Gospodar sudbine

Sally Heywood GOSPODAR SUDBINE Bio je to upravo on, Christos. Kretao se molom prema jahti. Bio je odjeven u stare traperice i plavu košulju, koja je isticala njegovu muškost i preplanulu put. Vidjelo se da je ostario. Nesigurne crte dječačkog lica ustupile su mjesto prekrasnom zrelom muškarcu, a tijelo mu je djelovalo snažnije no ikada. Išao je k njoj.

Shelley se drhteči povukla unazad. Srce joj je lupalo od uzbuđenja. Koliko je priželjkivala da pođe s njim! No bi li imala dovoljno hrabrosti da to učini?

Poslušavši neki nenadani nagon, požurila je u kabinu, pokupila nešto odječe, i nabacala je u torbu. Zatim se žurno vratila na most.

Uznemireno je pogledala za sobom. Čim tata i Paula primjete da je otišla, doči če do propgsti svijeta. No, to ju nije brinulo. On je bio tu i to joj je jedino bilo važno.

- Onda, ideš li? - viknuo je čim ju je ugledao.

- Da - prošaptala je u panici.

Skočila je na mol i osjetila snažne Christosove ruke oko struka. On ju je privukao k sebi. U jednom joj se trenutku učinilo kao da je vrijeme stalo, a zatim je Christos, kao u nekom zanosu, priljubio svoje usne na njezine.

Odjednom se probudila i osjetila razočaranje. Pogledala je oko sebe nastoječi prepoznati nejasne konture sobe koja je još uvijek bila uronjena u tamu. Gdje se do vraga nalazi?

Zatim ie počelo svitati. Da, ipak je na Krfu.

Otkad joi je Malcolm rekao da će morati poći na ovaj otok.

Shelleyne je snove počeo uznemiravat lik Chnstosa Kirakisa.

Nakon onoga što se dogodilo, svakako nije željela s njim imati ikakve veze.

Protrljala je oči nastojeći se koncentrirati na ono što je trebala obaviti tijekom sljedećih nekoliko sati. No činilo se da je sjećanja ne namjeravaju napustiti. Prošlo je mnogo vremena, točno devet godina, i Christos vjerojatno više i ne živi na ovom otoku. Shelley je vjerovala da ga je zaboravila, no očito to nije bilo tako.

Dok se tuširala, u sjećanje joj se vrati lik Christosa, njegova atletski građena tijela preplanula od sunca, njegova lošeg no ipak djelotvornog znanja engleskog. Upita se je li zaista bilo tako prekrasno kao što joj se činilo tih davnih dana. Uostalom, tada je imala samo šesnaest godina. Poznato je da mladi imaju razvijenu maštu.

Izišla je iz kupaonice i bacila pogled na sat.

Mora se požuriti, ako želi stići na jutarnji trajekt za Kassiopi.

Više neprospavanih noći ostavilo je vidljiva traga na njezinom licu, no čak ni podočnjaci nisu mogli zasjenit njezinu izuzetnu ljepotu. Lice pravilna ovalna oblika obavijena dugom zlatnom kosom, oči boje smaragda, prekrasne senzualne usne. I tijelo za kojim su se okretali mnogi, dok bi prolazila.

Približila se prozoru koji je gledao na malen miran trg i širom ga je otvorila.

Sunce se tek počelo pojavljivati i prekrivati rubove pločnika. U vrtu kuče preko puta, jedna crno bijela mačka se nekoliko puta protegla da bi odmah potom nastavila spavati. U daljini se čuo mlaz fontane.

Shelley se trgnula iz razmišljanja. Na brzinu se našminkala, izvadila je iz torbe hlače i majicu i odjenula se. Pokupila je stvari i napustila sobu, te se tiho spustila niza stube. Njezine kožne sandale u ritmu su odzvanjale po bijelom mramoru, tiha jeka je pratila njezine lagane korake.

Jedna pospana glava provirila je iza recepcije.

Zar je vrijeme za odlazak?

Shelley je zastala. Bio je to sin vlasnika hotela.

Njegovo se lice razvedrilo kad je ugledao lijepu plavu gošču. Osmjehnuo joj se. - Pozvat ču ti taksi. - Več mu je ruka bila na telefonu.

Shelley je podmirila račun još predhodnu večer i najavila je da kreće rano ujutro. - Ne, hvala - odgovorila je odmahujući glavom. - Ići ću pješice.

Pristanište trajekta nije daleko, zar ne?

Gdje ići? - ponovo ju je upitao mladić, očito u želji da joj bude na usluzi. Imao je lijep pravilan nos poput Christosa i jednaku gustu crnu kosu.

No to nije bio Christos, pa Shelley nije osjetila ni najmanje uzbuđenje.

• Plovit ću uz obalu do Kassiopi - objasnila mu je namještajući torbu na rame.

Brže autom. Ja pronaći za tebe.

Ne, hvala, već sam isplanirala da ću putovati brodom. Jedna će me osoba čekati u pristaništu.

-Zaručnik?

Shelley je odmahnula glavom. - Ne, tu sam poslovno.

Mladić je ustao. - Ja ću ponijeti - rekao je uzimajući torbu s njezina ramena. -

Teško. Idem s tobom. Pokažem najkraći put.

Kad se već toliko trudio da joj pomogne, Shelley se nije usprotivila.

Dopustila je da je otprati do obale kroz labirint malih uličica koje su joj djelovale prilično poznato.

Devet godina ranije tu je šetala s Christosom. Naježila se i pokušala je više ne misliti na njega. Njezin je vodič hodao brzim korakom povremeno zabrinuto pogledavajući na sat.

Shelley ga je pokušavala slijediti, no razna su joj mjesta odvlačila pozornost tijekom puta. Prvo trgovina s odjećom, zatim s torbama i cipelama... Na sreću, bilo je još rano, pa su sva vrata još bila zatvorena. No bilo je zaista teško odoljeti čarima tih tipičnih uličica u kojima se život tek tada

polako budio. Trgovine su se tek otvarale. Čuli su se glasovi žena i djece i na kraju je osjetila snažan miris kave koja je ispunjavala ulice i miris tamjana koji se širio zrakom ispred bizantinskih crkvi. To je bio Krt. Krf, Christosovo carstvo. Shelley je duboko udahnula kako bi prekinula nemir koji joj se širio tijelom. Spustila je pogled i ubrzala korak.

Ovo tu - progovorio je mladić pokazujući na šljunak na pločniku - mi zovemo kandounia.

Ona i Christos su ...........Dosta! Shelley je pre stala razmišljati i pripremila se za silazak strmim stubama po kojima je njezin vodič, dobar poznavalac tog puta, živahno skakutao. Medu bijelim zidovima koji su bili obasjani suncem mjestimično se naziralo plavetnilo mora.

Napokon su stigli na ravninu Xenofondus Stratigou. Ne usporivši ni malo, mladić se okrenuo i pobjedonosno joj se nasmiješio, pa ju je poveo na mol na kojem je pristajao trajekt.

Hvala ti što si me dopratio sve do ovamo - ljubazno je rekla mladiću nasmiješivši mu se dok je uzimala torbu.

- Nema na čemu - odgovorio je. – Sretan put. Kad se vratiš pozdraviti me, dobro?

Shelley ga je slijedila pogledom dok se vraćao nazad, a zatim je ušla u pristanište.

Kada ju je Malcolm, direktor londonskog sjedišta poduzeća za nekretnine koja je pri padala njezinu ocu, zatražio da ode na Krt, Shelley je oklijevala da pristane. Pomisao na Christosa i na ono što se dogodilo kad je posljednji puta bila na otoku, u njoj je izazivale određen nemir.

Otok je prekrasan - na kraju mu je rekla dok joj je srce već čeznulo za odlaskom. - No kada sam tamo bila, imala sam samo šesnaest godina i bila sam vrlo romantična. No vjerujem da će me se jednako dojmiti.

- Prasnula je u nervozan smijeh. - Glava mi je bile puna grčke poezije, mitova i junaka.

Očito je zatajila pravi razlog zbog kojega joj se Krf učinio tako čarobnim.

Nije bilo potrebno da u to bude upućen.

On joj je objasnio: Obavjestit ću našeg agenta na otoku, Spyra Papandreoua da te sačeka u Kassiopi. Odvest će te u razgledavanje. Kad ćeš imati sve pod kontrolom, možeš se vratiti u grad Krf i dopustiti si nekoliko dana odmora u nekom pristojnom hotelu. Pobrinut ću se da ti rezerviram sobu.

Malo odmora neće mi škoditi - pristala je. - Otkad je tata morao napustiti svoje mjesto, ovdje u uredu u Londonu bila je potpuna zbrka.

Srećom stvari su se sada počele okretati na bolje. - Odjednom joj je sinula ideja. - Sto kažeš na to da ostanem na licu mjesta nekoliko dana? Mogla bih se smjestiti u jednoj od vila i vidjeti je li vrijeme da se učine neke promijene.

Malcolm se namrštio. - Ne znam, Shelley, je li to zaista dobra ideja.

Zar većina vila već ne bi trebala biti završena?

Nisam baš siguran - odgovorio je Malcolm igrajući se olovkom. - Upravo zbog toga ideš tamo. Da vidiš kako stoje stvari. Vijesti koje sam do sada primiobaš isu ohrabrujuće, to znaš i sama. - Njezina je zabrinutost bila očita. Išao bih ja osobno, ali ne mogu napustiti ured.

- Ne, svakako. Ne možeš napustiti London, Ne u ovom trenutku. - Shelley se nasmijala. - Ne sada kad nam je tata za vratom.

Ta je rečenica izazvala smiješak na zamišljenom Malcolmovom licu, a Shelley je dodala - Vidjet ćeš da ću sve srediti. Taj me izazov privlači!

To što je izjavila bilo je istina. Prvi puta otkad radi u poduzeću biti će u situaciji da pokaže što zna.

Misija na Krfu bila joj je prava prilika, pomislila je Shelley uspinjući se strmim mostićem. Colin, njezin otac, morao je shvatiti da je sad već spremna preuzeti važnije odgovornosti. Već je tri godine radila u poduzeću, otkad je završila studije, no njezine su dužnosti uvijek bile marginalne. No obzirom da će jednog dana, kao što je želio njezin otac, ona voditi tvrtku Burton International, možda je došao trenutak da se polako na to naikne. Colin je ipak i dalje mislio da još nema dovoljno iskustva, pa je zato zaposlio Malcolma.

Dragi stari Malcolm. Duboko u sebi, Shelley je znala da je njen otac pametno učinio kad je odabrao Malcolma, jer je on bio dobro pripremljen i imao je desetogodišnje iskustvo u tom poslu. Kad je tata imao infarkt, Malcolm je bio taj koji je vodio posao. Savjetovao se o svim važnijim pitanjima s Colinom Burtonom koji je bio neizmjerno ljut zbog toga što je vezan za krevet i daleko od ureda.

Zvuk sirene najavio je polazak, mornari su odvezali konopce i trajekt se polagano udaljio od mola.

Grad Krf, kojim vlada ogromna antička venecijanska tvrđava, ubrzo se činio dalekim.

Trajekt je plovio duž obale prema sjeveru otoka, po dijelu mora koji ga je odvajao od susjedne Albanije. Sada su zaista ulazili u carstvo Christosa Kiriakisa.

Ta joj je misao pokvarila veselje. Pomalo zabrinuto namrštila je čelo. Ipak nije bilo tako nevjerojatno da ako ga sretne u šetnji ulicama ili u nekoj gostionici, uvečer.... Da li je se još sječa? I kako sada izgleda?

Sama je sebe uvjerila da nema razloga za uzbuđenje. Vjerojatno je Christos u Ateni, a na Krf više ne dolazi čak ni na godišnji odmor. Več i prije devet godina, kada mu je bilo jedva dvadeset godina, bilo je očito da je Christosu Kiriakisu suđeno da postane netko i nešto.

Nakon tri tjedna krstarenja, prije devet godina, Shelleyina kosa tako je posvjetlila da je djelovala kao da je skoro sasvim bijela. Paula, njezina maćeha, promatrala ju je zgražajući se i ponavljala da ne bi smjela toliko vremena provoditi na suncu. Uostalom, uvijek je koristila priliku kako bi je kritizirala. I tada smo plovili istim dijelom mora, krenuvši iz Krta prema sjeveru, a pristali smo također u mjestu Kassiopi negdje rano popodne. Bilo je neizmjerno vruče. Shelley se sunčala na jahti, u tamno crvenom bikiniju. Da bude iskrena, smrtno se dosađivala. Paula i Colin bili su u sedmom nebu i nisu na nju obraćali pažnju, pa je bila neprestano sama. Čim su ušli u pristanište, dogodila se čitava zbrka. Jedan se konopac omotao oko brodskog vijka. Njen je otac počeo vikati. Činilo se kao da im prijeti strašna nesreća. Zatim su čuli zvuk motora i primjetili su da im se približava jedna barka, samo malo veća od obićnog čamca. Na barci je bio Christos.

Nosio je stare odrezane izblijedjele traperice, a njegova je koža, nakon što je proveo čitavo ljeto radeći luci, zadobila prekrasnu brončanu boju. Sa crnom kovrčavom kosom i pravim grčkim profilom Shelley je izgledao kao neki junak iz mitologije o kojem je toliko čitala u školi, najromantičnije i najprivlačnije stvorenie koje je ikada vidjela. Christos im je nešto doviknuo, a zatim im je dobacio konopac. Shelley ga je uhvatila još u letu i u tom su im se času susreli pogledi. Njegovo je lice obasjao osmijeh kroz koji su se nazirali savršeni bijeli zubi. Shelley je osjetila da je taj trenutak preokret u njezinu životu. Kako je bila naivna!

Christos je pristao uz njihovu jahtu i oslobodio vijak. Na kraju joj je uputio pogled kojim kao da je htio reći da već imaju nešto zajedničko. Pomogao im je da pronađu slobodno mjesto u prepunoj marini. Kada je napokon Colin pružio ruku kako bi mu dao novac, odlučno je odmahnuo glavom.

- Ne, hvala.

Okrenuo se i brzo pogledao Shelley, koja je bila naslonjena na ogradu, a zatim je skrenuo pogled kao da se osjeća krivim što je učinio nešto što nije smio. Ušao je u svoju barku i udaljio se.

Shelley je bila uvjerena kako ga više neće vidjeti, no nije bilo tako. Ostatak su vremena bili nerazdvojni, sve do onih strašnih, ponižavajućih oproštajnih riječi.

Prenula se iz razmišljanja. Morala se prestati zabavljati tim uspomenama.

Trajekt se povremeno zaustavljao uzduž obale u mjestima u kojima su se isticale grupe bijelih kuća obasjane suncem. Što su se više približavali cilju njezina putovanja, Shelley je sve više osjećala kako joj iznutra raste napetost.

Mjesto Kassiopi se uopće nije izmijenilo. To je bila njezina prva misao. Sve je bilo kao i tada: stari gradić smješten na obroncima jednoga brežuljka, tu i tamo pokoji zvonik, a zatim prekrasne raskošne vile i ostaci starih zidina iz desetog stoljeća. U luci je bilo vrlo bučno i živo, a na plavoj površini mora

plutale su barke s tipičnim oznakama. Christos joj je objasnio kako te oznake služe kako bi se otjerali zli duhovi.

Približavajući se luci, začuo se zvuk sirene na trajektu u znak pozdrava.

Bio je to ritualan znak poštovanja prema ikoni Djevice Marije koju je prije mnogo stoljeća gradu poklonio jedan kapetan koji se spasio od brodoloma tijekom putovanja koje ga je trebalo dovesti nazad u Veneciju.

Shelley je nestrpljivo očekivala iskrcavanje. Stavila je torbu na rame i uputila se s ostalim putnicima prema mostiću koji je s trajekta vodio na mol.

Bio je to kao skok u prošlost. Naravno da je tijekom devet godina došlo do nekih promjena, no atmosfera pospana i lijena gradića ostala je netaknuta.

Primjetila je jedno novo samoposluživanje, ali i staru trgovinu sirom, gdje su svako jutro običavali kupovati jogurt. Bio je tu i pekar koji ih je uveseljavao svojim slasticama od lisnatog tijesta i meda. Zatim je tu bila i trgovina u kojoj se moglo kupiti praktički sve, od stvari za kuću do dječih igračaka. Brijačnica je bila nova, no draguljarnica i prodavaonica antikvitetima ostale su iste.

Shelley je nastavila promatrati dugačak red trgovina, sve dok joj se pogled nije zaustavio na gostionici na kraju luke, s pogledom na more. Srce joj je odjednom počelo snažno kucati.

Sve je bilo sasvim isto kao i tada, stolovi obojani u plavo, veliko stablo, vrt s jedne strane. Samo ime na tabli više nije bilo Kiriakis, već Georgiou. Osjetila je olakšanje.

Nastavila je medu gomilom tražiti Spyra. U jednom se času jedan automobil zaustavio pored nje i kroz otvoren prozor vozač joj se toplo nasmiješio zaželeći joj dobrodošlicu.

- Spyro! - Shelley mu odgovori smiješkom. Već ga je susrela u Londonu, koju godinu ranije, i bila je ugodno iznenađena njegovom ljubaznošću. On je izišao iz automobila i primio je za ruku.

- Zaista sam sretan što vas, vidim, gospođice Burton - ljubazno je pozdravi. - Moja supruga Ana mi je rekla da vas odmah dovedem u našu kuću na jedan dobar doručak. Možete ostati kod nas koliko želite. - Uzeo je torbu s njezina ramena i stavio je u automobil.

- Nadala sam se da ču odmah moći odsjesti na gradilištu - priznala mu je pažljivo ga gledajući - no Malcolm je rekao da to baš nije dobra ideja.

Spyro je stisnuo usta.

- Ima pravo. Na žalost imamo nekih problema. Uđite u auto, pa ću vam sve putem objasniti.

- Namrštio je ćelo, vidljivo zabrinut. - Stvarno se bojim da će trebati puno diplomacije da se riješi ova situacija.

Shelley je krv navalila u glavu. A što ako ne uspije?

Kad su ušli u automobil, Spyro ju je zabrinuto pogledao. Činilo se da ne uspijeva pronaći odgovarajuće riječi. Dobio je na vremenu paleći auto.

- Molim vas, sve mi recite - ona ga je pokušala ohrabriti. - Što se događa? Problemi s radnicima?

On je odmahnuo glavom pokrivenom gustom crnom kosom.

- Ne, ne radi se o tome, gospođice Burton. S radnicima je sve u najboljem redu. I to, na određeni način, čini situaciju još gorom.

Shelley se počela uzrujavati.

- Nažalost, vašeg oca nisu dobro savjetovali kad su ga nagovorili da kupi to zemljište.

Na te riječi, ona je počela zamišljati sve moguće geološke nezgode. No kad mu je dala do znanja što joj je sve palo na pamet, Spyro se nervozno nasmijao. _ - Ne, nije tako tragično. Problem je isključivo pravne i birokratske prirode. Vi znate da zemljište zauzima čitav jedan mali poluotok, zar ne?

Shelley |e Kimnuia glavom i Spyro |e nastavio. - Radi se o tome da novi vlasnik susjednog terena, odnosno područja koje spaja zemljište Burtona s ostatkom otoka, ne želi dati pristanak za instalaciju električnih vodova kroz njegovo zemljište.

Osim toga zabranjuje prijevoz preko njegova terena, zbog čega radnici ne mogu doći do gradilišta. Tvrdi da nemamo nikakva prava da postupimo drugačije.

Shelley se namrštila. - Kako može tako nešto tvrditi? To je naše zemljište, ne može nam zabraniti pristup!

Spyro je slegnuo ramenima. - Samo ponavljam ono što kaže protivna stranka.

Taj se prilazni put godinama koristio! Siječam se da sam ga i ja sama vidjela kad sam bila na otoku.

To je istina - priznao je - ali je služio samo kao prilaz starim upravama koje su se nalazile na poluotoku. Protivna stranka upravo tvrdi da se taj prilazni put ne smije iskoristiti u komercijalne svrhe.

Shelley nije vjerovala vlastitim ušima. Problem je bio sasvim različit od onoga što je zamišljala.

- Zar ne postoji mogučnost da dođemo do nekog drugog puta koji bi vodio na naše zemljište?

Ne, po kopnu. Može se doći s mora, no pristanište nije dobro. Prilično je opasno, jer je puno grebena. Zbog toga ona plaža nikad nije iskorištena.

- Ona se namrgodila.

- Ipak, poznajući tatu, sigurna sam da je uzeo u obzir različite činitelje prije nego li se odlučio na kupnju.

Kao što sam vam rekao, problem je u novom vlasniku. Vidite, to je kao u onoj igri.

Monopoli. Ili možda kao u šahu. Eto, dali su nam šah mat.

Bit će bolje da odmah odemo na lice mjesta. - Situacija je bila daleko ozbiljnija od onoga što je zamišljala. Što bi se dogodilo da je to otac saznao? Još se oporavljao od bolesti, pa bi takva vijest za njega mogla biti sudbonosna.

Odbacila je tu misao i okrenula se k Spyru.

On se vidljivo uznemirio. - Ono što vam pokušavam objasniti, gospođice Burton - nervozno je rekao - je to da je potpuno nemoguće doći do poluotoka.

Već sedam dana radnici nemaju pristupa terenu.

- Pa, to je smiješno! Želite li reći da su radovi u potpunosti stali?

Spyro je djelovao neizmjerno nesretan.

- Postoje čuvari koji nadgledaju prilazni put. Čak su ga i zakrčili. Vjerujte mi, to je prvi puta da se nešto slično događa. Ti ljudi su dobili nalog da svakoga zaustave... Naglasio je pretposljednju riječ.

- Svakoga, razumijete?

- To ćemo još vidjeti! – ljutito je odvratila. Želim da me odmah tamo odvezete, Spyro. Molim vas. Doručkovat ću kasnije. Činilo se da oklijeva, ali se više nije opirao. Odvezao je auto izvan mjesta, na seoski put.

- Jeste li uspjeli saznati tko je novi vlasnik susjednog imanja? - upitala ga je Shelley. - Očito ću morati stupiti s njim u vezu.

Mora da je to neki čovjek s puno novaca, pomislila je, neki užasan gnjavator.

- Zemljište je upisano na ime jedne tvrtke iz Atene - odgovori Spyro. Nije se trudio čak ni da sakrije gnušanje koje je probijalo kroz njegov glas. Budući da je rođen na Krfu, nije baš bio blagonaklon prema onima koji su došli s kontinenta da bi si prisvojili njegov otok . - Tvrtka se zove Monasco Holdings.

Lijepo Shellyno lice odjednom je postalo još odlučnije. - Dobro, ići ću sve do Atene, ako bude potrebno.

Na Spyrovom se licu primjetio nategnut osmijeh. - Divim se vašoj odlučnosti, gospođice Burton. No, vjerujte mi, kad bi imalo smisla išao bih i ja, u Atenu. Kako bilo, mislim da nije potrebno. Tvrtka ima podružnicu ovdje, u jednoj prekrasnoj vili koja se baš zove Vila Monasco.

-Na Krfu? Shellyne su oči zasvjetlucale.

- Krenimo, onda! Što čekamo? Pođimo vidjeti tko je glavni u tom Monasco Holdingsu!

Shellyina drskost bila je kratkoga vijeka. Spyro ju je odveo u jednu izgubljenu dolinu iza brda Pandokrator, vozio je neko vrijeme uz kameni zid koji je zasigurno skrivao neki dragocjeni raj, i zaustavio se tek kada je stigao do željeznih rešetkastih vrata, očito dobro zatvorenih.

S jedne strane nalazila se stražarnica u kojoj je bilo nekoliko ljudi ne baš obečavajučeg izgleda.

Pogledala je kroz rešetke. Dugački vrtni put ulazio je na imanje između palmi i borova. Dakle, to je bila Vila Monasco.

Zaštićena poput neke tvrđave.

Vrata stražarnice su se otvorila i jedan se čovjek približio njihovom automobilu. Iz džepa je izvadio telefon.

Spyro je počeo razgovarati s tim čovjekom. Shelley nije mogla razumjeti njihove riječi, no po izrazu lica svog pratioca naslutila je rezultat razgovora.

Nije se moglo ući. Nalog odozgo.

Ona se nagnula kroz prozor i uputila nepoznatom čovjeku osmijeh.

Usprkos sunčanim naočalama koje su mu pokrivale polovicu lica, vidjela je da ju taj čovjek promatra nasmiješena lica.

Zatim je stražar uzeo telefon i obavio kratak razgovor, ali je odgovor bio negativan.

Da se mene pita, ja bih vas pustio, no gazda kaže da ne.

Spyro je počeo okretati automobil.

Jučer sam čitavo vrijeme telefonirao - promrmljao je.

- Pokušavao sam vam ugovoriti sastanak, no svaki su mi puta rekli da gazde nema.

Shelley se ipak još nije željela predati. Kada su se dovoljno udaljili od stražarnice, zamolila je Spyra da zaustavi automobil.

Ova ograda nije suviše visoka – primjetila je, vidno uzbuđena pogleda.

- Preskočit ću je i otići do vile. Želim razgovarati s direktorom poduzeća. Hoćete li mi pomoći, Spyro?

Odgovor njezina pratioca bio je ustvari nebitan. Ona je već sama odlučila.

Jedino što je Spyro mogao učiniti bilo je da je upozori da bude pažljiva, dok je Shelley već sjedila na zidu. Spretno je prebacila obje noge preko zida i bez ikakvog problema skočila na tlo.

Najprije je pogledala oko sebe. Vrt je bio prekrasan.

Tipična mediteranska vegetacija, koja se sastojala od niskog grmlja i morskih borova, a oleandri boje ruža, žarko crveni hibiskus i dražesna bugenvilija činili

su taj vrt još dragocjenijim. Dokle god joj je dopirao pogled, nije bilo traga nikakvoj zgradi.

Shelley se počela udaljavati od ograde. Malo dalje od blagog brežuljka prekrivenog maslinama ukazala joj se vila. Bila je fantastična.

Mora da su je povjerili jednom od najboljih arhitekata i nekom mudrom mjesnom vrtlaru, jer je građevina poštovala stil otoka, a i bilje koje ju je okruživalo bilo je tipično za to mjesto. Šteta što je vlasnik tako odvratan.

Nakon što je prošla tratinu, stigla je do vile. Nije bilo žive duše. Možda je ipak istina da nema nikoga.

Pred njom se nalazio samo jedan visoki stakleni zid. U kristalnom je staklu Shelley mogla vidjeti vlastito nepovjerljivo lice kao u nekom zrcalu.

Ima li koga s druge strane?

Kako li se otvaraju ta staklena vrata?

Oko nje je bila potpuna tišina. Okrenula se leđima prema staklenom zidu razmišljajući što da učini.

Odjednom je začula neku buku i staklena su se vrata počela otvarati.

Prije nego li se uspjela pomaknuti pala je prema unutra.

- Dobrodošla u Vilu Monasco - čula je glas iza svojih leda.

Tko god da joj se obratio očito nije bio zadovoljan njezinim dolaskom u glasu se osjećao ljutiti sarkazam.

Shelley, koja se još uvijek nalazila na podu ,rukom je zaklonila pogled prema suncu. U tom času ugledala je lik preplanula čovjeka, odjevena u elegantno odijelo sive boje. Odmah je prepoznala naglašenu viličnu kost, arogantan osmijeh koji je tako dobro poznavala. ..

Kalimera, Shelley. Kalos irthate!

Bio je to Christos.

Christos je prošao pogledom preko dugih preplanulih Shelleynih nogu, a zatim se zaustavio na njezinom licu.

Ona je ustala. Jedva se oporavila od uzbuđenja. - Baš ti! Ne mogu vjerovati!

Glavom i bradom, na tvoje veliko zadovoljstvo - odgovorio joj je uz preziran osmijeh.

Shelley je pokušavala ostati mirna. Prestala ga je promatrati i bacila je pogled na prostoriju.

Shvatila je da su nekoliko pari očiju uperene u nju bili su to postariji muškarci koji su sjedili oko stola za sastanke i nekolike tajnica koje su ostale otvorenih ustiju kad si je vidjele u stanju u kojem se nalazila.

Ponovo je pogledala Christosa. Jako se promijenio otkad ga je posljednji puta vidjela, prije devet godina. Zgodan dvadesetogodišnjak pretvorio se u prekrasnog muškarce.

No oči, te tamne prodorne oči, imale su okrutan izraz kao i pri njihovom posljednjem dramatičnom susretu.

Vidim da nisi gubila vrijeme - reče joj. Što pod time misliš?

Jedna je kamera slijedila tvoje kretanje od trenutka kad si napustila stražarnicu.

To ju je otkriće neugodno iznenadilo. Nije lijepo kad te drugi promatraju bez tvog znanja. Dakle, mora da ju je gledao dok je prelazila tratinu i dok je pokušavala viriti kroz tamno staklo.

Bila je to nepoštena igra.

– Ne mogu zamisliti iz kojeg se razloga nalaziš baš ovdje - rekla mu je ljutito. On je i dalje pogledom prelazio preko njezina tijela zbog čega se osjećala kao da je gola. Što misliš čime se bavim? - neljubazno ju je upitao.

- Zar misliš da još uvijek radim u luci pomažući nesposobnim turistima u neprilici? Prošlo je mnogo vremena od tada.

Shelley je duboko udahnula. Zapravo nije bila iznenađena što je djelovao tako ozbiljno i poslovno.

No zašto li se nalazio u Vili Monasco?

Dođi u moju radnu sobu. - Christosov joj je pogled upućivao neku vrst prijetećeg upozorenja.

Shelley mu se nije suprostavila. Ako su se već morali međusobno vrijeđati, bolje je da to učine daleko od pogleda stranih ljudi.

Pošla je za Christosom kroz vrata. On je brzo koračao naprijed ne trudeći se da je pričeka.

Prostorija koja mu je služila kao radna soba bila je izuzetno luksuzna. U sredini se isticao ogroman crni pisaći stol.

Christos je sjeo okrenut leđima prema prozoru. U polumraku je njegovo lice djelovalo još mračnije i opasnije.

Bila je pomalo uplašena gledajući ga ispred sebe nakon toliko godina!

Sada je Christos predstavljao personifikaciju uspjeha, no premda se u njegovom ponašanju mogla vidjeti određena samokontrola koja karakterizira poslovna čovjeka, iza te maske skrivao se isti onaj gnjev i žestina od prije devet godina.

Shelley je ponovo duboko udahnula. Bilo i je važno povući pametan potez. Pričekalo je da on započne razgovor.

Gledao ju je, nagnuvši glavu na jednu stranu, a u kutu njegovih ustiju primjećivao se pomalo zloban osmijeh.

- Dakle, sad si tu - konačno je rekao. - Što e želiš od mene?

Shelley se namrštila ne razumjevši njegovo pitanje.

- Što želim? - Od Christosa Kiriakisa nije željela baš ništa!

- Došla sam na Krf obaviti neke poslove za poduzeće moga oca. Kao što već vjerojatno znaš, jedno grčko poduzeće po imenu Monasco Holdings ne dozvoljava radnicima pristup mjestu gdje gradimo turističko naselje.

A ja bih željela upoznati direktora tog poduzeća!

Prošla je rukom kroz kosu i opazila da drhti. Christosu je još uvijek polazilo za rukom da je izbaci iz takta. Osmijeh na njegovu licu se povećavao, ali je i dalje djelovao jednako zlobno.

Evo ga, ispred tebe - promrmljao je. - Hoću reći, čovjek koga tražiš.

Bilo je očito da se odlično zabavlja. Shelley mu nije željela priuštiti zadovoljstvo da primjeni koliko je iznenađena. No iznutra je osjećala da gori. Hoćeš reći da ti vodiš Monasco Holdings?

Ja sam direktor, da budem precizan. Tebi na usluzi.

To otežava situaciju, pomislila je. Čak nije mogla ni zamisliti u kojoj mjeri... Na licu joj se odjednom pokazao bijes, pa joj se i glas promijenio kad je progovorila.

- Jesi li svjestan kolike štete nam nanosiš?

Christos je ravnodušno slegnuo ramenima. Svakom njegovom pokretu nedostajalo je spontanosti, kao da je njihov razgovor zamislio tisuću puta, u svim njegovim nijansama.

- Posao je posao. Siguran sam da bi to tvoj otac razumio. Jednostavno ne mogu dopustiti pristup poluotoku, to bi uzrokovalo mnoge neprilike.

Ali, kome? - upita Shelley. - Uokolo nema kuća na kilometre. Tvoj je prigovor smiješan.

Christosov je pogled djelovao prijeteće kao i njegove riječi.

Nemam namjeru sada o tome raspravljati.

Stražar na ulazu ti je rekao da nisam na raspolaganju. Upala si na privatni posjed bez dopuštenja i zbog toga bih te mogao tužiti.

Ne sviđaju mi se oni koji krše zakon. Shelley je osjetila da polako gubi hrabrost. Bilo je, međutim, važno to ne pokazati.

- Ako se tebi ne sviđaju oni koji krše zakon, nama se ne sviđaju oni koji se ponašaju kao lopovi i sprečavaju pristup tuđoj imovini.

- Lopovi? - Christos je ostao bez riječi, kao da takav odgovor nije predvidio. Savjetujem ti da pripaziš kako se izražavaš, gospođice Burton.

Čak i u ovom primitivnom kraju, kako je tvoja maćeha ljubazno nazvala moje mjesto, uvrede se smatraju djelom koje se kažnjava zatvorom.

Shelley nije dopustila da je uznemiri. Odmahnula je glavom, praveći se važna.

-Ne budi smiješan.

Tvoje poduzeće sprečava pristup našem poluotoku, a ti si se usuđuješ reći da mi kršimo zakon! Baš bi me zanimalo što vaši zakoni kažu o postavljanju barikada po cesti!

Namjeravam se savjetovati s nekim odvjetnikom što je prije moguće. Čudila bih se da otkrijem da ste postupili po zakonu. Bila bih primorana da se složim sa svojom maćehom.

Kad je to htjela, Shelley je znala pogoditi u pravo mjesto. Prekrižila je ruke i nastavila uživati u pogledu koje joj je pružao Christos Kiriakis, čije je lice poljubičastilo od bijesa.

No, on je ipak bio poslovan čovjek. Sabrao se prije nego li je progovorio.

- Dakle, ne predaješ se.

Shelley se složila. - Pa ti si onaj koji je prvi počeo.

Christos se podrugljivo nasmijao. - Sada barem poznajemo uzajamne položaje.

Ona je stisnula šake. - Naše si mogao i prije upoznati, ako baš hoćeš znati.

Tisuću smo puta pokušali telefonski stupiti u vezu s odgovornima u Monasco Holdings, no vi ste o uvijek izbjegavali.

Prisilili ste me da dođem čak tu i sad odbijaš sa mnom razgovarati...

Očigledno je da si svjestan da si u krivu i ne znaš kako da se iz toga izvučeš. " Ma nemoj? - Christos je podigao obrve.

- Razgovarat ćemo, vidjet ćeš. Zvučalo je to poput prijetnje. - Ali, ne sada.

Vratio sam se iz Hong Konga prije manje od sat vremena.

Kada su ti rekli da nisam na raspolaganju, to je bilo istina. Namjeravao sam se istuširati i odmoriti i to ću upravo sada učiniti.

Naš razgovor može pričekati.

To je sabotaža, gospodine Kiriakis! Javit će ti se naši odvjetnici, u to budi siguran!

Shelley se okrenula i krenula prema vratima. Christos je ustao i pošao za njom.

Nadam se da ne želiš izaći onako kako si ušla.

Shelley je drhtavom rukom uhvatila kvaku, no odmah se jedna druga ruka našla na njezinoj.

Okrenula je glavu pokušavajući suzdržati val emocija koji je u njenom srcu izazvao taj tjelesni kontakt.

- Nadam se da neću morati pobjeći. Ili sam možda zarobljena?

Nije ga željela gledati, pa je spustile! pogled, no on je pognuo glavu kako bi im se susreo pogled. Za Shelley je to bilo poput udara struje.

Nije uspijevala vidjeti ništa osim tamnih šarenica njegovih očiju. Odjednom je primijetila kako joj se tiho podsmjehuje.

Bilo je jasno kako je djelovao na nju.

Nemoj se brinuti, nisi zarobljena. Nisam divljak. - Jačina njegova pogleda davala joj je do znanja da nije zaboravio njezine uvrede. Namjeravao sam organizirati susret, no poznato je da najbolji planovi uvijek padaju u vodu.

Sad, kad si se uspjela ušuljati u moju kuću, bilo bi ti bolje da sjedneš i poslušaš što ti imam reći.

Shelley, želeći dokazati da nije došla kako bi primala naređenja, prešla je u protunapad.

Da te slušam? Ne pada mi na pamet već sam te dovoljno slušala!

Naprotiv, ti ćeš sad malo slušati mene. Od razgovora nema koristi, treba djelovati. Svaki dan nerada košta nas tisuće funti. Čim radnici nastave s poslom, sjest ću na prvi zrakoplov za London i vise nećeš morati gubili svoje dragocjeno vrijeme na razgovore.

Christosovo je lice postalo mračnije od noći u kojoj nema mjeseca. Činilo se da jedva uspijeva vladati sam sobom. Shelley je primijetila da joj se približava i instinktivno se povukla unazad.

Bojala se da će je udariti od bijesa, no Christos je nije ni dotakao. Činilo se da nije ni imao namjeru da to učini.

Prošao je pored Shelley i došao do jednog ormarića na kojem se nalazio telefon.

Popit ćemo kavu - rekao je tonom koji nije dopuštao prigovor.

- Bez diskusije.

Podigao je slušalicu i progovorio nekoliko riječi na grčkom. Kad je spustio slušalicu, strogo ju je pogledao.

Shelley je bila iznenađena reakcijom koju je izazvala kod Christosa i shvatila je da bi to moglo ići njoj u prilog. Ako je bila u stanju natjerati ga da izgubi prisebnost, znači da je nad njim imala određenu moć.

Podigla je pogled.

- Zaista sam se iznenadila kad sam se našla ovdje, licem u lice s tobom iskreno je priznala. Usne su joj podrhtavale.

- No ti se nisi doimao nimalo iznenađen što me vidiš. Mora da si već pogodio da je Burton s kojim si poslovao moj otac, da je poduzeće nekretninama njegovo, zar ne?

On joj je uputio dvosmislen zagonetan osmijeh. Pogled onoga koji se osjeća jačim od svog protivnika. Odgovor mu je bio isto tako nerazumljiv.

- Uvijek znam s kim poslujem.

Nevjerojatna slučajnost.

Christos je skupio obrve. Njegov je pogled postao još stroži.

Slučajnost?

Začulo se kucanje na vratima i oboje su se okrenuli. Vukući za sobom noge ušao je jedan skoro sasvim ćelav čovjek koji je pod rukom držao ogromnu mapu. Slijedila ga je žena koja je nosila kavu.

Dok je Shelley približavala šalicu s kavom, Christos je započeo razgovor s ćelavim čovjekom pregledavajući spise koje mu je ovaj donio.

Nije gubio vrijeme.

Kad je popila kavu, približila se prozoru. Od tamo ga je mogla promatrati bez da on to primijeti.

Još nije mogla vjerovati da je se sjeća, nakon tolikih godina. Prisjetila se kako ga je Paula nazvala divljakom! Nadala se da je zaboravio sve ostalo, ili da niti nije shvatio, jer je Paula zaista svašta govorila protiv njega.

Christos je sada davao upute preko telefona, na izvrsnom francuskom. Devet godina ranije jedva se uspijevao izraziti na nekoj čudnoj mješavini engleskih, francuskih, njemačkih i nizozemskih riječi koje je naučio od turista koji su dolazili u marinu.

Sada je međutim razgovarao na engleskom i francuskom kao i na grčkom.

Zapravo to nije bilo čudo. Christos je bio predodređen da postane uspješan.

Jedna se vrlina kod njega odmah primjećivala: njegova energija. Ostavljao je dojam da može ostvariti čak i nemoguće. Ćelavi je čovjek pokupio spise, vratio ih u mapu i izašao. Christos je podigao glavu i pogledao ju. Kad su im se susreli pogledi, on joj se približio, s podrugljivim osmijehom na muževnom licu.

Slučajnost, jeli? Moja draga Shelley, jesi li baš sigurna?

Pogledala ga je ne razumjevši o čemu govori.

Najviše me iznenadilo - nastavio je Christos - što te tvoj šef pustio da ovdje dođeš sama.

Vjerovao sam da ćeš imati pratnju.

Tvoj otac nije tip koji bi te pustio da sama samcata putuješ Europom. Malo je nazvati ga pretjeranim zaštitnikom.

Moj šef?

Fitch. Nije li on bio na tom mjestu prije šest mjeseci?

Ona je potvrdno kimnula glavom.

- Sto li o tome misli tvoj otac? Već je počinio ogromnu grešku kad te ovdje poslao samu.

- Fitch dobro zna da sam u stanju brinuti se o sebi - brzo je odgovorila, u želji da obrani čast jadnoga Malcolma.

- Osim toga, meni je bilo stalo da dođem. - Pokušala je promijeniti predmet razgovora.

- Kako si znao da je postao direktorom?

- Želiš red da se prema njemu možeš ponašati kako želiš? natuknuo je Christos potpuno ignorirajući njezino pitanje.

Pogledi su im se ponovo sreli i Shelley se podsmjehnula. Do vraga, kako li je samo djelovala neiskreno!

- Malcolm na mene gleda kao na kolegicu koja mu je ravna, a ne kao na porculansku figuricu. Osim toga, neprestano sam u kontaktu s uredom u Londonu.

Ako ne budu redovito dobivali moj izvještaj, biti će problema. Za to će se tata već pobrinuti.

- Zar gospodin Colin Burton uspijeva baš sa svime biti u tijeku, iz Santa Lucije?

Shelley je stisnula zube. - Vidim da si se o svemu raspitao, Kiriakis.

- Mislim da mi se to isplatilo - odgovorio je, zadovoljno se smiješeći. - Sjećam se kakav je bio tvoj otac prije devet godina.

Uvijek je pazio na svoju kćer, nisam te smio dovesti na barci ni minutu kasnije od dogovorenog vremena.

Vidim da se od tada mnogo toga izmijenilo... Čini se da više nije tako čvrst u nekim svojim uvjerenjima do kojih je tada jako držao.

Shelley se namršti. - Nije istina. To je samo zato što se ozbiljno razbolio.

- No Fitch je postao direktor u pravom smislu riječi, zar ne?

- Ne razumijem zašto se toliko zanimaš za Malcolma. U svakom slučaju, uvjeravam te da je zaista sposoban. Poduzeće ne bi moglo imati boljeg direktora.

A što se tiče tate, uvijek ima sve pod kontrolom. O svemu se brine kao pas čuvar.

— Ipak ima jedna stvar koju tvoj otac očito nije predvidio primijetio je Christos s okrutnim podsmijehom na licu, zbog čega se u njegovim riječima osjećao prizvuk prijetnje.

U tom času zazvonio je telefon i Christos se trenutno prebacio na svoje poslove. Shelley je morala pričekati, ljutita što ju je ponovo stavio u drugi plan.

Jednostavno nije shvaćala koje je Christosovo mjesto u čitavoj priči. Što točno želi i zbog čega baca klipove pod noge članova Burton International?

Nije imalo smisla. U glavi su joj se motale te misli dok je razmišljala o prekrasnom pustom poluotoku s napola sagrađenim vilama.

Kad je Christos završio razgovor, bila je na rubu živaca.

Razbjesnio ju je ravnodušan pogled koji joj je uputio.

- To radiš namjerno! - okrivila ga je.

- Samo nam nastojiš stvarati neugodnosti! Vjerojatno hoćeš sklopiti kakav posao, kakav ugovor.

Dobro, došao je trenutak da se otkriju karte. Reci mi koji su tvoji uvjeti.

Christos ju je nepomično promatrao. Njegovo lice nije imalo nikakav izraz.

Zatim se polako pomaknuo, prošao oko pisaćeg stola i sjeo u veliku kožnu fotelju.

Njegov ledeni pogled pao je na Shelleyne gole noge, na majicu koja je jednim dijelom virila iz hlača, na raščupanu kosu, na znojno lice.

- Ti si zaista nevjerojatna djevojka - napokon je hladno progovorio. Dođeš ovdje, ušuljaš se na moje imanje kao neka kradljivica i zahtijevaš da se istog časa razgovara o onome što tebe zanima kao da se radi o pitanju života i smrti.

I još k tome počneš na mene urlati kao da sam neki naučnik na platnom spisku tvog oca.

Prasnuo je u sarkastičan smijeh.

- Moraš još puno toga naučiti, mala moja Shelley Burton.

- Stisnuo je oči i nagnuo se naprijed na pisaći stol.

- Prije svega, moraš se naučiti dobrom ponašanju. Gost si u mom kraju i ne možeš se ponašati kao da si vlasnica.

Kao drugo, moraš naučiti da se tu poslovi ne vode mahnitim ritmom kao u Londonu.

Ako želiš postići neki dogovor, moraš se prilagoditi našim običajima.

I kao treće... -Christos je napravio kraću stanku dok se naslanjao na fotelju.

- Morala bi napraviti nešto sa svojim izgledom. Prilično je zbunjujuće vidjeti te tako raskopčanu.

Shelley se trgnula i pocrvenjela. Krenula je prema vratima i primila kvaku.

- Ako je to sve što imaš reći, onda mogu ići - promrmljala je.

Nije se usudila više ništa reći.

Otvorila je vrata i našla se u hodniku. Počela je trčati u nadi da je pogodila pravi smjer.

Christos neka ide k vragu, pomislila je, a na pamet su joj pale različite uvrede koje bi mu najradije uputila. Usprkos tome, nešto joj je govorilo da on ima pravo.

Odvratno se ponijela. Vikala je i napadala ga svakojakim riječima. Kako se mogla tako ponašati? Jedino opravdanje mogla je biti zabrinutost za njezina oca.

Ne bi bilo dobro za njegovo već bolesno srce, kad bi saznao da je projekt turističkog objekta o kojem je toliko sanjao sasvim neizvodiv. Mora na neki način osloboditi cestu od barikada.

To joj u svakom slučaju mora poći za rukom.

Neka ide k vragu Christos Kiriakis! - ponovila je u sebi Shelley dok je trčala. Mrzila ga je, mrzila ga je iz dna duše.

Nije mogao, nije smio izaći kao pobjednik!

Pored nje odjednom su se otvorila vrata i izašao je Christos.

Nije se nimalo trudio da je zaustavi, već se uputio u obližnju prostoriju.

Shelley je zastala i pogled joj je pao na niz televizijskih ekrana.

Kad se ponovo pojavio, rekao joj je.

- Vani te čeka auto koji će te odvesti do ulaza.

Shelley je dopustila da joj Christos pokaže put izvan kuće.

Nije bila u stanju reagirati, niti se ispričati.

On joj je pomogao da ude u auto.

- Gdje te mogu naći?

Odsjest ću u kući predstavnika poduzeća U Kassiopi - promrmljala Shelley, crvena od srama, jedva čekajući da pobjegne.

- Kod Spyra?

Ona je kimnula glavom.

- Znam gdje živi.

Naravno da zna, ljutito je pomislila Shelley. Christos Kiriakis je uvijek sve znao i bio je svemoguć.

- Javit ću se. - Bez da je išta dodao, Christos se okrenuo i užurbano nestao iza staklenih vrata.

Auto ju je ostavio pred glavnim ulazom i vratio se nazad.

Shelley je neraspoloženo krenula prema mjestu na kojem ju je čekao Spyro u vlastitom automobilu.

- Onda? - upitao je Spyro čim se Shelley smjestila u auto pored njega.

- Što je bilo?

- Uspjela sam ući u vilu i razgovarati sa čovjekom koji stoji iza čitave priče.

- Rukom je prošla po čelu kako bi obrisala znoj.

- Osjećam se kao da sam prošla kroz pandže tigra.

Zove se Christos Kiriakis.

- Kako? - Spyro ju je zabrinuto pogledao.

- Što nije u redu?

Prije nego li joj je odgovorio, Spyro se ugrizao za usnu i tužno zatresao glavom.

- Dobro ga poznajem. Išli smo zajedno u školu.

Shelleyn zapanjeni pogled ohrabrio ga je da nastavi.

- Rano je napustio školu i počeo je raditi u luci. Zimi je, međutim, popravljao brodove. Vrlo sposoban tip, odlučan i tvrdoglav.

Poput njegova oca, isti temperament.

Njegov je otac bio poznati trgovac vinom i vlasnik gostionice koja gleda na luku. Sve je to tako bilo do prije otprilike devet, deset godina.

A onda... se nešto dogodilo i Christos je nestao. Od tada više nisam čuo za njega.

Shelley je osjetila kako joj prolaze srsi.

Bojala se da i predobro zna što se to dogodilo.

Spyro se namrštio. - Nitko ga u posljednje vrijeme ne vida, ovdje u Kassiopi, inače bih to znao.

Mora da nije dugo kako se vratio. Znao sam da su u tijeku radovi, ali ih nikada nisam povezao s njime.

– Ponovno ju je pogledao.

- Što ti je točno rekao?

Nije joj bilo lako odgovoriti na to pitanje.

-Pa rekao mi je mnogo toga. No zaključak je da nema namjeru dopustiti pristup poluotoku.

- Znam da je ovaj projekt tvom ocu jako važan, Shelley. Već pet godina ja radim za njega i znam da je dobar čovjek.

Žalosti me pomisao da bi mogao doživjeti razočaranje, baš ovdje na Krtu, osobito sada kad se baš ne osjeća dobro.

- S tvojom ćemo pomoći uspjeti - odlučno je izjavila Shelley.

- No, za sada ne smijemo ništa reći tati.

Ne bih htjela da se brine. Prije nego li se predam, učinit ću nemoguće kako bih urazumila tog prepotentnog Christosa Kiriakisai.

Spyrova je žena bila vrlo ljubazna i duhovita, uvijek spremna za razgovor i osmijeh. Pojavila se na vratima čim ih je vidjela kako dolaze, a oko nje se pojavilo nekoliko djece.

- Gdje ste bili? - doviknula im je, brišući ruke u pregaču.

Očekivala sam vas još prije dva sata!

Anna se popela uza stube i rukom pokazala na poveći trbuh pod sivom haljinom.

- Već mi ne da disati! – veselo se nasmiješila pokazujući kako je sretna što će postati majka, a zatim joj se pogled zaustavio na Shelleynoj lijevoj ruci.

- Vi nemate djece.

- Nemam ni muža - dodala je Shelley sa smiješkom.

- Meni je tako dobro!

Anna ju je pogledala s nepovjerenjem.

-Dolaziš ravno iz Londona?

Ne, provela sam jednu noć u gradu Krfu.

Ah, Kerkira. Ima li puno ljudi?

Shelley je odmahnula glavom.

- Još ne. No pretpostavljam da će za Uskrs doći puno ljudi.

Anna se složila. - Turisti. Svi na odmoru. To je dobro za naš otok i za Burton International.

I za mene i Spyra!

Anna ie prošla hodnikom i otvorila zadnja vrata na desno, zatim se pomakla u stranu kako bi propustila Shelley.

- Soba je prelijepa!

Soba je bila jednostavno uređena, s drvenim namještajem obojanim u bijelo, što je bilo u kontrastu sa svijetloplavim pokrivačem na krevetu.

I okna na prozoru, u venecijanskom stilu, napola zatvorena, bila su obojana u plavo.

Svjetlost koja je dopirala kroz otvore zaustavila se na plavobijelom tepihu.

- Prekrasno je! - oduševljeno je uzviknula Shelley.

- Sve je isto kao nekada.

Odmah se pokajala što je to rekla. Trebala je biti opreznija.

Anna ju je obasula pitanjima o tome kada je ranije bila na otoku.

- Oh, bilo je to prije mnogo godina, dok sam još išla u školu.

Bila sam na odmoru s roditeljima.

Moj je otac tražio zemljište koji bi kupio i tada je bacio oko na poluotok. Gdje god smo išli, tata nije propuštao poslovne prilike.

Vjerujem da u čitavom životu nije bio na pravom odmoru.

Galama djece natjerala je gazdaricu da se vrati na kat niže.

Anna se oprostila od Shelley obećavši joj šalicu kave.

Kad je Shelley, nakon nekoliko minuta, sišlo u vrt, na malom stoliću pokrivenom bijelim stolnjakom čekala ju je šalica vruče kave i kolač od lisnatog tijesta s medom.

Stablo masline s uvijenim granama prekrivenim srebrnastim lišćem bacalo je svoju sjenu uokolo.

Ljeti je to stablo predstavljalo dobru zaštitu od vrućine i sunca.

U tim prvim danima mjeseca travnja zrak je još uvijek bio svjež usprkos toplini sunca Shelley je potražila mjesto na suncu i tamo smjestila svoj stolac.

Oko nje pružala se prava oaza mira i vedrine.

Na pamet joj je pao Malcolm. Odjednom je ustala i pogledala kroz kuhinjski prozor.

- Anna! Moram telefonirati u London. Mogu li se poslužiti telefonom?

Spyro je provirio u kuhinju, približio se ženi i jednom je rukom obuhvatio oko struka.

- Možeš ići u moju radnu sobu, Shelley. Prva vrata desno od ulaza. Tu ja uvijek radim. Osjećaj se kao kod vlastite kuće.

Napravio sam ti mjesta na pisaćem stolu.

Ona je nazvala ured u Londonu, no Malcolm je bio zauzet na drugoj liniji. Stoga je ostavila poruku sekretarici Gwen, rekavši joj da je stigla i da će se ponovo javiti.

Vratila se u sobu i u torbi potražila čistu odjeću. Pronašla je fotoaparat i pomislila da bi mogla snimiti koju fotografiju gradilišta na poluotoku da je ponese sa sobom u London.

Odlučila je to odmah učiniti. Istuširala se, odjenula čistu odjeću, na brzinu počešljala svoju plavu kosu, koju je zatim ponovo svezala u rep i sišla je na donji kat.

- Htjela bih baciti pogled na gradilište - obavijestila je Spyra.

On je sjedio u dnevnoj sobi, s jednim djetetom na jednom koljenu i s drugim na drugom. Brzo se oslobodio oboje djece i ustao.

- Dobro. Pođimo.

- Oh, Spyro, nemoj se uznemiravati. Mogu ići sama!

Uostalom, ti si to već vidio... Nema smisla da idemo oboje.

- Onda uzmi moj auto.

Ona je odbila njegovu ponudu, no on ju je nagovorio da barem unajmi automobil. Spyro je nazvao agenciju za unajmljivanje, dogovorio najam i otpratio je do mjesta na kojem je trebala preuzeti auto.

Dok je Shelley palila automobil, Spyro se nagnuo kroz njezin otvoreni prozor i rekao joj - Ako ne nađeš pravi put, dovoljno je da nekoga pitaš, jer svi znaju gdje se to nalazi.

I molim te, budi oprezna, kad tamo stigneš.

Pažljivo je vozila uskim uličicama Kassiopia i prešla veliki trg na kojem se održavao tjedni sajam.

Kad se udaljila od posljednjih kuća u mjestu, povećala je brzinu i počela uživati u izletu i lijepom vremenu.

Cesta je prolazila preko ogoljelih i pješčanih brežuljaka, uspinjala se i spuštala, mjestimično je postojala krivudavom, a povremeno se pružao pogled na napuštenu obalu prekrivenu bijelim pijeskom. Tu i tamo vidjele su se kuće, a u njihovoj blizini vrtovi i voćnjaci.

Shelley je neprestano morala podsjećati samu sebe da ima posla i da mora dovršiti vrlo važan zadatak.

Inače bi se bila zaustavila na obali i bila bi se ispružila uz samo more da se sunča.

Malobrojne kuće koje su bile smještene na tom dijelu otoka postajale su sve rjeđe. Shelley je shvatila da se poluotok ne može nalaziti daleko. Spyro joj je objasnio da se cesta penje na jednu uzvisinu nešto strmiju od ostalih.

S vrha će moći vidjeti čitavo imanje.

Asfaltirana cesta završavala je na vrhu uspona. Tamo je počinjao neasfaltirani put koji je više nalikovao na stazu i koji se uvlačio između dva brežuljka i tako nestajao s vidika.

To je bio jedini mogući pristup poluotoku na kojem je bio posjed tvrtke Burton International.

Nešto dalje od točke gdje se nalazila, nekoliko stotina metara niže, jedna primitivna pregrada zapriječila joj je put.

Nalikovala je nekom plotu u koji se zatvaraju ovce, no s dvije strane odvajale su se željezne žice koje su sasvim zakrčile prolaz. Nedaleko se nalazila stara pastirska koliba pretvorena u neku vrst stražarnice.

Shelley je osjetila kako je hvata bijes. Pretpostavila je da je ogoljelo zemljište koje se prostiralo pred njom bio Christosov posjed: predio pogodan jedino za koze i ovce.

Zašto , je, dakle, on uporno ostajao pri tome da im zabrani pristup?

Bilo je to samo jedno ljutito i i nerazumno iskazivanje moći.

Izišla je iz auta, izvadila fotoaparat i počela namještati objektiv.

Tamo dolje u kolibi netko se micao. Očito ju je onaj koji je bio na straži primijetio.

Napravila je nekoliko snimaka i zatim se vratila u auto i sjela.

Nije bilo čudno što se nitko nikada nije dosjetio da tamo nešto gradi. Krajolik, iako lijep, bio je tako pust da je čovjeka pomalo hvatala tuga. Trebalo je imati sposobnost predviđanja i čvrstu volju njezina oca da bi se u ovoj pustoši moglo zamisliti turističko naselje.

Dok je palila auto, čula je neku buku. Bio |e to zvuk motora. Činilo se da je jako daleko, ali se približavao. Neko je vozilo dolazilo prema njoj i Shelley je odlučila da će pričekati do je prođe kako bi okrenula auto.

U retrovizoru je ugledala bijeli range rover koji se smjelo približavao neasfaltiranom cestom.

Kada je sustigao Shelleyn automobil, umjesto da produži, naglo je zakočio podigavši za sobom oblak prašine.

Neki čovjek izašao je iz range rovera. Bio je preplanuo i nosio je traperice. Bio je to Christos.

- Znao sam da nečeš odoljeti da ne baciš pogled - doviknuo joj je s pobjedonosnim smiješkom.

- Jesi li vidjela sve što te zanimalo?

Ona ga je prostrijelila pogledom.

- Poštedi me glupih pitanja.

Christos je prasnuo u smijeh. Činilo se da se odlično zabavlja.

- Vidim da si uvijek raspoložena za svađu.

A za što bih trebala biti raspoložena?

Može li se znati zašto si došao? Rekao si da si prezaposlen da bismo razgovarali, a sad odjednom imaš vremena biti ovdje.

- Situacija se promijenila, u odnosu na jutros.

- Christos se odjednom uozbiljio i krenuo.

- Pođi za mnom.

Naglo je upalio range rover i uputio se cestom prema mjestu na kojem su bile barikade. Shelley je uzdahnula, ušla je u vlastiti

automobil i krenula za njim. Nije podnosila to njegovo ponašanje, način na koji joj je naređivao znajući da će ga se poslušati, tu drskost u postupcima.

Uvijek se tako ponašao, čak i kad je jahtom dolazio po nju, ili kad ju je čekao na molu prekriženih ruku, lijep i snažan poput boga, tamnih očiju koje su je izazivale da pode s njim.

Uvijek ga je tada slijedila, a i sada je upravo to činila!

Kad je stigla do podnožja brežuljka, range rover se već bio zaustavio u blizini kolibe, a Christos je razgovarao na grčkom s nekim starijim čovjekom. Mora da su se njih dvojca odlično zabavljala, budući da se u jednom trenutku stari čuvar počeo smijati otvarajući svoja već krezuba usta.

Zatim je pomaknuo ogradu kako bi automobili mogli proći i Christos je krenuo punom brzinom. Kad je Shelley prolazila, starac ju je pozdravio mašući rukom.

Christos se zaustavio uz rub ceste, izašao je iz auta i uputio se prema njoj.

- Bolje je da ovdje ostaviš auto. Cesta je dalje prilično loša.

Dođi.

Shelley je ljutito shvatila da ponovo slijedi njegove naredbe.

U tišini je ušao u range rover. Cesta je bila puna rupa, vozili su polako poskakujući preko izbočina što su ih bacale jednog prema drugome.

Shelley je bila svijesna njegove nazočnosti, a misli su joj se vraćale na uspomene iz prošlosti, koja joj se činila dalekom, no ipak tako živom. Čim su se zaustavili, Shelley je požurila iz automobila.

Napravila je nekoliko koraka, a zatim je zastala kao skamenjena. Pred njenim se očima pružao strašan prizor.

Vile, napola sagrađene oko nečega što je trebalo prema projektu postati trg, srce naselja, doimale su se kao kosturi spaljeni od sunca, te prazne kućice bez života.

Noseći zidovi pružali su se i i prema nebu kao da zazivaju upomoć. Došlo j joj je da zaplače.

To je trebao biti san njezina oca, njegovo remek-djelo. Umjesto toga doimalo se kao grad nakon bombardiranja. Sjetila se koliko su o tome razgovarali, o tom prekrasnom naselju smještenom na poluotoku...

Zajedno su ga projektirali, raspravljali su svaku pojedinost oko uređenja vila, od namještaja za kuhinje do vrtnih biljaka.

Zatvorila je oči. Na sreću, Colin Burton nije bio tamo da vidi taj prizor.

Kad je otvorila oči, pogledala je Christosa. On je bio kriv za sve.

- Nadam se da si zadovoljan! To je običan vandalizam!

Christos je nemarno slegnuo ramenima.

-Ne znam kako to možeš tako nazvati. Ništa ne uništavam.

- Oh, kako ne – usprostavila mu se - uništavaš san jednog čovjeka, njegovu sliku raja. To je vandalizam, gospodine Kiriakis.

Učinilo joj se da joj se Christos želi približiti, pa se trgnula.

- Ne usuđuj se dodirnuti me! - uzviknula je, premda se on nije ni pomakao. Zamislila je dodir njegovih prstiju na koži i osjetila kako gori.

- Čitavo jutro ponavljam si da situacija ipak nije tako tragična povjerila mu je, ne skrivajući vlastitu tugu.

- Ipak, izgleda da se prevarila. Sve tatine sjajne ideje sad su uništene.

- Nemoj biti tako tragična. Sve u svemu, temelji nisu ni dirnuti.

- Da ti ne bi palo na pamet! - Shelley je još jednom pogledala taj tužan prizor, groblje snova, zamišljajući ga onakvim kakav je trebao biti.

Otvorenje je trebalo biti od tada za nekoliko mjeseci, u povodu Colinovog šezdesetog rođendana. Htio je napraviti veliko slavlje oko bazena. Sada više nije bilo nikakve nade da će radovi završiti na vrijeme.

- Zašto si to učinio, Christose? - Primila ga je za ruku. Zašto?

Odmah se povukla i potrčala prema vilama. Ušla je u jednu od njih, i okrenula se oko sebe. Suze su joj prekrile lice.

Plakala je od bijesa, od nemoći i boli koju će osjetili već i onako bolesno Colinovo srce.

Odjednom se okrenula. Christos je bio tamo. Gledao ju je u oči.

Shelleyno srce je na trenutak prestalo kucati. No ubrzo se pribrala i nastavila ga je ljutilo napadati.

- Reci mi zašto to činiš. Zašto moraš sve uništavati?

S kojim ciljem?

Christos ju je nastavio promatrati u tišini. Glasanje zrikavaca ispunilo je tišinu. Lagani povjetarac prodirao je kroz mirisan zrak.

Shelley je osjetila da mora pobjeći. Okrenula se i otišla do jedne druge vile. Iza sebe je čula korake, ali se nije zaustavila.

Christos ju je sustigao, uhvatio ju je za ruku sprečavajući je da se pomakne.

Pogladio joj je kosu, igrajući se prstima njenim plavim uvojcima. Zatim je spustio ruku na njezino vlažno lice.

Osjećaji su joj zamaglili pogled i pomutili razum.

Trenutak kasnije Shelley se našla u njegovom zagrljaju, dok ju je on strastveno stiskao na svoje grudi.

Ona je ponosno podigla glavu, opirući se. Christos ju je poljubio.

Bio je to istovremeno nježan i snažan poljubac. Zatim su mu se usne spustile na njezin vrat, a njegove su se ruke odjednom našle pod njezinom bluzom, na njezinim golim grudima.

Shelley je iznutra gorjela od strasti.

Napokon je shvatila.

Znala je da je to bilo ono što je oduvijek željela. Tog muškarca. Njegovu neopisivu snagu.

Bio je to jedini muškarac kojeg je željela sve ove godine.

Ljubav prema njemu promijenila joj je život.

Sada, kao i nekad, Christos Kirikakis držao je njezinu sreću na dlanu.

No njemu to nije bilo važno. Christos iu je odjednom pusto leđima je bio okrenut suncu i svjetlost i svjetlost je padala tako da mu Shelley ni|e uspijevala dobro vidjeti lice.

Usprkos tome, bila je svjesna pogleda njegovih tamnih očiju koje su bile uprte u nju.

Zatim se on trgnuo, naglo se okrenuo i pošao prema trgu.

Tresla joj se koljena.

Naslonila se na zid dok ju je obuzimao bijes na pomisao kako |u ie Christos privukao k sebi, a zatim odbacio.

U sebi se molila da ipak nije primjeno golemu moć koju je imao nad njom. To bi inače za nju bilo još jedno poniženje.

Potrčala |e za njim.

- Pretpostavljam da ti pogled na ono sto si uništio pruža neku vrst pokvarenog zadovoljstva.

On se okrenuo prema njoj, ali nije progovorio ni riječi.

- Kakva je tebi razlika ako se naselje izgradi ili ne? Donijelo bi život ovome mjestu.

Posao. Novac. Činilo se da su te riječi u njemu probudile bijes koji je dugo potiskivao.

- Tako je! Prije ili kasnije to je moralo izaći na vidjelo. Ti na sve gledaš kroz novac, zar ne?

- Naravno da je moralo izaći na vidjelo, kako ti kažeš!

Izgradnja jednog ovakvog naselja košta milijune funti.

Ostvarenje jednog sna košta mnogo novaca!

Bili su preblizu jedno drugome. Shelley se pokušala odmaknuti, no on ju je naglo zgrabio za ruku.

- Košta mnogo, Shelley, to je istina! I ne samo novaca. viknuo joj je u lice.

- Naučio sam koliko košta sanjati tijekom jednog dugog toplog ljeta koje nisam nikada zaboravio.

Dobro, sad imam mnogo novaca. I mogu imati ono što želim.

- Što je to, dakle, što želiš?

-Zar ne možeš pogoditi? – rekao je Christos kao da joj prijeti - Želim tebe.

Shelley je širom otvorila od. - Sto želiš reći?

- Želim tebe - ponovio je. - Bit ćeš moja žena. Žena? - ponovila je Shelley promuklim glasom. Osjećala je nepovjerenje i nemir.

-Jesi li poludio? Nakon onoga sto si mi učimo ja te mrzim! počela se histerično smijati.

-Mora da me zaista smatraš budalom! Dok ju je Christos ljutito promatrao, dodala je. Ne bih se udala za tebe čak ni da si jedini na svijetu!

- Ipak ćeš to učiniti - usprotivio joj se. - Već sam odlučio.

Naglim pokretom Shelley |e uspjela istrgnuti ruku, no prije nego li je napravila korak, on ju je ponovo uhvatio.

Ovoga puta jednom je rukom primio njezine obje ruke, a drugom joj je podigao bradu.

Zatim ju je bijesno poljubio sve dok Shelleyne usne nisu popustile. Nakon toga ju je pustio da ode.

- Onda? - upitao ju je.

- Što želiš time dokazati? - neobuzdano mu se usprotivila prstima dodirujući svoje užarene usne.

- To samo dokazuje da si vječni oportunist. Baš kao što je rekao tata.

- Dakle, ništa se nije promijenilo - uzdahnuo je Christos. Tada nije bilo granica uvredama od strane tvoje obitelji. Nadao sam se da su se stvari promijenile, no to je bila lažna nada.

- Dosta mi je tih tvojih izjava. Nećeš me uspjeti uvjeriti, Christose Kiriakis. Miči ruke s mene, iii ću...

- Ili ćeš šio? - on je podignuo jednu obrvu. Njegova je sumnjičavost bila očita i Shelley je znala razlog. Reakcija njezina tijela bila |e u vidljivoj suprotnosti s njenim riječima Uputila mu je je pogled osobe koju su uhvatili na djelu.

Bljesak pobjede obasjao je Christosove crne oči.

- Ah! Vidim da na kraju nisi sposobna lagati, barem ne samoj sebi. Želiš me i to dobro znaš. Želiš me baš kao što si me i onda željela. Možda čak i više!

- Nisam te nikada željela!

Znao je da laže zbog iznenadnog crvenila njezina lica.

- Bila sam premlada da shvatim ono što osjećam. Vjerojatno sam jednostavno bila zaljubljena u ljubav.

- Glupost. - Stisak njegove ruke je oslabio, no postao je topliji i osjećajniji. Ona je odmah shvatila što će se dogoditi, ali mu se nije suprostavila i nije pružila ni najmanji otpor.

Dodir njegova muževnog tijela, njene grudi priljubljene uz njegov prsni koš, njeni bokovi uz njegove...

Christosova ruka joj je požudno pomilovala vrat, zatim joj se uvukla u kosu, a on je počeo nejednako disati.

Shelley je čekala poluotvorenih vlažnih usana i čak ni prepotentne naredbe koje joj je šaptao na uho nisu je uspjele natjerati da se pomakne iz tog položaja.

- Daj mi svoje usne, Shelley. Svoja usta. Pripadaju mi, to znaš.

Potpuno mu se prepustila i kada su im se usne spojile, Christos joj je primio glavu medu svoje ruke, naslonio čelo na njezino i tako ostao duže vrijeme gledajući je u oči. Shelley, čije je lice poljubičastilo, što od uzbuđenja, a što od srama, se osjećala kao da je upravo preživjela oluju.

- Da - promrmljao je.

- Odlučeno je. Dat ćeš mi ono što želim, ne možeš me odbiti.

Udat ćeš se za mene. Dođi.

Već smo izgubili dosta vremena na ovom mjestu. Vidjela si sve što si željela vidjeti.

Shelley je bacila pogled na gradilište pokušavajući usredotočiti misli na nešto konkretno. No po izrazu njezina lica znao je da je zbunjena.

Pogledala je prazne vile, hrpe zemlje i gomile cigli. Dizalice su nepomično stajale na užarenom suncu.

Ljutito je pogledala Christosa.

- Dobro si znao kako ću se osjećati kod vidim ovoj prizor. Mislio si da ću na sve pristati, zar ne? . Ako tražiš izlaz iz ove situacije, već ga imaš na dohvat ruke.

Rekao sam ti.

On se okrenuo i pošao je laganom uzbrdicom prema mjestu gdje je parkirao range rover.

Shelley je krenula za njim i kad ga je dostigla on joj je uputio oprezan proračunat osmijeh.

- Znaš što želim reći, zar ne?

- To je ludo! - odgovorila je Shelley mašući glavom.

- To znači da ćeš dopustiti da se radovi nastave ako pristanem da se udam za tebe. Ali ja to neću učiniti!

Christos je stisnuo oči. - Moram se vratiti u vilu.

Sjeo je na mjesto vozača u range rover i nagnuo se kako bi joj otvorio vrata suvozača.

- Hajde, uđi. Imam sastanak s jednim odvjetnikom koji dolazi iz Pariza točno za ... Pogleda na sat - Da, za petnaest minuta. Odvest ću te do tvog auta.

Možeš doći u vilu, pa ćemo nastaviti razgovor.

Pokušao je na tren shvatiti Shelleyno tvrdoglavo ponašanje.

- Ako sada ne ideš sa mnom, potražit ću te.

- Idem pješke. Nije daleko.

Christos je nestrpljivo zalupio vratima automobila i upalio motor. Nakon što je okrenuo auto, provirio je kroz prozor.

- Ovo je tvoja posljednja prilika. Dakle, ideš li?

- Idi k vragu!

Nije čekao da mu to ponovi.

Ubacio je i prvu brzinu i naglo krenuo dižući za sobom prašinu.

Ona ga je promatrala kako se udaljuje osjećajući istovremeno bijes i olakšanje.

Njegov prijedlog nije mogao biti ozbiljan, rekli je sama sebi.

Nije moguće da je udaja cijena koju mora platiti da se radnicima Burto Internationala omogući pristup.

Je li moguće da se, nakon tolikih godina, Christos želio osvetiti

obitelji Burton lako da oženi djevojku koju su nekad držali predobrom za njega? Jedno je ipak bilo sigurno: zabrana radova bila je unaprijed isplanirana osveta koja bi je trebala natjerati na tu besmislenu udaju.

Krenula je prema automobilu. Željela se vratiti kud. Odlučila je razmisliti o čitavoj stvari nakon tuširanja.

Koža joj je još gorjela na mjestima gdje ju je Christos dodirivao. Nevjerojatno je kako je u njoj uspio probuditi osjećaje točno kao što se dogodilo i devet godina ranije.

Proveli su nekoliko prekrasnih zajedničkih tjedana.

Dobro se sjećala tog prvog dana kada se pojavio na molu.

- Ja sam Christos. Pokazat ću ti mjesto.

Dođi. .

Od tog su trenutka zajedno proveli svaku minutu koju se Shelley uspjela oteti očevoj kontroli. To se zapravo događalo dosta često, budući da su se tata i Paula, u to vrijeme, ponašali kao pravi zaljubljeni par, samo gledajući jedno u drugo.

O Shelley nisu vodili naročitu brigu. Bilo je dovoljno da navečer bude na jahti kako bi svi zajedno pošli na večeru u neki skupi restoran. lako se ona i Christos navečer nikada nisi viđali, po danu su bili neprestano zajedno On ju je motorom vodio u posjet mjestu Kassiopi i okolnim brežuljcima.

Odlazili su na kupanje na prekrasne turistima nepoznate plaže. Šetali su držeći se za ruku po obližnjim mjestima ili po tržnici u Kerkiri.

Prvi ju je put poljubio u vrtu gostionice njegova oca,rano ujutro prije radnog vremena Shelley se sa čežnjom prisjetila kako se odmah zatim povukao u strahu da ju je uplašio.

Od tada su poljupci postali češći i prisniji.

Uvijek ih je jedva čekala i tražila sa žudnjom.

No njih si dvoje nisu dopuštali ništa više od toga, jer su rijetko bili sami.

Christosa su svi poznavali.

Pored toga, često su ga zadirkivali zbog njegove lijep strankinje.

Onda su odlučili poč na izlet u spilje Paleokastritsasa.

Chrislos je došao po nju svojom barkom i proveli su prekrasan dan sunčajući se i kupajući u moru na jednom od najpoznatijih mjesta na otoku. Drama je počela tek predvečer, kada je došlo vrijeme za povratak. Motor više nije radio.

Christos ga je rastavio i ponovo sastavio, ali se ništa nije dalo učiniti. Drugi su turisti već bili otišli kada se pojavila plima.

Morali su se penjati po grebenima i ići pješice do sela da pronađu nekoga tko će im popraviti motor. Kad su konačno stigli, bili su umorni i iscrpljeni.

Shelley se vratila na jahtu tek sljedećeg jutra, kad je već bilo svanulo.

Paula ju je čekala naslonjena na ogradu. Nije se našminkala i bila je neobično blijeda.

- Hvala Bogu da si dobro! - Ljutnja je ubrzo zamijenila olakšanje.

- Može li se znati gdje si bila?

Brinuli smo se, bili smo budni čitavu noć. Tvoj je otac pozvao policiju, no oni su nam rekli da pričekamo do jutra.

Pod palubom je, još uvijek sav izvan sebe.

Christos se pokušao popeti na palubu.

-Razgovarat ću s tvojim ocem, Shelley. Ja sam kriv.

No Paula mu je stala na put.

- Ne usuđuj se stupiti na jahtu, ti divljače jedan! I ostavi našu djevojčicu na miru. Nije ona za tebe! Zatim je primila Shelley za ruku i odvukla je pod palubu.

- Kako si nam mogla tako nešto učiniti?

Shelley je pokušala objasniti što se zapravo dogodilo.

- Pokvario se motor? Ta ti isprika nije nimalo originalna! uzviknula je Paula.

- U svakom slučaju, ono što nas najviše brine jest ono što se dogodilo nakon što se pokvario motor.

- Ništa se nije dogodilo - usprotivila se ona.

To je ponovila pred svojim ocem, no kad je shvatila da joj ne vjeruju, briznula je u plač. Želim čuti istinu, Shelley! - vikao je otac.

-Neću te kazniti ako mi kažeš istinu. Želim znati kako je daleko stigao.

U početku Shelley nije razumjela čega se toliko bojao. Kada je konačno shvatila, osjetila je poniženje.

A onda je došlo do neugodne scene u gostionici Christosova oca. Otac protiv oca, uz pojačanje Paule koja je gorko plakala.

Ne obazirući se na goste koji su ga promatrali, Colin se uputio u kuhinju kako bi saznao gdje je Christos.

Gospodin Kiriakis već je shvatio što se događa, pa je stao

braniti sina svađajući se s nepoznatim posjetiocem.

Christos se konaćno pojavio čim je čuo buku. Umjesto da zaštiti Shelley, kao što se ona nadala da će učiniti, pozvao je svog oca na stranu i nešto mu rekao.

Colin i gospodin Kiriakis nastavili su se svađati.

Shelley se u sebi molila da Christos kaže da se ništa nije dogodilo, no on je šutio, držeći se ozbiljno.

Možda je očekivao da će ga Shelley opravdati, no ona je bila previše potresena da bi progovorila.

Pogledi su im se sreli i ona je dobro zapamtila kako ju je gledao. Christosov pogled kao da joj je prijetio.

Zašto je nije zaštitio? Zašto je dopustio da vjeruju u sve te grozne priče o njoj? Počela je plakati i nije se više usudila pogledati Christosa. Paula ju je na kraju primila za ruku i povukla na stranu.

Svađa se nastavila i pred gostionicom. Gospodin Kiriakis ih je sve troje izbacio van i ponizio Shelley izgovorivši na lošem engleskom da mladići na Krfu preziru strankinje koje se tako lako podaju.

Mislila je da će umrijeti od srama. Plakala je čitavu noć, uvjerena da Christos nije stao na njezinu stranu jer ju nije nimalo štovao.

Ta izdaja na njoj je ostavila dubokog traga. Tada je izgubila povjerenje u ljude.

Shelley je ušla u automobil i krenula. Siijedeći tragove koji je ostavio range rover, zaobišla ie prepreke na putu, pozdravila starca i nastavila vožnju u smjeru Kassiopi. Kada je stigla u mjesto, na tržnici je još bilo puno ljudi.

Kod kuće je Anna upravo servirala ručak.

- Je li ti bilo lijepo na izletu, Shelley? - upitala ju je.

- Vratila si se u pravo vrijeme. Baš se spremamo jesti.

Provela je ostatak dana čekajući da se pojavi Christos. No to se nije dogodilo. Spyru nije rekla da se s njim susrela.

Rekla mu je samo da će se morati savjetovati s nekim odvjetnikom.

Spyro se okrenuo prema svojoj ženi, koja je vezla pored prozora. Djeca su već bila u krevetu.

- Sjećaš li se Kiriakisa, Anna?

Nježne crte njena lica prešle su u osmijeh. -Ah, Christos...

Njezin joj je muž uputio znatiželjan pogled.

- Što ti je, Anna?

Ona mu je pogladila ruku, kao da ga želi umiriti.

- Bile smo još djevojčice. Nasmiješila se kimajući glavom. Uvijek smo virile kroz pritvoren prozor dok je prolazio taj mladi lav.

Spyro ju je posesivno poljubio u obraz.

Shelley je tu noć dugo ostala budna.

Ponovno je mislila na Christosa, na prekrasne dane koje je s njom provela kao djevojčica, na ponižavajuću ponudu koju joj je iznio toga dana.

AAlaai lav. Anna je savršeno opisala .Christosa. On je oduvijek ostavljao dojam snage, nevjerojatne energije.

S dvadeset godina još je bio neobuzdan i silovit, no sada je sazrio. Više nije bio nimalo nagao.

Dobro je znao što želi i kako to postići raspoređujući stvari i ljude u svoju korist. Sada je ona bila ta koja je to morala podnositi.

Shelleyne misli, koje su izbjegle kontroli svijesti zaustavile su se na slici nje same obučene u vjenčanicu u crkvi pored Christosa, i onda ponovo njih dvoje, noću.

Prošla su dva dana, a Christosu ni traga. Shelley se sunčala na ležaljci u vrtu, no skakala bi na noge na svaki zvuk telefona.

Bila je strašno nervozna.

Ponovno se namazala kremom za sunčanje Dani su joj prolazili ugodno i mirno. Ujutro je doručkovala s Annom, zatim bi popričala sa Spyrom sunčala se igrala s djecom.

Maleni su je odmah prihvatili kao svoje društvo za igru.

Jedini nedostatak bila je pomisao na Christosa, njegova nedostojna ponuda i tatina bolest.

Pozvala je telefonom Malcolma u ured.

Nema novosti od Kiriakisa - obavijestila ga je tužnim glasom.

- Ne brini, vidjet ćeš da će se prije ili kasnije nešto dogoditi utješio ju je on.

- Tako sam zabrinuta za tatu!

- Za sada se osjeća dosta dobro.

Dok nema važnijih novosti radije mu ne bih telefonirala da ga ne uznemiravam bez razloga.

Shelley ga je podsjetila da se približava pravoslavni Uskrs.

- Ovdje se ništa neće pomaknuti s mjesta četiri, pet dana.

A onda treba riješiti problem radnika, koji već duže vrijeme ne rade.

- Za to će se pobrinuti Spyro.

Shelley, nemoj se baviti problemima koji s tobom nemaju veze.

Misli samo na to da se dogovoriš s Kiriakisom.

Siguran sam da ćeš u tome uspjeti.

Ona se namrštila. - Bojim se da ga ti ne poznaješ onako kako ga ja poznajem.

- Uspjet ćeš se s njime nagoditi.

Imam povjerenja u tebe.

Nažalost Shelley je dobro znala kakvu je nagodbu jedino mogla postići s Kiriakisom.

No nije osjećala potrebu da to povjeri Molcolmu!

Zaklopila je slušalicu, no odmah ju je zatim ponovno podigla.

Odjednom je odlučila telefonirati u Chrislosov ured.

Tajnica joj je objasnila da Chrislos ni|e na otoku.

To |e dakle, bio razlog zašto se više nije pojavio! Shelley se umirila pokušavajući uživati u ostatku dana.

Drijemala je na suncu kad ju je odjednom probudio tresak u kući. Otvorila je oči i poslušala.

Tresak se ponovio nakon nekoliko minuta, nešto poput loma stakla. Ustala je i pošla vidjeti što se događa.

U salonu koji je gledao na ulicu našla je djecu. Niko se pripremao baciti tanjur kroz prozor.

Shelley ga je htjela zaustaviti kad je primijetila Annu i Spyra, oboje s tanjurom u ruci, kako ga mirno promatraju.

Anna ju je ugledala i pružila joj jedan tanjur.

- Hajde, Shelley, i ti!

Ona je nevoljko prihvatila tanjur koji joj zamalo ispao iz ruke.

Primijetila je da se radi o jeftinoj keramici.

- Ne, Shelley, ne ovdje - upozorio ju je Spyro. - Baci ga kroz prozor. Vidi, ovako.

Poput nekog bacača diska bacio je tanju na ulicu, na hrpu razbijena posuđa koja ji ležala na pločniku.

Niko je poželio oponašati oca, no tanju umjesto da odleti van, završio je na unutranjoj sirani prozora.

Zatim je na redu bila mala Theodora, koja na majčinim rukama pored prozora, ispustila tanjur iz slabašnih malenih ručica. Čitava obitelj počela je pljeska a malena se sramežljivo nasmiješila i sakri lice medu majčinu kosu.

Shellev još uvijek nije razumjela o čemu se radi i sumnjičavo ih je promatrala, Anna bila ta koja joj je priskočila u pomoć -Vidiš, istjerujemo đavla. To je stari običaj.

Sve loše stvari odlaze i sad možemo mirno spavati, Shelley je pogledala tanjur koji je držala u ruci sa zanimanjem.

- Moglo bi i meni koristiti - rekla je i bacila ga kroz prozor. I ona je imala đavla kojeg je htjela istjerati - zvao se Christos Kiriakis.

Nakon prvog tanjura, došao je drugi, pa treći.

- Ovo je zaista vrlo zabavno - zadovoljno je primijetila.

Hrpa tanjura koji su bili namijenjeni za razbijanje još je uvijek bila velika. Čitava se obitelj trudila da je smanji veselo se smijući.

Ti su tanjuri bili izrađeni upravo za tu priliku i sve su ulice bile prekrivene komadima razbijenog posuda.

- Ovako dobro se nisam zabavljala već stoljećima - veselo je uzviknula Shelley. Kad bi barem Christos mogao završiti kao ovi tanjuri!

Kasnije su smetlari došli počistiti ulice od krhotina posuda.

Još uvijek je vladalo dobro raspoloženje medu ljudima, svi su djelovali bezbrižno i veselo.

Nakon večere, Spyro je pozove Shelley da izađe s grupom njegovih prijatelja.

- Večeras je epitaphios, to svi pratimo uz upaljene svijeće.

Kako se to kaže na engleski?

Shelley je pogledala u malen džepni rječnik.

- Prevodi se kao povorka, procesija - zbunjeno je objasnila.

- Da, upravo tako. To je procesija Svetog Spiridiona, zaštitnika Krta.

Njegov kip iznosimo iz crkve i prošećemo ga gradom da vidi kako stoje stvari - Spyro se nasmijao.

- To je svečani blagdan, Shelley - umiješala se Anna. Može se vidjeti na tisuće upaljenih svijeća.

To je procesija Velikog petka, nakon mise u ponoć.

- Pođi s nama - uporno će Spyro. - Uživaj u pravom životu Krta!

Izašli su na ulicu i priključili se gomili koja se kretala prema trgu. Anna je ostala odozada sa s djecom.

Zauzeli su mjesto u crkvi, na galeriji Spyro je navaljivao da se popnu gore kako bi Shelley mogla što bolje vidjeli. Činilo se da se čitavo mjesto skupilo u katedrali.

Shelley je počela nevoljko proučavati lica osoba koje su se nagomilale pod njima u potrazi za onim poznatim licem koje je

toliko dobro poznavala. Ali ga nije našla.

Možda se Christos još nije vratio na otok..

Pokušala je pratiti misu koju je na jednoličnom grčkom vodio jedan stari svećenik obučen u purpurno ruho i zlato.

Oči su joj se zaklapale od pospanosti, a zrak koji je mirisao na tamjan nije je uspio zadržati budnom. Ne bi znala reći je li zaspala, no svako bi se malo trgnula podižući glavu i nemirno se ogledavajući.

Svećenikov je glas i dalje zvučao poput tužaljke.

Po tko zna koji put poskočila je na neobičan zvuk svećenikova glasa. Tupi pogled zbog pospanosti odjednom se izoštrio. U donjem djelu crkve, između mnogih muških profila, jedan je zaokupio njezinu pažnju.

Mora da je to on. Shelley se nagnula naprijed pogledom prolazeći redove vjernika, no u tom trenutku ugasilo se svjetlo.

Muški glas započeo je neku liturgijsku pjesmu.

Glas se pojačavao i stišavao odjekujući po crkvi. Uronjena u tamu, ne shvaćajući što se događa, Shelley je tu pjesmu smatrala vrlo dojmljivom.

Slabo svijetlo zatreptalo je pored oltara. Upalili su prvu svijeću točno na vrh svetačkog odra.

Mramorni kip blistao je u tami. Zatim upale još jednu svijeću, pa još jednu, sve dok malo pomalo crkva nije bila obasjana tisućama žutih plamena.

Vjernici su palili svatko svoju svijeću približavajući je plamenu bližnjega.

Shelley je pokušala pogledom pronaći lice čovjeka kojeg je primijetila u gomili, no nije ga više vidjela. Čak i ako se radilo o Christosu, mora da je već otišao.

Olakšanje i neugodnost ispunili su joj srce.

Zatim su se otvorila vrata crkve, šest muškaraca primila su odor s kipom sveca i gomila je polako krenula za Svetim Spiridionom. Shelley je pošla s vlastitom svijećom u ruci za Spyrom i njegovim prijateljima.

Bilo je to neobično iskustvo koje ju je ispunilo neodređenim osjećajem. Nikada nije hodala u procesiji.

Bilo je nečeg atavističkog u toj svečanosti, u toj povorci osvijetljenoj svijećama koja je slijedila sveca skroz do luke.

Nad njima se prostiralo nebo poput neke palete boja, s prevagom crvene, ružičaste i svijetlo-narančaste.

U jednom trenutku Shelley je osjetila kako je netko prima za ruku. To ju je natjeralo da napusti svoje mjesto u gomili.

- Dojmljivo, zar ne?

Odmah je prepoznala glas, no podigla je svijeću kako bi se uvjerila u ono što je već znala.

- Vidio sam te u crkvi - šapnuo je.

Christos je bio neobično ozbiljan. - S tom plavom kosom nalikovala si onim anđelima koji okružuju sveca.

Osobito pod ovakvim svjetlom.

Primio ju je za ruku u kojoj je držala svijeću.

- Što tu radiš, Christose?

On je stisnuo usne. . - Mislio sam da je to očito. Došao sam čuti tvoj odgovor.

- Na što?

Christos je nestrpljivo zatvorio oči. - Prestanimo se igrati, molim te. Želim znati tvoj odgovor na moju ponudu da se udaš za mene.

- Ponudu? To je više nalikovalo na ultimatum - Možemo se valjda ponašati kao ljudi.

- Ne znam kako, kad nemam izbora . Christos je podigao obrve. - Uvijek postoji - A koji to? Zar da ti dopustim da uništiš san mog oca, a vjerojatno i njegovo zdravlje?

- To je tvoj izbor.

Odjednom ju je obuzela malodušnost.

- Ne bi uspjelo, Christose. Pretpostavlja se da se u braku ljudi vole. On ju je Ijutito promatrao u tišini.

- Da raščistimo neke stvari - rekao je na kraju. - Ako želiš to turističko naselje, moraš se udati za mene. Inače... Ne vidim zašto bih morao praviti uslugu konkurenciji. To je jasna i poštena poslovna ponuda.

Shelley je odmahnula glavom. - U tome je problem. Tu se ne radi o poslu, već o braku. Duboko je uzdahnula kao da se želi ohrabriti.

- Ne ostavljaš mi nikakav izbor.

Tračak pobjede obasjao mu je lice.

- Reci -zaprijetio joj je.

- Želim to čuti iz tvojih usta.

Da! - viknula mu je u lice istovremeno izražavajući bijes i prezir.

- Prisilio si me! Da! I sad me ostavi samu!

Okrenula mu je leda, no on ju je zaustavio i počeo joj šaptati na uho. Shelley si je mogla predočiti osmijeh na njegovom licu..

- Budi spremna, sutra u deset. Moramo porazgovarati o mnogim stvarima. Poslat ću auto po tebe.

Nestao je u mnoštvu prije nego li mu se uspjela suprostaviti.

U tom trenutku pridružio joj se Spyro.

- Ah, tu si, Shelley. Mislio sam da sam te izgubio. Dođi, idemo kući.

Njezina je svijeća još gorjela kada su se vratili kući. Čim ih je ugledala, Anna se nasmijala s odobravanjem.

- To će ti nositi sreću čitave godine.

Shelley je prasnula u nervozan smijeh, pogođena zlokobnom ironijom tog proročanstva.

Prvi poriv koji je Shelley osjetila kad je sljedećeg jutra otvorila oči bio je da ponovno počne razbijati tanjure.

Nažalost to ne bi imalo smisla. Ne bi joj pomoglo da istjera duhove iz čudovišta koje joj je željelo uništiti život.

Već je dala riječ i znala je da joj Christos nikada ne bi dopustio da se predomisli.

Zašto je postupila tako nepromišljeno? . Obukla se, a zatim se presvukla. Ostala je dugo vremena pred zrcalom češljajući se odsutna pogleda.

Kako je mogla upasti u tu apsurdnu i bolnu zamku?

Pokušala se umiriti i trezveno razmisliti.

Je li imala izbora? Naselje se moralo spasiti. Radilo se o životu njezina oca.

Presvukla se po treći puta. Obukla je crnu haljinu koja joj se činila prikladnom s obzirom na to kako se osjećala.

Bilo bi dovoljno da je Christos voli. Ta joj se pomisao prikazala poput nekog otkrića.

Da je on u nju zaljubljen, bila bi najsretnija žena na svijetu i odmah bi se udala za njega. Ali ovako...

Kad je čula da se neki automobil zaustavio pred kućom, potrčala je niza stube. Na ulazu je srela Annu.

- Neće me biti čitav dan. Nemojte me čekati!

Spyrova žena je kimnula glavom i mahnula joj.

Vani ju je čekao Christosov vozač u crnoj odori. Kada su stigli u Vilu Monasco, pojavio se Christos, ušao u rolls royce i sjeo pored Shelley.

Nakon što se obratio vozaču, oni su krenuli. Tek ju je tada pogledao. Promatrao je njezino blijedo lice kao da želi doprijeti

do njenih misli. No Shelley je bila nedokučiva i potpuno ravnodušna.

Nakon pola sata auto se zaustavio. Vozač im je pomogao da izađu, zatim se Christos uputio prema jednom brežuljku, a Shelley, iako nerado, pošla za njim.

Bio je to rt ispod kojeg se nalazilo more zagasito modre boje.

Stijene, koje su. okruživale obalu poput prirodnog bedema, mjestimično su se prekidale stvarajući na taj način oaze bijelih plaža.

Kad bi okrenuli leda moru, pred njima su se pružala polja prekrivena sjajnom zelenom travom koja će požutjeti pod ljetnim suncem i koju će prošarati tisuće poljskog cvijeća.

Dokle god im je dopirao pogled, nije bilo traga ljudskom životu.

Na kraju puta Shelley je primijetila ruševine koje su joj djelovale poznato. Nije pogriješila bili su to ostaci hrama s bijelim stupovima koji su se uzdizali prema nebu.

Sjećaš ii se Shelley?

Nešto u njegovu glasu natjeralo ju je da ga pažljivo pogleda.

No Christosovo je lice bilo bezizražajno. Čega bih se morala sjećati? - Pogledala je dvostruki red stupova. Odjednom je problijedila.

Posljednji je puta vidjela taj hram devet godina ranije, jednog jutra, u zoru.

Trebalo joj je vremena da dođe k sebi, zatim se naglo okrenula prema Christosu.

Zaista se ne sjećaš? - Promatrao |e svaku crtu na njezinu licu.

- Ne, ponavljam ti. - Shelley |e spustila pogled.

- Ovaj je hram posvećen božici Afai - rekao joj je bezbojnim glasom.

Kriomice ga je pogledala. Zašto stalno dira u prošlost? Kakva smisla ima iznositi uspomene iz tih dana kada je nakon toga osjećala neopisivu tugu?

Shelley se dobro sjećala tog dana, kada joj je Christos pričao o božici Afai. Recitirao joj je stihove na grčkom, a ona ga je slušala ne mogavši pomaknuti pogled s njegovih usana.

U tim trenucima svaki je dio njezina bića želio Christosa.

Kada se vratila u Englesku, pogledala je u enciklopediju i otkrila da je Afaia božica mjeseca.

Prvih noći nakon povratka u domovinu, svaki bi puta zaspala plačući i šapćući to ime.

Baci pogled na more. Nije joj bilo lako sakriti uzbuđenje.

Još uvijek nije shvaćala zašto ju je Christos tamo doveo i zbog toga je bila vrlo uznemirena.

Kada se ponovo okrenula da ga pogleda, on je bio naslonjen na jedan od bijelih mramornih stupova.

I on je sam djelovao kao neki kip i u tom scenariju savršenih razmjera isticala se, pobjedonosno kao nikada ranije, njegova savršena ljepota. Više nego li kao stvarna osoba, doimao se kao utjelovljenje idealnog muškarca.

- Tamo dolje su stijene gdje smo ostali onda kad je bila plima - odjednom joj reče.

Shelley pocrveni.

Popeli su se na grebene da bi se uklonili i potražili su zaklon medu stupovima hrama. Čekali si da svane da krenu u selo.

Zatim ga je slijedila, puna povjerenja, u toj prekrasnoj ljetnoj zori.

Shelley pogleda more. U daljini su valovi naborali površinu stvarajući srebrne vitice na plavom prostranstvu. Na trenutak zaboravi sve svoje nevolje.

- Tako je lijepo ovdje - reče tiho.

-I ti si lijepa – promrmlja on iza leđa.

Ona se okrene. Christos ju je gledao, razbarušene kose od vjetra.

- Zaista to misliš? – upita ga glasom koji je zvučao toplije i glasnije no što je željela.

Christos se osmjehne. – A bit ćeš još ljepša na dan našeg vjenčanja.

Shelley se ukoči. Čarolija je nestala.

- Moramo se službeno prijaviti – nastavi on hladno, kao da govori o poslu.

- Upozoravam te da ne mislim dugo čekati.

Shel!ey nasluti žudnju u njegovim riječima, istu onu potrebu koju je i sama osjećala! Osjeti poriv da potrči za njim, da ga zagrli, da ga dotakne.

Umjesto toga se okrene i ode, uznemirena zbog te prepotentne reakcije.

- Shelley! - pozove je Christos glasom koji je podrhtavao. Pogledaj me.

Ona je i dalje gledala u daljinu. - Već sam to učinila.

- Okreni se i pogledaj me.

Shelley je znala da to ne smije učiniti.

No u sebi je željela vidjeti Christosovo lice pročitati u njegovu pogledu senzualnost koja ga je potakla da joj se obrati tim riječima. Naglo se okrene uputivši mu izazovan pogled On je pogleda, a zatim lagano kimne glavom.

-Da, znao sam da nisi zaboravila.

Shelley potom napravi još jedan skok u prošlost.

Sjeti se one noći, mjeseca nad morem, i osjeti toplinu snažnih ruku koje su je štitile. Ponovo je obuze ista ona želja koja se uvukla u njezino mlado tijelo i koja ju je navela da mu rukom pomiluje vrat. On je tada primio njenu ruku medu svoje i rekao joj je na svom lošem, ali slikovitom engleskom.

- Shelley, želim te voljeti. Ali ne smijem. Ja sam tvoj čuvar. Za sada samo to.

Ona se trgne. Zar ju je zbog toga doveo na ovo mjesto? Da se sjeti te noći?

Nije se obazirala na njegove riječi. Povodeći se za porivom vlastitih osjećaja, počela ga je milovati, doticati, sa strepnjom i znatiželjom koja ju je tjerala da otkriva tajne njegova muževnog tijela. Sjećala se da se u zraku osjećao miris timijana. Ali Christos je bio nepomičan i nije promijenio svoju odluku. Da se nije tako ponašao, bilo bi se dogodilo ono čega se Paula toliko plašila.

Je li to bilo ono čega se morala sjećati?

Zatim se sjeti kako ju je Christos, njezina prva ljubav, mladić koji je osvojio njeno povjerenje i njeno srce, svega nekoliko sati kasnije neugodno iznevjerio.

Christosov je pogled bio prikovan za nju. Shelley se bojala da bi joj mogao pročitati misli, pa se udalji na drugi kraj litice i pogleda mjesto na kojem su se našli nakon naporna uspinjanja.

Osjećala je kako joj gori lice. Christos pode za njom.

- Vidiš? Tamo smo bili dok se spuštala noć. Gledao sam te kako spavaš, kako sanjaš, kako se budiš dok se mjesec stapao s morem.

Shelley se okrene i pogleda ga. Bili su vrlo blizu, pa je dodir bio neizbježan.

- Tvoja kosa miriše na timijan, Shelley.

Christos uzme jedan plavi pramen među prste i pusti ga da klizne, zatim ga približi svom licu i osjećajno ga pomiriše.

Bilo je prekasno da se odmakne. Lagana čežnja joj ispuni tijelo, opusti se i nađe se u njegovom zagrljaju, pogleda prikovana za njegove usne koje su joj se približavale.

Odjednom postane svjesna da su joj grudi prislonjene na njegovo tijelo i da samo tanka odjeća razdvaja njihova tijela.

- Christos. - Spontano izgovori njegovo ime, premda nije znala zašto.

Pomakne ruku u želji da mu je prisloni na vrat i da se privije uz njega. Ipak nešto je zaustavi... Još je osjećala laganu nelagodu usprkos žudnji koja ju je obuzela.

Christosove stvarne pobude još uvijek su joj bile nejasne i zbog toga je bila uznemirena.

Ipak joj je mašta neprestano radila i mogla je naslutiti prekrasan osjećaj koji bi se u njoj rodio samo kad bi je on poljubio. Shelley shvati da mu ne bi mogla pružiti otpor.

No Christos je, iz nekog njoj nedokučivog razloga, i dalje čekao!

- Ti si zaista posebna. Nije ni čudo što se tvoj otac toliko trudio da obrani tvoju čast.

Odjednom prasne u glasan smijeh. Shelley je bila zaprepaštena njegovim ponašanjem.

Potraži objašnjenje u pogledu njegovih tamnih očiju, no ne uspije doprijeti do njegovih misli.

Kada ju je Christos zatim polagano poljubio, u Shelleynim mislima nije bilo mjesta sumnjama, brigama, ničemu.

Sve se rastopilo u uzbuđenju, u zanosu žudnje.

Christos se grubo odmakne. Predaleko, Shelley ostane nepomično stajati, zatvorenih očiju, sa pomalo smiješnom grimasom na licu. Tek nakon nekoliko trenutaka primijeti da je sve gotovo i posrami se zbog zanosa koji ju je obuzeo.

Osjećala se vrlo glupo.

Christosov pogled nije pokazivao znakove nježnosti. Držao se ozbiljno i hladno.

Kad je progovorio, glas mu je bio oštar.

-Oh, da, tvoj će se otac gorko pokajati što te povjerio tom Fitchu. Time je u stvari tvoju sudbinu stavio u moje ruke.

Shelley ga pogleda u nepovjerenju. Trenutak ranije bio je tako nježan, a sad je ton njegova glasa djelovao tako strogo...

Jeza je prođe čitavim tijelom. Tada se sjeti da se mora boriti.

Sabere se i zagonetno se nasmije. Kao odgovor na njezine nedoumice, Christos je ponovno zagrli.

Atmosfera je bila napeta.

Zaista nisi ništa shvatila, Shelley?

Zar ti ono što sam rekao nije ništa otkrilo o meni?

- Znam samo da si prokleto tvrdoglav i da......

Shelley spusti pogled. Ni|e se željela ponovno raspravljati.

- Što? ...

- Osim toga si nedosljedan. Ta joj je kritika odjednom pala na pamet. - Sve što činiš je besmisleno.

Christos se zadovoljno podsmjehne.

- Da ti iskreno priznam, smislio sam jednu malu spletku. Pogleda u plavetnilo jonskog mora koje se pružalo pred njima, kao da traži inspiraciju.

- Uvijek sam pažljivo pratio djelatnosti tvog oca na otoku, znao sam da je prije devet godina kupio ovo zemljište. Moji su me prijatelji obavještavali o svemu. Kupio sam susjedno zemljište točno prije šest mjeseci. Mislio sam da će mi to osigurati nevjerojatno dobar položaj.

- Ali zašto? - upita Shelley ne skrivajući bijes. - Zašto si sve to učinio?

Podrugljiv osmijeh obasja mu lice. - Znao sam da si jako zabrinuta za svog oca i tako sam pomislio ako tu na Krfu bude problema, doći ćeš ih osobno riješiti.

Uputi joj prodoran pogled. - Znao sam i da Fitch mora voditi ured u Londonu i da se tvoj otac povukao u Santa Luciju.

- Huljo odvratna!

Još jedan prodoran pogled. - Samo se izjadaj, ako želiš. To je bio jedini način. Već sam bio odlučio da ćeš doći tu i da ćeš se udati za mene.

Shelley bijesno odmahne glavom. - Ali zašto za ime Božje, zašto?

-Bilo je jasno da ljubav nema nikakve veze s tom mračnom spletkom. Christos se tvrdoglavo namršti. - Služi svrsi.

I to ie sve što smiješ znati.

Ona ga je tužno promatrala. Zbog ironije sudbine bila je prisiljena podnositi protiv svoje volje ono što je devet godina ranije očajnički željela.

Nedostajala je samo ljubav.

- Kasnije možeš posjetiti svoju novu kuću. - Činilo se kao da Christos raspravlja o uvjetima nekog ugovora. - No prije toga

moramo još nešto učiniti. Ići ćemo jesti i službeno ćemo objaviti zaruke.

Nakon što ju je obavijestio o njihovim predstojećim društvenim obvezama, završi razgovor naglo se okrenuvši i krene prema automobilu.

Automobil krene. Na zadnjem sjedištu, podalje od Christosa, Shelley je tužno razmišljala o onome što je upravo saznala. Nije mogla razumjeti što ga je natjeralo da skuje taj vražji plan da je natjera da dođe na otok. Čitava stvar joj se činila besmislenom, nestvarnom, no nažalost, sve je to bilo istina i događalo se upravo njoj.

Sto se, dakle, skrivalo u izopačenom mozgu Christosa Kiriakisa? Kolikogod da je razmišljala o tome, uvijek joj se samo jedan odgovor činio prihvatljivim.

On ju je uhvatio u zamku, |er joj se želio osvetiti. Pauline uvrede, siromaštvo obitelji Kiriakis, smatrao je sramotom i to mora da ga je duboko pogodilo. Sad kad je bogat kad je svijetu pokazao koliko vrijedi,došao je čas osvete.

A ona, Shelly, bila je žrtva.

Okrene se i pogleda ga, spremna da mu i otkrije svoje sumnje, no Christos zapovjednički podigne kažiprst i prisloni ga na njezine usne. Pogledom joj uputi nijemo upozorenje, zatim odmakne prst. Njoj se učini da joj usne gore tamo gdje ih je on dotaknuo.

- Budi oprezna, Shelley - upozori je Christos. - Dala si riječ.

Ne možeš se više povući i ne želim čuti isprike. Činilo se da poljupcem koji je uslijedio želi zapečatiti njihov dogovor, obećanje kojim mu se Shelley predala dušom i tijelom.

Christos ju je želio podsjetiti da će uskoro biti samo njegova.

Bilo joj je odvratno to posesivno i prepotentno ponašanje, no njeno tijelo i njeno srce, koje je kucalo kao ludo, nije bilo istog mišljenja.

Kada bi se potpuno predavala Christosovim milovanjima, mrzila je samu sebe, no strast koju je osjećala postajala je sve jača.

Svaki put kad bi je dotaknuo, odgovarala je na njegove poljupce u sve većem zanosu.

Christos odmakne svoje usne s njezinih i pomiluje je po vratu.

- Kad me tako ljutiš – prošapće uzbuđenim glasom - znam da ćeš pristati na sve.

Uputi joj zloban osmijeh, kao da već uživa u pobjedi.

Automobil je dostigao vrh jednog brežuljka. Christos skrene pogled kroz prozor.

- Pogledaj, odavde se najbolje vidi vila. Shelley nevoljko okrene glavu i nezainteresirano pogleda svoju buduću tamnicu.

Christos joj skrene pažnju na prostranu površinu vinograda.

U pozadini se uzdizalo brdo Pandokrator.

- Vidiš? Sva ova zemlja je moja. Posjedujem i nekoliko pomorskih poduzeća sa sjedištem u Ateni. Kad budeš moja žena, moći ćeš imati sve što poželiš.

Siguran sam da tvoj otac neće imati ništa protiv kad mu kažeš veselu vijest.

Shelley je i dalje šutjela. Na stranu očita ironija "vesele" vijesti, pomisao da će postati žena jednog tako bogatog čovjeka nije joj pružala nikakvo veselje.

Neće biti njegova žena, već samo sredstvo osvete. Morala se ugristi za usnu da ne zaplače.

Osjećala je da ju Christos promatra. Skupi hrabrost i pogleda ga.

- Duboko si me dirnuo - sarkastično primijeti. Baci pogled na prostran Christosov posjed.

- Ne očekuješ valjda da ću poludjeti od sreće na pomisao da sam primorana udati se za tebe?

Bio je pogođen njezinim riječima. - Priviknut ćeš se, vidjet ćeš.

Dovoljno je da se malo potrudiš. Podigne joj bradu i potraži njen pogled.

- Ja sam sretan, Shelley. Jako sretan. -Glas mu je bio blag, neobično nježan.

Ona spusti pogled kako bi pobjegla od tih crnih očiju koje su djelovale kao da će je progutati. Znala je da će Christos moći u njenom pogledu pročitati ono što je u svakom slučaju željela sakriti, strast koja se u njoj budila čim bije dotakao, zabranjene misli koje su pobuđivali njegovi poljupci, istinu o jednoj ljubavi koju je željela sakriti.

Jer ona je još voljela Christosa, kao što ga je oduvijek voljela, usprkos zlu koje joj je nanio.

Cesta je prolazila između blagih brežuljaka ukrašenih maslinama. Tek kada su ugledali more, raslinje je postalo raznovrsnije.

Shelleyn pogled privuče jedan grm crvene boje pored snježnobijelog zida. Šareni grm bila je zapravo bugenvilija koja se prostirala po bijelome zidu sve do visokih željeznih vrata.

Upravo na tom mjestu zaustavi se njihov automobil.

Ona i Christos izađu iz auta i prođu kroz željezna vrata.

Nadu se u vrtu s palmama, kaktusima i grmovima ruža penjačica.

Uska staza prolazila je vrtom i vodila do male bijele jednostavne kuće s balkonima obojanim u plavo.

Shelley je bila znatiželjna.

- Čija je ovo kuća? Christos je već došao do ulaznih vrata. Nemoj reći ni jednu riječ na engleskom - upozori je, s jednom rukom na kvaki. - No, nemoj se bojati.

- Ali tko tu stanuje?

- Moraš upoznati moju majku. Moramo joj reći da namjeravamo objaviti zaruke.

Shelley problijedi. No Christos je već bio na kućnom praga. . .... .

Pode za njim oklijevajući i pokuša priviknuti oči na mračnu sobu. Bilo je to predsoblje, jednostavno namješteno. Prostorija je mirisala na lavandu. . .

Christos glasno progovori na svom jeziku i krene prema jednoj od soba. Shelley shvati da nekoga pozdravlja. Na pomisao da će vidjeti njegovu majku osjećala se kao da joj je nešto zastalo u grlu. Činilo se kako do tog trenutka zapravo nije spoznala da će se morati udati za Christosa. No sada, upoznavanje, zaruke i sve ostalo uvjerilo ju je da je to stvarnost.

Neodlučno ude u sobu.

Christos je bio nagnut nad osobu obučenu u crninu, koja je ležala na divanu prekrivenom čipkastim jastucima. Žena je bila starija, rijetke sijede kose, krhke grade. Kad se Shelley pojavila na pragu, on se uspravi pružajući ruku da je predstavi.

Dva živahna i sjajna oka pažljivo su je promatrala s naklonošću. Christosova majka mogla je imati oko sedamdeset godina i ostavljala je dojam rekonvalescenta.

Blagost njezina pogleda, toplina osmijeha koji je uputila Shelley nakratko su ublažili gorčinu koja ju je ispunila svaki puta kad bi pomislila na taj brak bez ljubavi.

Gospoda Kiriakis ispruži obje ruke prema njoj, kao da je poziva da joj se približi. Shelley napravi korak naprijed i stisne te slabe ruke.

Gazdarica nešto promrmlja, no ona nije razumjela ni riječi.

Okrene se prema Christosu kako bi potražila njegovu pomoć.

On ju je gledao neobično prodornim pogledom.

- Rekla ti je da si dobrodošla u kuću obitelji Kiriakis.

Shelley tada shvati koliko je taj susret morao biti svečan za gospodu Kiriakis. Uzvratila joj smiješak pitajući se u sebi može Ii ta žena posumnjati u zle namjere njezina sina.

No u tom trenutku, pred svojom majkom, Christos je nalikovao pripitomljenom psiću.

Pokuša ostati u tijeku događaja. Okrene se gospođi Kiriakis.

- Tee Kanees? Kako ste?

Obećala se smiješno loše govoreći grčki pred Christosom, no kada ga je pogledala, vidjela je da joj se on smiješi ohrabrujući je.

Zatim uzme stolac i ponudi joj da sjedne, i sam zauzme kut istog stolca. Pod njegovom težinom začuje se čudna škripa drveta. Shelley se ukoči, svjesna njegova prisustva.

Gospoda Kiriakis se počne igrati jednim od prstenja koje je nosila na ruci.

Veselo se nasmiješi Christosu, zatim pokaže na Shelley. Prije nego li je postala svjesna što se događa, na ruci joj se nade veliki starinski prsten. Pokuša se usprotiviti.

-Ali...

Christos je strogo pogleda. - Nemoj praviti gluposti - šapne joj na uho.

Shelley pogleda prsten i shvati da je to dio komedije čiji je sudionik.

- Prekrasan je -promrmlja.

- Sretna sam. Pocrveni zbog laži koju je izgovorila i zbog prijevare koju su ona i Christos izveli pred staricom natjeravši je da povjeruje kako su ludo zaljubljeni. Žena uzme njihove ruke i spoji ih, a blagi osmijeh ponovo joj razvedri lice.

Shelley se zatim okrene i pogleda Christoso i nježno mu se nasmije. No njezine su l riječi izražavale ljutnju.

- Mrzim te Christose i prezirem te. Kako možeš svoju majku tako varati?

Uvjerena je da se volimo!

On je pogleda s prijetnjom u očima -Rekao sam joj da ćemo kasnije razgovarati, sa svećenikom da odredimo datum vjenčanja. Što je prije moguće.

- A prsten? Odmah ti kažem da ga nemam namjeru nositi. Ne želim sudjelovati u tvojim lažima.

- Nemoj ni pomisliti da ga vratiš - reče joj. - Ako to učiniš, povrijedit ćeš je. Kad odemo odavde, nastavit ćemo razgovor.

Sad moramo ići.

Ustane i primi majku za ruku. Poljubi je u obraz.

- Adio, mama. - Plaši me ono što činiš - reče Shelley čim su izašli iz kuće.

- Možda si ti navikao varati ljude, ali ja nisam.

Christos ju je ignorirao. - Dobro si se ponašala. - Uputi joj pogled upozorenja.

- To je prsten obitelji Kiriakis. Kao moja buduća supruga, moraš ga nositi.

Okrene se i požuri do automobila. Shelley pode za njim.

Pretekavši vozača, Christos otvori vrata i ostane stajati čekajući. No ona nije htjela ući. Podigne ruku prema njemu, a prsten zablista na suncu.

- Ne želim ga nositi, ako je to prsten koji simbolizira ljubav. U našem braku neće biti ljubavi.

Chhristosovo je lice bilo poput neprobojne maske, no Shelley je znala da su ga te riječi pogodile.

- Nosile su ga sve žene koje su ušle u obitelj Kiriakis - odgovori joj nakon nekog vremena, kao da želi prikriti gnjev ili jako uzbuđenje.

- Nad tim su prstenom plakale od sreće i od tuge.

- Ah, tako! - uzvikne ona zajedljivo. - Sve mi je jasno. Plakale od tuge, ha?

- Prezirno ga pogleda. - Nemam namjeru zbog tebe plakati, Christos. Čak ni to ne zaslužuješ.

On problijedi od bijesa. - Uđi u auto.

- Nadam se da je jasno... - započne Shelley tvrdoglavo se okrenuvši na drugu stranu. Dopusti si stanku da bi došla do daha i povratila si glas koji joj je drhtio.

- Znaj da sam pristala da odglumim ovu ulogu samo da spasim svog oca.

Smjesti se u rolls royce ne pogledavši ga. On sjedne do nje, no tijekom čitave vožnje ne progovori ni riječi.

Kada su stigli blizu mjesta Kassiopi, on nešto reče vozaču.

Shelley se činilo da spominju ime nekog hotela. Nakon nekoliko minuta prolazili su središtem gradića, po uskim ulicama punim trgovina.

Christos se odjednom okrene i pogleda je.

- Mislio sam da ćeš iz uljudnosti pitati za mog oca. - Lice mu je bilo ozbiljno, no mogla je naslutiti da se još ljuti.

Htjela mu je odgovoriti da joj to nije bila namjera, iz jednostavnog razloga što on nije pokazao niti najmanje zanimanje za zdravlje Colina Burtona, no u tom trenutku nije više imala volju da se s njime raspravlja.

Zbog toga samo lijeno primijeti: - Posljednji puta kada smo se sreli, mislila sam da tvoj otac više ne želi imati veze s mojom obitelji.

Pomisao na način kako je s njome postupao ponovno je razljuti. - Činilo se da me ne smatra dostojnom svog divnog sinčića. Okrene se i nezainteresirano pogleda Christosa.

-Gdje je on, sada?

On joj uputi pogled pun ljutnje. - Umro je.

Shelley razrogači oči. - Umro?

Prvo što je tog trenutka pomislila bila je činjenica da joj zbog okolnosti gospodin Kiriaks ne može biti simpatičniji i da svejedno ne može zaboraviti uvrede koje joj je nanio. No bila je tako odgojena da kad se radi o nečijoj smrti bude uviđavna i stoga promijeni ton glasa.

- Žao mi je - reče. Na kraju krajeva, ni Paula baš nije bila ljubazna prema gospodinu Kiriakisu.

- Umro je prije devet godina. - Christosov je glas bio leden.

Budući da je Shelley šutjela, on nastavi: -Znaš li kako je umro?

Ona odmahne glavom.

- Sad ču ti red. - Njegove su riječi zvučale poput neke strašne optužbe, kao da njima želi djelovati na njezinu savjest.

- Sve je počelo s onim ružnim događajem u restoranu.

- Pred gostima me moj otac branio do kraja. Njegov mu ponos nije dopuštao da postupa drugačije, iako si ti ostavljala dojam da su sve te optužbe opravdane.

No kad ste vi otišli, napao me i bio je neumoljiv. Izgubio je povjerenje u mene. Bio je izvan sebe od bijesa jer je smatrao da sam okaljao ime obitelji Kiriakis.

Njegov sin, njegov sin jedinac, obeščastio je jednu strankinju,

gošću na njegovu otoku.

Nazvao me životinjom.

- Zar mu se ti nisi usprotivio? Zar mu nisi pokušao red istinu?

-Naravno da jesam. No ti nisi ništa rekla u moju obranu, samo si plakala... Nakon što te vidio u tom stanju, moj mi otac više nije vjerovao. Bio je bijesan.

Rekao mi je da me više ne želi vidjeti u svojoj kući, da sam ga osramotio. Nije me više htio priznati kao svog sina, nije želio da dalje nosim njegovo ime!

Tada sam i ja izgubio strpljenje i rekao sam mu da više neću stupiti u kuću roditelja koji ne vjeruju riječima vlastita sina.

Rekao sam mu da neću s njime razgovarati sve dok ne prizna da je pogriješio.

Naravno, moj otac to nije učinio i ja sam otišao.

Ogorčeno se namršti. Mora da mu nije bilo lako prisjećati se onoga što se dogodilo.

-Još iste večeri pokupio sam svoje stvari i napustio obitelj. Istu tu noć, moj je otac imao jak srčani napad i umro je. Nikad nisam saznao je li mi oprostio.

Shelley na trenutak zaklopi oči. Takva bol bila je vrijedna poštovanja.

- Žao mi je Christose. Nisam znala.

Gledao ju je namrštena lica. - Umro je uvjeren da je njegov sin loš čovjek. Da sam te mogao dovesti u kuću, kao svoju ženu, znao bi da je pogriješio. Uvjerio bi se da sam pošten čovjek koji se drži svojih načela.

I više nitko ne bi posumnjao u poštenje Christosa Kiriakisa.

Više nije bilo sumnje u pobude koje su g navele da organizira njihovo skoro vjenčanje. Na neki je način morao ispraviti grešku iz prošlosti.

- Možeš zamisliti skandal koji je izbio. Nosio sam žig zavodnika i još k tome ubojica vlastita oca. Moja je majka puno propatila.

- A sada? Što će misliti o meni?

- Čekala je sve ove godine da pristaneš nositi prsten obitelji Kiriakis. To će vratiti dobar glas našoj obitelji.

- Christos se tužno nasmije. - Ne smijemo gubiti vrijeme. Bila je jako bolesna i dosta je propala. Sto se prije oženimo, to bolje.

Shelley je ostala bez riječi.

- Vidiš, draga moja - nastavi on mirno, ali neumoljivo jednostavno ispravljaš svo zlo do kojeg je došlo prije devet godina.

Nagne se naprijed i obrati se vozaču. Rolls royce se zaustavi na glavnom trgu i Christos naglo otvori vrata automobila.

Pokorivši se nekoj iznenadnoj pobudi, Shelley ga primi za ruku.

- Christose, čekaj!

Postojala je još jedna priča povezana s tim ružnim događajem od prije devet godina. Priča koja se ticala njezina života.

- Sad je red na tebe da slušaš. Još nisi čuo moju verziju događaja.

Christos upre pogled u nju. Nije se baš doimao dobro raspoložen.

- Onda?

- Kada smo se vratili na jahtu, Paula i tata nisu me ni na tren puštali na miru - započne Shelley uzdahnuvši.

- Nastavili su me gnjaviti i mučiti jednim te istim pitanjima, čitavu noć. Bili su uvjereni da lažem kako bih te zaštitila.

Tata se čak bojao da sam ostala trudna.

Znaš li kako se osjeća šesnaestogodišnja djevojčica kad se govori o tako delikt mm stvarima?

Christos je i dalje tvrdoglavo šutio - A što reći o Pauli? Bila je sasvim izvan sebe, neprestano se uzrujavala hodajući gore dolje. Mislila je da sam to namjerno učinila kako bi pokvarila odnos između nje i tate.

Govorila je da sam samo željela privući tatinu pažnju.

A Colin me stalno optuživao i vrijeđao te izmišljajući najružnije stvari na tvoj račun... Govorio je da vjerojatno svake večeri imaš drugu djevojku i da sam ja obična glupača koja ti je vjerovala.

Sjećanje na te trenutke izazove suze u njezinim očima.

Morala je na trenutak napraviti stanku da se smiri.

- Ti i tvoja želja za osvetom... - nastavi ogorčeno.

- Jesi li ikad pomislio na mene, Christose?

Zar zaista misliš da ja nisam patila? Imala sam samo šesnaest godina, sjećaš se? Šesnaest godina!

Nešto je natjeralo Christosa da promijeni stav, jer kad je progovorio, glas mu je bio miran.

- Dosta smo dirali u prošlost. A sad idemo nešto pojesti.

Izađe iz automobila.

- Christose!

- Sto je sad opet?

Odjednom ju obuzme neopisiv strah. - Kako se možemo vjenčati.... bez ljubavi?

On se ukoči. - Učini kao što sam rekao - naredi joj oštrim glasom.

- Već sam davno odlučio. Hajde, dođi. - Uhvati je za ruku.

- Rekao sam da ćeš ispraviti greške iz prošlosti. Zato se sada nasmiješi. Od danas će svi znati da smo se zaručili, pa ne želim da te vide s tim kiselim licem. Naša mala komedija upravo počinje.

Kad su izašli iz rolls roycea, Shelley opazi da se nalaze ispred jednog od najluksuznijih hotela u mjestu. Christos je primi pod ruku.

- Hajde, nasmiješi se za javnost. Moramo izgledati sretni.

Danas je dan naših zaruka.

Ona se namršti. Bilo joj je odvratno to što čine. Je li moguće da se nije predomislio? Da nije imao grižnju savjesti, osjećaj krivnje?

Sudeći po njegovom ponašanju, naprotiv, doimao se sigurnim u ono što čini. Naposljetku, kad bolje razmisli, on ju je zapravo kupio.

Hotel je bio prekrasan. Kad su prošli kroz ulazna vrata, pred njima se pojavilo dvorište ukrašeno mnogim biljkama i jednom fontanom. Okolo dvorišta, galerija na tri kata očito je vodila u sobe. Ispred galerije u prizemlju nalazio se restoran.

Vrlo romantično mjesto, idealno da se u njemu održi vjenčanje.

Shel-ley se na mršti.

Primio ih je jedan gospodin četrdesetih godina, Christosov stari prijatelj. Čovjek im se srdačno nasmije.

- Čast mi je - progovori pružajući Christosu ruku. Nakloni se prema Shelley.

- Čini mi se da je ovo posebna prigoda.

Dakle, Christos je već najavio razlog njihova posjeta. Shelley se osjeti prevarenom.

Dok su dvojica muškaraca razgovarala, ona pogleda unaokolo. Za nekim su stolovima u restoranu sjedili vrlo otmjeni ljudi. Shelley povremeno pogleda u njihovom smjeru. Imala je dojam da svi poznaju Christosa i da također znaju sve o njoj.

Christosov prijatelj krene prema najljepšem kutu dvorišta, gdje je bio postavljen stol za dvoje.

Christos je nježno zagrli, kao što to čine zaljubljeni. Kad su stigli do stola, pomogne joj da sjedne. Shelley je kipjela od bijesa zbog takvog licemjerstva.

- Ne doimaš se sretnom - primijeti on.

- Jako čudno! - doda ona zajedljivo. Spusti pogled, svjesna svoje nesreće.

- Ovo mjesto je prekrasno, no ... znaš kako se osjećam.

Christos se namršti. Bez riječi sjedne preko puta nje. Shelley uzme jelovnik i počne ga ozbiljno proučavati, premda je bio napisan na grčkom, pa nije razumjela ni riječi. Christos se nagne prema njoj. - Možda ti mogu pomoći.

Pogleda ga, još uvijek ozbiljna u licu, pruži mu jelovnik i odmah povuče ruku, kao da se grozi i najmanjeg dodira. Dok ju je Christos pažljivo promatrao svojim crnim očima, najradije bi bacila pribor za jelo na pod, ustala i otrčala van.

Farsa je tek počela, a njoj je već bilo svega dosta. Ako je već morala od tamo otići željela je to učiniti na grub način kako bi utjerala Christosa u laž pred visokim društvom otoka.

Umjesto toga, pomisli na svog oca i ne učini ništa od toga.

Christos je na glas čitao jelovnik s osobitom pažnjom.

Mnoštvo konobara čekalo je narudžbu kružeći oko njihova stola.

Shelley dopusti da on naruči. Činilo joj se da je prošla čitava vječnost prije nego li je stiglo jelo.

Za predjelo patlidžani, punjeno lozovo lišće, janjetina i grčka salata. Devet godina ranije bila je doslovno luda za tim jelima, no sad joj se sve činilo nejestivim. Prisili se da pojede nekoliko zalogaja, svjesna Christosova pogleda koji je bio uperen u nju.

- Nastoj prihvatiti situaciju takvom kakva jest, Shelley odjednom joj reče mirnom glasom.

- Ovo je najbolji restoran na otoku, mogla bi barem u tome uživati. - Podrugljivo se podsmjehne.

- Kako bilo, obečajem ti da će biti i drugih užitaka osim dobrog jela.

- Sumnjam da ću ikada moći uživati s tobom - odgovori podigavši glas. - Osjećam se kao ptica u krletki.

Christos zastane s vilicom u zraku i pogleda je. - Oh, osjetit ćeš ti to. Uvjeravam te.

- Sumnjam!

Sad je dosta, Shelley. Ne možemo se prepirati tijekom čitavog ručka.

Počne pričati o svojim pomorskim poduzećima, o raznim poslovima, o mnogostrukim interesima zbog kojih je putovao po čitavom svijetu. Shelley nije bila raspoložena da sluša predavanje o raznolikim djelatnostima svog budućeg muža, no nije mu željela prigovarati. Pustila ga je da priča, ali je i dalje šutjela.

- Oduvijek sam sanjao o tome da osnujem pomorsko poduzeće. To sam ti rekao još onda, no ne vjerujem da si shvatila koliko mi je do toga stalo.

Christos napravi stanku. Očito je očekivao neku njenu primjedbu.

Kad je vidio da Shelley nema namjeru ništa reći, nastavi: Nevjerojatno je koliko smo tada malo znali jedan o drugom.

Uostalom, poteškoće je stvarao i jezik. No iako se nismo uspijevali sporazumijevati kako treba, bila si najljepša djevojka koju sam ikada vidio Pogleda je prodornim pogledom.

-I još si uvijek najljepša, Shelley.

Ona spusti pogled kako bi sakrila neugodnost. Da nije znala da su njegovi komplimenti samo glupi pokušaj da je umiri, pomislila bi da mu se zaista sviđa. Da mu stvarno nešto znači.

Christos se već pomirio s njenom upornom šutnjom, pa nastavi svoj monolog.

- Ja obožavam ljepotu. U životu sam se uvijek pokušavao okružiti lijepim stvarima, imati ono najbolje u svakoj prilici. I u tome sam uvijek uspio U to si se već uvjerila. Kupio sam svoj prvi čamac kad mi je bilo četrnaest godila. Bila te to obična barka, no ja sam se njome ponosio. A ona koju sam imao kad ste došli u Kassiopi prije devet godina, nije bila puno bolja. Bila je već tako istrošena da je bilo čudo sto se uopće držala na površini.

- Christos ju je promatrao, a neka neobična svjetlost mu je obasjavala pogled.

- Sjećaš li se dana kada smo se upoznali?

Neka neobična nježnost primjećivala se u njegovu glasu dok je u njoj pokušavao probuditi sjecanje na te sretne trenutke Njegove crne oči zarobile su Shelleyn pogled i ona osjeti kako |e obuzima val uzbuđenja To je dakle bilo ono na što je računao, pomisli Shelley, pozivajući sama sebe na oprez. Oslanjao se na svoje

zavodničke sposobnosti, mislio je da drskost može prikriti neodoljivom nježnošću. Odjednom joj se taj pokušaj da je zavede učini prostačkim. Samo lagano kimne glavom.

- Svega se dobro sjećam. Tek smo bili stigli iz Kerkire. Njezin je glas zvučao čudno, drugačije. Shelley zašuti pokušavajući kontrolirati vlastitu nervozu.

Christos je očekivao da će ona nastaviti, jer ga je zanimala njezina verzija događaja.

- Tata se užasavao pomisli da pristanemo u nekoj tako krcatoj luci - nastavi Shelley.

- A onda je sve krenulo naopako. S motorom koji nije radio, bojao se da će naša jahta udariti u ostala plovila. Nije ga toliko brinula eventualna šteta, već strah da pred drugima ne ispadne nesposoban. Napravi stanku. Obuzme je val sjećanja i na trenutak zaboravi gorčinu sadašnjosti.

- Srećom si ti došao.

- Vidio sam ga izdaleka, vikao je kao lud prema svakome tko bi mu se približio i mahao je rukama kao da maše zastavom.

Oboje se nasmiju.

- Stojeći uspravno na onoj barki, djelovao si poput nekog gusara. I ti si morao dobro vikati prije nego li ti je tata dopustio da se približiš.

- A sjećaš li se Paulinog lica? Nikad neću zaboraviti grimasu na njezinu licu dok mi je naređivala da se ne približavam.

Vjerojatno se bojala da ću udariti u pramac.

- Bilo bi zaista nezgodno da smo se vratili u yacht klub s oštećenom jahtom.

Ponovno se spontano nasmiju. Pogledi im se sretnu.

Shelley spusti pogled. Trenuci veselja su prošli.

Nije željela da Christos pomisli da se više ne ljuti na njega, da je zaboravila ono što joj je činio.

Ne bi mu pružila to zadovoljstvo.

No sjećanja su navirala i nije ih mogla zaustaviti. Kako da zaboravi trenutak kada ga je vidjela, gologa do pasa, kože preplanule od sunca, lijepa i snažna poput nekog junaka?

Gledao ju je s ponosom, sa strašću u očima. Shelley je po prvi puta osjetila uzbuđenje. A on, što je on osjećao u tom trenutku?

Je li moguće da nije ništa osjećao prema njoj?

Prestane tražiti odgovore na ta pitanja i pomisli na prvo što joj je palo na pamet.

- Paula je mrzila jahtu. Svaki puta kad bi nešto krenulo naopako, otišla bi u klub.

Christos nije spuštao pogled.

- Klub je bio mjesto gdje se bavila svojim omiljenim sportom - upoznavanjem ljudi s ostalih jahti. Naravno da je birala i družila se samo s najzanimljivijim osobama.

- Što smatraš pod zanimljivim?

- Bogatim, otmjenim i slavnim. Ili, po mogućnosti, sve troje zajedno.

- A ja tada nisam bio ništa od toga - podsmjehne se Christos. Popije gutljaj vina.

- Bilo mi te je žao - doda naslonivši se na stolac. -Jadna mala bogata djevojčica.

Shelley pocrveni.

- Mislio sam da ću spasiti princezu zlatne kose. U to sam vrijeme bio vrlo romantičan.

Ona se nervozno igrala s vilicom za voće.

- Svaki puta kad bih bio u blizini, vidio bih te kako sjediš na palubi, sama zadubljena u neku knjigu.

- Jako volim čitati - obrani se Shelley.

- Imala si sve ono što se novcem može kupiti, a bila si sama. Bilo je doista tužno gledati te.

Nešto u Christosovom tonu glasa upozoravalo ju je na oprez. Što je time želio reći? Je li joj želio reći da joj se približio jer mu je bilo žao? Shelley osjeti da joj je nešto zastalo u grlu.

Sve ove godine živjela je u iluziji da se on, tog dana, popeo na jahtu jer je želio biti s njom, jer mu se svidjela.

Sad joj je, naprotiv, Christos, rekao da je njegovo zanimanje za nju u stvari bilo sažaljenje. Prisili se da nastavi.

- Imala sam sreću što si ti imao puno slobodnog vremena.

Moram priznati da sam se prilično dosađivala.

- Ton njezina glasa bio je ravnodušan, čak pomalo duhovit, Christos nije ni sanjao koliko ju je povrijedio.

On joj se nasmiješi. - Drago mi je da sam te uspio zabaviti.

Shelley spusti pogled i ne reče ništa. U tom času osjeti da je odrasla i shvati da njezin život ulazi u novu fazu, budući da je Christos uništio njenu posljednju iluziju, sjećanje na jednu romantičnu mladenačku ljubav.

Sve ono u što je ona vjerovala prije devet godina, ono o čemu je razmišljala prije spavanja, bio je samo plod mašte jedne

djevojčice. Ako je Christos tada nije volio, u njihovom braku sada ne može biti osjećaja.

Bilo je zaista neugodno vratiti se u stvarnost.

Konobari su se okupili oko njih kako bi odnijeli prazne tanjure, no Shelley ih nije ni primijetila. Zatim su doveli kolica sa slasticama, a jedan se konobar trudio da ih posluži.

- Ako se dobro sjećam, obožavala si ove kolačiće od meda prisjeti se Christos.

- Sad nemam volju...

- Nosio sam ti ih svakog jutra, još tople.

- Pretpostavljam da si to činio jer si me sažaljevao.

-I hranio sam te malim zalogajima - doda on naginjući se nad stol. - Kako možeš odoljeti?

Konobar, koji ih nije razumio, počne nabrajati imena kolača koji su se nalazili na kolicima.

No Christos ga odmah prekine.

- Anastasius, što kažeš na porciju lukumadhesa? - predloži on veselim glasom. -Siguran sam da to gospođa neće moći odbiti.

Oboje se nasmiju, zabavljeni nekom šalom koju Shelley nije razumjela. Bila je ljuta.

Sto su to lukumadhes? - upita ne skrivajući ljutnju.

- To su najlakši kolačići na svijetu - objasni konobar. - Od posebnog brašna, s medom sa Krta koji se radio od šumskog cvijeća ko|e raste u planinama gdje bogovi...

Christos ga zaustavi naglim pokretom ruke. - Donesi jednu porciju za gospođu - naredi mu. I također jedan kolačić od meda u spomen na stare dane. Za mene po starom.

Tako je Shelley morala progutati kolače koje nije imala volju jesti, dok je zavidno promatrala kavu i čašicu ,metaxe koju je naručio Christos.

- Reci mi nešto, Shelley - nastavi promatrajući je.

- Što si tada mislila o meni? Jesi li me smatrala bezobraznikom? Ili si možda bila uzbuđena što izlaziš s najljepšim mladićem na otoku?

Shelley je djelovala nesretno. - Dobro znaš što sam mislila reče mu. A njene su riječi zvučale poput optužbe.

- Želim da mi to kažeš.

Ona se ugrize za usnu. - Bila sam zadovoljna.

Christos duboko udahne. - Znaš li kako sam se ja osjećao?

Jesi li se to ikad pitala?

Shelleyno srce počne snažno kucati. - Kako si se osjećao?

Tišina.

Shelley nesigurno i pomalo prestrašeno potraži Christosov pogled. Željela je čuti samo jedan jedini odgovor.

- Nisi shvatila? - Glas mu je bio neobično hrapav.

- Želio sam te. Bože, kako sam te želio. I još te želim.

Shelley ga pažljivo pogleda tražeći nešto više od obične tjelesne potrebe.

No Christosovo je lice izražavalo strast - jaku, razarajuću, nezasitnu strast i ništa više.

On ispruži ruku preko stola i pogladi je po ruci.

Da, želio ju je. Shelley osjeti kako je obuzima nevjerojatna toplina. Ipak se ubrzo ohladi. Mora zapamtiti da to nije ljubav.

Bila je to samo želja da je posjeduje, pomiješana sa željom za osvetom.

Christos je pokuša primiti za ruku, no ona mu ne dopusti.

- Sad imaš ono što želiš, zar ne? Evo me tu, zatvorena u zlatni kavez.

Riječi joj zapnu u grlu.

Kada su napustili restoran,razni ljudi su se okrenuli da ih pogledaju, iako ih nije vidjela, Shelley je osjećala njihove poglede iza svojih leda.

Prijeđu cestu i prošeću nekoliko metara do jednog vrlo otmjenog kafića. Christos uđe, otpravi konobara koji im je krenuo u susret i povede je stubama gore na terasu.

Dok su prolazili pored stolova, Shelley osjeti kako je promatraju, no ovoga se puta ne iznenadi. Učini joj se da netko spominje ime Kiriakis, no vrlo tiho, kriomice.

Prepozna medu stolovima nekoliko poznatih lica. Bila je tamo jedna lijepa djevojka koja je morala imati veze s glumom, ali je Shelley nije uspjela povezati s nekim konkretnim imenom.

A ni njeni prijatelji nisu joj se učinili sasvim nepoznati. U jednom se trenutku upita zašto ju je Christos doveo u taj lokal.

- Vidim da se sad krećeš u visokom društvu - primijeti s prikrivenom ironijom.

Christos se okrene kao da ga je iznenadio taj zajedljiv ton.

- Zašto, zar te to čudi?

- Da budem iskrena, da. Nisam mislila da si snob. Ili smo možda tu došli iz nekog određenog razloga?

- Pogodila si - odgovori.

Većina ovih ljudi me je poznavala i prije devet godina.

Dolazak konobara spriječio ju je da mu na to uzvrati nekom sarkastičnom primjedbom.

- Želim ti pokazati svoje turističko naselje - najavi on. Uskoro je gotovo i biti će to vrlo ekskluzivno mjesto. Naravno, samo za članove društva.

Pretpostavljam iz Hollywooda. Želiš se takmičiti s mojim ocem?

Christos napravi stanku prije nego li odgovori. Činilo se da važe svaku riječ.

- Na krivom si putu, draga moja. Moje se naselje nalazi na suprotnoj strani otoka ... a članovi moraju biti maloljetni!

To je škola za siromašnu djecu, projekt odgoja i obrazovanja,. Uputi joj osmijeh, istovremeno blag i zloban, uživajući u vlastitoj pobjedi.

- Novac za izgradnju dolazi iz zarade od jednog luksuznog naselja koje sam izgradio na Peloponezu. - Njegov osmijeh odjednom zadobi zlobnu nijansu.

- Paula bi sigurno zakolutala očima i vikala. Pozvat ču je da ga posjeti, ako ikada ponovno dođe na Krf. Naposljetku, bit ćemo u rodu.

Shelley se sledi. Postala je svjesna da su Christosove misli usredotočene na to davno ljeto i te mučne događaje.

Ostali su na kavi vrlo kratko, točno koliko je bilo potrebno da ih svi primijete. Svako malo bi se neka grupa ljudi približila da je upozna, a zatim bi se nakon kratkog vremena vratili za svoj stol i uzbuđeno razgovarali.

Shelley se osjećala poput neke životinje na izložbi i mrzila je Christosa što je na taj način izlaže tuđim pogledima.

- Možemo ići - odluči on ustajući. - Dosta smo se zadržali ovdje.

- Ako želiš, možemo još malo ostati - predloži ona zajedljivim tonom.

- Možda nas još nisu svi razgledali.

Christos se namršti. Njena zajedljivost nije mu se svidjela, a to joj je pričinjavalo veliko zadovoljstvo.

Ona krene između stolova prema izlazu. Počela je nazirati izlaz iz te apsurdne situacije.

Morala je samo ostati hladnokrvna do iza vjenčanja.

U sebi je znala da će to preživjeti. A onda će i Christos shvatiti

da nema smisla održavati tu vezu, jednom kad povrati čast svoje obitelji.

Jedno je ipak bilo sigurno: ono što je u mladosti osjećala za Christosa Kiriakisa, zanesenost koja ju je držala tolike godine u uspomenama i snovima, brzo je nestajala, poput snijega na suncu.

Christos je razgovarao sa svećenikom i odredio datum vjenčanja. Sljedećeg je jutra nazvao Shelley.

- Točno za tri tjedna. - Obavijestio |u |e kao da se radilo o poslovnom sastanku. Vrlo službeno doda: - Možeš reći Fitchu da neće biti problema s nastavkom radova. Mogu započeti odmah nakon Uskrsnih blagdana.

Zatim je upita je li rekla ocu za vjenčanje.

- Još ne - prizna tužnim glasom. - Bolestan je, Christose. Ne želim ga uznemiravati.

Već je bila odlučila da će razgovarati s Malcolmom prije nego li nazove Santa Luciju. Da, bolje je tako.

No ruka joj se zaustavi na slušalici. Bila je uzbuđena, no napokon skupi hrabrost i okrene broj.

- Napokon! Kako je tamo? - Malcolm je zvučao kao da je izgubio svaku nadu.

- Jesi li što napredovala?

Napredovala? Ovisi s koje strane gledaš, pomisli ona.

- Smiri se, sve je u redu. Nagodila sam se s gospodinom Kiriakisom. Radnici mogu nastaviti s radom odmah nakon Uskrsa.

- Izvrsno! - uzvikne Malcolm pobjedonosno. - Ne možeš zamisliti koliko sam sretan! Odlično si to učinila.

Vraćaš li se odmah u London ili ćeš još malo ostati dok ne potamniš?

Shelley se namršti. Malcolma nije uopće zanimalo o kakvoj se nagodbi radi.

- Moram ti još nešto reći, Malcome - odgovori. - Ne vraćam se tako skoro u London, barem ne do iza.... - Napravi stanku, a onda nastavi:- Mog vjenčanja.

Vijest o vjenčanju je na njega djelovalo kao što je i pretpostavljala.

Malcolm je prvo dugo šutio, a zatim je promrmljao: - Pa, to je pravo iznenađenja - činilo se da ne zna što bi rekao. - Je Ii to neko

koga si tamo upoznala?

Kad mu je otkrila tko je njen budući muž , Malcolm je bio zapanjen.

- Do vraga! Mogu zamisliti da ljubav može doći neočekivano, no ovo zaista prelazi sve granice.

Ne bih nikada pomislio da se to tebi može dogoditi, Shelley.

Djeluješ tako ... promišljeno.

- Pa, sad sve znaš - reče kratko i poklopi slušalicu.

Sada je došao najteži dio. Morala je nazvati Paulu.

Nervozno okrene broj luksuzne Pauline rezidencije u Santa Luciji. Javi joj se žena na centrali i nakon što je neko vrijeme čekala na liniji, obavijesti je da njene maćehe nema.

Otišla je na izlet na dva dana. Očito je, pomisli Shelley, da je Pauli već dosadila uloga bolničarke.

Odluči nazvati kliniku u kojoj se nalazio njen otac. Kada se predstavila, spojili su je s liječnikom koji je skrbio o Colinu.

Gospodin Burton osjećao se bolje, no još se morao puno odmarali.

Trebalo ga je svakako poštedjeti uzbuđenja.

Točno, zaključi ona u sebi s uzdahom olakšanja, te sklopi slušalicu. Sada nije bilo pogodno vrijeme da mu otvoreno kaže istinu. Tata se oporavljao i to je zaista bila dobra vijest.

Uskoro će biti u stanju podnijeti uzbuđenje koje će mu donijeti vijest o vjenčanju njegove kćeri i Christosa Kiriakisa.

Pomisao na besramnu ucjenu na koju je bila prisiljena ponovno je oneraspoloži. Naglo ustane i krene u kuhinju u potrazi za društvom.

Anna je pripremala salatu, a mala Theodora joj se neprestano motala oko nogu.

- Sva sreća da si došla! - usklikne Spyrova žena čim ju je ugledala.

- Sad će moja mala opet biti sretna. Čitavo popodne me ispituje gdje je Shelley! Objasnila sam joj da si zauzeta, ali nije htjela slušati.

- Ja ću se pobrinuti za nju - ponudi se Shelley s osmijehom na licu.

- Dođi, Theodora, idemo se igrati u vrt.

Podigne malenu na ramena i krenu prema vrtu. - Odnijet ćemo van ovu vreću ugljena!

Malena nije razumjela, ali ju je zabavljao način na koji ju je Shelley nosila. A i Shelley je tako odvratila misli od drugih briga.

Ubrzo se pojavilo i ostalo troje djece kad su čuli kako se Theodora veselo smije. Shelley se morala igrati vreće s ugljenom sa svakim od njih i na kraju klone na travu, iscrpljena.

Niko i Alexei sjednu pored nje, dok su joj dvije djevojčice češljale kosu.

U tom joj trenutku padne na pamet da bi sa Spyrom i Annom morala razgovarati o vjenčanju.

Theodora je zadivljeno promatrala pletenicu koju je isplela njezina starija sestra, Sofia.

- Hrissos! Hrissos! - ponavljala je dječjim glasom.

Shelley se okrene prema Niku, koji je jedini malo govorio engleski. - Sto kaže?

- Hrissos znači zlato - objasni on obuzet svojoj ulogom prevodioca.

- I Theodora bi željela imati kosu boje zlata.

- Lijepa je ovakva kakva je - uzvrati ona zagrlivši malenu.

Ostala su je djeca također počela grliti kotrljajući se po travi.

Nastavili su se smijati i igrati sve dok nije zašlo sunce.

Shelley podigne glavu zabacujući kosu i zanijemi kad je ugledala posljednju osobu kojoj se u tom času tamo mogla nadati. Stajao je nad njom poput nekog diva. Glasovi djece su se stišali, a onda su potpuno utihnuli.

Christos ju je promatrao zapanjena izraza lica, zbunjen, kao da ga je scena kojoj je prisustvovao iskreno iznenadila.

Shelley kako se smije i igra s djecom ... Shelley koja se toliko razlikovala od one hladne, napete, ljutite Shelley koja je s njim ručala nekoliko dana ranije.

- Pokušao sam te nazvati, ali je telefon stalno bio zauzet reče joj mirno.

- Jesi li zaboravila spustiti slušalicu?

- Koja ideja! - Shelley sjedne i nalakti se. -To nije moj telefon, već Spyrov.

On se uozbilji. - Imaš li posla?

Shelley ustane i protegne noge i ruke. Primi malu Thodoru za ruku. - Što misliš?

- Ne znam. Htio sam te zamoliti da pozoveš Spyra i njegovu ženu da večeraju s nama. On i ja smo išli zajedno u školu.

- Da - potvrdi Shelley. - Kaže da te se sječa.

Chrisfos ju je nastavio gledati. - Dođi, idemo se provozati.

- Ne mogu. Moram pomoči Anni u kuhinji. Priprema pečenu janjetinu, a pozvala je prijatelje na slavlje.

- Da, tradicionalni Uskrsni ručak. Janje.

- Onda razumiješ da ne mogu poći s tobom.

U tom času Spyro uđe u vrt.

- Christose!

Na Shelleyno veliko iznenađenje, dvojica se muškaraca srdačno pozdrave i zagrle. Izgledali su kao braća koja se dugo nisu vidjela.

Spyro se okrene prema njoj i nasmiješi joj se.

- Anna mi je rekla da si tu. Nisam mogao vjerovati.

Ponovo se obrati Christosu.

- Bolje da govorimo engleski, zbog naše Shelley. Ostat ćeš, naravno, kod nas na ručku.

Ona primijeti da je Christosu pomalo neugodno zbog tog velikodušnog i spontanog poziva. Možda mu je bilo nelagodno, pomisli jesti za stolom čovjeka kojeg je bio spreman otpustiti kako bi spriječio nastavak radova na poluotoku.

Anna im se pridruži brišući ruke u pregaču.

I ona ponovi poziv koji mu je već uputio Spyro.

Bit će to vrlo jednostavno, baš kao nekad.

Christos kriomice pogleda Shelley, no ona se pravila da to ne primjećuje i okrene se na drugu stranu.

- Jesi li mu rekla?

Anna i Spyro su ponovo ušli u kuću, ona da bi pripremila ručak, a on da bi servirao Rekla što? - upita Shelley ravnodušno.

- Nemoj se praviti da ne razumiješ. Govorim o našem vjenčanju.

- Ne, još ne.

Christos razočarano uzdahne. - Mislio sam da je to razlog što su me pozvali.

- Ni najmanje me ne zanima razlog zbog kojeg su te pozvali.

Uostalom, i onako su pozvali gomilu ljudi.

- Mislim da je pravi čas da to službeno objavimo.

Shelley zanemari njegov prijedlog i umjesto toga reče: - Ne mogu razumjeti Spyrovo ponašanje. Prihvatio te kao vlastitog brata, premda je upućen da si baš ti taj koji je zabranio radove u turističkom naselju mog oca.

- Dobre je naravi. Osim toga nije zlopamtilo. Očito je već shvatio. A čak i kad ne bi bilo tako, uskoro će shvatiti - oštro odgovori Christos.

- Shvatio? Što bi trebao shvatiti?

- Da si ti ta djevojka zbog koje je izbio skandal prije devet godina.

Dršćući, Shelley privuče k sebi malu Theodoru.

- Želiš li mu to zaista reći?

On slegne ramenima. - Moram to učiniti. Uputi joj pogled pun poštovanja. - Drago mi je da voliš djecu.

- Zar si vjerovao da to nisam u stanju?

Ne, nisam to mislio. - Christos se zagleda u daljinu.

- Volim djecu i htio bih ih puno imati.

Shelley se namršti. Bila je to pojedinost na koju nikad nije pomislila.

- A ja? Smijem li ja red što ja mislim o tome? - upita strogim glasom.

- Nadam se da misliš šio i ja, to je sve. Christos ju ponovno pogleda. No djeca su već zaokupila njenu pažnju.

Shelley spusti Theodoru i primi za ruku nju i Nika i to iskoristi kako bi se udaljila od svog progonitelja.

Uskrsni je ručak počeo u podne i trajao je do večeri. Shelley je sjedila kao na iglama zbog objave o njihovom vjenčanju.

Christos ustane i obavi uvodni govor. Bilo je očito da je u središtu pozornosti.

- Dakle - nastavi - da ne opovrgnem činjenicu da je Krf na glasu kao otok ljubavi, upoznali smo se upravo ovdje.

- Zastane i zadovoljno pogleda Shelley. - Shelley je odlučila ostvariti moj najveći životni san i pristala je da se uda za mene.

Pozivam sve prisutne da nazdrave sa mnom mojoj prekrasnoj, čarobnoj budućoj supruzi.

Nakon tih riječi približi Shelleynu ruku usnama i poljubi je, dok ga je ona streljala očima.

Zatim su slijedile čestitke. Činilo se da su tu vijest svi vrlo dobro primili.

Ona se samo smješkala stisnutih zubi, ali nije ništa rekla. U sebi je kipjela od bijesa na pomisao kako je ispričao njihovu priču: ljubav na prvi pogled, već devet godina ranije, s obiljem pričica o ljubavi bogova i nekoj ilirskoj princezi koja je tko zna što učinila.

Upravo neukusno.

Bilo je kasno. Gosti su se počeli opraštati. Anna krene prema kuhinji noseći na rukama Theodoru koja je već zaspala.

- Stavit ću je ja u krevet - ponudi se Shellev u želji da pobjegne iz Christosova prisustva.

- Mora da si umorna, čitav dan si u kuhinji.

Annino umorno lice se razvedri.

- Učinit ćeš to umjesto mene? Baš si ljubazna, Shelley. I .... Osmijeh pun topline i prijateljstva obasja joj lice.

- Znaj da sam zaista sretna zbog tebe. Zaboravi da sam rekla štogod ružno o njemu. Bile su to gluposti. Sad je odrastao čovjek.

Nisam znala da si ti ta djevojka zbog koje je otišao od kuće.

Ljubav uvijek pobjeđuje!

Poljubi Theodoru i vrati se k gostima, dok se Shelley penjala uza stube prema dječjoj sobi.

Kad je malenu stavila u krevet, spusti se u kuhinju. Nije se željela vratiti u društvo, bila bi radije ostala sama, u mračnoj i tihoj sobi, kako bi mogla u miru razmišljati.

Neke su je crte Christosova karaktera navodile na razmišljanje.

Je li ga mogla zamisliti kao oca svoje djece? Naježi se pri pomisli da bi s njim imala djecu, premda je znala da bi bio dobar otac.

Njeno razmišljanje naglo prekine pojava onoga tko je tog trenutka bio predmetom njezinih misli. Christos ude u kuhinju, no srećom ne upali svijetlo.

- Jesi li dobro? - upita je.

- Da. - Shelley se zbunjeno nasmije. Koliko god da ga nije mogla podnijeti, kolikogod da je mrzila ono što joj je činio, čim bi ga ugledala, osjetila bi kako joj krv teče žilama.

Zašto nije moglo biti točno onako kako je Christos svima ispričao?

Ljubav na prvi pogled. Zašto, zašto je on zaista nije volio?

- Kako to da si tu sama, u mraku?

Shelley nije željela odgovoriti na to pitanje.

Nije željela otkriti vlastite misli. - Što je to bilo s onom pričom o princezi? - upita ga.

- Činilo se da je svi poznaju.

- To je jedna stara legenda.

Lanassa je bila ilirska princeza koja je došla na Krt da potraži lijek za svoje slomljeno srce.

- Zaista? - reče ona bez oduševljenja. Već u početku joj se priča nije svidjela.

Baš tako. No kad je stigla ovdje, upoznala je hrabrog princa Denetia. Nešto kasnije Lanassa ga je zaprosila.

- Ona njega? Nisam znala da je to tako išlo, nekada.

- Žene jakog karaktera uvijek dobivaju ono što žele. U svako doba.

- A taj Denetio je pristao da je oženi?

Christos kimne. - Naravno.

Baš je potpisao sporazum o primirju s Lanassinim ocem, pa je brak služio kao pečat sporazumu.

Shelley zafrkne nosom. - Vidim da u tom mitu nema traga ljubavi. Vrlo prikladno, obzirom na okolnosti. Christosova nazočnost joj odjednom postane nepodnošljiva.

Okrene se i naglo napusti kuhinju.

Dani koji su prethodili vjenčanju prolazili su u poštivanju običaja. Shelley je nastavila stanovati u Spyrovoj kući.

Christos je bio zaokupljen poslom. Neprestano je bio na putu prvo u Hong Kongu, zatim u Los Angelesu, na kraju tko zna gdje. Kad bi se vratio, zadovoljio bi se time da Shelley nevino poljubi u obraz.

- Kad se vjenčamo, prestat ču voditi ovakav život. Želim imati pravu obitelj i neću da moja djeca rastu uz oca koji je stalno odsutan.

Na te riječi Shelley ponovo postane svjesna surove stvarnosti i onoga što joj se događa. Dan za danom osjećala je sve veću, neizdrživu napetost.

Nakon nekoliko pokušaja, napokon je uspjela razgovarati s Paulom. Na vijest o njenom skorom vjenčanju ostala je bez riječi. Shelley je zamoli da bude oprezna kad to kaže njenom ocu. Maćeha joj je obećala da če Colinu reći za vjenčanje tek kad joj to dopuste liječnici.

Pomisao da njen otac neće biti tamo kako bi je vodio do oltara kidala joj je srce.

Anna joj je pomogla da odabere vjenčanicu, nešto sasvim jednostavno, široka suknja i jakna od čipke. Na glavi će imati veo koji su prije nje nosile sve žene koje su se udale u obitelj Kiriakis.

Christos ga je jedne večeri donio u Spyrovu kuću Bio je prekrasan, izvezen na poseban način. Dok ga je prostirao ispred njenih očiju, Shellev primijeti natpis utkan zlatnim slovima: Kiriakis. Osjeti da joj je nešto zastalo u grlu i skrene pogled.

Christos ju je promatrao, mrka pogleda.

Svečanost kojom su postali muž i žena dogodila se u krugu najbližih.

Spyro je odveo Shelley do oltara. Anna je već bila u crkvi s djecom. Dva dječaka su nosila jakne i kravate, kao pravi mali muškarci. Theodora i Sofia, koje su bile djeveruše mladoj, imale su lagane haljinice od bijele čipke.

Kad je Shelley izašla iz auta, malena joj se približi i pruži joj buket ružičastog cvijeća. No najvažniji je gost, naravno, bila Christosova majka, koja je obučena u jednostavnu crnu haljinu, sjedila u jednom od prvih redova. Shelley je zamalo imala dojam da se ta besmislena komedija igra samo da bi se ispunila želja stare gospode.

Crkva je bila u polutami i mirisala ja na tamjan i na med.

Ispred nje, na kraju duge lađe crkve, nalazio se svećenik, a blizu njega, okrenut leđima, stajao je čovjek koji je trebao postati njen muž. Bio je obučen u tamno i držao se vrlo dostojanstveno.

Shelley krene prema oltaru. Christos se okrene i ona ga konačno pogleda. Činio joj se lijep kao nikada ranije. Crni smoking bio je u kontrastu sa snježno bijelom košuljom, a u zapučku je nosio crvenu ružu.

Srce joj je kucalo, te osjeti neodoljiv poriv da potrči k njemu.

Usprkos svoj boli koju joj je nanio Christos, željela ga je dotaknuti i da je on dodiruje svojim snažnim rukama. lako je u sebi osjećala napetost, odlučno krene prema njemu, prema njegovoj ispruženoj ruci. Prostor koji ih je razdvajao doimao se strašno velikim, i činilo se da to iščekivanje nema kraja.

Napokon dođe do njega i on je uhvati za ruku.

Bila je u klopki. Shelley spusti pogled sakrivajući lice među čipkom na velu.

Svečanost je počela. Čitavo vrijeme ona nije osjećala ništa osim stiska Christosove ruke. Je li moguće da može ostati ravnodušan prema glasu ljubavi koju je izražavao pred oltarom?

Je li moguće, upita se, da je Christos došao lagati pred Bogom?

On joj stavi na ruku jednostavan zlatni prsten, a zatim se nagne i poljubi je.

Shelley je znala da će se tog trenutka sjećati čitavog života.

Kad su izlazili iz crkve,obasipali su ih laticama ruža. Dok su išli prema automobilu koji ih je trebao odvesti na mjesto gdje će se održati svadbeno slavlje, netko uhvati Shelley za ruku. Bila je to Christosova majka.

- Ovo - promrmlja žena na lošem engleskom, pokazujući na prsten koji je Shelley nosila na ruci - to bi mog muža činilo sretnim. Zatim je pusti da ode.

Osjećala je te riječi kao neki teret na duši. Dok je automobil kretao, njezin je svadbeni veo veselo lelujao. U tom času pomisli kako je čast obitelji Kiriakis napokon spašena i osjeti neizreciv osjećaj samoće.

Upravo se udala za čovjeka kojeg je voljela više od same sebe. Trebala bi biti sretna, no ona se osjećala loše, budući da je on nije volio, već je samo glumio pred ljudima. Najgore je ipak, tek slijedilo.

Slavlje se održavalo u jednom od najotmjenijih hotela na otoku. Pozvani su bili svi oni koji nisu prisustvovali samoj svečanosti. Bilo je šampanjca, cvijeća i mnogo drugih dokaza o bogatstvu Christosa Kiriakisa, Shelley je promatrala sve ono što ju je okruživalo s određenim odstojanjem.

- Idemo odavde čim bude moguće - reče joj hladno.

Malo kasnije odvukao ju je sa slavlja, otvorio joj je vrata automobila i odvezao ju je do luke gdje se nalazila njegova jahta. Pomogao joj je da izađe iz automobila pružajući joj ruku.

Neki uzvanici pratili su ih i pozdravljali riječima, osmijesima, cvijećem i poljupcima. Pljeskali su i veselo su se smijali kad ju je Christos uzeo u naručje, zajedno s velom, čipkom i svim ostalim i ponio ju je na jahtu ne obazirući se na njene prigovore.

Konačno je došao trenutak da se pozdrave s gostima.

Dašak vjetra zamrsio je Shelleynu haljinu. Christos se nagnuo i poljubio je pred masom ljudi koji su još uvijek bili prisutni. U tom trenutku Shelley je osjetila njegove tople i zanosne usne.

Christos se nevoljko odmaknuo od nje.

- Moram upaliti motor. Ovdje nema posade, pa ćeš mi morati pomoći. Sad ću odvezati konopce, a ti se za to vrijeme presvući.

Bilo je očito da čezne za njenim dodirom. Shelley je bila neizmjerno nervozna. Sišla je pod palubu, ušla u spavaću sobu okićenu i cvijećem, u kojoj se na jednom niskom stoliću nalazila boca šampanjca.

Pogled joj je istog časa privukao bračni krevet, koji ju je privlačio poput magneta.

U sredini, pažljivo složena ležala je tanka i prozirna svilena

spavačica. Bio je to jedan od mnogih vjenčanih poklona koje je dobila od Christosa. No još nije došao čas da je odjene.

Ruke su joj drhtale dok je skidala vjenčanicu i oblačila kratke hlače i pamučnu majicu sa bijelo-plavim i prugama. Kosu je začešljala u rep i vratila se na palubu.

Christos ju je pogledao od glave do pete Morao je uložili očiti napor kako bi pogled odvratio od njezinih golih nogu.

- Pođi na pramac i počni podizati sidro.

Zatim se on otišao presvući i kad se ponovno pojavio, imao je kratke hlače i majicu, popeo se na palubu preskačući stepenice.

Shelley je čula zvuk motora i pripremila se da uključi automatski mehanizam za podizanje sidra.

Okrenula je glavu prema Christosu očekujući daljnje upute. On ju je pomno promatrao. U njihovim se pogledima osjećala napetost.

Oboje su znali što misli onaj drugi i Shelley je bila sigurna da bi mu se bacila u zagrljaj da se nalazila samo malo bliže.

Jahta se kretala vrlo polako, a vrijeme koje je proticalo djelovalo je kao beskonačnost. Christos je bio usredotočen na isplovljavanje iz luke. Shelley ga je promatrala i divila se gipkim pokretima njegova preplanulog tijela i pokušavala si je dočarati ono što će osjetiti tu istu noć kad se nade u njegovom zagrljaju.

Za svega nekoliko sati ta će snaga biti usmjerena samo prema njoj, a skladne pokrete mišića koje je promatrala izdaleka, osjetiti će na vlastitom tijelu.

Odvratila je pogled, zbunjena zbog tih intrigantnih misli. Činilo se da činjenica da je on ne voli nimalo ne umanjuje jačinu erotskog naboja koji je osjećala.

Kada su se dovoljno udaljili od obale, zvuk motora se stišao.

Christos je napustio kormilo i odjednom se našao pored Shelley. Sagnuo se i dotaknuo joj je obraz.

- Nisi znatiželjna gdje ćemo provesti prvu bračnu noć?

- Pramen crne kose pao mu je na čelo, a Christos ga je popravio. Kritički ju je pogledao.

- Ili te to uopće ne zanima?

Ona je slegnula ramenima, pogleda uperena u daljinu.

- Meni je svugdje dobro.

- Ništa joj nije bilo važno, kad nije imala njegovu ljubav.

Christos je nastavio: - Noćas ja biram. Sve ostale ćeš birati ti.

- Stavio joj je ruku na rome. Ako hoćeš posjetili Veneciju, ići ćemo . Ili bi možda radije vidjela grčke otoke ili Atenu...

Možemo prijeći more prema Italiji. Gdjegod li želiš. Dovoljno je da kažeš.

Shelley mu je uputila ogorčen pogled.

-Podsjećaš me na krvnika koji pita zatvorenika što želi za doručak.

Christos se odjednom ukočio. Zatim joj je nježno položio ruku na glavu, skinuo gumicu za kosu i raspustio je.

Pogladio je meke zlatne kovrče koje su joj padale na ramena, zatim joj je podigao bradu kako bi je pogledao u oči.

- Zašto si tako zamišljena? Mučenje nije po tvom ukusu?

Shelley je u njegovim riječima ponovno mogla osjetiti uzbuđenje i neobuzdanu požudu. Uzalud je pokušala okrenuti glavu.

On ju je u tome spriječio.

Taj je trenutak bio pun dramatične napetosti, no i to je prošlo.

-Kad sam te vidio tako potištenu tijekom svečanosti, bio sam na rubu da sve pošaljem k vragu.

Primijetio sam da ti je mrska moja blizina.

Shelley je drhtala.

Nije mogla ništa reći.

-No ipak sam pustio da se nastavi - dodao je on.

- Naša su imena bila povezana u prošlosti i pravedno je da to budu i sada. Zauvijek.

- Odjednom je odmaknuo ruku kao da ga je to što ju je dodirnuo uznemirilo.

-Dođi. Sad možemo spustiti sidro i ugasiti motor. Posada nam je ostavila večeru za danas, no od sutra ćemo se morati sami brinuti za jelo. Na brodu ima puno hrane.

Christos se odlučno uputio prema motoru, a Shelley je krenula prema mehanizmu koji je regulirao sidro. Do tog trena nije se obazirala na pejzaž, no sada je podigla pogled prema pučini.

Nalazili su se u malom pješčanom zaljevu okruženom strmim stijenama s tri strane.

U blizini nije bilo žive duše bili si potpuno sami. Kad su ugasili motor čuo se samo šum bistrog mora koje je udaralo o stijene.

To je mjesto bilo pravi raj za zaljubljene Shelley je osjetila bol pri pomisli na on što joj nedostaje i što nikada neće imati: ljubav.

Kad su bacili sidro, već je zalazilo sunce. Christos je pošao prema njoj i kad joj je položio ruku na rame, ona se trgnula.

Njegov je pogled bio uperen prema njezinim drhtavim usnama.

-Je li ti hladno?

Ona je odmahnula glavom.

Christosove su oči blistale u polumraku.

-Razumijem - rekao je sa zadovoljnim osmijehom na licu.

- Ali moraš biti strpljiva. Ovo je specifična situacija, ne treba žuriti. Pripremao sam to pažljivo, dugo vremena. Moj je kuhar dao sve od sebe za ovu večeru. Moramo mu odati čast i obući našu najelegantniju odjeću.

Naglo se okrenuo i pošao je pod palubu. Presvukli su se za večeru u spavaćoj sobi, ne progovorivši ni riječi.

Kada ga je Shelley vidjela kako se skida, srce joj je počelo snažno kucati. Nikada joj se ranije nije činio tako lijep, tako snažan. Dah joj je zastao od uzbuđenja dok je promatrala njegove mišiće, njegove ruke i bedra. Osjetila je kako drhti i crveni u licu. Podigla je pogled i vidjela kako je Christos promatra. U tom su trenutku ostali nepomično stajati, okrenuti jedan prema drugom.

Zatim joj se primakao i strastveno ju je poljubio.

- Kako možeš misliti da ću se uspjeti suzdržati kad me tako gledaš? Primio ju je za kosu, okrenuo joj glavu i ponovo ju je poljubio.

- Trebao bih te uzeti ovdje, sada, bez formalnosti, poput divljaka...

- Nekoliko ju je trenutaka promatrao u tišini, kao da izgara od žudnje.

- No mi nismo divljaci - zaključio je s osmijehom na licu.

- Prvo moramo većerati. - Odmaknuo se od nje, napravio je ne koliko koraka i počeo vezati kravatu.

- Obuci se do kraja i dođi na palubu.

Shelley je još uvijek bila izvan sebe. Pogledala ga je kako odlazi i duboko uzdahnula.

Te prve večeri odabrala je tamnocrvenu svilenu haljinu bez rukava. Obukla ju je preko glave i pustila da joj haljina klizne niz tijelo, savršeno pristajući uz njezine obline, grudi, bokove, kao da je bila po njoj šivana.

Dodir svile na tijelu podsjetio ju je na milovanja koja je jedva čekala.

Obukla je sandale na visoku petu i izišla na palubu. Christos je bio okrenut leđima, naslonjen na ogradu, s čašom u ruci. Pred njima se sunce već polako spuštalo na valove Jonskog mora.

- Christose?

On se okrenuo iznenađen što je tako brzo došla. Uputio joj je čudan, nedokučiv pogled, kao da je vidi po prvi puta.

Shelley je napravila korak naprijed. Srce joj je i dalje kucalo, a Shelley se nadala i zavaravala da se u njemu konačno probudila ljubav.

No neki glas duboko u njoj govorio joj je da nije tako.

Christos je odlučno poštivao sve formalnosti. Čaše sa šampanjcem, zdravica, poljubac u obraz. Kratak, banalan razgovor bez važnosti.

U međuvremenu se Shelley pitala čemu sva ta farsa, kako to da to već nije prekinuo i krenuo s ostvarenjem onoga što je odavno nakanio.

Na svaki bi dodir, čak i slučajan, uzdrhtala: prsti koji su se sudarali kad bi uzimali sol ili dodir nogu pod stolom. A tamne oči su je neprestano promatrale kao da je želio prodrijeti u njene misli.

Shelley nije bila raspoložena da isprobava jela Christosovog osobnog kuhara. Pojela je malo ili skoro ništa i to nerado.

- Nikad nisi bila tako lijepa - rekao joj je kad se večera približavala kraju.

- Tvoje su oči pravo čudo prirode. Kad ih promatram, pomislim da je to zelenilo u tvojim očima boja raja.

- Glas mu postane grublji. - A ta haljina ... dođe mi da je poderem na komadiće kako bi što prije otkrio meku kožu koja se krij je pod njom.

- Naslonio se na stolac igrajući I se praznom čašom. Je li ti jasno koliko su j mi bila mučna posljednja tri tjedna?

Ona je podigla glavu, crvena od neugodnosti, a Christos je nastavio: - Jer te nisam mogao dodirnuti, jer nisam mogao imati ono što želim više od svega na svijetu.

- Nagnuo se naprijed preko stola. - Je li i tebi bilo teško?

Shelley je spustila pogled. Nije željela odgovoriti.

-Nemaš ništa za reći? - glas mu je postao stroži.

Naglim pokretom uhvatio ju je za ruku i čvrsto je stisnuo da ju je čak zaboljelo. Zatim ju je povukao k sebi tako da je morala ustati. Čaša sa šampanjcem pala je na pod i razbila se.

Christos joj je okrenuo glavu unatrag, a zatim ju je strastveno poljubio. Osjetila je njegovu ruku prvo pod naramenicom, a onda na grudima pod svilenom haljinom.

Shelley je tiho stenjala od zadovoljstva.

Ta reakcija nije prošla neopaženo, jer ju je Christos pobjedonosno pogledao.

Tanka svilena haljina kliznula joj je niz tijelo, pa je Shelley ostala samo u bijelim gaćicama. On je pogledao njezino golo tijelo, njezinu put koja je blistala u noći, a izraz njegova lica postao je još požudniji.

Povukao ju je k sebi,a Shelley je osjetila kako gori od požude.

-Tako si topla ...

- Christosov je glas bio hrapav, isprekidan.

Njegove su ruke požudno milovale njezine grudi, bokove.

Uvlačile su se u njezine gaćice. Ona nije pružala otpor, dapače besramno se prepuštala njegovom milovanju.

U jednom joj je času došlo da pobjegne. Da mu se nije predala, možda bi mogla s njime živjeti bez ljubavi.

No prevladala je žestina osjećaja.

Shelley je shvatila kako joj je jedina želja da ta agonija prestane i da konačno dođe trenutak kad će svoje tijelo podariti čovjeku koga voli.

Milovanja su postala snažnija. Shelley je odgovorila iznenadnom žestinom privijajući se uz njega.

Rukom mu je prolazila kroz kos izgovarajući njegovo ime, kao da ga doziv.

- Da, ljubavi, da - čula je kako šapuće.

-Ne ovdje. Dođi.

Uzeo ju je za ruku i poveo u spavaću sobu.

Ona se ispružila po krevetu, u mraku, a on je legao pored nje.

Uskoro je počela čarolija njegovih zagrljaja.

Christos ju je ljubio, milovao, strastveno dodirivao. Njegove su se ruke uvlačile u njezine gaćice, medu njezine noge gdje su je milovale po najintimnijim dijelovima tijela.

Dršćući, ona mu se nagonski podala. Christos se na brzinu svukao, a onda joj se ponovo približio.

Ljubio je vlažnim usnama svaki centimetar Shelleyna tijela koje je drhtalo od uzbuđenja.

Kada ju je uzeo, Shelley je osjetila neku vrst olakšanja. Izustila je bolan jauk što je ujedno bio i krik pobjede.

Christos ju je strastveno volio, a ona se grčevito hvatala za njegovo tijelo dok je prelazila granice ekstaze.

Bila je iznenađena zbog uzbuđenja koje nikada ranije nije osjetila. Shvatila je da istovremeno plače, smije se i viče od užitka sve dok nije potpuno zanijemila tiho uzdišući.

Onda se on zaustavio, pogledao ju je i nježno ju je pogladio po obrazu.

Bila je to noć puna strasti i užitka. Zaspali su pred jutro, iscrpljeni, jedan drugom u zagrljaju.

- Voli me - šapnula je Shelley okrenuta prema njegovom licu koje je spavalo, tako tiho i nježno da je nije mogao čuti.

- Voli me, zauvijek.

Kada se sljedećeg jutra probudila, ležala je sama u krevetu, potpuno naga.

Sunce je provirivalo kroz okrugla brodska okna stvarajući dva kruga na plahti. Mirisalo je na svježe skuhanu kavu.

Odmah se prisjetila kako se predavala Christosu tijekom protekle noći.

Mora da se on osjećao zadovoljno. Njegova je osveta bila potpuna.

Shelleynu pažnju je privuklo neodređeno zveckanje posuda.

Otvorila su se vrata i pojavio se Christos, s poslužavnikom u ruci i ručnikom oko struka.

-Kalimera, kyria Kiriakis.

Kad je čula da je zove njezinim novim imenom, Shelley se prisjetila što joj je jednog dana rekao. Naša će imena biti vječno povezana. Christos je spustio poslužavnik na stolić ispred kreveta i sjeo je pored nje.

Odvezao je ručnik i bacio ga daleko od sebe. Njegovo preplanulo tijelo bilo je potpuno nago, blistajući na suncu.

Shelley nije mogla da ga ne gleda, da ne baci pogled na njegove glatke i čvrste mišiće koje je prošlu noć požudno milovala i uz koje se privijala. U njoj se ponovo pojavila žudnja koja je planula poput vatre.

-Zaista si prozirna, znaš? - podsmjehnuo se on. Nagnuo se i poljubio ju je u usta.

-Počinjem se bojati da mi nećeš dati ni trenutak predaha. Zagrlio ju je jednom rukom i pokušao ju je privući k sebi, no Shelley se otrgnula i sakrila je lice medu jastuke.

Osjetila je kako joj vratom prolazi njegov topli dah. Trenutak kasnije Christos ju je nježno, ali odlučno prisilio da se okrene.

-Kaži mi, Shelley. Jesi li sretna?

Kako je mogla biti sretna, kad ga je toliko voljela? Shelley se ponovno pokušala sakriti od straha da će u njezinom pogledu pročitati istinu. No Christos ju je čvrsto držao. Pogledao ju je.

-Želim da budeš sretna, čak i u ovom zlatnom kavezu.

Ponovno ju je nježno poljubio.

-Reci mi nešto o ovoj noći - šapnuo joj je na uho.

- Povremeno si djelovala nesretno. Zašto?

Shelley je došlo da mu prizna. Zbog tebe. Neprestano sam imala tvoj lik pred očima, koji me podsjećao na ljubav.

No nije mu to mogla reč. Bilo je preopasno, preprisno i ponižavajuće priznati da voli čovjeka koji ju je hladnokrvno natjerao da s njim pode u krevet. To bi bio posljednji poraz, stoga nije odala tu tajnu svog srca.

Tiho se nasmijala i krenula je pokupiti svoju odjeću.

Tog je jutra počela idila. Neupućeni bi promatrač mogao pomisliti da se radi o savršenom medenom mjesecu. Njih dvoje sami, toplina sunca, more i osamljene pješčane plaže na kojima su se kupali. Nije im nedostajalo ništa i nitko.

-Zašto bismo toliko plovili da odemo na neko drugo mjesto? upitala je kad joj je Christos predložio da dignu sidro i otplove. Ovdje na Krfu imamo sve što nam treba.

Dok je nije gledao, motrila ga je s divljenjem. Jedino što je njoj trebalo bila je njegova ljubav, njegovi poljupci u vrućim noćima. Šteta što Christos nije mislio isto.

I on je izgleda želio ostati blizu otoka. Nakon ručka spustio je u more čamac da je odvede na mjesto koje su posjetili devet godina ranije. Christos je izgledao posebno dobro i nije se doimao umornim usprkos dugim neprospavanim noćima. Spilja je bila u sjeni. Jedini zvuk koji se čuo bilo je udaranje čamca o valove. Hridi su djelovale poput kaleidoskopa boja, od žute do crvene, zelene, narančaste.

Ovoga je puta Christos bio u stanju da joj ispriča legendu koja je bila vezana za te spilje.

-To je spilja obećanja koja se ne smiju prekršiti i susreta između osoba neiskazane ljubavi. Slušaj!

Podigao je glavu prema vrhu vlažne hridi i nešto šapnuo. Do Shelleynih je ušiju doprla daleka i duboka jeka njezina imena.

Srce joj je počelo kucati, kao da taj glas koji je dolazio iz stijene može značiti nešto novo, ono što je ona oduvijek željela čuti.

No to nije bila Zatim je spustila pogled. To nije bio znak Christos je promatrao njezino lice kako bi imao pristup njezinim mislima i odjednom je Shelley osjetila hladnoču.

Hladnoću na tijelu,u srcu.

On je nervozno doveslao do jahte.

Tu su noć vodili ljubav strastveno kao i uvijek, no on je bio neobično tih. Oči su mu bile tamnije no ikada.

Napustili su malu prirodnu luku u blizini Paleokastritse i krenuli uz obalu otoka prema jugu. Bacili su sidro podalje od samostana Mirtidion.

U malom je selu bilo slavlje. U dvorištu crkve mladi su plesali u krugu unutar kojeg su se izmjenjivali različiti parovi. Djevojke su se ljupko kretale praveći komplicirane korake, dok su im se suknje vrtjele u zraku.

Christosa i Shelley su pozvali da se pridruže plesu. Neko su vrijeme bili u krugu, a onda je na njih došao red da plešu u sredini. Christos je hrabro krenuo naprijed ne krijući ponos.

Samo jedan njegov pogled bio je dovoljan da se Shelley prisjeti noći koje su proveli zajedno i onih koje su tek trebale doći.

Plesali su ne - obazirući se na ljude oko sebe, u vječnoj sadašnjosti, i izmjenjivali poglede kojima su izražavali obostranu žudnju.

Kad je prošao njihov red, vratili su se u krug. Zatim je jedan mladić izišao van i uzeo Shelley za ruku. Ona se ustručavala, no mladić ju je ipak poveo u sredinu.

Odjednom, kriomice, Shelley je primijetila kako Christos pleše s nekom djevojkom prema sredini držeći je oko struka. Shelley i njezin kavalir povukli su se nazad u krug. Dok je pogledom pratila Christosa, osjetila je ljubomoru.

Kada se i on vratio u krug, Shelley je ptražila njegov pogled i pokušala je po njegova lica pogoditi što mu je na pamet.

Za uzvrat je primila prijeteći pogled, neku upozorenja.

Promatrali su se u tišini. Snelley ne usne su počele drhtati.

No ubrzo je došao neki drugi mladić i zagrlio ju je veselo se smijući. Ona se ponovno našla u sredini ponesena još živahnijom glazbom. Pogledom je neprestano tražila Christosa koji kao da ju je nadgledao neprestano je podsjećajući da je njegova i ničija više.

Ples se sastojao od sve više okreta. Plesači koji su se nalazili u sredini pljeskali su u ritmu s koracima. U jednom trenutku Shelley je osjetila stisak ruke. Okrenula se i primijetila da se Christos nalazi pored nje. Stisnuo joj je zapešće tako snažno da ju je čak zaboljelo. Glas mu je bio oštar poput oštrice noža.

-Sad je dosta!

Nakon što je plesačima uputio nekoliko riječi, odvukao ju je s plesa.

Odveo ju je do plaže podalje od luke. Što su se više udaljavali, glazba se sve više stišavala.

Christos se zaustavio i zagrlio ju je, a onda ju je počeo ljubiti po vratu i usnama sve dok mu nije uzvratila poljupce. Zatim je prestao i pogledao ju je u oči.

-Ti pripadaš meni. Vrlo sam ljubomoran. To nemoj zaboraviti.

Ona se ispružila na praznu ležaljku na plaži, a on se smjestio pored nje.

Počeo ju je strastveno ljubiti, a ruke su mu bile posvuda pod njenom suknjom, pod majicom, među njenim nogama.

Shelley je popustila njegovom milovanju Odjednom se Christos odmakao -Ne ovdje - naglo joj je rekao. - Dođi idemo nazad na jahtu.

Vodili su ljubav na otvorenom, na palubi. Christosove su ruke drhtale od nestrpljenja dok ju je skidao pod zvijezdama.

- Moje štovanje Afai - rekao je grubim glasom.

- Poslušala je moje molitve.

Dali su oduška svojoj obostranoj žudnji dok ih je obasjavao mladi mjesec. Shelley je duboko u sebi znala da od Christosa Kiriakisa ne može dobiti ništa više od toga: njegovu neobuzdanu strast, njegovo snažno tijelo. Čitavu ga je noć strastveno voljela kao da nikada neće svanuti.

Posljednju večer medenog mjeseca sjedili su na palubi i gledali zalaz sunca. Nebo je bilo ukrašeno tisućama zlatnih odsjaja i bilo je u suprotnosti s morem boje tinte. U njihovoj blizini nije bilo traga životu. Unutra je na radiju svirala jedna popularna pjesma polagane i tužne melodije.

Imali su običaj večeru pripremati zajedno, no te je večeri Christos inzistirao da sve pripremi sam. Shelley je ostala, na palubi promatrati sunce koje se približavalo vrhu planine.

Uskoro će doseći horizont. Spustit će se noć. Posljednja noć njenog bračnog putovanja. A onda će se vratiti u stvarnost, u svakodnevnu.

Shelley se naježila. Danima na to nije ni pomislila, no sada se približavao trenutak kada se morala suočiti s istinom. Christos je doduše pokazao strast koja je bila jača no što je ona zamišljala, no što se tiče svega ostalog...

Ponovno se naježila, ali ne od hladnoće. Bio je to strah od onoga što će se dogoditi.

U ovih nekoliko dana koje su proveli zajedno shvatila je da Christos nije nikada zaboravio niti oprostio ono što su mu prije devet godina rekli njen otac i Paula. Svaka njegova gesta imala je porijeklo u tom tužnom događaju iz prošlosti. Ta dramatična scena koja se odigrala u zoru na Krtu promijenila mu je život.

Sad se oženio kći Colina Burina, čovjeka koji ga je napao i uvrijedio. Izbrisao je sramotu i osjećaj krivnje koji ga je pratio od očeve smrt.

Njegova je pob|eda bilo potpuna. Njegova moć neograničena. A što ćg biti s njom?

Nakon večere dugo su ostali sjediti na palubi, opušteni i prividno dobe volje. Dok su pili posljednji gutljaj vina, Christos je nožem odrezao komad konopca, spojio oba kraja u komplicirani čvor i bacio joj ga.

-Uzmi - grubo joj je rekao - to je za tebe. Shelley je instinktivno uhvatila konopac Značenje tog čina nije joj bilo jasno i pomalo u je uznemiravalo.

-Želim ti se zahvaliti - nastavio je.

- Pružila si mi veliko zadovoljstvo proteklih noći.

Ona je spustila pogled. Koliko god da je voditi ljubav s Christosom bilo prekrasno, to što joj je rekao bilo je prilično ponižavajuće. On nije osjećao ništa drugo, ništa dublje od pukog erotskog užitka. Grčevito je stisnula mornarski čvor da bi dala oduška svom očaju. Shvatila je da to simbolizira njezinu tamnicu.

Te je noći Christos vodio ljubav s još većom žestinom nego inače. Činilo se da je želja da je posjeduje bila još jača i neobuzdanija. Istovremeno, ipak, činilo se da raste i njegov užitak, zadovoljstvo koje je obuzelo čitave njegovo biće Kada je Christos konačno zaspao, Shelley se nježno privila uz njega. Medeni mjesec je završio.

Možda više nikada neće provesti noći nalik ovima.

Uplovili su u luku baš kad su se palila večernja svijetla. Scena je bila vrlo lijepa, osvijetljeni kafići i ljudi koji su šetali uz more.

Sheliey je bila previše tužna da bi primijetila što se dogđa oko nje. Automobil ih je već čekao, odmah ispred luke. Christos je otišao razgovarati s vozačem i Shelley je primijetila da mu se lice naglo namrštilo.

Kod se vratio k njoj, izbjegavao je njen pogled. Čim su stigli u Vilu Monasco, Shelley je shvatila razlog toj iznenadnoj promjeni raspoloženja. Dok se penjala uza stube, ugledala je lik žene. Prenula se i pogledalo je Christosa. On nije djelovao iznenađen. Prošao je posljednje stepenice i uputio se prema ženi koja im je išlo u susret.

-Zdravo, Paula - rekao |e ravnodušnim glasom - Dobrodošla na Krf-Christose!

Paula se pokušala nasmijati, a zatim |e skrenula pogled na Shelley promatrajući |e s odobravanjem.

- Brak ti dobro pristaje - duhovito je primijetila - Po svemu sudeći, zaista ti čini dobro.

Paula |e uvijek bila mršava, kao što je bilo u modi. Njen |e žuti kostim djelovao vrlo skupo. Proljetni joj je povjetarac mrsio crnu kosu.Zlatna ogrlica i narukvice isticale su se na njenoj preplanuloj puti. Zelene mačje od drsko su promatrale Christosa.

- Zdravo, Paula - pozdravila ju je Shelley tužnim glasom.

- Zlato moje! - Maćeha ju je pogledala zelenim očima i osmjehnula joj se. Zatim joj je potrčala u susret i toplo je zagrlila.

- Bila sam tako zabrinuta za tebe! - priznala joj je.

– Bio je to grom iz vedra neba, no pretpostavljam da je to tipično za Burton. Shelley ju je poljubila u oba obraza.

Skrenula je pogled na Christosa, koji je prisustvovao tom obiteljskom susretu s nepodnošljivim ironičnim smiješkom na licu. Shelley je pomislila kako ga je medeni mjesec još više proljepšao. Najradije bi potrčala k njemu u potrazi za sigurnošću i ljubavi no prisilila se da gleda u Paulu - Kako je tata? - zabrinuto je upitala.

Maćeha se nasmijala. - Hajde, odi ga zagrliti. U kući je. _ Shelleyno je lice izgubilo svaku boju.

- Sto? Želiš reći da je ovdje?

Paula je potvrdo kimnula glavom.

To ne može biti istina!

Shelley je pogledala Christosa, koji nije pokazivao nikakvo iznenađenje, zatim je s nepovjerenjem ponovno promotrila Paulu. Napokon se uputila prema staklenim vratima.

-Tata...

Glas joj je drhtao. Primjetila je kako izraz lica njezina oca u sekundi prelazi iz ozbiljnosti u veselje. Trenutak kasnije bili su jedan drugom u zagrljaju.

-Kako si? - Upitala ga je drhtavim glasom s udaljenosti s koje je mogla pomno promatrati njegovo lice.

-Malo sam oslabio, ali još sam tu.

Colin joj je uputio onaj svoj poznati osmijeh, istovremeno nježan i prefrigan. Shelley je jedva uspjela sakriti uzbuđenje.

U tom času pojavio se Christos. Shelley je uhvatila panika, pa se umiješala između njega i oca.

Christos nije progovorio. Približio se i zagrlio ju je oko struka kao da prisutne želi podsjetiti, a posebno nju samu, da je malena Shelley Burton prešla u tuđu nadležnost. Colin je morao utvrditi da Shelley više nije njegova kći, već supruga Christosa Kiriakisa. Ona je bila uvjerena da točno zna što Christos u tom času misli. Nakon devet godina nalazio se licem u lice sa svojim neprijateljem.

Uspjela je promrmljati neku vrst upoznavanja.

- Vjerujem da već poznaješ Christosa.

On ju je jače stisnuo oko struka. Christos je pristojno upitao kako je prošao put.

Zatim je, na Shelleyno veliko iznenađenje dodao: -Smjestit čete se, naravno, ovdje u vili.

-Bio je to više zaključak nego li poziv.

-Rezervirali smo sobu dolje u Kassiopi -obzirno je odgovorio Colin Buron.

-To je besmisleno! - Uporno će Christos. -Vi ste'dio obitelji, ostajete ovdje s nama.

Shelley je promatrala lica malo jednog, malo drugog. No ništa se nije dogodilo.

Njen je otac u tišini kimnuo glavom prihvativši gostoprimstvo.

Zatim se zagledao u Christosa.

-Mnogo se toga promijenilo od posljednjeg puta kada smo se sreli. Moramo raspraviti mnoge stvari.

Shelley grčevito stisne Christosovu ruku. Osjećala je kako ga je obuzela napetost.

No nije se dogodilo ništa od onoga čega se bojala.

Christos je kratko odgovorio: - Ipak mislim da razgovor može čekati do sutra ujutro. Ja i Shelley smo imali prilično dug i naporan dan.

Promatrao je Colinovo lice, na kojem su bili vidljivi tragovi nedavne bolesti i iznanadilo ga je kad je Paula nježno i zaštitnički primila muža pod ruku.

Odmah se zatim trgnuo i rekao Shelley.

Ponudi tati i Pauli neko piće. Ja moram dati upute posluzi.

Ona je znala da je to samo izgovor da ih, nakratko ostavi same i na tome mu je bila zahvalna. Čim je Christos nestao, napetost je polako popustila.

Colin Burton je uperio pogled u svoju kćer promatrajući svaki njen i najmanji pokret.

-Kaži mi, zlato. Postupa li s tobom dobro?

Shelley je prepoznala zabrinutost u njegovu pogledu i na trenutak joj je došlo da mu se baci u naručje i otkrije mu istinu.

Umjesto toga, samo mu se nasmiješila.

- Naravno da dobro sa mnom postupa. Zašto ne bi?

Govorila je preglasno i preoštro. Samoj je sebi zvučala lažno.

Pokušala je izbjeći očev pogled i približila se kolicima s aperitivima. Colin je pošao za njom. Ipak ne djeluješ sretno.

Shelley je slegnula ramenima, praveći se ravnodušnom.

Obzirom na očevu oštroumnost, moguće je da mu je njeno ponašanje bilo čudno.

- Prilično sam umorna. Put je bio dugačak. Sto ćeš popiti?

-Za mene samo kap brandyja. Za Paulu po starom.

Colin je pažljivo promatrao svaki njen pokret.

-Vjerojatno misliš da je moja udaja za Christosa prava ludost počela je, kao da se ispričava.

- No to se nije dogodilo naglo, kao što možda misliš. Uostalom, upoznali smo se prije devet godina.

- Kako je teško lagati, pomisli.

- Nije ti žao što sam se udala za njega, zar? Žao? - Colin je bio ozbiljan. - Žao mi je što te nisam doveo do oltara. Volio bih da ste me pričekali.

-Ali radi se o Christosu Kiriakisu - rekla je. - Znam da ti se ne sivđa.

Očevo se lice odjednom raznježilo.

-Zašto bi mi moralo biti žao, ako se brine o mojoj djevojčici?

Nadam se da je vaš brak sretan. U svakom slučaju - nastavio je uzdahnuvši - raspitao sam se o njemu čim mi je Paula rekla za vaše vjenčanje.

-Što!? Tata, zar si to zaista učinio? - Shelley je istovremeno osjetila olakšanje i iznenađenje.

Colin je potvrdio sa smiješkom.

- Naravno da sam se brinuo. Pa, ja sam ti otac. Da je bilo potrebno, bio bih te pokušao zaustaviti. Ne smiješ zaboraviti da kad budeš napunila trideset godina preuzet ćeš Burton International, naravno ako to još uvijek želiš, pa nisam mogao dopustiti da se udaš za nekog playboya bez prebijena novčića koji bi nas mogao uništiti.

Shelley ga je promatrala iznenađeno. Što je to otkrio? Je li sumnjao da Christos ima druge namjere? Ne, nije mogao ni zamisliti pravi razlog zbog kojega ju je oženio.

Njen je otac popio gutljaj brandyja, prije nego li je nastavio: Otkrio sam da je Christos pokretač grčke trgovačke mornarice.

Monasco je jedno od najvećih poduzeča. Zaista se pokazao sposobnim. Ne trebaš se brinuti. Ni ja ne bih uspio postići više od toga.

U tom se trenutku pojavio Christos.

- Soba za goste je spremna.

- Promatrao je Colina i Paulu.

Paula je ustala. - Hvala, Christose. Let je bio zaista zamoran.

Colin je uputio prodoran pogled svom zetu i odjednom se uozbilji.

- Nas dvojica moramo razgovarati. Je li ti odgovara sutra ujutro?

Christos je djelovao zamišljeno, no Shelley je znala da pokušava svladati emocije.

-Pretpostavljam da si želite razjasniti kako je došlo do našeg vjenčanja.

Shelley je zaustavila dah. Oluja se približavala. U sebi se molila da pravi povod za njihovo vjenčanje nikada ne izađe na vidjelo.

Colin je mahnuo glavom.

- Zaista ste nas iznenadili, no kako kaže moja kći, nije prvi puta da ste se sreli.

Pogledao je Christosa, zatim Shelley, dok se polako približavao prema vratima.

- Ne, moramo razgovarati o nečem drugom. 0 nečem od životne važnosti. - Na njegovom umornom licu pojavio se tračak zabrinutosti.

Shelleyno srce je počelo kucati. Colin je nešto sumnjao.

Christos je kratko potvrdio.

- Dobro. Dakle, sutra ujutro.

Shelley je poljubila svog oca i Paulu i, kad su izišli, okrenula se prema Christosu. On ih je promatrao dok su polako prolazili pored bazena tirkizne boje prema krilu kuče koja je bila sačuvana za goste.

-Sto misliš da mi tvoj otac želi reći? - upitao ju je.

-Ne znam. Možda sumnja u pravi razlog našeg vjenčanja.

Sad kad su ostali sami, atmosfera je ponovno bila ledena.

Osjećali su se kao sukrivci u trenutku kad ju je on posesivno primio oko struka, no i taj trunak prisnosti je nestao.

-Dosta je ostario za sve ove godine, no još uvijek je snažna ličnost. Ne čudi me s o se tako dojmio kad sam bio mladi.

Ona ga iznenađeno pogleda.

– Zaista se dojmio?

•

Christos se podsmjehnuo.

- Godinama je bio idol. Znao sam da je počeo od nule baš kao i ja. Bezgranično sam mu se divio, još mu se divim.

Shelley ga je promatrala u nepovjerenju.

-Paula je vrlo elegantna, zar ne? - nastavio je Christos. - Za svoje godine odlično izgleda.

Shelley je podigla obrve. - Čini se da si obožavatelj obitelji Burton. Nikad to ne bih pomislila.

Obzirom da Shelley nikad nije boravila u vili, Christos joj je morao pokazati gdje će spavati.

Ona je pomalo Ijutito pogledala veliki bračni krevet.

-Christose - počela je skupljajući hrabrost moramo li baš spavati zajedno?

Njihov brak nije bio poput drugih. Budući da je medeni mjesec prošao, nije vjerovala da se on i dalje želi pretvarati.

Christos ju je iznenađeno pogledao. - Ti si moja žena. Gdje bi željela spavati?

Približio joj se, ali nije ništa učinio. Samo joj je uputio prijeteći pogled.

-Sutra ću ti pokazati čitavu kuću Pretpostavljam da želiš odmah poći na spavanje Ona ie kimnula glavom. - Prvo ću se istuširati.

Svjesna Christosova pogleda, požurila ie u kupaonicu, za sobom zatvorila vrata. Zatim, zbunjena i nesretna, počela se svlačil.i Kad je pogledala unaokolo primijetila je, kako je Christos učinio sve potrebne pripreme da je primi u njezinu novu kuću. Sve je nabavio: sol za kupanje, kreme, meki kupaći ogrtač na kojem su bili izvezeni njezini inicijali. Za njega je bilo tipično da sve isplanira do najmanjih pojedinosti.

Ušla je pod tuš i zaklopila oči pod toplim mlazom vode. Tisuće misli prolazile su joj kroz glavu, no dvije su prevladavale nad ostalima: nelagoda zbog braka bez ljubavi i zabrinutost zbog razgovora koji su Christos i njen otac dogovorili za sljedeće jutro. Pravi razlog njihova vjenčanja doći će na vidjelo i izbit će skandal.

U jednom trenutku Christos je provirio iza zavjese od tuša.

-Ideš li u krevet?

Njegov se pogled spuštao niz njezino nago tijelo i ona se Ijutito pokrila.

-Nemoj me tako gledati.

Naglim je pokretom povukla zavjesu i vratila je na mjesto.

Pažljivo se nasapunala.

No nije joj bilo suđeno da dugo ostane sama. Zavjesa od tuša odjednom se silovito pomakla. Trenutak kasnije Christos joj se pridružio pod toplim tušem, zagrlio ju je i odlučno privio k sebi.

-Ne usuđuj se da me ikada više otpraviš na takav način - rekao joj je suzdržavajući bijes.

- Ja sam ti muž, zapamti to.

Sagnuo je glavu i poljubio ju medu grudi. Shelley je uzdahnula.

-Ti si najljepša žena na svijetu. Želim te. Dođi.

Primio ju je i pokušao privući k sebi. Ona mu je pokušala pružiti otpor, no nije bilo lako oduprijeti se uzbuđenju. Zavedena poljupcima i milovanjima koji su postajali sve prisniji, malo pomalo mu se prepustila i dopustila da je dotiče, i sama tražeći dodir. Bila je potpuno u njegovoj moći, ako i uvijek.

-Ti me želiš - progovorio je promuklim glasom.

- Da, želiš me. Možeš se pretvarati koliko želiš, no tvoje tijelo ne zna lagati.

Vodili su ljubav pod tušem. Voda je curila po njihovoj koži i činila je sjajnom, u ritmu je kucala po zavjesi i zidovima skandirajući pokrete njihovih tijela.

Kada su se napokon odvojili, čitava im se scena činila nestvarnom, čak apsurdnom. Christos se odmaknuo i začuđeno ju je promatrao, kao da pokušava vjerovati u ono što se dogodilo.

- Dođi, vrijeme je za spavanje - oštro joj je rekao.

Uzeo je veliki ručnik i omotao oko Shelley oprezno je brišući, čak i po kosi, sve dok nije bila potpuno suha. Ona mu je u tišini dopustila da to čini, pogleda uperena u pod. Misli su joj bile uzburkane. Kako je mogla toliko voljeti čovjeka koji ju je oženio iz potpuno pogrešnih razloga?

Bila je to ludost. No njeno se srce očito odupiralo da to povjeruje.

On ju je pažljivo promotrio, a zatim je uzeo drugi ručnik za sebe.

- Pođi u krevet.

Shelley je legla. Nekoliko trenutaka kasnije osjetila je kako se madrac spustio pod težinom Christosova tijela, pa se okrenula i sklupčala na drugoj strani kreveta. On joj se približio, privio se uz njezino tijelo i jednom joj rukom obuhvatio grudi lagano je milujući.

Nešto kasnije njegova se ruka zaustavila, a njegovo je disanje postalo ravnomjerno. Shelley je shvatila da je zaspao.

Ostala je budna kako bi slušala njegovo disanje, slomljena srca.

Sljedećeg jutra, Shelley se probudila prilično kasno.

Doručkovala je pored bazena.

Christos je rano ustao i u tom je času razgovarao s njezinim ocem. U svakom je trenutku očekivala da će se njihovi glasovi povisiti. Pomno je promatrala Christosov ured i jasno je vidjela dvojicu muškaraca kroz prozor. .

Paula joj se pridružila i sjela je pod suncobran. Pogledom je slijedila Shelleyno lice.

Colin mu pokazuje projekt za jedan drugi hotel na obali objasnila joj je.

Iznenađena, Shelley ju je uznemireno pogledala.

- A zašto do vraga to čini?

Paula je slegnula ramenima.

- Pa, pretpostavljam da tvoj otac jednostavno smatra Chrislosa budućim nasljednikom imovine Burtonovih.

- Budući da ju je Shelley promatrala s nerazumijevanjem, dodala je.

- Pretpostavljam da ti nisi odustala od ideje da postaneš predsjednica društva.

Ona je mehanički potvrdila. Sto je Paula htjela reći? Nije je nikada zanimala sudbina poduzeća.

- Jesu li razgovarali još o čemu? Nemam pojma.

Pretpostavljam da su razgovarali o poslu. Znaš kakav je tvoj otac.

Paula se premjestila za stol.

-Colin smatra da je Christos zaista napravio pametan potez kada te oženio. Jednim jedinim udarcem je dobio ogromne mogućnosti da proširi svoje trgovačko carstvo.

Shelley je ostala sa šalicom kave u zraku. Paula je bez milosti dirala u već otvorenu ranu.

Maćeha je skinula sunčane naočale i pažljivo ju je pogledala. Moram priznati da smo prvo pomislili da te je Christos lukavstvom uvjerio da se udaš za njega, ali...

-Ne želim čuti više ni riječi.

-Naprotiv, morala bi! - neustrašivo je odgovorila Paula.

- Jer jučer navečer, kad smo vas vidjeli zajedno, rekla sam tvom ocu da ne bude lud.

- Ponovo je stavila sunčane naočale.

- Ja i Christos jutros smo dugo razgovarali.

Shelley je razrogačila oči.

- Ti i Christos?

-Bio je vrlo iskren i zajedno smo raščistili neke osnovne probleme.

-Zaista? O čemu ste razgovarali?

-Prije svega mi je rekao što se dogodilo, ili bolje što se nije dogodilo, one noći prije devet godina. - Paula je promijenila ton glasa. Postala je nesigurnija i ljubaznija. Žao mi je, Shelley. Loše sam se ponijela.

Krivo sam procijenila i tebe i njega. Jedino je opravdanje to što sam te htjela zaštititi.

-Da, svakako... Shelleyn je ton bio ironičan.

Paula se uspravila na stolcu.

- Nikad mi nisi dala priliku. Nadala sam se da ćemo se vremenom sprijateljiti.

- Nervozno je prekrižila prste i stavila ruke u krilo.

- Sada ipak moraš čuti što ti želim reći. To ljeto ovdje na Krtu bila je tek moja druga godina s tvojim ocem. Još sam se borila protiv uspomene na tvoju majku i jako sam se bojala da ću izgubiti Colina. A pored toga, tu si bila ti.

- Počela se igrati zlatnom narukvicom. - Bila si tako lijepa djevojčica... a tog sam ljeta gledala kako se pretvaraš u ženu.

Odjednom su svi pogledi bili upereni u tebe i to me plašilo.

Shvatila sam da imam veliku odgovornost. Nikad nisam bila materinski tip i odjednom sam se našla u situaciji da moram štititi jednu prekrasnu djevojku.

Shelley je još uvijek razmišljala o razgovoru između Christosa i Paule. Sto joj je rekao?

Maćeha se nagnula naprijed i primila je za obje ruke.

-Shelley, ne slušaš me! Molim te, slušaj ovo što ti želim reći!

Rekla sam da žalim ono što sam učinila. Znam da sam samo otežala situaciju. _ Shelleyne su usne drhtale. - Učinila si ono što bi svaka majka učinila. To je bilo neizbježno.

Paula je odmahnula glavom.

- Christosu sam rekla zaista ružne stvari. Izgubila sam glavu.

- Ponovno je skinula naočale. Po izrazu njezina lica znala je da se duboko i iskreno kaje.

- Mislila sam da te naveo da s njim vodiš ljubav. Nisam mogla vjerovati da mu nisi, popustila. Christos je bio vrlo zgodi mladić, vrlo privlačan i bilo je teško vjerovali da nije uspio zavesti jednu djevojčicu.

Mora da su mnoge trčale za njim.

-Ponovno je odmahnula glavom. - Nisam shvatila koliko su

duboki njegovi osjećaji. Nisam ti htjela sve upropastiti, vjeruj mi. - Jače joj je stisnula ruke. - Reci mi da mi opraštaš.

Shelley joj uputi gorak osmijeh.

- Nisi ništa upropastila, Paula. Nije se imalo što upropastiti.

‘- Kako to? – Paula je bila zbunjena.

- Ali bio - je lud za tobom, Shelley!

Sjećaš se, nije mogao biti bez tebe ni minute. A mi smo mislili da u njega možemo imati povjerenja, sve dok onda kad ste ostali vani čitavu noć.

Shelley se više nije smješkala. - Nije bilo razloga zabrinutosti.

Nije bio lud za mnom, samo se igrao princa koji je došao spasiti jadnu osamljenu bogatu djevojčicu. A onu noć, kao što ti je vjerojatno već rekao, ponašao se kao pravi džentlmen.

- Potekle su joj suze od tuge i očaja, i Paula je na trenutak ostala bez riječi. Zatim se brižno nagnula prema njoj.

- Zlato, ne bih se htjela miješati, ali očito je da nešto ne valja.

Zašto s njime o tome ne porazgovaraš? On je zaista poseban, znaš li to? Ne smiješ ga povrijediti.

Shelley je uzdahnula i rukom je prekrila lice.

- Cijenim tvoje dobre namjere, Paula, no ne znaš čitavu istinu.

Ne znam što ti je ispričao, no uvjeravam te da nisi puno pogriješila kada si rekla da me lukavstvom natjerao da se udam za njega. - Lice joj je bilo vlažno od suza.

Paula je nije tražila objašnjenje, jer je u tom času vidjela da im se približava Christos. Nagnula se naprijed.

- Budi uz njega, zlato. Razgovaraj s njim - tiho ju je savjetovala.

-Ne dopusti da se vaša veza prekine.

Kada se Shelley okrenula, sudarila se s Christosovim pogledom. Paula je ustala i otišla. On je sjeo za stol i natočio si je kavu. Bili su sami.

Paula ju je nagovarala da s njim razgovara. No kakvog bi to imalo smisla, kad ju Christos nije volio?

Na drugoj strani bazena pojavio se njen otac. Colin se nasmiješio Pauli koja mu se približavala, jednom ju je rukom obuhvatio oko struka i zajedno su ušli u kuću. Shelley se nije usudila ni pomisliti da bi ikada mogla biti sretna kao Colin i Paula.

Okrenula se i pogledala Christosa.

- Nadam se da mom ocu nisi rekao istinu o našem braku. To bi ga ubilo.

On je stavio šećer u kavu i pomiješao je žličicom. - Da me je pitao, sve bih mu ispričao, no mislim da je dovoljno pametan da to i sam shvati. Nadam se da nije. Umro bi.

-Zašto? On i ja se slažemo. Dapače, mislim da mu se sviđam. Christosov je osmijeh bio pun gorčine. Pažljivo ju je pogledao.

-Colin želi da netko vodi Burton International. Zna da je došao čas da se povuče, a misli da si ti ipak još premlada.

Ona je podigla obrve. - Upravo je besramno koliko imaš sreće primjetila je ironično. -Postigao si sve što si želio.

-Da je barem tako!

Ton njegova glasa bio je tako tužan da je ona odjednom podigla pogled.

- Zašto tako govoriš? Postigao si sve ciljeve koje si zadao.

Tvom je imenu ponovno vraćen dobar glas. Kao da to nije dovoljno, sad ćeš još dobiti i trgovačko carstvo.

Christos se namrštio i ljutilo lupio šakom u stol.

- Istina je da imam ono što sam stekao u životu. Imam i tebe.

Imam sve ono što se novcem može kupiti. Ali nedostaje mi najvažnija stvar.

- Razbarušio joj je kosu, zatim se smirio i nježno ju je pomilovao. Njegov se pogled nije spuštao s njezinih usana.

-A što to tebi nedostaje? - Shelley je drhtala. Željela je to čuti s njegovih usana. Njezine su se bojazni upravo trebale ostvariti.

-Ljubav - odgovorio je kratko.

- Nedostaje mi ljubav. Jedina stvar na svijetu zbog koje se isplati živjeti.

-Pa to si znao! - Shelleyna ga je optužba povrijedila.

- Zašto si inzistirao da ideš do kraja? ..

-Ništa se nije odvijalo kao što sam zamislio. Kad smo se ponovo sreli onog dana u mom uredu, odmah sam shvatio da me mrziš. Nakon toga, umjesto da popravim dojam, prisilio sam te da se udaš za mene. Mislio sam da će prsten Kiriakisovih napraviti čudo... da ćeš se sjetiti što je nekada bilo medu nama.

- Uputio joj je drhtav zabrinuti osmijeh.

-Ali ja te nisam mrzila - suprostavila mu se Shelley, koja još uvijek nije shvaćala što Christos želi reći.

- Samo sam se uplašila osjećaja koje si izazvao u meni. Nagonski je pružila ruku prema naprijed i pokušala ga je dodirnuti, kao da o tome ovisi njen život.

- Nije me briga jesi li me oženio samo da spasiš svoju čast i da usrećiš svoju majku. Više me nije briga, Christose, razumiješ?

On ju je iznenađeno pogledao.

- Što namjeravaš reći?

Shelley je nastojala pronaći prave riječi, ali mu je jedino uspjela odgovoriti.

- Volim te. Tako te jako volim... Uvijek sam te voljela. Ne bih mogla hiniti ono što radim u krevetu da to nije tako. Pokušat ću se saživjeti s tim osjećajem, ali te uvjeravam da je bolno znati da si me oženio samo da bi ispravio nepravdu.

- Duboko je uzdahnula. Priznala mu je. Njen se ponos raspao na komadiće, ali to nije bilo važno.

Christos ju je primio za ruku preneražena izraza lica. U jednom je trenutku izgledao kao da je poludio.

- Sto si rekla? Ponovi to. Shelley, molim te, ponovi ono što si upravo rekla!

Ona ga je u očaju hrabro pogledala ravno u lice.

- Rekla sam da te volim. Jako te volim, Christose. Nije mi lako, ne znam kako ću to izdržati.

On ju je grčevito stisnuo. - Ali rekla si da ne želiš brak bez ljubavi. - Zastao je, promukla glasa od uzbuđenja.

- Mislio sam da me ne voliš.

-Htjela sam reč upravo suprotno - objasnila mu je očiju punih suza.

- Ja znam da ti mene ne voliš. I oduvijek sam znala da će brak s tobom, s obzirom na situaciju, biti pakao.

-Ali zašto bih izveo čitav taj plan da te dovedem k sebi, po tvom mišljenju? Već tada, prije devet godina, sam želio postaneš moja žena, i ta je želja utjecala na čitav moj život. Sve što sam učinio... učinio sam zbog tebe.

-Ali Christose... - Shelley je podigla jednu ruku, nesigurno se zaustavila na pola puta, a zatim je muža pogladila po obrazu.

- Uvijek sam vjerovala da me smatraš odgovornom za ono što se dogodilo između tebe i tvog oca.

Mislila sam da samo tražiš osvetu.

-Zaista vjeruješ da je to bio jedini razlog zbog kojeg sam te oženio? - Uzeo joj je ruku i poljubio je u dlan.

- Ne, nikad nisam mislio da si ti tome kriva. Tata i ja smo bili vrlo čvrsta karaktera i svakodnevno smo se raspravljali.

Ponovno joj je poljubio ruku. Približio joj se, pomilovao ju je po licu, po čelu.

- Naravno da sam bio ljut jer su me nepravedno okrivili, ali sada

mogu razumjeti zašto si šutjela. Očekivala si da ću te ja zaštititi, no tada sam bio premlad i preponosan da to učinim.

Nježno ju je poljubio u usta.

-Shelley, volim te.

Devet si godina bila moja zvijezda vodilja.

Do tog su trenutka već bili jedan drugom u zagrljaju.

Držali su se čvrsto, dodirivali su se, još uvijek ne vjerujući sreći koju su toliko željeli.

Ne mogu vjerovati da je to istina - promrmljala je.

-I prije devet godina želio sam te tako doticati, ali sam znao da na to nemam pravo.

-Christos je prinio ustima jedan njen plavi uvojak i poljubio ga, kao da je to njegovo najveće blago.

Shelley je bila izvan sebe od sreće.

On ju je volio, oduvijek ju je volio...

- U tebe sam se zaljubila na prvi pogled. Došao si poput gusara i ukrao moje srce.

Christos ju je uzeo za ruku i poveo na tratinu, u jedan skriveni kut vrta. Spustio ju je da se ispruži na travi držeći je na rukama.

-Tako si lijepa, Shelley, čak i ljepša nego kad ti je bilo šesnaest godina.

Otkad sam te vidio kako se igraš sa Spyrovom djecom još te više volim, jer sam u tebi vidio majku koja ćeš postati, majku naše djece.

- Ispružio se po travi pored nje.

- Ovo je jedno osamljeno mjestašce - primijetio je.

-I onda?

Njegov zloban pogled pojačao je kucanje njezina srca.

Shelley mu je počela otkopčavati košulju.

-Govorio si o djeci - podsjetila ga je, dok je ruku uvlačila pod košulju i milovala ga.

On je ispustio uzdah zadovoljstva.

Shelley ga je poljubila u vrat.

- Što kažeš na to da odmah krenemo na posao?

Christos ju je obuhvatio oko struka, otkotrljao se nad nju i poljubio njene usne.

KRAJ