Bilo je podne kad se Nancy Clark vratila s rijeke. Njezine visoko čelo bilo je oznojeno, a disala je teže nego inače, jer je uski puteljak bio jako obrastao korovom, a vjedro u njezinoj ruci bilo je do ruba napunjeno vodom. Čeznutljivo je gledala u vedre afričko nebo. Kad bi samo napokon pala kiša. Već više od mjesec dana vodovodi su već bili suhi i nastavi li se tako, jedva da ima kakvih izgleda za ljetinu. A kako će onda platiti račune? Na primjer: račun za vodu. Nancy... hej, Nancy! Njezin petnaestogodišnji brat gotovo je dotrčao. Pogledaj, Nancy... pismo. - Mahao je njime. - Upučeno je na oca. Nancy je nabrala čelo dok je uzimala pismo iz Bobove ispružene ruke. Rukopis joj je bio nepoznat. Pisac očito nije znao, da je njezin otac... S lošim predosjećanjem poderala je kuvertu. Preletjela je pismo i odjednom duboko udahnula. – Što je,Nency – pitao je Bob koji je gledao zabrinuto, - Jeli se nešto loše dogodilo? – Još ne znam. Treba mi malo vremena za razmisliti. Problijedila je. Od koga je pismo? – Od Teđyja Bogarta. - Trudila se da izgleda sasvim mirno, jer nije htjela nikoga uznemiriti prije nego što shvati nagovještaje naznačene u pismu. - Tedy Bogart - ponovio jc Bob znatiželjno. - Nije li on preuzeo farmu Neila Thorona. - Nancy je kimnula. - Kako to da onda nc zna da su mama i tata mrtvi? - U dječakovim smeđim očima pojavila se tuga, prije nego što je hrabro stisnuo zube. - I zašto je pismo naslovljeno na tatu? - htio je znati Jer je Tedy Bogart preuzeo više, a ne samo farmu Neila Thorna, mislila je Naucy srdito.
Molim te, Bob. zalij s ovom vodom mlade biljke dinja i iza toga donesi još jedno vjedro vode sa rijeke. Dinje su najdragocjenije od od svega što sada posjedujemo.
Učini ću,to Nancy. –Bob je zabrinuto gledao sestru. – Namjeravaš li nešto posebno? Rijetko se događalo da bi u ovo doba dana odlazila kući. Ona je radila teže od drugih. Vraćam se u kuću -odgovorila je kratko. - Moram još nešto obaviti. Mora razmisliti, pnje svega mora razmisliti. Obično je to radila na polju, zalijevala je i okopavala. Njezin je mozak grozničavo radio dok je s rijeke vukla vjedra vode. Bio je to težak posao, ali za život neophodan otkako im je poduzeće zatvorilo vodu. Ali to o čemu je danas morala razmisliti zahtijevalo je više koncentracije, a zato je morala biti sama u svojoj sobi. Tedy Bogart... Nancy ga je upoznala pri jednom od svojih rijetkih posjeta gradu. Nije mu se predstavila iako je znala da je on preuzeo farmu Neila Thorona, koja je na jugu graničila sa njihovom farmom. Nešto neugodno osjetila je kod njega već onda, kad ga se još nije morala bojati. U tišini svoje sobe Nancy je ponovo pokušala predočiti njegovu sliku, što joj je uspjelo bez ikakve muke. Nije se sjećala pojedinačnih crta lica, ali opći utisak imala je sada jasno pred očima. Visok,vitak stas,doimao se svojom veličinom gotov prijeteći. Taj dojam pojačavale su kod nje njegove oči,kosa i priče o njegovoj bezobzirnosti autoritetu. Zaista, to nije bio čovjek s kojim bi se rado sukobila ili kojem bi otišla zamoliti za uslugu. A upravo to će morati učiniti ako želi spasiti svoju obitelj od još većih nevolja. Jer ako nije krivo razumjela sadržaj pisma, a to je bilo gotovo nemoguće, tada ima Tedy Bogart hipoteku na njihovu farmu i on je sada želi unovčiti. Dok nisu njezini roditelji poginuli, prije nekoliko mjeseci u jednoj prometnoj nesreći, Nancy nije imala pojma da je farma opterečena hipotekom. Sada je morala priznati daju to nije iznenadilo, jer je farma propadala već duže vrijeme. Ali ona nije o tome razmišljala, dok je nije okrutna sudbina na to prisilila. Činilo se da je njezin otac farmu založio kod svog susjeda i dobrog prijatelja Neila, ali je ubrzo počeo zakašnjavati s otplatama. Kad je poslije smrti svojih roditelja po prvi put saznala za teško financijsko stanje obitelji, zamolila je Neila za pomoć. Kao prijatelj nije je nakon toga silio da otplaćuje dug. Ali tada je on prodao svoju farmu i prava iz hipoteke prešla su na novog vlasnika. Zašto joj Neil
to nije rekao. Da li je htio izbjeći napad plača ili bijesa? Kako je to glupo od njega i kako ju slabo poznaje. Stres što ga je izazvao Bogartov ultimatum bio je neuporedivo jači. Pismo je zapravo bilo napisano u pristojnom tonu, ali su zahtjevi što ih je sadržavalo bili sasvim jasno označeni. Zaostale otplate treba odmah podmiriti, a sve buduće treba platiti točno u određenom roku. U protivnom, on će poduzeti sve korake koje mu zakon dopušta. Ako ostvari svoje prijetnje, mislila je Nancy očajna, to će znači gubitak njihova doma i raspad obitelji. Mora sve učiniti da bi i spriječila! Ali neće se suočiti sa svojim protivnikom prenagljeno nepripremljeno. Samo ako bude sve do u tančine predvidjela, imt će izglede za uspjeh. Nancy je stala pred zrcalo pomno se promatrala nekoliko tre nutaka. Malo ju je zanimala njezi na vanjšitna i samo bi se iznimno događalo da je svoju sliku podvrgla takvom ispitivanju. Lice joj je bilo malo i ovalne koža potamnila od sunca. Oči s bile okrugle i velike, a njihova s boja mijenjala u skladu s njezinim raspoloženjem. Ponekad su imale zelenkastu boju, a zatim bi sjale kao tamni smaragd ili pak ka« nebrušeni, sirovi topaz, tamno tajanstveno. Puna usta bila su uglovima blago zaokrenuta prema gore, a mali nos bio je jedva vidljivo savinut prema dolje. Bujna plava kosa uokvirila je njezine ljupko lice, ali je sada bila svezana u konjski rep. Rijetka, osebujna ljepota krasila je to lice, koje je istodobne izgledalo tako osjetljivo, da se Nancy prestrašila. Nitko joj ne bi vjerovao da već ima dvadeset godina. Ako ne promijeni temeljite svoj izgled, izgubit ce bitku prije nego što ju i započne. Iz kuhinje se čulo slaganje posuđa. Lise je upravo nešto pekla. Nanci ju je zazvala. Na Lisinom lijepom licu održavala se znatiželja kad je ušla u sobu. - Nisi na poljima? - Bila sam tamo. – Odlučno je Nancy pružila Lisi češalj i škare. - Moraš mi odrezati kosu. Takav zahtjev u to doba dana bio je tako neobičan da je Lise samo začuđeno gledala. - Hajde, odreži mi kosu - ponovila je Nancy – i to sasvim kratko!
- Što ti pada na pamet - odbila je Lisa začuđeno. – Ti nisi pri pameti. Jesi li bila dugo na suncu? Umjesto odgovora Nancy je pružila sestri pismo.Dok ga je čitala s njezina lica je nestao njezin zadovoljan izražaj. Na kraju je bila sasvim blijeda, a usta su joj drhtala. Pitala je hoće li i izgubiti farmu . – Ne, ako to uspijem ikako spriječiti.
jcčiti. - Ali novac... mi ga nemamao. - Zato moram razgovarati s gospodinom Tedyjem Bogartom. A ti ćes mi prije toga odrezati kosu. Želim na njega ostaviti dojam da sam muškarac. - Za ime Božje, Nancy, zar ćeš tako nešto napraviti kao da si tata. - Ne, ići ću tamo kao Billy Clark, tatin najstariji sin. Mama mi j je jedanput rekla da u ovom svijetu samo muškarci vladaju. Ne shvaćaš li to, Lise. Bude li me gospodin Bogart smatrao muškarcem. lmat ću više izgleda da uspijem. - Nancy je nestrpljivo mahnula rukom. - Počni već jednom. Lisa imala pune oči suza dok je rezala Nancynu lijepu kosu. Sama Nancy ostala je sasvim mirna. Sve je bilo nevažno u usporedbi sa zadaćom da spasi farmu i zadrži obitelj na okupu. Šta znači nekoliko pramenova kose, koji će i tako narasti brzo. Kad je Lisa bila gotova. Nancy se još jednom pogledala u zrcalo. Prekrasne kose više nije bilo, a ono što je ostalo bili su kratki nepravilni uvojci. Oči su se činile mnogo veće nego prije i one kao da su vladale cijelim licem. No Nancy se uopće nije osvrtala na svoj novi izgled. Njoj je jedino bilo važno, da li će joj vjerovati da je muškarac ili ne? Stas joj je bio mladenački vitak. Kao i uvijek na sebi je imala jeans i široku, kariranu pamučnu košulju. Košulja je bila tako široka, da se uopće nisu primjećivale njezine grudi. - Hoćeš li reći gospodinu Bogartu za mamu i tatu? - pitala je Lise. - Naravno da ne. U tom slučaju ne bi imali nikakva izgleda. Ozirom na to kako je pismo naslovIjeno, očito je da gospodin Bogart ništa ne zna o nesreći. Reći ću da sam otvorila pismo, jer tate neće biti duže vrijeme kući. -
Ne bojiš li se? - pitala je Liše znatiželjno.
-
Ne mogu si priuštiti da se bojim - glasio je kratki odgovor.
Ali ona se bojala. To joj je bilo sasvim jasno, kad je malo kasnije zajašila svog konja. Bilo je nešto zastrašujućeg u pojavi gospodina Bogarta kad ga je onomad susrela u gradu. Zadaća što je bila pred njom bila je najteža u njezinom dosadašnjem životu. A na kocki je bilo toliko toga da strah nije smio ugroziti njezinu odluku. Dok je jahala , Nancy je gledala okolo. Farma je ostavljala dojam zapuštenosti od čega joj je srce krvarilo. Ona se još dobro sjećala vremena kad je djed posjedovao farmu. Tada je to bila jedna od najboljih farmi u čitavoj okolici. Čitava ljetina koju su dali citrusi bila je izvezena u europske zemlje. Kad je djed umro, farma je prešla u vlasništvo njezina oca i tada je , počelo polagano propadanje. Ronald Clark nije bio farmer i nije to ni želio biti. Bio je pjesnik i živio je uvijek tamo gdje su cvjetale umjetnost, glazba i književnost. Na kraju su ga ipak primorale financijske teškoće da dođe ovamo i preuzme farmu. Nancy je bila sretna kad su se vratili ovamo. Možda je više sličila na svog djeda nego na oca. Iako je voljela glazbu i književnost, pravo zadovoljstvo nalazila je ovdje. Ronald Clark je mrzio fizički rad i osamljenost. Unajmio je jednog upravitelja koji je trebao upravljati farmom. Ali on je jedva toliko napravio da bi pokrio svoju plaću i farma je bivala sve zapuštenija. Kad je Nancy poslije smrti roditelja saznala istinu, bila je pogođena do srži. Odvjetnik joj je savjetovao da proda farmu i da se presele k rođacima, ali ona se žestoko borila protiv toga prijedloga. Pomisao da napusti Granietkop bila joj je neprihvatljiva. Ali dugovi su se gomilali, a zaostale otplate za hipoteku i dalje su stajale. Ali Neil Thoron nije ju požurivao. Onda više nisu mogli plaćati
račune za struju, ali Nancy nije ni tada popustila kad su im isključili struju. Lise, Bob i Ed još učenici, morali su pisati svoj zadaće i učiti uz slabo svjetlo petrolejke. Staromodno osvjetljenje davalo je prostorijama pomalo romantičan izgled, a nisu se tako zapažali otrcano pokućstvo i oguIjeni zidovi. Manje romantično to je kad su im isključili vodu Nancy se pri tome gotovo slomila. Bespomoćno je morala gledati kako se stabla pomalo suše, a berba bila tako siromašna da nije donijela, ali doslovce ni novčića. Ali njezina borbenost održala je na površini. Jednog će dana opet cvjetati na to se zaklela. U međuvremenu potreban novac mora zaraditi na neki drugi način. Tako je slučajno čula za jednog farmera koji se obogatio sadnjom dinja. Kupila je sjeme, posadila ga na jednoj razmjerno maloj površini i tada je polagala svu svoju nadu u dinje. Mlade biljke trebale su vodu ali obzirom na malu zasađenu površinu, mislila je da će to pitanje riješiti. Otada je zalijevanje postalo njezino glavno zanimanje. Dan za danom moralo se mukotrpno u vjedrima donositi vodu s rijeke kako bi se održale skupocjeni biljke na toj užasnoj vrućini. Borba za vodu postala je na posljetku sadržaj njezinog života mislila je očajno, dok je na nebu tražila oblake koji bi nagovještavali kišu. Voda za dinje. Voda za pranje i kuhanje. Sva voda koja se upotrebljavala u kući morala se najprije prokuhati pa tek se onda mogla upotrebljavati. A sada kada je mislila daje više ništa gore ne može pogoditi, došlo je pismo od Tedyja Bogarta u kojem je prijetio da će otkazati hipoteku. Nancy je opazila razliku već kad je jahala kroz široka ulazna vrata. Nekako se sve činilo bujnije i bogatije otkako je Blue Mountains promijenio vlasnika. Ili joj se možda samo činilo, jer je suprotnost između Granietkopa i dobro vođene farme bila jednostavno velika.
Stabla što su se protezala s obje strane kolnog ulaza, izgledala su jaka i zdrava. Lišće je bilo tamnozeleno i sjalo je kao da je netom oprano. Između ,lišća vidjele su se naranče, limuni i grapefruti,sve prvorazredna roba za izvoz, ustanovila je Nancy kao poznavalac. Skočila je iz sedla i polako pošla prema kuci. I ovdje je odmah uočila razliku. Svježe okrečeno i sa novim krovom, gotovo da nije prepoznala staru kuću. Čini se da je Bogart čovjek koji brzo radi inače ne bi tako u kratkom vremenu tako mnogo postigao. Taj zaključak nije ju baš ohrabrio. Kako će uspjet nagovoriti takva čovjeka da bar djelomično ublaži svoje uslove. Njezin strah još se više povećao kad mu je napokon stajala sučelice. Tada u gradu vidjela ga je samo izdaleka, sada je jedva skrila svoje drhtanje, kad ju je promatrao sa svog stolca. Ne, od toga čovjeka s oštrim i tvrdim crtama lice ne treba očekivati milost. Snaga i odlučnost izbijale su iz svakog dijelića njegovog vitkog, mišićavog tijela. Tako muškarački nije se još nitko dojmio Nancy kao ovaj čovjek sa svojim markantnim izgledom -
Sto mogu učiniti za vas gospodine Clark?
Došao sam zbog …..- Nancy je udahnula i pogleda prema ženi pored njega. To mora bez sumnje biti njegova žena. Čudno, da uopće nije mislila na to da bi gospodin Bogart mogao biti oženjen. Žena je prava ljepotica, mislila je Nancy, savršeno dotjerana i izvanredno ukusno odjevena. Mislio sam da ću moći s vama razgovarati u četiri oka. – Nancy je govorila tiho i pokušavala da joj glas zvuči kao muški. Možete govoriti bez brige,gospodine Clark -
rekao je Bogart i nije pokazao ni najmanji znak da prihvati Nancynu želju. Došao sam zbog vašeg pisma. Radi se o otplati rata za hipoteku. — Osjeća li se u mom glasu suviše straha? pomisli Nancy. Vi ste s otplatama u velikom zaostatku. Ali gdje je vaš otac, gospodine Clark? Stvar se tiče njega. Moj otac je otputovao na nekoliko dana. - Sasvim lako izgovorila je tu laž. A vi ste otvorili pismo adresirano na njega? - Hladno ju je promatrao svojim sivim očima. Nancy je jedva zamjetno pocrvenjela. Dakako kada tate nema,preuzimam i njegove poslove. Koliko vam je godina, Charlie Clark? Nije mogla izbjeći njegov prodoran pogled. Pitala se, je li prozreo njenu igru? - Dvadeset. Razumijem. Digao je obrve. Onda ne mislim da imamo šta govoriti, Charlie Clark. Stvar može pričekati dok se vrati vaš otac. To ne ide! – Uzvik je bio malo preodlučano i Nancy se ugrizla za usne. - Bezuvjetno moram tome razgovarati. Možda se tata i neće tako brzo vratiti. Molim vas ,gospodine Bogart. On je ravnodušno slegnuo svjim širokim ramenima. Je li vam uopće jasan sadržaj moga pisma? Naravno. -I otac vas je ovlastio da nađete rješenje u njegovo ime? Tako je. - Prisilila se da mirno podnese pogled tih hladnih, sivih očiju.
U tom slučaju... Bez sumnje čete uvidjeti da stvari ne mogu ići tako dalje. Vaš otac već skoro godinu dana nije otplaćivao svoj dug. Ako do sljedećeg ponedjeljka ne platite zaostalu svotu, tužit ću vas sudu. Ne! Neil Thoron... Nije bio poslovni čovjek -upao je Bogart u riječ. Izražaj na njegovu licu nedvojbeno je pokazivao da smatra Neila Thorona običnim glupanom. - Ja sam poslovan čovjek. Mi ćemo pribaviti novac, ali potrebno nam je zato vremena. Koliko vremena? Šest mjeseci. A možda i nešto duže. -I vi očekujete da ću pristati na to? To morate! Kad bi vi znali... Šta kad bi znali? - pitala je žena hrapavim glasom. Bolest je bila u kući i uopće smo imali nevolja. - Nancy je sada govorila vrlo tiho. - Ali mi ćemo uspjeti samo ako nam se zato da prilika. Molim vas, gospođo Bogart, pokušajte nagovoriti svoga supruga. - Ja nisam gospođa Bogart. -Smiješak s kojim se okrenula muškarcu kraj sebe bio je istodobno ironičan i suzdržljiv. Kao daje njime htjela reći: još ne, ali bit ću to uskoro. - Ali pošto gospodin Bogart nije imao ništa protiv toga da "prisustvujem tom razgovoru... Tedy, dragi, zar ne bi mogao pružiti šansu Charliu i njegovoj porodici. Molim te, Beata, pusti me da uredim tu stvar. Ne molim vas za uslugu, gospodine Bogart. - Nancy je podigla bradu i pokušavala govoriti mirno i odlučno. - Ja vas samo molim da nam date mogućnost. Platiti ćemo vam svaki cent koji smo vam dužni. Ali zato trebamo vremena.
U sobi je neko vrijeme vladala tišina. Tedy Bogart prodorno ju je promatrao. Nancy se jedva usudila disati. O tom čovjeku ovisila je sudbina njezine porodice. U jednom trenu je poželjela da mu kaže istinu i da ga moli za njegovu sućut. Ali odmah je i odbacila tu pomisao. On nije bio čovjek kojeg bi se moglo smekšati sa suzama, a vjerojatno mu je osjećaj sućuti bio nepoznat. Vi vjerujete da je vrijeme na vašoj strani, Charlie Clark. Vidio sam vaše voćke, žalosno izgledaju. - U glasu mu se osjećalo potcjenjivanje i Nancy je pocrvenjela. - Razumijete li vi uopće nešto o citrusima? Imali smo teškoća, gospodine Bogart. Ne mislimo da će berba citrusa biti bogata, ali se uzdamo u neke druge stvari. - Na primjer? U mango - rekla je puna samopouzdanja. — Osim toga orahe i dinje. Pruži Charliu Clarku šansu, dragi. — Beata je stavila svoju ruku na Bogartovu. — Nekako mi se taj mladić sviđa. — Je li mladost to što ti se sviđa na Charliu Clarku, Beata? — Pitao je to vrlo uljudno, a žaoka je time bila još otrovnija. Nancy je vidjela bijes u Beatinim očima i od straha je zadržala dah. Ako se Bogart tako grubo odnosi prema ženi koju voli, kako će se tek odnositi prema njima. Razmislit ću o slučaju, gospodine Clark, - rekao je mirno. Obavijestit ću vas kad donesem odluku. U svakom slučaju, sljedeći ću put razgovarati s vašim ocem. - Iznenada se nasmijao i Nancy je s iznenađenjem ustanovila da je on izrazito zgodan. Nadam se da o dinjama razumijete više nego o narančama i limunima. Prva je prepreka bila svladana. Ali ona neće biti i posljednja, ustanovila je dok se galopirajući vraćala preko polja. Pred njom je bilo još stotinu neriješenih pitanja, a ipak se osjećala poletno i
odlučno. Tedy Bogart nije pristao, ali on nije ni odbio njezinu molbu. Poslije večere Nancy je ispričala svojoj obitelji o svom susretu s Tedyjem Bogartom. Tri mlada lica ozbiljno su je gledala. Iz njih je izbijao strah da ne izgube svoj dom. Kad je završila svoje pričanje nagnula se natrag u svom stolcu pustila ostale da govore o svojim planovima. Tu je bio Bob sa svojim, starim snom da postane veterinar. Lise je željela postati učiteljica. Četrnaestogodišnji Ed, najmlađi član porodice želio je studirati poljoprivredne znanosti i postati farmer. Nancy je promatrala ta tri lica u treperavom svjetlu petrolejke. Bila je odlučna više nego ikada da zadrži farmu i omogući svojoj braći da ostvare svoje snove. Dugo iza toga kako su njezini zaspali, Nancy je razmišljala o poslijepodnevnom susretu. Hoće li Bogart pristati na popuštanje? Kakav je čovjek zapravo taj Tedy Bogart? Nancy je nemirno ustala i prišla otvorenom prozoru. Punim plućima udisala je noćni zrak. Taj je čovjek pobudio kod nje veliku pozornost bez obzira što je sudbina njezine obitelji ovisila o njemu. Kako je samo bio visok, vitak i samouvjeren. A kako samo doimlje muškarački. Više nego ijedan muškarac kojega je Nancy ikada upoznala. Kad ju je promatrao svojim zagonetnim, sivim očima postalo joj je sasvim neobično pri duši i gotovo da je osjećala vrtoglavicu. A Beata. Nancy je gledala u tamnu tropsku noć i pokušavala u mislima predočiti lice žene koju je smatrala Bogartovom suprugom. Zlatnožuta, sjajna kosa, lijepa koža i dotjerana, elegantna odjeća... Bila je sasvim drukčija nego žene farmera u okolici. Nancy je došla do svog toaletnog stolića i upalila svijeću.
Velike oči gledale su u nju u tom treptavom svjetlu. Nepravilni uvojci što su okruživali njezino lice izgledali su dobro, isto kao i karirana rana košulja, koja je svojom širinom skrivala ženstvenost njene pojave. Zapravo, mogla je biti sasvim i zadovoljna svojom vanjštinom, jer da nije uspjela djelovati kao i Charlie Clark ne bi Tedy Bogart dao ni taj polovični pristanak. Odjednom ju je obuzeo osjećaj i koji joj je bio sasvim stran. Bio je to kao neki osjećaj neizrecive i čežnje. Na neki način bilo je to vezano uz Beatu. Nancy je naime i bila zadivljena činjenicom da jedna žena može biti tako lijepa. To je za nju bilo nešto sasvim novo. Ona i se kao neki dječak cijeli svoj život penjala po drveću i jahala bez sedla. Kosu je vezala u konjski rep, jer joj je inače smetala. Skoro uvijek nosila je samo jeans. Ali sada kad joj je kosa bila odrezana i kad je nježni oval njezina lica djelovao dječački zbog čega bi morala biti sretna, ona je odjednom osjetila žalost. Kad bi mogla nešto poželjeti, nešto što bi se ticalo samo nje, ona bi poželjela da bude lijepa. Sjetila se kako je izgledala njezina majka. Nije imala hladnu, izrazitu ljepotu kao Beata, ali je unatoč tomu bila lijepa žena. Nosila je po mogućnosti uvijek haljine, a njezinu vrlo ženstvenu frizuru s dugim uvojcima koji su slobodno padali, mnogi su smatrali neprikladnom za ženu jednog farmera. Ali tata je volio te uvojke. Nancy je spakovala i odložila haljine svoje majke poslije nesreće jer se nije mogla sasvim rastati od njih. Zbog čega je sada odjednom osjetila želju da se vidi u haljini? Sve majčine haljine stavila je veliku kartonsku kutiju. Sada ih donijela iz ormara da bi između njih izabrala najljepšu. Bila je
duga i uz tijelo, a u struku je bila pričvršćena s jednim šalom. Majka j je nosila jedanput na nekom plesu. Nancy je odjenula haljinu i opet stala pred zrcalo. To što je vidjela djelovalo je kao udar. Haljina nije pristajala uz njezinu kosu i sjajno lice. Uz njezin ozbiljni izražaj odrezanu kosu doimala se gotovo smiješnom. Stavila ju je natrag i kutiju. Kakva luda zamisao, upravo sada željeti odjenuti takvi haljinu. Nancy je sljedećeg dana prionula na posao s dvostrukom odlučnošću. Napravila je plan koji je uključivao sve njezino slobodne vrijeme, a uključivao je i njezinu braću kad nisu bili u školi. Sa zadovoljstvom je ustanovila da dinje napreduju vrlo dobro, a i mango je obećao dobar urod. Naravno, izgledi žetve nisu se mogli mjeriti s onima iz dobrih dana na farmi Granietkopu, ali s malo sreće mogli bi možda pokriti zaostale rate za hipoteku. A tada će doći i voda. A iza toga i elektrika. Nekoliko dana poslije, Nancy je odlučila zasaditi i drugo polje s dinjama. Nije se dala preplašiti od pomisli da će uskoro morati vući dvostruku količinu vode iz rijeke. Sanjala je samo o dobrom urodu i razmišljala za što će koristiti novac. Dan je bio vruć, a posao težak. Povremeno bi se malo odmorila da bi obrisala znojno čelo i ispravila leđa koja su je boljela. Čeznutljivo je gledala na brda koja su se sa svojim gustim šumama spuštala i pružala dolinom. Čeznula je zatim da jaši kroz njih, da se odmori na nekom potoku dok bi njezin konj pio vodu. Ona sama ležala bi na nekoj livadici zaštićenoj od vrelih u sunčevih zraka. Prije smrti roditelja često je tako provodila svoje dane i živjela u prvom redu za svoga konja. Nije imala novčanih briga nisu je mučile neplaćene rate za hipoteku ni neplaćeni računi. Udahnulaje.
Bila je tako zadubljena u misi da je zamijetila konja istom kad se zaustavio kraj nje. Podigla je glavu i stavila ruku na usta, kako bi zadržala uzvik. Dlaka prekrasnog vranca sjala je kao svila. Vrlo snažno doimao se i jahač. Crna kosa mu je padala po visokom čelu, a oči sive kao čelik gledale su je porugljivo. Kao sam lucifer, mislila je dok se uspravljala. Dobro jutro, gospodine Bogart. - Iza tih mirnih i ljubaznih riječi skrivala se srdžba. S kojim pravom njuška ovuda da bi ju ocijenio sa njemu svojstvenom drskošću. - Nisam čuo da dolazite. To sam opazio. Zadivljujuće je kako ste udubljeni u svoj posao. Jeste li u međuvremenu donijeli odluku? - Čvrsto ga je gledala u oči. Moram razgovarati s vašim ocem - rekao je i gledao u zemlju. Oh! - Šta bi mogla napraviti da je ne oblije rumenilo. Gdje je vaš otac, Charlie? -Njegov je glas zvučio mirno, ali je Nancy osjećala nesmiljenost koja se krila iza toga. -
Otac se još uvijek nije vratio, gospodine Bogart.
-
Onda nemam više što tražiti ovdje.
Sasvim lagani pritisak bedrima i jedva primjetna kretnja uzdama i, konj je već krenuo. Nancy je gledala za njim. Kakav savršen sklad između jahača i njegova konja. Odjednom ju je uhvatila panika. -
Gospodine Bogart!
Konj je stao kao ukopan, a Bogart se okrenuo i upitno podigao jednu obrvu.
-
Gospodine Bogart, zašto nećete sa mnom...
Zar to već nismo razjasnili, Charlie. Želim razgovarati s vašim ocem. Ja to znam. Ali moj otac se neće vrlo dugo vratiti. Napokon je to izrekla. Po trzaju njegova lica vidjela je da su te riječi imale učinak. Sada je najvažnije da dobro igra svoju ulogu. Samo trenutak slabosti ili površni dokaz istine, farma i porodica Clark bili bi potpuno u njegovoj moći. Uspravila se i gledala čvrsto u jahača koji se vratio. To na cijelu stvar baca sasvim drugo svjetlo. Zašto mi to niste odmah rekli? - Glas mu je zvučio opasno. Nancy je slegnula ramenima. Nije ga se usudila pogledati, jer bi on sigurno opazio njezinu zbunjenost. Promatrao ju je nekoliko sekundi, ali njoj se to učinilo kao vječnost. Onda prijeđimo na stvar, Chailie Clark. Ali upozoravam vas, ma šta da namjeravate, ja nisam ovdje za šalu. — Za šalu nemam vremena, gospodine Bogart. - Nancy je isturila bradu, a oči su joj sijevale od bijesa. Odjednom joj vise nije bilo teško izdržati njegov pogled. Još nikad u svom životu nije vidjela tako umišljenog čovjeka. On se ogledao oko sebe. Zašto zapravo koristite svoje vrijeme? Čini mi se baš tako, kao da nisu Clarkovi radili mnogo. Nancy se ugrizla za usnu.^ O dgovorila je sa prikrivenom žestinom.
Ja znam kako izgleda ovdje. Već sam vam pokušala objasniti da smo imali teškoća. Ali mi ćemo se oporaviti ako nam date priliku. Gledao je njezino usko, užareno lice i kad je progovorio glas mu je bio manje oštar. Možda imate sreću što vaš otac nije ovdje. Stanje farme ne pobuđuje pouzdanje i da je on sada preda mnom točno znam kakav bi mu dao odgovor. - Zašutio je, a ona je opazila kratki sjaj u njegovim očima. Kad to ne bi bio Tedy Bogart, moglo bi se to čak shvatiti kao izraz udivljenja. - Gotovo sam siguran da mi ne govorite istinu, Charlie. Ali vi ste hrabri. Govorimo dakle o poslovima. Digla je glavu. On ju je još uvijek promatrao. Molim gospodine, Bogart, slušam vas. - Rekla je to tako mirno, kao da svakodnevno vodi takve razgovore. Bogartovi su uslovi bili tvrdi, ali ona nije drugo ni očekivala. Točno je odredio vrijeme u kojem moraju biti otplaćene zaostale rate i, točno naveo što će poduzeti ne ispune li obveze. Iznenadilo ju je što nije računao zatezne kamate. Kad mu je na tome zahvalila, na licu mu se pojavio izražaj koji s doimao upravo čovječnim. Jedna nova odgoda. To je bilo, sve što je postigla. Nije bilo razloga za pretjerano zadovoljstvo ili olakšanje. Pa ipak, kad je sada gledala za njim osjećala se neobično sretnom. Kad je bila gotova s okopavanjem, započela je ubistveno pješačenje prema rijeci. Sunce je pekle nemilosrdno i nošenje vode bilo je još teže. No, ona nije osjećah umor. Unutarnja vedrina pomagala joj je u savlađivanju tjelesnih napora. Mislila je na
budućnost farme, planirala je i računala. Povremeno bi se u njenim mislima javljala slika Tedya Bogarta. Kod toga on se nije javljao samo kao čovjek koji je držao u svojim rukama njezinu egzistenciju. Ona je razmišljala o njegovoj zanimljivoj vanjštini... oštre crte lica, mišičavo tijelo i uvijek ta izvanredna muškost koja je zračila iz njega. Prošlo je nekoliko dana, kad su obavijestili Nancy daje nestala još jedna krava. Farme nije nikada bio farma stoke, ali je uvijek bilo dovoljno krava da bi se pokrile obiteljske potrebe za mliječnim proizvodima. A u sadašnjem stanju je svaka krava predstavljala značajnu vrijednost. Dan prije nego što je došlo Bogartovo pismo, Nancy je zamolila Boba sa zatvori čeliku rupu na ogradi, kroz koju je već jedanput nestala jedna krava. Koliko je znala, Bob je to i učinio. No poslije nestanka druge krave htjela se sama uvjeriti kako je on obavio taj posao. Kad je s rijeke dovukla dovoljno vode za sadnice dinje, uzjahala svoga konja i otišla do ograde Upravo je prošla kroz šikaru kad ga je ugledala. Muškarac je bio mlad, a na sebi je imao najobičnije prljave krpe. Na licu mu je bio zadovoljan osmijeh, dok je pokušavao ponovo otvoriti rupu, koju je Bob zatvorio. Nancy je osjetila kako u njoj sve kuha. Znala je što namjerava taj čovjek. Kad rupa bude dovoljno velika moči će bez ikakve muke izvlačiti jednu po jednu kravu. Zaboravila je daje samo djevojka i potjerala je u galopu svoga konja preko livade. Čovjek je prestrašeno skočio kad je začuo topot konja i stavio ruku na lice da bi se zaštitio.
- Šta vam pada na pamet - povikala je i iskočila iz sedla na zemlju. Samo mirno, dječačiću - nacerio se čovjek. Znao je da se ne mora bojati takva protivnika. Bilo je jasno tko će ovdje izvuci kraći kraj. - Dakle, šta hoćeš od mene. -Prokletstvo, to točno znate. Vi ste znači taj koji krade naše krave. Zašto ne priuštiš siromašnom čovjeku komadić mesa rekao je porugljivo, ali i prijeteći. No, Nancy je bila i suviše uzbuđena da bi to opazila. -
Dosta, nestanite! - prosiktala je.
Nemoj me siliti, mali! - Zvučalo je to kao otvorena prijetnja. Obično Nancy nije ni u bijesu zaboravljala na posljedice svojih postupaka. Ali to je bilo nešto posebno. Ovaj drznik ju je pljačkao, u vrijeme kad se morala boriti za svoj opstanak. Bez da je razmišljala, udarila ga je svom snagom u lice. Prije nego što je mogla napraviti još jedan pokret, on ju je uhvatio za košulju i počeo udarati divljački. Bolno ju je udario u glavu, ona se zaljuljala i pala na leđa. Košulja joj se poderala na prsima. U prvi tren bila je suviše zbunjena da bi shvatila novo nastalu situaciju. Istom kad je vidjela promjenu na njegovu licu, shvatila je što se dogodilo. Skočila je od straha i potrčala prema konju. Ali skitnica je bio brži od nje. Uhvatio je konja nekoliko sekundi prije nje, sagnuo se po batinu i udario ga njome. Preplašeni konj se propeo, glasne zarzao i u sljedećem je trenutku nestao među stablima.
Čovjek se okrenuo i polagane pošao prema Nancy. Lice mu je bilo razvučeno iz njega je govorila prostačka požuda. Ona još nije vidjela takav izražaj lica, ali j odmah shvatila u kako se opasne situaciji nalazi. Stavila je ruke na svoja ogoljena prsa i pokušala uzmaknuti. A skitnica joj se sve više približavat polagano i vrebajući kao grabežljiva životinja. Njezin je bijes, nestao u međuvremenu. Osjećala je je samo strah, ništa drugo nego strah. Čovjek je bio visok i snažan i ona je znala da neće s njom imati nikakve milosti. Nad poljima je vladala duboka tišina. Farma je bila daleko, a pas i njegovo stado nisu se vidjeli. Mogla je vikati glasno koliko htjela, nitko ju neće čuti. Nancy se odjednom trgla iz svoje obamrlosti. Okrenula se potrčala kao da ima krila. Od djetinjstva je prijateljevala s travom na livadama i znala je kako treba trčati da se ne zaplete. Mogla je trčati kao dječak, a i unatoč tome koraci njenog progonitelja bivali su sve bliži. Lov nije dugo trajao. Kad ju je čovjek stigao, uhvatio ju je za ramena i srušio na zemlju. Nancy nije popuštala. Grebla je i grizla kao mačka, ali on je bio za nju prejak. Čvrsto ju je pritisnuo na zemlju i strgnuo s nje ostatak košulje. Tada se časkom zaustavio i požudno ju je promatrao. Podigao je ruke, a Nancy se počela iznova braniti. Upravo je osjetila snažan pritisak njegovih prstiju, kad je on odjednom srdite uzviknuo i snažnim zahvatom bio odgurnut s nje.
Nancy je bila i suviše iznenađena da bi odmah shvatila šta se dogodilo. Jedino što je vidjela bilo je od bijesa izobličeno lice čovjeka koji ju je napao i koji se sad sam morao braniti od jačeg protivnika. Tedy Bogart! Čim ga je prepoznala, osjetila je kako joj je laknulo. Drhtavim rukama pokušala je skupiti krpe bluze i pokriti grudi. Ne zato da bi i dalje mogla izigravati mladića, na to sada nije uopće mogla misliti, nego da ju ne vidio tako razgolićenu. Skitnica je u međuvremenu prebolio svoj strah i svoj je bijes uperio na čovjeka, koji mu je spriječio zadovoljstvo. Stisnutim šakama pošao je na svog protivnika, ali ga nije pogodio ni jednim udarce. On sam primio je takve batine, koje sigurno neće tako brzo zaboraviti. Nancy je promatrala bitku s mješavinom divljenja i odvratnosti. Trgla se iz obamrlosti kad je skitnica uz glasno kukanje nestao grmiju, a Tedy Bogart došao do nje Kako je ogroman izgledao otamo gdje je ležala i kakvu je snagu imao. Kakvu snagu i kakvu bezobzirnu nezadrživost! Disao je brže, ali se inače doimao sasvim sabrano. Gledao ju je nedokučivim pogledom, koji je kružio od njezinih drhtavih ustiju do očiju. Tada je skrenuo pogledom dolje, od vrata do ruku kojima se pokrila, da bi od njega sakrila svoju golotinju. Ona je u međuvremenu čučnula, ali se skrivala u travi i od neugodnosti nije prozborila ni riječi. To je dakle tako! - rekao je, a iz glasa se nije moglo razabrati je li se ljuti ili zabavlja. - Charlie je... -
Nancy - prošaptala je. - Zovem se Nancy. -
Nancy. Nancy Clark. - U očima mu je bio čudan sjaj. - Ovaj
put se Nancy Clark gotovo uhvatila. -
Ja... ja ne razumijem.
Očito je lakše izigravati mladog muškarca, nego se boriti kao mlad muškarac. - Nasmijao se, a njegovi su bijeli zubi sjali. hočete li mi ispripovijedati šta se dogodilo. - Njegova molba zvučila je neočekivano prijateljska. Nancy je osječala kako ju steže u grlu i morala je nekoliko puta snažno udahnuti. Tada je odmahnula glavom. - Još uvijek ste pod utjecajem stresa. - Sagnuo se i uhvatio ju za ruku kao da joj želi pomoći pri ustajanju. Kad se snažnim trzajem - izmaknula, on se namrgodio. - Za ime Božje, Nancy Clark! Zar mislite da je umjesto jednog razvatnika došao drugi? Lov na one koji i su još na pola djeca nije moj običaj. - Molim vas, gospodine Bogart, i nije to... - Bespomoćno je pogledala na sebe i onda je pogledala njega pogledom koji je molio za razumijevanje. On je razumio. A tako... radi se o čuvanju vaših moralnih načela. Unatoč tome trebali biste se odlučiti i napokon ustati iz trave. On je okrenuo svoj pogled, dok je ona ustajala, ali se u njegovim očima vidjelo razumijevanje i obzirnost. Ponovo ju je iznenadila ta osobina. Uhvatila je kožni kaputić bez rukava, koji joj je dobacio. Iako njime nije bila omotana kao što je željela, sada je bila u mnogo boljem položaju nego prije. Vi ste ranjeni? - Rukom je lagano pokazao na ogrebotinu na njezinoj ruci.
Nancy nije ni zamijetila ogrebotinu. Ali od njegovog dodira počela joj je brže kolati krv u žilama. Nesigurno ga je pogledala. Gotovo je zamolila za oproštenje zbog toga što je otkrio, ali se suzdržala u zadnji tren. Po njegovom je licu vidjela da ga nije ni najmanje uzbudilo to što je dotaknuo njezinu golu kožu. Možda ju je malo žalio, ali sigurno ništa drugo. Mislim - rekao je poslije određenog vremena — da ste mi dužni jedno objašnjenje. -
Ja nisam, dečko ako to mislite.
On se nasmijao srdačno. -
To sam već mogao ustanoviti.
Nancy je pocrvenjela i učinila se bijednom samoj sebi. -
Ali vi ste mislili da sam dečko - ispričavala se.
Tako? - Pogledao ju je pogledom koji je bilo teško protumačiti. Zašto vam je zapravo bilo toliko stalo da vjerujem da ste momak, Nancy. Zbog hipoteke. - Sada je znala da ne može dulje skrivati istinu. Kad je došlo pismo, znala sam da moram s vama razgovarati. - Sada je govorila mirnije, a po glasu se činilo da misli kako je izgubila igru. - Htjela sam biti po mogućnosti, s vama ravnopravna. -
Možete li to pobliže rastumačiti?
Moja majka mi je jednom rekla da ovim svijetom vladaju muškarci i da u poslovnom svijetu žene nemaju nikakvih izgleda.
I kad ste se pretvorili u Charlia osjećali ste se doraslom meni? Šuteći je kimnula glavom. Osjećala se beskrajno umornom, ali je bila i uzbuđena. Nancy - glas mu je sada bio vrlo nježan. - Mislim da ima još nešto što ste mi prešutjeli. Gledala je prestrašeno, ali i zadivljeno sa široko rastvorenim očima, koje su sjale kao smaragdi na njezinom lijepom, djevojačkom licu. Vaš otac... on se neće vratiti, Ovaj put su suze joj potekle niz lice. Samo je prošaptala. – Ne. -
Je li on mrtav? .
Moji su roditelji poginuli u automobilskoj nesreći. Prije otprlike šest mjeseci. -
Otada vi gospodarite farmom.
Zajedno s mojom braćom i mojom sestrom. Oni mi pomažu kad nisu u školi. U njegovim očima pojavio se drukčiji izraz, stran i zagonetan. -
Zašto mi niste odmah rekli istinu, Nancy?
Jer sam znala da čete onda naplatiti hipoteku. To bi učinili, zar ne, gospodine Bogart? -
Pa vjerojatno.
-
A sada? Što čete sada napraviti?
Neočekivano ju je uhvatio za bradu i njezino preplašeno lice okrenuo prema sebi.
-
Zar vam Granietkop tako puno znači?
To je naš dom - odgovorila je jednostavnom otvorenošću. -Nigdje drugdje ne bismo nikada mogli biti sretni. Bogart je spustio ruku. Sada sve ostaje kao što je prije dogovoreno. Ali vas upozoravam Nancy, nemojte gajiti pretjerane nade. Ja sam poslovni čovjek i zbog ženskih trikova neću zapustiti svoje interese. Ako uspijete opet podignuti farmu to bolje. Ako ne... -
Što onda? - prošaptala je.
Tada ču napraviti ono što mislim daje u redu. Uostalom meni je krajnje vrijeme da odem. Gdje je vaš konj? Čovjek je Flasha otjerao sa nekoliko udaraca. Razumijem. - Jednom kretnjom dignuo ju je na ruke i stavio spretno i bez muke na svog konja. Časak kasnije sjedio je na sedlu pred njom. - Držite se čvrsto - zapovijedio je kratko. Blizina njegovog čvrstog muškog tijela izazvala je u njoj vrtoglavicu od uzbuđenja. Još nikad nije bila tako blizu jednom muškarcu, još nikad nije osjetila da joj koža tako bridi pri dodiru s kožom muškarca. Još jedva pri svijesti naslonila je svoju glavu na njegova leđa. Učinila je to sasvim nježno, kako on to ne bi osjetio. Kao u snu jurili su kroz dolinu i Nancy je uživala u oštrom galopu, u lakoći s kojom je konj jurio i sigurnosti koja je izbijala iz tijela jahača pred njom. Mogla bi vječno tako jahati i bila je iznenađena kad je vidjela svoju kuću. Još uvijek mu se držala oko struka, ali više nije naslanjala glavu na njegova leđa iz straha da on ne bi nešto zamijetio.
Nije joj pomogao da siđe s konja. Učinila je to sama s velikom spretnošću. Ostala je stajati i gledala ga. Osjećala je daje ostala bez daha, ali nije ništa znala o svojim širom otvorenim očima koje su sjale kao izbrušeni dijamanti. - Dakle Nancy Clark - podsjetio ju je još jednom - kao prvo, ratne su sjekire između nas sada pokopane. - Oko njegovih usta bio je suhi smiješak. Laki dodir s petama čizama i u sljedećem trenutku su konj i njegov jahač nestali među stablima. Ona je nepomično gledala za njima oduševljena slikom savršenog sklada između čovjeka i životinje. Slijedećih tjedana Clarkovi su radili vrlo mnogo i naporno. Kada su se Bob, Lise i Billy vratili iz škole, pomagali su Nancy u poslu. Zadaće bi pisali tek naveče. Nancy je ustajala svako jutre još u zoru i bila je na poljima prije nego što je izašlo sunce. Nije se žalila na posao, jer je voljela raditi vani. Osim toga, njezin ispunjeni radni dan onemogućavao joj je da razmišlja o nepotrebnim stvarima. Slobodno vrijeme provodila je u planiranju i svođenju računa. Tada je došao dan kad je sa zadovoljstvom ustanovila da je njezin veliki trud donio i prve plodove. Citrusi su na primjer donijeli mnogo više novca, nego što se Nancy usudila i pomisliti. Dok je Granietkop bio bogata plantaža citrusa, grmovima lychee koji su posvuda oko farme predstavljali živu ogradu, nije se poklanjala osobita pozornost. Sada kad ih se trebalo, vidjelo se daje to voće, sa tvrdom korom mekom bijelom unutrašnjosti, neobično unosno. I stabla kokosovih oraha dala su urod veći nego što je očekivala. Čak se i urod citrusa mogao pretvoriti u dobit i to na način o kojem prije nisu ni sanjali.
Nekoliko dana iza Nancyne borbe sa skitnicom, došla je k njoj Lise s prijedlogom. Još uvijek je bilo stabala naranči, limuna i grejpa koja su davala plodove, iako oni nisu odgovarali propisanim prodajnim standardima. No, bilo bi šteta da ih se pusti propasti, pa je Liše došla na pomisao da ih se pretvori u marmeladu. Autocesta koja je prolazila na jednom kraju farme bila je idealno mjesto za prodaju. Naime, turisti su se rado zaustavljali na malim štandovima uz cestu i tamo kupovali svježe proizvode sa farmi. Nancy je razmislila o Lisinom prijedlogu i pristala. Napravili su mali štand, koji su lijepo ukrasili s trskom i vlatima trave. Lijevo i desno je Bob posadio dva grmlja bouganvillia, koje brzo rastu i koje su sa svojim cvjetovima vidljive iz daleka. Unajmili su mladića koji je odgovarao za štand i koji je, osim kod kuće izrađene marmelade prodavao male vrećice s narančama, lycheeom i smokvama. Ova mala trgovina je upravo cvjetala i uskoro je postala prihod, koji je predstavljao čvrstu točku u Nancynom neprekidnom računanju. I dinje su dobro napredovale i izgledale su tako zdravo i svježe, kao da su se tako htjele odužiti za njezino mukotrpno nošenje vode. Zbog svega toga, Nancy se osjećala zadovoljnom. Ali bilo je drugih stvari koje su je mučile. Od onog dana kad ju je napao onaj skitnica, Nancy više nije vidjela Bogarta. Unatoč tomu uvjek se pojavljivao u njezinim mislima. Gotovo danomice uhvatila bi samu sebe kako misli o njegovom tijelu koje je obgrlila svojim rukama i udisala njegov uzbudljivi muškarački miris. Te misli dolazile su joj same od sebe i koliko god ih željela odbaciti, one su se uvijek vraćale ponovo. One su u njoj budile jednu bolnu čežnju i uvijek je bila pomalo kao uzeta kad je mislila o njemu,
naročito kad je stajala i brisala znojno čelo. Iza toga bi se dvostrukom marljivošću bacala opet na posao. Rano poslijepodne Nancy više nije mogla izdržati. Istuširala se i obukla je svježe oprani jeans i novu majicu, koja je isticala njezine lijepo oblikovane grudi. Porasla joj je i kosa. Ona je, istini za volju, bila još uvijek kratka, ali ipak su se pojavili uvojci. Oni su okruživali njezino lijepo, ovalno lice i davali joj pomalo drzak izgled. Na ustaje stavila malo crvenila. U zrcalu je vidjela svoje oči. Kako su samo danas bile zelene i kako su uzbudljivo sjale. Hoće li Tedy primjetiti razliku? Beata Nolla je ležala na velikoj verandi u Blue Mountainesu i sunčala se. Nancy ju je časkom šuteći promatrala. Nije znala šta bi napravila i učinila sa sobom. Tedyja Bogarta nije bilo nigdje u blizini, a Beata je disala tako lagano i jednolično kao da spava. Gospođice Nolla - počela je Nancy s oklijevanjem. Beata je podigla namazane trepavice, brzo je pogledala i prepoznala. Dakako promijenjeni Charlie Clark — mrmljala je lijeno i promatrala Nancy od glave do pete. -
Dobar dan, gospođice Beata.
-
Nancy se pokušala nasmijati. -Nisam vas htjela smetati.
Ona ju je i dalje mjerila svojim modrim očima. Činilo se, da pamti svaku sitnicu na njoj. Beatino lijepo lice imalo je pri tome tvrdi i neprijateljski izražaj. Nancy je sada bila uvjerena da ju njezin prvi utisak nije prevario. Jesam li vas s nečim naljutila? - pitala je Nancy? _ Naljutila? - Ponovila je s takvim prezirom, koji je Nancy trebao pokazati kako se smiješno ponaša. Nancy je pocrvenjela i pitala
se šta je izazvalo promjene u toj ženi, koja ju je kod njihovog prvog susreta dočekala s toliko simpatije. Sada je izgledala kao mačka, koja samo čeka priliku da zarije svoje pandže. - Način na koji me promatrate... - rekla je Nancy - ja to ne razumijem. Opet jedan mali trik da biste izazvali pozornost. Morali ste biti vrlo ponosni na vašu malu igru kao Charlie Clark. Kako ste se morali naslađivati našom naivnošću. Dvije obične budale, to ste mislili o nama. - Molim vas, nemojte to misliti, jer to nije istina. Htjela sam samo biti ravnopravna s gospodinom Bogartom. Kakav jedinstveni način da bi se izazvala pozornost. Slučaj zaslužuje ozbiljnu pozornost! - Bojim se da vas ne razumijem. Nancy je osjetila kako srdžba u njoj raste. Ako se gospodin Bogart nije ljutio, zašto sada Beata pravi takvu predstavu? Ne, zaista vaš je talent vrijedan pažnje, drago moje dijete. -Riječi su kao otrov kapale s njezinih usta - Ali što se tiče vaše naivnosti, koju izigravate sada,kod mene ste se namjerili na krivu adresu. Nevina djevica? Ali ipak s tim crvenilom na usnama, srdašce! Ne znam što zapravo hoćete mene. Došla sam da gospodinu Bogartu predam jedan ček. Kako ljubazno od vas. - Beata je lijeno podigla ruku. – Pobrinut ću se da ga dobije. -
Radije bih ga osobno predala gospodinu Bogartu.
Bojite se da ga ne zadržim. Samo mi ga dajte, kod mene je dobro spremljen. Htjela bih gospodinu Bogartu osobno predati ček ponovila je tiho. -
On je zaposlen, srdašce. -Beatine oči opasno su sjale.
-
Tada ču čekati dok bude imao vremena.
Dakle, to baš i nije sasvim nedužno. Ali kako hoćete. No, morat čete se odreći toga da vas zabavljam. -
A želi li ona biti zabavljana?
Nancy se okrenula kad je začula poznati glas i pocrvenjela. Koliko li je on čuo? Brzo je pogledala Beatu, ali ona nije nimalo bila zbunjena. Pružila mu je ruku, a na licu joj se pojavio smiješak. Došao si u pravo vrijeme, dragi. Naša mala Nancy je prilično tvrdoglava. U svakom slučaju, nije mi htjela dati ček. Htjela je sačekati tvoj povratak. Morala sam joj reći da ćemo nas dvije u međuvremenu imati malo o čemu razgovarati. - Beatin smiješak postao je još slađi. - Ti znaš kako su mi dosadni razgovori o poljoprivredi. Da to znam! — U njegovu se glasu osjećala podsmješljivost. Nancy je naizmjence gledala Beatu i Tedyja. Kako su oboje lijepi, kako puni samopouzdanja. Oni kao da pripadaju jednom drugom svijetu, svijetu u kojemu nema sive svakidašnjice. Ugrizla se za usnu i učinila se samoj sebi glupom i nespretnom. Donijela sam vam ček. -Gledala je Bogarta ravno u lice i pružala mu ga. -
Jeste li uvijek tako direktna -pitao je mirno. Uzeo je od nje
Omotnicu i spustio ju je u đep svojih jahačih hlača. Čula je kako se Beata porugljivo nasmijala i pogledala ju je. Dakle to je to, oboje se žele zabaviti na njezin račun. Razbjesnila se i odjednom se više nije osjećah tako nesigurnom.
Mi Clarkovi smo uvijek bili za direktan put. - Glas joj je zvučio oštro i odbojno. - A sada me molim vas, ispričajte. - Okrenula se i htjela otići, kad je osjetila njegovu ruku na svojoj. -
Rado bih vam ponudio neko piće.
-
To nije potrebito.
Bilo bi mi drago kad bi se naš odnos razvijao više prijateljski. -Glas mu je bio i dalje ljubazan. - U svakom slučaju imamo poslovne odnose. Ako iznenada ne naiđete na neki zlatni rudnik, takvi će se posjeti češće ponavljati. - Kimnuo joj je, da bi ju ohrabrio. - Dakle, što želite popiti? -
Sok od naranče - odgovorila
je Beata umjesto nje. - Nešto jačega bi ovo dobro dijete podnijelo jedva. Da, molim sok od naranče -odgovorila je Nancy i nije dopustila da se osjeti njezina srdžba. Bila je muka sjediti na verandi i odgovarati na sve bezveznosti kojima ju je obasipala Beata, dok je Tedy jedva nešto rekao. Kad je napokon donijet poslužavnik s pićima, Beata je preuzela ulogu domaćice. Na posljetku to sve nije mogla više podnositi. Ona ne spada u ovoj svijet, na ovu bujnu verandu s njenim raskošnim pletenim namještajem na kojem se još i sada vidi koliko je bio skup. Ona ne spada među te elegantne ljude čije misli ne može i ne želi slijediti. Jedanput u mjesecu ona će donijeti Tedyu Bogartu njegov ček i ništa više. Oni su sklopili poslovni dogovor i ona će ispunjavati svoje obveze. Ali ne više. Ništa više neće nikada biti između njih!
Nastavili su se dugi suhi mjeseci. Najčešće je nebo bilo vedro i tada je sunce nemilosrdno pržilo već isušenu zemlju. Ponekad bi se nagomilali oblaci i ljudi su se nadali kiši. No, najčešće je palo samo nekoliko kapi, koje nisu mogle pokriti ni prašinu. Zemlja u kojoj su korijeni biljaka čekali spasonosnu kišu, ostala je suha i tvrda. Svakog prvoga u mjesecu Nancy je odjahala u Blue Montains. Ono što je tamo vidjela ispunjavalo ju je svaki puta zavišću. Bogartova polja nisu ovisila o kiši. Skupi sistem navodnjavanja, koji nije postojao dok je farma bila vlasništvo Neila Thorona, dovodio je vodu i u zadnji kut i svagdje okolo štrcali su vodoskoci. A zemlja je na to obilje vode odgovarala bujnošću raslinja. Nasuprot tome, stanje je na njihovoj farmi postajalo sve očajnije. Nancy i njezina braća radili su od prvog svitanja do kasno u noć i samo njihovoj neumornoj marljivosti se moglo zahvaliti daje zemla još uopće davala plodove. Noću je Nancy sjedila za kuhinjskim stolom i mučila se s beskrajnim računima. Iz mjeseca u mjesec njezin strah da možda neće moći platit dospjelu ratu, bivao je sve veći, do sada je to svaki puta uspjela, ali ponekad je stanje bilo zbilja kritično. Ponekad se pitala što bi rekao Bogart da ga zamoli za više vremena. Bi li se pokazao obzirnim ili bi odmah naplatio cijelu hipoteku? Ponekad je on na nju ostavljao dojam dobrog čovjeka. Ali možda se vara. U tom slučaju on bi odbio njezinu molbu. Ne, on se nikad ne smije naći u položaju da moli ponovno njegovu uslugu.
Kod svojih posjeta u Blue Montains nije ništa spominjalo o pravom stanju u Granietkopa. Za svoje posjete k njemu imala je nekoliko jeansa i svoje najbolje majice i nadala se da time neće pobuditi ni podozrenje ni sažaljenje. Željela je izgledati njegovano i uredno, a ne isticati svoje ženske draži. Kad nije bilo Tedyja ček je predavala Beatti. Ona je bila uvijek tamo i Nancy više nije tražila da razgovara s Bogartom. U takvim slučajevima samo je tražila potvrdu. U biti bila je sretna kad nije srela visokog, tamnog čovjeka. Prvi susreti s njim izazvali su i suviše potresa u njoj. Njezin je život bio dosta težak i bez divljih osjećaja koje je već jedanput pobudio u njoj. Jednog jutra kad se vratila s rijeke, iznenada se snjim susrela. Pomalo se vukla, jer je puna vjedrica vode bila teška, sunce je već jako pržite, iako je bilo dosta rano. Prestrašila se kada je čula konjski kas. Zaustavio se sasvim kraj nje stisnutim očima gledao je na nju dolje. Lice mu je bilo nepomično i časkom se preplašila da je zakasnila s plaćanjem rate. Ali to je nemoguće. Sljedeća rata dospjeva istom za mjesec dana i do onda ce imati potrebnu svotu. -
Zar nešto nije u redu? - pitala
Je. -
Šta znači ova vjedrica? - Riječi su mu bile kao puščani hici,
kratke i tvrde. Pogledala je na staro vjedro koje je stavila na zemlju. A onda je pogledala gore i prestrašila se od tvrdog pogleda njegovih sivih
očiju. Nemilosrdno ju je promatrao. Htjela je skrenuti svoj pogled, ali joj to nije uspjelo. -
Zašto ste tako bijesni? - promucala je napokon.
-
Zar zaista ne znate? - Lagano je skočio s konja.
Bez riječi je odmahnula glavom. Još uvijek ga je gledala svojim velikim, zelenim očima. Kad se napokon htjela okrenuti, čvrsto ju je uhvatio za ruku. -
Što do vraga treba značiti ta cijela predstava?
Htjela se osloboditi, ali on ju je stisnuo još čvršće. -
Što vam pada na pamet? -napala ga je.-Pustite me!
-
Najprije hoću odgovor.
Kako mogu odgovoriti kad ne znam pitanje?- rekla je zajedljivo. -
Nisam htio vjerovati kad su mi pričali...
Šta niste htjeli vjerovati? -Pogledala ga je, a svjetlucavo zelenilo njezinih očiju postalo je odjednom nježno i gotovo molećivo. Trebalo bi mi biti dosta to što sam vidio vlastitim očima, ali ipak ču pitati. Je li istina da zalijevate svoja polja s vjedricom vode Nancy? Da! - Prkosno je digla bradu - Ne možemo svi biti milijunaši gospodine Bogart. Zovem se Tedy - kratko ju je ispravio. - Zar nećete napokon prestati s tim vječnim: gospodine Bogart. - Prodorno ju je gledao. Čini se, daje istom sada postao svijestan kako jadno
izgleda sa svojom zamazanom i sljepljenom kosom, pospanim očima i mršavim tijelom u radnoj odjeći. - Dakle, to je stvarno istina?! - čudio se. Da, silazimo na rijeku da bi donijeli vode? To je istina. Nije shvaćala što hoće i zašto je na nju tako ljut. -
Zašto?- pitao je oštro i kratko.
-
Biljke trebaju vodu!
-
Zašto s vjedrom, i zašto iz rijeke?
-
To baš nije najbolje rješenje, znam! - rekla je.
Nije najbolje? To je prokleto teško. Granietkop nije mali vrtić u predgrađu, Nancy. Zato ponavljam svoje pitanje: šta treba značiti sve to? Njegovo pitanje natjeralo ju je u škripac. Bojite se možda za svoje investicije? - brzo je odgovorila. -Strah za investicije? - Suho se nasmijao. - Kad više nećete moći plaćati, naplatiti ću hipoteku. To je sve. A zašto to niste već odavno učinili? - Postala je nepromišljena od uzbuđenja. - Pa već od samog početka niste drugo ni željeli. To je točno! Ali to zadovoljstvo si mogu priuštiti u svako vrijeme. - Njegov glas bio je vrlo oštar. Ali... ali vi ste htjeli da nam ipak pružite mogućnost... - Oči su joj se napunile suzama. To ne bih nikada učinio da sam znao istinu - odgovorio je trezveno.
Doimao se tako hladno i bijesno. Lice mu je bilo poput maske; nemilosrdno, gotovo neljudsko. Njezin strah pretvorio se odjednom u neku čudnu radoznalost. -Tako ste bijesni, a ja uopće ne znam razlog? - rekla je svadljivo. Gledao ju je, šuteći. Promatrao je njezine zarumenjene obraze, znojno čelo, raščupanu kosu i nježno tijelo, koje je htjelo izgledati muški, a bilo je lako lomljivo i ženstveno. Želio bih biti lukav kao i vi, Nancy - rekao je napokon. U njegovu glasu više nije bilo srdžbe, ali je ostala gorčina. - Beata misli da je vaša nedužnost isto tako komedija, kao i vaš nastup kao Charlie Clark. -
Znači, Beata vam propisuje šta da mislite?
Ona to možda pokušava, ali to meni ništa ne znači. Navikao sam da o svim stvarima imam osobno mišljenje. Ponovo je tobože ravnodušno gledao njezino tijelo. -Zašto sam bijesan? - ponovio je njezino ranije pitanje. - Čitava ta , pripovijest - pokazao je na vjedro s vodom - pravi iz mene neku vrstu goniča robova, koji iskorišćuje djecu koja nemaju pameti kao novca. - To nije istina! Pametni smo, ma što vi pod tim mislili. A imamo i novca. - Ponosno je digla glavu. -Svaki pojedini novčić smo sami zaradili- A što se tiče robova to je glupost! Mi smo po zakonu vaši dužnici. - Zar niste nikad pomislili da bih mogao biti nezadovoljan svojom ulogom? Nesigurno gaje pogledala. - Vi valjda time niste htjeli reći da ćete nam otpisati naše dugove.
Draga moja Nancy - odgovorio je s grubim smijehom. Iako mi ne odgovara da budem gonič robova, to još nikako ne znači da sam dobrotvor. Ponosno se okrenula od njega. Neće mu nikada pokazati kako ju je jako povrijedio. Dobro, ona gaje krivo razumjela. Ali nije ga molila za milost. -
Dakle, što mi hoćete reći, gospodine Bogart?
- Tedy! - opet ju je ispravio. -Želim reći slijedeće: hoću kupiti Granietkop. Bila je tako jako iznenađena, da je samo bez riječi gledala. Iza toga je iz nje izbio bijes. Ah, zbog toga ste se osjetili pogođeni. Zbog toga ta briga za sirotu djecu bez roditelja. Kako je dirljivo, gospodine Bogart, kako beskrajno dirljivo! Možda mislite da me možete prevariti sa svojim lažnim saučešćem i tada dobiti Granietkop po izvanredno povoljnoj cijeni? Odgovor je ne, gospodine Bogart! Tisuću puta ne! rekla je plamtećih očiju. -Ne tako brzo, Nancy , ne tako dramatično. - Čini se, da ga njezin ispad uopće nije dirnuo. - Puno prebrzo izvlačite zaključke, na primjer dolazite na pomisao da želim sniziti cijenu. Zar vam to nije namjera. U svakom slučaju vi to smatrate mogućim, zar ne? - Glas mu je zvučio mirno, ali i opasno. -Kako bi bilo da najprije čujete ponudu. To ne može biti. Granietkopje naš dom. Izmiješanost njezinih osjećaja jasno joj se vidjela na licu, koje je bilo izrazito mlado i osjetljivo.
Ima li još nešto što ste mi do sada prešutjeli? - Glas mu je bio ljubazniji nego ikada prije. Da! - Njegova neočekivana blagost natjerala ju je na rub plača. Spustila je vjeđe. Dakle? Obećala sam svojoj majci da ćemo svi ostati zajedno... Ali ona nije mogla znati... U početku sam i ja tako mislila. Danas sam duboko uvjerena, daje ona to predosjećala. Razumijem. — U njegovu glasu bilo je toliko topline da se Nancy sve teže svladavala. - Unatoč tome ne možete i dalje tako raditi kao do sada. Nemamo drugog izbora -upala mu je brzo u riječ. Možemo se sporazumjeti ako i kupim Granietkop. Vi i vaša braća možete se preseliti u Blue Mountains. Pogledala ga je, a suze su odmah nestale. Kako je privlačna bila zamisao koju je izrekao! Na posljetku će imati mira, bar neko vrijeme. Ali Blue Mountains znaci Beata, a ona je znala da s tom lijepom, ali hladnom ženom neće moći živjeti pod istim krovom. Ne! - rekla je - to ne ide... Hoćete reći da mislite da ne bi mogli živjeti u Blue Mountainsu. -Svojim sivim očima hladno ju je promatrao. Pokušala se izvući poluistinom. Mi smo svi vrlo vezani za Granietkop. Gledao ju je dugo. Kakva nepravda, mislila je očajno, da joj baš muškarac koji joj je protivnik, već svojim pogledom slomi volju i sigurnost. Vi ste tvrdoglava, mala djevojčica, Nancy! - Po glasu se nije moglo prosuditi što osjeća, ali u očima mu je bio neobičan sjaj. Svojim dugim, tankim prstima iznenada ju je uhvatio za ruku.
Koliko vam je godina, Nancy? Dvadeset. - Imala je osjećaj da joj ponestaje daha i jedva je disala. - Pa to sam vam rekla prije. Nasmijao se. Ovaj put njegov smijeh nije bio porugljiv, nego srdačan. Vi ste mi već mnogo toga ispričali, Nancy, a ništa od toga nije bilo istina. Ali to je istina - prošaptala je tako tiho da se jedva čulo. Dodir njegove ruke pekao ju je kao vatra. Znam. - Oči su mu odjednom postale opet tako hladne kao da su govorili o nečem sasvim drugom. -Vi možete uvjeriti čovjeka, Nancy Clark. - Pustio je njezinu ruku. -Zadržavao sam vas u zalijevanju u biljka. -Da, to je činjenica. -
Imate li još dva vjedra.
-
Da, naravno. – Šta bi sad to trebalo značiti?
-
Onda ih dajte ovamo! Pomoći ču vam.
Vi? - Ta je riječ bila dosta prenaglašena, ali pitanje joj je izletjelo iz usta prije nego što je razmislila. No, više ga nije mogla povući. -
Da! Ja! - Na njegovom se licu
pojavio neobičan smiješak, a u očima sjaj. -
Ali zašto? - pitala je zbunjeno.
_
Zar je važno zašto? - Način na koji je odgovorio na njezinu sumnju ju je razoružao.
Dakle, dobro - rekla je na posljetku i slegnula ramenima. Pokazat ću vam gdje možete ostaviti svoga konja. Nancy nije smatrala Tedyja Bogarta pravim farmerom. On je za nju bio muškarac lijepog izgleda, bogat i spretan u ulaganju novca. Nije mislila daje sposoban i voljan raditi i fizičke poslove. Sada je morala promijeniti svoje mišljenje. On je neumorno silazio do rijeke i odmah se vraćao s dva vjedra puna vode, kojim bi zalijevao žednu zemlju. Korak mu je bio lagan i gibak i poslije nekoliko sati rada nije pokazivao ni najmanje znakove umora. Samo povremeno Nancy bi primijetila daje čvršće stisnuo usnice, a da mu se u očima pojavio ljutit izražaj. Ponekad je gotovo bolno osjećala njegovo fizičko prisustvo. Njegovu veličinu, snagu i spretnost njegovih kretnji, koji su nalikovali spretnosti zvijeri. Sunce je već počelo zalaziti kad je Tedy napokon spustio vjedra na zemlju. Zapuhao je povjetarac i zanjihao listove narančinih stabala. Hvala vam što ste mi pomogli. Nancy ga je pogledala sa smiješkom. Ma što da ga je ponukalo na to da joj pomogne, bila mu je uistinu zahvalna. - Htio bih da mi nešto obećate, Nancy. - Nije joj uzvratio smiješak. Ona je ponovo zadrhtala od prodornog pogleda njegovih sivih očiju. -
A što je to?
Vi ste jedno samovoljno, tvrdoglavo biče, Nancy. Mislite da možete paziti na sebe, ali ja se ne mogu osloboditi pomisli da...
Odgovor je ne! - prekinula ga je. _ Taj odgovor ostaje. Neću prodati Granietkop! Svom sugovorniku ne dopuštate nikad da do kraja završi rečenicu? - Gledao ju je s malo uzdignutim obrvama. -
Žao mi je - rekla je tiho.
Nadam se. - Rukom je prešao kroz njezinu razbarušenu kosu. Ona se s mukom svladavala. - Vi ste vrlo hrabra djevojka, Nancy. No i vi možete naići na nepremostive teškoće. Vi ste sama... jedina su vam zaštita dva mala brata... - Odjednom je zašutio. Bilo je jasno da je mislio na slučaj kad ju je napao onaj skitnica. A i na to da obrađuje farmu bez vode i elektrike. - Htjeli ste da vam nešto obećam - podsjetila ga je i svojski se trudila da izbjegne njegov pogled. - Kad teškoće ovdje postanu prevelike, tada ćete mi to reći za ne? Hoćete li mi to obećati? -Rukom je uhvatio njezinu ruku, tako da ga je morala gledati u oči. Odjednom je počela teško disati. Nije mogla izgovoriti ni rijeci. Šuteći je kimnula glavom. Dobro. - Na njegovom se licu pojavio topao izražaj. Unatoč svojoj zbunjenosti, ponovo je ustanovila da Tedy Bogart može biti vrlo dobar. Kad ju je poljubio iznenadila se u najvećoj mjeri. On je tako brzo i neočekivano približio svoja usta, da mu nije mogla izmaknuti. Poljubio ju je nježno, bez strastvene silovitosti. Dodir je trajao samo nekoliko sekundi. No, kad se on uspravio i pustio ju, njezino je srce tako jako udaralo da se ona bojala da će ga on čuti. Nancy je stajala i gledala za njim kako jaše u zalazu sunca prema Blue Mountainesu. Polagano je dignula ruku i dodirnula mjesto
koje je Tedy poljubio. Bio je to samo laki dodir usana, no to je bilo dovoljno da je uzbudi i pobrka sve njezine misli. Čak i sada kad je on već otišao, a pred njom je bilo tisuću stvari koje je trebalo riješiti, mislila je samo na taj poljubac. Željela je da se taj dan ponovi. Da još jedanput osjeti njegovu ruku na svom čelu i njegove usne na svojima. Za vrijeme večere brljala je po svom tanjuru duhom potpuno odsutna. Lise ju je zabrinuto promatrala. - Nancy, zar se ne osjećaš dobro? - Hvala, dobro mi je. - Ali moraš nešto jesti. Jesi li imala neprilika s gospodinom Bogartom? Je li ti nešto on rekao? -
Sve je u redu, draga. Zaista, nije mi ništa - rekla je Nancy.
-
Je li možda postavio nove uslove?
Nove zahtjeve? - Kao kroz maglu gledala je u Lise. - Ne, nikakve nove zahtjeve, draga moja. No, Lise je svojim pitanjima ipak utjecala na nju. U Blue Montainsu čeka ga Beata, sjetila se Nancy. Beata, lijepa, elegantna, savršena u svakom pogledu. Djevojka kao što sam ja, mislila je Nancy, koja okolo trči kao dječak u izblijedjelom jeansu i sa raščupanom kosom, ne može ništa značiti muškarcu kao što je Tedy. Muškarcu, koji očito poznaje svijet i žene. Kad ju je poljubio, učinio je to sigurno s nekom namjerom. Odjednom je bila sasvim budna. Gotovo s pohlepom bacila se na jelo u svom tanjuru. Lise ima pravo. Ona mora jesti. Neophodno je potrebno da ostane snažna, kako bi i dalje mogla voditi farmu. Jedna zakašnjela otplata bila bi dovoljna da Tedyja navede da otkaže hipoteku.
Ta pomisao izazvala je u njoj željeznu odlučnost. No kod toga je osjećala duboku bol. Kao munja pogodila ju je spoznaja da je Tedy Bogart posljednji čovjek na svijetu, kojeg bi željela kao neprijatelja. Poslije večere Lise i djeca su učili, Nancy je sjela da bi sredila mjesečne račune. Mrzila je taj posao, to premještanje svota i datuma. Ove večeri joj taj posao nije nikako išao od ruke i kad se nekoliko puta zabunila uvijek na istom mjestu, odbacila je olovku i izašla van. Bila je dovoljno odrasla da bi shvatila odakle taj nemir koji je muči. Još se dobro sjećala beskonačnih razgovora svojih školskih prijateljica o muškarcima. Ona tada nije razumjela što je toliko privlačno na toj temi. Za nju je tada bilo najljepše juriti po savani na leđima konja. Sjećala se i knjiga svoje majke. Ona je tada ponekad zavirila u njih, kad je vrijeme bilo suviše loše da bi mogla biti vani. Sa zadovoljstvom je čitala ljubavne romane, ali ih nikad nije dovodila u vezu sa stvarnim životom. Nije si mogla ni zamisliti da bi je neki muškarac mogao toliko privući da bi zaboravila na sve drugo. Ali danas je shvatila da se u njezinoj nutrini kriju osjećaji i čežnja za koje nikad prije nije znala. Mladićima njezine dobi koji su je pratili na školske svečanosti ili zabave, nije nikad poklanjala mnogo pažnje. Ako ju je neki od njih i poljubio, nije to bilo ništa više od bezveznog dodira usana. To je bilo ugodno, ali se nije moglo usporediti s bujicom osjećaja i strasti o kojima se govorilo u romanima njezine mame. Duboki žar koji je sada u sebi osjećala bio je za nju iznenađenje. Nije ni u snu pomišljala da bi ju neki muškarac mogao tako uzbuditi. I da će taj muškarac biti upravo Tedv Bogart. Muškarac kojemu neće
nikada ništa značiti. On je gotovo bio oženjen. Sa Beatom Lila, najljepšom ženom koju je vidjela ikada. Zvijezde su sjale na nebu i bez najmanjeg oblaka, a mjesec je obasjavao zemlju. Sve u prirodi je mirovalo. Nancy je pak osjećala samo čežnju i bolnu želju. Već nekoliko puta u tijeku ove večeri digla je prst i dodirnula mjesto gdje ju je Tedy poljubio. Učinila je to i sada. Bio je to samo površni dodir... U mislima je ponovo proživljavala dan kad je prvi put odjahala u Blue Montains da bi se dogovorila s Tedyjem. Tada je željela da se s njim sastane kao muškarac. U međuvremenu nije ništa tako žarko željela kao to, da u njoj gleda djevojku. Ne, ne djevojku, nego ženu. Teška srca priznala je istinu. Nije više željela biti djevojka koju on cijeni i možda joj se čak i divi. Željela je biti žena. Žena, lijepa i poželjna. Može li ona uopće biti lijepa. Ima li na njoj nečega što ju čini poželjnom kao ženu? Sumnjala je u to. Istina, sjedala se toga da joj je majka govorila, kako su joj oči neobične, a kosa lijepa kad se potrudi daju njeguje. Zrak je bio težak od mirisa cvijeća i grmova, koje je njezina majka posadila oko kude. Zašto cvijeće širi svoj slatki miris tek u tami? Odjednom Nancy više nije mogla podnositi tešku vlagu tropske noći. Stavila je ruke na svoje uzburkane grudi i vratila se u kuću. Kuhinja je bila prazna. Lise i dječaci završili su svoje zadaće i otišli u krevet. Nancy je uzela parafinsku svjetiljku što je ostala goriti u kuhinji i otišla je u svoju sobu. Bez mnogo razmišljanja otvorila je ormar i izvadila haljinu svoje majke. Kao što je to već jedanput učinila, stala je pred zrcalo i na sebe
prislonila haljinu. Utisak koji je dobila bio je tako nepotpun, da je odlučila obući haljinu da bi vidjela kako joj pristaje. Bluza i jeans odletjeli su na pod. Dok je tako gola stajala, učinilo joj se da se prvi put vidi u zrcalu. Naime, ono je pokazivalo vitko, pomalo zanosno tijelo sa nježnim prsima, vitkim strukom i mekim bokovima. Bilo je to vrlo ženstveno tijelo, nježno, mlado i puno života. Kao u snu je navukla haljinu preko glave i zatim ju pustila da sklizne preko ramena i bokova. Haljina joj je pristajala kao da je za nju napravljena. Bila je to plesna haljina koju je njezina majka nosila kad su Clarkovi još vodili društveni život, prije nego što su došli u Granietkop. Svijetlozeleni saten od kojeg je bila napravljena haljina, sjao je prekrasno. Od struka prema dolje padao je u bogatim, teškim naborima. Nancy je na haljini ipak najviše oduševljavao izrez. Uske naramenice držale su haljinu na golim ramenima, a izrez je bio tako dubok, da su blage obline njenih prsiju bile samo napola prekrivene. Haljina je bila izvanredno ženstvena i do prije kratkog vremena nije ni u snu pomišljala daje odjene. Nancy je uzela četku sa svog toaletnog stolica i njome je prošla kroz kosu. Malo po malo izravnali su se razbarušeni pramenovi. Uskoro iza toga lijepi, pravilni uvojci uokvirivali su njezino lijepo lice. U jednoj od ladica toaletnog stolića otkrila je ostatke tuša za trepavice. Namazala ih je tako tanko da su se doimale sasvim prirodnim. Nikad prije toga nije zamijetila da su joj trepavice zavrnute malo prema gore kao da njezinim velikim očima ne žele nimalo umanjiti njihov neobičan sjaj. -
Nancy... - Neki glas probudio ju je iz njezinih snatrenja.
Okrenula se na široko raširenim očima. Bila je tako iznenađena promatranjem svojeg izmjenjenog izgleda, da ga nije čula kako dolazi. Bio je naslonjen na otvorena vrata njezine sobe. Samo je izražaj njegova lica i lako stisnute oči odavao pozornost s kojom ju je gledao. On se presvukao. Umjesto jahaćih hlača, sada je imao na sebi uske crne hlače u kojima su se isticali vitki bokovi i duga, snažna bedra. Crna polo košulja iz mekanog materijala isticala je njegova široka ramena i gornji dio njegovog mišićavog tijela. U slabom svjetlu parafinske svjetiljke činio se još višim nego inače. Gledali su se dugo bez da su se pomakli. Njezino je srce udaralo glasno i jako. - Nisam vas čula da dolazite -rekla je napokon. Kucao sam, ali se nije nitko javljao - Postala je nesigurna i zadrhtala je od tvrdog zvuka njegova glasa. — Kao što vidim, vrlo ste zaposlena. Njegov je pogled mirovao na njezinom ugrijanom licu, na uvojcima koji su tako lijepo uokvirivali njezino visoko čelo i očima koje su svojim tajanstvenim sjajem podsjećale na šumu u noći. Zatim je skrenuo svoj pogled na njezina malo otvorena usta, na gola ramena i dolje na uzbudljive obline njezinih grudi u širokom i dubokom izrezu haljine. Zadrhtala je od tog pogleda. Odakle vam ta haljina? - Tim je pitanjem na posljetku prekinuo neugodnu šutnju. Nancy je duboko uzdahnula. Haljina je od moje majke. Nosila ju je na jednom plesu. Prekrasno je izgledala u njoj.
Razumijem. - Oko usta mu je zaigrao laki smiješak. Nancy ga nije znala protumačiti. Ruga li joj se ili što? -I što namjeravate s tom haljinom? Prkosno je uzdigla glavu. Htjela sam ju isprobati. I ništa drugo. Nisam računala s tim da ćete se odjednom pojaviti u mojoj spavaćoj sobi. Došao sam da se s vama nešto dogovorim. — U njegovom glasu nije bilo ni traga ispričavanju. -Uostalom, vrata od vaše sobe su bila otvorena. -
Oh... što hoćete sa mnom dogovoriti?
To ima vremena i kasnije. Najprije mi recite jeste li haljinu isprobali za neki ples. - Neprestano ju je i dalje gledao. Ne! Samo sam htjela vidjeti da li mi pristaje. - Časak je zastala zatim je dodala: - Sviđa li vam se ta haljina? Ona je upravo očaravajuća, dijete -Nasmijao se, a u očima mu se pojavio topao sjaj. Hrabro je zakoračila prema Tedy, zar ne izgledam kao prava žena? prošaptala je bez daha. - Svakako ne izgledaš kao Charlie. - Vidio je iznenađenje na njezinom licu, pa je nastavio: - Izgledaš zanosno, Nancy i veoma poželjno. Zašto me onda ne poljubiš? -Izrekla je to prije nego što je promislila. Nancy! - Njegove tamne oči su se suzile, a tijelo mu se još više ukrutilo.
Molim te, Tedy. Isto tako kao što si to učinio poslije podne molila je. Bez riječi je stajao kao kip. Kad bi mu samo mogla rastumačiti zašto joj nisu dostatne riječi. Zašto su joj potrebni i drugi dokazi da je poželjna. -
Molim te, Tedy. - Glas joj je bio poput dječjeg šapata.
S lagano stisnutim usnicama, napravio je jedan korak prema njoj. Bojažljivo i istodobno s puno nade zadržala je dah. -
Znaš li koliko imam godina, Nancy?
Odmahnula je glavom. -
Imam trideset i pet godina. -Glas mu je bio tvrd i promukao.
- To mi je svejedno. - Govorila je tako tiho da je jedva čula svoje riječi. - Molim te, Tedy on je još uvijek stajao bez riječi. Odjednom je osjetila kako ju je obujmio rukama tvrdo i čvrsto. Upravo kao što je i očekivala. Svoja usta pritisnuo je na njezina. Najprije nježno, gotovo bojažljivo, a zatim sa takvom strašću da su ona govorila više nego sve riječi na svijetu. Ona je ovila svoje ruke oko njega. Začula je kako je tiho zastenjao kad ju je privukao bliže k sebi i pritisnuo njezino tijelo uz svoje. Nancy se činilo daje sva u plamenu, da svaki dijelić njezina tijela gori od njegova dodira. Pod žestinom njegovih poljubaca željno su se otvorila njezina usta. Stisnula se uz njegova prsa. Bliže, još bliže, kao da je šaptao neki uzbuđeni glas u njoj. Kad ju je pustio bilo je to tako odjednom i neočekivano da ga je samo gledala velikim, zbunjenim očima. -
Tedy! - Usta su joj natekla od njegovih poljubaca. - Tedy...
-Još ti uvijek nije dosta? - Glas mu je bio hrapav a ruka kojom je odmakao uvojak, što mu je pao na čelo, je drhtala. -
To zvuči kao da se ljutiš -šaptala je.
-Pa ja se i ljutim. Što sam učinila? - Suze su joj navrle iz očiju i visile kao biseri na trepavicama. Nemaš pojma, je li? Sjediš ovdje kao sirena koja pomorce, što se mimo provoze, vabi u smrt. Ali ti to ne znaš. U to svakako vjerujem. On se glasno nasmijao. Bio je to smijeh od kojeg se prestrašila. Potresla je glavom kao da ne želi da joj njegove riječi dopru do svijesti. Još samo prije nekoliko minuta bila je u njegovom zagrljaju. Bila mu je bliža nego što se ikad mogla nadati. A sada odjednom... -
Je li to zbog Beate? - napokon je pitala.
Beata? - Opet taj neprirodni smijeh. - Ljubim koga hoću, Nancy. Ipak mora joj se priznati: drži se muškaraca svoje dobi. -
Ali ja te ne razumijem.
-
Rekao sam ti da imam trideset i pet godina. Jesi li to zaboravila.
-
Nisam.
I odjednom je shvatila što on misli. Pogledala ga je zbunjena i posramljena. Iznenadila ga je. To što je za nju bilo najveći doživljaj u njezinom dosadašnjem životu, njega je iznenadilo. Bila je i suviše neiskusna da bi muškarcu kao što je on, mogla pričiniti zadovoljstvo. Vidio je promjenu koja se zbila na njezinom licu. -
Dakle, razumjela si me? - pitao je tiho.
Tako se jako morala boriti protiv suza da je jedva izustila:
-
Da! Mislim da te razumijem.
-
Onda ćemo zaboraviti što se večeras dogodilo.
Šuteći ga je pogledala. Zaboraviti današnju večer? Nikada neće zaboraviti to što se upravo dogodilo. Samo je kimnula i pokušala se nasmiješiti. Dobro. - I on se nasmiješio. Bio je to smiješak s kakvim se pokušava umiriti prestrašeno dijete. - Spavaj dobro, moja mala Nancy. Još jedanput se okrenuo kad je došao do vrata. Nancy je vidjela tvrdo, zagonetno lice. Znala je da bi ju svaka njegova dalja riječ još više povrijedila. U buduće drži zaključana vrata. Ti i Lise ste dvije mlade osobe, koje se može željeti. Ili su vrata bila namjerno otvorena? Postala je bijesna kao nikada prije. Idite do vraga, gospodine Bogart! - prosiktala je kroz čvrsto stisnute zube. Upravo sam na putu tamo - glasio je njegov neočekivani odgovor. - Sada sam se sjetio: još uopće nismo razgovarali o razlogu mog posjeta. Donio sam ti neka oruđa koja se kod mene ne upotrebljavaju. Zanima li te to? -
Ne trebam ništa! - rekla je odbojno.
-
Kako misliš? - Pogled mu je ostao tvrd. - Spavaj dobro, Nancy.
-
To i hoću - odgovorila je zajedljivo.
Nekoliko sati poslije toga još je uvijek ležala budna na svom krevetu i kroz prozor gledala na nebo osuto zvijezdama. Njezino izmučeno
tijelo se nije uspjelo opustiti i što je očajnije željela zaspati, postajala je sve više budna. Pokušavala je zaboraviti što se dogodilo, ali joj to nisu dopuštala njezina uzbuđena osjetila. Ležala je nepomično. Iz vana su dopirali mirisi tropske noći, a ona je gorila od žudnje. Još uvijek je na ustima osjećala Tedyjeve poljupce, njegovo čvrsto, mišićavo tijelo uz koje se privijala. Nikad neće moći zaboraviti čežnju, koju je osjećala dok ju je držao u svom zagrljaju. Kad su se probile prve zrake jutarnjeg sunca, ona je ležala još uvijek budna. Oči su joj gorjele, a glava ju je boljela od uzbuđenja. Ali ona je skupila svu svoju snagu, ustala je i otišla pod tuš. Mora pokušati svladati obamrlost koja je njome vladala. Dok je navlačila svoje teške čizme, sjetila se jedne primjedbe svoje majke: jednog dana prestat ćeš se tako divljački ponašati. Tada će doći netko tko će u tebi probuditi ženu. Čini se, da je taj došao. U najnezgodniji trenutak za Nancy. Vrijeme je prolazilo. Nancy je u sebi potiskivala sva sjećanja na Tedyja Bogarta. Kako je imala više posla nego inače to joj je gotovo uspjelo. Dan za danom nebo je bilo modro i bez ijednog oblaka. Ni kap kiše nije osvježila isušenu zemlju i svakodnevno odlaženje na rijeku po vodu, postala je prava muka. U tim okolnostima bilo je pravo čudo da su Clarkovi opet završili mjesec s pozitivnom bilansom. Oni su uspjeli ne samo sakupiti potrebnu svotu za otplatu rate, nego se Nancy nadala da će u skoroj budućnosti voda teći iz njihovih slavina. Ovaj puta, a bilo je to otprilike tjedan dana iza Teđyjevog noćnog posjeta, ona je poslala Boba s novcem u Blue Mountains. Čudila se
kako se već prije nije na to sjetila. Bio je to najednostavniji način da izbjegne susrete s Tedyjem. Pa ipak, kad je vidjela Boba kako je odjahao u pravcu Blue Mountainsa, morala se boriti protiv lude želje da ga pozove natrag i da ona odjaše umjesto njega. Bilo bi besmisleno ne priznati, da bi rado ponovo vidjela Tedyja. Čeznula je za njim, željela ga je. Žudila je za uzbuđenjem i divljom vrtoglavicom koju je njegovo prisustvo izazivalo u njoj. Ali ona ne smije dopustiti da izgubi svoju mukom stečenu ravnotežu. Nekoliko dana poslije kad je sunce već zalazilo, a ona je bila upravo na povratku kući, začula je iza sebe topot konja. Znala je tko je jahač i prije nego što se uspjela okrenuti. Okrenula se. Samo jedan pogled u tamne Tedyjeve oči bio je dovoljan da bi se uvjerila kako nije ona jedina koja nije zaboravila događaje one noći. -
No, Nancy? - Kakav neobičan pozdrav!
Prešla je jezikom preko suhih usta i čvrsto ga pogledala u oči. -
No, Tedy?
-
Kako napreduješ sa svojom farmom?
Izrazito naglašeno slijeganje ramenima bio je njezin odgovor. Sasvim dobro - rekla je zatim. - To ti je morala pokazati i posljednja otplata. Novac je došao točno kao i uvijek - rekao je pomalo porugljivo. Činilo se kao daje htio reći: znam točno zašto zadnji puta nisi sama donijela novac.
Onda što hoćeš od mene? -Bila je tako napeta da je njezino pitanje zvučilo hladno i neprijazno. On se smijao. Bilo je to tako neočekivano i zvučilo je tako... zavodnički. Kako bi mogla zaboraviti tog muškarca kad je već samo njegov smijeh bio dovoljan da ona postane meka i popustljiva. Vidjela je kako se spustio s konja i htjela je zakoračiti natrag, ali su joj noge otkazale poslušnost. Ostala je stajati kao prikovana. Rukom ju je uhvatio za bradu, tako da mu nije mogla izmaći. -
Bojiš li se, Nancy.
Ne! - Odlučno je odmahnula glavom. Možda i malo previše odlučno. Na njegovom se licu pojavio zagonetni smiješak. Kod tebe se nikad ne zna kad govoriš istinu. - Malo je zastao, ali joj nije dao vremena da govori. -Došao sam ovamo da bih ti uputio jedan poziv. -
Poziv?
Da. Za zabavu u Blue Mountainsu. Bit će mala zakuska, a zatim će se plesati. Poziv vrijedi naravno za cijelu obitelj. - Upitno ju je pogledao. - Što je, Nancy? Hoćete li doći? O da! - Kako je to davno bilo kad je zadnji puta pozvana na neku zabavu. Gledala ga je sjajnim očima. - Ali što da obučem? — pitala je nervozno. -
Nešto lijepo, naravno.
-
Lijepo?
Zar nemaš ništa lijepo? - Pitao je to tako nježno da su joj suze došle na oči. Haljina koju si... koju sam tada ….koju sam nosila jedne večeri.. Velike zelene oči gledale su ga bojažljivo i upitno. - Još uvijek ju je držao za bradu, a jednim je prstom počeo polagano i nježno gladiti njezin vrat. Možeš li se sjetiti, te haljine? - Naravno - potvrdio je sa tihim smiješkom. -
Ali ona ti se nije sviđala.
Baš naprotiv, ona mi se čak jako sviđala. Ali to je plesna haljina. Za ovu ćeš zabavu trebati nešto drugo, mala Nancy. Mala Nancy. Opet ta prokleta riječ! Bijesno se istrgla od njega. -
Povrijeđena? — Bio je utjelovljena mirnoća.
-To je ta riječ, ta oznaka: mala. - Ugrizla se za usne kad je vidjela njegovo nasmijano lice. Pocrvenjela je preko ušiju. - Ja nisam više malo dijete, Tedy. Ti možda još uvijek sumnjaš u to, ali ja sam unatoč toga žena. On je ponovo ispružio svoju ruku, ucrtao liniju oko njezinih očiju, a zatim je prste stavio na njezina usta. Dodir je bio tako lagan i nježan, da ga je Nancy jedva osjetila. Pa ipak, on je u njoj opet izazvao želju da bude u njegovom zagrljaju. Znam da si ti žena - priznao je nježnim glasom. — A ipak si u nekom pogledu još dijete. Zato i ne mogu... - Naglo je zašutio. -Što?-pitala je šaptom.
Pogledao je dolje prema njoj. Smiješak je nestao iz njegovih očiju. Opet se doimao tvrdo i strogo. -Molim te, što si htio reći? Ništa drugo nego da si izabereš nešto lijepo za obući. Ti i Lise. Beata će se s vama obadvjema odvesti u grad. -
Tedy, misliš li ozbiljno da sam ja žena?
Hoćeš li me navesti na to da ti to dokažem? - Tedy. - Gotovo neprimjetno se nagnula prema njemu. - Sada je gotovo, Nancy! -Oštrina u njegovom glasu pogodila ju je kao udarac bičem. – Sa mnom se ne možeš igrati, dijete. A ako se bezuvjetno želiš ili moraš igrati, onda se igraj s mladim čovjekom tvoje dobi. Njima si, možda, dorasla. Časak se sve vrtilo pred njezinim očima. Postala je blijeda kao kreda, a koljena su joj klecala. Odjednom ju je uhvatio bijes. Bez daha je razmišljala o tome što radi, pošla je korak naprijed i Tedyja udarila u lice. Zgrabio ju je za ručni zglob snažno kao čelik. I on je problijedio. - Ti mala vještice - rekao je izrazito mirnim glasom. - Ako smijem, dao bih ti jedan dobar savjet: nemoj to učiniti nikada više. Stajali su jedno nasuprot drugomu i promatrali se... sekundama... minutama... jednu vječnost. Još uvijek ju je kao klještima držao za ruku. A njegovi tvrdi prsti žarili su joj se nemilosrdno u meso. Ona nije ništa osjećala. Očima koje su plamtjele od bijesa gledala gaje ravno u oči. Činilo joj se da su njihova tijela povezana električnom strujom.
Kad ju je napokon pustio, bilo Je to kao da ju je jakom kretnjom odgurnuo od sebe. Bez ijedne riječi skočio je na svog konja i za nekoliko je sekundi nestao iza stabala i grmlja. Nency njje mog]a vjerovati svojini očima, kad se jednog jutra pred učom zaustavio crveni, sportski auto. Stajala je na vrhu stuba i rukom zaštitila oči od jakog sunca. Vidjela je kako je iz raskošna auta izašla elegantna pojava u bijelom odijelu i išla prema njoj. Draga moja Nancy. - Beata se smijala i pokazivala svoje lijepe, bijele zube. Nancy je opazila da su joj unatoč tomu oči ostale hladne. Od žarko crveno lakiranih noktiju na nogama do umjetnički dotjerane frizure, Beata je pružala sliku izvanredne elegancije. Nancy je izgledala samoj sebi u svojoj radnoj odjeći s kosom zalijepljenom od znoja, siromašno i nadasve neugledno. Dobar dan, Beata - odgovorila je nemarno. - Zar nećete ući? Rado. Ovdje vani je nesnosno vruće. Nancy je mislila na salon koji je nekoć bio ugodan, a njegovo je pokućstvo odavalo raskoš i eleganciju. Sada se više o tome nije moglo ni govoriti. Bilo bi bolje da svoju gošću primi na verandi, mislila je. Istina i pleteno pokućstvo bilo je već prilično otrcano, ali ovdje je bilo mnoštvo cvijeća koje je u košaricama visilo sa stropa ili u velikim posudama ukrašavalo zadnji zid verande. Nancy je naročito voljela pogled sa verande. Odavde se moglo vidjeti daleko preko zelenih polja, do dalekih visokih brda. Ona su često bila sakrivana neprozirnom maglenom koprenom. Ali danas je bio jasan vidik i brda su sjala u ljubičastim, modrim i zelenim bojama.
Beata je začuđeno pogledala kad se Nancy pojavila s poslužavnikom punim voća i sokova. Lise je upravo izvukla iz pećnice kolačiće od prhkoga tijesta i iscijedlila svježe naranče. Vrč i čaše bili su od brušenog stakla izvanredne finoće, a tanjuri od pravog engleskog porculana. Srebrne žličice i vilice bile su ukrašene nježnim uzorkom i bile su u skladu s tanjurima. Nancy je opazila da je Beata zadivljena i bila je vrlo ponosna. Iako su Clarkovi osiromašili, po svemu što su naslijedili od roditelja se vidjelo da je to porodica s ukusom i kulturom. Beata je polako ispila čašu soka od naranče, ali je odbila kolačiće. Kada ćete vi i vaša sestra imati vremena odvesti se sa mnom u grad? U grad? - Nancy se činila iznenađenom. Naravno, zbog haljina. - Beata je s negodovanjem nabrala čelo. - Molim vas, Nancy, ne izigravajte iznenađenje. Točno znate o čemu govorim, o našoj zabavi u Blue Mountainsu. O tome? Na to nisam više uopće mislila - promrmljala je Nancy bespomoćno. Šta to treba značiti? - prekinula ju je Beata očito uzbuđena. - Mislila sam da vam je Tedy rekao da obadvije morate dobiti nove haljine. To je točno! - kimnula je Nancy. Izbjegla je Beatin pogled i gledala zamišljeno u pod. Tedy je rekao da će Beata s njima u grad da izaberu haljine, ali to je bilo prije njihove svađe. - No, onda! - Beatin smijeh bio je suviše piskav. - Na što još onda čekate, dijete. Pretpostavljam da vi i vaša sestra češće dobivate takve
ponude. Mi ne trebamo milostinju! - U Nancynom glasu osjetila se srdžba. Bilo je to ujedno jasno upozorenje posjetiteljici da se ne upliće u njihove privatne odnose. Beata je časkom šutjela. Ledenim pogledom je promatrala usko, lijepo i prkosno lice svoje protivnice. Odjednom se glasno nasmijala. Uvijek nanovo zaboravljam kako ste vi teška, Nancy. Molim vas, nemojte to gledati kao milostinju. Zacijelo Tedy nije tako mislio. - Opet se piskutavo nasmijala. Taj smijeh živcirao je Nancy, a nije joj ulijevao ni povjerenje. -Tedy bi želio da dođete na zabavu i pretpostavlja, molim vas oprostite mi na otvorenosti, da zato nemate odgovarajuću odjeću. Kao duhom odsutna, Nancy je gledala preda se. Zar nije njezina odbojnost prema Beati potpuno bezrazložna. Nije li to možda zbog Tedyja? Zapravo, Beata nema tako značajnu ulogu u njegovom životu. Nancy se s mukom pribrala. Kakvu to ulogu igra i koga će Tedy oženiti? Ako se jednog dana bude bezuvjetno htio oženiti, onda je Beata isto tako dobar izbor kao i svaka druga. Zapravo, Nancy je teško mogla zamisliti Beatu kao ženu farmera. No, žena Tedyja Bogarta neće biti prisiljena da se bavi svakodnevnim poljoprivrednim poslovima. Ali, boljela ju je pomisao da će Beata biti Tedyjeva žena. Odjednom je shvatila da će osjećati odbojnost prema svakoj ženi koju će Tedy oženiti i da je sasvim svejedno, bila to Beata ili neka druga. Zbunjeno je gledala u lice svoju posjetiteljicu kao da od nje očekuje odgovor koji je dugo tražila.
Pravite lice kao da gledate utvaru — rekla je Beata nabusito. Nanci se nesigurno nasmijala i prešla rukom preko čela. Žao mi je, ali sasvim sam se izgubila u svojim mislima rekla je zbunjeno. Još uvijek mi niste odgovorili kada ćete imati vremena za naše malo lutanje po gradu. Kako bi bilo danas poslijepodne? Na žalost danas nikako ne mogu. Ali za sutra bih to mogla urediti. Izvrsno. Odmah iza jedan sat bit ću ovdje. - Beata se spretno digla sa stolca. - Hvala na osvježenju, drago moje dijete. Lise je stajala pred zrcalom i oduševljeno promatrala haljinu koju joj je Beata izabrala. Svijetlo-modra tkanina imala je po sebi bezbroj cvjetova. Oni su se lelujali kod svakog pokreta široke suknje. Lise se nije mogla točno sjetiti kad je zadnji put dobila novu haljinu. Njena se garderoba sastojala isključivo od jeansa i majica, koje je naslijedila od Nancy. Kako je često potajice željela novu haljinu, koju nije nitko prije nje nosio. Danas joj se činilo da se ostvaruje njezin dugo snivani san. Kod susjednog zrcala stajala je Nancy i promatrala se s lagano nabranim ćelom. Ona je imala u užem izboru dvije haljine sada se morala odlučiti za jednu. U jednu od njih zaljubila se na prvi pogled. Svojom nježnom zelenom bojom uskim naramenicama uskim strukom, podsjećala je na plesnu haljinu njezine majke. Onu, koju je isprobavala pred zrcalom kad ju je iznenadio Teday. Duboki izrez je naglašavao je lijepi oblik njezinih grudi i
zaobljenost ramena. Boja haljine savršeno je stajala zlatnosmeđoj boji lica smaragdnom sjaju očiju. Nezgoda kod toga je bila sto Beata nije tu haljinu smatrala prikladnom. Stalno je iznova prekapala po policama i napokon je donijela haljinu, koju je smatrala prikladnijom. Svijetloružičastu s kratkim, nabranim rukavima. Iako se Nancy više dopadala zelena haljina, morala je priznati da je i ova imala svoju draž. Teško je kod toga bilo to, što je u svakoj od tih haljina izgledala sasvim drukčije. Možda je zelena haljina bila malo presmiona, ali u njoj je izgledala odrasla. Izgledala je kao žena koja je odrasla. U ružičastoj haljini izgledala je više kao mlada djevojka, gotovo još kao djevojčica, vrlo osjetljiva i vrlo naivna. Prodavačica još nije rekla svoje mišljenje. Čini se da je osjećala nesporazum, ali se čuvala toga da se prikloni bilo kojoj strani. - Što bi vi rekli? - pitala je na posljetku Beata sa svojim kričavim smijehom. Prodavačica se još uvijek dvoumila. Obadvije haljine su vrlo lijepe - rekla je napokon, izbjegavajući da se opredijeli. Ali ružičasta joj stoji mnogo bolje - tvrdila je Beata. - Osim toga ne smijemo zaboraviti povod. Jedna i suviše elegantna haljina ne bi odgovarala. - Glas joj je zvučio zajedljivo. Tiha prijetnja u Beatinim riječima nije se mogla ne zamijetiti. Bilo je kao da je rekla: prihvati moje razloge ili neću uzeti ni jednu od tih dviju haljina, nego ču otići u drugu prodavaonicu. Ova je taktika uspjela.
Mislim, da bih ja uzela ružičastu haljinu - požurila se reći prodavačica. Time je pokazala da je shvatila u čijem je džepu novac. U njoj izgledate očaravajuće mlada, draga moja. Opet ta prokleta, omrznuta riječ. Nancy nije željela izgledati mlada, posebice ne: očaravajuće mlada. Ona je odrasla žena i tako hoće i izgledati. Zašto svi pokušavaju iz nje napraviti dijete jedva malo starije od Lise? Unatoč svemu morala je popustiti. Tedy plaća haljinu, a Beata nastupa u njegovo ime. Dakle, ona nema izbora. Ružičasta haljina bila je vrlo lijepa, nije ni časak oklijevala da to prizna. Ali jednoga dana, zaklela se sama sebi, kupit ce haljinu koja se njoj sviđa. Tada neće nikoga pitati za mišljenje. Ni Tedyja, a sasvim sigurno ne Beatu. Na dan kad se održavala zabava, u Granietkopu je posao završen ranije nego obično. Sunce je bilo još prilično visoko kad su se vratili s polja. Bili i Ed bili su vrlo ponosni u svojini dugim hlačama s bijelim košuljama i kravatama. Lise je upravo obukla novu haljinu i došla je k Nancy da joj zatvori patentni zatvarač. Svježe oprana kosa padala je u mekim valovima sve do ramena. Nancy se učinilo da Lise nije još nikad izgledala tako lijepo. Nancy je imala još dovoljno vremena da opere kosu. Posljednjih tjedana ona je opet dosta narasla i kad ju je poslije sušenja češljala prema naprijed, napravili su se uvojci što su nestašno padali na čelo. Ona je sasvim malo namazala trepavice i stavila malo sjenila na kapke. Bila je iznenađena kako su ovi mali kozmetički zahvati pomogli. Zamišljeno se gledala u zrcalo. Kako su čudesno zeleno sjale njezine oči!
Pao je gotovo mrak dok su stigli u Blue Mountains. Velika kuća pretvorila se u more svijetla. Bili su osvijetljeni svi prozori, a na verandi i između stabala visjeli su crveni, žuti i zeleni lampioni. Tedy im je došao ususret da ih pozdravi. Nancy je odlučila pod svaku cijenu ostati mirna i opuštena. No, samo jedan pogled na tog naočitog muškarca uznemirio ju je. Srce joj je počelo udarati kao ludo. Nikad nije mogla ni pomisliti da Tedy može izgledati tako otmjeno i elegantno. Po prvi put otkako ga poznaje, bio je u odijelu i ništa drugo od odjeće nije mu tako dobro pristajalo. Gusta, tamna kosa bila je začešljana prema natrag, a samo jedan neposlušni uvojak padao je na čelo. Više nego inače Tedy se doimao kao gospodar situacije. Jednu sličnu, tako izrazitu muškost, Nancy još nije vidjela ni kod jednog drugog muškarca. No, Nancy? - pozdravio ju je svojim kratkim, osobitim načinom, na koji se ona u međuvremenu navikla. Ukočeno ju je gledao sa stisnutim zubima i čudnom napetošću u licu. Upravo kad je pomislila da više neće moći izdržati njegov pogled, on se naglo okrenuo od nje. - Zdravo Lise! - Kako je odjednom opušteno izgledao i s koliko je više srdačnosti pozdravio njezinu sestru. Vara li se ona ili joj se zbilja nasmijao. - Izgledaš dražesno. O mnogo hvala, gospodine Bogart. - Lisine gotovo crne oči sjale su od oduševljenja. Dok se on pozdravljao s Biliyem i Edom, pojavila se Beata. Nancy je postalo odmah jasno da ona večeras ima ulogu domaćice. Zašto nije već prije na to mislila? Beata je praktički bila ovdje kod kuće i svi su smatrali da će za kraće ili duže vrijeme ona postati gospođa Bogart.
Kako je bolno promatrati Tedyja i Beatu jedno kraj drugoga kao da već sada spadaju zauvijek zajedno. Nancy, draga! - S više nego povjerljivom gestom ona je povukla Nancy u stranu. - Ovdje je netko koga morate svakako upoznati. -Ja? Da. Vi. _ Beata se nasmijala smiješkom koji je mnogo govorio. Možete se osloniti na mene. On će vam se sigurno svidjeti. Svidjeti? Mislila je Nancy gorko. Tko mi se može sviđati osim Teyja? Tada se prestrašila vlastite pomisli. Nemoguće je da je zaljubljena u Tedyja Bogarta. Ne, nikako! I nikada! Ne u Tedyja Bogarta! Podigla je glavu i nasmijala se Beati. _ - Radujem se. - Rekla je to pribrano koliko je mogla.
Zvao se Andy i činilo se da mu se vrlo sviđala. Imao je dražestan, mladenački smiješak i Nancy je morala priznati daje i on njoj vrlo simpatičan. Njegovo ju prisustvo nije posebno uzbuđivalo, to je mogao samo jedan muškarac, ali bio je jedan od najzgodnijih ljudi koje je u posljednje vrijeme upoznala. Andy je radio na obližnjoj plantaži duhana, a u slobodno vrijeme je studirao poljoprivredu. Bio je visok, ne tako jako kao Tedy, vitak, preplanuo od sunca i ne mnogo stariji od Nancy. U najboljem slučaju mogao je imati dvadeset i tri ili četiri godine. Ponašao se prema Nancy s tako mnogo pažljivosti da se i protiv volje osjećala polaskanom. S Tedyjem se uvijek morala boriti da bi ju smatrao ženom. Andy je jasno pokazivao da ona za njega više nije
dijete. Rekao joj je da je lijepa i u njegovim je riječima bilo isto toliko šarma, kao i udivljenja i stidljivosti. Ali njegove oči i smiješak su pokazivali da misli ozbiljno. Možda je Beata imala ipak pravo kad je dala prednost ružičastoj haljini. Bez sumnje ona se sviđala Andyju u toj haljini. Iako nije ni časak prestajala misliti na Tedyja uživala je što ju je Andy pokušavao osvojiti. Sve što je od Tedyja željela čuti, rekao joj je Andy. Nehotice je prihvatila njegov način razgovora i čudila se kako joj je to bilo lako. Vani u vrtu zapaljeno je nekoliko vatri i miris pečenog mesa miješao se s teškim, slatkastim mirisom tropskog cvijeća. Andy se nije micao od Nancy i cijelu joj je večer pomalo udvarao. Jedanput je osjetila grižnju savjesti kad je pomislila na svoju braću, ali se brzo uvjerila da su već dugo našli prijatelje i da se odlično zabavljaju. Odjednom su se iz tame pojavili Beata i Tedy. Oni su obišli sve okolo da bi se uvjerili kako nikom od gostiju ništa ne manjka. -
Tu su njih dvoje, Nancy i Andy. - Beata se počela glasno smijati.
Nancy je pogledala Tedyja. Stisnute oči i usta odavali su da je ljutit. Nancy nije znala čime ga je mogla razljutiti, ali je odjednom osjetila strah. Kakva muka biti tako blizu njega i osjećati takvu čežnju, a ne smjeti ga dodirnuti. -
Zabava je prekrasna.
Uvijek je zadovoljstvo steći nove prijatelje. - Beatina zlobna primjedba stavila je Nancynu strpljivost na kušnju. - Znala sam da će vam se Andy svidjeti.
To je bilo točno. Andy joj se sviđao, ali ne tako kao što je Beata očito mislila. Što želi postići ovom igrom? Kako se samo usuđuje na tako otvoreni način izigravati sudbinu i miješati se u Nancyn život? Nancy nije sumnjala u to da je Beata, što se tiče Andya slijedila Tedyjeve upute. Odjednoin je osjetila otpor. Ona nije marioneta da bi je se po volji povlačilo pomoću konaca. Ako joj se Andy sviđa to je samo njezina stvar. Nitko joj ne može nametnuti neko prijateljstvo. Nancy je savršena - potvrdio je Andy sa smiješkom. - Dobro da ne stanujem suviše daleko, tako da ju mogu češće vidjeti. Šta da kažemo na to? Tedy, dragi, čini se da se zabava isplatila. Stavila je svoju ruku na njegovu i zavodnički mu se smijala. On nije odgovorio, a lice mu je postalo još strože nego ranije. Nancy je osjećala kako joj krv udara u obraze dok ga je gledala. Je li bio zadovoljan time što je mali trik uspio, a dijete poslušno progutalo bombon. Bilo je teško otkriti što se krije iza njegove maske. Odlučno se okrenuo i pošao do druge grupe. Beata ga je i dalje držala ispod ruke. U tom trenu svaki bi ih stranac smatrao mužem i ženom. I moralo se priznati da su se doimali kao idealan par, oboje su neobično lijepo izgledali, samouvjereni i uglađenog ponašanja. Nakon što su gosti pojeli, glazba je postala glasnija i Tedy je pozvao goste da počnu s plesom. Granietkop i njegovi problemi su nestali kad je u Andyjevim rukama lebdjela u slabom svjetlu lampiona. Ipak je nekoliko puta pokušala pogledati u pravcu Tedyja, ali nije uspjela. On je plesao te večeri sa gotovo svim gošćama. Činio je to bar se tako činilo, po dužnosti. Najčešće je ipak plesao s Beatom. Za Nancy je to
bilo vrlo bolno. Dok su plesali Beata je obima rukama obuhvatila njegov zatiljak, a glavu je nasloniti ispod njegove brade. Bila je gotovo ponoć kad je Tedy prekinuo Nancy i Andyja u plesu. Radije ne bih - rekla je, kad ju je zamolio za ples. Iako je čeznula za tim da se nađe u njegovim rukama, pomisao da on to čini samo zbog svoje obveze kao domaćin, bila joj je nesnosna. To je moje pravo kao domaćina - odgovorio je na njezino odbijanje i jednostavno ju je povukao od Andyja. Stavio je ruke oko njezinih leđa. Držao ju je malo podalje od sebe dok je pozorno gledao njezino lice. Dobar Andy, je li tako brzo došao do svog cilja? - pitao je. - Ili je pomisao da ste u mojim rukama tako nesnosna? -
Obadvoje.
Duboko je udahnuo, a tijelo mu se na časak ukrutilo. Tada se nasmijao kratko i jetko. -
Beata ima pravo, ti si zaista još vrlo mlada.
Rekao je to načinom koji ju je duboko povrijedio. -
Beata me, dakle, smatra suviše mladom?
Ali, ti jesi još vrlo mlada, draga. Nasmijano ju je pogledao. Odjednom se osjetila vrlo bespomoćna i utučena. Ima toliko toga što mu želi reći. Ali teško je nalazila riječi. -Tedy - Počela je tiho, ali dalje nije mogla. Nježno je stavio svoju ruku na njezina usta. Nemoj sada govoriti. Zar ne znaš da se kod plesa ne treba nikada govoriti?
Privukao ju je bliže k sebi. Kao u snu pustila je da ju odvede u najmračniji ugao plesnog podija. Nitko nije mogao vidjeti kako su se čvrsto priljubljeni micali u ritmu glazbe. Činilo se da su se stopili u jedno biče. . -
Tedy - prošaptala je još jedanput bez da je znala što hode reći.
Pssst! - Bilo je to kao da ju je pomilovao po obrazima. Osjetila je njegova usta u kosi i pitala se je li to samo umišlja. Čvrsto ju je stiskao uz sebe i kod svake kretnje, kod svakog dodira, u njoj se budio novi život. Plesati s Andyjem bilo je zadovoljstvo. Plesati s Tedyjem bio je uzbudljiv doživljaj koji je izazivao uzbuđenje u cijelom tijelu. Glazba je još svirala kad ju je odjednom pustio. Pogledala ga je s gorkim razočaranjem na licu. Prekasno je opazila Beatu koja je prišla Tedyju. Čvrsto gaje uhvatila za ruku. Andy postaje pomalo nestrpljiv, draga. Imala sam osjećaj da je bolje da vas prekinem - prodorno je pogledala Tedyja, a zatim se okrenula Nancy. - Što još čekate, djetešce? Prijatelja se ne smije ostaviti čekati predugo. - Rekla je to mirnim glasom, ali je očima prostrijelila Nancy. Ona je nesigurno pogledala Tedyja. Sva nježnost nestala mu je iz lica. Nije mogla prepoznati izraz njegovih oborenih očiju. Andy je s jednim farmerom upravo razgovarao o uzgoju krava, veselio se što opet vidi Nancy, ali o nekoj nestrpljivosti nije bilo ni govora. Zabava se produžila i iza ponoći, ali za Nancy je topla, mirisava noć izgubila svoju draž. Zato i nije bila žalosna kad je trebalo prekinuti. Tedy je ponudio da nju i njezinu braću odveze kući, ali se Andy pobunio i rekao da mu mali obilazak do Granietkopa neće smetati.
On se od Clarkovih oprostio više uljudno nego prijateljski. Kao i uvijek Beata je stajala kraj njega. Andy - rekla je s prozirnim smiješkom - pazite dobro na moje mlade prijatelje. I da vam ne bi palo na pamet da još malo odete s Nancy kad ostavite njezinu braću. Kad su Lise i dječaci već bili u kući, Andy je pitao: Hoćeš li mi dopustiti da te češće posjećujem? - U glasu mu se osjetilo napeto očekivanje. To će me vrlo veseliti. - Nancy je žalila što ne može dijeliti njegovo iskreno oduševljenje. Izvrsno! — Nagnuo se da bi ju poljubio. Ona se brzo izmakla u stranu, tako da je dodirnuo samo njezin obraz. To ga nije smetalo. Ti si izvanredna djevojka, Nancy - ponovio je još jedanput prijateljski. - Do skora viđenja! Žalosno je gledala za njegovim autom. Mjesecima je čeznula za dokazom o svojoj privlačnosti. Andy joj je to dokazao na mnogo načina. Unatoč tome izmakla se njegovom poljupcu. Znala je, daje nepravedno uspoređivati Tedyja i Andyja. Ipak si nije mogla pomoći. Već pri samoj pomisli na Tedyja, krv joj je brže kolala u žilama. Zar je moguće da se tako zaljubila u Tedvja Bogarta? Vjerovala je u ljubav i znala je da će je jednog dana sresti. Ali postoji i lažna zaljubljenost, površan osjećaj koji počiva samo na fizičkim odlikama onog drugog. Da, o tome se radi. Tedyjeva fizička privlačnost ju je očarala. Bila je dovoljno poštena da bi priznala kako Tedyja smatra izuzetno privlačnim. Bilo je dovoljno da ju pogleda i njezino bi srce počelo
udarati kao ludo. Ali radi se o ljubavi. Pravoj, poštenoj ljubavi. To što osjeća za Tedyja nema s tim nikakve veze. Ili možda ipak ima? Ne! Pokušala je odbaciti tu misao, ali nije se je mogla osloboditi. Zar nisu svi njezini dokazi samo pokušaj da prevari samu sebe. Nema smisla gurati glavu u pijesak i ne htjeti vidjeti istinu. Ona voli Tedyja. Zna to već duže vrijeme, ali to nije htjela priznati. Ljubav je za nju značila isto što i udaja. A to ne može biti. On će oženiti Beatu. To je samo pitanje vremena. Hladna i lijepa Beata stanuje već sada u Blue Mountainsu i Tedy to ne pokušava skriti. Ona mora naučiti živjeti s tom činjenicom. Sljedeću otplatu Nancy je odlučila sama odnijeti u Blue Mountains. Ne može se ostatak života skrivati pred Tedyjem. Bolje je što prije naučiti da se s njim susreće. Kad je došla do kuće, pošla je prema verandi. Bila je još nekoliko metara udaljena od stubišta kad ih je ugledala. Sjedili su jedno kraj drugoga, pijuckali neko piće i razgovarali. Beata je ležala na počivaljci i zavodljivo je ispružila svoje duge, vitke noge. Tedy je sjedio tik uz nju. Leđima je bio okrenut Nancy, tako da nije mogla vidjeti izraz njegova lica. Upravo se htjela javiti, kad je čula kako se spominje njezino ime. Beata je govorila o njoj. U njezinom glasu bilo je nečeg od čega se Nancy okamenila. - Zar nije danas dan kad treba platiti. - Beata je sporo govorila. -Kad se samo sjetim kako je s tobom plesala. Danas će ti sigurno osobno donijeti novac. - Nasmijala se svojim neugodnim smijehom. -Dragi moj, ne shvaćam zašto uopće podnosiš tu djetinjastu zanesenost.
Mala Nancy postaje pomalo prava muka. Zar ne bih trebala s njom porazgovarati? Čuo se Tedyjev smijeh, dubok i veseo, Nancy nije čekala njegov odgovor. Ma što on rekao, ona to nije željela čuti. -Nestala je tako tiho kao što je i došla. Boba je našla u voćnjaku. Brao je voće za pekmez. Dala mu je ček i zamolila da ga odnese. Otišla je u nasad dinja. Zalila ih je prije podne, ali je odlučila učiniti to opet. Dovlačenje vode bio je težak posao, ali će joj pomoći da svlada svoju napetost. Kako je mogla biti tako glupa i misliti da će se s Tedyjem moći prirodno sretati. I kako je bilo naivno vjerovati da nitko nije zamijetio njezine osjećaje za njega. Oni su je ismijavali! Ne samo Beata, nego se i Tedy smijao. - Već je na zabavi osjetila da je susret s Andyjem bio namjerno upriličen. Ali nije znala da je trebalo biti sredstvo protiv djetinjskog zanosa. Nancy nije mogla zamisliti da bi mogla raditi više i teže nego posljednjih mjeseci. Ali otkako je čula Beatinu primjedbu i Tedyjev smijeh, bila je kao opsjednuta. Nije mislila ni na što drugo nego na posao. Posao i samo posao. Na večer je sva iscrpljena legla u krevet i ostala bi prije nego što bi svanuo dan. Malo mira priuštila bi samo kad bi Andy došao u posjet. On je svaki dan mnogo radio i kad bi na večer završio posao obično bi bilo prekasno da se vozi još do Granietkopa. Zato je dolazio subotom na večer i onda bi pozvao Nancy na izlet u trideset kilometara udaljeni gradić.
Nekoliko puta sreli su Beatu i Tedyja. Ona je svaki put bila pretjerano ljubazna prema »mladom paru« kako je govorila. Zar ne izgledaju dražesno, običavala je pitati Tedyja. Kad je bila osobito pakosno raspoložena, počela bi raspredati o tome kako je divno kad dvoje tako mladih ljudi u potpunosti pripadaju jedno drugomu. Nancy je na te primjedbe odgovarala samo smiješkom, kod čega je svoju ruku uvijek zavukla pod Andyjevu. Oni neka misle što hoće, važno je samo da ne naslute njezine prave osjećaje. Ne samo da Nancy nije mogla na večer od umora misliti na ništa drugo, nego je njezin povećani napor dao još jedan učinak. Prihodi na Granietkopu su porasli. Došao je dan kad je Nancy utvrdila da će joj poslije otplate rate, ostati još znatna svota novca. Oduševljeno je glasno uskliknula tako da je Lise uzbuđeno dotrčala u kuhinju. Nancy, sta se dogodilo? - Uspjeli smo, Lise. Opet možemo priključiti vodu. Sestre su se nijemo gledale, samo se radost očitovala na njihovim mladim licima. Onda su se uhvatile za ruke i počele plesati oko kuhinjskog stola. Slučajno su tada provirili u kuhinju Bob i Ed. Sestre su im saopćile novost i oni su u četvero nastavili veselo plesati. Kasnije je Nancy nazvala Andyja i pitala kada će slijedeći put ići u grad. - Sutra, draga. - Hoćeš li me povesti? - Veselit će me ako pođeš sa mnom - rekao je veselo. Sljedećeg jutra stajala je neodlučno pred svojim jeansom i majicom. Danas je bio važan dan, možda najvažniji od smrti njihovih roditelja. Danas ju po prvi put nije mučila pomisao da ona i njezina braća nemaju ni novčića. Možda današnji dan znači početak boljih vremena za Granietkop. Bio je to razlog da se odjene ljepše nego inače. Iz ormara je donijela haljinu koju je nosila u Blue Mountainsu. Ona je bila nabavljena za zabavu, ali je zbog boje i jednostavnog kroja mogla
poslužiti i za odlazak u grad. Kad je bila gotova s oblačenjem još se jednom pogledala u zrcalo i bila je zadovoljna. Čula je Andyjev auto i istrčala ga pozdraviti. On ju je znalački gledao, a na licu mu se pojavio veseli, mladenački osmijeh. - Izgledaš fantastično. - Hvala, Andy. Kako se veselim današnjem danu! Vožnja u grad proletjela je brzo i ugodno. Andy se zaustavio blizu gradske vijećnice. Morao je obaviti nešto za svog šefa. Nakon što su se dogovorili kad će se sresti, svako je pošao svojim putem. Nancy je požurila u vijećnicu. Prilično brzo je završila posao i izašla opet na ulicu. Imala je osjećaj da je u oblacima, tako je bila zadovoljna. Nancy! Taj poznati glas bio je tako neočekivan, da joj je od stresa sva krv nestala iz obraza. Ali samo u prvi tren. Iza toga joj je lice postalo tamnocrveno. Tedy Bogart! Srce joj je udaralo kao ludo. Gledala je njegovo usko, tamno lice. - Nisam utvara, Nancy. - On se nasmijao, ali ju je nepovjerljivo gledao. Kao da je želio saznati razlog zašto se tako prestrašila. - Ja to znam. - Pokušala se nasmijati, ali joj to i nije uspjelo naročito. - Namjeravaš li nešto posebno? Ne…. Zapravo da. - Samo kad joj glas ne bi zvučio tako uzbuđeno. - To sam i mislio. Ti danas izgledaš osobito lijepo. - Mnogo hvala, Tedy. Uostalom, imao si pravo. Imala sam danas zbilja nešto posebno - Pričaj mi o tome kod objeda. Mislila je na primjedbe o njezinom djetinjastom zanosu i bila je u napasti da odbije njegov poziv. Ali jedan drugi glas ju je nagovarao da ga prihvati. I taj glas je pobijedio. -Danas su joj dvojica muškaraca rekla da je lijepa . Danas su joj svoje priznanje i divljenje izrazila dvojica muškaraca i to joj je laskalo . Njezino ženska samosvijest je porasla. Danas je zaista bio poseban dan, uzbudljiv i pomalo pustolovan. Ali ona se osjećala dorasla svakoj situaciji.
Restoran je bio kraj parkirališta na kojem je bio Andyjev auto. Nancy je mislila da je to vrlo povoljno, jer tako neće morati poslije objeda ići daleko i stići će točno na dogovor s Andyjem. U tom restoranu još nikad nije bila, čak ni sa svojim roditeljima. Znatiželjno je promatrala drveni strop i zidove. Kako je to sve raskošno isto kao i debeli sag i male, elegantne svjetiljke na stolovima. Tedy je izabrao nišu malo po strani i kad je ona htjela sjesti, on joj je pridržao stolac. - Kako si danas ljubazan sa mnom. - Sasvim je zaboravila da se odlučila ponašati mirno i nepristupačno. On se nasmijao. - Mora da se zbog te lijepe haljine pokazujem u svom najboljem svjetlu. - Ovdje je prekrasno, Tedy - rekla je spontano i nastavila bez razmišljanja - dolaziš li ovamo ponekad s Beatom? Malo je stisnuo oči i neko ju je vrijeme šutke gledao. Kako je uzbudljiv taj pogled! Lagano je pocrvenjela, a njezine smaragdne zelene oči su sjale. " Dakako. Ponekad ovdje jedemo. - Smeta li te to? - Ni najmanje. Samo razgovaramo. U tom slučaju mogu izmisliti i bolje teme. Pričaj mi zašto si danas u gradu? - Poslije jela, Tedy. - Nije dopustila daju natjera u škripac. - Šta čemo naručiti? Opet se začuo njegov dubok i topao smijeh. - Brzo učiš, mala Nancy. Dakle, dobro. Šta misliš o lovačkom odresku i sladoledu od vanilije s jagodama. To je zvučilo tako primamljivo da nije imala vremena ni da se svađa oko omrznutog: mala Nancy. Oduševljenje joj se vidjelo u očima i Tedyju je to bilo dovoljno, pa je odmah to i naručio. Nancy je znala da je današnji dan poseban, ali nije ni u snu pomišljala na objed s Tedyjem.
Dok je on proučavao vinsku kartu ona ga je promatrala. Zaključila je da je on najzgodniji od svih muškaraca u restoranu. To su joj potvrdili i zainteresirani pogledi drugih žena. Iznenada ju je pogledao i malo porugljivi pogled je odao da mu nije izmaklo kako ga je promatrala. Kako bi bilo s jednim klaretom? - Izvrsno! - Za ništa na svijetu ne bi priznala da je njoj to sasvim svejedno, jer ne razlikuje uopće jedno vino od drugoga. I bez dobrog jela ona bi uživala u tim satima s Tedyjem. Sada je sasvim sigurno znala da ga voli. Ta ljubav nema veze s njegovom fizičkom privlačnošću. Ona će ga uvijek voljeti, pa i tada kad bude oženjen s Beatom. U njezinim osjećajima to neće ništa promijeniti.Hoće li se ona ikada udati? Sumnjala je u to. Ona voli Tedyja i bilo bi onda nepošteno udati se za nekoga drugoga. Ne bi to bilo u redu ni prema tom muškarcu, ni prema samoj sebi. Čudno, koliko se promijenila od onda kad je preobučena u mladića išla po prvi put razgovarati s Tedyjem Bogartom. Došlo je jelo i Nancy se gladna uhvatila svog odreska. Povremeno bi pogledala Tedyja i vidjela je da jede vrlo malo. Tijekom jela nije ju ispuštao s očiju. Pri tome je imao takav izražaj lica da ga nije znala protumačiti. Njegove uobičajene drskosti sasvim je nestalo, a ona se osjećala vrlo slobodno i sigurno. - No onda? - rekao je kad je konobar odnio tanjure. - Što te je danas dovelo u grad. - Još nismo završili s jelom. - Nasmijala mu se i uživala je u tome da je jedanput ona ta koja zadirkuje. . , Nježno ju je uhvatio za ruku. -
Hajde, pričaj, Nancy. Šta je?
Molim te, Tedy. - Uzdrhtala je od njegova dodira i oborila oči da ne bi vidio kako ju je uzbudio. -
Ti goriš od želje da mi ispričaš.
To je točno. - Zašto bi još duže čekala. Duboko je uzdahnula, a oči su joj zasjale kao svježe brušeni dijamanti. - Bila sam u vijećnici i dala sam nalog da ponovo uključe vodu za Granietkop. Nije ništa rekao kad je pustio njezinu ruku. Već je mislila da ju nije dobro razumio, kad ju je pogled u njegove tvrde i hladne oči uvjerio u suprotno. Okamenjeno gaje gledala. Zar je moguće da ga ne veseli ta novost. A ona je tako dugo su j samo zato da bi povećala njegovu znatiželju i udivljenje. Izražaj lica postajao je sve tvrđi. - Kako si to mogla odlučiti, a da prije toga nisi čula moje mišljenje? - pitao je učtivo, ali vilo hladno. , - Za ime Božje, Tedy, mrzim kad si tako sitničav. - Suze su joj navrle na oči i ona ih je ^tzo obrisala rukom. - U usporedbi s tvojim mladim prijateljem možda ponekad izgledam sitničav. - Prodorno ju je gledao. . - Nisam te uspoređivala s Andyjem. Samo... Tedy zar se nisi mogao malo radovati. - Čemu da se radujem. Tome da upadaš u kaos sve dublje i dublje. Ne, Nancy, to zbilja ne možeš tražiti od mene. - Do vraga, što hoćeš time reći? - Govori tiše i pazi na riječi - opomenuo ju je oštro. - Ostali gosti odmah će obratiti pažnju na nas. Prokletstvo još jedanput, Ted! Šta se mene tiču ostali gosti. Pusti ih neka slušaju ako ih to veseli. I rastumači mi što si mislio sa svojom zadnjom primjedbom. O kakvom to kaosu govoriš? – Da je
bila manje uzbuđena možda bi reagirala drugačije, ali toga trena nije mogla ništa uzeti u obzir. - Već sam ti jedanput rekao šta mislim o tvom trudu za Granietkop. - Glas mu je bio miran, opasno miran. Da, to je točno. U tvojim očima mi smo samo nekoliko lude djece, koja trče za svojim fantastičnim snom. Nije li tako? U izvjesnom smislu, da. Kod toga neću nikada zaboraviti da ste dali sve od sebe. Radili ste više nego što sam mogao misliti. Šta onda još hoćeš? - Molećivo ga je pogledala i opet je osjetila malo nade. - Nemoj me krivo shvatiti, ali vi ste svi još tako mladi. Sad kad će voda biti opet priključena, mislite da ste prevladali sve teškoće. Ali to nije točno, Nancy, to još ni izdaleka nije sve. I prije ili poslije vi ćete uvidjeti da niste uspjeli. Sve što vi radite nije ništa drugo nego jedno odlaganje te spoznaje. -A ja sam uvijek mislila da me ti razumiješ. To i činim. - Po prvi put bilo je malo topline u njegovom glasu. Onda moraš shvatiti i to da nemam drugog izbora. Ako napustim farmu to znači i raspad naše obitelji. Već sam ti jedanput ponudio novi dom - sjetio ju je mirnim glasom. - Ta ponuda vrijedi još uvijek. Bila je zaprepaštena. Trebali bi živjeti u Blue Mountainsu... među poslugom, iz čistog milosrđa... prisiljeni na vječnu zahvalnost? I bez obzira na sve to... što je s Beatom? Bolje bi bilo živjeti u nekoj špilji, nego pod istim krovom s tom hladnom, plavokosom ljepoticom. Ona bi bila s njima ljubazna, ali samo prividno. Izmislila bi stotinu načina da kori siromašnu djecu. Beata ih ne voli i kad postane gospođa Bogart naći će načina i da se opet riješi uljeza. Odjednom ju je uhvatio strah. Granietkop! Kakvo mjesto ima Granietkop u Tedyjevim planovima. Još sam uvijek voljan kupiti farmu - nastavio je Tedy kao da je čitao njezine misli. To zapravo znači da ga želiš dobiti na poklon - rekla je ogorčena. Ti znaš da ću platiti koliko vrijedi. Naravno, ti si spretan poslovni čovjek. - Govorila je tvrdim, uzbuđenim glasom. Lice joj je gorilo. Zar je zaista još prije nekoliko časaka mislila da će današnji dan biti za nju nezaboravan. Da, ona neće nikada zabo-
raviti taj dan. Ali ga neće pamtiti kao jedan od najsretnijih dana u svom životu. Danas je napokon Tedy Bogart skinuo masku. Na kraju joj je postalo jasno da mu ne može vjerovati nikada. Znatiželjno ju je promatrao. Kao da je borbu koja se vodila u njezinom ranjenom srcu, mogao čitati s njezinog mladog, uskog lica. Točno, - potvrdio je mirno. - Ja sam poslovni čovjek. A Clarkovi su za tebe samo nekoliko poluodrasle djece s kojom se može lako izađi na kraj. Sada je dosta, Nancy! Govorim što mislim. Ti si nas od početka smatrao samo na pol ludom djecom. A mene koja sam najviše kontaktirala s tobom si smatrao najluđom. Mala Nancy... sirota mala Nancy! Kako si još mlada! Da znaš kako sam sita te tvoje lažne brižljivosti. Vidjela je njegova čvrsto stisnuta usta i nabrano čelo, ali se nije mogla zaustaviti. Nešto u njoj tjeralo ju je da govori dalje, bezobzirno i bez razmišljanja. Ma kako bile grupe njezine riječi, ona mora govoriti dalje jer inače bi se zagušila. Bila sam uvijek dosta dobra za sažalni smiješak, zar ne Tedy? Ili to nije točno? Kakvo zadovoljstvo je za tebe i tvoju prijateljicu bilo razgovarati o meni. Mala Nancy i njezin djetinjasti zanos. -Glas joj je zakazao i gledala ga je s velikim, nesretnim očima. Ti si dakle prisluškivala? - Ni jednom riječi nije se pokušao ispričati i ničim nije pokazao da mu je to saznanje mučno. Naravno! Suho se nasmijao. To je istina, jasna kao dan, Nancy. Ali ti znaš, onaj tko prisluškuje kroz zid... - Porugljivo je gledao njezino malo, ugrijano lice. ... čuje svoju vlastitu sramotu i štetu. Da, Tedy, to znam. -Osjećala se dovoljno jakom da podnese i tu njegovu porugljivost. Ali ponekad je bolje znati istinu. Nasmijala se isto tako suho i gorko kao i on. - Na taj način čovjek spriječi da ga za sva vremena prave budalom. Samo još jedno pitanje, Nancy. Jesi čula i odgovor što sam ga dao Beati? To nije bilo potrebito. Ustala je upravo u trenu kad je konobar donio desert.
Nancy...! — Tedy nije ni časak izgubio sigurnost. - Tvoje jagode. Pojedi ih sam! - Kod toga se zahliknula. Najradije bi sjela natrag k stolu. Ali u svom očaju je znala da nagli odlazak obećava više uspjeha. Bez da se još jedanput okrenula izašla je iz restorana. Znala je i bez toga da on porugljivo gleda za njom i da mu njezin odlazak ništa ne znači. Kad je izašla na ulicu na vjeđama su joj visjele suze. Andy je bio nemarno naslonjen na svoj auto. Bio sam brže gotov nego sto sam mislio. Ako i ti slučajno dođeš prije mislio sam... — Zašutio je kad je vidio suze na njezinim obrazima. - Hej draga, što se dogodilo? — Gledao ju je zabrinuto. Ništa. - Nesigurno je prešla rukom preko očiju. Hajdemo kući. Naravno. Uđi. Šteta, htio sam te pozvati još na jednu cocacolu. Htjela je zaobići oko auta, ali se iz tko zna kakvog razloga osvrnula natrag. Tedy je stajao pred ulazom u restoran. Gledao je lijevo i desno niz ulicu kao da nešto traži. Odjednom ju je otkrio kraj auta i velikim je koracima pošao preko ceste. Nancy nije još nikada u svom životu reagirala tako brzo. -Poljubi me, Andy. Ovdje? - upitao je zaprepašteno. Da, ovdje! Andy se još malo ustručavao, a zatim mu se na licu pojavio široki osmijeh. Kako želiš, draga. Sa mnom možeš raspolagati u svako vrijeme. Zagrlio ju je i lagano poljubio u lice. Ali Nancy je ispružila ruke na njegov zatiljak, pritisla se uz njega i okrenula lice tako da je usnicama dodirnute njegova usta. Osjetila je kako mu se tijelo napelo još prije nego što ju je čvršće primio u svoj zagrljaj i nego što je počeo strastveno uzvraćati njezine poljupce. Polako se izvukla iz njegovog zagrljaja i pogledala. Tedy je bio od njih udaljen svega nekoliko koraka. Bio je kao skamenjen. Imao je čvrsto stisnuta usta, a gledao ju je hladno i s negodovanjem.
Pomalo joj je nestalo hrabrosti. Inat i očaj, koji su je natjerali na takvo ponašanje, odjednom su nestali. Nesigurno je prešla jezikom preko osušenih usnica. - Smetaš nas, zar ne vidiš. - Samo s mukom uspjela je to izreći tako da ne otkrije njezinu igru. - Ako te veseli da pokazuješ svoje draži javno, onda molim. - Rekao je to s najvećim mogućim omalovažavanjem. Iza toga se okrenuo i otišao. - Šta to sve treba značiti? - pitao je Andy. - Ništa, baš ništa. - Velikim očima gledate je u pravcu u kojem je nestao Tedy. - Ali poljubac mi se sviđao. - Andy ju je htio opet zagrliti, ali se ona izmakla. - Ne, Andy, molim te, ne! - Znači da je poljubac bio samo zbog Tedyja Bogarta. Pogledala ga je. Nije joj promakla gorčina u njegovom glasu. - To ti ne razumiješ - počela je bespomoćno. - Jedva. Hoćeš li možda ipak jednu colu? Ta ponuda je uopće nije privlačila. Dan koji je počeo s tako mnogo nade, bio je nepopravljivo pokvaren. Željela se jedino što prije vratiti u Granietkop. Ali način na koji je iskoristila Andyja u svojoj igri protiv Tedyja, morala je ispraviti. Andy je bio dobar prema njoj i jednostavno nije bilo uredu iskoristiti ga kao statistu u jednoj tako lošoj predstavi. .. Uspjela se uvjerljivo nasmijati. U redu, Andy. Hajdemo nešto popiti. Kuda ćemo ići? Andy nije mnogo govorio dok su se vozili gradskim ulicama. Kad su izašli iz grada, Nancy se naslonila i gledala polja kraj kojih su prolazili. Hoće li Granietkop opet biti tako plodan i davati tako lijepe naranče, avocado i mango. Jedva je obratila pozornost na to da je Andy skrenuo s glavne ceste i ušao na jedan uski put. Možda vodi na neku farmu na kojoj Andy mora nešto obaviti. Zato je bila vrlo iznenađena kad se zaustavio pod jednim velikim stablom, isključio motor i bez velikih priča ju uzeo u zagrljaj. Nije imala vremena negodovali ili pitati što to znači. Prije nego što je mogla nešto reći, zatvorio joj je usta strastvenim poljupcem . Poslije nekog vremena je digao glavu i ispitivački je gledao. - Sviđa li ti se to? - pitao je s užarenim očima. - Ne znam - mucala je zbunjena.
- Čini se, da ti je ranije to pravilo zadovoljstvo - tvrdio je mirnim, promuklim glasom. To ti ne razumiješ - prošaptala je nesretna. _ Ne. Prokletstvo, to zbilja ne razumijem. Zar ti ljubljenje pred drugim ljudima čini više zadovoljstva? – Ali Andy, to... Ili je zato sve kriv onaj Tedy Bogart. Zar si mu možda htjela nešto dokazati ? - Andy! - počela je opet i ni sama nije znala kako bi mu sve to objasnila. - Dakle, šta je? - Na njegovom licu se vidjelo veliko iznenađenje, a prste je zario u njezina ramena. Najedanput se preplašila. Hoće li joj se Andy osvetiti zato što ga je učinila budalom pred Tedyjem? Znala je, kuda može muškarca odvesti njegov povrijeđeni ponos. No, nikad nije pomislila da bi joj Andy želio nanijeti bol. Ona bi se zaklela da mu je svako nasilje potpuno strano, ali sada više nije bila tako sigurna u to. Dakle? - pitao je još jedanput. Točno je, Andy. Htjela sam nešto dokazati Tedyju - priznala je otvoreno. - Ali ti me ne smiješ krivo razumjeti. Ja... Ti hvataš jedan san - rekao je žurno. - Bogat čovjek kao što je Tedy Bogart neće te ni pogledati. Nancy se trgnula kao da ju je udario. To znam - priznala je na posljetku s mukom. - Ali ti me ne smiješ krivo shvatiti. Gospodin Bogart me je povrijedio... povrijedio riječima - brzo se ispravila kad vidjela izraz njegova lica. Na neki način sam mu to željela vratiti. Pokušala se nasmijati. – Molim te nemoj se ljutiti, Andy. Nije bio sasvim zadovoljan. Besmisleno je, draga, upuštati se s njim. Beata Nolla se upustila u tu trku i ona je gotovo pred ciljem. -
Znam to, Andy.
Pažljivo ju je gledao. -
Meni se sviđao poljubac, Nancy. A imao sam utisak da se i
tebi sviđa. . . Sigurno, Andy! — oprezno je i sa smiješkom potvrdila. — Bilo mi je zadovoljstvo. Dokaži mi! — rekao je zamuckujući. — Dokaži mi to, draga. — Privukao ju je sasvim k sebi. -Zagrli me. Bio je nalog, a ne molba. I bilo je nešto u njegovu glasu što je upozoravalo da mora biti oprezna. Ona ga nije poznavala s te strane, a obzirom na osamu u kojoj su bili, činilo joj se pametnije da prihvati igru. On je lagano zastenjao kad gaje zagrlila i privukao ju je još čvršće k sebi. Osjećala je s kakvom ju je požudom cjelivao i strast kojom ju je privijao k sebi. Sa zatvorenim očima pokušala je uzvratiti njegovu čežnju, osjećala se na neki način obveznom da to učini. Ali njezini se osjećaji nisu dali prevariti i ona nije ni na tren izgubila ,moć rasuđivanja. — Bilo je fantastično! — Andy se naslonio natrag, a na licu mu je opet bio stari, prijateljski smiješak. Nancy se također nasmijala s olakšanjem. Istodobno se pitala je li se Tedy dao prevariti. Šta misliš, Nancy... zar ne bismo ostali skupa? - Andy se još uvijek smješkao. On je to predložio tako iznenada i sasvim neočekivano da ga je ona samo gledala zapanjeno. -Ti misliš da bi se trebali... trebali... - Oženiti. Upravo to mislim. Hoćeš li?
.
To dolazi malo iznenada - odgovorila je, izbjegavajući da se izjasni. Andy je kimnuo glavom. To je točno. Ali to bi bilo idealno... za nas oboje. Dovoljno sam star da se osamostalim, a ti ne možeš sama održavati Granietkopa. Zajedno ćemo iz toga opet napraviti uzornu farmu. -I... mislim... je li to sve. Andy je bio malo zbunjen. Dođi, draga... naravno da to nije sve. Mi se simpatiziramo. Kad sam te prvi puta vidio u Blue Mountainsu odmah si mi se svidjela. Nasmijao se na svoj naivan i mladenački način, koji joj se u početku činio tako privlačnim. - Poslije smo se uvijek dobro slagali, ne misliš Ii i ti tako? Upravo smo to dokazali ponovo. Ni riječi o tome da on nju voli. Ali u svakom slučaju bio je pošten. Nije skrivao da je bračnu ponudu uputio vlasnici Granietkopa. Je li dovoljno bezumna da se zaplete u mrežu romantične ljubavi? Hoće li mirno gledati kako jedan neostvariv san uništava cijelu njezinu budućnost. Tedy je za nju bio nedostižan. Koliko puta je to već ponovila samoj sebi. On je uvijek bio nedostižan, a danas više nego ikada. Možda bi zaista mogla s Andyjem izgraditi sretnu i trajnu zajednicu. - Kako glasi tvoj odgovor, draga? - pitao je Andy nestrpljivo i prodorno ju gledao. -
Ne mogu se udati za tebe, Andy. Iskreno mi je žao, ali to ne ide.
Nancy! - Ponovo ju je stisnuo k sebi, pritisnuo je svoja usta na njezina i rukama ju je nježno, ali i posjednički milovao po leđima. U
njegovim kretnjama bilo je nečeg silovitog. Kao da ju svojim milovanjem može privoliti da dade drugi odgovor. Kad ju je napokon pustio lice mu je bilo tvrdo od iznenađenja. To nema nikakvog smisla, zar ne? - pitao je i gledao ju. U svom očaju izgledao je tako mlad. Nisi ti kriv, Andy. - Ona gaje pokušala nježno tješiti. - Ti si mi zbilja vrlo drag, vjeruj mi. Nestao je gorki izraz s njegovog lica. -
Zar ne bi htjela bar razmisliti o tome, Nancy?
-
To ti obečajem.
On je sjeo natrag na svoje sjedište i još jedanput ju je pogledao. Ti si luda djevojka, Nancy Clark —rekao je tiho. Ona je odmah shvatila kakav će on muž biti jednoga dana. Nancy je mislila da sanja kad je opet vidjela kako iz slavina teče voda. Voda za polja, za naranče, za mango, avocado. Moći će se zalijevati orasi, mlade dinje. Voda za rajčicu i mrkvu s kojima je Nancy sada pravila pokuse. I u kući je opet bilo vode. Za kuhanje, pranje i za piće. Samo tko je jedanput ostao bez vode, može zbilja shvatiti što to znači. O tome je Nancy razmišljala dok je uživala u punoj kadi. Sada je napokon gotovo s dovlačenjem vjedra punih vode i gotovo je s vječnim prekuhavanjem vode u dvorištu. Nancy je počela praviti planove. Kad je noću ležala budna, pokušavala je Tedyja potisnuti u svojim mislila što dalje. Razmišljala je kako dovesti farmu do toga da opet procvjeta. Kiša je i dalje bila najpotrebnija za zemlju, koja je u suhim mjesecima postala tvrda i
neplodna. Ali sada kad je voda opet tekla cijevima, mogla je bar vjerovati u budućnost. Kad je trebalo platiti sljedeću ratu, Nancy je u Blue Mountains poslala Boba. Ona je znala da on neće očekivati da dođe ona osobno. Kad se Bob vratio pitala ga je za Tedyja. -
Bio je prilično neljubazan - rekao je zamišljeno.
-
Neljubazan. U kom pogledu?
Bob je slegnuo ramenima. Bio je vrlo kratak. Ne takav kao na zabavi. Ali to mi je bilo svejedno. Dao mi je potvrdu, a to je jedino što sam htio. Imaš pravo. - Nancy se skanjivala izgovoriti sljedeće pitanje, ali se nije mogla suzdržati. - Je li i Beata bila tamo? -
Ja ju nisam vidio, ako to misliš.
Mislila je nešto drugo, priznala je u sebi Nancy, ali njezino je pitanje i tako bilo besmisleno. Beata je bila u Blue Mountainsu kod kuće i Bob joj to ne treba potvrditi. To zna i bez njega. Ponekad se pitala kako to da Tedy i Beata nisu već oženjeni. Oni će se oženiti, ali to će malo promijeniti u njihovim odnosima. Kako već dugo žive zajedno, udaja za nju nije bila ništa drugo nego legalizacija postojećih odnosa. Opet je bio vruć dan bez ijednog oblaka. Nancy je kao i obično radila na polju. Iznenada je začula glasnu viku i ona je potrčala prema kući. Nazvali su iz gradske bolnice, obavijestio ju je Bob. Lise je poslije škole pristala da ju jedan auto poveze kući i stradala je u saobraćajnoj nesreći. Auto se prevrnuo. Lise je licem udarila u prednje staklo. Za samo nekoliko minuta Nancy je s dječakom bila u starom džipu koji je s mukom vozio po isušenim poljskim putevima. Istom kad su došli
na glavnu cestu mogla je voziti brže. Pogledala je na sat. Od poziva iz bolnice prošlo je deset minuta. Liše je još bila na pregledima, obavijestila ih je sestra i konačne posljedice još nisu utvrđene. Ali ona je dala naslutiti da su povrede teške. Dok je Nancy gledala na cestu, pred očima joj je stalno lebdilo Lisino lice. Samo da ne bude tako strašno, molila je. Prije nego što su smjeli uči k Lise, sestra je povela Nancy u svoju sobu. Vaša sestra će ozdraviti -rekla je prijateljski. - Ali njezine su povrede teške i ona je u jakom šoku. -
Molim vas sestro, želim ići k njoj.
-
Samo još jedan trenutak.
Začudio ju je zvuk sestrinog glasa. Ima li nešto što nam još niste rekli? Sestra je sa sažaljenjem gledala u blijeda lica dvojice dječaka a zatim se opet okrenula k Nancy. -
Htjela bih da budete pripravni - rekla je tiho.
-
Ali vi ste rekli da će Lise opet ozdraviti. Sestra je kimnula.
To i hoće. Ali... - Malo se dvoumila, a onda je nastavila. - Ne smijem vam zatajiti da ima nekoliko velikih rana na licu. O, ne! - Odjednom se počelo sve vrtjeti i Nancy se bojala da će pasti u nesvijest. Sestra ju je brzo uhvatila za ruku. -Dođite... sjednite na taj stolac. Hvala sestro. Bilo je to samo od užasa. - Nancy se umorno nasmiješila. - Molim vas, recite mi kako je loše s njezinim licem.
Bojim se, daje dosta loše. Ali ne toliko loše da to dobar kirurg ne bi mogao ispraviti. Plastična kirurgija danas stvara čuda. - Sestrina ruka bila je još uvijek na ruci od Nancy. - Jedan od liječnika će poslije razgovarati s vama, gospođice Clark. Vjerojatno će biti potrebno nekoliko operacija da bi se pomoglo vašoj sestri. -
Razumijem. - Nancy se osjećala obeshrabreno i jadno.
Je li točno da vi više nemate roditelje, gospođice Clark? Nancy je kimnula. Uslijedila je mala stanka prije nego što je sestra opet progovorila. Gospođica Clark koliko god mi neugodno u ovom trenu govoriti o novcu... nema svrhe izbjegavati istinu. - Spomenula je svotu koja je bila mnogo veća i od Nancynih najgorih očekivanja. – Ako ne možete naći taj novac, možda se može naći neki drugi put... Nancy se samo kratko dvoumila. Ništa ne smije uzmanjkati što bi pomoglo da se spasi lice moje sestre. Troškovi ne smiju kod toga igrati nikakvu ulogu. Novac - malo je zamucala, ali je onda nastavila čvrstim glasom. - Ja ću novac nabaviti u to možete biti sigurni. Sestra ju je gledala s divljenjem, a zatim ju je odvela u Lisinu sobu. Iako je bila pripravljena, Nancy se strašno uplašila kad je vidjela to malo, blijedo lice na jastuku. Oči su joj bile zatvorene, a mnoštvo zavoja bilo je oko njezine glave. Kad se njih troje približilo krevetu, Lise je polako otvorila vjeđe i njezine velike, tamnosmeđe oči gledale su ih zbunjeno. Nancy... ja... ja... to je bila nesreća. - Prošaptala je tako tiho da ju je Nancy jedva razumjela.
Znam draga. Ali ti ćeš ozdraviti. Sasvim sigurno. - Nancy je nježno pogladila njezinu malu ruku, koja je tako izgubljeno ležala na pokrivaču. Oči su joj već opet bile zatvorene. Ostala je dugo ležati tako nepokretno. Onda je još jedanput pogledala svoju sestru sa suzama. -
Nancy, moje lice.
Znači Lise zna. Nancy je pogledala svoju braču. Obojica su bili vrlo blijedi. Bobovo lice bilo je zgrčeno. Kao najstariji muškarac u obitelji nije nikako smio plakati. Niz Edovo lice su tekle suze. Lise, najdraža moja, tvoje lice će sasvim sigurno opet biti u redu. - Osjetila je kako ju steže u grlu, ali sada ne smije popustiti. Neophodno je, da joj Lise potpuno vjeruje. — Jesi me razumjela, draga. Razgovarala sam sa sestrom. Sve će se opet urediti. Ja ču se zato pobrinuti zaklela se Nancy sama sebi. Pogledala je dolje na zavojima omotano lice. Nikako ne smije dopustiti da Lise bude nagrđena ostatak svoga života. Ne Lise, voljena, mala Lise. Nekako će već pronaći novac. Kratko vrijeme prije nego što su posjetioci morali napustiti bolnicu, Nancy je polako izašla iz sobe. Odavde nije bilo daleko do vijećnice gdje je prije nekoliko dana unaprijed platila vodu za sljedeći mjesec. Uzela je novac natrag i brižljivo ga spremila. Novac joj je sada bio važniji nego prije. Svi troje su šutjeli dok su se vraćali u Granietkop. Oni su vrlo voljeli svoju sestru i njezina nesreća duboko ih je pogodila. -
Hoćemo li uspjeti, Nancy? -pitao je Bob kad su se približili farmi.
-
Da! - odgovorila je. Znala je na što misli.
-
Sigurno?
-
Sasvim sigurno.
Hvala Bogu! - uzdahnuo je Bob. - Ne bih mogao podnijeti da vidim Lise nesretnu. Nancy je znala da će je braća držati za riječ. Opet je osjetila daje teret odgovornosti koji leži na njezinim plećima pretežak. A njezina su braća smatrala daje sasvim normalno da ona sa svim teškoćama izlazi na kraj. Ona se veselila tom njihovom povjerenju. Ono im je davalo sigurnost i držalo ih zajedno. Ali bilo je dana kad se osjećala osamljena i bespomoćna i čeznula je za nekim tko bi joj mogao pomoći. I nehotice je pomislila na Tedyja. U njegovim sivim očima i čvrstoj bradi bilo je nečega što je ulijevalo povjerenje. On sigurno ne bi nikad ostavio na cijedilo ljude koje voli. Cijelo poslije podne progonilo ju je malo blijedo lice na bijelom jastuku i ogromna svota novca potrebna da bi Lise bila lijepa kao i prije. Ona se ni trena nije kolebala da za sestru dade taj novac, ali pomisao kako ga nabaviti bila je zastrašujuća. Kako će s ovim novim opterećenjem uopće održati Granietkop. S druge strane, to je bilo jedino što su njih četvero imali. Prvi korak učinila je toga dana poslije podne u gradu. Kad završi sa tim poslom, napravit će i drugi. Ali to neće biti tako lako. Sunce je upravo počelo zalaziti kad je Nancy došla u Blue Mountains. Brda po kojima je farma nazvana kao da su se utopila u crvenilu obzorja. Još nikada ova zemlja nije izgledala tako čarobno kao sada u magičnom svjetlu zalazećeg sunca.
Nancy je našla Tedyja u stajama. Kad je ušla, on se upravo nagnuo nad jednog bolesnog konja i nježno ga gladio po slabinama. Na mekom podu staje nisu odzvanjali njezini koraci, pa je nije čuo kad je došla. Tako gaje mogla neopazice gledati nekoliko trenutaka. Gusta crna kosa pala mu je na čelo i ona je mogla čuti kako tiho govori konju. U glasu mu je bilo toliko blagosti i nježnosti. Nancy je bila duboko potresena time što je vidjela i čula. Odjednom se okrenuo, kao da ga je neki unutarnji glas upozorio da više nije sam. Podigao je glavu i zažmirio od žarkog sjaja sunca na zalazu. Prepoznao ju je kad su mu se oči navikle na svjetlost i smiješak je ozario njegovo strogo lice. -Nancy! Brzo je prišao k njoj i položio svoju ruku na njezinu. Veseli li ga što ju vidi ili se njoj to samo čini? Čini se da je posve zaboravio na događaj u restoranu isto kao i od Andyja iznuđeni poljubac s kojim ga je samo htjela naljutiti. I ona je bila vrlo vesela kad ga je vidjela pred sobom. -
Kakvo iznenađenje!
-
Htjela sam s tobom razgovarati - počela je nesigurno mucati.
Nadam se samo ugodnim stvarima - zadirkivao ju je i ujedno joj dao na znanje da nije zaboravio posljednje događaje. Tedy! - zastala je, kao još nije ni počela pravo govoriti. Kako je teško nalazila prave riječi za svoju molbu. -
Praviš tako ozbiljno lice, mala Nancy.
Mala Nancy! Kako ne može prestati da je muči s tim omraženim nazivom. Ali nije ga htjela naljutiti, pa je šutjela. Danas je previše bilo na kocki. Osim toga nije se mogla ljutiti na njega dok mu je na licu bio
taj umiljati smiješak i dok ju je gledao pogledom od kojeg je sva drhtala. Tedy, moram s tobom... Opet je zapela. Uhvatio je za bradu i okrenuo joj glavu tako da više nije mogla izbjegnuti njegov pogled. Sad su bili tako blizu da je sva protrnula. Što mi god želiš reći, ima vremena dok dođemo u kuću - rekao je mirnim glasom. je.
Znači li to da moram govoriti u Beatinom prisustvu? - izletilo joj
-
Ne! - Iskrica je zasjala u njegovim tamnim očima.
-
Dobro. Onda nemam ništa protiv.
Šutjeli su dok su polako išli prema kući. Ali Nancy je cijelim putem bila svjesna njegove prisutnosti. Odakle samo ta magnetska privlačna snaga koju je osjećala, unatoč svim brigama. Ona je od nje postajala prazna i bezvoljna. Ni u snu nije mogla vjerovati da bi mogla tako reagirati na blizinu nekog muškarca. Ostavio ju je samu u dnevnoj sobi, a on se otišao oprati i presvući. Vrlo se čudila što nigdje ne vidi i ne čuje Beatu. Jednostavna elegancija sobe ostavila je na Nancy jaki dojam. Ona je zapravo već nekoliko puta bila u ovoj sobi, ali je Beatino prisustvo tako dominiralo, da Nancy nije uspjela zamijetiti ništa drugo. Po prvi put je spoznala da je Tedyjev dom ne samo vrlo skupo namješten, nago i sa vrlo mnogo profinjena ukusa. Sve je bilo skupocjeno, ali ta raskoš nije bila nametljiva. Očito je osnovni princip pri uređivanju bio zahtjev za udobnošću. Činilo joj se da je ova soba uređena sasvim u skladu s osobnim Tedyjevim potrebama.
Odjednom je začula šuškanje i ugledala Tedyja kako stoji na vratima. Njome je ovladao neugodni osjećaj da ju on već duže vrijeme promatra. - Kako je to lijepa prostorija - brzo je rekla. Željela je da on ne zamijeti izdajničko rumenilo na njezinim obrazima. Veseli me da ti se sviđa. -Srce joj je počelo brže udarati kad je vidjela topli sjaj u njegovim očima. - Ali ti sigurno nisi došla ovamo da bi razgovarali o pokućstvu. Smijem li predložiti da prijeđemo na stvar. Da, naravno. - Časkom ga je gledala svojim velikim očima, a onda je poniknula pogledom. Nije htjela da vidi koliko se boji. -
Dakle?
Tedy, ja... - Zastala je i bespomoćno ga pogledala. Ali odjednom su potekle riječi kao same od sebe. - Privremeno ti ne mogu dati nikakav novac, Tedy. Sljedećih mjeseci ne... Šutio je, a lice mu je bilo tako bezizražajno da nije mogla ocijeniti djelovanje svojih riječi. Moraš mi dati vremena, Tedy - pokušala je još jednom i pogledala ga molećivo. Misliš li to ozbiljno? - Glas mu je bio hladan i neodređen, ali je uzvratio njezin pogled. Do sada sam uvijek plaćala na vrijeme. - Nesigurno ga je pogledala. - Ti sada ne trebaš taj novac, Tedy. Platiti ću svaki novčić samo mi daj vremena. -
Platiti ćeš kao i do sada svaki mjesec.
A ako to ne budem mogla? -Usne su joj drhtale, a ruke je stisnula čvrsto.
Glas mu je ostao hladan. -
Ti znaš posljedice.
Te su je riječi pogodile kao udarac. Gledala gaje s nevjericom. Hoćeš time reći da ćeš otkazati hipoteku? - Bespomoćnost joj se ogledala na licu. Zar si zaboravila da sam ja poslovni čovjek? Odjednom je provalila mržnja iz njezinih zelenih očiju a lice joj je postalo blijedo kao kreda Ne samo to Tedy Bogart! Ti si najprostiji i najodvratniji čovjek kojega sam ikada srela. Ja točno znam zašto ti to radiš. Ti želiš Granietkop, to je jasno. Samo si na to čekao da jedanput zakasnim s plaćanjem. Da je bilo po tvojem ti bi to već odavno zgrabio. — Glas joj se slomio. Obzirom da na sve znaš odgovor, jedva da će te zanimati što želim reći. Ili? - Njegov glas imao je poseban prizvuk, ali je Nancy bila suviše uzbuđena da bi to zamijetila. To je tako, gospodine Bogart. Svoje zagrižljivosti možete zadržati za sebe. A što se vašeg novca tiče, bez straha. Kao i do sada dobivat ćete ga točno. Samo Granietkop si izbite iz glave... tako dugo dok sam ja živa nećete od nje dobiti ni metra. Skočila je i požurila prema vratima, kad ju je čvrsto uhvatio za ruku i zadržao. -
Samo još časak, Nancy.
-
Ne! - pokušala se otrgnuti od njega. - Pusti me!
-
Odmah. - Govorio je hladno.
— Jesi li mi uistinu sve rekla, Nancy. -
Šta time misliš?
- Imaš li nekakvih poteškoća? -Činilo se kao da želi pogledom prodrijeti u nju i otkriti njezinu tajnu. -
Kakve poteškoće?
-
Odakle da ja to znam kad šutiš tako tvrdoglavo.
Kako bi bilo jednostavno da mu je rekla istinu- Trebala je samoreći. Da imam teškoća. Moja sestra doživjela je tešku saobraćajnu nesreću i treba mi novac za operaciju. - Ako ga ne nabavim, Lise će biti nesretna cijeli život. Ali ona nije mogla tako govoriti. Možda bi on bio popustljivi da je znao istinu. Možda bi pričekao s otplatama, a možda bi joj čak i posudio novac. Ali ona mu nije mogla reći istinu. Mrzila je njegovo sažaljenje. Neka je samo potcjenjuje, na to je već navikla i ona mora naučiti živjeti s tim. Ali podnositi još i njegovo sažaljenje. Nikada! Ne, Tedy - rekla je što je mirnije mogla. - Nemam nikakvih teškoća. Žao mi je što te u tom pogledu moram razočarati. -
Smatraš me čudovištem, zar ne?
-Točniju usporedbu ne bih mogla zamisliti. - Promuklo se nasmijala. A sada moram ići, Tedy. Smijem li zamoliti svoju ruku. Prištedi si svoju ironiju -rekao je suho i jednim ju je trzajem privukao bliže k sebi. - Jesi mi zaista rekla istinu, Nancy. Pogledala gaje velikim, nedužnim očima. -
Naravno.
- A zašto ne možeš plaćati?
-Nazovi to nezgodom ili kako hoćeš odgovorila je. A o toj takozvanoj nezgodi ne želiš govoriti? - Njegovo lice se pretvorilo u masku. Ne s tobom. Ćuteći su se promatrali. Ti si igračica, Nancy - žurno je rekao. Nisi li nikad pomislila da u tome možeš otići predaleko. - Ne znam zašto bi te to zabrinjavalo - uzbuđeno je nastavila. Odjednom je osjetila strah, ali se nije na to osvrtala. - Muškarci kao ti, Štite se brutalnom silom. Sigurno. - Njegove su oči odjednom neugodno zasjale. - A djevojke kao ti, vole silu. Zar to nije točno, Nancy? Grubo ju je zagrlio i istodobno je osjetila tvrdi, nepopustljivi pritisak njegovih usta na njezina. Cijelim se bičem bunila zbog njegove bezobzirnosti. Ali istodobno je u svom tijelu osjetila strastvenu žudnju. Pokušala se obraniti od njega, ali su njezini uzbuđeni osjeti otkazali poslušnost. Bez da je bila svjesna toga što radi, stisnula se čvršće uz njega. Kad ju je napokon pustio, učinio je tako naglo, da je ona gotovo pala na leđa. On je disao nešto brže, ali iz očiju mu je izbijao prezir. Kao što sam rekao... ti voliš silu! - Izrekao je to kao da je odapeo oštru strelicu. - Do viđenja, Nancy. Kao i uvijek ček očekujem točno. Kad se vratila kući Nancy se osjećala vrlo iscrpljeno. Suviše se toga, odjednom srušilo na nju... Udarac zbog nesreće, briga za Lise i za novac potreban za operaciju i napokon sada još i Tedyjevo neočekivano i grubo odbijanje njezine molbe. No, najviše ju je pogodila reakcija njezina tijela na Tedyjevu ciničnu ljubavnu igru. Što se to najedanput s njom događa, pitala se očajna. Ništa o čemu je slušala ili što je čitala nije bilo ni približno tako jako kao bezumna strast koja je izbila iz nje. Kako to da mu se ne može oduprijeti, iako je
duboko svjesna činjenice da taj muškarac ne zaslužuje njezinu ljubav. Kad ju je malo prije držao u svom naručju, ona je osjećala samo strastvenu čežnju. Žudnju za tim muškarcem. Istom poslije je shvatila kakvo je beskrajno poniženje doživjela. Zaklela se da više nikada neće pogledati Tedyja Bogarta. Nikad! U buduće će uvijek poslati Boba k njemu da plati dospjelu ratu. Na žalost pitanje novca nije se moglo tako lako riješiti. Njoj je potreban novac. Mnogo novca za Lisinu operaciju. Isto tako mora imati novca za mjesečne otplate. Morala se truditi više nego ikada da otkloni prijeteću opasnost na Granietkop. Kako sada stvari stoje postoji još samo jedna mogućnost. Ona se do sada uvijek skanjivala čak i razmišljati o toj mogućnosti. Sada je vidjela daje stanje takvo da ona nema izbora. Te je večeri Nancy ostala dugo sjediti u kuhinji. Čekala je da Bob i Ed čvrsto zaspe. Onda je polako otišla u svoju sobu i iz gornje ladice ormara izvukla kutiju sa majčinim nakitom. Kad je napokon stavila ključić u malu, ukrašenu bravu, drhtale su joj ruke. Smaragd obješen na debelom zlatnom lancu, ležao je na podlozi od crnog baršuna. Sijao je kao ispunjen nekim čudnim, tajanstvenim životom. Prabaka od Nancy dobila ga je kao svadbeni dar s time da on treba uvijek prelaziti na najstariju kćer i to na njezin vjenčani dan. Poslije majčine smrti smaragd je prijevremeno postao Nancyno vlasništvo. Ako se ne uda, odlučila je tada, smaragd će dobiti Lise na dan svoga vjenčanja. Smaragd je bio u neku ruku dio porodične tradicije. Sama pomisao da ga proda, bila je neka vrsta izdaje. Ma kako da su bili teški udarci koje im je život nanosio, nitko nije ni pomislio da bi prodao smaragd i tako
poboljšao materijalne prilike. A upravo to je sada namjeravala učiniti Nancy. Sa smaragdom u ruci došla je do slike svoje majke. Šta će reći Anna Clark o namjeri svoje kćeri? Anna i obadvije žene što su ga nosile prije nje? Kako je prijateljski i blago gledalo lice iz kožnatog okvira. Ono će joj sigurno oprostiti, mislila je Nancy. Još i više. Ono će sasvim sigurno odobriti njezinu namjeru. Za tu se misao hvatala još idućeg dana kad je stajala u maloj zalagaonici. Doimala se mirno i sabrano, ali je u svojoj nutrini drhtala. Koliko je vremena potrebno tom starom čovjeku da ispita kamen? Napokon je skinuo povećalo s oka i znalački je kimnuo glavom. Lijep komad, gospođice Clark. Star i dosta vrijedan. Smijem li pitati kako ste došli do njega? On je pripadao mojoj majci... Komad nakita koji se nasljeđivao. Imale su ga već tri generacije naše porodice. Bila je sretna kad je napokon izašla iz malog dućana, koji je imao tri zlatne kugle iznad vrata. Bila je žalosna. Iako je vlasnika zalagaonice uvjerila da će uskoro opet doći i iskupiti kamen, znala je da ga više nikad neće vidjeti. Ili bi se moralo dogoditi čudo. Čudo, koje bi sasvim promijenilo sudbinu Granietkop i njegovih stanovnika. Bila je večer dva dana poslije. Nancy je bila s dječacima u gradu da bi posjetili Lise. Lice joj je još uvijek bilo u zavojima. No, ona je bila pri svijesti i vrlo se veselila posjetu. Kad ju je uvjerila da će imati najbolju moguću njegu i da se ne mora brinuti za troškove, briznula je u plač. Ono malo tuge što je kod Nancy još ostalo zbog kamena, sada je sasvim nestalo.
Bio je to dug i naporan dan. Išli su u grad istom kasno poslije podne, kad su na farmi bili obavljeni najvažniji poslovi. Odmah po povratku kući dječaci su otišli na spavanje. Nancy je sjedila u svojoj sobi i promatrala jednu sliku svojih roditelja. Bila je veoma umorna. Nije više imala ni toliko snage da se razodjene i legne u krevet. Gledala je sliku i mislila o tome šta se sve dogodilo, otkako su je ta dva voljena bića napustila. Sjetila se obećanja što ga je dala svojoj majci. Pitala se da li bi njezina majka odobrila sve što je Nancy radila da bi održala porodicu na okupu. Nancy je bila tako zadubljena u svoje misli daje prečula kucanje na vratima. Prestrašeno je skočila kad se odjednom otvorila vrata njezine spavaonice. Tedy! -povikala je dišući teško kad je prepoznala visoki lik u puloveru i jahaćim hlačama. — Kako si ušao ovamo? Kroz otvorena kuhinjska vrata, točno onako kao i zadnji put. Svaki provalnik mogao bi na isti način ući. -
Granietkop ne privlači provalnike.
Ne pravi se gluplja nego što jesi! - prekinuo ju je grubo. - Zar ti nisam izričito rekao da moraš zaključavati kuhinjska vrata. Kad ćeš se napokon prestati ponašati tako nevjerojatno lakomisleno? Molim te, Tedy. Više nisam nikakvo dijete - rekla je zadržavajući s najvećom mukom mirnoću. Sam Bog zna, Nancy, da na posebno djetinjast način pokušavaš dokazati svoju zrelost. -
Što hoćeš time kazati?
Nije odmah odgovorio. Svojim sivim očima prodorno ju je promatrao. Obrazi su joj se lako zarumenjeli, kosa joj je bila neuredna, a ispod očiju je imala velike, tamne kolobare. Gledala ga je prestrašeno. O ovome govorim - napokon je rekao potmulim glasom. Posegnuo je rukom u džep svojih hlača i iz njega izvadio plosnatu, usku kutijicu. -
O, ne! - Nije morala otvoriti kutijicu da bi znala sta je unutra.
-
Znaš šta je ovdje unutra?
-
Naravno.
Onda mi vjerojatno možeš objasniti sta znači ta cijela predstava koju izvodiš. - Rekao je to hladnim i potpuno bezličnim glasom. Mogla bih to objasniti, ali to ne namjeravam učiniti - dobacila mu je bijesno. - Ne pokušavaj iz mene praviti budalu, Nancy uzvratio je hladno. - Zahtijevam objašnjenje. -Nemaš nikakvog prava da bilo što zahtijevaš - tvrdila je. - Upao si ovamo kao da si ovdje kod kuće. Ali to nisi. - Napravila je malu stanku, duboko je udahnula i onda nastavila. - Nisam ti dužna polagati račune za svoje postupke. Osim toga smaragd je moj. -
Glupost! - Ispravio ju je. - On je moj.
Što? - Bio je to prigušeni uzvik. - Ali... Ali rekla sam tom čovjeku da ću za nekoliko dana doći po njega. Nije ga imao pravo prodati. -
Vlasniku zalagaonice ne treba vjerovati.
-
Kako si saznao za smaragd?
Opet joj nije odmah odgovorio.
Računao sam s tim da ćeš jednog dana početi praviti gluposti. Čovjek je imao nalog da me obavijesti čim se pojaviš kod njega. Osjećala se sve bespomoćnijom. -
Uvijek si milju preda mnom.
-Je li to uistinu tvoje mišljenje? - Njegovo kruto držanje malo je popustilo. - Zašto mi nisi rekla šta se dogodilo Lise? Ti bi mogao pomisliti da tražim tvoje sažaljenje - rekla je pomalo nesigurno. - Osim toga, uvijek si mi ponavljao da si ti prije svega poslovan čovjek. Zaista nisam mogla računati s time da ćeš promijeniti svoje ponašanje, ako ti budem pripovijedala o Lise. Zar nisi mogla barem pokušati? - Sada je govorio tihim, skoro nježnim glasom. Da, to sam mogla. Ali ja nisam željela tvoje sažaljenje, Tedy Bogart! - Bila je i sama iznenađena s kakvim gorkim prizvukom je to rekla Je li opazila trzaj na njegovu licu ili joj se to samo učinilo. Morala se ipak prevariti, jer se njegovo lice odmah opet pretvorilo u hladnu, bezličnu masku. -
Mislim da me ti mrziš, Nancy! — To nije bilo pitanje, nego
gotovo tvrdnja. . Naravno! — odgovorila je nemilosrdno oštro. — Zar si očekivao nešto drugo?
Ništa što bi tebe moglo zanimati. — Koliko je gorčine sada bilo u njegovu glasu. - Cijeli taj razgovor je besmislen. Nancy. Uzmi taj smaragd i onda odlazim. - Ti... ti si ga za mene otkupio - zapitala je gotovo zaprepašteno. -
Kao što vidiš. - Oči su mu porugljivo sjale.
-
I... I zašto si to učinio?
Jer nemaš nikakvog prava prodavati nakit. Smaragd je vlasništvo tvoje porodice i ti nemaš nikakvog prava da ga uskratiš svojoj vlastitoj kćeri. - Pružio joj je kutijicu sa smaragdom. -
Neću ga uzeti natrag.
-
Ti ćeš ga uzeti.
Na to me ne možeš prisiliti -odgovorila je Nancy brzo. Osjetila je napetost u tijelu. Porugljivo se nasmijao. Već sam ti jedanput suprotno dokazao, Nancy. Čini se da ti se to sviđalo. Hoćeš li i po drugi put u meni probuditi divlju životinju? Naravno da ne. - Teško je disala i mislila je da će se svaki tren ugušiti. Nisi poštena ni sa samom sobom - rugao se Tedy. - Ali pazi, pokazat ću ti što zapravo želiš. Našla se u njegovim rukama i prije nego što je do kraja izgovorio rečenicu. Njezino vitko, nježno tijelo stislo se uz njega. Nije ni pokušala okrenuti glavu, kad je on svojim ustima tražio njezina. Ljubio ju je divlje i strastveno s takvom požudom da je svaki njezin otpor nestao. U čitavom tijelu osjetila je snažnu žudnju. Bila je to tako jaka navala osjećaja kakvu nije još nikad osjetila čak ni dosada u njegovu zagrljaju.
Zaboravila je da je Tedy taj koji ju ljubi. Zaboravila je da je to muškarac koji ju je ponižavao i potcjenjivao na svakom koraku. Ona je još samo znala da ga voli, da čezne za njim kao što jedna žena može čeznuti za jednim muškarcem. Izvukao joj je košulju iz traperica i rukom joj je polako prelazio po leđima. Tada je čvršće uhvatio gornji dio njezinog tijela. Rukom je pošao prema naprijed i napokon je nježno uhvatio njezinu dojku. Bilo je to tako neočekivano, da je ona časak zastala kao okamenjena. Tada ga je zagrlila i priljubila se još snažnije uz njega. Kao pogođena strjelicom, pogledala ga je kad ju je pustio i povukao se malo natrag. -
Znaš li uopće šta radiš - pitao je promuklim glasom. - Kad bih
htio mogao bih ti sada sve uzeti, a ti bi bila sasvim bespomoćna. -
Mogla bih vikati.
Znaš sasvim točno da to ne bi dopustio. A osim toga - dodao je zajedljivo - tvoja oba brata spavaju čvrsto kao mala djeca. Mogao Bih te ugrabiti, a da to oni ne bi ćuli. Onda zašto to i ne učiniš? Čula je kako je oštro zaustavio dah. Časak je mislila da će ju opet zagrliti, ali umjesto toga on je napravio još nekoliko koraka unazad. - Ti ćeš jedanput biti neobična žena, Nancy. Kad odrasteš - objasnio joj je. - Do tada budi malo opreznija - upozorio ju je. - Ti si prokleto iskušenje za muškarca vrele krvi. Iza toga se okrenuo i pošao prema vratima.
- Odnesi taj kamen u banku. -U očima je imao porugljivi sjaj koji je Nancy toliko mrzila. - On je i suviše skupocjen da bi mogao ovdje ležati, kad ovamo može svatko neprimjetno doći i uzeti ga. Napravio je stanku i njoj se učinilo da se smiješi. - A što se tiče mjesečnih otplata: sada neću tražiti od tebe nikakav novac. Ljeto je već uvelike odmaklo, kad je Nancy jednog poslijepodneva gledala oblačno nebo. Već mjesecima je nestrpljivo i očajno gledala oblačno nebo. Ljeti je već više puta nebo bilo prekriveno oblacima, ali ih je svježi vjetrić uvijek rastjerao i uništio sve nade. Ali ovaj put je izgledalo drukčije. Dan je bio neobično vruć a zrak zagušljiv. Ništa se nije micalo. Iznad zemlje sve je bilo potpuno mirno. Taj mir je djelovao neugodno i gotovo prijeteći. Čak su i ptice prestale pjevati, kao da su osjećale nadolazeću oluju. U podne su Nancy i dječaci bili u bolnici kod Lise. Ona je sjedila u krevetu i sretna i zadovoljna pričala o zadnjoj uspješnoj operaciji. Nancy je opazila veliku promjenu kod Lise. Kako je dobro, mislila je, što se odmah u početku odlučila za najbolje i najskuplje liječenje. Kad Lise uskoro napusti bolnicu lice će joj biti fino i glatko kao i prije nesreće. Na njemu nije ostalo ni traga od nesreće. U Granietkop su se vratili kasnije nego obično i Nancy se bojala da neće prije mraka moći obaviti sve potrebne poslove. Bob je na istočnom dijelu farme obirao prezrelo voće da se ne bi pokvarilo na stablima, a Ed je pomagao Nancy dovlačiti vodu. Upravo je prolila još jedno vjedro vode, kad su pale prve kapi kiše. Bile su to krupne, teške kapi koje su bučno udarale po suhoj zemlji. Kiša je postajala jača. Vrlo brzo su Nancy i Ed bili mokri do kože, ali ih to nije smetalo. Okrenuli su lica tako da je kiša padala po njima. Smijali su se od sreće.
Sabrali su se kad su začuli prvi udarac groma. Nebo je postalo sasvim tamno. Munje su sijevale sa svih strana. Tada je nastala oluja. Odjednom i sa tropskom snagom. Nancy i Ed su podigli svoje vjedrice i potrčali prema kući. Nekoliko časaka stajali su šutke kod kuhinjskog prozora i gledali van. Nijemi od srede promatrali su kako žedna zemlja otvara svoje pore da bi primila vodu koja znači život. Odjednom se Nancy snuždila. Gdje je zapravo Bob. U svom veselju uopće nisu obratili pozornost na činjenicu da se on još nije vratio. Nancy se sa strepnjom okrenula Edu. - Jesi li ga vidio? _ Ne. - Na njegovom licu pojavio se strah. -
Možda se već vratio.
Uzrujani su išli u sobe i zvali ga. -
On je sigurno još vani – rekao je napokon Ed tiho.
.
A tamo gdje je on gotovo da i nema nikakve zaštite. - Nancy se uhvatila za glavu. - Samo stabla. I to kod ovakva nevremena. - Nije se usudila izreci do kraja svoje misli. Za ime Božje, Nancy, šta da napravimo? — Ed je problijedio unatoč tomu što mu je lice bilo opaljeno suncem. Sada ništa. - Nancy je nastojala da joj glas ostane miran, iako je sva drhtala os straha. - Bob je dovoljno velik da pazi sam na sebe. Sigurno je već odavno na putu ovamo. * Vrijeme je prolazilo, a Bob se nije vratio. Nancy i Ed su zajedno stajali kraj prozora i neumorno gledali van. Radost koju su osjetili kad je počela padati kiša sada je nestala. Jedino na što su sada mogli misliti bio je Bob.
Odjednom je Ed dignuo glavu. -
Ne mogu to više izdržati. Izaći ću van i tražiti ga.
Ne. - Nancy mu je stavila ruku na rame. - Da onda strahujem za vas obojicu? - Nije mogla sakriti podrhtavanje u glasu. - Ne. Ima samo jedno rješenje... trebamo pomoć. -
Možda bi mogla nazvati Andyja - predložio je Ed.
Nancy se čudila kako to da je mislio na Andyja, a ne na Tedyja. Jesu li njezina braća primijetila da Tedy ne bi trebao više ništa značiti u njezinom životu. - Da, to bih mogla napraviti - rekla je dok je polagano išla prema telefonu. Počela je birati brojeve koje joj je Andy dao ali je odustala i poklopila slušalicu. Znala je da postoji samo jedan čovjek kojem može vjerovati u opasnosti kao što je ova. A taj čovjek nije bio Andy. -
Nazvat ću Tedyja - rekla je i počela brže disati.
Odmah ću krenuti. - Glas mu je bio oštar. - Osim toga poslat ću okolo sve ljude koji su ovdje. On je zastao, ali Nancy nije mogla govoriti. -
Nancy, hej Nancy! Jesi li još na liniji?
-
Da. - Rekla je to gotovo nečujno.
Sada me slušaj, draga. Mi ćemo naći Boba, to ti obečajem. A ti moraš ostati tamo gdje jesi, čuješ li. Molim te nemoj praviti nikakve gluposti. -
Da, Tedy.
On je spustio slušalicu bez daje još nešto rekao. Polako je i ona spustila ruke.
-
Nancy, ti plačeš. - Ed joj je zaprepašteno gledao u lice.
Istina? - Rukom je prešla po očima i osjetila suze. Nije ni osjetila suze, dok joj to Ed nije rekao. -
Šta je. Nancy. Neće li nam pomoći?
Hoće Ed, on će nam pomoći. Tedy je rekao da će naći Boba. Nemoj se ljutiti na mene, ali malo sam zbunjena. - Obrisala je suze. Moj Bože, kakvo je to olakšanje! Kakvo olakšanje prenijeti odgovornost na drugoga, na nekoga tko je jači od nje. Sasvim sigurno to je i razlog. Tedy je bio kratak, gotovo grub, ničeg prijateljskog nije bilo u njegovom glasu. Istina, on joj jer rekao draga, ali šta to znači. Samo način govora i ništa više. Možda čak i običan trik, da bi se ona lakše pokorila njegovim odlukama. Nancy je došla opet k prozoru i gledala van kako kiša lijeva. Dvorište se pretvorilo u veliko prljavo žuto jezero. Munje su parale nebom, a s brda je odzvanjala neugodna jeka grmljavina. Poslije nekog vremena više nije mogla izdržati. Nemirna je otišla u Bobovu sobu i mehanički poravnala njegov krevet. Presvukla je jastuk, a zatim je otišla u kuhinju. Opet se vratila k prozoru. Ništa. Beskrajno čekanje. Ništa. Njezin unutarnji glas koji joj je nalagao da izađe i potraži Boba postajao je sve glasniji. Istina, obećala je Tedyju da neće izaći iz kuče, ali više to nije mogla izdržati. -
Ne mogu duže čekati. Idem tražiti.
-
Idem s tobom - rekao je odlučno Ed.
-
To ne dolazi u obzir. Ti ćeš ostati ovdje.
-
Molim te, Nancy.
Ne, Ed. - Odlučnost u njezinom glasu prekinula je svaku daljnju raspravu. - Jedan od nas mora ostati kod kuće. Napokon, Bob se može vratiti svakog trena. Vožnja autom bila je teža nego što je pretpostavljala. Jaka kiša pretvorila je poljske puteve u muljevite baruštine. Čudila se kako se zemlja brzo zatopila unatoč više-mjesečnoj suši. S običnim autom ne bi mogla uopće proći, ali s džipom je ipak polako napredovala. Dok je vozila neprekidno je gledala hoće li negdje ugledati Boba. Nije se mnogo nadala da će vidjeti u toj oluji, ali možda će on vidjeti džip i dati joj nekakav znak. Vozila je i vozila sve dok nije naišla na prepreku, koja je zatvorila put. Blato i kamenje napravili su bedem preko kojega nije mogla proći. Nevrijeme je odronilo kamenje s okolnih brda, a bujica ga je donijela sve do polja. Za nekoliko dana kad se zemlja osuši doći će ovamo s dječacima i put opet učiniti prohodnim. Ali sada to nije mogla. Možda bi džip i mogao biti dovoljno jak da svlada tu prepreku, ali joj se taj pothvat učinio i suviše rizičan. Dakle, šta da napravi? Zaključila je da postoji samo jedna mogućnost: polako voziti natraške do nekog šireg mjesta na kojem će moći okrenuti kola. Ali nije se mogla odlučiti na to da se vrati kući i tamo skrštenih ruku sjedi i čeka. Uvijek je mislila, kad sam već došla tako daleko... Imala je i još jednu, zadnju mogućnost. Čvrsto je zatvorila svoj kišni ogrtač, podigla ovratnik i ostavila džip. Nancy se nekoliko puta poskliznula kad je išla po muljevitoj prepreci. Jedanput je čak jako udarila koljenom o kamen, ali ju je ipak na posljetku prešla. Sada je cesta pred njom bila slobodna i ona je išla
dalje po blatu koje joj je dopiralo gotovo do koljena. Išla je stalno prema istoku. Oluja je bjesnila još uvijek nesmanjenom žestinom. I ovdje je oluja naplatila danak, pred Nancy je ležalo ogromno stablo kaučuka. Smrtno se prestrašila, kad su je zgrabile dvije ruke i okrenule. -
Tedy! - po vikala je.
Ti luđakinjo! - Njegov bijesan glas nadjačao je oluju. – Šta dovraga radiš ovdje? Tražim Boba- - Vjetar je odnosio njezine riječi. - Upravo smo ga našli.
.
Osjetila je beskrajno olakšanje. Željela ga je pitati za pojedinosti ali on ju je jednostavno uhvatio za ruku i vukao za sobom. . Jedva je mogla slijediti njegov ubitačni tempo. Kraj nje nije išao Tedy Bogart, elegantni i uljudni vlasnik Blue Mounatainsa. Ne, to je bio stari bog oluje o kakvom se pričalo u bajkama, a lice mu je plamtjelo od divljeg bijesa. Jednom se okrenuo, očito nestrpljiv što ona nije brže išla. Odjednom je zastao, pustio je da mu priđe i bez riječi ju je podigao na ruke. Tada je jurio dalje. Tedy - počela je sa skanjivanjem i pokušavala da vidi njegovo od napora crveno lice. Šuti - divlje je uzvratio. -Stvari su dosta zamršene i bez tvoga brbljanja. Poslije toga Nancy više nije ni pokušavala govoriti. Naslonila je glavu na njegova prsa. Na svojim obrazima mogla je osjetiti kako mu lupa
srce. Osjećala kako je napet svaki mišić njegova tijela dok je s njom na rukama jurio naprijed. Došli su do njegovog džipa i on ju je prilično grubo spustio na desno sjedište. Onda je obišao kola da bi sjeo za upravljač. Ugodna uzetost koju je osjećala dok ju je nosio na rukama je odjednom nestala. Opet je znala zašto su ovdje vani po takvu nevremenu. -
Šta je s Bobom?
Na sigurnom je - odgovorio je kratko. Lice mu je još uvijek plamtjelo od srdžbe. -
Gdje si ga našao?
- Otprilike tamo gdje si ga tražila. Sada je u Blue Mountainsu. -
Blue Mountainsu?
-
Da, jer je on bliži od Granietkop.
Najedanput joj je postalo jasno da je čovjek koji sjedi kraj nje spasio život njezinom bratu. -
Hvala, hvala ti Tedy. Kako ću ti ikad... .
.
-
Dobro je - prekinuo ju je neljubazno i svako dalje zahvaljivale.
Nancy ga je gledala s neshvaćanjem. -Ti se ljutiš, zar ne? – šaptala je. Prokletstvo, kako imaš pravo. - Okrenuo se prema njoj i ona je vidjela bijes u njegovim očima. -Zapovjedio sam ti da ostaneš u kući i ne praviš nikakve gluposti. Jesi li zaboravila? Nisam mogla samo sjediti i čekati. Molim te, Tedy, pokušaj me razumjeti.
Ne, Nancy, ja te ne razumijem. Svaki tren napraviš neku novu glupost. Što god radiš dovodi tebe i druge u teškoće. - Čvrsto je stisnuo usne. - Ali sada je s tim gotovo. Napravit ću kraj svim tim djetinjarijama. Kraj? - ponovila je upitno i gledala ga velikim, prestrašenim očima. -
U buduće ćete živjeti u Blue Mountainsu, svi četvero.
Nikada! - Odlučno je podigla bradu. - Neću nikad dopustiti da Granietkop prijeđe u tvoje ruke. . - Ja uopće ne želim Granietkop, ti glupo dijete. Je li to tako teško razumjeti. - Ali šta onda hoćeš? - pitala je polagano. Kao nekim čudom nestalo je straha. Osjetila je čudno uzbuđenje. Pogledao ju je, a srdžbe je nestalo s njegova lica. Jednu je obrvu podigao porugljivo. Tebe! - rekao je nježnim glasom. - Tebe želim. - Iza toga se nasmijao. Ti misliš... - Nije ga mogla dobro shvatiti. To što je rekao bilo je i suviše nevjerojatno. - Odmah na početku, kad si s kolebanjem prihvatio moju ponudu, rekao si da možemo živjeti u Blue Mountainsu. Htio sam te imati pod svojim krovom, Nancy. Mislio sam da ćeš onda možda... - Prekinuo se kao da mora drukčije usmjeriti svoje misli. - Pomisao na Granietkop i djetinjasto gospodarenje s njim zadavalo mi je od početka velike glavobolje. Opet je bila ta riječ koju je tako mrzila. Kako je nevjerojatno glupo bilo od nje što se jednog trena tako ponadala. Jedno dijete... to je sve što je ona za njega.
Ja sam uvijek bila za tebe samo dijete, zar ne? - Pitala je gorkim glasom i s prizvukom razočaranja. Uvijek? - Bezobrazno se nasmijao. - To ne bih rekao. Bilo je trenutaka... - On se skanjivao, a njegov pogled kojeg nije razumjela, natjerao joj je rumenilo u obraze. - No, bilo je trenutaka kad si za mene bila samo vrlo lijepa i poželjna žena. Časak joj se učinilo kao da se sve oko nje vrti. Vrlo lijepa, poželjna! Ali on je govorio o prošlosti. Trenuci na koje je mislio, su sigurno prošli odavno. -
Ti... Ti me uvijek zoveš: mala Nancy. - počela je opet svadljivo.
Nadimak od milja, ništa drugo. Možda bi te preplašile druge nježnosti. - Smiješak je nestao s njegova lica. Ono je sada izgledalo bojažljivo i upitno. - Nancy, moram znati istinu. Misliš li da sam prestar za tebe? -
O, ne!
Ali mnogo sam stariji od tebe. - Na licu je i dalje imao zabrinuti izražaj. Volim starije muškarce. Sjeti se samo na moje djetinjasto sanjarenje... On se nasmijao. Ljutiš se još uvijek zbog toga? Draga, ako budeš opet nekad prisluškivala, u najmanju ruku sačekaj kraj razgovora. Naime, da nisi otrčala prije vremena, već bi onda saznala što za tebe osjećam. Zašto mi to ne ponoviš? -Srce joj je udaralo kao divlje. Još uvijek nije znala treba li mu vjerovati. Možda i sada krivo ocjenjuje njegove riječi.
Zar to još nisam učinio? -Ovio je ruku oko njenih ramena i privukao ju k sebi. - Reci mi, Nancy... hoćeš li doći k meni u Blue Mountains? -A što je s Beatom? - pitala je bez daha. Nju nisam vidio već cijelu vječnost. Ona mi nikad nije bila ništa drugo nego dobra prijateljica i kad je pokušala izmijeniti to stanje postalo je s vremenom vrlo neugodno. - I dalje ju je gledao. - Dakle, što... hoces li. Da možeš bolje paziti na mene? — pokušavala gaje zadirkivati, da bi skrila vlastitu zbunjenost. Kao u snu čula je riječi, koje joj je iza toga rekao. I to! - priznao je promuklim glasom i onda nastavio: — Ali prije svega zato što želim da postaneš moja žena. Ne mogu živjeti bez tebe, Nancy. Kao čudom nestale su sve sumnje. Digla je glavu i pogledala ga je. -
Volim te! - prošaptala je.
A ja sam te volio od početka -rekao je Tedy i ona je po prvi puta osjetila određenu nesigurnost u njegovom glasu. - Od onog trena, Nancy, kad sam te vidio kako se boriš s onom skitnicom i spoznao da si žena. Prije nisi ništa posumnjao? -pitala je i s nevjericom zatresla glavom. Nisam, dušo — čvrsto ju je zagrlio i šapnuo — od tada pa zauvijek sam tvoj......