjecajnijih poslovnih ljudi iz Šaleške doline. Tadašnja početna investicija u Poljskoj, gdje je pomoću veza iz prijašnje državne službe pokušao oplemeniti novac svoga poduzeća Mibex, nije prošla sretno. • • • Tko je uopće vodio skupinu koja je u ime Slovenije pokušala doći do konvertibilnih deviza iz poljskih trezora? Tko je bio tako ugledan da je mogao koristiti zrakoplov vlade, a čuvali su ga policijski specijalci? Za objašnjenje utjecaja, položaja i veza toga čovjeka treba se vratiti u 1990. godinu, u vrijeme promjena političkog sustava u Sloveniji. »Ispred ureda sam sreo skoro cijelu garnituru nekadašnjeg kabineta bivšeg sekretara Tomaža Ertla koja mi je morala dati prednost kod republičkog sekretara za unutarnje poslove Igora Bavčara. S njihovih sam lica spoznao da im nije najjasnije što će biti s njima, a još manje što radi inspektor s kadetske škole kod republičkog sekretara za unutarnje poslove. On me vrlo ljubazno primio. S republičkim sekretarom za narodnu obranu, Janezom Janšom, bio je još u vrijeme dolaska na funkciju jako dobar i nevjerojatno misaono uigran par. Nosili su i iste karirane sakoe koji su tada bili moderni i išli na ručak u gostionicu Šestica. Bavčar je znao za Janšinu ideju o mojoj ulozi koju je odmah nadopunio tako što Račun hotela Holiday Inn – Orbis, Varšava, 27. srpnja 1991.

V imenu_2del_E_02.indd 35

10/25/13 3:00:07 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

me logistički povezao s jednim od vođa Službe državne sigurnosti, Milanom Kogojem i njegovom ekipom. Iako smo već na početku puta jedan prema drugome imali određene zadrške, suradnja je barem na nekim područjima tekla korektno. Ta mi je ekipa dala nekoliko naputaka, naoružala me pištoljem Colt. 38 special i uređajima za snimanje razgovora. Jamčila mi je i promjene osobnih automobila.«16 Tako je svoj početak bavljenja špijunskim poslovima opisao Andrej Lovšin, kasnije direktor Sigurnosnog organa Ministarstva obrane (Vomo). Odluku o Lovšinovom imenovanju u vodstvo Službe državne sigurnosti (SDV ) 19. je srpnja 1990. potpisao ministar za unutarnje poslove Igor Bavčar. Središnja civilna tajna služba i dijelom i politička policija u prijašnjem režimu bila je važan branik socijalizma. Obavljala je važne zadaće za republiku i politički vrh, pri tome također i kršila ljudska prava. U zadaće SDV-a spadalo je čuvanje vrlo važnih osoba, dakle tadašnjeg državnog i partijskog vodstva. Time se bavila ekipa Milana Kogoja koja je godinu dana prije putovanja u Poljsku inspektora Andreja Lovšina naoružala i uvela u špijunske poslove. Već pri prvoj većoj reorganizaciji Ministarstva unutarnjih poslova nakon promjene političkog sustava, nadležnost za čuvanje važnih osoba prebačena je s tajne službe na novoosnovani organ s imenom Ured za sigurnost i zaštitu (UVZ). Prvi direktor je 1. lipnja 1991. postao Milan Kogoj. Zbog položaja i funkcije koju je obavljao, uživao je veliko povjerenje. Bio je među vodećim i najpouzdanijim ljudima represivnog sustava. Nadređeni su mu povjeravali i druge osjetljive i rizične zadaće koje nisu bile povezane s čuvanjem državnog vrha. Andrej Lovšin: Skrita vojna – spopad varnostno-obveščevalnih služb 1990-1991 (2001), Alpe avto i Mladinska knjiga, Ljubljana, str. 16. 16

V imenu_2del_E_02.indd 36

10/25/13 3:00:07 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Jedna od njih bila je zamjena sve manje vrijednih jugoslavenskih dinara u devize, kao što su američki dolari ili njemačke marke. Slovenski agenti su takve »operacije« pokušali provesti posvuda gdje su još mijenjali jugoslavenske dinare. Jedna od tih država bila je Poljska. Dinarske novčanice uzeli su iz proračuna Ministarstva, a konvertibilnom valutom su obavili prve veće kupovine oružja. Na blagajničkim izdacima je kao ime tajne akcije navedeno Lipa,17 a neki u Ministarstvu unutarnjih poslova zvali su je jednostavno Poljska.

Vođa sigurnosne službe Milan Kogoj (drugi slijeva) za vrijeme osiguranja predsjednika Slovenije Milana Kučana i njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa-Dietricha Genschera za vrijeme sukoba u Sloveniji, Beljak, 2. srpnja 1991. Foto: Nace Bizilj (fotografija je vlasništvo Muzeja novije povijesti Slovenije)

• • • Operacija promjene dinara u devize zapravo je počela već nekoliko dana ranije, 23. srpnja 1991. Toga dana su u 22 sata u varšavsku zračnu luku posebnim avionom iz Züricha došli Milan Kogoj, Ivan Pušnik, Hans Müller i još neki strani državljani.18 Blagajnički izdatci br. 930 i 944, MNZ, Ljubljana, 23. i 25. srpnja 1991. Izvještaj – mijenjanje dinarskih za devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. 17 18

V imenu_2del_E_02.indd 37

10/25/13 3:00:09 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Imali su sa sobom približno dvjesto tisuća dinara gotovine, iako ih tada nitko nije pitao o količini novca. Nitko ih nije pregledao, nisu trebali ispuniti nikakvu carinsku deklaraciju. Preko prijelaza za vrlo važne osobe bez komplikacija su prešli državnu granicu. Četvrt sata im je trebalo samo za izdavanje vize za švicarskog državljanina. Dok su članovi slovenske ekipe čekali na području graničnog prijelaza, među crtama policijskog nadzora i carine, nitko se nije na njih osvrtao.19 Ocijenili su da će tajnu operaciju biti moguće ostvariti kao što su zamislili. Odmah nakon smještaja u hotelu Holiday Inn – Orbis u središtu Varšave, domaćini iz poduzeća Danex odveli su ih na večeru na kojoj su imali prvi krug poslovnih pregovora. S predsjednikom Zbigniewom Leśniakom u dva su se sata dogovorili o uvjetima mijenjanja dinara u devize, načinu transakcije i drugim detaljima. 20 U drugom krugu pregovora, prijepodne sljedećeg dana, pridružila im se potpredsjednica tvrtke, Małgorzata Kucharska, i upoznala ih s lošom vijesti. »Novac je maknut s tečajne liste Narodne banke Poljske. Gotovinska zamjena nije moguća«, objasnili su im domaćini. Leśniak je Kogoju za vrijeme međusobnog ćaskanja kriomice spomenuo kontakte s Ludvikom Zvonarom i poslove s oružjem. Rekao mu je da će nakon približno dva tjedna opet posjetiti protokolarnu rezidenciju na Brdu kod Kranja gdje je nedavno lovio divljač.21 I Ludvik Zvonar je lovac. Inače je profesionalnu karijeru počeo kao policajac, kasnije je vodio vježbe mladih kolega u vojnoj taktici. Izučio je brojne policajce i agente Službe državne sigurnosti. Potom je do 15. svibnja 1990. bio direktor protokolarne rezidencije na Brdu kod Kranja. Obrazloženje postupka carinskih i drugih organa Republike Poljske u zračnoj luci u Varšavi, MNZ, Ljubljana, 23. kolovoza 1991. 20 Izvještaj – mijenjanje dinarskih za devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. 21 Isto. 19

V imenu_2del_E_02.indd 38

10/25/13 3:00:09 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Za vrijeme osamostaljivanja bio je zadužen za kupovinu oružja u inozemstvu. Kao republički savjetnik u Ministarstvu obrane vodio je upravu za logistiku i imao česte kontakte s brojnim prodavačima oružja u Europi. I u Poljskoj. Zadaće je obavljao u okviru velikih zadanih ovlasti i dodatnih ovlasti Predsjedništva Slovenije i Savjeta za obranu Predsjedništva. • • • Kogojeva skupina se 24. srpnja 1991. vratila u domovinu. Ni na odlasku iz Varšave ih carinici na graničnom prijelazu za važne osobe nisu pregledali.22 To je bio još jedan pozitivan znak koji ih je učvrstio u uvjerenju da je operacija izvediva. S obzirom na to da je prvi, probni prijelaz granice prošao bez problema, odlučili su se za što brži povratak. Tada su sa sobom ponijeli veću količinu novca. Još 23. srpnja je blagajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Kogoju pripremila dva i pol milijuna jugoslavenskih dinara u gotovini.23 Dva dana kasnije, nakon povratka s uspješne probe u Poljskoj, isplatila mu je i dodatnih dvanaest milijuna.24

Obrazloženje postupka carinskih i drugih organa Republike Poljske u zračnoj luci u Varšavi, MNZ, Ljubljana, 23. kolovoza 1991. 23 Blagajnički izdatak br. 930, MNZ, Ljubljana, 23. srpnja 1991. 24 Blagajnički izdatak br. 944, MNZ, Ljubljana, 25. srpnja 1991. 22

V imenu_2del_E_02.indd 39

10/25/13 3:00:09 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Novac su brižno složili u veliki kožni kofer. U njemu je bilo dvanaest paketa s tisuću novčanica po tisuću dinara, sedamnaest paketa sa sto novčanica po tisuću dinara i dvadeset paketa s po sto novčanica u vrijednosti od petsto dinara. Sve je bilo u originalnim pečatiranim bankovnim svežnjevima25 i sve je skupa iznosilo 14,7 milijuna dinara. Dodatnih dvjesto tisuća dinara priložili su novopečeni bogataši da bi u tajnoj operaciji i sami nešto zaradili. Prema jednom od zadnjih tečajeva poljske Narodne banke, 25. srpnja 1991. dinar je vrijedio 493,25 poljskih zlota. U koferu je tako bilo više od sedam milijardi zlota ili nešto više od milijun njemačkih maraka.26

Potvrda poljske carine o zapljeni gotovine Milanu Kogoju, Carina Republike Poljske, Varšava, 26. lipnja 1991. 26 Deklaracija poljske carine, Carina Republike Poljske, Varšava, 28. srpnja 1991. 25

V imenu_2del_E_02.indd 40

10/25/13 3:00:09 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Kogoja su kao direktora Ureda za sigurnost i zaštitu (UVZ) čuvali specijalci Janez Burja i Dušan Ličina. Obojica su za put u Varšavu bila posebno plaćena, službeno su bila na godišnjem, dakle, ne na policijskoj dužnosti.27 Tako je zapisao Kogoj, iako su policajci prema riječima dužnosnika specijalne jedinice policije Vinka Beznika zapravo bili na službenoj dužnosti koju su u specijalnoj jedinici policije vodili kao operacija Poljska.28 U Varšavu su doletjeli 26. srpnja 1991. Tamo su ih, kako je poznato, dočekali unaprijed pripremljeni poljski organi sigurnosti i zaplijenili im gotovinu. Obrazloženje postupka carinskih i drugih organa Republike Poljske u zračnoj luci u Varšavi, MNZ, Ljubljana, 23. kolovoza 1991. 28 Razgovor s Vinkom Beznikom, Stari Trg na Kupi, 8. srpnja 2011. 27

V imenu_2del_E_02.indd 41

10/25/13 3:00:10 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

• • • U Ljubljanu su se vratili 27. srpnja, a Kogoj se našao u nemilosti nadređenih suradnika. Dva dana kasnije, 29. srpnja, s potvrdom o izvoru novca koju mu je fiktivno retrogradno izdala Ljubljanska banka, s Ivanom Pušnikom ponovno je otputovao u Poljsku. Na potvrdi je bilo zapisano da je Milan Kogoj još 19. srpnja podigao 14,7 milijuna dinara u gotovini. 29 Pokušao je uvjeriti poljske službenike da su zaplijenili nasljedstvo više generacija njegove obitelji, ali mu nisu povjerovali.

»Kad smo dobili originalnu potvrdu o izvoru novca, Pušnik i ja smo ponovno odletjeli u Varšavu. Unatoč intenzivnom i ustrajnom traženju nismo uspjeli doći do direktora carine. Nije nas dočekao ni Leśniak, iako je bio obaviješten o našem dolasku. Zato smo se autom odvezli do jugoslavenskog veleposlanstva u Varšavi«, opisao je pokušaj povrata zaplijenjenog novca.30 Interni nalog za gotovinsku isplatu Ljubljanske banke, Ljubljana, 19. srpnja 1991. Izvještaj – mijenjanje dinarskih za devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. 29 30

V imenu_2del_E_02.indd 42

10/25/13 3:00:10 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

Nakon neuspjelog pokušaja da jugoslavenske dinare kriomice i jeftino zamijene za devize i njima kupe oružje za obranu od jugoslavenske vojske, slovenski su se agenti s molbom za diplomatskom pomoći u očaju obratili jugoslavenskom veleposlanstvu. Razgovor s prvim tajnikom veleposlanstva Vlastimirom Đuričaninom i veleposlanikom Muratom Agovićem trajao je približno jedan sat.31 Jugoslavenski diplomati su s velikim zanimanjem poslušali ispovijed nekadašnjih sudržavljana o najnovijim peripetijama pri mijenjanju dinara u Poljskoj i pri tome se diskretno smješkali. Đuričanin je Kogoja i Pušnika otpratio u zračnu luku. Tamo su još tri sata uvjeravali Poljake da se radi o zabuni i da im vrate novac.32 No, 14,7 milijuna gotovine ostalo je u Poljskoj. • • • Nakon povratka s neuspjele »spasilačke akcije« Kogoj se uhvatio pisanja izvještaja o tome kako je izgubio veliku količinu državnog novca i poslao ih na različite adrese. Pokušao je napraviti sve da mu Poljska vrati novac. O zapljeni iznosa koji »u biti potječe od obiteljskog nasljedstva triju generacija« pisao je poljskom konzulu u Zagrebu, Wieslavu Walkiewiczu.33 Jugoslavenski diplomati u Varšavi se nakon susreta u Varšavi više nisu javljali na njegove telefonske pozive, zato im je početkom kolovoza poslao brzojav s molbom da oni njega nazovu.34 Još je veću paniku moguće razabrati iz planiranih mjera za povrat novca35 koje je Kogoj u posebnoj analizi predstavio nadređenima 1. kolovoza 1991. Isto. Isto. 33 Pismo Milana Kogoja Generalnom konzulatu Republike Poljske, nepoznat datum. 34 Brzojav konzulu Veleposlanstva SFRJ-a u Poljskoj, 6. kolovoza 1991. 35 Izvještaj – mijenjanje dinarskih za devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. 31 32

V imenu_2del_E_02.indd 43

10/25/13 3:00:10 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

»Predlažem da ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel u svome skorom posjetu Poljskoj spomene oduzimanje osobnog novca na prelasku državne granice, što nije u skladu s ekonomskim dogovorima Heksagonale u Dubrovniku. U tom slučaju bih poslao pismenu pritužbu Rupelu.« Direktor UVZ-a istovremeno je predlagao »pisanje protestnog pisma predsjedniku Poljske Lechu Wałesi o ponašanju preostalih birokratskih struktura koje onemogućavaju pojedince…« Zahtijevao je također da poduzeće Mibex pošalje protestno pismo poduzeću Danex i utvrdi kakvi su odnosi između Ludvika Zvonara i Zbigniewa Leśniaka. U drugoj je fazi planirao »maksimalno angažiranje tiska« da u Poljskoj teroriziraju pojedince i kradu im novac. Plan je sadržavao još proteste kod poljskih gospodarskih krugova, političkih stranaka, poljskih medija i pritužbe poljskim ustanovama u Sloveniji i Jugoslaviji. Ubrzo potom, 16. kolovoza 1991. u središnjim se slovenskim novinama Delo pojavio članak o Poljskoj s naslovom »Povoljna klima za prevarante«,36 a ljubljanski Dnevnik je još dan ranije počeo objavljivati feljton s naslovom »Sva je Poljska samo jedan bazar«, koji je izašao u tri nastavka.37 Neobični pokušaji spašavanja izgubljenog novca dostigli su vrhunac idejom da slovenske vlasti posreduju u Vatikanu38 i papu poljskoga roda Ivana Pavla II. uvjere da utječe na predsjednika Wałesu koji bi potom kod poljskih vlasti posredovao u vraćanju novaca za kupovinu oružja. No, većina je tih planova ostala neostvarena. Kako se čini, poljske su obavještajne i sigurnosne službe pravovremeno otkrile stvarni cilj operacije i uspješno je spriječile. »Ugodna klima za goljufe«, Delo, Ljubljana, 16. kolovoza 1991. »Vsa Poljska je en sam bazar«, Dnevnik, Ljubljana, 15.-17. kolovoza 1991. 38 Izvještaj – mijenjanje dinarskih za devizna sredstva, MNZ, Ljubljana, 1. kolovoza 1991. 36 37

V imenu_2del_E_02.indd 44

10/25/13 3:00:10 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

• • • Tri godine kasnije, 21. studenog 1994. u Ministarstvu unutarnjih poslova u Štefanovoj ulici 2 u Ljubljani teklo je neobično policijsko saslušanje. Kriminalist Ljubo Pirkovič je umirovljenog direktora UVZ-a Milana Kogoja pitao o pokušajima mijenjanja dinara u Poljskoj.39 »Imate li kakve dokaze o poslovima u Varšavi?« »O tome postoji detaljna dokumentacija. Nakon umirovljenja 21. listopada 1991. predao sam je svome nasljedniku Antonu Pozveku. U njoj su potvrde o zapljeni novca, vizitke sudionika, sadržaji telefaksa i slično«. »Ako se ne varam, u Poljsku ste putovali dva puta. Zašto?« »Putovali smo inkognito. Tada se ukazala mogućnost da dinare u Poljskoj zamijenimo devizama, jer je tamo bilo moguće kupiti njemačke marke za sedam dinara, a drugdje za četrnaest. Poduzeće s kojim sam radio bilo je poznato po tome da se bavi takvim poslovima. Prvi je posjet bio samo proba. Utvrđivali smo je li novac moguće zamijeniti i da negdje nije postavljena zamka. Posebno smo pazili na to da slovensko ministarstvo obrane ne bude umiješano.« »Jeste li znali za bilo kakve probleme između Poljske i Ministarstva obrane?« »Ne. O tome sigurno nisam ništa znao. Nešto je očito znao ministar unutarnjih poslova Igor Bavčar. Prije odlaska me upozorio da pazim da ne naletim na 'vojsku'. Tada sam pomislio da bi se upozorenje moglo odnositi na Jugoslavensku narodnu armiju, iako smo je 'pokrivali' drukčije. Bavčarevo upozorenje možda sam pogrešno razumio, zato sam odlučio provjeriti stvar. Utvrdio sam da je Mini Službena zabilješka kriminalista Ljube Pirkoviča, UKS MNZ-a, Ljubljana, 22. studenog 1994. 39

V imenu_2del_E_02.indd 45

10/25/13 3:00:10 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

starstvo obrane imalo već tada kontakte i poslove s Poljacima. Čak su ih i 'zeznuli' i to vjerojatno u nekom poslu koji je išao preko poduzeća Iskra. Ministarstvo obrane tako je Poljacima ostalo dužno dva milijuna maraka.« Kriminalist se zamislio i nakon kraće pauze pitao: »Ministarstvo unutarnjih poslova je mijenjanjem u Poljskoj, dakle, htjelo zaraditi milijun maraka. Je li se Bavčar toga uhvatio na svoju ruku?«

Ministar unutarnjih poslova Igor Bavčar s pilotima Zrakoplovne policijske jedinice na Brniku, studeni 1991. Foto: Marjan Ciglič (fotografija je vlasništvo Muzeja novije povijesti Slovenije)

»O poslu smo se dogovorili sa slovenskom vladom i ljudima koji su za to bili zaduženi. To Bavčar nije radio sam. Skupa s glavnom računovotkinjom u Ministarstvu unutarnjih poslova Helenom Radisavljevič i blagajnicom digli smo gotovinu na šalteru Službe društvenog knjigovodstva i donijeli je u Ministarstvo. Tamo sam novac fizički preuzeo i odnio ga u većem kožnom koferu«, bez oklijevanja je objasnio Kogoj i nastavio: »To je bila velika svota, zato nisam mogao putovati sam. Bio je potreban i prijevoz posebnim zrakoplovom. Surađivala je i neka švicarska tvrtka koja je imala dobre veze s Poljskom. U planu je bilo sklapanje fiktivnog posla o

V imenu_2del_E_02.indd 46

10/25/13 3:00:11 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

kupovini kamiona, Pušnik je trebao biti uključen kao posrednik koji je trebao zastupati Tvornicu automobila Maribor. Tada smo provjeravali moguću prisutnost slovenskog ministra obrane i agenata JNA. Činilo se da je sve u redu i odlučili smo izvesti posao«. »Gdje i zašto je onda puklo?« »U Varšavi smo morali prijaviti novac koji smo imali sa sobom. Na carinskoj deklaraciji sam napisao jednu brojku manje nego što ga je zapravo bilo. Činilo mi se nelogičnim što su Poljaci dopustili našem zrakoplovu da pristane odmah kad je doletio iznad Varšave. Tako je bilo i s prvim letom. Zato mislim da su umiješane poljske obrambene snage. Čini mi se da su dok nas nije bilo u Varšavi, nešto 'skužili'. Kad smo došli, odlično su nas primili, iako su nam jasno dali do znanja da ne mogu izvesti posao jer je tečajna lista opet bila promijenjena…« »No, novac je u međuvremenu cijelo vrijeme bio u rukama naših policajaca«, prekinuo ga je Pirkovič. »Vraćali smo se u zračnu luku. Ponašanje oba poslovna partnera činilo mi se čudnim, zato sam za vrijeme puta na carinskoj deklaraciji dopisao jedan broj. Jedinicu. Kad smo prešli preko graničnog prijelaza za nama je dotrčala žena i zahtijevala pregled prtljage i slične stvari. Primijetili su gotovinu i zaplijenili je. Tu je bio i osobni novac Ivana Pušnika. Vratili su mi samo kofer koji je bio vlasništvo blagajnice iz Ministarstva.« »Jesu li vas poljski pogranični organi zadržali?« »Pustili su me nakon nekoliko sati. Vratio sam se u hotel i prespavao. Sljedećeg dana sam u jugoslavenskom veleposlanstvu rekao da su mi zaplijenili novac, iako je s njegovim izvorom bilo sve u redu. Molio sam ih za zaštitu, ali mi jugoslavenski diplomati – osim tješenja da se radi o privremenoj zapljeni – nisu ponudili nikakvo rješenje«, objasnio je Kogoj.

V imenu_2del_E_02.indd 47

10/25/13 3:00:11 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

»Jeste li obavijestili nadležne u Sloveniji?« »Naravno, i ministra Bavčara. Inače sam bio prilično obeshrabren. Imao sam problema sa zamjenikom ministra Milanom Domadenikom i ministrom koji mi je prigovorio nepravilnosti. Bavčar mi je poslije toga zabranio obavljati neke poslove, iako sam službeno i dalje surađivao s njim. Više puta sam osobno zvao poljsko veleposlanstvo i igrao ulogu uvrijeđenog. U raščišćavanjima sam naletio na Ludvika Zvonara iz Ministarstva obrane s kojim sam inače surađivao sve do listopada 1991., kad je JNA napustila Sloveniju. Pojadao sam mu se da me Poljaci zafrkavaju. On se na to samo nasmijao. Kasnije mi je rekao da je Ministarstvo obrane Poljacima dužno neki novac. Oni su onda tražili bilo kakvu odštetu i dobili su je. Od mene.« »Jeste li uspjeli saznati što se dogodilo s novcem? Jesu li vam ga vratili ili dali bilo kakva jamstva?« i dalje se trudio kriminalist. »Nekako sam samo saznao da je novac nemoguće dobiti natrag, o čemu sam obavijestio Bavčara. No, on je rekao samo da stvari ostavim na miru jer sam već dovoljno zakuhao. S time se nisam slagao. Povezao sam se s Ministarstvom vanjskih poslova, koje je vršilo određene pritiske na poljsku vladu i papu Ivana Pavla II., s kojim je slovenski predstavnik u Vatikanu imao vrlo dobre odnose. Pomoću pape, koji bi pritisnuo poljsku vladu, možda smo mogli ostvariti naš plan, iako je to spriječio predsjednik Vlade Lojze Peterle«, pričao je umirovljeni šef sigurnosne službe. Slovenski predstavnik u Vatikanu bio je savjetnik nekog kardinala, iako je Kogoj priznao da je crkveni dostojanstvenik kasnije izgubio položaj zbog suradnje s mafijom. Nekoliko mjeseci nakon propasti u Varšavi, od državnog tajnika Ministarstva unutarnjih poslova Bogomila Brvara, saznao je da su problem s tim novcem riješili nekakvom kompenzacijom. Nije točno znao kako. Kogoj je još spomenuo da Igor Bavčar nije kriv

V imenu_2del_E_02.indd 48

10/25/13 3:00:11 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

za zapljenu novca u Poljskoj. Kriminalista Pirkoviča je posebno upozorio da njegova namjena u tom razgovoru nije štetiti Bavčaru, koji tada inače više nije bio ministar unutarnjih poslova. U rujnu 1994. saslušani su i pripadnici posebne jedinice slovenske policije. Da su specijalci Janez Burja i Dušan Ličina skupa s pripadnikom VIS-a bili zatvoreni negdje u inozemstvu, krajem rujna 1994. istražiteljima su rekli Janez Šibanc40 i Ludvik Faflek.41 O komplikacijama u Poljskoj najviše je otkrio Burja koji je bio zadužen za čuvanje novca u Poljskoj.42 • • • Nekoliko tjedana nakon zapljene novca, 1. rujna 1991., prema luci u Kopru plovio je brod. Bio je već mrak i danski kapetan Gunnar Olesen43 davao je zadnje naredbe. Manji teretni brod Lyn s pet članova posade, koji je plovio pod danskom zastavom, približavao se vezu broj 7.44 Dolazio je iz baltičkog pristaništa Gdynia blizu Gdanjska. U dvadeset i tri sata i petnaest minuta je posada – tri Poljaka i dva Danca – pričvrstila brodsku užad. Malo poslije su lučkim dizalima počeli istovarivati glavni teret, osam šestmetarskih kontejnera.45 Četiri kamiona jednog od najvećih logističkih poduzeća, Interevrope, stala su u red i zaječala pod teškim tovarom. Na svaki su stavili dva kontejnera.46 Službena zabilješka kriminalista Franca Odra o razgovoru s Janezom Šibancem, UKS MNZ-a, Ljubljana, 22. rujna 1994. 41 Službena zabilješka kriminalista Franca Odra o razgovoru s Ludvikom Faflekom, UKS MNZ-a, Ljubljana, 26. rujna 1994. 42 Službena zabilješka kriminalista Franca Odra o razgovoru s Janezom Burjom, UKS MNZ-a, Ljubljana, 28. rujna 1994. 43 Popis posade broda Lyn, Luka Koper, 2. rujna 1991. 44 Podaci o brodu Lyn, br. 695, Luka Koper, 2. rujna 1991. 45 Prijava za uvoz i tranzit robe, Savezna carinska uprava, Kopar, 2. rujna 1991. 46 Isto. 40

V imenu_2del_E_02.indd 49

10/25/13 3:00:11 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Službeno je u njima bilo četrdeset tona »tehničke opreme«. U dokumentima je bilo zapisano da se u četiri kontejnera nalazi 4980 komada računalne programske opreme vrste Borus, u dva 3850 računala tipa Celica i u zadnja dva paketa još četrdeset i jedna tona rezervne opreme za računala i programske opreme.47 Unatoč tome što je sudeći prema deklaraciji u paketima bio uobičajen teret, osiguranje je bilo vrlo strogo. U okviru operacije Luka prijevoz su nadzirali naoružani policijski specijalci. Robu je kod poljskog poduzeća Nordtechnik iz Gdanjska naručilo poduzeće Intertrade sa sjedištem u Budimpešti. Njena zajednička vrijednost je prema računu s danom 9. kolovoza 1991. iznosila 3.047.000 američkih dolara.48 Više govori dokument nastao dva dana ranije. U izvoznoj deklaraciji špediterskog poduzeća Transjug iz Rijeke je kao izvoznik »računalne programske opreme« navedeno poduzeće Iskra Commerce iz Ljubljane.49

Proforma invoice NO. GDY/BUD, Nordtechnik, Gdynia, 9. kolovoza 1991. Isto. 49 Nalog i ovlaštenje poduzeća Iskra Commerce špedicijskom poduzeću Transjug Rijeka, Ljubljana, 7. kolovoza 1991. 47 48

V imenu_2del_E_02.indd 50

10/25/13 3:00:11 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

To je poduzeće koje je prema riječima Milana Kogoja u suradnji sa službenicima Ministarstva obrane prevarilo Poljake u nekom poslu. Za to je saznao pri provjeravanju izjave ministra unutarnjih poslova Igora Bavčara koji ga je prije početka akcije u Poljskoj upozorio »da se pazi vojske«.

V imenu_2del_E_02.indd 51

10/25/13 3:00:12 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Kogoj je shvatio da je Ministarstvo obrane preko Iskre obavilo posao pri čemu su Poljacima ostali dužni dva milijuna maraka. Zbog toga je morao biti oprezan zbog moguće prisutnosti službenika Ministarstva obrane. Njegovu tvrdnju o dugovima je potvrdio i Ludvik Zvonar. • • • Prema deklaraciji i dokumentaciji broda Lyn u njoj je kao izvoznik navedeno poduzeće Iskra Commerce, a »računalna oprema« je trebala u tranzitu otputovati u Beč. Ali tamo nikada nije došla. Četiri kamiona s osam kontejnera pod strogim nadzorom naoružanih specijalaca svoj je put završilo 2. rujna 1991. u ranim jutarnjim satima u blizini Ljubljane. Ugasili su motore u skladištu u Sadinji Vasi kod Sostra. U paketima nisu bila računala i programska oprema, nego vrlo vjerojatno maske za zaštitu od atomskog, kemijskog i biološkog oružja. Međunarodni prodavači oružja su od kupaca, naime, zahtijevali da moraju osim naručenog protuzrakoplovnog i protuoklopnog raketnog oružja nabaviti i veću količinu zaštitnih maski. Štoviše, kupovinom maski su morali pokazati da misle ozbiljno, tek su onda dobili naručene rakete. Osim toga, zaštitne su maske dovezla još dva broda. Ta dva su u koparsku luku doplovila među prvima koje su u Kopar ubrzo nakon osamostaljenja Sloveniji uputili trgovci oružjem. »Prema nalogu ministra Janeza Janše organizirao sam i kupovinu zaštitnih maski. Za izvedbu posla povezao sam se s Ministarstvom trgovine i u posao uključio uvoznika, poduzeće Iskra Commerce. Dao sam im kontakt u inozemstvu, tako da su maske bile stvarno kupljene i to u Poljskoj«, tijekom saslušanja u rujnu 1994. istražiteljima Voma otkrio je Ludvik Zvonar50 i dodao da je stvarni dobavljač maski kojih je bilo od dvjesto do dvjesto pedeset tisuća, bio Walter Wolf.51 Službena zabilješka komisije Voma o razgovoru s Ludvikom Zvonarom, MO, Ljubljana, 27. rujna 1994. 51 Walter Wolf je jednom od važnijih kanadskih medija priznao da je slao zaštitne 50

V imenu_2del_E_02.indd 52

10/25/13 3:00:12 PM

Tajna operacija Lipa: kad slovenskim agentima ne može pomoći ni papa

»Dvjesto tisuća poljskih civilnih maski bilo je kupljeno preko Iskra Commercea, koji je određenu količinu navedenih maski kupio i za vlastitu prodaju. Za civilnu zaštitu u okviru Ministarstva obrane bile su dovezene kamionima krajem svibnja ili početkom lipnja 1991.«,52 dodao je više godina kasnije.

Walter Wolf, austrijsko-kanadski biznismen slovenskog podrijetla Foto: Luka Cjuha, Dnevnik

• • • Jesu li te maske u Sloveniju došle početkom rujna 1991. ili tri mjeseca prije, ostaje nerazjašnjeno; poznato je da su nakon osamostaljenja uzrokovale još puno ljutnji i svađa. Ključna pitanja u vezi poljskih maski s broda Lyn su, dakle, predstavljaju li one stvarno povrat za izgubljenih 14,7 milijuna dinara koje je direktor slovenskog Ureda za sigurnost i zaštitu htio vratiti čak i uz pomoć pape i jesu li to kompenzacije o kojima je nagađao maske iz Poljske u Jugoslaviju. »Who is Walter Wolf and why is he wanted?«, The Globe and Mail, Toronto, 20. srpnja 2013. 52 Razgovor s Ludvikom Zvonarom, Radovljica, 22. prosinca 2010.

V imenu_2del_E_02.indd 53

10/25/13 3:00:12 PM

Matej Šurc i Blaž Zgaga u IME DRŽAVE Preprodaja

Kogoj nakon razgovora s državnim tajnikom Brvarom. Izjave nekih tada upletenih to potvrđuju. Prema tvrdnjama neimenovanog službenika Voma, Ministarstvo obrane je oko dvjesto tisuća zaštitnih maski, naime, prodalo dalje u Hrvatsku, kamo je išlo i puno oružja i streljiva. I slovenski trgovci oružjem su, dakle, preuzeli »poslovne običaje« iz međunarodnih krugova.

V imenu_2del_E_02.indd 54

10/25/13 3:00:13 PM