RIZIK JE DIO IGRE

Doris, je si li to li, srce, čuo se glas sa drugog kraja žice.

'Pa, Robe", odgovorila je mlada žena, sjedajući pored telefona. U njenom glasu bilo je dostaa napetosti, jer je znala da je Rob ne bi zvao u studio da prekida snimanje da nije imao vrlo jak razlog za to. Doris ispruži svoje duge noge. Bila je vitka i visoka. Njeno inače izražajno lice sada je bilo ukočeno. "Da li je sve u redu”, pitala je oprezno.

"Da", odgovorio je otežući.

"Cuj, srce, htio bih nešto da te pitam."

Doris je instinktivno osjetila da će Rob opet tražiti od nje nešto što je bilo važno za njegov poslovni uspjeh.

"Reci?"

Mlada žena obori pogled i njene prirodno duge crne trepavice zakloniše krupne smeđe oči. Muški glas oprezno produži. "Znaš, Holstonovi priređuju večeras prijem. Biće prisutna grupa velikih investitora sa zapadne obale. Možeš li udesiti nekako da pođeš sa mnom? Ti znaš da Holstonovi vole kada svako povede svoju ženu."

"Ja još nisam tvoja žena", uzviknula je. "0, Robe, ti znaš da ustajem u šest.

Treba da završimo snimanje za naslovnu stranu. Htjela sam večeras rano da legnem." Doris je bila mrzovoljna.

"Znam, znam", Robov glas je bio topao i prisan.

"Kada si saznao za prijem", pitala je Doris mirno.

"Odavno. Ali, nisam smio da ti kažem, jer bi ti pronašla stotinu razloga da odbiješ. Ponekad mislim da uopšte ne voliš da budeš sa mnom, Doris", nervozno se nasmijao.

"Ja sam zaposlena žena, Robe. Za mene je posao koji radim isto tako važan kao za tebe tvoj."

"To si mi rekla najmanje sto puta za posljednjih nekoliko nedjelja. Stvarno, ne znam zašto ne bi prestala da radiš i udala se za mene. Ja sam spreman da se brinem o tebi, mila."

"0 meni se stalno neko brine. Ne, nisam spremna da opet prihvatim takav jaram! Izvini, Robe. Mislim da sam malo umorna. Čuj, moram da se vratim. Pol čeka da napravi sljedeću seriju snimaka", rekla je.

"Onda, doći ćeš večeras", bio je uporan.

"Doris", čuo se autoritativni poziv fotografa. "Doris?"

"Dobro, Robe. Doći ću na taj tvoj prokleti prijem. A sada stvarno moram da idem."

"Hvala, srce. Vidjet ćemo se večeras." U njegovom glasu je bilo pobjedničkog zadovoljstva.

"Do viđenja, Robe!" Doris spusti slušalicu i vrati se u studio.

"Hajde, lijepa moja, da vidimo taj tvoj famozni osmijeh", zahtijevao je Pol, koji se naginjao čas na jednu čas na drugu stranu i škljocao kamerom. "Po zaljubljenom izrazu na tvom licu, rekao bih da te je zvao momak", prokomentarisao je.

"Pole", planula je, ali je odmah zatim prestala da misli na telefonski poziv i počela da se ponaša kao svaki disciplinovani foto-model koji se osmjehuje po komandi. Isti takav namješteni osmijeh bio je na njenom licu i uveče kada je s Robom stigla kod Holstonovih. Doris je bila nevjerojatno lijepa te večeri u lepršavoj haljini safirno-plave boje. Ali, bila je umorna i jedina želja bila joj je da što prije ode da spava. Prisustvovala je mnogim sličnim zabavama, i u toku posljednjih nekoliko mjeseci one su joj toliko dosadile, da nije znala da li su joj dosadniji sami prijemi ili ljudi koji dolaze na njih Često je to pripisivala svome umoru i neispavanosti.

O, hajde, srce , rekao je Rob, pogledavši je sa strepnjom. "Nadam se da se ne ljutiš više na mene. Što ti nisam ranije rekao da ćemo izaći?" Uzeo je pod ruku kada su ulazili u raskošni stan Holstonovih. Doris pogleda u plavog,zgodnog čovjeka pored sebe. Da, mnoge djevojke bi poželjele da su na njenom mjestu. Rob joj se svidio kada ga je upoznala. Poslije nedjelju dana bila je do ušiju zaljubljena u njega, ili je bar tako mislila.

Međutim, kako je vrijeme prolazio, počela je da se pita da li je ljepota dovoljna za život.

"Nadam se da se nećeš cijelo veče duriti", rekao jc.

"Ne durim se",odgvorila je jetko, ali je ipak, trebalo da mi kažeš ranije da ćemo ići na prijem.”

"Zar bi bilo drugačije".Upita pomirljivo, najednom mnogo pažljiviji nego šio je Doris očekivala. "Želio sam da večeras budeš sa mnom. Izvini, mila, bojao sam se da ćeš me odbiti."

"Možda ponekad pravim od muhe magarca složila se. "No, kad smo već tu, hajde da se provedemo što bolje."

'Takvu te volim" odgovorio je Rob osmjehnuvši joj se zahvalno’ Kao svaki dobar foto-model, Doris Samers je naučila da skriva svoja lična osjećanja. Išla je od jedne grupe do druge, držeći Roba pod ruku i govoreći samo ono što je bilo potrebno, osmjehujući se svima, i čineći sve ono zastoje bila dobro uvježbana da čini. Doris je potjecala iz jedne poznate njujorške porodice koja je imala nekoliko kuća na Long Ajlendu i Kejp Kodu. Otac joj je bio Hari Samers, uticajni bankar, čiji su preci također bili bankari. Doris jc bila jedinica. Njena majka, Ana, upoznala se s mladim Harijem na balu. Odmah su se zaljubili jedno u drugo i ubrzo zatim i vjenčali. Doris je smatrala da su njeni roditelji bili izuzetno odani jedno drugome. Hari Samers je obožavao svoju lijepu ženicu, a ona je bila jedina koja je umjela da stiša njegovu plahovitu narav. Iz toga braka rodila se

kćerka koja je bila neobična mješavina svojih roditelja. Bilo je očigledno da je Doris naslijedila plahovitu i nestalnu prirodu svoga oca, i da je neobično ličila na svoju majku. Anu Samers.

"Dobro veće, Doris”, čula je neki glas iza leda.

Okrenula se i ugledala starijeg ortaka firme "Holston i Emerson".

"Dobro veće, gospodine Holstone."

"Zdravo, Robe", čovjek pruži ruku svome službeniku.

"Drago nam je što ste došli. Zadovoljni smo kada supruge ili buduće supruge prisustvuju našim skupovima", osmjehnuo se značajno pogledavši Doris. "Vi ćete biti velika podrška Robu u ostvarivanju karijere."

Doris htjede da kaže da ona i Rob još nisu zvanično vjereni, ali se uzdrža.

Mogla je gajiti izvjesne sumnje u pogledu svog odnosa sa mladim trgovačkim posrednikom, ali ovdje nije bilo ni mjesto ni vrijeme da govori o njima. Umjesto toga, Doris samo jednostavno klimnu glavom.

"Sljedeće nedjelje ćemo riješiti pitanje one isplate", obratio se gospodin Holston Robu. "Htio bih da vi to sredite."

Rob Kukson je očigledno bio veoma zadovoljan što mu je šef ukazao tako veliko povjerenje.

"Kada vas dvoje mislite da objavite vjeridbu?' Gospodin Holston se opet vratio privatnim temama "Nemojte da čekate, mladiću, jer će vas ostaviti. Ženi je potrebna čvrsta ruka." Potapšao je Roba po ramenu.

"Da, gospodine", nasmijao se mladić, ne primijetivši kako je u crnim očima djevojke koja je stajala pored njega, sijevnuo bijes.

Izvinite, moram sada da odem da se pozdravim još sa nekim gostima. Ovo je prilika da s uspostave značajni kontakti. Kuksone, prošetajte se i malo."

S tim riječima, Ejveri Holston se izgubi, a mladi par se za trenutak nade sam.

'Stvarno, Robe, znam da je ovaj čovjek tvoj šef, ali ne mogu da shvatim kako možeš da podneseš da tako govori”, planula je Doris.

“Kako", upitao je, iskreno iznenađen. , "Pa, to... da je ženi potrebna čvrsta ruka", odgovorila je Doris.

"Nemoj opet da se ljutiš, Doris. Sva moja budućnost u ovom gradu je u Holslonovim rukama.

Nemam namjeru da ga opominjem da je pretjerao.

Osim toga, nekim ženama je potrebna čvrsta ruka."

"Robe!" "Čuj, mila, zar ne bismo mogli da razgovaramo o ovome drugi put? Čula si da nam je rekao, da se prošetamo." On je uhvati za ruku i povuče za sobom prije nego što je stigla da se usprotivi. Nešto kasnije, Doris je ostala sama. Rob je bio zauzet razgovorima s nekolicinom ljudi koje ona nije poznavala na suprotnom kraju velikog slana. Bilo joj je jasno, da mu u tom trenutku nimalo ne bi prijalo da ga je pozvala da je povede kući.

Najednom je osjetila želju da je na nekom drugom kraju svijeta, negdje gdje je mirno i tiho. Doris se osvrnu oko sebe i odlučnim korakom pode prema terasi. Izašla je napolje. Proljećna noć je bila svježa. Duboko je udahnula, uživajući u tišini i samoći. Napetost koju ju do tada osjećala, počela jc da popušta. Potražila je cigaretu i zapalila.

Kada je povukla dim, neki glass drugog kraja terase progovori iz mraka.

"Pušenje škodi ljepoti, gospođice Samers. Iznenađen sam da se žena koja živi od svoje ljepote odaje takvom poroku."

"Ja ... ja ne pušim mnogo", počela je da obijašnjava čovjeku koji je sada izašao iz sjenke. Bio je vrlo visok, viši od Roba, vrlo tamnog tena naspram bijele košulje, i imao je pravu crnu kosu i svijetle oči za koje zbog pomrčine, nije mogla da vidi da li su plave ili zelene. Bio je strašno zgodan i neobično privlačan. Takvog bi svaka žena poželjela, ako ništa drugo onda za jednu noć.

"Gospođice Samers. Ja sam Čendler Karson." Njegov melodični bariton bio je u skladu s njegovom pojavom.

"Drago mi je, Čendlere Karsone", odgovorila je Doris.

"I meni, Doris Samers", muškarac priđe bliže. Uzevši je za ruku, on uze cigaretu i baci je na pod. "Što...", počela jc da muca.

"Lijepa djevojka ne smije dozvoliti sebi da kvari svoj miris cigaretom."

"Ja ne vjerujem prmrmljala je Doris za sebe. Najednom je primijetila da je on još drži za ruku. Izvukavši je što je gracioznije mogla, ona podiže pogled prema njegovom licu, žaleći što zbog mraka ne može dobro da ga vidi."Da li uvijek govorite nepoznatim osobama što ne bi trebalo da rade?"

"Jesam li vam rekao što bi trebalo? Mislio sam samo da dok dijelimo utočište..."

"Utočište?"

"Pretpostavljam da ste došli ovamo iz istog razloga kao i ja... da pobjegnete od onih unutra", rekao je pronicljivo.

"Razumijem. A, čime se još bavite, gospodine Čendlere, osim što čitate tuđe misli?"

"Ja sam rančer."

"Rančer! Pa, što radite u Njujorku? Koliko sam čula, u posljednje vrijeme smo malo u oskudici s rančerima", prokomentarisala je. "Moj ranč je u Koloradu, ali ponekad siđem u grad gospođice."

Doris ga je posmatrala sumnjičavo, a onda kada se pomakao i stao pod snop svjetla i kada je vidjela da mu oči mangupski sjaje, ona se slatko nasmija. "Vi se to, izgleda, šalite sa mnom." "Malo vi iz Njujorka često omalovažavate zapad. Za vas zapad predstavlja Orandž ili Nju Džerzi.’A jeste li ikada bili u Koloradu, Doris?"

"Nisam. Kada odlazim na zapadnu obalu, obično idem u Los Anđeles ili San Francisko.” "Ja sam dosta proputovao. I mogu vam reći da se ništa ne može porediti s Koloradom. Uvjeričete se jednom i sami.”

Mislile?"

"Mogu da zamislim kako biste se divili snjegom pokrivenim planinama, kristalno bistrim jezerima. baršunastom svitanju i vazduhu. koji je tako svjež i oštar, kako samo može bili. Tamo nema ni buke ni zagađenosti vazduha. To bi vam, možda, i nedostajalo" "Onda ne znale ništa o meni gospodine Karsone."

"Možda. Ali, znam da se zovete Doris Samers i imate dvadeset jednu godinu, da potičete iz čuvene porodice, s obje sirane, da ste pohađali privatne škole i da ste postali profesionalni foto-model. Znam i to da ćele se uskoro udati za mladića istih kvaliteta. ” Zaćutao je i izvadio malu tabakeru. Doris ga pogleda iznenađeno. "A ja... ja sam mislila da vi ne pušite", uzviknula je.

"Po čemu ste to zaključili", upita Čendler i osmjehnu se. "Pa, ja ne živim od svoje ljepote."

"Ako ste htjeli da me uvrijedite mogu vam reći m da ste uspjeli!"

On je pogleda začuđeno. "Jeste li uvijek tako osetljivi?"

"Ne! Ali, Vi ste to rekli na takav način, kao da je posao koji radim neki problematičan posao. Žao I mi je ako sam malo grubo reagovala, gospodine I Karsone. Umorna sam. Dobro bi mi došao odmor", dodala je Doris.

"Više bih volio da me zovete Čcndler.

Zašto vas laj momak ne odvede negdje na odmor?"

"On je jedan od razloga zbog kojeg bih ja voljela da pobjegnem sama", rekla je otvoreno.

"0. sada mi je jasno. Problemi u raju?"

"Može se i tako reći."

"Da li on zna?"

Doris odmahnu glavom. "Sumnjam. Ne, to nije točno. Vjerujem da osjeća da se nešto promijenilo, ali da ne zna točno što. Kada sam počela da izlazim s njim, mislila sam daje divan. Ali sada...", govorila je skoro šapatom.

"Sada, kada ste uspjeli da ga osvojite, vi ste se predomislili", rekao je mirno kao da se zabavlja.

"Pa, nije baš tako, gospodine Cendlere! Dešava se, kada nekoga bolje upoznate, da shvatite da nije onakav kakvim ste ga zamišljali", osmjehnula mu se ledeno.

"Uh", napravio je grimasu, a onda se osmjehnuo. "Koliko dugo poznajete tog, kako se ono sove?"

"Zove se Rob Kukson i poznajemo se šest mjeseci."

"Zašto tle zabrinuti? Ako ste uvidjeli da Kukson nije za Vas, raskinite."

"To nije tako jednostavno. Tata misli da je Rob pravi čovjek za mene, a i njegovi roditelji su vrlo dobri prema meni. Čak i gospodin Holston insistira da se što prije vjenčamo."

"Ja ipak mislim da ne bi trebalo da dozvolite da vas neko prisiljava da se vežete za čovjeka koga ne volite. A čini mi se da i vi niste od one vrste djevojaka koje bi dozvolile da ih neko na nešto prisiljava", razmišljao je Čendler.

"I nisam! Samo, meni je Rob bio drag. Čak sam bila uvjerena da sam zaljubljena u njega. Osjećam neku obavezu prema njemu. Željela bih da dobro razmislim o svemu prije nego što preduzmem nešto konkretno."

Jeste li spavli s njim", upitao je Čandler bez ustručavanja.

Doris je ostala bez riječi. Osjetila je kako crveni.

"Nema razloga da Vam bude neprijatno. I ako jeste, to je normalno, niste vi prva koja je stupila u intimne odnosa prije braka. Za vašu generaciju to je danas sasvim normalna stvar. Ali, nemojte dozvoliti da vas bilo kakva moralna ucjena navede da donesete pogrešnu odluku. Ako se zbog toga udate, nećete biti srečni ni vi ni on", objasnio je.

Doris konačno prikupi snagu da odgovori. e. Ali molim vas. U pravu ste…. mene se to ne tiče”, odgovorio je slegnuvšl ramenima.

"Sasvim sigurno", složila se od srca.

“Da”. Č'endler Karson se nakašlja "Dozvolile ... da bar pomognem , reče Doris pođe da ga lupka po leđima, pretvarajući se da vjeruje da se zagrcnuo. "Vjerojatno vam ne prija gradski vazduh... smog i zagađenost vazduha... sve vas to očigledno guši.

Hvala…sada mi je dobro." On se od mače od , nje i njegovim licem proleti neki čudan izraz.

Recite mi Doris, jeste li mislili kako bi bilo da otvoreno kažete Kuksonu da

više niste sigurni u svoja j osjećanja prema njemu? Mazda bi dobro bilo da počnete da izlazite sa drugima.’

"0 ne znam.” Doris mu okrenu leđa i pode i prema ogradi.

"Ne interesuje me nijedan muškarac koga znam", odgovorila je s uzdahom, "Tako lijepa djevojka kao što ste vi... Ja sam uvjeren da treba samo da mrdnete prstom.

"Nije to tako prosto", nasmijala se. On priđe i slade pored nje.

"Imate divnu kosu. Pri ovom svjetlu izgleda kao da je živa", rekao je Čendler tiho, pomilovavši njene svilene smeđe uvojke. Od tog dodira Doris uzdrhta protiv svoje volje. "Hladno vam je”, upita je.

"Nije!" Doris je jedva disala. Njegova ruka krenula je lagano po kosi i zaustavila se na njenom golom ramenu. Od dodira tople šake kao da su krenule neke ledene varnice kroz njeno tijelo. Doris pomisli da bi trebalo da se odmakne ili usprotivi, ali ne učini ni jedno ni drugo. Neka neizreciva sila držala je tu, pored njega.

"Kako možete znali da li su vaša osjećanja prema Robu prava, ako nemate sa čim da ih poredite", rekao je poluglasno. Doris zabaci glavu na jednu stranu i zbunjeno se nasmiješi. "Možda ste u pravu, ali djevojka ne može da traži od nepoznatih muškaraca daje ljubi da bi vidjela da li lete iskre."

"Uvjeren sam da bi za vas to mnogi učinili sasvim rado, lijepa moja Doris", izjavio je Č'endler sa zanosnim osmijehom.

"Vi ste veoma izazovna ženska."

"Izazovna ženska", ponovila je oštro dok su joj oči sijevale od bijesa.

"Tim svojim nekulturnim ophođenjem možete se služiti u vašem Koloradu, ali civilizovani muškarci imaju malo više poštovanja prema ženama."

"Naše žene bar nisu izgubile smisao za šalu", odgovorio je.

Doris je gledala u Čendlera i on u nju. Onda je zabacio glavu i počeo glasno da se smije. Ni sama ne znajući zašto, smijala se i ona, sve dok joj suze nisu potekle niz obraze. Ne primjećujući što čini, Doris se počela naslanjati na Čendlera, pripijajući svoje vlažno lice uz njegovu uštirkanu bijelu košulju. On obuhvati njeno lice rukama i podiže ga prema svome.

Onda je poljubi, duboko, strastveno, ne obraćajući pažnju da li ih neko gleda. Mrmljao je njeno ime skoro za sebe. Nekoliko trenutaka Doris nije znala ni za što drugo do za ovaj najsenzualniji poljubac u svome životu.

Srce joj je lupalo kao pamahnitalo. Njene ruke skliznuše oko njegovog struka. Nikada do tada nije tako spontano reagovala na poljubac muškarca. Zašto je to činila sada?

Kada se Čendler, naposlijetku odmakao od nje, ona osjeti neki skoro fizički bol i žaljenje.

"Vi ste iznenađujuće mladi, Doris Samcrs", čula je njegov duboki glas koji je sada bio malo promukliji nego prije. "Skoro da mi je žao što ujutru odlazim iz Njujorka, a naravno da mi godi ta vaša mladost, naivna i nevina."

Ja... ja ne znam zašto sam to učinila", mucala je uzbuđeno, dodirnuvši svoje usne.

"Nemojte mi reći da to nikada ne činite", odgovorio je skoro Ijutito.

"Volim kada je žena iskrena i prema sebi i prema drugima. Ja sam muškarac, Doris, vi ste žena. Što bi moglo biti prirodnije u ovo, zvjezdanoj noći nego da se ljubimo? Nismo povrjedili nikoga. Nismo u braku, a nismo ni vjereni, naravno, ako ste mi rekli istinu o vama i Kuksonu.

Pretpostavljam da se morate vratiti kuci s njim , dodao je malo kasnije.

"Molim?"

Zamagljene oči pažljivo su je posmatrale.

"Pretpostavljam da treba da idete kući sa svojim momkom", ponovio je malo glasnije.

"Da, da naravno”, odgovorila je Doris.

"Hajde da popijemo nešto", predložio je Cendler. "Da nazdravimo onome što je moglo biti."

"Ja... ja bih radije ostala ovdje, ako nemate ništa protiv", nesvjesno jc popravila frizuru.

"Znate, gospođice Samers, vi ste dobra glumica. Vrlo dobro umijete da izigravate nevinašce", rekao je sarkastično.

Ona osjeti kako crveni. "Koliko vi imate godina", upitala je zajedljivo.

On se malo trže, ali joj odgovori. "Tridesetšest." .

"Vi ste pretjerano cinični za svoje godine Cendlere Karsone." Glas joj je bio sasvim miran.

"Po načinu kako djelujete na muškarca, ja bih rekao da ste vi pretjerano iskusni za svoje godine", odgovorio je. "Ne čudi me što Kukson neće da vas ispusti. Samo me čudi zašto do sada nije došao da vas traži. Da ste moja djevojka ne bih vas tako lako pustio da sami lutate na prijemu."

"Sreća što nisam vaša djevojka", zatreptala je Doris. "Znate što", rekao jc Čcndler idući prema vratima. "Donijet ću piće i za vas." A onda je preko ramena dobacio. "Ako neko naiđe, recite da ste zauzeti ... bar za sada."

Kakav je to užasan, i nepodnošljivi sebičnjak. Pomisli Doris u sebi čim gaje izgubila iz vida. Nije prošlo dugo, a on se vrati noseći dvije čaše šampanjca.

"Nisam vas pitao što pijete, ali sam sam procijenio da vjerojatno volite šampanjac", rekao je, pružajući joj čašu. "Hajde da nazdravimo onome što je moglo biti!""Doris, jesi li tu, mila", čuo se poznati glas s vrata. Mlada

djevojka se okrenu i ugleda Roba Kuksona "Da, Robe. ovdje sam", odgovorila je.

"Izvini što sam bio spriječen da budem s tobom. Posao, znaš", mladić priđe i zagrli je. "O dobro veče, gospodine Karsone", pozdravio jc prisutnog gosta na terasi, "vidim da ste se upoznali s mojom vjerenicom."

"Da, upoznao sam se s Doris", rekao je Čcndler Karson. Nisam znao da ste vjereni. Znači, mogu da vam čestitam?"

'Pa u stvari, još nismo, ali radim na tome."

"Ja mislim da gospodina Karsona ne interesuje u kome su statusu naši odnosi. Robe", prekinula ga je napola.

Da, naravno", promrmljao je gledajući čas u Doris času ovog zgodnog čovjeka. U lom trenutku primijeti čaše u njihovim rukama.

"Nije vam bilo dosadno, zar ne?"

"Nije, gospodine Karson mi je pričao o svome ranču u Koloradu."

"Doris mi je vrlo zahvalna što se nismo dosađivali, slušala je priču o usamljenom rančeru", Čendlerove oči su bili vrlo nemirne.

"Da, Doris je veamo dobar slušalac", složio se Rob. Čendler nije skidao pogled s nje. "Siguran sam daje Doris djevojka sa mnogo talenata."

"I ne slutite koliko, gospodine Karsone", odgovorila je.

"Hej, što je..."

"Moram se vratiti u društvo", reče Čendler iznenada. "Drago mi je što smo se vidjeli, Kuksone Bilo mi je zadovoljstvo, Doris", zadržao je njenu ruku malo duže nego što je bilo neophodno.

"Zbogom, Čcndler", osmijehnula se ne rekavši ništa više. Čim su ostali sami, Rob je okrenu prema sebi i procijedi kroz zube. "Sto ovo znači?"

Doris se oslobodi njegovog stiska i pode prema ogradi. Izvadivši cigaretu upita: "Imaš li upaljač, Robe?”

“Hoću da mi odgovoriš", insistirao je.

"Pa, što bi moglo biti?"

“Ne znam, ali izgleda kao da se između tebe i Karsona nešto desilo", odgovorio je nespretno.

"Nije Ii to malo nevjerojatno kada se uzme u obzir da sam ga upoznala tek prije nekoliko minuta?"

"Neki tipovi ne gube vrijeme, ti moraš priznati da si u posljednje vrijeme malo čudna."

"Točno. Ne ponašam se kao obično, možda prvi put u životu.

Izgledalo je da Rob razmišlja o njenoj izjavi, "Da li je Karson nešto pokušao?"

"Zašto me to pitaš?

"Ne umijem da objasnim, ali nekako vidim da si drugačija", posmatrao je sumnjičavo. "Reci mi da li je...?"

"Nemaš prava da me ispituješ. Ti nisi moj muž Nisi mi čak ni vjerenik.

Robe, to se tebe ne tiče."

Mladić poče da se umiljava. "Izvini što to djeluje kao da te ispitujem, srce.

Ali, ti znaš da san lud za tobom. Ponekad imam utisak da mi izmičeš" privukao je sebi. "Oh, divno mirišeš", promrmljat Je.

"O, Robe", Doris prasnu u smijeh kada se sjetila Čendlerove primjedbe na tu temu. "Nije važno" dodala je, milujući ga po obrazu da ne bi morala da mu objašnjava zašto se smije. "Umorna sam. Voljela bih da idemo kući", rekla je i naglo se okrenu! od njega.

"Hej, mila, pa jedva da smo i bili večeras zajedno."

"Ako se dobro sjećaš, ovaj prijem je bio tvoj ideja, Robe." Njen glas nije trpio pogovora. "Odlazak kući je moja!"

"Drugim riječima, prijem je završen", rekao j Rob, ali Doris nije ništa odgovorila, jer je već bila otišla sa terase.

"Gospođice Doris, trebalo je da mi kažete to ranije", prekoravala je sjedokosa žena, dok je užurbano poslovala o sobi.

"U redu, Ema", odgovorila je djevojka. "Znala sam da ste zauzeti pripremanjem večere, a mogu sama da spakujem svoje kofere."

"Kuda putujete sada", pitala je žena, sumnjičavo vrteći glavom kao da su prohtijevi mlade generacije bili za nju prava misterija.

"Ovoga puta ne idem na službeni put. Hoću d odem samo na nekoliko dana da se odmorim." A Doris nije mogla da prevari ovu ženu koja joj je bila kao druga majka još od rođenja.

"Mnogo ste radili, pa ste onda ostali do pol noći s Robom. Nije čudo što ste premoreni", primijeti Ema. "Dobro se osjećam, Ema, stvarno i dobro osjećam. Samo, potrebno mi je nekoliko dar da malo razmislim o svemu i da se odmorim."

"Jeste li rekli ocu?"

"Nisam. Učinću to poslije večere."

"Njemu se to neće svidjeti, to unaprijed kažem vaš otac neće biti zadovoljan kad čuje da hoćete i odete iz grada."

"Otići ću da posjetim tetku Mardž. Nadam da neće imati ništa protiv toga.

Nisam je mjesecima vidjela. To će djelovati prirodno. Ja moram biti sma bar neko vrijeme", tražila je razumijevanje i ove starije žene.

"Znam, gospođice Doris." Ema je saosjećajno milovala po ruci. "Polazite ujutru?"

"Da", odgovorila je i pogledala po sobi, koja bila njeno carstvo za posljednjih dvadeset jednu godinu. Razmišljala je o promjeni u svom životu. Svaki komad namještaja u ovoj sobi bio je skupocjen, ali za Doris je on predstavljao samo sastavni dio ambijenta u kome je odrasla i snivala svoje snove. A njeni snovi se nisu uvijek ostvarivali onako kako je ona željela. Sve do pije dvije godine Hari Samers je potpuno upravljao njenim životom. Kada je njegova kći napustila koledž, bio je gorko razočaran, a ni Doris nije znala što da radi. Uhvatilo je neko osjećanje beznadežnosti.

Onda je zapazio jedan fotograf i od tog trenutka pred njom je bio otvoren put ka ostvarenju nove karijere. Sada je opet bila nezadovoljna svojim životom. Činilo joj se da je njena ljubav prema Robu Kuksonu bila samo trenutni zanos koji je počeo da se gasi. Pošto je dobro zarađivala, a imala je i nasljedstvo od bake, Doris je bila finansijski potpuno nezavisna, iako je živjela pod očevim krovom. Međutim, posao top modela bio je dosta težak i fizički je zamarao.

"U stvari, gospođice, ja sam došla da kažem da je stigao gospodin Rob. Ostao je u biblioteci s vašim ocem", rekla je Ema. "Večera će biti za pola , sata."

Doris duboko uzdahnu. "Idite vi dole. Ja ću stići za nekoliko minuta."

"Ne brinite, mila moja. Na kraju će sve biti kako treba." Ema Haris se osmjehnu djevojci da bi je i ohrabrila.

"Nadam se", prošaputa Doris. "Nadam se."

Kada jc Doris dvadesetak minuta kasnije ušla u biblioteku, dva muškarca zinuše od iznenađenja. Na sebi je imala najljepšu haljinu da bi bila što sigurnija u sebe kada ostvari svoju bitku. Haljina je bila i crvena kao krv i veoma dekoltovana. Kosa joj je bila podignuta u punđu na vrh glave.

Njene obline i ocrtavale su se ispod tanke tkanine, ukazujući jasno da više nije dijete.

"Zdravo, tata", zastala je i poljubila oca u obraz. "Zdravo Robe!"

"Divno izgledaš, srce", rekao je Rob ne mogavši da odvoji pogled s nje.

"To je istina", potvrdi Hari Samers.

"Hvala. Ženi uvijek godi kad čuje takve riječi", rekla je naglasivši riječ žena.

"Sto želiš da popiješ mila", otac ostavi čašu i pođe prema baru.

"Mogla bih isto to što pijete ti i Rob." "Mi pijemo martini. Jesi li sigurna da hoćeš martini?"

"Naravno, oče", rekla je odlučno, a Hari Samers pročisti grlo. Dobro je umio da razlikuje raspoloženje svoje kćeri prema glasu. "Dobro. Dobit ćeš martini."

Doris je odrasla, razmišljao je. Više nije djevojčica. Večeras više liči na ženu nego ikada. ' Rob Kukson jedva čeka da je odvede i oženi se sa njom.

Hari Samers je bio uvjeren da će njegova kći, najmanje za godinu dana otpočeti novi život. A da li je bila zaljubljena u Roba?

Hari Samers je nekada mislio da jeste, ali sada više ni on nije bio siguran.

Možda Rob, ipak, nije čovjek za njegovu djevojčicu. O, neka, biće još dosta vremena da Doris to sama shvati.

"Izvoli, dijete moje", rekao je, pružajući joj čašu.

"Hvala, tata", usnama joj preleti smiješak.

"Rob i ja smo baš razgovarali o poslu prije nego što si naišla, mila. Ima izgleda da tvoj momak uskoro dobije unapređenje. Nadam se da nisam prerano odao tajnu?"

"Ne, gospodine, niste. I ja sam imao namjeru da joj to kažem večeras", odgovorio je mladić dobroćudno. Onda se okrenuo prema Doris. "Baš sad rekao tvome ocu da će Holstonovi i Emcrsono' sljedeće nedjelje prirediti večeru za svoje saradnike i njihove supruge", zastao je ,"i djevojke.

Večera će se održati u jednom luksuznom hotelu. Hoćeš li bi je slobodna u subotu uveče."

"Telefon za vas. Neki gospodin Leon Bridford."

"Hvala. Preuzeću vezu u svojoj sobi.” Hari Samers ustade i pode.

Kada je otac izašao iz sobe Rob priđe Doris i zagrli je. "Danas si ljepša nego ikada. Otkako si ušla želim da te poljubim."

On prisloni svoje tople usne na njene. Možda će uspjeti sada da osjeti svoja osjećanja. Mlada žena se prepusti njegovom zagrljaju. Robov poljubac je bio sve samo ne strastveni. U trenutku dok je ljubio i grlio, Doris je shvatila da više ne voli Roba Kuksona. Tek sada se sjetila da zbog njega nikada nije patila i da ga nikada možda i nije stvarno voljela. Njene crne vlažne oči napuniše se suzama. "Što ti je, mila", upita je Rob izbezumljeno.

Doris je bila blijeda kao krpa. Ćutala je. Onda mu šapatom odgovori.

"Umorna sam. Potreban mi je odmor."

"Zašto ne otputuješ na nekoliko dana", predložio joj je, "Otputovaću", podigla jc pogleda prema njemu. "Idem sutra ujutru. Htjela bih da posjetim tetku Mardž u Vilimngtonu. Potrebno mi je malo vremena da razmislim o svemu, Robe." Doris je zaćutala čekajući sa strepnjom da vidi kakvu će reakciju izazvati njene riječi.

"Ti znaš da ćeš mi strašno nedostajati, ali ipak treba da odeš na nekoliko dana. Odmori se i zaboravi na posao. Koliko ćeš ostati kod tetke?”

"Nedjelju ili dvije, a možda i malo duže", odgovorila jc i ne gledajući u njega.

"Razumijem", mladić stisnu usne. "Onda znači, da nije samo postao u pitanju, zar ne? Postoji li neko drugi?"

"Ti znaš da ne postoji", Doris je govorila vrlo tiho. Najednom je ustala i došla prema baru. Usula je sebi još jedan martini. "Razlog moga odlaska je to što više ni sama ne znam što osjećam u pogledu posla ni u pogledu tebe. Izvini, Robe. Znam da to nije fer prema tebi, ali smatram da je poštenije da ti sve iskreno kažem prije odlaska. Možda bi mogao nekog drugog da povedeš u subotu na večeru", rekla je gledajući u čašu.

"Ti kao da si već donijela odluku? Ja vjerojatno više ništa ne mogu učiniti da se predomisliš?"

"Ne. Baš ništa", odgovorila je Doris kategorično.

"Smijem li da te potražim kada se vratiš?"

"Ne znam što će nam donijeti budućnost. Ti ćeš vjerojatno željeti da se oženiš, što je sasvim prirodno", razmišljala je glasno, "a ja za sada nemam u planu brak. Hajde da ostavimo sve to dok se ne vratim.’ Možda, kada se vratim, više ti nećeš htjeti mene." Rob joj podiže rukom glavu i zagleda se u oči. Ti si uvijek potjcenjivala moja osjećanja prema tebi, Doris." "Žao mi je."

"Nemoj da ti je žao, nemoj ništa više da kažeš. Sada hoću da odem. Izvini me kod oca i Eme." "Robe..."

Bolje je ovako, vjeruj mi. Zbogom, Doris." Poljubio je.

"Zbogom, Robe."

"Zbogom, mila", rekao je sa šapatom. Onda ne okrećući se više on iziđe iz biblioteke. Otišao je, pomisli Doris tupo, i više se neće vratiti.

Neka! Pa to je i željela! Nije vrijedilo da se zavarava.

"Izvinite što sam se toliko zadržao, djeco", rekao jc Hari Samers ulazeći u biblioteku. Rekao sam Emi da ćemo večerati za nekoliko minuta.

Gdje je Rob?" "Otišao je."

"Zašlo? Niste se valjda posvađali?"

Nismo, tata", odgovorila je

Doris s uzdahom.

Nije joj bilo drago što mora da objašnjava. "Znaš, tata, mislim da više nisam zaljubljena u Roba, a možda nikada i nisam bila."

"I to si mu rekla?"

"Ne baš tim riječima, ali shvatio je. Izvinio se tebi i Emi što je otišao."

Razumijem", Hari Samers provuče prste kroz kosu. "No, hajde da večeramo sada, kasnije ćemo nagovarati ako hoćeš", rekao je, uhvativši kćer pod ruku.

"Hvala, tata", odgovorila je Doris i poljubila ga u obraz.

"Na čemu? Nisam učinio ništa posebno." ”O, jesi. Učinio si više nego što misliš."

Tek kada su počeli da piju drugu kavu, Hari Samers je ponovo pokrenuo priču o Robu Kuksonu. "Hoćeš li da razgovaramo o tome mila?" "Mislim tata da nema tu što da se kaže. Kako je Rob postajao sve zaljubljeniji u mene, tako sam se ja prema njemu hladila. Vjerojatno je sve bilo samo kratkotrajna zaljubljenost."

"Vjerojatno", ponovio je otac.

"Kako ću naučiti da raspoznam pravu ljubav, oče? Kada si li shvatio da si zaljubljen u mamu?"

"Ja vjerujem da ljubavi dolazi kod svakog drugačije. Tvoja majka i ja smo se zaljubili na prvi pogled. Čim smo se upoznali, osjetili smo snažnu privlačnost jedno prema drugome. Vjenčali smo se poslije godinu dana", glas mu je postao mek. "Ne znam kako će ljubav stići do tebe Doris, ali tvrdim da ćeš je prepoznali. Rob Kukson zaista nije bio čovjek za tebe." ' "Znala sam da bih grdno pogriješila da sam se udala za njega. Rekla sam Robu večeras da ću otputovati na neko vrijeme. Odlazim ujutro, oče."

"Zašto", pogledao je iznenađeno.

"Umorna sam, tata. Potrebno mi je da budem sama da o svemu razmislim, ne samo o Robu, već i o svom poslu. Ne znam što hoću od života, ali znam da ne želim da ostanem foto-model. U ovom trenutku sigurna sam da će mi promjena prijati."

"Ujutru ću se javiti u kancelariju i reći ću da ću ostatak nedjelje biti na odmoru", rekao je spremno. "Ići ćemo gdje god želiš, Doris."

"Ne, tata", ona ga nježno uhvati za ruku. "Ja sam već napravila plan. Sutra ujutru putujem avionom kod tetke Mardž."

"Ah, tako?"

"Odrasla sam. Moram da brinem o sebi. Osim toga odavno nisam vidjela tetku Mardž. Vrijeme je daje obiđem."

"Hoćeš li dugo ostati?"

"Nekoliko nedjelja, ali ću ti se javljati telefonom. Slažeš li se?”

"Da. Želim ti prijatan boravak i pozdravi Mardž."

Prije dolaska aviona Doris uđe u telefonsku govornicu i pozva tetku Mardž. Znala je da će se sestra njene majke od srca obradovati njenom dolasku i da će razumjeti što joj se javlja u posljednjem trenutku.

"Zdravo, tetka, to sam ja Doris", rekla je mlada žena veselo.

"Zdravo, mila moja. Baš se radujem što si se javila. Kako si? Kako je tata?"

"Tata je dobro. Radi. Kako si ti?"

"Dobro. Samo sam sada strašno uzbuđena. Krajem nedjelje putujem u Evropu s nekim prijateljima. Ostaćemo skoro mjesec dana. Namjeravala sam da ti se javim prije polaska."

"Oh!" Doris je za trenutak bila zbunjena. "Nadam se da će ti bili lijepo."

"Nisam bila u Evropi već deset godina, a tako volim Pariz”, produžila je tetka uzbuđeno, ne primjećujući djevojčinu reakciju.

"Pa to će zaista biti fantastično!"

"Oprosti, mila, ja samo pričam o sebi, a tebe i ne pitam što ima novo.

Kako ti ide posao?"

"Dobro, tetka, ali možda ću se vratiti u koledž."

Zašto je to rekla Doris ni sama nije znala.

"Uvjerena sam da će tata biti zadovoljan."

"Nema sumnje!"

"Ti mu to još nisi rekla?"

"Nisam. Htjela sam da budem sigurna da mu ne dajem lažne nade."

"Ti si mudro djevojče, Doris. Jesi li me zvala zbog nečeg posebnog."

"Ne, tetka. Odavno nismo razgovarale pa sam, i eto, riješila da li se javim"

"Drago mi je što si to učinila, dijete."

"Moram sada da idem tetka. Reči ču ocu da putuješ. Želim ti srećan put!"

"Hvala, Doris. Javiću se kada se vratim."

"Zbogom!" Doris razočarano spusti slušalicu. Znači, odlazak kod tetke Mardž je otpao. Uzela je svoje stvari i pošla. Nije joj preostalo drugo nego da se vrati kući. Onda joj pade nešto na pamet. Da, zašto ne bi to učinila?

Prišla je šalteru.

"Kada polijeće prvi avion za Denver. Kolorado", čula je sebe kako pita.

"Za Denver imate let 802. Polazak za pola sata, gospođice", odgovorio je učtivo službenik na šalteru.

"Ima li slobodnih mjesta."

"Ima, gospođice."

"Dajte mi kartu."

"Pođite na izlaz 32. Već se ulazi u avion."

Doris nikada nije bila tako bezbrižna kao u tom trenutku. Da, morat će da se javi ocu za dan ili dva, ali sada je htjela samo da uživa u slobodi.

Doris je mislila da će se u "Mali Haj Sitiju" zadržati nekoliko dana, ali već sutradan poslije doručka iznajmila je kola i krenula za Denver. Krajnji cilj bio joj je "Kriston Lodž", luksuzni hotel nekoliko sati udaljen od grada.

Tamo je rezervisala sobu za tri dana. Kolorado je bio predivan.

Veličanstvene pošumljene planine prevazilazile su ljepotom sve što je ljudska ruka stvorila. Prvi put za svojih dvadeset jednu godinu Doris je bila istinski zadivljena. Mada je bio početak zime, planinski vrhovi bili su pod snijegom. Tek što je prošla pored putokaza na kome je pisalo Kriston - 4 km, kola počeše da poskakuju. Ona uspori malo i stade pored puta.

Pokušala je da pokrene motor, ali uzalud.

"Do đavola", promrmljala je i izašla iz kola. Ako je išta u životu mrzila, bila je to bespomoćna žena. A ona je u ovom trenutku bila upravo to. Nije joj preostalo ništa drugo nego da stavi znak i počne i da čeka hoće li neko naići. Ne shvatajući šta se moglo desiti, počela je da obilazi oko kola, u jednom trenutku očajanja, udarila nogom u točak.

"To ništa ne vrijedi", čula je neki veseo muški glas iza sebe.

Doris se nagro okrenu i ugleda zgodnog plavog mladića koji je provirivao kroz prozor svog kamiona.

"Možda ne vrijedi", odgovorila mu je, "ali bar mi je lakše."

"U čemu je problem", upita vozač kamiona.

"Ne znam", uzdahnula je Doris, "ali ne mogu da uključim motor."

"Samo da se parkiram, pa ću pogledati", rekao je mladić.

"Nisam mehaničar, ali se malo razumijem u motore."

"Hvala", osmjehnula se Doris.

"Ja baš ništa ne znam u vezi kola." Doris je strpljivo čekala.

"Ja sam Bari Tomson", rekao je mladić, prilazeći joj.

"Nisam vas do sada vidio u ovom kraju."

"Niste ni mogli... Ja sam ovdje na odmoru", objasnila je.

S ležernošću čovjeka naviknutog na kontakte s ljudima on je ljubopitljivo posmatrao. "A ja radim na ujakovom rancu. Samo preko ljeta. Najesen se vraćam na studije u Kolorado Stejl." Doris je bila iznenađena kada jc čula da je Bari Tomson njenih godina. Po izgledu joj se činilo da je stariji.

"Ja sam Doris Samers."

"Doris Samers? Lijepo ime za lijepu djevojku",

rekao je Bari." Da li i Vi studirale?"

"Sada više ne. Napustila sam studije i počela da radim kao foto-model."

"Jasno mi je zašto", rekao je. "No, hajde da vidimo što je s kolima."

Bari podiže poklopac motora i zavuče glavu. Malo kasnije se uspravi i poče da vrti glavom. "Jesu li to vaša kola?"

"Nisu. Iznajmila sam ih u Denveru."

"Sreća vaša. Kvar nije mali. Mnogo bi vas koštala popravka", izjavio je, prateći njenu reakciju.

"A možete li ga popraviti", upita Doris tiho, oborivši glavu.

"Nažalost, ne mogu", odgovori mladić i sleže svojim širokim ramenima.

"Izvinite, Doris ali ovo prevazilazi moje sposobnosti. Međutim, rado ću vas povesti do grada. Dokle putujete."

"Rezervisala sam sobu u 'Kriston Lodžu'".

"Odlično. To je daleko", obradovao se. "Mogu vas prebaciti donde. Tamo ćete moći da iznajmite druga kola." Bari se osmjehnu da je ohrabri.

"Morat ćemo da ostavimo kola ovdje i da javimo agenciji koja vam je iznajmila auto. Imate li ugovor?"

"Da", počela je da pretura po tašni. "Čudno."

Bari pogleda u djevojku, osjećajući da nešto nije u redu. "Što je?"

"Ne mogu da pronađem novčanik."

"Da nije u kolima?"

"Ne vjerujem. Uvijek ga držim u tašni..."

"Najbolje će biti da sve dobro pretražimo", predložio je. "Da Ii je sav novac bio u njemu?"

"Da, da!" Doris nije mogla da podigne pogled. Poslije pola sata detaljnog pretraživanja, Doris i Bari su konstatovali da je novčanik stvarno izgubljen.

Ona samo što nije zaplakala. "Vozačka dozvola, novac, čekovna knjižica, sve je bilo u njemu", mucala je.

"Pokušajte da se sjetite gde ste sve bili od jutros. Kada ste prvi put izvadili novčanik?”

"Platila sam hotelski račun. Onda sam otišla u restoran na doručak."

Doris zatvori oči da bi se bolje koncentrisala. "Sjećam se da sam ga onda vratila u tašnu. Stala sam da uzmem benzin. Ne znam, Bari. Možda sam ga ostavila na benzinskoj stanici. Ne sjećam se", Doris je bila slomljena. "Što sad da radim?"

"Zar ne biste mogli da se javite kući da vam pošalju novac?"

"To nije tako jednostavno", pogledala ga je. "Moj otac misli da sam u Vilmingtonu kod tetke."

Bari Tomson je buljio u nju ne shvatajući. "Šalite se!"

"Ne, ne šalim se", rekla je. "Htjela sam da otputujem na nekoliko dana, da razmislim o nekim stvarima" "O momku!"

"Djelimično", bila je iznenađena njegovom oštroumnošću.

"Bilo kako bilo, ja sam stvarno htjela da odem kod tetke Mardž, ali kada sam je pozvala sa aerodroma, saznala sam da putuje u Evropu. Vjerujem da sve ovo zvuči dosta čudno." Doris najednom zaćuta.

"Hoćete li da ponovite to sve još jednom!"

Doris teško uzdahnu i promrmlja više za sebe nego što se obraćala čovjeku koji je stajao pored nje. "Jedini izlaz je da se javim tati i zamolim ga da mi pomogne. Moj prvi pokušaj da budem nezavisna! Kakva farsa!

Poslije ovoga, tala me više nikada neće pustiti."

"Mislim, prije svega, da treba prijaviti policiji da ste izgubili novčanik.

Uvijek postoji mogućnost da ga neko nade." Malo je zaćutao. "Znate što pođite sa mnom dok se ne odlučite što da radite.

"O, Bari, što će reći vaš ujak", protivila se Doris.

Umijete li da jašite", upita mladić kao da mu je odjednom sinula ideja.

"Da" djevojka se začudi ovom pitanju.

"Da li biste prihvatili da neko vrijeme radite na ranču? Znam da niste navikli na to, Dons, ali biste bar imali smještaj. A ni plata nije rđava ako se uzme u obzir da stan i hranu ne treba da plaćate. U stvari, trenutno baš tražimo pomoč?. Na imanju postoje posebne prostorije za žene posebne za muškarce. Sada imamo tri djevojke.

"Ne znam, Bari..."

"Mogli biste da prihvatite bar za nekoliko dana, a to bi vam bilo dovoljno da odlučite što ćete dalje."

"Dobro, pristajem", procijedila je Doris kroz zube.

"Hajde da prenesemo vaše stvari u kamion”, reče Bari. "Imate li još nešto osim ovog kofera?”

"Samo jednu torbu i tašnu."

Bari Tomson joj pomaže da se popne u kabinu kamiona.

"Ne znam kako da vam se zahvalim, Bari. Vrlo ste dobri prema meni."

"A vi ste tako lijepi da bi svako poželio da vam pomogne”, nasmijao se i uključio motor. Za manje od sat vožnje Bari Tomson izjavi da su stigli.

"Uvešću vas na glavni ulaz”, rekao je. "Imanje moga ujaka je vrlo veliko.

Radio je za desetoricu, dok nije stvorio ovo." U njegovom glasu bilo je ponosa i divljenja. Kamion je prošao kroz kapiju iznad koje je stajala tabla s natpisom "Ranč Č. K.". Vozili su se prema zgradama. ”Ono je glavna zgrada", rekao je, pokazujući jednu dugačku bijelu građevinu okruženu borovima. "Moj ujak je godinama radio dok nije sve sredio."

"Da li sam živi u njoj", upita Doris.

"Ne. Talbolovi stanuju pozadi. Ned Talbot je nadzornik imanja, a Glenda je njegova domaćica. Moj ujak uvijek kaže da je od Neda naučio sve što zna o vođenju ranča."

"Znači, vi tu provodite ljeto?”

"Da. Samo, spavam s ostalim radnicima. Došao sam da naučim sve o konjima."

"Znači, na ovom ranču se gaje konji", upita Doris radoznalo.

"Ima konja, ali uglavnom se gaje goveda", odgovorio je.

"Skoro je podne. Hoćete li da se prvo smjestite, pa da onda idemo na ručak? Upoznat ću Vas s ostalim radnicima.” "Što će reći vaš ujak kada čuje da ste me doveli na svoju ruku?"

"Reći će isto što i ja. Vi ste najljepši radnik koji je ikada bio na ranču. Ne brinite, sve će biti u redu", potapšao je po ruci.

Bari povede Doris u paviljon za žene. U prizemlju je bila kuhinja, velika dnevna soba sa televizorom i jedna manja soba koja je služila kao garderoba. "Žene su smještene malo bolje nego muškarci, ali nas ima više, tako da se trpezarija nalazi u našoj zgradi. Vi se raspakujte i spremite, a ja ću doći za pola sata da vas povedem na ručak."

"Važi", pristade Doris. Kada je Bari otišao, ona otvori ormar i poče da reda svoje stvari. Bilo je tu farmerki, bluza, haljina, ali, srećom, i jedne čizme, koje je naknadno ubacila u kofer i koje su joj sada dobro došle. Kada je sve sredila Doris ispljuska lice hladnom vodom, očešlja se i stavi malo ruža na usne. Misleći da je to dovoljno, pošla je da se nađe s Barijem.

"Možda će ovaj posao, ipak, biti zanimljiv, Doris", rekla je sama sebi. Za vrijeme ručka Doris se upoznala sa svim radnicima, od potpuno sijedog izboranog čoveka po imenu Sem do jedne djevojke koja je bila nekoliko godina mlađa od nje i zvala se Dženi Vilaker. Doris osjeti naklonost prema djevojci već pri prvom susretu. Obradovala se kada je čula da je Dženina soba odmah do njene i da će dijeliti kupatilo. Dženi se ponudi da novom članu pokaže sve što je potrebno.

"Na ranču ima trideset pet konja, koji se izdaju I turistima i djeci koja uče jahanje. Imamo i dva ponija. Posao je težak i prljav, ali za one koji vole djecu ipak je lijep."

Dženi stade pored ograde i zagleda se u planine. "Da li se odavno poznaješ sa Barijem" upitala je iznenada, trudeći se da pitanje djeluje je nonšalantno.

"Ne. Upoznali smo se danas prijepodne. Ja sam krenula na odmor, ali sam izgubila sav novac. Kada je Bari saznao da sam u teškoj situaciji i da treba da zaradim nešto novca, ponudio mi je da dođem ovamo. Ovdje ću bar

imati gdje da spavam dok ne smislim način kako da se vratim kući", objasnila je Doris.

"Gde ti je kuća?"

"Na Long Ajlendu."

"Kladim se da u Njujorku nisi radila grube poslove", rekla je Dženi, gledajući zavidno u Dorisine njegovane ruke i baršunasti ten.

"Nisam. Ja sam foto-model", odgovorila je Doris.

"Umiješ li da jašeš?"

"Da." "Hoćeš li da jašeš malo?"

U tom trenutku priđe im Bari, koji je, izgleda, čuo dio razgovora. "Konj je osedlan, možete ga uzeti", predložio je, pokazujući velikog smeđeg konja vezanog za ogradu.

"Dobro", pristade Doris.

"Možete jahati kroz ovo polje iza štale", dodao je.

Doris priđe konju i tiho, ali odlučno, izgovori njegovo ime. Zatim ga pomilova po vratu i pruža mu jabuku koju je sačuvala od ručka. Kada je bila uvjerena da se malo privikao na nju, Doris odveza uzde i graciozno se vinu u sedlo. Krenuli su prema livadi. Tada je zaboravila na sve. Ona i životinja letjele su kao jedno biće. Bilo je to divno osjećanje slobode.

Letila je kao vjetar, divlja i slobodna. Konj kao da je dijelio ushićenje svoga jahača, pojuri svom snagom, reagujući na najmanji trzaj uzde. Kao svaka iskusna jahačica, Doris je instinktivno osjetila kada treba da se vrate u

koral. Postepeno je galop prelazio u kas, a onda su laganim korakom došli do štale.

"Fantastično", uzviknuo je Bari, čije su oči blistale od zadovoljstva.

"No, hoću li biti primljena", upita Doris s vragolastim smiješkom u očima.

"U pratnji fanfara", izjavio je Bari. "Mogla bi danas popodne sa Dženi. Ona danas obučava grupu koja uči da jaše u dva sata."

"Vrlo rado, ako Dženi hoće da me povede.

"Naravno da hoću", odgovori Dženi i stegni joj ruku. "Vrijeme je da osedlamo konje. Treba da imamo deset osedlanih konja u petnaest do dva."

"Hajde da počnemo", predložila je Doris oduševljeno.

Djevojke se uhvatiše za ruke kao stare prijateljice i otrčaše, ostavivši Barija Tomsona da se čudi ženskoj nepredvidljivosti. U tom trenutku začu se približavanje nekih kola i on se okrenu da vidi k dolazi. Visok, crn, krupan muškarac iziđe iz njih pođe prema njemu.

"0, zdravo, ujače."

"Zdravo, Bari", reče čovjek, rukujući se i njim. "Što ima novo?"

"Sve je u redu. Uzeo sam tri nova radnika koji će raditi preko ljeta, a jednog privremenog. Mogu uzeti još jednog kada turistička sezona bude u špci",saopštio je Bari.

"Gdje si pronašao tog privremenog", izgleda je da je ta novost zainteresovala ovog čovjeka.

"Pa, u stvari..."

"Da čujem, Bari!"

"Ona jaše bolje nego iko koga poznajem", rekao je mladić ozbiljno.

"To je visoka ocjena od tebe. A, pretpostavljana da je nevjerojatno lijepa?

"Jedna od najljepših djevojaka koje sam vidio."

"Da vidim i to čudo", rekao je ujak.

Kao po komandi, Doris Samers izađe iz štale. "Bari, treba neko da nam pomogne da upregnemo kola", djevojka stade kao ukopana kada je vidjela čovjeka koji je stajao pored Barija Tomsona.

"Dođi za trenutak da te upoznam s mojim ujakom. "Čendler", rekla je strogo.

"Doris", preko lijepog lica Čendlera prelete neki neodređeni izraz. "Sto vi radite pobogu ovdje.

O zar je ovo vaš ranč", upitala je s nevjericom, osjećajući kako joj koljena klecaju. "Što radite ovdje", pitao je muškarac čije su sive oči ponirale u njene.

Tada je prvi put primijetila da ima oči kao oblačan dan. Bio je mnogo zgodniji nego što joj se učinio kada ga je vidjela prvi put.

-Bari odgovori umjesto nje. "Doris je taj privremeni radnik o kome sam ti govorio." "Č. K.? Pa da,. Čendler Karson", zaključila je naglas.

"Hoćete li da kažete da je vaš dolazak ovamo bio sasvim slučajan", bilo je je očigledno da joj ne vjeruje.

"Ja to mogu da potvrdim", umiješao se Bari. "Naišao sam na Doris kada su joj se kola koja je iznajmila pokvarila. Bila je na putu za 'Kiston Lodž'."

"Zašto ste došli u Kolorado", ispitivao je Čendler Karson.

"Pošla sam na odmor. Zašto da ne dođem?"

"Vi se, izgleda, poznajete odnekud", primetio je Bari ironično.

"Upoznali smo se u Njujorku", odgovorila jc Doris.

"Jedne kratke, ali nezaboravne večeri", dodao je Čendler. "Samo, volio bih da znam zašto sada izigravate radnika na ranču?"

"Ne izigravam! Potreban mi je posao", odgovorila je Doris Ijutito.

"Mora da se šalite", podsmijevao se Karson. "Čuj, ujače priznajem da ne razumijem kakvi su tvoji i Dorisini odnosi, ali ti kažem da sam je našao bez centa na drumu."

"Dobro, dobro", kapitulirao jc Čendler Karson pred iskrenošću svoga sestrića. Zatim se okrenuo prema Doris. Pođite sa mnom u kuću, hoću da razgovaram s vama."

"Bojim se da neću moći gospodine Karsone treba da radim", rekla je dramatično.

"Nećete dobiti posao dok ne razgovaramo", rekao je nemilosrdno i uhvatio jc za ruku. "Ali, ujače", počeo je Bari.

"Ovo se tiče samo Doris i mene, Bari."

"Ali, Karsone, vi ne shvatate", Dorsina donja usna poče da podrhtava.

"Meni je potreban ovaj posao. Ja nemam novaca!"

"Onda je najpametnije da pođete sa mnom inače nećete radite na mome ranču."

"Pođi s njim, Doris. Mada ne odobravam ovakvo ponašanje", rekao je Bari blago. "Nemoj zaboraviti, on je ipak gazda."

Daris pogleda u gospodara ranča. "Vi ste jedan a nadmeni, uobraženi, tvrdoglavi, naduvani..."

"Laskanje vas neće daleko odvesti, Doris", rekao je Čendler neprijatno.

"No, hoćete li ići lijepo ili da vas nosim?"

"Jednoga dana Čendlere...", procijedila je kroz zube.

"Da, jednoga dana, Doris", ponovio je čudno to nježnim glasom.

Onda, gordo podignute glave, jedva zadržavajući suze, Doris pođe za Čendlerom Karsonom u njegovim kolima. Čim su ostali sami u kolima, između ovog čovjeka i djevojke podiže se neprobojni zid. Nisu progovorili ni jednu jedinu riječ na putu prema kuci.

Cendler Karson je bio koncentrisan na vožnju, a Doris je sjedila i gledala kroz prozor. U glavi joj je vladao košmar. Neprestano je postavljala sebi pitanje zašlo je tako jako reagovala kada ga je ponovo vidjela. Ponijela se djetinjasto. Nije trebalo da ga naziva svakakvim imenima. Kako je mogla da kaže da je uobražen i tvrdoglav? Pa, ona ga je jedva poznavala. Tačno je da su razgovarali otvoreno, bar što se nje tiče, onda kada su bili u Njujorku. I točno je mada to nije željela sebi da prizna, da je za onih nekoliko kratkih trenutaka osjetila fizičku strati za koju nije vjerovala da je sposobna. Ipak, ovaj čovjek je bio za nju potpuni stranac! Što je Doris drugo znala o Čendleru Karsonu, osim da nije oženjen, da ima trideset šest godina, da je rančer, i da je neodoljivo zgodan i lijep? Jednom riječi, da je strahovito privlačan. Ali nju nije privlačio, ponavljala je Doris uporno. Da je učenica, po sto puta bi ispisala te riječi da ih dobro utuvi. Nju nije privlačio Čendler Karson! Jednostavno, nije bio njen tip, jer je bio suviše samouvjeren, suviše nadmen i suviše je ličio na njenog oca, priznala je naposlijetku. Ttgnuvši se iz sanjarija, Doris primijeti da su stali. Nalazili su se pred kućom besprijekornih linija okruženom drvećem. Na prozorima su bili tamno- zeleni kapci. Dobacivši joj samo letimičan pogled. Čendler iziđe iz kola i prede na njenu stranu da joj otvori vrata. Ušli su unutra. On je

išao naprijed, ona za njim. Doris jc morala skoro da trči da bi ga sustigla.

Uveo je u jednu sobu koja je po svemu sudeći bila njegova radna soba.

Pored stola pretrpanog hartijama i časopisima, u sobi je bilo puno namještaja. Uz zidove su se nalazile police s knjigama. Iza pisaćeg stola bio je veliki prozor odakle je pucao pogled na planine. Doris zaključi da je soba uprkos svemu ipak prijatna, iako je bila dosta neuredna. Cendler Karson stade pored prozora, stavi ruke u džepove i zagleda se u planine.

Njoj se učini kao da je potpuno zaboravio na nju. Onda se okrenuo i upitao je.

"Hoćete li nešto da popijete?"

"Malo je rano za mene. ali vi nemojte da se ustručavate”, odgovorila je.

"Nisam mislio na piće, već na kavu", objasnio je. "Mada, s obzirom na okolnosti, možda bi bolje bilo da popijete nešto hladno da rashladite tu usijanu glavu."

"Da meni rashladi glavu", uzviknula je Doris. "Pa, ja", najednom je zaćutala. Izgleda da Čendler Karson i nije želio ništa drugo do da je razljuti. Riješila jc da mu ne pruži to zadovoljstvo. "Da, prijala bi mi šulja kave", rekla je pomirljivo. Govorio je oprezno, gledajući je ispod oka. "Gle, gle! Pa vi ste se promijenili, gospođice Samers."

"Niste više ni vi onakvi kakvog vas se sjećam, gospodine Karsone."

"A kakvog me se sjećate", Ccndlerov glas bio je tih.

Ona ga pogleda u oči. "Mislila sam da ste prijatan čovjek. Sada vidim da sam pogriješila."

"Prijatan", on začuđeno podiže obrve. "I vi to smatrate komplimentom?" Čendler odmahnu glavom. "Bože, kakva bljutava riječ! Ja za vas nikada ne bih rekao da ste prijatna djevojka."

"Stvarno, a kako znate da nisam", upita Doris preko ramena, jer je počela da gleda knjige u policama. "Ili možda imate šesto čulo kada su u pitanje žene?”

"Sudeći po onom spontanom reagovanju s vaši strane kada smo se posljednji put vidjeli, mislim da smijem reći da nije' potrebno šesto čulo da bi se zakljućilo da ste iskusna žena", izjavio je cinično.

Djevojka se lagano okrenula, a onda iz sve snage udarila Čendleru Karsonu šamar. Lice joj je bilo pozelenilo od bijesa. Isto tako brzo kako je ona reagovala, reagovao je i on. Privukao je sobi i zarobio joj ruke na leđima.

"Jc li to vaš način da me nazovete lažljivčem, Doris? Ili sam možda pogodio u srž istine" Čendlerove oči su sijevale od bijesa. Ona odluči da se ne otima, znajući daje to očekivao. "Imate li običaj da smirujete žene na ovaj način?" Doris je uspjela da joj glas ostane miran.

"A da li vi imate običaj da vrijeđate ljude koje jedva poznajete", odgovorio je pitanjem, što je Doris veoma razljutilo.

Pogledala gaje prezrivo. "Pustite me!"

"Niste rekli, molim".

"Molim", procijedila je kroz zube.

"Kada mi to tako lijepo kažete, kako da odbijem", on je odgurnu od sebe.

"Idile do đavola", mrmljala je Doris trudeći se da je Ćendler ne čuje.

"Molim? Jeste li nešto rekli ’” "Rekla sam pa, gdje je ta kava". Pogledala ga je naivno.

"Izvinite za trenutak, idem da zamolim domaćicu da jc skuva." Čendler je najednom postao dobar domaćin. Čim je je izašao iz sobe Doris se sruči u najbližu fotelju, osjećajući slabost u nogama. Sukob s

Čendlerom uticao je na nju više nego što je bila spremna da prizmi. Nije mogla da shvati zašto je ovaj čovjek izazivao ono što je bilo najgore u njoj, ali je činio je to vrlo uspješno. Doris se uspravi u fotelji. Odlučila je da se ubuduće, ponaša drugačije. Neće više dozvoliti sebi da je uvuče u prepirku. Ona je bila sedamnaesta generacija žena iz porodice Samers one su uvijek bile dame. Ponos joj nije dozvoljavao da se spusti ispod njihovog nivoa pokazače ona ovom kauboju što znači biti dama! Nije prošlo dugo, Čendler se vrati u sobu Dorisino srce poče divlje da kuca čim ga je ugledala. Osjetila je kako je pocrvenjela. l nije mogla da poriče, Čendler Karson je bio privlačan, užasno privlačan.

"Zamolio sam Glendu da nam skuva kavu", rekao je i sjeo. "A sada mi pričajte kako se desilo da ste stigli baš na moje imanje?"

Njegovo plavo radno odijelo bilo je zategnuto preko snažnih mišica njegovih širokih leđa. Doris nije mogla da odvoji pogled od tamnih malja na njegovim grudima koje su se vidjele ispod raskopčane košulje. Nikada u životu nije na tako fizički način osjećala prisustvo muškarca.

"O, osjećala sam potrebu da odem na nekoliko nedjelja iz Njujorka, da se malo sredim", počela je birajući riječi.

"Da razmislite o Robu Kuksonu", pomogao joj je. Doris nije mogla da sakrije iznenađenje što se sjeća imena njenog momka. Onda se sjetila da su Čendler i Rob imali neke poslovne veze.

"Pa, i o njemu", priznala je, "ali i o drugim stvarima. Znam da vam zvuči čudno, ali željela sam da razmislim o svome životu uopšte. Dosta mi je oblačenja, šminkanja, snimanja. Nisam stvorena za to da cjelog života budem loto-model. Bez obzira što ko misli", podigla jc glavu i pogledala kroz veliki prozor iza Čendlerovog stola. "U prirodi čovjek dobije druge predstave o svemu tek tu shvati koliko je ljudsko biće sićušno i beznačajno. Ipak, ta ista priroda nekako podiže duh." Doris je jedva go-

vorila od uzbuđenja. "Ne znam ni sama zašlo to pričam vama", nasmijala se. "Obično ne iznosim svoja osjećanja pred ljudima koje ne poznajem."

"Nemojte sada misliti na mene Doris", prekori je čovjek blago i uzeo je za ruku. 'Polaskan sam što to pričate meni. One večeri u Njujorku , osjećao sam da između nas postoji neka posebna veza. Ali, zašto ste baš krenuli u Kolorado", Ćendler je insistirao na odgovoru.

"Nisam krenula s namjerom da dođem u Kolorado", pričala je Doris.

Njegovo usijano milovanje njenog dlana izazivalo je u njoj neko čudno uzbuđenje."Rekla sam ocu da hoću da odem kod tetkc Mardž u Vilminglon. ali kada sam je pozvala s aerodroma saznala sam da treba da putuje u Francusku. U prvi mah sam htjela da se vratini kuci, ali onda sam primietila reklamu za Kolorado i, evo me, tu sam!"

"Razumijem", Čendler Karson je ukočeno gledao u devojku koja je sjedila pored njega. Oči su joj bile ozbiljne i zamišljene. "Znači da vaš otac nema pojma gdje ste."

"Da", odgovorila je šapatom.

"Kako je reagovao kada ste mu rekli da odlazite?"

"Iskreno rečeno, bila sam iznenađena kako je dobio primio tu vijest. Kada sam mu saopštila da hoću da odem bio je spreman da pode sa mnom, ali kada sam objasnila da želim da budem sama, pokazao je veliko razumijevanje."

"Ja mislim da bi trebalo da se javite ocu da zna gdje ste. Što mislile, kako bi se osjećao kada bi pozvao tetku Mardž i saznao da niste stigli?"

"Da, trebalo bi da mu se javim", rekla je jednostavno.

"Mislile da će insistirali da se odmah vratile", ispitivanje Čendler, pogađajući čega se plašila

"Da." "Mariju Samersu se ne bi svidjelo da zna da je njegova kći iznenada riješila da krene sama u Kolorado i da je usput izgubila novac "Doletio bi ovamo prvim avionom", rekla je Doris.

"Pa, onda očigledno ne motele reći ocu istinu. Naravno, ako hoćete da ostanete ovdje neko vrijeme."

"Hoću! Ali. što da mu kažem "Mogli biste mu reći da vas je jedan prijatelj pozvao u Kolorado, i da ste, kada ste saznali da tetka Mardž neće biti kod kuće prihvatili poziv. To je bar istina, i ako hoćete, je ću razgovarati s vašim ocem Možda ću uspjeti da ga uvjerim da nema razloga da se brine, jer ćete vi biti dragi gost u mojoj kuci", osmjehnuo se lukavo.

"O, to neće biti dobro", usprotivi se Doris. Čendler Karson ustade i priđe stolu 'Recite mi broj telefona?"

"Ne vrijedi moj otac je u ovo doba u banci' "Onda mi recite broj telefona u kancelariji" Doris razmisli malo i dade mu broj "Dođite ovamo", naredio joj je Čendler kuda je počeo da okreče broj "Bolje da to što prije obavimo. Ja ču biti pored vas", rekao joj je i predao joj slušalicu.

"Halo, ovdje Doris. Željela bih da razgovaram sa tatom. Tata, da dobro sam stigla, ali su se planovi malo izmijenili. Tetka Mardž putuje krajem nedjelje u Evropu. Ne neću doći kući. Znaš ja nisam kod tetke. Pozvao me je jedan prijatelj da dođem u Kolorado, ja sam prihvatila poziv " Pogledala je u Čendlera. Ne, mislim da ga ne poznaješ, ali te uvjeravam da je pouzdan. Da, upravo stoji pored mene. Doris pokri slušalicu rukom i prošaputa. "Moj otac hoće da razgovara s vama.

"Dobar dan gospodine Samers ovdje Čendler Kurson. Da, gospodine, mislim da smo se upoznali jednog dana u vašoj banci. Džordž Benton mi je

dobar prijatelj, već više od dvadeset godina, ćudi me da vam Doris nije spomenula da smo se upoznali kada sam posljednji put bio u Njujorku.

Meni će bili drago da ostane kod nas koliko hoće, gospodine Samers...

Dobro Hari. Da, odlično je, gospodine. Obećavam da ću se brinuti o njoj kan da je moja kći. Evo, ona hoće još malo da razgovara s vama.

Obećavam da će vam se javiti krajem nedjelje." Čendler pruži Doris slušalicu.

"Tata... Da zaista hoću da ostanem. Ovdje je lijepo. Naravnu da ću mu reći Dobro razgovarčemo ponovo u petak. Zbogom!"

Kada je spustila slušalicu Doris se okrenu i pogleda u Čendlera Karsona.

"Zašto mi niste rekli da poznajete moga oca? "Niste me pitali', odgovorio je mirno. O, evo vaše kave", osmjehnuo se kada je vidio da je domaćica unijela poslužavnik s kavom "Glenda volio bih da upoznate moju prijateljiicu gospođicu Doris Samers. Doris ovo je moja domaćica, Glenda Talbot.' Žene se osmehnuše jedna drugoj i rukovaše. "Hoće li gospođica Samers ostati na večeri , upita žena gledajući u Čendlera.

"Da", potvrdio je baš kada je Doris htela da kaže "ne" "I, molim vas spremite za nju zelenu sobu.

"Ali...", počela je djevojka. ’Razgovarat ć.emo o tome kasnije", rekao joj je "Hvala. Glenda Na večeri ćemo biti oboje." Kada su ostali sami Doris opet poče da protestuje. "Ja ni sam vaš gost. Čendlere. To je samo bila priča za oca. Ja sam samo radnik na vašem imanju."

"Onda ste dobili otkaz", izjavio je.

"Obećao sam vašem ocu da ću se brinuti o vama i, ako ništa drugo, ja sam čovjek od riječi. Dok ste pod mojim krovom, učinit ću onako kako sam

obećao. Za sada se možete smatrati mojom gostom”. rekao je ne pruživši joj priliku da komentariše. "Hajde sada da popijemo kavu." Doris se zakle sebi da ovaj razgovor neće ostati na tome, ali za sada mudro prećuta sve.

"Hoćete li da sipam Ćendlere", pitala je pitomo.

"Da." "Treba li nešto da dodam?"

"Ne", odgovorio je učtivo.

Iz nekog za nju neobjašnjivog razloga. Doris nije mogla da spriječi da joj ruke drhte dok je spala mirisnu tečnost. Najednom primijeti da je Čendler naišao i stao pored nje.

"Doris". uhvatio je za ruku. “Htio bih da se izvirim za svoj nastup kod štale.

Možda sam malo grub. To je samo zato što sam bio veoma iznenađen vašim prisustvom. Htio bih nekako to da popravim. Drago mi je što ste ovdje bez obzira iz kog razloga". Bio je to najduži govor koji joj je uputio do sada.

"U redu je, Čendlere. I ja sam bila malo iznenađena", odgovorila je tiho gledajući u pod. "I rekla sam neke stvari koje ne mislim", i pogledala u njega sa strepnjom. On joj pruži ruku. "Prijatelji."

Zar bi ona i ovaj zgodni čovjek mogli biti prijatelji? Da li bi strast koja je buknula u njima prvi put kada su se sreli mogla tek tako da se izgubi i zaboravi kao da nikada nije postojala. Doris pogleda ispod oka Čendlera.

Stajao je pored nje visok i zgodan, sa sivim očima koje su mogle biti hladne kao zimsko more i blage kao meki somot. Prijatelji to nije moguće.

"Doris", ponovio je njeno ime tiho i ćulno kao da je osjetio njenu neodlučnost. Čendler joj obavi ruku oko struka i privuče je sebi. "Znaš li da si još ljepša po danu", prošaputao joj je na uvo.

Dodir njegovih usana na koži učini da joj krv udari u glavu. Doris opomenu sebe da stoji tankom ledu, ali to nije bilo dovoljno da je navede da se odmakne. Bilo je tako lijepo biti u njegovom zagrljaju. On spusti usne ne njene. U glavi joj se zavrti i ona se potpuno preda poljupcu. On se odmače za trenutak i pogleda je. "Divna si, Doris", prije nego što je ponovo počeo da se naslađuje njenim usnama. Taj drugi poljubac iziskivao više nje nego prvi. On kao da je bio riješen da je navede da ona kaže da želi njega isto koliko i on nju. Njegove usne hladno su pite sve dok joj se svijet unaokolo nije potpuno pomutio. Oko nje nije bilo ničeg drugog osim ovog čovjeka i uživanja koje je probudio u njoj.

Bože ne mogu da te osudim , mrmljao je Čendler promuklo. Zagnjurivši lice u njenu bujnu kosu. Milovao joj je leda i bokove. Ječao je od želje.

Kada je počeo ponovo da joj ljubi usne, ona se svom silinom privi uz njega. Lagano je počeo da joj otkopčava bluzu. Nije se protivila. Prvi put u životu je shvatila koliko snagu ima fizička strast. Onda je osjetila da se odvojio od nje i trenutak zagledao. Čendler prisloni čelo uz njeno.

»Trebalo je da svhatim da si opasna onog trenutka kada sam te spazio, govorio je zadihano. Doris je duboko disala. Koža joj je čudno vlažna.

"O, Čendlere", šaputala je, misleći da će ga navesti da je ponovo zagrli.

"Ne gledaj me lako mila, ti tražiš više nego možeš da izdržiš, a ni ja ne bih još dugo mogao ovako. Sve bi se završilo time što bih te odnio u svoj krevet, rekao je.

"Ali ja nemam običaj da zvodim mlada stvorenja. Ne, to nije moj stil.

"A mogao si da napraviš budalu od mene.

Sve mi se čini da ti je to bila jedina želja.

»Drago moje dijete, da sam htio da iskoristim situaciju, ti sada ne bi stajala na svojim nogama.

"Uh, ti...", .

"Pst, gospođice Samers... Nemoj da zaboraviš da si dama", prekinuo je. "Što je s tom kavom. Hajde da je popijemo ako nije potpuno hladna.

"Onda je kava jedina stvar u sobi koja je hladna", odgovorila je kiselo.

"Vrlo si duhovita. Doris naročito na tuđi račun. Samo mislim da nisam ja jedini koji je izgubio glavu." Čendler poče da joj zakopčava bluzu. Djevojka mu odgurnu ruku. "Hvala, mogu i sama. Čendler pruži Doris kavu i dade joj rukom znak da sjedne.

"Odvešču te da uzmeš svoje stvari. Pretpostavljam da si već sve raspakovala", dodao je suvo. "Nisam ponijela mnogo. Naučila sam da putujem s malo stvari", branila se. "Da, na primjer, bez nepotrebnog?

Kao što je bivši momak". rekao je.

"Između mene i Roba bi došao kraj i da sam ostala. Oboje smo znali da je to neizbježno" rekla je, gledajući u Čendlera."Pošto si, izgleda, riješio da po svaku cijenu budem gost u tvojoj kući smisli nešto što da kažem tvome sestriću i ostalim radnicima? Bari je bio veoma ljubazan prema meni i ovaj gest će mu se učiniti čudnim.

"Sto ne bi rekla da si moja ljubavnica?" "Smiješno! Pa, oni će to zaključiti i sami." "A kako ćeš se ti osjećati kada te budu gledali kao posrnulu ženu?

Ili ti je to možda svejedno? Doris napravi grimasu, kao da je sasvim ravnodušna. "Zar nisi čuo? Danas je moderne biti kao posrnula žena", žao mi je ali tvoje godine se osjećaju. Č.K." "Možda", odgovorio je pokušavajući da se branini. "Stvarno sam staromodan u pogledu nekih stvari. Pa ..." Čendler ostavi šolju. "Jesi li spremna da krenemo?"

"Kako ti kažeš. Ti si gazda", rekla je Doris sa izvijesnom oštrinom u glasu.

"Nastala je neka komplikacija. Dženi , objašnjavala je Doris idući od kupatila do svog otvorenog kofera na krevetu. "Mene se to ne tiče, samo nadam se da znaš što činiš", prokomentarisala je Dženi zabrinuto.

"Znaš. Dženi ja sam upoznala Čendlera Karsona još u Njujorku. Ali, kada sam došla ovamo nisam znala da su Č.K. i on ista osoba. Čendler me je natjerao da se javim ocu da se ne brine. Ispalo je da se njih dvojica poznaju. Čendler mu je dao riječ da će se brinuti o meni. I tako…. nema više posla. Odsada ću biti uvaženi gost kuće zato da bi me on držao na oku", završila je Doris »Možda ti neće biti tako loše kao što misliš, Doris tješila je Džen.i "On je privlačan muškarac, mada u meni izaziva strah. Ali, ti si drugačija. Ti ćeš umjeti da izađeš na kraj s njim " »Nemam ja namjeru da izlazim na kraj niskim", rekla je Doris. "Ostaću nekoliko dana toliki da ga ne uvrijedim, a onda se pakujem i idem kući. »Nadam se da ćemo se viđati dok si ovdje, iako više nećeš biti s nama", pitala je Dženi. »Naravno", Doris stisnu Dženi ruku. "Voljela bih da mogu da ostanem ovdje”, pogledala je po sobi. »Ali, Čendler je tvrdoglav čovjek." »Ako poželiš da jašeš dođi rano ujutru, prije nego što počnemo s obukom."

"Dobro." Doris ustade i provjeri da li je sve spremno. "E, pa ne vrijedi odlagati ono što je neizbježno. Bolje da pođem da Čendler ne bi došao vidi što je sa mnom. Vidjet ćemo se uskoro, Dženi i hvala", toplo se osmjehnula svojoj novoj drugarci. Doris je već skoro stigla do izlaza kada je čula glasove. »To je gadno ujače."

"Slušaj, Bari, nemam namjeru da objašnjavam svoje postupke nekome ko je upola mlađi od mene. Što se tiče Doris, mislim da nema razloga da straš da ti treba da je čuvaš. Ona ide sa mnom."

"To znači da treba da je prepustim vukovima to jest vuku." Čendler Karson stisnu usne. "Ponašaću se kao da ovo nisam čuo." "Ti znaš što će se pričati!" "Ne dajem ni pet para za one ružne laži koje ti šupljoglavci izmislile."

"Možda ti ne daješ, ali jesi li mislio na Doris? Ili te baš briga za sve samo da dobiješ ono što želiš?"

"O, za ime boga, Bari, kada ćeš odrasti! Doris Samers ima dvadeset jednu godinu. Ona je model iz Njujorka. Proputovale je cio svijet. Dovoljno je vidjela da zna da vodi brigu o sebi, vjeruj mi". Ova Čendlerova primjedba bila je vrlo cinična. "Slušaj ujače vodi računa da je ne povrijediš i jer bio moj ujak ili ne, lično ću te potražiti!" Čendler Karson odmahnu glavom. "Što je to u nekim ženama kad mogu da zalude svakog muškarca."

"Misliš li i na sebe ujače", upita Bari. nici- "Ja mogu da se divim ljepoti ženskoj, a da ne izgubim glavu. Za tebe se to očigledno ne bi moglo reći.

Ti si lud, Bari", rekao je bez imalo uviđenosti.

"Ne znam ko je više lud, ti ili ja ujače?" "Bari", Čendler stavi mladiću ruku na rame "ne bih želio da se ovo ispriječi između nas." "To se već desilo.

Htio bih da znam da li Doris ide s tobom svojevoljno?" "Pitaj je ako mi ne vjeruješ Bari." Okrenuo se izašavši i zalupivši vratima.

"Ovo nije bilo ljubazno." "Život nije blag ni prema kome", odgovorio je Čendler.

"0, pa ja bih to morala znati, pošto sam svjeska žena." "Čula si?"

"Da."

Čendler se zagleda u nju."

"Jesi li spremna?"

"Da." Doris koraknu prema njemu osjećajući da je taj korak najveći koji je do sada napravila u životu. Kada su sjeli u kola. Doris se okrete da još jednom pogleda barake pitajući se da li će se ikad više vratiti ovamo.

Sljedećeg jutra Doris se probudila rano, u divnom stanju polusna nije znala gdje se nalazi. Pogledala je po sobi i ona se sjetila da je to zelena soba koju je Čendler odredio za nju. Pogledala je na sat i počela se oblačiti. Obukla je farmerke i poluver. Bilo je blizu šest kada je tiho zatvorila vrata za sobom i sišla. Ne progovorivši ni s kim ni riječ, izašla je na svježe jutro Kolorada. Odmah se uputila ka štali.

“Dobro jutro, Dženi", doviknula je kada je ugledala mladu djevojku kako radi. “O Doris, zdravo. Hoćeš li da jašeš malo?" "Da." "Dobro, samo da završim ovo", rekla je djevojka odbacujući slamu. "Čekaj da ti pomognem."

"Nemoj, uprljaćeš ruke. Osim toga što će reći gazda kada te vidi da radiš?"

"Baš me briga", odgovori Doris tvrdoglavo prihvatajući se posla. "Kako ti je tamo, ako se ne ljutiš što to pitam", Dženi je radoznalo pogleda. "Fino.

Juče sam bila lako umorna da sam odmah poslije večere pošla da spavam. Čendler Kareon je bio vrlo ljubazan."

"Bari je juče bio strašno ljut zbog tebe. Gunđao je cijelo veće. Bio je nepodnošljiv. Mislim da se zagrijao za tebe. Doris", rekla je Dženi nesrećno.

"Ne budi luda. Pa rekla sam ti da smo se tek juče upoznali. To uopšte nije moguće."

"Imaš li momka u Njujorku?”

"Imala sam, prekinuli smo prije nego što sam krenula. Rob je divan mladić, ali ja nisam bila onako zaljubljena u njega kako je on želio", glas joj je prešao u šapat.

"Prije nekoliko nedjelja srela sam drugog čovjeka. Tada sam shvatila da ono što osjećam prema Robu nije dovoljno."

"Doris, jesi li zaljubljena u Čendler Karsona", Dženi je jedva govorila.

Doris osjeti kako crveni i kako joj obrazi gore. "Ne znam", promucala je.

"Nisam razmišljala o tome."

Dženi produži vrijedno da radi da bi prikrila da joj je nelagodno. Obično nije zabadala nos u tuđe stvari.

"Ne ljutim se što si me to pitala, Dženi. Zaista se ne ljutim", požurila je Doris da kaže. "Znaš u ovom trenutku ne želim da se vezujem ni za jednog muškarca. Dosta mi ih je bar za neko vrijeme."

"Tako lijepa djevojka da izgubi interes za muškarce", uzdahnula je Dženi.

"Otkada poznaješ Barija Tomsona?"

Sada je bio red na Dženi da pocrveni. "Upoznala sam ga prošlog ljeta. Ovo je drugo ljeto kako radim na ovom ranču."

"Neću te pitati što te je navelo da se vratiš. Mislim da znam”, Doris lako dodirnu njenu ruku.

"Mi smo prave budale, Dženi. Bari ne zna za tvoja osjećanja, zar ne?"

"Mislim da ne zna. Ali, obećaj mi da mu ništa nećeš reći. Ja ću umrijeti od stida ako sazna", rekla je Dženi.

"Obećavam", izjavila je Doris svečano.

"A sada dosta o tome. Hajdemo na jahanje", Dženi je bila usiljeno vesela.

"Idemo", prihvatila je Doris s osmijehom.

Djevojke su radile jedna pored druge dok su osedlavale konje. Onda su uzjahale i krenule kroz polje ostavivši za sobom sve probleme. Uživale su u divnom planinskom jutru. Prošlo je skoro sat i po kada se Doris vratila Čendlerovoj kući. Ušla je unutra i baš kada je htjela da se vrati u svoju sobu, on se odnekud pojavi smrknut kao crni oblak.

"Gdje si bila", pita je tiho.

"Zašto mi uvijek postavljaš isto pitanje. Zar nije očigledno? Bila sam u štali."

"Da vidiš Barija?”

"Da vidim Dženi", ispravila ga je. Onda je opet obuze bijes. Oči su mu sijevale. "Hoću da se držiš podalje od mog sestrića."

"Išla sam do štale da vidim Dženi", ponovila je. "Ali, ako budem željela da vidim Barija i to ću učinili. Ti nisi moj gazda! Zapamti to", okrenula je glavu ne nadajući se da će se razgovor završili, Čendler se neprijalno nasmija.

Upozoravam te, Doris da ćeš na ovom ranču činiti samo ono što ja naredim!"

"A ako neću. Što će biti sa mnom, gospodine Karsone", djevojka mu je prkosno gledala u oči. Čendler Karson zakorači prijeteći.

"Mislim da znaš i ako li ne odgovorim." "Čovjek kao što si li, prijeti da će se fizički obračunati?"

S rukama na bokovima, visoko podignute glave, Doris se podsmijavala ovom čovjeku.

"To je jedino što neke žene razumiju", rekao je ne malo zadovoljan.

"Izgleda da ne cijeniš mnogo žene."

"Sama ćeš se uvjerili koliko ih cenim", odgovorio je drsko. Umorna od njegovih uvreda. Doris duboko uzdahnu. Najednom se pojaviše suze i

skotrljaše se niz njene obraze. "Ostavi me na miru", rekla je skoro šapatom.

"0, Doris", Ćendler joj stavi ruku na rame.

"Ne dodiruje me".

"Ovako ne govori djevojka koja je juče jedva čekala da to učinim", podsmijevao joj se."

"Juče je bilo juče", odgovorila je. "Bila sam umorna i nisam bila u slanju da mislim." Njen glas je bio miran. "Je li sada možeš da misliš?"

"Da. Mogu. I hoću da me ostaviš na miru." "Čega se plašiš, Doris? Da ćeš se zaljubiti, da ćeš izgubiti kontrolu i prepustiti se seksu? Ili se možda užasavaš pomisli da bi neko mogao da probije tu tvoju ledenu spoljašnjost kojom voliš da paradiraš pred muškarcima?"

Doris je zaprepašćeno gledala u Čendlera. Onda se pribrala. "To nije istina, i ti to vrlo dobro znaš", uzviknula je. "Kako možeš da izustiš takvu podlost poslije... poslije..."

"Poslije onoga što smo dijelili zajedno", njegove tamne vlažne oči bile su pune zlobnog uživanja.

"Oh", stavila je ruke na lice osjećajući da bi najradije zaplakala. Onda se kao preplašena gazela, okrenula i poletila uz stepenice koliko su je noge nosile. Kada je ušla u svoju sobu bacila se na krevet i počela gorko da plače. Doris nije primijetila da je Čendler pošao za njom sve dok nije osjetila njegovu hladnu ruku na vrlom vlažnom obrazu.

"Odlazi", cviljela je. Ne obraziruči se na njene riječi, on je zagrli i privi k sebi. Prislonivši lice uz njegove grudi, počela je da primjećuje duboko

ravnomjerno lupanje srca. Opustila se. Onda je nježno spustio na krevet.

Njenu kosa se rasula po jastuku, on se nagnu iznad nje i zagleda se u nju.

"0, Doris", milovao joj je lice, "nisam htio da te uvrijedim. Mnogo si osjetljivija nego što sam mislio. Ne znam zašto s tobom činim to, to nisam nikada činio", bio je vrlo ozbiljan. Ona je gledala u njegovo lijepo lice, čudeći se tom priznanju, osjećajući da je to nešto novo za njega.

Pomilovala ga je. On izusti njeno ime bolno, kao da mu je teško da govori.

"Ma što da kažemo jedno drugome, jedno je sigurno između nas nikada više neće bili ravnodušnosti. Doris, u našim kontaktima uvijek lete varnice."

"Zašto se uvijek ljutiš na mene. Čendlere?"

"Možda zato što se bojim da ću ako ne budem oprezan, učiniti nešto slično ovome", rekao je prije nego što je poočeo vatreno da je ljubi. "Da imam malo pameti, rekao bih ti da se pakuješ i odeš što prija.

Ali, ti to nećeš učiniti, Čendlere. zar ne?"

Ne, ali Bog mi je svjedok da bih volio da mogu."

Riječi su bile nepotrebne kada je Doris lakim poljupcima osula njegovo lice i vrat. Koža mu je bila vrela,pod njenim usnama.

Doris opominjem te...", zaćutao je naglo.

Nemoj da me opominješ, Čendlere, poljubi me!"

Zagrlila ga je osjećajući kako drhti. Onda kada je gvozdenom voljom, zadržavana želja najednom Čendler poče da je ljubi požudno obuhvativši joj glavu rukama. Bila je to želja muškarca prema ženi. Doris se nikada ranije nije tako osjećala. Bijes i želja za osvetom potpuno su nestali.

Prepustila se osećanjima. Uzvraćala je Čendlerovu strasi istom mjerom. Ta intimnost počela je da joj dopire do svijesti, bila je potpuno sama s

muškarcem u sobi, ležala je u njegovom zagrljaju. Trebalo je da prekine sve to dok ne bude suviše kasno. Čendler je osjetio kada je pokušala da se izvuče pa udvostruči napade na njena čula.

"Nemoj, molim te", preklinjala ga je sa promuklim glasom, dok joj se tijelo treslo od uzbuđenja.

"Nemoj da me guraš, Doris, ne sada”, rekao je.

"Moram", osjećala je kako joj suze naviru.

"Zašto? Zar si zaboravila koliko puta si tako bila sa Robom Kuksonom i ko zna s kim još", govorio joj je, a ona je ćutala i samo odmahnula glavom. Čekajući da bol u srcu prede u prvu patnju. Čendleru se učini čudno što ne odgovara. "Pokušavaš li to da mi kažeš da nisi nikada, da niko nije...", stisnuo je usne.

"Niko." Doris nije mogla da ga pogleda u oči. On je pusti, leže na leđa i zagleda se u plafon. "Zašto si dozvolila da mislim kako si laka žena", pitao je, ne okrećući glavu prema njoj. "Ne znam", prošaputala je. "Ti si sve sam zaključio. Ja nisam ništa preduzela da promijenim tvoje mišljenje."

"Mnogo si rizikovala. Skoro sam došao dotle da se sam uvjerim", rekao je grubo.

"Ja ti ne bih dozvolila da..."

"Ne bi me mogla zaustavili ludice", prekinuo je usred rečenice. "Pa kažu da čovjek svaki dan nešto nauči."

"Ljut si na mene", rekla je Doris tiho.

"Ne. Nisam. Ali do ovoga više ne smije doći, jer ja neću moći da odgovaram za posljedice. Želim te, Doris, ali ne bih mogao da podnesem da se sada nešto desilo. Svaki čovjek ima svoje granice. Ja neću da koristim svoju nadmoć nad nevinim mladim djevojkama."

"Ali, Čenndlere ja...", zaćutala je. Njena osjećanja bila su sasvim nova, sasvim neodređena, i nije mogla ni s kim da ih dijeli, a najmanje s njim.

Kako da mu kaže da se boji da se zaljubila u njega?

"Mislim da je vrijeme za doručak", rekao je i ustao, popravljajući svoju odjeću. "Ideš li sa mnom?"

"Doći ću čim se presvučeni", promrmljala je Doris.

"Možda bismo sutra ujutru mogli da pođemo na jahanje? Imam nekoliko konja koje držim za privatnu upotrebu."

Ona se okrenu prema njemu i pokuša da se osmjehne. "Vrlo rado."

Ostatak dana i večeri Čendler je bio učtiv ali dalek, kad god bi se sreli.

Ponašao se kao savršeni domaćin prema prijateljevoj kćeri, kao da intimnosti koja je postajala između njih nikada nije bilo. Doris te noći nije dobro spavala. U snu joj se stalno javljalo Čendlerovo lijepo lice koje je prekoravalo. Tek ujutru ono je bilo stvarno kada je došao i kucnuo na njena vrata da je pozove na jahanje.

"Ako možeš malo duže da jašeš mogli bismo otići da ti pokažem’nešto", rekao je kada su pošli prema kolima.

"Vratićemo se za ručak. Hoćeš li Doris? Jesi li raspoložena da vidiš pravi Kolorado?"

"Prepuštam se tvom izboru, gazda", zadovoljna što će nekoliko sati Čendler biti samo njen. Kada su se zaustavili pred štalom pojavio se Bari.

"Dobro jutro, Čendlere, dobro jutro, Doris", rekao je i lako se naklonio.

"Zdravo, Bari", odgovorio je ujak toplo, kao da je ona svađa bila potpuno zaboravljena.

"Doris i ja ćemo do sjeverne granice imanja. Tebi prepuštam

brigu o ovom dijelu."

"Jahaćeš Đavola", upita Bari.

"Da. Neka Doris uzme Ljepotana. Što misliš, hoće li umjeti da upravlja njime."

"Naravno. Ona ne bi imala problema ni sa Đavolom."

Djevojka je išla iza njih kada su pošli prema štali, razgovarajući o ljudima i poslu o kojima ona ništa nije znala. Divni vranac zarza kada se Čendler približio i udari kopitom o pod. To je sigurno Đavo, pomisli Doris. Divno pristaju jedan drugome: lijep konj i divan čovek. Malo kasnije Bari dovede Ljepotana.

"Hvala, Bari", rekla je, gledajući u mladića, tražeći od njega razumjevanje kojeg nije bilo.

"Vratićemo se do ručka", rekao je Čendler i uzjaha konja, koji je jedva čekao da krene. Pošli su. Oko planinskih vrhova skupljali su se oblaci.

Vazduh je bio hladan i rijedak. U toku prvih pola sala jahači i konji su bili usredsredeni samo na penjanje uz planinu. Kada se put proširio toliko da su mogli jahati naporedo Čendlerov konj do tada je išao naprijed, zastade da je sačeka.

"Kako ti se sviđa?"

"Divno je. Je li ovo sve tvoje?"

On se nasmija glasno. "Moje imanje je veliko, ali ne toliko. Moja zemlja se pruža na zapad. Istočno od nje nalazi se Nacionalni park 'Arapačo'."

"Ah, tako", Doris pocrvenje po ko zna koji put toga dana. "Dolaziš li često ovamo sam?"

"Ponekad, kad mogu sebi da dozvolim da odem sa ranča, kampujem ovdje po nekoliko dana." " U šatoru", pogledala ga je začuđeno.

"Ne. Imam vreću za spavanje."

"Nije li to opasno?"

"Pa zavisi... Kampovao sam u ovim planinama od svoje četrnaeste godine", rekao je Čendler.

"Jesi li cio život proveo tu?"

"Ne. Rođen sam u Novom Meksiku." Moji roditelji su prešli u Kolorado kada mije bilo šest godina."

"Nikada nisi spominjao svoje roditelje."

"Poginuli su u automobilskoj nesreći kada m je bilo sedamnaest godina."

Zaćutao je malo. "Ostao sam na imanju i vodio ga uz Nedovu pomoć Dokupljivao sam zemlju i proširivao ga. Ima pet godina otkako je ovakvo."

"I sve si to sam sproveo? Sve što imaš sam si stvorio", Doris je jedva govorila. "Pred tobom moram da se postidim Čendleru Karsone", prošaputa je okrenuvši glavu.

"Nije sve samo moja zasluga, mila. Ned i Glenda su od početka bili pored mene, a pomagali su mi i drugi."

"Sem?" "Sem se pojavio jednoga jutra prije petnaest godina. Od tada je kod mene", razmišljao je polu glasno. Ne gledajući u njega. Doris mu postavi pitanje koje ga je odavno mučilo. "Zašto se nisi oženio?" Čendlerov

odgovor bio je brz i odlučan "Godinama sam radio po šesnaest sati dnevno sedam dana u nedjelji. Nije bilo prilike. A mislim i da nisam sreo pravu ženu."

"Uvjerena sam da su se mnoge trudile da budi tvoje izabranice", pokušala je da se našali.

"Neke jesu", odgovorio je kratko. Jahali su čutke nekoliko minuta, Doris osjeti da su joj na lice pale prve kapi kiše.

"Izgleda da ćemo pokisnuti", primijeti Čendler "Bolje bi bilo da odmah pođemo do kolibe. Nije da leko odavde." Nije prošlo dugo, a kiša se spustila kao siva zavjesa. Počeo je da duva jak vjetar koji im je nosio kišu u lice. Kada su stigli do kolibe. Doris je bila prozebla do kostiju i drhtala je cijelim tijelom. Čendler sjaha i priđe Ljepotanu da pomogne Doris da sjaše. Ona se sruši na njegove ruke.

"Bože pa ti se sledila", vikao je nadvikujući oluju koja je bjesnila oko njih.

"Uđi unutra. Ja ću se pobrinuti za konje." Ona klimnu glavom i pođe prema kolibi. Njeni prozebli prsti skinuše rezu, a vjetar dohvati vrata i sa škripom ih otvori. Doris uleti unutra nazirući u polumraku sto i stolice, zatim se okrenu uloživši mnogo napora da zatvori vrata. Pogledala je oko sebe. Prostorija nije bila velika, ali je i bar bila suva. Nekoliko minuta kasnije i Čendler uđe unutra. Doris je zgrčena, sjedila na stolici.

"Ja ću potpalili vatru, a onda ćemo skinuti sa sebe vlažnu odjeću da se ne prehladimo", rekao jc. Čim se vatra razgorjela Čendler izvuče dva suva ćebeta iz prtljaga koji je skinuo sa konja i položi joj na , leđa.

"Ogrni se ovim i skini sa sebe sve što ti je vlažno", naredio je.

"Ja idem da nađem petrolejsku lampu."

Prstima ukočenim od hladnoće Doris poče da se svlači.

"Imamo sreće", rekao jc Čendler vraćajući se malo kasnije s lampom, nekoliko konzervi hrane parom starih flanelskih košulja. "Moći ćemo da pojedemo nešto toplo. Obuci košulju. Biće ti toplije."

"Nije mi hladno", prošaputala je Doris, dok je vjetar fijukao oko kolibe. , "Dobro je što smo stigli na vrijeme. Žao mi je šio sam te uvalio u ovo, ali sve će bili u redu čim oluja prestane."

"Sto misliš hoće li se vlasnik kolibe ljutiti što smo ušli?"

"Siguran sam da neće", odgovorio je Čendler smješkajući se zadovoljno, "jer je koliba moja."

"Tvoja?"

"Da. Skoro svi veliki rančevi imaju po nekoliko ovakvih skrovišta u svom domenu. Jednoga maja bio sam zarobljen ovdje dva dana. Od tada se uvijek trudim da u svakoj kolibi bude hrane i suvih čebadi." Čendler više nije mogao da skriva drhtanje. "Ne bi li bilo bolje da i ti skineš vlažnu odjeću", pitala je Doris.

"Hoću, samo da vidim kako su konji", odgovorio je.

"Vratiću se za pet minuta. Ako možeš, nabaci još malo drva na vatru. Ima ih u dnu sobe."

"Molim te požuri!" Čendler stade podiže glavu i vidje njene uplašene oči.

"Sve će biti u redi mila, obećavam.", Poljubio je lako i otišao.

Kada je ostalo sama. Doris obuče košulju i namjesti čebe oko sebe tako da može lakše da se krđće. Zatim pode da odnese drva.

"Konji su dobro sklonjeni", saopštio je kadase vratio. Odmah je počeo da se svlači. Skinuo je sve dok nije ostao nag do pojasa. Doris ga je sve

vrijeme posmatrala. U intimnoj atmosferi kolibe bili susvjesni jedno drugoga više nego ikada. Čendler pročisti grlo i pođe da proširi svoju vlažnu košulju pred vatre.

"Dobro bi bilo da osušiš kosu", rekao jc nekako i napregnuto.

"A, li", pitala je Doris iskreno zabrinula. Gledala je kako se sa nogavica njegovih farmerki slijeva voda.

"Možda je bolje za oboje da ostanem obučen odgovorio je napućivši usne.

"Ali, skroz si mokar. Za ime boga, Čendlere odrasli smo! Skini to sa sebe.

Ako se razboliš, kako ću se vratiti kad oluja prestane kad ne znam put?"

Doris ustade i dodade mu flanelsku košulji i ćebe koje je grijala pored vatre. "Uzmi ovo", rekla je okrećući mu leđa. "Možeš se okrenuti", rekao je malo kasnije, Doris nije mogla, a da se ne nasmije kada je vidjela Karsona u košulji koja mu je bila premalena sa ćebetom obavljenim oko tijela, tako da su mu vidjeli goli listovi.

"Ne izgledaš ni ti kao da si izašla iz butika", rekao je dječačkim osmijehom. "Što je s tim jelom? Doris se činilo da nikada u životu nije bila tako gladna kao tada. Sjedila je skupljena pored vatre, držala je konzervu ispred sebe uživajući u njenom sadržaju. Sada više nije drhtala.

"Privući ću ti onaj poljski krevet pored vatre da možeš malo da odspavaš", rekao jc Čendler.

"A ti?”

"Ne brini za mene, ja ću ostati budan da pazim na vatru", odgovorio je.

Zatim je ustao i počeo da vuče krevet. Djevojka je gledala što se događa ispod otežalih kapaka, nemajući snage da mu se suprotstavlja.

"Nije bog zna što, ali bar možeš da se ispružiš", rekao je umorno.

Doris posluša.

Posljednje čega se sjećala bila jc silueta Cendlera Karsona kako čuči pored vatre.

Probudila se s trzajem. Za trenutak joj je zastao dah dok je pokušavala da odredi što je probudilo. Sjela je, fijukanje vjetre i kiše su prestali dok je ona spavala.

"Koliko je sati", upitala jc.

"Uskoro će deset."

"Nije trebalo da me pustiš da spavam tako dugo. Oluja je prošla."

"Da." "Hoćemo li pokušati noćas da se vratimo?"

"Ne. Bilo bi teško razaznati put. Vratićemo se kad svane."

"Mora da si umoran, Čendlere.

Hoćeš li sada ti da odspavaš malo? Mogu i ja da pazim na vatru."

Doris je nježno gledala u njega. Djelovao je vrlo i umorno. Čendler ustade i protegnu se.

"Dobro. Evo ti moj sat. Probudi me za jedan sat." Djevojka ustade i zauze svoje staro mjesto pored vatre.

"Nemoj da zaboraviš, za jedan sat", ponovio je i odmah zaspao.

Ali Doris nije imala srca da ga budi kada je bilo jedanaest sati. Dugo je sjedila i buljila u plamen kao opčinjena, pitajući se što bi rekao njen otac kada bi mogao daje vidi sada. Ali najviše je razmišljala o čovjeku koji je spavao pored nje.

"Doris", trgao je Cendlerov glas. Gledao jc u nju ležeći s glavom oslonjenom na ruku.

"Stavi jedan panj na vatru, ovdje se prilično rashladilo. Koliko je sati?”

iPogledala je. "Tri.” "Vatra se_skoro ugasila.”

"Izvini, Čendlere. Čini mi se da sam zadrijema."

"U redu je, mila. Stavi malo sitnija drva. Za nekoliko minula će se razbuktati." Primijetio jc da drhti. "Dođi ovamo", naredio je kada je obavila posao.

"Zašto?"

"Lezi pored mene. Biće nam toplije dok se vatra ne razgori.”

"Ali", Doris je stajala pored kreveta obgrlivši tijelo rukama.

"Ne brini. Nikada te ne bih iskoristio u ovakvim okolnostima. Obećavam da ćeš ostati čedna, gospođice Samers." Doris se kruto ispruži pored njega dišući kratko i isprekidano."Opusti se", rekao je prebacivši ruku preko njenog struka da bi namjestio ćebe.

"Pokušaj da zaspiš. Ujutru ćemo lagano ići kući." "Doris je cijelom dužinom svog tijela osjećah njegovo prisustvo i toplotu. Onda je uzdahnula i pa opustila se. "Čendlere", dozvala ga je tiho.

"Molim?"

"Hoće li se na ranču brinuti gdje smo?"

"Ne. Ned zna da ja umijem da vodim brigu o sebi, ne bi me iznenadilo da zna tačno gdje se nalazimo."

"Toga se i plašim", Dorisin glas je podrhtavao. Okrenula se prema njemu.

"Oni će svi misliti na to, se zar ne?"

"Vjerovatno, mila. Žao mi je." "Meni nije", rekla je najednom. "I ako nas osuđuju zbog onoga što nismo učinili, zašto onda to ne bismo učinili da bar znamo zašto nas osuđuju”, šaputala je priljubivši se uz njega.

"Ne znam u čemu govoriš, Doris.

"Ja znam Čendlere, ja te želim, a mislim da i ti mene'. rekla je. Stavljajući v mu ruku na lice ‘Mislim da sam se zaljubila u tebe-, rekla je ‘Mislila si da si zaljubljena u Roba Kuksom Sjećaš Ii se?"

‘To nije bilo ovako. Ovako nešto ni prema nikome nisam osjećala', otvorila mu je svoje srce. Njeno ime je bilo izgovoreno prije nego što je osjetila njegove snažne ruke koje su je privukle na grudi usne se spustile na njene u poljubac koji je rekao sve je željela da čuje. Čendler je zaista želio na takav način o kakvom nikada nije ni sanjala da postoji, činilo joj se kao da mu jc dotakla dušu.

'Neću! Neću ovdje, neću ovako", odjednom je izgovorio.

‘Zašlo?’

"O, želim te, više nego što sam ikada poželio ženu. Ali, neću da vodim ljubav s tobom prvi put i hladnoj prljavoj kolibi na krevetu pokrivenom starim ćebetom.” "Čendlere". rekla je s čuđenjem u glasu.

"Biće kako treba ili nikako", izjavio je kao da je odjednom donio odluku.

"Imamo vrijeme pred sobom, draga", osmjehnuo se.

"Mi nikada nećemo dosaditi jedno drugome, mislim da smo fizički stvoreni jedno za drugo."

"0 čemu ti to govoriš", pitala je uzbuđeno.

"Mislim da bi trebalo da se vjenčamo, Doris Što prije to bolje.”

"Da se venčamo". bila je zapanjena.

"Čuj, mila. oboje znamo da ćemo, ako ostanemo još jedan dan zajedno u istoj kući završiti upravo ovako kao sada , u krevetu. Da li ti želiš da odeš sa moga ranča?"

"Ne", odgovorila je iskreno.

"Ja neću da budeš moja ljubavnica. Razmisli malo o mome prijedlogu."

"Ali, zar da se vjenčamo samo zato što fizički želimo jedno drugo", mucala je crveneći se.

"Ljudi se vjenčavaju i iz gorih razloga", odgovorio joj je blago.

"Bolje je stavim još jedan panj na vatru. Ti pokušaj da zaspiš.

Razgovaraćemo o tome ujutru."

Sljedećeg jutra probudio ih je topot konjskih kopita. Sunce je već bilo visoko na nebu kada je Čendler skočio s kreveta , ne razmišljajući o stidu zbacio sa sebe čebe kojim je bio obavijen, počeo da se oblači. Onda je prišao vatri i počeo da prikuplja Dorisinu odjeću.

"Ja ću izaći da ih zadržim. Ti se obuci", rekao je poljubivši je.

"Sigurno je to moj prokleti sestrić. Ponaša se kao kvočka otkad si došla.

Sve će biti u redu ne brini." Čim je Čendler izašao. Doris poče da se oblači.

Pokušala je da zagladi kosu, ali bez uspjeha. Onda se osvrnula oko sebe i pogled joj se zaustavi na krevetu. Tu su ona i Čendler proveli jednu bezgrešnu noć, ali drugima to neće izgledati tako. Brzo je skinula ćebad i savila ih. Onda, kada više nije bilo što da se uradi, ponosno je podigla glavu i izašla napolje. Nije učinila ništa zbog čega bi trebalo da se stidi.

Doris podiže ruku da zaštiti oči od sunca. Sem i još jedan čovjek, vjerovatno Ned Talbot bili su na konjima nedaleko od kolibe. Bari Tomson je stajao ispred Čendlera.

"Došli smo da vidimo da nije neko povrijeđen." Svima je bilo jasno što je time htio da kaže.

"Pazi što govoriš, Bari", opomenuo ga je ujak tiho tako da su ga mogli čuti samo oni koji su bili blizu kolibe. "Noćas se ovdje ništa nije desilo, iako se to tebe ne tiče."

"Naravno, rekao je mladić sa gađenjem, gledajući čas u svoga ujaka čas u djevojku koja je stajala na vratima."

"Srećom, oboje smo dobro", rekla je Doris glasno i jasno,gledajući smjelo mladića u oči. Osim što smo proveli jednu nevjerovatnu neprijatnu noć ovdje napolju,sve ostalo je uredu.

Prijateljski je mahnula Semu i Nedu.

Možda će te interesovati dragi moj sestriću, da sam zaprosio Doris ” To je za Barija bio posljednji udarac. .

"Da li je to istina", mladić pogleda u Doris.

"Jeste", odgovorila je bez pravdanja.

"Izvini, ujače nisam imao pojma da stvari tako stoje”, rekao je Bari cupkajući nervozno u mjestu.

"Pusti to", odgovorio je Čendler velikodušno.

Dva jahaća priđoše bliže. "Ja sam rekao malom da niko ne umije tako da vodi brigu o sebi kao Čendler Karson, ali on nije htio ni da čuje. Zato smo došli", objasnio je Ned Talbot očekujući Čendlereovu reakciju. "Dobro jutro, gospođice Samers", pozdravio je.

"Dobro jutro", odgovorila je osmjehujući im se.

"Pa kad ste već tu mogli bismo se zajedno vratiti, hajde Doris da pokupimo stvari." On zagrli devojku i vrati, se s njom u kolibu.

"Čui, Čendlete". rekla je kada su ušli. "Što se tiče našeg vjenčanja mislim da bi to moglo, da se obavi u utorak prijepodne”, rekao je jednostavno, oblačeći se.

"Htjela sam da ti kažem da ne moraš to da učiniš." "Što se mene tiče, Doris, ništa se nije promjenilo. Želim da se oženim s tobom što prije", zaćutao je i zagledao se u nju. "Jesi li se predomislila, mila moja?”

"Nisam, Čendlere", odgovorila je tiho.

Kada su došli do vrata Doris se još jednom osvrnu da pogleda po sobi, a onda u čovjeka koji je stajao pored nje. "Nadam se da ćemo se jednom vratiti ovamo."

"Hoćemo, mila", osmjehnuo se kao da je mogao da pročita što piše u njenom srcu.

Grupa jahača je bila umorna i gladna kada je tir sata kasnije ušla u krug ranča. Glenda Talbot ih je zabrinuto čekala na trijemu.

"Hvala Bogu što ste svi dobro", obratila st Čendleru brišući oči keceljicom.

"Samo smo umorni i gladni, Glenda, vjerujen da bi Doris prijalo da se okupa."

"Hoćete li se, molim vas pobrinuti za to", rekao joj je ne silazeći s konja.

"Naravno. Pođite sa mnom, gospođice Samers. Odmah ćete se osjećati prijatnije", uvjeravala j Glenda.

"Pođi sa Glendom, mila. Ja ću se odmah vratit samo da odvedem konje."

"Dobro, Čendlere", pristala je djevojka umorno.

Glenda pomaže Doris da sjaše. "Imali ste sreće što ste bili s Čendlerom po ovakvom nevremenu Okrenula se pogledala prema planinama. "Samo njemu bih da povjerim svoj život."

"I ja, gospodo Talbot”, prošaputala je Doris.

"Zašto me ne biste zvali Glenda", upitala je starija žena i pomilovala je po ruci. "Hoću ako vi mi mene zovete Doris", odgovorila je djevojka penjući se uz stepenice.

"Treba da skinete to sa sebe gospođice Doris. Napunit ču vam kadu toplom vodom."

"Hvala, Glenda."

U toploj mirisnoj kupki Doris je osjećala kako joj se mišići opuštaju, a hladnoća, koje se navukla napušta njeno tijelo. Kada je obukla svoju toplu spavaćicu i legla neko pokuca na vrata.

"Uđite, Glenda", odgovorila je pospano.

"Smeta li da uđem, iako se ne zovem Glenda, čula je melodični muški glas. Čendler Karson proviri u sobu.

"Naravno", odgovorila je Doris sa osmjehom!

Sjela je u krevet i pozvala ga da sjedne pored nje.

Sada opet ličiš na sebe", rekao je Ćendler, milujući njenu sjajnu kestenjastu kosu koja joj se rasula po ramenima. ... .

"I ti" rekla je primjetivši kapi vode na njegovoj tek opranoj kosi. Na sebi je imao crne pantalone i svilenu košulju. Izgledao je kao onaj Ćendler Karson koga je upoznala u Njujorku.

"Glenda je rekla da će ti donijeti nešto da pojedeš. Poslije malo odspavaj." ......

"Dobro", odgovorila je Doris ne skidajući pogled s njegovog lica.

"Zaista sam umorna. A ti , nesvjesno ga je uhvatila za ruku.

"Ja imam još malo posla. Kade se probudiš, napravićemo plan. Vidjećemo se za vrijeme večere, uredu?" Ćendler se nagnuo da je poljubi Doris se privi uz njega. Uplašivši se da je sve možda bio samo san iz koga će se probuditi i vidjeti da njega nema više. Ni sama nije znala kako ni zašto, ali i Ćendler Karson je postao nešto najvažnije u njenom životu.

Sada kada je otvoreno priznala sebi da ga voli. Doris je znala da više ne može živjeti bez njega.

"Jesi li dobro", Ćendler je odmače malo gledajući u njeno blijedo lice i uzdrhtale usne.

"Da. Samo sam umorna i nešto što sam mislila."

"Sve će ti se činiti mnogo jednostavnijim kada se ispavaš", rekao je.

"Idem da požurim Glendu da ti donese jelo." "Čendlere?"

"Ima vremena, mila. Razgovaraćemo kasnije, a evo Glende", opet je poljubio. "Lijepo spavaj mila.

Glenda Talbot ude u sobu i zastade kada je vidjela Ćendlera. Oči su joj blistale od zadovoljstva zbog nježne scene kojoj je bile svjedok. Taj čovjek joj je bio kao sin i ona se iskreno radovala što je pronašao ženu s kojom će moći da dijeli ostatak svoga života.

Kada se Doris probudila, svuda oko nje bio je mrak, crna i prodoran.

Za trenutak joj se učinilo kao da lebdi u kosmosu. Upalila je stonu lampu i blijeda svjetlost vratila je u stvarnost, u njenu sobu. Na satu, pored kreveta bilo je blizu šest.

Djevojka se protegla. Trebalo je da ustane da se spremi za večeru. Osjetila je glad. Doris se osjećate bolje nego ikada u životu. San je bio okrepljujući.

Uzbuđenje što će provesti veče sa Čendlerom Karsonom dodavalo je sjaja njenim očima i rumenila njenim obrazima. Vrtjela se pred ogledalom, uživajući u svom izgledu.

Doris je znala da je lijepa i prihvatila je tu ljepotu kao svoje bogatstvo. U stvari, vrlo rijetko je razmišljate o tome. Za nju je fizička ljepota bila samo sredstvo za život. Ona joj je pomogla da dobije dobro plaćeni posao i pružala joj je bar privremeno bjekstvo od dosade. Ali, tek sada je shvatila da je posljednjih nekoliko mjeseci prolazila kroz život samo kao robot.

Za ovih pet dana koliko je provela u Koloradu više je živjela nego dvije godine unazad.

Ova divlja otvorena zemlja dotakla joj je i srce i dušu. Da li je to možda Čendler Karson unio novi smisao u njen život?

Bilo kako bilo, Doris je bila sigurna da je očekuje najljepša avantura u životu. Čendler je stajao pored prozora u svojoj radnoj sobi sa čašom u ruci i gledao posljednje zrake sunca koje je zalazilo za planine. Mlada žena zastade na vratima ne želeći da prekine njegovo sanjarenje, zadovoljna što može da ga posmatra.

To jc bilo za nju prizor koji joj nikada ne bi mogao dosaditi. Mogla je da zamisli sebe sa trideset ili četrdeset godina, kako isto ovako nenadno ulazi u ovu sobu.

Osjećate je silno uzbuđenje samo što vidi ovog čovjeka. Ipak, Doris nikada do tada nije ozbiljno razmišljala o braku.

Hari Samers je obožavao svoju kćer i on bi upravljao njenim životom da mu je to dozvolila. Iz samo-odbrane ona je nakon majčine smrti tvrdoglavo nastojala da se osamostali.

Pošlo je teško izvojevala svoju nezavisnost, nije bila spremna da se potčini nijednom muškarcu.

Provesti s jednim čovjekom ostatak života bilo je za nju nešto za šta nije bila spremna i sama pomisao na to bila je zastrašujuća.

Naposljetku osjetivši da više nije sam u sobi, Ćendler se okrenu prema djevojci koja je stajala na vratima.

"Divno izgledaš." Glas mu je bio blag, milujući.

"Hvala", odgovorila je. "Želiš li nešto da popiješ?" U očima mu se vidio smiješak.

"Mogli bismo da otvorimo šampanjac u čast naše prve zajedničke čašice.

"Zašto da ne!" Ćendler podiže čašu i nazdravi.

"Za ženu koja će uskoro biti moja."

Doris nervozno pročisti grlo.

"Da, što se tiče vjenčanja, Ćendlere..."

"Ne brini, mila. Biće to mala svečanost na kojoj ćemo prisustvovati samo mi i Ned i Glenda. Jedan moj prijatelj pristao je da nas vjenča.

Pretpostavljam da i ti, kao ja ne voliš publicitet kada se tiče tvog privatnog života."

"Mrzim ga."

"Eto još nešto u čemu smo slični", rekao je Čendler.

"Većina ljudi to ne razumije. Meni ništa ne smeta kada moja slika izađe na naslovnoj strani časopisa, ali ne dozvoljavam da se iko miješa u moj privatni život."

"Tvoj privatni život je za tebe vrlo važan, je li Doris", pitao je ne shvatajući poentu.

Ona ga pogleda uznemireno.

"Da, važan mi je, ali nije u pitanju samo moj privatni život, Ćendlere. Ja nisam sigurna da bi uopšte trebalo da se udajem."

"Jesi li se ohladila prema meni, Doris", najednom sa promijenio.

"Ne znam", prošaputala je čudno.

"Ne mogu da vjerujem da te plaši ta strana braka, ne posle onog od prošle noći", rekao je Čendler.

"Ne plaši me." Pogled joj je bio nekako tup.

"Teško mi je."

"Da li se bojiš da će u braku jedno od nas dvoje više voljeti?"

"Možda."

"Ako postoji fizičko predavanje ono može dovesti i do emocionalnog predavanja. A onda su otvorena vrata uvredama. " Čendler je vidio da mu odobrava. "U životu ništa nije sigurno, Doris.

Rizik je dio igre."

"Shvatam to, ali ja sam se toliko trudila da postignem svoju nezavisnost!"

Ovim riječima rekla mu je više nego stoje namjeravala.

"Razumem", zaćutao je prije nego šio joj je odgovorio. "Znači, ti se, u stvari, bojiš da ćeš izgubiti svoj identitet, svoju nezavisnost. Plašiš se da ćeš zavisiti od muža kao što si zavisila od oca." Ćendler je gledao u nju nekako čudno.

"Većina muškaraca ne može da prihvati nezavisnost žene", Doris je nesvjesno povisila glas, slegnuvši značajno svojim širokim ramenima. Čendler zatim se okrenu i pogleda u nju.

"Mi govorimo o tebi i meni, Doris. O dvoje koji su se našli i koji žele jedno drugo više nego išta na svijetu."

' Ona pocrvenje od njegovog pogleda.

"Ja ne tražim od tebe da se promijeniš, da se potčiniš mojoj volji. Niti očekujem da zahtijevaš to od mene. Mi smo dva nezavisna bića.

Uvjeren sam da možemo poštovati to bolje nego većina muževa i ženu", uvjeravao je razložno.

"Ja sam mislila da većina muškaraca voli da ima pokornu ženicu kod kuće”, odgovorila je Doris.

"Prije svega, ja nisam većina muškaraca", rekao je skoro ljutito. "A drugo mislim da ništa ne može biti dosadnije od pokorne žene.

Zar ne znaš da te baš to što si tako samostalna i svoja čini naročito privlačnom za čovjeka kakav sam ja? " Doris je stajala i slušala kao dijete koje prvi put čuje neke s životne činjenice. Čendler poče da se smije. ’Zar stvarno možeš da zamisliš mene oženjenog takvom jednom bezličnom lutkom? Pa, to bi bilo smješnije nego kada bi se ti udala za Roba Kuksona!" "Šta fali Robu Kuksonu?"

"Za ime boga mila pa on se ne bi video od otisaka tvojih stopala toliko bi gazila po njemu", rekao je bezobrazno.

"Rob je bio sasvim prijatan mladić", odgovorila je Doris podigavši bradu.

"Da, ali mi oboje znamo šta ja mislim kada se za nekog kaže prijatan", Čendler se nasmija.

"Ti si nemoguć", i ona je počela da se smije.

"I ti. Mi bismo ipak bili sjajan par." . Smijeh prestade. Doris se zagleda u njega. "Jesi li siguran u to Čendlere?"

"Ja znam šta ja želim, a mislim da i ti to želiš", odgovorio je jednostavno.

Odgovorila mu je bez oklijevanja.

"Da, želim."

"Pristajem.” Ovu riječ izgovorio je Čendler Karson tiho i odlučno kada se vjenčavao sa Doris.

"U ime zakona Kolorada proglašavam vas mužem i ženom. Možete poljubiti svoju suprugu", osmjehnuo se sudija. Čendler se saže i poljubi Doris.

"Zdravo, gospodo Karson", prošaputao je prije nego što se odmakao. "Čestitam", sudija pruži ruku Čendleru. "Čekali ste dugo da preduzmete ovaj korak, dragi moj prijatelju, ali ako smijem da kažem, čekanje se isplatilo."

"Hvala, Frenk."

Onda mu priđe Ned Talbot i rukova se s njim.

"Oboje vam želimo mnogo sreće, dragi moji", Glendaje grlila Doris.

"Hvala, Glenda”, Doris joj je uzvraćala zagrljaj.

"Divno izgledate kao nevjesta. Vaša majka bi bila ponosna na vas."

Zatim se okrenula prema Čendleru i materinski ga zagrlila. "Pazi na ovo dijete, Čendlere.

"Obećavam da ću je čuvati kao oko u glavi", rekao je, osmjehnuvši se posjednički. "Šteta što nećete ići nigdje na svadbeni put", dodala je.

"Ići ćemo Glenda na jesen kada Čendler bude mogao da ostavi ranč", objasnila je Doris.

"Hajdemo, Nede", pozvala je svoga supruga. "Treba da pripremim svadbeni ručak."

"Doris i ja ćemo doći kasnije", rekao je Čendler.

Vozili su se kući kroz divne predjele idući jedno vrijeme uz samo jezero, čija se površina šarenila od raznobojnih jedrilica, a onda putem pored koga je tekao potok."

"Jesi Ii ikada išla da ispiraš zlalo, mila?"

“Ne, nikada. A jesi li ti nekada nešto vrijednije pronašao", interesovala se ona.

"Samo nekoliko sićušnih zrna. Da li bi voljela da okušaš sreću?"

"Misliš da bih mogla?"

"Naravno. Pokazaću ti kako se to radi. Sutra, ako hoćeš."

Kada su se konačno vratili na ranč. Glenda je već bila postavila sto i ručak je bio gotov. Na sredini stola stajao je pravi svadbeni kolač.

"Sama sam ga napravila”, rekla je stidljivo..

"Divan je", pohvalila je Doris, zadržavajući suze. Čendler zagrli domaćicu. "Hvala vam, draga moja Glenda." .

Svi su posjedali za sto, Doris je bila zadivljena. Nikada u životu, ni u najboljim njujorškim restoranima, nije. jela ovako ukusna jela. Ručak je protekao u najprijatnijoj atmosferi. Negdje sredinom popodneva, Čendler i Doris su ostali sami. Doris je pijuckala kavu, pitajući se kako će ispunili vrijeme koje je preostalo do večeri.

"Pa, mogli bismo učinili ono što je uobičajeno u ovakvim prilikama”, rekao je njen suprug." "Čendlere", prekorila ga je pocrvenivši.

"Mislio sam da bismo mogli iči na jahanja", rekao je mangupski.

"Oh ... A zašlo ne bismo ostali ovdje i razgovarali", predložila je Doris.

"Da, kako se toga nisam sjetio”, Čendler se udari po čelu, pretvarajući se da se čudi.

"Cendlere Karsone, ti mora da si bio užasan kada si bio mali", nasmijala se. Držao se uvrijeđeno.

"Treba da znaš da sam ja bio dijete za uzor."

"Ne mogu da te zamislim”, rekla je Doris. ”A voljela bih da mogu.” Čendler ustade.

"Kuda ćeš" "Idem da ti donesem porodični album. Hoćeš li sa mnom?"

"Ne... Ostaću da popijem još jednu šolju kave."

Kada je ostala sama. Doris je uzela kavu kako je namjeravala. Sjedila je i igrala se burmom. Onda, najednom, kao da je odlučila nešto što je odavno i mučilo, ustade i iziđe iz sobe. Zastala je malo pred Čendlerovim vratima.

Ruka joj zastade na pola puta. Za ime boga, pa ona je njegova žena.

Kucnula je otvorila vrata i ušla. Čendler je bio nagnut nad jednim kovčegom. Na tepihu oko njega bile su razbacane razne stvari. ''Ah evo ga", rekao je trijumfalno, uzimajući album. "Sad ćeš vidjeli."

Izuvši cipele, ona sjede na krevet. Čendler otvori prvu stranu. Tu je bio on kao beba, nag na prostirci od medvjede kože. "Ovdje sam imao šest mjeseci."

Doris je pažljivo gledala svaku sliku, kao da će joj fotografska istorija o ovom čovjeku dali ključ za rješenje misterije njegovog srca. Negdje, u najudaljenijem kutku svoga mozga, pitala se da li će Čendlerov sin ako ga

bude imao ličiti na ovog visokog lijepog mladića koji je izrastao u čovjeka za koga se udala.

"Bio si ozbiljno dijete", saopštila je svoje zapažanje.

"Da. U to vrijeme smo prilično bijedno živjeli. Tek sada shvatam kako je moralo biti teško mojim roditeljima. Želio sam da što prije odrastem da mogu da im pomognem. Sjećam se kako sam im saopštio da hoću da napustim školu."

"Koliko godina si imao onda?"

"Na ovoj slici sedam, s ovdje osam."

Jedna suza se skotrlja niz Dorisino lice i pade na album. Čendler ostavi album i zagrli je. "Ti si sentimentalno stvorenje. Sigurno plačeš kad gledaš neki tužan film?"

Doris klimnu glavom. Pogledala je u njega i pokušala da se osmjehne.

"Nemoj da žališ tog dječaka. On je imao sve one važne stvari koje roditelji mogu da pruže djetetu... i ostao je u školi poslije razgovora s ocem."

"Ali tako mnogo odgovornosti, tako rano, mili", pomilovala gaje po obrazu.

"Smijem li da poljubim svoju nevjestu ", pitao je Čendler i nježno je poljubio ne čekajući odgovor. Doris se opusti i obavi ruke oko njegovog tijela. Srce joj je snažno udaralo. Osjetivši njeno predavanje, Čendlerov zagrljaj postade čvršći i strastveniji. Više je nije ljubio nježno već požudno.

"0, kako te želim."

"I ja tebe, Čendlere!" Ali, Doris nije znala da li je ove riječi izgovorila glasno ili samo u svom srcu. Počeo je da je raskopčava i skida sve dok vrat i ramena i oble čvrste grudi nisu bili izloženi njegovom milovanju. Njegove usne palile su joj kožu i izazivale u njoj sve veću vatru. Obuzeta željom i

ona počne da raskopčava njegovu košulju, zaronila je ruke u meki kosmati dio na njegovim grudima. Nije znala ni za šta drugo, do za ovog čovjeka koji je u ovom trenutku bio za nju cio svijet. Željela je da bude njegova, da osjeti njegove snažne ruke oko i svog tijela nježni dodir njegovih prstiju, poljupce i koji su pomračivali sve osim njegove moći nad njom.

Doris je kao opijena osjetila da je ustao i podigao je na noge. Stajali su čvrsto zagrljeni. Osjetila je kako joj je skinuo haljinu. Milovao joj je svaki djelić tijela držeći je čvrsto uz sebe sve dotle dok to nije postalo nedovoljno čak i za njena neiskusna čula. Kada je Čendler podigao na ruke i ponio u krevet, nije se opirala, samo ga je još čvršće zagrlila. Legao je pored nje, šapćući joj nježne riječi koje su je još više palile. Strast joj je bila jedini vodič koji joj je pomogao da mu uzvrati poljupce svim žarom i ljubavlju koje je gajila u sebi. Sada više nije sumnjala da voli Čendlera sasvim i potpuno. Obožavala ga je svim svojim bićem. Kada je pokušao da se odmakne od nje, ona ga čvrsto uhvati, gledajući u njega očima pomućenim od siline osjećanja.

"Ne ostavljaj me", šaputala je. Čendler je jedva govorio.

"Ako te ne pustim sada mila, kasnije više neću moći. Užasno te želim, ali to nije dovoljno".

Odvojio se od nje legao na leđa i zagledao se u plafon. "Šta nije u redu", pitala je Doris.

Ti treba da shvatiš da onda kada budemo pravi muž i žena da više neću moći da te pustim da odeš. Onda više neće biti razvoda, ako se predomisliš. Zadržaću ono što mi pripada!" Glas mu je bio promukao.

"Još ima vremena da se predomisliš, Doris."

Svjesno sam ušla u ovo, Čendlere. Moja osjećanja prema tebi su takva, kakva nikada ni prema kome nisam bila.

Ja želim da budeš moj muž." Doris se primače bliže.

On je opet zagrli, snažno i strasno, sada kada je i poslednja barijera bila otklonjena. Sada više nije postojalo ništa što bi ih sputavalo. Sva čežnja koju su osjećali jedno prema drugome bila je oslobođena stege, i oni se prepustiše njenoj snazi. Bilo je kasno kada ih je obasjalo popodnevno sunce. Ležali su zagrljeni, predajući svoja srca budućnosti.

Prozori su bili širom otvoreni. Bilo je jutro. Doris je pjevušila neku pjesmicu dok je brisala prašinu. Bila je nevjerovatno lijepa. Za tri nedjelje otkako je bila u braku malo se zaokruglila i njene obline postale su još ženstvenije. Nikada u životu nije bila tako srećna. Voljela je Čendlera i život je za nju dobio novi smisao. Tek što je završila sa brisanjem prašine, kada se u predsoblju začulo neko komešanje. Okrenula se da vidi šta se dogada. Vrata se otvoriše i u sobu uđoše dvije dotjerane žene i jedan prilično zapušten muškarac.

"Vi mora da ste nova služavka", rekla je starija žena. "Vjerovatno ne znate gdje je gospodin Karson?" Gledala je s visine u Doris. ”Od one babe čovjek ništa ne može da sazna."

"Gospoda Talbot je naša domaćica, i to izvrsna. I, naravno, znam gdje je moj suprug. Zavisi, ko ga traži." Doris je govorila mimo, osjećajući od prvog trenutka odbojnost prema ovoj ženi.

"Koješta kakav suprug", slatko se nasmijala. "Reći ću gospodinu Karsonu kako ste drski, djevojko!"

"Smiri se, Margarita." Bilo je to prvi put da je muškarac progovorio.

"Reći ću mu, Frenk." Zaćutala je i zagledala se u stvorenje u plavim farmericama koje je stajalo pred njom. "Hoćemo da popijemo kavu, a onda možete javiti gospodinu Karsonu da smo stigli", rekla je nadmeno.

"Možda bi trebalo da vam sa predstavim", odgovorila je Doris mirno. "Ja sam Doris Karson Čendlerova supruga."

"Nije nam govorio da namjerava da se ženi."

"Pa, ipak se oženio." Njeni obrazi se zarumeniše.

"Ali, Ćendler nikada ničim nije pokazivao da ga ženidba interesuje", umiješala se mlada žena, i okrečuči se majci. Bila je prilično blijeda i bezlična i imala je osamnaest ili devetnaest godina. Da nije imala blijede usne, mogla je čak bili Ijepuškasta. Doris pomisli kako je prilično čudno što to kaže ovo dijete.

"Nemoj biti luda, Džudi. Saznaću ja o čemu se tu radi", smirivala je majka.

"Izvinite moju suprugu i pastorku, draga moja. Izgleda da su zaboravile na lijepo ponašanje. Ja sam Frenk Vilijams Čendlerov ujak." Čovjek priđe i pruži Doris ruku. "Ovo je Margarita i njena kći, Džudi."

"Gdje ste se vi i Čendler upoznali", upita Margarita Viliams kao da je optužuje. Doris izbroja do tri prije nego što je odgovorila neobično smirenim glasom. "Na jednom prijemu u Njujorku." Ni sama nije znala zašto je pristala da odgovara. "Šta ste vi radili tamo, bili kelnerica", pitala je Margarita lažno prijatnim glasom.

Doris zaprepašteno pogleda u tu ženu. A onda, ne mogavši da se suzdrži, zvonko se nasmija. Osjećala je pravo olakšanje kada je shvatila da će zlobnost ove nevaspitane žene gora od njenog ujeda.

"O, vidim da ste upoznali moju suprugu", začu se Čendlerov glas sa vrata.

Jednim pogledom obuhvatio je kiselo lice Margarite Viliams, njenu nadurenu kćer nespretno držanje Frenka Viliamsa i uzaludne napore svoje žene da zadrži novi napad smijeha.

"Moje dame", naklonio se prema njima i pošao prema svome ujaku.

"Zdravo, Frenk. Drago mi je što te vidim." "Čendlere", prela je Margarita kao divlja mačka, kada je prišao da je poljubi u obraz. Doris, koja je jedina posmatrala ovu komediju primijeti da je Džudi Viliams vidno živnula kada je Čendler ušao. Njena usta više nisu bila otromboljena, a oči su joj blistale. Nagnula se prema njemu. "Čendlere", šaputala je priljubivši se uz njega tako da mu nije preostalo drugo do da je zagrli.

"Zdravo, mala. Kako škola?"

"O, Čendlere, zar ne znaš da sam prošlog mjeseca maturirala", ljutnula se.

"Da, da, zaboravio sam. Ti si za mene još mala djevočica, iako si sada već odrasla", šalio se.

"Nismo znali da si se oženio", rekla je Margarita nezadovoljna što ne poklanja više pažnje njoj.

"Pa, Doris i ja smo željeli da to ostane naša privatna stvar", izjavio je pogledavši u svoju ženu, i očekujući njenu potvrdu.

"I uspjeli ste", rekla je Margarita suvo. Primijetivši bijes u Dorisinim očima on pokuša da malo ublaži stvar. "Jesi li zamolila Glendu da skuva kavu, mila?"

"Ne, nisam mili, ali odmah ću to učiniti", odgovorila je izlazeći iz sobe.

Glenda Talbot je još bila ljutit kada je Doris ušla u kuhinju. "Žao mije Doris, pokušala sam da vas upozorim, ali ta žena me je samo odgurnula, kao da je kuća njena."

"Gospodin Vilijams je izgleda prilično tih čovjek, a ona..." Doris pogleda u domaćicu. "O, izvinite, Glenda."

"Nemojte se izvinjavati. Slažem se s vama ona je užasna. Voljela bih da znam šta traže ovdje Vilijamsovi žive dovoljno daleko da ne možemo smatrati ovo usputnom posjetom."'

"Možda su čuli da se Čendler oženio, pa su došli da provjere?"

"Možda." "Šta mislite, hoće li ostati?" Dorisin glas je , postao za oktavu viši. "Ne vjerujem da će Čendler….. Vi ipak mislile da će ih zadržati?"

Kada se radi o Vilijamsovima ne treba pitati, Frenk je Čendlerov ujak.

Tačno je da je ta njegova žena jedno nepodnošljivo stvorenje, ali Ćendleru je žao jadnog gospodina Vilijamsa što je oženjen njome. Nije njemu lako."

"U pravu ste. Pa, tlrpiću se jednu nekako, uzdahnula je mlada žena, "mada mi neće bili lako. Moraću svaki put da se ugrizem za jezik čim ta žena zine!"

Kada se Doris vratila s kavom u sobu bila je neprijatno iznenađena. Njen suprug je sjedio pored Džudi Vilijams, koja je gledala u njegovo lijepo lice s neskrivenim izrazom divljenja. A i on je izgledao kao da mu to posebno godi.

Odmah joj je bilo dosta tog slatkog djeteta i njenih naivnih mahinacija.

Riješena da ne da prilike nikome da je sažaljeva.

Doris se ponašala kao savršena domaćica.

"Zamolila sam Glendu da za sve nas spremi ručak", rekla je svome suprugu. Onda se sasvim bezazleno okrenula Frenku Vilijamsu.

"Ostanite da ručale kod nas."

"Mi smo uvijek bili dobrodošli u ovoj kući, do sada", umiješala se Margarita trepćući kao da se trudi da ne pusti suze.

"Prošli put smo ostali nedjelju dana."

"Draga moja, to je bilo onda kada Čendler nije bio oženjen", rekao je Frenk blago. "A poslednji put kada smo svratili, nije bio kod kuće. Onda smo imali namjeru da ostanemo samo dan ili dva."

"Dobro se sjećam Frenk. Ne treba ti da me podsjećaš!"

"Voljela bih da ponovo jašem Ljepotana", umiljavala se Džudi.

"Udesićemo nekako da ostanete dan ili dva", rekao je Čendler. "I Doris odlično jaše. Vjerujem da će rado izvesti Džudi jedno jutro na jahanje.

Frenk i ja ćemo imati prilike da vidimo novi soj krava s kojima eksperimentišem."

Doris je uspijela da prikrije svoja osjećanja iako je bila veoma ljuta. Kako se Čendler usudio da u njeno ime obeća da će zabavljati to razmaženo derište! Ako baš toliko želi da joj učini, neka je sam vodi. Onda je opet pogledala u Džudi i svoga muža i malo se zamislila. Možda bi, ipak, bolje bilo da ona preuzme brigu o Džudi i da je drži na oku. Lice Margarite Vilijams sve vrijeme dok je Čendler govorio blistalo je od zadovoljstva. "Ti si uvijek bio dobar domaćin, dragi moj, ali šta će reći tvoja žena što smo ovako banuli", pretvarala se.

"Ujna i ujak moga muža kao i njegova pastorka uvijek su dobrodošli u ovoj kući", odgovorila je Doris. Pažljivo naglašavanje srodstva izazva rumenilo na Margaritinom licu. Bilo je očigledno da ne uživa kada se o njoj govori kao o ujni, imala je oko četrdeset godina, što je značilo da je bila samo pet godina starija od Čendlera. Čak je i Doris morala da prizna da je izgledala prilično dobro za svoje godine, osim što je bila malo previše našminkana.

U Dorisinom mozgu zače se sumnja. Da li je u prošlostii bilo nešto između ove žene i njenog muža? Ili je na njega bacila oko samo kći? Ko zna?

Možda je sve samo plod njene mašte. Ipak, dok je sjedila i posmatrala te dvije žene sve je bila sigurnija da su njene sumnje osnovane.

"Šteta što vas dvoje niste mogli da otputujete na svadbeni put", govorila je Margarita slatko. "Koliko dugo ste u braku", pitanje je bilo postavljeno Doris.

"Oko mjesec dana", odgovorila je iako je bilo tek tri nedjelje.

"Većina žena tačno zna i dan i sat vjenčanja", osmjehnula se ledeno.

"Oboje smo bili u poslu, a dani lete", odgovorio je Čendler pogledavši zaljubljeno u svoju ženu. Što joj povrati malo samopouzdanja, "Ja znam koliko ti radiš", umiljavala se Džudi naslanjajući se na Čendlera, "ali kako vi provodite vrijeme osim, razumije se, što brišete prašinu", obratila se Doris.

"Dijete kao što si ti to ne bi moglo da shvati", osmjehnula se Doris usiljeno.

"Ja nisam dijele", planula je Džudi. "Uskoro ću napunili osamnaest. Niste ni vi mnogo stariji." U tom se umiješa Čendler, pokušavajući da ih smiri.

"Neke žene jednostavno ranije sazru mala. Doris je nekoliko godina radila kao vrhunski foto-model i putovala je po cijelom svijetu. Ona je obišla mjesta za koja ti nisi ni čula.”

Ali, umjesto da smiri Džudi, njegove riječi je još više raspališe.

"Moram reći", umiješala se Margarita, "da je ranč u Koloradu čudan izbor za foto-modela iz Njujorka."

"Snimanje nije tako jednostavno kako neki misle. To je ozbiljan posao.

Osim toga, meni je dobro tamo gdje je moj muž. Čendler mi je zadao toliko posla, da nemam vremena da mislim na druge stvari", naglasila je Doris.

"Ispod te otmjene spoljašniosti je jedna jednostavna i skromna djevojka", objasnio je.

"Da, vidim", rekla je Margarita, očigledno ne misleći to kao kompliment.

"E pa, možda biste sada željeli da se osvježite prije ručka", rekao je Čendler da prekine razgovor. "Reći ću Glendi da vas odvede u vaše sobe.”

"Ja ću donijeti stvari iz kola", promrmljao je Frenk Vilijams.

"Nema potrebe, Frenk. Daj mi ključeve, pa će donijeti neko od momaka."

"Hvala", reče ujak i s olakšanjem predade ključeve.

"Znaš", objasnio je Čendler svojoj ženi kada su Vilijamsovi izašli, "on je srčani bolesnik. Margarita to, naravno, ne zna, jer se on plaši da bi kada bi ona saznala, izgubio u njenim očima kao muškarac."

"Ne vjerujem da je to moguće", odgovorila je Doris. "Pa ona i ovako gleda u njemu samo otirač. Ne shvatam kako je tako drag čovjek mogao da se oženi s takvom rospijom?"

"Ljubav ima neke čudne zakone, ali ja ne mislim da je Margarita tako rđava, mila. Ima oštar jezik to je istina, ali život često nije bio prema njoj milostiv", rekao je Čendler nevjerovatno pun razumijevanja.

"I, pretpostavljam da je Džudi jadno dijete koje još treba da raste?"

"Pa, da. Priznajem da je malo razmažena, ali Margarita je odavno za nju i otac i majka. Za ženu je teško kada je sama." "Čendlere Karsone! Ne mogu da vjerujem da si baš tako slijep", planula je Doris koja nije mogla da se pomiri s tim da je stao na stranu ove žene, a protiv nje. "Margarita Vilijams je prava vještica, a ona njena raskreveljena kći", Doris podiže ruke s odvratnošću, shvativši suviše kasno da je pretjerala.

"Doris", Čendler je grubo uhvati za ruku. "Dok su moj ujak i njegova porodica u ovoj kući, prema njima ćeš se ponašati kako treba", procedio

je kroz zube. Doris pokuša da se otrgne. Nikada nije voljela da joj se naređuje, a sada joj je to još više zasmetalo.

"Dalje ruke od mene", tiho ali jasno je rekla. "Sada sam jasno sagledala tvoju drugu stranu, Čendlere. Nikada nisam mislila da si budala!"

Primijetila je kako je promijenio boju. "Opominjem te, Doris..."

"A ja tebi kažem", rekla je bijesno, "da ove dvije hoće da posvađaju nas dvoje. Zar ne vidiš da su već uspjele", najednom je počela da govori tiho.

"Molim te, reci im da odu sada, dok ne bude suviše kasno."

"Nemoj to da tražiš od mene. Dozvolila si da te mašta ponese, Doris.

Nikada nisam mislio da si histerična. Izgleda da su nam se oboma malo otvorile oči", rekao je sa žaljenjem. Doris odmahnu glavom, boreći se da ne zaplače. "Čendlere", htjela je da ga dodirne, da ublaži rastojanje koje je stvorila između njih.

"Zar ne možeš da budeš malo velikodušnija, Doris? Frenk Vilijams mi je jedini rođak s majčine strane."

"Pokušaću", rekla je tiho.

"Hvala, mila. A sada idi da se presvučeš za ručak", poljubio je u čelo.

"Danas ćemo morali da zabavljamo goste, gospodo Karson."

Doris je teškom mukom otišla iz sobe. Dala je riječ da će se prema gostima ponašati pristojno, ali je znala da će joj biti potrebno mnogo napora da to postigne. I kasnije u toku dana niko nije primijetio, ili bar nije rekao daje primijetio, koliko je bila suzdržana. Učtivo je razgovarala sa svima kada je bilo potrebno, ali je koristila svaki trenutak kada je mogla da se povuče da nešto uradi. A ti trenuci bili su joj potrebni da se odmori od izvještačenih osmijeha Margarite Vilijams i očigledne netrpeljivosti njene kćerke.

Doris je upotrijebila svu svoju moć i šarm da što lakše preživi taj dan koga će se kasnije dugo sjećati. Kada se, te večeri, skinula i legla, Doris je čekala svoga supruga, nadajući se da će doći u njenu sobu kao što je često činio za posljednje tri nedjelje. Da je pozvao, ona bi otišla k njemu. Ali, Čendler nije rekao ništa, i ona poče da čita. Kada je pročitala dvije glave, ustade, obuče kućnu haljinu i pode prema vratima koja su spajala njenu sobu sa njegovom.

Mora ga vidjeli, mora ga zagrliti i nastojati da šio prije zaborave besmislene riječi izgovorene u efektu. Najzad, šta bi mogle žene kao što je Margarita ili dijete kao šio je Džudi Vilijams ponuditi Čendleru što več nema? Nije trebalo da napravi i scenu zbog njih. Doris duboko udahnu i tiho otvori vrata. Zatim kliznu u sobu i stade kao skamenjen. Tu nasred sobe, stajala je Margarita Vilijams sa rukama oko Čendlerovog vrata i strastveno ga Ijubi. Doris zatvori oči, osjećajući kako joj se muti pred očima. Kada ih je ponovo otvorila, vidjela je da j Margarita u lepršavoj spavaćici stajala čvrsto pripijena uz njegovo tijelo. Kada se Ćendler konačno odmakao, primijetio je svoju mladu ženu na vratima. Promuklim glasom joj je rekao: "0, Doris... To nije ono što ti misliš!"

Jedva je disala kada mu je odgovorila: "Čuvene posljednje riječi, dragi moj mužu." Onda se okrenula i pobjegla iz sobe, želeći da nastavi da bježi do kraja života.

Doris je zalupila vrata za sobom i naslonila se i sleđima na njih. Pred očima joj je sve bilo crno. Teško dišući, mislila je da će se ugušiti. Uložila je svu snagu da uspostavi normalno disanje. Kroz maglu koja je obavijala, Doris zaću žučnu raspravu u susjednoj sobi. Glasove Čendlera i Margarete Vilijam. Ona pritisnu uši rukama, očajnički se trudeći da ne sluša.

Pogledala je po sobi kao da je nikada ranije nije vidjela. A onda, kao pijana, pošla je prema krevetu. Najednom više nije znala šta da radi sa

sobom. Znala je samo toliko da se ne smije prepusti osjećanjima ili razmišljanju bar ne sada. Sjela je na ivicu kreveta i ukočeno se zagledala ispred sebe. Onda se otupljenost počela povlačili, ustupajuči mjesto bolu. Legla je na postelju i sklupčala se. N je znala da ljubav može ovako da boli. Počeo je da se rađa bijes koji je izbijao kao vulkan, užaren vreo, i bio uperen samo prema Čendleru Karsonu. Jer, Margarita to ne bi činila da joj on nije dozvolio. Za Doris je samo Čendler bio kriv za ono što se desilo. Trebalo je da vjeruje svome instinktu. U početku je sumnjala da je između Čendlera i Margari postojala neka veza, a sada se uvjerila da ona postoji. Bila je gorko razočarana kada je čovjek kojem je dala i tijelo i dušu iznevjerio s tom ženom poslije samo tri nedjelje braka. "Ti si budala prvog u, reda, Doris", govorila je sebi. Toga trenutka, kada j vidjela Margaritu Vilijams u njegovom zagrljaju raspale su se sve njene nade i snovi. "O, Čendleru kako si mogao" šaputula je bolno. Nije ni znala da plaće sve dok nije osjetila slan ukus suza na usnama. Bože, šta da radi sada? Bila je očajna. Skupila je koljena obgrlila ih rukama i spustila glavu na njih. Tako je zatekao i Čendler kada je malo kasnije ušao u njenu sobu.

"Doris... Doris, to nije ono što ti misliš, vjeruj mi..."

Slegla je ramenima i ne pogledavši ga. On opet poče, dosta nervozno.

"Kunem ti se da između mene i Margarile Vilijams nema ničega. Nikada nije bilo!"

Doris se naposlijetku okrenu i pogleda u svoga muža odmahnuvši glavom.

Htjela je nešto da kaže, ali riječi nisu silazile s njenih usana.

Na Čendlerovom umornom licu pojavio se neki nervozan izraz. "Istina je da je Margarita došla u moju sobu večeras nezvana, moram reći. Bila je zabrinuta za Frenka zbog njegovog stanja. Došla je da me pita da li imam nešto za glavu. Ja...", riječi na njegovim usnama nestadoše kada je vidio suze na njenom uplakanom licu.

"I ti si samo tješio to jadno stvorenje", dobacila mu je Doris zlobno. "Šta misliš, da sam takva budala Čendlere", povisila je glas.

"Doris", izgovarao je njeno ime tiho na neki poseban način pokušavajući da je smiri. Došao je i sjeo pored nje. "Mila, budi pametna. Šta bih ja mogao tražiti od Margarile Vilijams ili bilo koje druge žene kad imam tebe." Čendlerov osmijeh je bio blag kao milovanje. Zagrlio je oko struka. Doris se odmače od njega kao da je njegov dodir vrijeđa. "Stvarno ne znam.

Možda bi mi ti mogao reći?"

"Znam da je djelovalo grozno, mila, ali rekao sam ti istinu između mene i žene moga ujaka nema ničega. Za ime boga, zar misliš da sam takav čovjek?" Sada je bio ljut.

"Ne znam kakav si čovjek, Čendlere. Mislila sam da znam, ali sada... sada više ništa ne znam" rekla je tiho. On nervozno provuče prste kroz za mršenu kosu. "Do đavola..."

"Pa, šta očekuješ da ti kažem poslije ovoga što sam vidjela”, odgovorila je Doris bijesno "Sigurni ne to da se ponašam kao ujna." Zaćutala je malo oštro ga pogledala. "A ni ti se baš nisi otimao! Čendler je ustado i počeo hodati po sobi kao tigar i kavezu. Pogled na njega u uskim crnim pantalonama i košuljom raskopčanom na vratu bilo je dovoIjno da u Doris vrati onu staru čežnju i želju.

"Dobro", rekao je naposlijetku.

"Priznajem da nisam bio toliko ravnodušan što me Margarita želi."

Doris osjeti novi napad bola zbog tog priznanja. "Ali, me ona nikada nije intreresovala, prije nego što sam upoznao tebe. Nikada joj nisam davao i najmanje povoda. Večeras je ušla sama u moju sobu pod izgovorom da hoće da razgovara o Frenkvom zdravlju." Doris duboko udahnu. "Postoji vrijeme mjesto za eventualne razgovore o zdravlju tvog ujaka, nego što je

tvoja spavaća soba u kasne sate rekla je ironično. "Prema tome, to ne objašnjava tvoje ljubakanje s tom ženom."

"Margarita je počela da plače. A ja nekada znam šta da radim sa ženom kada plače. Priznajem da sam je zagrlio da je utješim. Ona je odmah počela da me ljubi, onda si ti naišla", Čendler odmahn glavom, osjećajući da nije uspio sasvim da se opravda.

"I, misliš da ću ti povjevorati da su te na to navele samo njene suze", Doris je vikala na svog muža. "Ti nisi dijete, Čendlere, kojeg može da prevari takva žena. Ti imaš trideset pet godina!"

"Trideset šest", ispravio je, pokušavajući da s osmjehne.

"O, baš me briga", Doris ustade naglo i stade ispred njega. "Ti si ili najveća budala kojeg znam ii najlukaviji muškarac kakvog već davno nisam srela", rekla je. "Zatekla sam te u zagrljaju s drugim ženom koja je moram reći. bila tako erotično odjevena. Kako jedna dama koja ima samopoštovanja nikad sebi ne bi dozvolila i hoćeš da me ubijediš da je sve bio samo naivni razgovor. Izvini", Dorisin glas je drhtao. "ali ja ti ništa ne vjerujem, dragi moj , mužiću ’ Čendler u jednom koraku priđe i stade ispred svoje mlade žene.

"Posljednji put ti kažem. Doris, da ni sada ni ikada ranije nisam imao veze s tom ženom", za trenutak je njegov snažni glas bio ravan njenom bijesu "O mila, zar ne znaš da si ti jedina žena u mome životu'.’ Mi moramo imati povjerenja jedno u drugo, jer to je neophodno u braku. Bez povjerenja nema ničega." Čendlerov glas je postao blag dok je privlačio sebi. Poljubio je u vrat. “Čendlere", njen glas je bio jedva čujan. Osjećala je toplotu njegovog tijela ispod tanke košulje.

"Bože zaista te želim", rekao je vatreno, najednom obuzet strašću koja ni njemu samom nije bila jasna. Strgnuo joj je kućnu haljinu, bacio sa

ramena počeo da joj miluje tijelo. "Osećaš li kako djeluješ na mene", šaputao je. "Izazivaš želju u meni tako snažnu da poludim!"

Ona je bila ukočena u njegovom zagrljaju. Suze su joj pekle oči. "Odlazi od mene, Čendlere", rekla je nekim čudnim glasom. "Kažem li, odlazi od mene!"

Doris ga odgurnu svom snagom, a onda očima punim suza, pogleda u njegovo zaprepašteno lice.

Ja sam za tebe samo to, Čendlere, je li? Samo tijelo koje ćeš ljubiti, tijelo koje ćeš ponijeti u krevet da zadovoljiš svoju mušku želju? Ne, ne dozvoljavam da me takneš sada kada si prvo bio s njom! Mrzim te. Izlazi iz moje sobe", vikala mu je u lice.

"Doris, ti ne znaš šta govoriš. Prestani, dok oboje ne reknemo stvari koje više nećemo moći da povučemo!" Pokušao je ponovo da joj priđe, ali ona se izmače. "Mila, ti nisi svjesna šta govoriš." Čendler je pokušavao da je smiri glasom.

"Znam, i to vrlo dobro, gospodine Čendlere Karson. Prvi put te vidim u pravom svjetlu", gledala je u njega sa takvim izrazom u očima da ga dugo neće moći zaboraviti. "O, Čendlere, kako s mogao?"

Njegovo strpljenje popusti. Više nije imao sna ge da se brani. Uzdahnuo je.

"Pokušavam sve. vrijeme da te uvjerim da ni sam učinio ništa."

"Idi! Molim te, idi", rekla je Doris nervozno kršeći ruke.

"Hoću da budem sama."

Dugo je gledao u nju prije nego što je progovorio.

"Dobro, Doris. ako ti tako hoćeš", rekao je, "a nadam se da ćeš se do jutra opametiti." Čendler iz ode iz sobe i zatvori vrata sa sobom. Doris nije znala koliko dugo je stajala poslije njegovog odlaska. Na poslijetku se trgla ustala i pošla u kapatilo. Kada se vratila u sobu tu je čekala, niko drugi nego Margrita Vilijams, koja je zavodnički sjedila u fotelji iz koje je maloprije Ćendler ustao. "Šta vi tražite ovdje", pitala je Doris oštro.

"Došla sam da se izvinem", rekla je žena mekim glasom.

"Da se izvinite?"

"Vjerujte mi. Nisam smjela da dozvolim da shvatite na ovaj način", govorila je Margarita.

"Na ovakav način", ponovila je Doris tupo. Žena produži kao da nije čula. "Rekla sam Čendleru da bi trebalo da zajedno dođemo da ragovaramo s vama.

"Da me na fini način ostavi", završila je Dori "Pa, da", odgovorila je Margarita.

"Izvinite, gospođo Vilijams, ali ja ne vidim da je to fini način."

"O, mila, vi ste uzrujani", produžila je kao uživa.

"Ja slučajno znam pravi razlog vašeg dolaska sobu moga supruga, Margarita". rekla je Doris, sama iznenađena svojom izjavom.

"Zaista", nervozno se nasmijala. "Čendler mi je rekao da ste zabrinuti za je zdravlje svoga supruga". Dorisin odgovor je bio brz i odlučan. ...... , "Stvarno? Ja sam mislila da je pravi razlog bio očigledan".

Margaritin glas

posiade malo jetkiji. "Bolje da se ne zavaravamo više, Doris. Bez obzira šla je Čendler rekao da bi vas smirio, mi obje znamo da sam tamo bila samo iz jednog jedinog razloga.

"Ja ne vjerujem u to".

Margarita ustade. "Sviđalo se to vama ili ne, Čendler i ja smo ljubavnici već skoro dvije godine.

A vi ste veća budala nego što sam mislila, ako mislite da će vaš brak biti nešto posebno", očekivala je Dorisin odgovor. "Vi ste lijepo dijete draga moja, ali dijete drago, Čendleru je potrebna prava žena da bi zadovoljila njegove potrebe i prohtijeve, a obje znamo kako su njegovi prohtijevi, prohtijevi pravog muškarca", rekla je Margarita zlobno.

"Lažete", rekla je Doris skoro uplakana.

"Mislite", nasmijala se Margarita. "A , ako vam kažem da Čendler ima prilično veliki mladež na lijevoj sirani leda... pa ne baš na leđima, ili ga možda još niste vidjeli", njene oči su bile pune pakosti.

Djevojčino lice preblijedi. "Napolje iz moje sobe."

"Da imate malo ponosa, mala moja, vi biste se spakovali i otišli odakle ste i došli", dobacila joj je ova žena preko ramena, izlazeći iz sobe. "Osim, naravno, ako vam je svejedno da li ćete dijeliti muža s drugom ženom. Ja sam sigurna da bi Čendler mogao da nas izdrži obje."

"Napolje iz moje sobe", viknula je Doris.

Ovoga puta Margariti bi drago da je djevojka dovedena do granice strpljenja, "Idem, ali nemojte reći da vas nisam opomenula."

Kada se našla sama u tišini noći, mlada žena se opet poče da se trese.

"O, bože", ponavljala je naglas. Šta da radi. Znala je da ne može ostati ovdje. Mora otići. Mori otići što prije. Mora otići kući. Kao u snu, uzela je kofer i počela da se pakuje. Kada je sve bilo gotvo, skinula je burmu i ostavila je na sto.

Onda ne okrenuvši se više, prišla je telefonu i nazvala baraku u kojoj su stanovali radnici. Pozvala je Barija Tomsona.

Jak septembarski vjetar brisao je ulicama Njujorka, kada je mlada žena zašla za ugao i kreni prema jednoj trospratnici. Tek što je stigla do do drugog sprata, kada se iz njenog stana začu telefon.

Brzo je otključala vrsta i ušla.

"Halo! Zdravo, tata. Da, baš sada sam ušla." se "Kako ide učenje, mila?"

"Fino. Nemam mnogo časova tako da ću uzgred moći malo da radim kao foto-model. Zaradiću bar za knjige", rekla je veselo.

"Imaš li dovoljno novca?"

"Da, tata. Hvala što se interesuješ", odgovori je blago.

"Doris danas popodne me je nazvao Rob Kukson. Pitao je za tvoju novu adresu i broj telefona. Rekao sam mu, ali mu ništa nisam pričao. Ako ti želiš, reci mu sama za Karsona", dodao je Hari Samers.

"Hvala, tata. Mislim da bi trebalo da podnesem zahtjev za razvod", Doris je jedva govorila. Jesi li dobro, Doris", zapita je otac iskreno.

"Hoćeš li da te večeras izvedem na večeru? "Ne, ali ipak hvala. Imam dosta da učim. " Dobro dijete moje. Vidjećemo se onda u subotu uveče.

Laku noć, Doris!”

Laku noć tata! Doris spusti slušalicu i pođe u kuhinju da skuva sebi kavu.

Zatim se vrati i i udobno namjesti na sofu.

Dorisin novi stančić je bio zaista lijep, mali ali veoma udoban i za nju je

predstavljao njenu kuću posljednjih nedjelja, koliko je bila sama.

Najednom se začu zvono na vratima. S kiselim osmijehom na tužnom licu pošla je da otvori vrata.

"Da ... Koje?"

"Doris? To sam ja. Rob Kukson."

Devojka otvori vrata i dočeka ga s osmijehom.

"Zdravo, Robe."

"Zdravo, Doris", reče mladić i naslonivši se na dovratak pogleda u nju i u prijatnu sobu iza nje. "Zdravo... Izvoli, uđi", pozvala ga je.

"Imaš lijep stan", rekao je Rob nespretno.

"I meni se sviđa. Dovoljan je za mene samu. Želiš li malo kave?"

"Da, molim te", odgovorio je ne skidajući pogled sa nje.

"Sjedi. Odmah ću se vratiti", reče Doris i pođe u kuhinju. Rob pode za njom.

"Da li još piješ kavu bez mlijeka", pitala ga je okrenuvši se prema njemu.

"Zašto mi nisi javila da si se vratila", Rob se i najednom uozbilji.

"Pa nisam bila u kontaktu ni s kim od svojih i starih prijatelja." Nije mogla da ga pogleda u oči.

"To mi ništa ne objašnjava", produžio je Rob. "Mislim da smo mi bili nešto više nego dobri prijatelji?"

Ja više nisam ona djevojka koju si poznavao." "Vjerujem." Prišao joj je bliže. "Čini mi se

da ti odsustvo nije naročito prijalo. Utanjila si nešto. Doris, i u očima imaš izraz koji nikada do sada nisam vidio.

"Znaš, tamo ... Oh opet neko zvoni.

"Očekuješ li nekoga?"

"Ne, ne očekujem", promucala je.

"Hoćeš li da ja pođem da vidim ko je?"

"Molim te.”

"Ko je to, Robe", upitala je i onda zastala kao skamenjena. "Čendler", izgovorila je jedva čujno.

"Zdravo, Doris ... Dobro veče Kuksone", rekao je, naklonivši se prema njoj i pruživši svoju slobodnu ruku Robu. Tek tada je Doris primijetila da mu je jedna ruka bila u zavoju i da ima ožiljak na licu koji ranije nije imao.

"Izgleda da sam vas prekinuo u nečemu", rekao je hladno, gledajući čas u nju, a čas u mladića. "Možda bi bolje bilo da dođem u neko drugo vrijeme."

"Hej, čekajte malo, gospodine Karson", dodao je Rob. "Molim te, Čendlere, to nije ono što misliš", oči su joj bile ogromne od iščekivanja. "Stvarno?" Čendler se lagano okrenu i pogleda je.

"Sjećam se da sam i ja jednom bio u sličnoj situaciji, ali si onda smatrala da sam bio kriv. A kada sam sljedećeg jutra dobio dokaz svoje nevinosti, šta sam našao?" Oči su mu sijevale od bijesa. Iznenađena dubinom njegovih osjećanja Doris se trže i povrati malo hrabrost. "Šta si našao?"

"Praznu sobu! Bez objašnjena, bez oproštajne pisma, bez ičega" Nemilosrdno se nasmijao. Dok su Doris i Čendler Karson razgovarali,

napetost je sve više rasla. U Robovoj svijesti počela su da se rađaju pitanja.

"Do đavola, kakve to sve veze ima sa nama pitao je Rob. Čendler pogleda u mladića hladnim očima dubokim kao okean.

"Pitajte moju ženi rekao je.

"Vašu ženu?" Izgledalo je da Rob Kukson shvata o čemu mu Čendler Karson govori. Onda pogledao je u nju.

"Doris?"

"Htjela sam da ti kažem", počela je, gledaj zbunjeno čas u jednog čas u drugog muškarca."Izvini, Robe", završile je šapatom. "Znači, tako... To ipak nije bio samo odmor, već medeni mjesec", rekao je Rob gorko.

"Nisam htjela da to saznaš na ovakav način” rekla je Doris.

Na licu joj se ogledalo žaljenje.

"Ali. ako ste vjenčani, zašto Doris živi sama u Njujorku, a vi gonite stoku ili šta već radite na tom svom ranču", upita Rob. "Došlo je do nesporazuma. Ja sam sada došao da ga izgladim", odgovorio je Karson. "Ujutru će se moja supruga vratili sa mnom u Kolorado."

"Nikada", uzviknula je Doris.

"Ali, bolje bi bilo da ja odem", prekinuo je Rob ovu raspravu.

Onda se okrenuo prema njoj i dodao. "Ako ti ikada zatreba moja pomoć, ti znaš broj telefona. Ćao, mila moja", rekao je odlazeći, ne primjećujući ledeni pogled koji gaje pratio.

"Jesi li se često viđala s Robom Kuksonom otkako si me ostavila", procijedio je Čendler kroz zube. "Šta te se to tiče", odgovorila je Doris. Čendler joj priđe i čvrsto je uhvati za ruku.

"Nisi, je li? Ako si zaboravila draga moja Doris,tli si još moja žena."

"Neću biti duže nego što je neophodno", uzviknula je. "Molim te da me pustiš, prosuću kavu", dodala je zajedljivo. Čendiler je netremice gledao u nju.

"Bože, pa ti užasno izgledaš", rekao je najednom. Previše si mršava. Šta si to učinila od sebe?"

"Ako si zaboravio, ja sam foto-model", odgovorila je kiselo. "Ali, moram reći, ni ti ne izgledaš mnogo bolje. Šta se desilo, Čendlere?

Je li te Frenk Vilijams premlatio kada je saznao da spavaš s njegovom ženom?"

Preko Čendlerovog lica preleti izraz koji bi teško bilo definisati. Prošlo je izvjesno vrijeme prije nego što je progovorio.

"Frenk Viliams je doživeo skoro smrtonosni napad onoga dana kada si ti otišla", rekao je tupo. "Čuo je moju svađu s Margaritom. Kada je shvatio šta je učinila, više nije mogao da izdrži pritisak, ali kakva god bila Margarita, Frenk je voli."

"0, bože", Doris je jedva zadržavala suze.

"Znao je da je tobože ljubavna veza između mene i nje postojala samo u njenoj glavi!

Ipak, bilo mu je užasno teško."

"Onda je on bio obična budala, ako je mogao da vjeruje u to."

"A šta tebi daje pravo da budeš tako prokleto cinična. Šta bi trebalo da učinim da li dokažem da nikada nisam stavio ruku na Maragritu?"

"Ništa, sve je jasno kao dan, Čendlere, bolje idi."

"Ne, neću dozvolili da me tako lako izbrišeš iz svoga života, kao Roba", škrgutao je zubima. Grubo je uhvatio i povukao sebi na krilo.

"Pusti me."

Prije nego što je stigla da išta kaže. on poče da je divlje ljubi i požudno, paleći u njoj vatru. Pokušala je da se odbrani, ali njeno tijelo je izdavalo čežnju. Kada je počela da uzvraća poljupce, on je poče da ljubi od vrata pa naniže, Doris je znala da je pokleknula. On zbaci košulju sa sebe i podiže na ruke.

"Gdje je krevet", mrmljao je. Dok je nosio ka vratima spavaće sobe, počeo je ponovo da je ljubi strastveno kako je samo on umio. Onda je nježno spustio na postelju i legao pored nje.

"Nemoj da me mrziš, Doris", šaputanje. "Potrebna si mi, ne mogu izaći iz tvog života, bez da sa tobom posljednji put vodim ljubav". "Čendlere, molim te, nemoj", uložila je posljednji napor da ga zadrži znajući da će ako mu dozvoli da produži, rastanak biti još teži za oboje i još bolniji.

'To je jedino što ću imati do kraja života. Dozvoli mi da te ljubim", mrmljao je, skidajući je. Ona potpuno prepusti ovom čovjeku uprkos svemu ipak ga je voljela. Uzvraćala je na njegove poljupce.

"O Doris", ječao je gorko,"samo Bog mi je svjedok koliko te volim".

Kako je dugo čekala a čuje te riječi od njega. Suze same poletješe niz njeno lice. On podiže glavu i pogleda u nju. Zatim ustade i sjede na ivicu kreveta. Doris poče da se oblači, onda joj pogleda pade na njegovo bedro i ona primijeti mladež, dodirnula gaje na tom mjestu. " Trebalo je da skineš ovo", primijetila je. "Molim. O, da, to je znak raspoznavanja naše porodice", odgovorio je bezlično.

"Znak raspoznavanja?"

"Da. Sva moja porodica je imala takav mladež na istom mjestu... i Frenk ga ima. Često smo se šalili da je to amblem naše porodice", odgovorio je Ćendler rasijano, oblačeći se.

"D... da li svi znaju za te mladeže", pitala je Doris, sa strepnjom očekujući odgovor.

"Da", odgovorio je potišteno, a onda se trže kada je čuo iza svojih leda jedan vanzemaljski zvuk, Doris nije znala da li plače ili da se smije.

Eto vidiš, ljubavi moja, baš ona me je ubijedila da nije rekla istinu. O, Čendlere, zar ne shvataš?

Niz Dorisino lice tekle su suze. Onda mu se bacila u zagrljaj, ponavljajući njegovo ime. On je držao nježno dok se nije smirila.

"Vrijeme je da idem", rekao je umorno. Moj avion leli rano ujutru."

"Ne", uzviknula je.

"Ako želiš razvod, ja ti neću smetati.

"Ali, ja neću da odeš sada kada sam saznala istinu". potrčala je za njim.

"Slušaj me. Čendlere Karsone", rekla je odlučno. "Ti još ne shvalaš? One noći, kada si ti izašao iz moje sobe, došla je Margarita. Rekla mi je da ste vas dvoje ljubavnici i da moja udaja za tebe neće ništa promijeniti."

"Vještica!"

"Ni onda joj nisam vjerovala, sve dok mi nije rekla za mladež. Tada sam shvatila da to može znati samo žena koja je intimna s tobom. Kako sam mogla znati da je to porodični znak", histerično se nasmijala.

"Trebalo je da mi vjeruješ, mila."

"Ali. nas dvoje smo se lako kratko poznavali prije vjenčanja", produžila je Doris. "a sve do sada ti mi nikada nisi rekao da me voliš." Zaćutala je malo.

"Ja sam ti često šaputala riječi ljubavi, ali ti mi ih nikada nisi uzvraćao!" Čendler nije mogao da odgovori. "Trebalo je da znaš.”

"Kažem ti da nisam znala. Uvijek je bilo samo želim te ili potrebna si mi, ali nikada volim te."

Gorčina i suze miješali su se u njenom glasu.

"Zar je trebalo da kažem? Kako nisi to osjetila po načinu kako te ljubim?

Pa, zašto bih se inače oženio s tobom?"

"Zato što si htio da spavaš sa mnom", odgovorila je jednostavno.

"Izgleda da smo oboje griješili."

"Zar ne bismo mogli pokušali ponovo", pitala je, jedva govoreći.

"Ne znam, Doris", odgovorio je nekim čudnim glasom. "Sada sam suviše umoran. Možda će ujutro sve biti drugačije."

Ona primijeti da je Čendler nesiguran na nogama.

"Ti nisi dobro, mili? Zašlo mi nisi rekao?"

"Upravo sam izašao iz bolnice." Bio je vrlo bled. "Odmah u krevet, Čendlere Karsone", naredila je Doris, uzevši na sebe ulogu medicinske sestre. "Moram da se vratim u hotel. Pozovi mi taksi."

"Nema potrebe da ideš. Spavaćeš ovdje." Čendler se sručio na krevet od iznemoglosti. Ona mu skide cipele i odjeću.

Zatim ga poljubi u obraz i iziđe iz sobe. Probudila se s trzajem. Iz spavaće sobe u kojoj je Čendler spavao čulo se potmulo ječanje.

"Doris..."

Ustala je i tiho ušla u sobu.

"Tu sam, Čendlere. Jesi li dobro?"

"Doris", ponovio je njeno ime u snu.

"Tu sam, pored tebe mili", dodirnula mu je ruku i legla pored njega, Čendler se okrenu i prebaci ruku preko nje.

Zaspala je po drugi put se probudila na sličan način. Čula je da je zove.

"Doris?" Otvorila je oči i ugledala Čendlerovo lice iznad svoga.

"Vidim da si odlučila da budeš pored mene, gospodo Karson."

"Zvao si me noćas. Uplašila sam se da ti nije dobro, pa sam ostala...

O, Čendlere, volim te", šaputala je, trljajući lice uz njegov topli vrat, “Molim te, poljubi me." Ali, on se i ne odmače. "Šta je", pitala je razočarano.

“Kako ću znati da nećeš opet pobjeći od mene čim se pojavi neki problemćić?"

"To, naravno, ne možeš znati ako ti ja ne dam riječ da ću ostati s tobom do kraja života.

Jesi li spreman na takav rizik, ljubavi moja jedina."

"Nemoj da zbijaš šalu sa mnom, Doris. Mogao sam život da izgubim zbog tebe, a kako ne bih bio spreman da živim s tobom cio život."

"Jesi li tada zadobio taj ožiljak", prošaputala je, pomilovavši ga po obrazu.

"Da." "Pričaj mi kako se to desilo? Molim te.

Ja sam tvoja žena i volim te. Između nas više neće bili tajni. " Čendler se opusti i poče da priča.

"Kada si li otišla i kada smo Frenka smjestili u bolnicu, mene je obuzeo strašan bijes. Ne sjećam se baš svega, ali znam da sam se napio. Bio sam zaključan u tvojoj sobi."

"0, bože", Doris je gledala u njega s nekim novim sjajem u očima, shvativši zašto je izabrao baš njenu sobu. Kada sam sutradan konačno izašao,

nisam mogao nikoga da podnesem u blizini. Zatražio sam da mi osedlaju konja", odmahnuo je glavom pri sjećanju na to.

"Zašto te nisu spriječili", prošaputala je.

"Radnici na mome imanju su davno naučili da ne treba da se raspravljaju sa gazdom, samo da slušaju njegova naređenja."

"I izgleda da sam pao", nasmijao se.

"To mi se nije desilo još od djetinjstva. Mora da sam bio u punom trku.

Prema onome što mi je Ned kasnije pričao, mislili su da sam gotov kada su me našli."

"0. bože da si umro, sve ovo bih saznala suviše kasno", govorila je Doris uzbuđeno.

"Ali nisam umro i ja sam tu", slavio je ruku na svoje grudi.

"Osjećaš li kako mi srce kuca? Tu sam samo zato što ne mogu bez tebe.

Svih onih dugih dana i nedjelja u bolnici mislio sam samo na tebe... Činilo mi se da ču poludjeti. Ponekad sam samo želio da te grlim i ljubim, ponekad da te udavim soptlvenim rukama. Šta da radim s tobom". Čendler se osmjehnu s onim skoro zaboravljenim izrazom u očima.

"A... kako ti je ruka'.’"

"Sada je mnogo bolje."

"Cijelog života ću se truditi da ti to nadoknadim. Obećavam ti", zaklinjala se Doris.

"Ne. ljubavi moju, prošlost ćemo zaboravili. Za ono što se desilo samo sam ja kriv."

"Da li te još negdje boli, mili", mrmljala je ljubeći mu lice.

"Dolazim u iskušenje da kažem da me sve boli, ne bi li me što više ljubila."

"Čendlere Karsone”.

"Molim, gospodo Karson", odgovorio je, poljubivši je.

"Volim te, Čendlere", govorila je tiho.

"Znam... I ja tebe volim, još više!"

"Nije moguće", ispravila ga je sa zagonetnim osmijehom na licu.

"Uvjerićeš se, za sljedećih četrdeset ili pedeset godina koje nas očekuju." Čendler je brzo poljubi da ne bi stigla da mu odgovori, da bi njegova riječ ipak bila posljednja.

KRAJ.