Oči boje tuge

OÄŒI BOJE TUGE

S

ilvia ga je prvi put ugledala prije nekoliko dana i odmah pomislila na Apolona. I tada je

bilo rano jutro kao i danas. Vidjela ga je kako korača pustom plažom obasjanom suncem, nalik na antičkog boga koji je upravo sišao s Olimpa. Nije je ni primijetio, jer je sasvim sama sjedila na visokom kamenitom lukobranu. Oči su mu bile plave poput najplavljih morskih dubina, dok mu je lice bilo, naprosto, savršeno. Kosa boje tamnog zlata je na sasvim odgovarajući način upotpunjavala njegov, gotovo nestvarno lijep izgled. Na sebi je imao samo kratak tamnoplavi šorts, koji je još više isticao njegovo snažno, savršeno građeno tijelo. Naravno, nije se usuđivala da mu se obrati. Bila je zadovoljna što joj se pružila prilika da sjedi na ivici lukobrana i posmatra ga kako svakog jutra šeta stazom koja je vodila od hotela do plaže. Kad bi stigao do vode, peskir koji je nosio preko ramena bacio bi na pijesak i pohitao prema talasima. Tog jutra je znala da više ne može šutjeti. Obuzela ju je neodoljiva potreba da mu se obrati.

- Nemoj da ideš u vodu! - doviknula je.

Naglo se okrenuo, dok su mu oči potamnjele i ispunile se čuđenjem.

Na trenutak se pokajala što mu se obratila, a onda mu je izraz na licu sasvim omekšao. Sa simpatijom je gledao sitnu, tamnokosu djevojčicu koja je sjedila na lukobranu, dok su mu se obrve radoznalo podigle.

- Govoriš li ti to meni? - dobacio je veselo i pažljivije je odmjerio.

Pretpostavio je da nema više od devet godina, jer je bila veoma sitna.

Imala je prekrasne sive oči uokvirene austim, crnim trepavicama. Dugačka crna kosa bezbrižno Jje padala na ramena i spuštala se sve do struka. Kao omađijan, posmatrao je te prelijepe oči koje su izgledale kao ispunjene srebrom. Klimnula je glavom, a onda oborila pogled.

- Nemoj danas da ideš u vodu - rekla je tiho. - Doći će opasni havajski ratnici i odvest će te zauvijek.

Znaš, oni dolaze svake godine u ovo doba - dodala je povjerljivo.

- Zaista? - rekao je, ne znajući šta da misli o tom sitnom, čudnom stvorenju, koje mu se obratilo s toliko važnosti.

Djevojčica ga na trenutak ponovo pogleda, a onda guste, crne trepavice zakloniše te krupne, srebrenaste oči ispunjene tugom.

- To mi je rekla Rosita - dodala je ozbiljno, - A ko je ta sveznajuća Rosita?

- Rosita Borera je sobarica u hotelu i vjerena je s Miguelom Santosom. Znaš, on je ribar objasnila je djevojčica, pokazujući rukom prema moru i ribarskom naselju koje se naziralo u daljini.

- Vjerojatno je od njega Rosita čula tu priču o strašnim havajskim ratnicima - primijetio je mladić.

- Tako je.

Ni njemu samom nije bilo jasno zbog čega je stajao tu i razgovarao s nepoznatom djevojčicom. Jednostavno, nije bio tip čovjeka koji je lako sklapao poznanstva, a naročito gubio vrijeme s djecom. Ipak, u toj djevojčici bilo je nečega što je privlačilo njegovu pažnju. Pokušao se sjetiti ko bi od hotelskog osoblja mogao biti majka ili otac tom djetetu.

Njena zrelost ga je zbunjivala više od svega . Poslije nekoliko trenutaka odbacio je pomisao da je u srodstvu s neki od osoblja i zaključio da su joj roditelji, vjerojatno, hotelski gosti. No, njene kratke pantalone i obična pamučna majica bili su sasvim izblijedjeli od dugog nošenja. Zbog toga je zaključio da osoba koja sebi može platiti boravak u luksuznom hotelu u Honoluluu, i to na čuvenoj plaži Santa Chihuahua, sigurno mnogo bolje može obući svoje dijete.

- Zar nisi suviše mala da bi u ovo doba dana bila sama na plaži? - pitao je.

- Imam trinaest godina. Znam da izgledam mnogi mlađe, jer sam tako sitna - rekla je ozbiljno.

- Zar se tvoji roditelji neće brinuti što te nema u sobi? - nastavio je uporno.

Njene duge, tamne trepavice ponovo su joj zaklonile oči, dok su se mršave ručice skupile u pesnice.

- Neće - odgovorila je poslije kraćeg oklijevanja.

Pogledao je prema hotelu, očekujući da se svakog trenutka pojavi, osoba koja traži djevojčicu. Još nije mogao shvatiti kako ju je neko pustio da sama seta po plaži ovako rano.

Upravo je namjeravao da se okrene i vrati nazad, kada je djevojčica ponovo progovorila: - Pretpostavljam da radiš u hotelu.

- Tako nekako. A kako si došla do tog zaključka? Mogao sam biti i gost, zar ne?

Odmahnula je glavom.

Mislim da je još rano za goste. U ovakvom hotelu oni su budni dok se kasino ne zatvori i obično spavaju sve do ručka.

Imam utisak da si prilično dobro obaviještena - rekao je pomalo ironično, a onda se trgao, konstatirajući da je u jednom trenutku potpuno zaboravio kako razgovara s djevojčicom. Pošto je ona šutjela, pretpostavio je da ju je možda na neki način povrijedio. Zbog toga brzo dodade: Nisam ti se ni zahvalio što si me upozorila na opasne havajske ratnike. Izgleda da si mi spasila život.

Klimnula je glavom, ali nije rekla ništa.

Zovem se Shonn Carey - nastavio je mladić ljubazno. - Zar ne misliš da je vrijeme da mi se predstaviš?

Zovem se Silvia - rekla je tiho. - Silvia Anastasia Cooper - dodala je nekako neodlučno.

Drago mi je što smo se upoznali, Silvia Anastasia Cooper. - Zašto se ne bi vratila u hotel sa mnom? Mora da te roditelji očekuju na doručak.

Odlučno je odmahnula glavom, dok joj se pogled izgubio negdje u daljini.

Hvala za poziv - odvratila je učtivo. - Radije bih ostala ovdje još neko vrijeme.

Bar bi mi mogla reći kako ti se zovu roditelji, pa bih ih mogao obavijestiti gdje si.

Nema potrebe.

Ali zašto, Silvia?

Posmatrao je djevojčicu i shvatio da joj je neprijatno. Ustvari, izgledalo je kao da se premišlja da li da mu nešto kaže.

Moj tata se zove Henry Cooper - rekla je najzad. - Znaš, on je kockar.

Shonn nije mogao sakriti zbunjenost. Na čelu mu se pojavila duboka bora.

Hoćeš reći da tvoj otac radi u kasinu? - upitao je.

On ne radi u hotelu - ponovila je nekako hladno i tužno. - On je kockar - rekla je i otrčala ne osvrćići se.

Svakog narednog dana Shonn se sretao sa Silvijom i razgovarao, a ona ga je uvijek gledala s divljenjem.

Zašto me tako gledaš? - upitao je Shonn. - Možda se nisam dobro umio? - dodao je šaljivo.

Podsjećaš me na nekog - odvratila je najzad tiho.

Pogledao ju je s čuđenjem.

Na Apolona - dodala je, dok su joj se obrazi simpatično zacrvenjeli.

Slatko se nasmijao, mada je znao da bi ovakva reakcija mogla povrijediti njen ponos.

- Izgledaš kao Apolon – objasnila je kratko. .

Shonn je bio stvarno iznenađen ovim poređenjem, ali i dievojčicinom iskrenosću. lako je bio svestan svoje privlačnosti, ni u trenucima najveće taštine nije imao hrabrost! da . izrekne tako visok sud o sebi. Uostalom, to mu i nije bilo važno.

- Je li to neki tvoj prijatelj? - upitao je. - Vidjela sam njegovu sliku u knjizi - odvratila je sigurno. - U gradu koji se zove Vatikan imaju njegovu skulpturu.

Sada je mladićevo iznenađenje I postalo još veće.

- Zar nisi odabrala previše ozbiljno štivo za svoje godine? - upitao je začuđeno.

- Jesi li bila u Vatikanu? - upitao je oprezno.

- Nisam. Samo sam čitala taj vodič. Znaš, ja ih sakupljam. Imaju tako lijepe slike. Najdraži mi je jedan o Atini i Partenonu. Alkestida mi je davala sve koje je nalazila čisteći hotelske sobe. Turisti ih obično bacaju kada završe obilaske.

- Je li ta Alkestida bila sobarica u nekom atinskom hotelu?

- Da. Alkestida Kalopulos. Zar nije - imala divno ime? Bila je veoma lijepa i radila je samo dok nije sakupila dovoljno novca za miraz. Pošto je već bila vjerena, htjela je osigurati pravu udaju. Za nju bi bilo veliko poniženje da se udala bez miraza.

- To je sasvim razumljivo. Kakve si još knjige sakupila? - dodao je Shonn, čudeći se što se Silvia toliko raspričala.

- Mnoge - odgovorila je i počela mu nabrajati imena evropskih gradova u kojima je boravila.

- Ohol Pa ti si zaista mnogo putovala! - odvratio je Shonn iznenađeno.

- Znam. Najviše mi se dopada vodič kroz London. Pitam se zbog čega Englezi toliko vole crvenu boju. Znaš li da su im čak i telefonske govornice crvene?

- Nisam to primijetio. Nego, jesi li imala prilike da vidiš londonski Tower?

- Ne - rekla je tiho i za trenutak zastala. - Ali, prošli smo pored Trafalgar Squarea kad smo se vozili prema aerodromu.

Namrštio se, jer ga je odjednom obuzela netrpeljivost prema Silvijinom nebrižljivom ocu.

Ustvari, čim je saznao njegovo ime, diskretno se raspitao o Henryju Cooperu i ono što je uspio saznati bilo je daleko od dobrog. Naime, taj čovjek je bio profesionalni kockar koji je putovao od kockarnice do kockarnice po cijelom svijetu i na taj način zarađivao za život, lako je on uvijek bio elegantno obučen, njegova kćerka je neprekidno išla u izblijedjelim kratkim pantalonama i majici.

Shonn uzdahnu. Bio je ljut na tog čovjeka, pošto djevojčicu nikada nije vidio drugačije odjevenu. Očigledno ga je pratila na njegovim putovanjima po svijetu, ali joj se, izgleda, nije pružila prilika da vidi bilo sta izuzev hotela i aerodroma. Nije imala prijatelja, niti je iko brinuo o njoj.

Zabrinuto ju je odmjerio pogledom, jer je bila strahovito mršava. Ko zna je li uopće jela dovoljno?

Shonn je nastavio razmišljati, pitajući se zbog čega toliko brine o djevojčici. Vodio je usamljenički život i poslije svega što je preživio u djetinjstvu, niko mu nije bio potreban.

Imao je mnogo poznanika i poslovnih prijatelja, ali je sa svima bio na određenom odstojanju. Zašto je onda toliko razmišljao o tom krhkom stvorenju?

Ustao je tako naglo, da se djevojčica trgla.

Zar već ideš? - upitala je, ne skrivajuči razočarenje.

Odmahnuo je glavom i krenuo u pravcu vode. Onda je zastao i pogledao u nju.

Zar se ti nikada ne kupaš?

Ne znam da plivam.

Shonn nije mogao sakriti iznenađenje. Kakav je to bio otac koji je pušta samu na plažu, a ne zna da pliva?

Sutra obuci kupaći kostim. Naučit ću te da plivaš - rekao je kratko.

Ona stidljivo spusti pogled, kao i prilikom njihovog prvog susreta. Obrazi su joj se zacrvenjeli, a duge crne trepavice potpuno zaklonile oči.

Nemam ga - prošaputala je najzad.

Tiho je progunđao neku psovku, ipak se trudeći da dijete ne čuje. Bio je zaista zapanjen.

Taj Henry Cooper je doveo svoje dijete na ova tropska ostrva i nije se potrudio da joj kupi čak ni kupaći kostim! To je za njega bilo previše. Okrenuo se i bez rijeci se bacio u talase.

Snažno je zamahivao rukama neko vrijeme, kao da je želio sav bijes iskaliti na vodi. Silvia ga je posmatrala u čudu, ne uspijevajući shvatiti zbog čega se tako neočekivano naljutio.

Shonn je zadovoljno posmatrao djevojčicu koja je sjedila na pijesku. Sinoć joj je kupio ružičasti kupaći kostim i odmah joj ga poslao po sobarici, Sada se obriši. Plivaš kao prava mala sirena - dobacio je zadovoljno.

Meni ne izgleda tako, Ne brini, naučit ćemo mnogo bolje. Ovo je tek prvi čas, mala. Pošto si poslušna i uporna, siguran sam da ćemo uspjeti.

S osmijehom je posmatrao Silviju koja je lagano brisala svoju dugu, gustu kosu.

Bila je očigledno zadovoljna zbog pohvala, pa se nasmiješila i sjela pored njega.

Ruka ti je prljava - rekao je Shonn, sklanjajući morsku travu i zrnca pijeska s njene krhke ručice. - Daj da je dobro obrišem.

Naglo se odmakla od njega.

Nemoj! Ne smeta! Šta misliš, koliko će mi vremena trebati da naučim plivati kao ti?

Mladić je pogleda sumnjičavo, a onda naglo skloni peškir koji je prebacila preko ramena.

U sljedećem trenutku oči mu suziše i potamnješe. Van sebe od bijesa, Shonn Carey je posmatrao ogromnu tamnu modricu na djevojčicinoj ruci, koja se pružala od podlaktice pa sve do šake.

Odakle ti ovo? - prošištao je bijesno, jedva uspijevajući da se kontolira. Naime, do tada je mislio da ga gotovo ništa ne može iznervirati i izbaciti iz ravnoteže, jer je odrastao u najgorim četvrtima New Yorka i mnogo toga prošao u životu. Ipak, ovo je bilo nešto s čim nije mogao, niti znao da se miri.

Ne boli me! - rekla je tiho Silvia, izbjegavajući njegov ljutit pogled.

Odgovori mi, Silvia, molim te! Odakle ti ta modrica? Šutjela je, čvrsto stiskajući usne. Shonn je Ijutito progunđao nekoliko kletvi. Znao je ko je bio krivac za te modrice, ali je isto tako shvatio da Silvia ne bi nikada priznala da ju je otac tukao. Bila mu je neizmerno privržena, bez obzira na sve teškoće koje je izazivao njegov nezdrav način života.

Znam da te je otac istukao, Silvia - rekao je ozbiljno. - Ne brini, pronaći ću način da te zaštitim.

Odlučno je odmahnula glavom. Pogled tih divnih, tužnih srebrenastih očiju zaustavio se na njegovom licu.

Ne smiješ to raditi! - rekla je nekako uplašeno. - Bio je bijesan, jer je mislio da sam tražila od tebe kupači kostim - dodala je, hitro ustala i otrčala prema hotelu.

Shonn ju je pratio s ozbiljnim izrazom na licu, ljut na sebe što ne može da se kontrolira.

Gnjev koji je osjećao prema Henryju Cooperu polako se pretvarao u mržnju. Ustvari, neprekidno je imao utisak da je taj bezočni čovjek nanosio zlo biću koje mu je duhovno pripadalo. Koliko god se trudio, nije mu polazilo za rukom da se oslobodi tog osjećanja.

Polako je zapalio cigaretu i povukao dim. Otkako je sreo tu djevojčicu, osjećao se tako bespomoćnim. Isto vremeno je bio ljut na sebe što je bio tako bolećiv prema nekom drugom ljudskom biću. Jednostavno, tako nešto ranije nije bila njegova osobina.

Zato se sada, poslije dvadeset i sedam godina samoće, nalazio u prilično glupoj situaciji. Ni sam nije znao kako se moglo dogoditi da mu se to dijete tako uvuče pod kožu.

Jer, od samog početka je osjećao želju da je zaštiti i ona je neprestano bivala sve veća. Nije ni primijetio kada je zavolio svoju malu prijateljicu. Oduvijek je imao smisao za realnost i nije vjerovao da jedno dijete može u tolikoj meri izmijeniti njegov život. Ponekad bi mu se činilo da je Silvia čitav svoj život provela sjedeći na lukobranu ispred hotela, čekajući da on naiđe i da ga pogleda svojim krupnim, sivim očima.

Bacio je cigaretu u vodu. Da je Silvia odrasla u nekoj normalnoj porodici, čitava situacija bi bila sasvim drugačija. Znao bi da je njeno mjesto u svijetu osigurano i obezbijeđeno i sve bi ostalo na nivou prijatnog jutarnjeg susreta. Ali, uz Henryja Coopera dijete nije imalo nikakvu budućnost, lako ga je to boljelo više nego što je mogao i pretpostaviti, znao je da nema prava da se miješa u tuđe porodične odnose.

Polako je obukao košulju. Pokupio je peškire i prebacio ih preko ramena, a onda se tromim korakom uputio prema hotelu. Misli su mu bile zaokupljene stotinama kombinacija.

Shonn se nikada nije upuštao u bitku, a da nije dobro razmotrio sve mogućnosti.

Zaključio je kako nešto mora preuzeti u vezi s Henryjem Cooperom Samo je morao smisliti pravi način i pronaći put koji bi ga doveo tačno do cilja.

- Doktor je rekao da je riječ o srčanom udaru - rekao je Cid McWide prilično ležerno. - Naravno, to nije ništa neobično za ljude poput Coopera, jer većinu života provedu po kasinima dodao je. - Napetost, neredovno spavanje, loša ishrana, sve to na kraju uzme svoj danak.

Za Cida McWidea bilo je mnogo zanimljivije interesiranje Shonna Careva za cio ovaj slučaj. Direktor kasina je tek reda radi obavijestio vlasnika hotela o svemu, mada je i sam mogao obaviti neophodne formalnosti Ali, pošto je Shonn Carey želio da bude obaviješten o svemu sto se dešavalo u hotelu, javio mu je za taj smrtni slučaj. Čim je čuo za ime Henryja Coopera, Shonn se s više pažnje počeo raspitivati o svemu McWide je bio nemalo iznenađen i pitao se je Ii Shonn možda negdje već sreo ovog -

okorjelog kockara. To je bilo malo vjerovatno, jer se nikada nije miješao u poslove vođenja kasina. S druge strane, Henry Cooper je bio samo sitna riba među pravim, velikim kockarima.

Cid McVVide je već nekoliko godina radio za Shonna Careya, mladog i ambicioznog čovjeka koji je zapinjao od svoje šesnaeste godine, uporedo završavajući potrebne škole i stalno se penjući na ljestvici uspjeha. Danonoćni višegodišnji rad dao je rezultate i sada je on bio vlasnik hotela na Havajima, nekoliko objekata u Kalifomiji, a u najskorije vrijeme je planirao još više proširiti svoje „carstvo". Sto se tiče Shonnovog porijekla, o tome se ništa pouzdano nije znalo. Govoreno je da je rođen u New Yorku a odrastao po sirotištima širom Amerike. No, Cid je shvatao da o tome ne treba govoriti, tako da je u širokom luku zaobilazio tu temu. Shonn Carey mu je bio gazda, ali i prijatelj i saradnik koga i je, bez obzira što je bio mlad, izuzetno poštovao i cijenio.

Pobrinut ću se da se tijelo prebaci u Nasau - odvratio je McVVide na Shonnovo pitanje kako „ide" cio slučaj.

Carey je klimnuo glavom.

Cooper ima britanski pasoš i očigledno je bio profesionalni kockar - nastavio je Cid. Uglavnom je gubio i mislim da nam je ostao dužan. S njim je bila i djevojčica od jedanaest godina.

Trinaest - ispravio ga je Shonon odsutno.

Molim? , Njegova kćerka ima trinaest godina. : Cid u prvi mah nije ništa rekao, ali je- ponovo „aktivirao" svoju pretpostavku da je Shonn, ipak, bio u nekoj G vezi s Cooperom. Postoje ovaj šutio, on dodade: : Pretpostavljam da bi bilo najbolje je da i dijete predam vlastima u Nasau. Oni će je zadržati u prihvatilištu, dok se ne pronađe neko od rodbine.

-Ne! McVVide ga začuđeno pogleda, pitajući se zašto je ovaj predlog toliko naljutio Shonna. Zato nije želio više ništa reći, već je riješio sačekati razvoj situacije. Pri spominjanju prihvatilišta, Shonn je jednostavno pretrnuo. Iz iskustva je znao kako izgledaju te ustanove i koliko je život među njihovim zidovim sumoran i mučan. Zato je sama pomisao da bi se Silvia mogla naći na nekom takvom mjestu izazvala u njemu gotovo fizičku bol i osjećanje mučnine. Vijest o Cooperovoj smrti naprosto ga je šokirala.

Još jučer je mislio o tom čovjeku sve najgore, a on je danas bi mrtav. Njegovi planovi da spase malu Silviju sada više nisu bili potrebni. Uzdahnuo je i pomislio da mu nikad ništa tako lako nije palo u ruke. Jer, dijete je bilo samo, nije pripadalo nikome i niko je nije htio.

Znao je da će se pobrinuti za sve i osigurati da mala ljepotica tužnog pogleda ima sretno i veselo djetinjstvo.

Zadržat ćemo je ovdje, dok ne pronađemo rodbinu - rekao je. - Kaži osoblju da će djevojčica ostati u istoj sobi. Bilo bi najbolje kad bi neko mogao ostati s njom. Ustvari, možda bi se Rosita mogla preseliti kod nje - dodao je Shonn zabrinuto.

Rosita? - ponovio je Cid začuđeno.

Ona je jedna od naših sobarica.

A, tako. Mislim da dijete još ništa ne zna. Da sačekamo do sutra i pustimo tu Rositu da joj saopći vijest?

Ne. Sam ću joj reći. I to još noćas. Neka je neko probudi i dovede u moju kancelariju.

I pazite da se dijete ne preplaši - dobacio je glasno.

Cid McWide je žurio hodnikom i s nevjericom odmahivao glavom. Shonn Carey je bio zatvoren momak i nikad ga nije vidio da prema drugima ispoliava bilo kakva nježnija osjećanja. Bio je uljudan, ali to je jednostavno bilo sve. Nije bilo nalik na njega da o jednoj trinaestogodišnjoj djevojčici brine s toliko pažnje.

Kad ie radoznala Rosita dovela Silviju u Shonnovu kancelariju, djevojčica je na sebi imala onu istu odjeću koju je nosila svakog dana. Ljutito se zapitao ima li dijete uopće neku drugu odjeću osim izblijedjele majice i kratkih pantalona. Kada je ušla unutra, oči su joj još bile zamagljene od sna, dok joj se na licu moglo pročitati čuđenje. Ali kada je ugledala Shonna, na licu joj se mogla primijetiti radost.

Prišla mu je s osmijehom na licu.

Rosita mi je rekla da me vlasnik hotela želi vidjeti. Zar je ovaj hotel tvoj, Shonne? _ Šutke je klimnuo glavom, pitajući se kako da počne.

Da li te to čudi? - dobacio je kratko.

Pošto djevojčica nije odmah odgovorila, on se nervozno promeškolji. Nije znao kako će primiti neprijatnu vijest, mada je činjenicu da su je probudili usred noći i doveli u kancelariju vlasnika hotela prihvatila sasvim normalno. To nije bilo nikakvo čudo, pošto je odrasla uz čovjeka kakav je bio Henry Cooper.

- Ne čudi me - odgovorila je Silvia na njegovo pitanje i prenula ga iz misli. - Zaista ličiš na čovjeka koji umije voditi poslove.

Nakašljao se i riješio da bude otvoren i iskren. Drugačije nije mogao, pošto nije pripadao vrsti ljudi koja je uvijek pokušavala izbjeći neprijatnosti.

- Imam loše vijesti za tebe, Silvia - počeo je ozbiljno. - Tvoj otac je noćas preminuo.

Njene srebrenaste oči istog trena se ispuniše užasom. Preblijedjela je i za momenat sklopila oči. Bilo je tako očigledno da se borila sa suzama. Shonna ponovo obuze bijes, pri saznanju da je bol za Silviju bila neminovna. Bila je tako sitna i nježna. Podigao je pogled i vidio da se lagano spustila na stolicu prekoputa, dok joj se na licu ocrtavala nevjerica.

Neko vrijeme su šutjeli, a onda Shonn reče: - Zaista mi je žao, Silvia. Imao je srčani napad i sve se odigralo veoma brzo.

Kada je hotelski Ijekar stigao, sve je već bilo gotovo. Nije patio.

- Pretpostavljam da treba da plačem - dodala je ozbiljno. - Ipak mi je bio otac, zar ne?

On osjeti kako mu se u grlu steže. Osjećao se prilično zbunjeno, jer nikada ranije nije reagirao na takav način.

- Bol izaziva kod ljudi različite reakcije, Silvia - pokušao je da joj objasni. - Suze su samo jedan od načina.

Pogledi im se za trenutak sretoše i on se uplašeno trže, spoznavši ogromnu bol koja se ogledala u njenim neobičnim očima.

- Znaš li da me on nije volio? - upita ona jedva čujno. - Stajala sam mu na putu i gledao me je kao teret.

Shonna ponovo obuze strašan bijes. Taj Henry Cooper bio je još bjedniji nego što je on i pretpostavljao, Da bi prekinuo očigledno tešku situaciju za djevojčicu, brzo dodade: - Želiš li ostati ovdje još neko vrijeme, Sitvia? Vlastima će trebati mnogo vremena da pronađu tvoju rodbinu - dodao je, trudeći se da sakrije vlastita osjećanja.

Njene sive oči je iznenada ispunila nada.

- Zaista mogu da ostanem? Zar me neće odmah izvesti odavde? - upitala je.

- Niko te neće izvesti, ukoliko ti to ne budeš željela.

- Ja hoću da ostanem ovdje - promucala je. - Hoću da me ti čuvaš, Shonne.

Toga jutra more je bilo blistavo kao safir. Bijela pjena talasa dodirivala je obalu kao najnježnija čipka. Dok Je posmatrao Silviju kako mu se približava, Shonn vidje da je njeno lice obuzeto tugom Nesvjesno se namršti. Prošla su svega četiri mjeseca od smrti Henr- yia Coopera, a njemu se već činilo aa je oduvijek živio s djevojčicom.

Prvi put otkako je znao za sebe, njegova osjećanja su se okrenula prema nekom drugom ljudskom biću.

- Trebalo ti je čitavih deset minuta da dođeš od hotela do plaže - rekao je zabrinuto. Sjećam se kada ti je to uspijevalo i za dvije minute. Sta s događa s tobom, Silvia?

Ona odvrati jedva čujno: - Moram nešto da ti kažem.

- Prije nego što uđemo u vodu, mala sireno?

Ovog puta se nije nasmijala, već samo šutke klimnula glavom. Shonn spusti peškir na pijesak i sjede, pokazujući joj na mjesto pored sebe.

- Rosita mi je rekla da trošiš mnogo novca da bii pronašao moje rođake - počela je bez ikakvog uvoda. - Kazala mi je da si unajmio i privatnog detektiva.

- Rosita je, kao i obično, veoma dobro obaviještena. Pretpostavljam da to nije mogla saznati od svog prijatelja, ribara.

- Saznala je od tvoje sekretarice - dodala je Silvia iskreno.

- Ne treba da brineš zbog novca - odvrati Shonn nehajno, pokušavajući da je umiri.

- Mogu to sebi dozvoliti.

- Ipak, nema potrebe da to radiš. Ustvari, nema nikakve koristi, jer nećeš pronaći nikoga kome sam potrebna.

- Zašto si to rekla?

Molećivo ga je pogledala, a onda veoma tiho dodala: Izvini. Trebalo je da ti to odmah kažem. Ja, ovaj, uopće ne želim da idem odavde.

Da mi to kažeš? Nema potrebe da mi tako nešto govoriš, Silvia.

Uzdahnula je.

Jednom se tata jako naljutio na mene i kazao mi da me ne bi vukao za sobom, samo da je imao kome da me ostavi. Pošto mi je majka umrla na porođaju, pokušao je nagovoriti njenu rodbinu da me primi. No, oni nisu htjeli ni da čuju, jer je mama pobjegla od kuće da bi se udala za njega.

Tako dakle - reče Shonn bijesno. Naime, što je više saznavao o Henryju Cooperu, postajao je sigurniji da je svijet bez njega sada bolji.

Zaista imaš prava da se ljutiš - prenu ga iz razmišljanja djevojčicin glas.

Trebalo je da ti to odmah kažem. Iskreno, htjela sam još malo ostati ovdje.

U mladićevim očima mogla se pročitati ogromna blagost i toplina.

Tvoji detektivi neće uspjeti nikoga pronaći - nastavila je Silvia tužno. - Možeš sebi uštedjeti i vrijeme i novac i odmah me poslati u prihvatilište u Nasau.

On je blago pomilova po kosi.

Dobio sam detaljan izvještaj iz detektivske agencije još prije dva mjeseca rekao je. - Odavno znam da nemaš kuda otići - objasnio joj je.

Djevojčicine oči se raširiše.

Zašto sam onda još ovdje? Zar nije trebalo da me pošalješ u prihvatilište?

Htio sam da se privikneš n§ mene - odvratio je jednostavno. - Želio sam da se ovdje osjećaš kao kod svoje kuće. lako je šutjela, njene oči su ga upitno posmatrale. Shonn je bio malo zbunjen.

Ne znam kako da ti to kažem, ali ja nikad nisam imao porodicu i ne mogu biti siguran da ću ti biti dobar otac ili brat. Ali, bez obzira na to, stalo mi je do tebe i ne mogu dozvoliti da tek tako odeš. Ako želiš, možeš živjeti ovdje.

Silvia nije mogla vjerovati da Shonn sve te divne riječi govori baš njoj. Njene oči se ispuniše suzama.

Naravno da tako nešto želim, Shonrte! - odvratila je oduševljeno.

Radujem se što si prihvatila moj prijedlog. Znaš, prije tri sedmice sam podnio zahtjev da budem tvoj staratelj.

Znači, sve je dogovoreno? Ja ću sada živjeti s tobom?

Da. I nadam se da ćemo stvarno biti sretni. Željela bih vidjeti gospodina Careva!

Cloe Marchent je podigla glavu s pisma koje je upravo čitala, dok joj je na licu lebdio osmijeh. Oči su joj se iznenađeno raširile kada je ugledala osobu koja je stajala pred njom. Bila je to lijepa i mlada djevojka čije godine nije mogla ocijeniti. Na sebi je imala tamnoplavu suknju, isti takav blejzer i bijelu košulju s nekom plavom oznakom na kragni. Bilo je očigledno da je riječ o nekoj školskoj ili intematskoj uniformi, ali prilično elegantnoj. Djevojčina duga crna kosa bila je uvezana trakom, a na lijepom licu nije bilo ni trunke šminke. Njene sive oči sa srebrenastim iskricama bile su nešto najčudesnije što je Cloe ikada vidjela. Pošto je bilo očigledno da djevojka očekuje odgovor, ona joj ljubazno reče: - Plašim se da je na vaš zahtjev nemoguće pozitivno odgovoriti, gospođice.

Gospodin Carey danas nije ovdje. No, možda bih vam ja mogla pomoći?

Silvia razočarano stisnu usne. Trebalo je da zna da ne može tek tako upadati u Shonnovu kancelariju.

- Cloe, donio sam ti neke račune - začu poznat glas iza svojih leđa. Odmah se okrenula i radosno povikala: - To si ti, Cide. Tako mi je drago što te opet vidim!

Cid McVVide zastade i začuđeno odmjeri djevojku. Tek kada ju je prepoznao, ljubazno joj pruži ruku.

- Silvia, jesi li to ti? Šta tražiš ovdje? Mislio sam da si još u školi u Švajcarskoj?

Djevojka zatrepta očima i anđeoski se osmjehnu.

- Zna li Shonn da si stigla? - doda- de Cid McVVide radoznalo.

Ona umorno odmahnu glavom.

- Još jučer ujutro sam napustila onaj prokleti internat, da znaš. Od tada sam na putu. . Sama si prešla put od Švajcarske do Kalifomije? Sumnjam da će se Shonn obradovati kada to čuje.

Silvia napući usne.

- Nemoj tako da govoriš, Cide! Zar si zaboravio da imam već devetnaest godina?

McVVide je nekoliko trenutaka zamišljeno šutio, a onda klimnuo glavom.

U pravu si, draga moja. Ipak, moram priznati da izgledaš mnogo mlađe. !

Znam. Uvijek sam bila krhka i sićušna, ali sam se poslijednjih godina dobro popravila. Samo, možda se toliko ne vidi zbog ove proklete uniforjme. Nego, došla sam da pozdravim Shonna. Znaš li možda gdje je?

Zaista ne znam. Možda bi nam Cloe mogla reći - dodade, okrećući se prema Shonnovoj sekretarici.

Gospodin Carey je otišao na neki sastanak u San Francisco - odvrati žena ljubazno. - Vratit će se tek uvečer.

Cid McWide uzdahnu.

Onda ću te odvesti u stan. Gdje su ti stvari, djevojko?

Silvia pokaza rukom na malu torbu pored svojih nogu.

Zar je to sve? - upita Cid začuđeno.

Sve - odvrati ona s osmijehom i prebaci torbu preko ramena.

Dok su izlazili, Cid se okrenu i dobaci sekretarici: Čim Shonn stigne, neka mi se odmah javi! Molim te, nemoj mu reći da je Silvia stigla!

Dok su čekali da ih lift odveze do posljednjeg sprata ogromnog hotela, ; Silvia i Cid McWide su šutjeli. On je bio donekle zabrinut budućom Shonnovom reakcijom na „nove vijesti-, dok je Silvia tek sada počela shvatati ozbiljnost odluke o napuš tanju škole i povratku u Ameriku.

Lift se zaustavio i Cid je izašao u hodnik. Vrata Shonnovog stana bila su jedina na spratu.

Mike nije u stanu u ovo doba dana. Obično je pored bazena i posmatra djevojke.

Zar je Mike još ovdje? - upita SiIvia iznenađeno. - Mislila sam da je odavno otišao.

Cid je otključavao vrata i govorio: Kada je otvorio ovaj hotel, Shonn i nas je obojicu pozvao. Došli smo i, naravno, znaš ti Shonna, želi da radimo samo s njim. Nego, dođi sa mnom u kuhinju da ti napravim sendvič. Nadam se da će ti prijati.

Silvia šutke krenu za njim i iznenađeno zastade, ugledavši savršeno uređenu i funkcionalnu kuhinju.

Ovo mora da je Mikeovo djelo - prošaputala je zadivljeno.

U pravu si. Veoma je ponosan na nju. Shonn mu je dozvolio da se sama pobrine o opremi. Sjedi.

Silvia se spusti na jednu od udobnih stolica, tek tada shvativši koliko je umorna i iscrpljena. Bilo joj je drago što će uskoro vidjeti Mikea, koji joj je bio kao brat. Naime, osim Shonna, baš on joj je prije šest-sedam godina pomogao da se privikne na normalan život u Santa Chihuahui. Iskreno se ponadala da će mu to i ovog puta poći za rukom.

Kada ga je upoznala, imao je osamnaest godina i nekoliko prethodnih godina radio kao Kuhar na brodu. Poslije dugotrajne potrage za poslom, počeo je raditi kao krupije u Shonnovoj kockarnici u Santa Chihuahui. SiIvia nije znala kako je Shonn otkrio Mikeove kulinarske sposobnosti, ali se sjeća da su svi s osmijehom pričali o toj anegdoti.

Naravno, ubrzo je Mike napustio svoje mjesto u kasinu i počeo raditi kao kuhar i njen tjelohranitelj. On je bio zaista zlatan, dobrodušan momak koji je obožavao kuhanje, lijepe djevojke i Silviju. Ponašao se prema njoj kao prema mlađoj sestri i pazio je sve dok Shonn nije zaključio da je došao trenutak da djevojčica krene u neku „ozbiljniju" školu.

- Izvoli - Prenu je iz razmišljanja Cidov glas. - Solja mlijeka i sendviči za početak, da se malo pribereš i povratiš.

- Tek kada sam osjetila miris prave šunke, shvatila sam koliko sam gladna. Ona hrana u avionu je zaista bezukusna!

Cid Mcvvide samo klimnu glavom, strpljivo čekajući da ona završi s jelom.

- Dakle - reče poslije dvadesetak minuta - sad ćeš mi lijepo reći zbog čega si došla ovamo. Neću moći da ti pomognem, ako ne budem znao o čemu se radi.

- Imam devetnaest godina, a u onom internatu sam već pet. Ne kažem da škola nije bila dobra, ali više ne mogu primati milostinju od Shonna. Namjeravam se zaposliti.

- Znaš da tako nešto ne dolazi u obzir!

- Vidjet ćemo. Ne pada mi na pamet da se ponovo vraćam u Svajcarsku.

- Možda bi mogla preći u neku drugu školu?

- Znam i za tu ideju. U svom posljednjem pismu, Shonn mi je napomenuo da ima namjeru da me upiše na neki koledž u Parizu.

- Onda je sve uredu.

Silvia odmahnu glavom.

- Više ne mogu dozvoliti da Shonn plaća za moje Školovanje. Sada je vrijeme da počnem brinuti o sebi. Znam da je on bio previše velikodušan i da mi je pružio nešto o čemu nisam smjela ni sanjati. I ti to znaš, zar ne?

On to ne smatra velikodušnošću, draga moja. Stalo mu je do tebe i to veoma dobro znaš. Uostalom, Shonn je neobičan momak koji je uvijek živio usamljeničkim životom. Mislio sam da ću se onesvijestiti kada mi je, poslije svega što se desilo u Santa Chihuahui. saopćio da želi biti tvoj staratelj. Svaki dan sam bio tu i posmatrao ga kako se ophodi prema tebi. Silvia, za njega na svijetu nema nikog važnijeg! Ustvari, pretpostavljam da si ti jedina osoba koja mu stvarno nešto znači.

Ali ja ga nisam vidjela skoro dvije godine! - odvrati djevojka razočarano. Koliko mu onda značim?

Bio je strahovito zauzet u posljednje vrijeme - odvrati Cid odlučno. - Znaš da je hotel u Santa Chihuahui proširen i da smo ovaj kompleks potpuno obnovili? Radio je i danju i noću, zajedno sa svim ljudima angažiranim na ovom poslu. Smirio se tek kada je ovo ovdje ponovo otvoreno.

Od tada je prošlo punih šest mjeseci! - dobacila je djevojka prkosno.

Ova primjedba je pomalo naljutila Cida McVVidea.

Ali to još ne znači da te je Shonn odbacio, Silvia, dušo! Znaš i sama da nikada ne treba donositi preuranjene zaključke.

Izvini. Nisam se htjela žaliti na njega, mada je tako izgledalo. Shonn mi ništa ne duguje. Naprotiv, oduvijek je bio divan prema meni. Ispunjavao mi svaku želju, provodio raspuste sa mnom i yodio me na fantastična mjesta. Cesto mi piše, a ponekad me i pozove telefonom da bi čuo kako mi je. Stvarno mislim da je on savršen stariji brat! Šta onda ne valja, djevojko?

Pa, previše zavisim od njega, a ništa mu ne mogu pružiti zauzvrat.

Shonn to i ne očekuje od tebe.

Jasno mi je. Ali, ja sam osoba koja želi da daje, Cide. Jednostavno ne znam kako da mu se odužim.

McWide ju je posmatrao s razumijevanjem. Shvatio je kakva se borba odigrava u djevojčinoj duši.

Hoćeš li me podržati? - upita ga Silvia tiho. - Bit će mi potrebna sva tvoja pomoć kad Shonn sazna da sam ovdje.

On joj za tren prijateljski stisnu ruku.

Učinit ću sve što je u mojoj moći. Znaš, ti si jedina osoba koja na neki način može utjecati na njega. Čini mi se da ćeš sama uspjeti da pronađeš izlaz iz ove situacije. A sada dođi da ti pokažem gostinjsku sobu!

Hvala ti, Cide - jedva čujno odvrati Silvia i pođe za njim.

Gostinjska soba bila je uređena u mediteranskom stilu i zaista je oduševila djevojku. U prostoriji su preovlađivale bijela i marinsko-plava boja dok je zeleno rastinje u saksijama davalo cijelom ambijentu prirodan ton.

Tu je odmah i malo kupatilo - reče McVVide. - Mislim da bi najbolje bilo da se malo odmoriš, djevojko.

Hoću. Hvala ti za sve, Cide.

Nema na Čemu, drago dijete. Vidjet ćemo se kasnije.

Kada je McVVide izašao, ona sjede na krevet i odahnu. lako joj je tek predstojao susret sa Shonnom, bila je zadovoljna dosadašnjim razvojem situacije. Bilo joj je drago što je mogla iskreno razgovarati sa Cidom i što je imala malo vremena da se pripremi.

Brzo je skinula odjeću i požurila u kupatilo, želeći da se istušira. Vol|ela je sto se vratila i osjećala ogromno olakšanje zbog toga. Pomislila je na Shonna i tužno uzdahnula.

Znala je da se nikad neće moći mjeriti sa zanosnim ljepoticama, koje je viđala s njim prilikom svojih ranijih dolazaka u Santa Chihuahuu. Sjećala se koliko je tada bila ljubomorna zbog pažnje koju je posvećivao svojim lijepim pratiljama.

Ipak, dobro je znala da on nikada nije imao nijednu ozbiljnu vezu. Izgledalo je da su te prijateljice bile tu samo da bi popunile određenu prazninu u njegovom životu i razbile dosadu u kratkim predasima između poslova. Ipak, u njoj je i sada tinjalo zrnce ljubomore, jer je slutila da je on nikada neće posmatrati onako kako je posmatrao njih.

Naravno, ona je bila njegova mala sestra, najbolja drugarica i član porodice.

Kad se probudila, sunce je već lagano tonulo u more. Soba je bila obasjana zlatasto-rumenim zracima i njoj se na trenutak učini da sanja. Trebalo joj je nekoliko časaka da dođe k sebi i shvati gdje se nalazi. Brzo se okrenula i pogledala na zidni sat, iznenadivši se kada je vidjela da je već sedam. Znači, spavala je čitava četiri sata!

Brzo je ustala i počela da se oblači, jer je znala da će se Shonn uskoro vratiti.

Htjela se pozdraviti s Mikeom prije njegovog dolaska, pa je brzo navukla farmerke i bijelu majicu s bretelama. Pošto nije imala ništa ispod, izgledala je zaista izazovno. Naravno, znala je da se tako nešto neće dopasti Shonnu, ali, osim školske garderobe, to je bila jedina odjeća koju je imala. Brzo se očešljala i požurila u kuhinju da se pozdravi s prijateljem.

Nehotice se osmjehnula, vidjevši da se Mike zaista nalazi tamo. Stajao je pored šporeta, odjeven u elegantne tamne pantalone i bijelu košulju. Jedini „znak prepoznavanja" bila je kecelja živih boja koju je opasao oko struka.

Znala sam da si tu! - povikala je još s vrata.

Naglo se okrenuo i srdačno je privukao u zagrljaj.

Silvia! Znači tu si, malena! Cid mi je rekao da si stigla - dodao je, nježno je gurajući od sebe, kako bi je mogao osmotriti. - Gle, gle, više nema male djevojčice! dobacio je namigujući.

Naravno - odvratila je ona ponosno. - Imam punih devetnaest A ti - dodala je veselo - mislim da se uopće nisi promijenio.

Samo izgledam bolje nego ranije - dodao je vragolasto.

Za Mikea se nikako ne bi moglo reći da je bio privlačan, pomislila je. Bio je visok oko metar i devedeset, veoma snažan, širokog lica i krupnog nosa. Ipak, bio je izuzetno vedar i šarmantan i tako nadoknađivao svoje fizičke nedostatke.

- Drago mi je što sam te zatekla ovdje - rekla je iskreno. - Kako si? Je li ti i ovdje dobro kao u Santa Chihuahui?

- Ovdje je odlično. Posao mi nije težak, placa je dobra, a mislim da su djevojke još ljepše.

-1 dalje voliš posmatrati djevojke?

- To je moj omiljeni sport. Znaš li da u Kaliforniji ima više lijepih djevojaka nego u čitavoj zemlji? I sve dolaze u potrazi za morem, suncem, karijerom i nadaju se da će biti primijećene! Naravno,.neke od njih se motaju oko mene, samo da bi nekako dospjele do Shonna. To vidim, ali se pravim da ne shvatam. U mnoštvu se uvijek nađe društvo i za mene.

Pri spomenu Shonnovog imena Silvia zadrhta.

- Da li se on vratio s puta? - upitala gaje nekako bojažljivo.

- U hotelu je. Cloe mi je maloprije javila da je otišao u McVVideovu kancelariju.

Za trenutak je zavladala tišina. Mike je podigao tavu s plamena, dodao neke začine, a onda zabrinuto odmjerio Silviju..

- Imam utisak da ga neće obradovati iznenađenje koje si mu priredila - dobacio je ozbiljno.

Djevojčine oči se ispuniše tugom.

Nisam želio da te rastužim, Silvia i zato te molim da vratiš pređašnje raspoloženje. Večeras pripremam jedno od omiljenih Shonnovih jela.

Napregnula je svu snagu i čak uspjela da se nasmiješi.

Hoćeš da ga odobrovoljiš, zar ne?

Mike klimnu glavom.

Priznajem da je tako, mada sumnjam da će upaliti. Oboje znamo Shonna veoma dobro. Ipak, mislim da vrijedi pokušati.

Silvia izdahnu.

Kako je on, Mike? Je li puno promijenio? - upitala je iskreno.

Možda malo - odvrati mladić sliježući ramenima. - Nekako je tvrđi i ironičniji nego što je bio u Santa Chihuahui. Pretpostavljam da tako nešto dolazi s uspjehom, draga moja.

Znaš, Shonn je sada zaista moćan i bogat čovjek. No, treba da znaš da se njegova osjećanja prema tebi nisu ni najmanje promijenila.

Kako možeš biti toliko siguran? Prošlo je mnogo vremena.

Mike joj dade znak da šuti i pruži joj ruku.

Hajde sa mnom. Nešto ću ti pokazati - dodao je i poveo je prema drugom dijelu stana.

Kada su stigli do vrata na kraju hodnika, on zastade, uhvati za kvaku i reče: Ovo je Shonnova soba.

Lagano je otvorio vrata i Silvia jedva koraknu preko praga. Soba je bila elegantno namještena, sva u srebrena-stosivim tonovima, tako da je djelovala pomalo nestvarno.

A sada se okreni i pogledaj na zid iza sebe - čula je Mikeov glas i poslušno se okrenula.

Iznenađena, nekako se zaustavila u okretu, pošto je na zidu visila velika slika s koje ju je posmatrao njen sopstveni lik. Rad je zaista bio izuzetan i predstavljao je pravo remek-djelo.

Pa to sam ja - zbunjeno je prosaputala i okrenula se prema Mikeu. - Molim te, reci mi kako je to moguće?

Mladić se uozbilji i odvrati: -Shono je prošle jeseni bio u Kar melu zbog neke kupovine zemljišta.

U jednoj maloj gradskoj galeriji ugledao je sliku koja mu se veoma dopala. Bio je to portret nekog starog riba urađen izuzetno upečatljivo. Slikar uspio proniknuti u dušu modela, što je njega potpun impresioniralo. Otkrio je da se autor zove Nill Yanly i pronašao ga u nekoj kućici na plaži . Predstavio mu se i ponudio da mu da organizira izložbu u jednoj od najčuvenijih njujorških galerija. Zauzvrat je tražio od njega da naslika tvoj portret na osnovu fotografije.

Slika je zaista divna - rekla je Si- Ivia oduševljeno. - Hvala ti što si mu je pokazao, Mike - dodala je, dok su joj oči blistale.

Mike klimnu glavom.

Kao Što vidiš, apsolutno sam u pravu Sumnjam da bi se Shonn toliko trudio da su se njegova osjećanja prema tebi promijenila.

-1 meni se tako čini - saglasila se Silvia tiho.

Mladić se nasmija. .

- Onda je sve uredu! Hajde, moram završiti večeru! Ti bi mogla otići u dnevnu sobu i pustiti neku muziku. Preporučujem ti da odabereš nešto nježno i zavodljivo.

Samo je klimnula glavom i već poslije nekoliko minuta, romantični zvuci muzike ispunjavali su veliku, elegantno uređenu prostoriju ukrašenu cvijećem Onda se začuo lagani šum vrata, a već sljedećeg trenutka, djevojka iza sebe začu dobro poznati dragi _ glas.

Silvia!

Naglo je ustala i okrenula se. Iako se na Shonnovom licu vidjela ljutnja, potrčala je prema njemu i bacila mu se u zagrljaj.

Naravno, srdačno ju je zagrlio i toplo poljubio u oba obraza, ali ju je odmah zatim čvrsto uhvatio za ramena i lagano odgurnuo od sebe. Ona to nije ni primijetila, jer je bila van sebe od sreće.

Shonne! Prošlo je toliko mnogo vremena - prošaputala je uzbuđeno.

-I suviše vremena, draga moja. - Odvrati on s prijekorom u glasu. Čini mi se da si nekad slušala moja naređenja, Silvia.

Zar se ne raduješ što me vidiš?

Znaš dobro da se radujem - rekao je vedrije. - No, to još ne znači da možeš raditi što ti se prohtije, draga gospođice.

Ipak se sada bolje osjećam - dodala je s olakšanjem.

- Shonn Carey skloni nestašne pramenove kose s čela. Izraz nezadovoIjsta na njegovom licu bio je tako očigledan, da djevojka uzdrhta. No, Prija nego što je uspjela još nešto reci, on je strogo upita: Sta si to obukla, Silvia?

Ona nesvjesno povuče majicu na dolje. Imam utisak da će ti ta majica svakog trenutka pući. Gdje si kupila tu glupost?

Ovaj, ti si mi je kupio prije tri godine u Atini.

Ja sam ti to kupio? - ponovio je s nevjericom.

Slegnula je ramenima Naravno, tada mi je bila taman. U međuvremenu sam malo izrasla.

To vidim i sam. Bit će bolje da se prije večere presvučeš u nešto pristojnije.

Ona zbunjeno zatrepta svojim dugim trepavicama.

Nemam ništa drugo, osim školske uniforme u kojoj sam provela skoro dva dana.

On je strogo odmjeri.

Na neki način mije drago što nisi donijela stvari. Nećeš se morati brinuti zbog prtljaga kada te sutra budem poslao nazad!

Silvia se lecnu.

Shonne, molim te. Ustvari, ja nemam nikakvu odjeću.

Kako to misliš?

Ona „proguta knedlu" i hrabro izusti: Prodala sam svu odjeću, Shonne. Što si radila?

Pa, organizirali smo dobrotvornu prodaju. Moram priznati da imaš sjajan ukus, Shonne Sve sam prodala za svega nekoliko minuta.

Tako znači? Nadam se da neću tražiti previše od tebe, ako te budem pitao zašto si prodala cijelu garderobu prijateljicama7 Morala sam. Nisam jmala dovoljno za avionsku kartu. Čak ni poslije rasprodaje nisam uspjela sakupiti dovoljno, pa sam autostopom došla do Zuricha.

Shonn je bio zapanjen. Što si radila? - povikao je Ijutito.

Sve je bilo uredu, nemoj odmah da se ljutiš. Povezao me je jedan farmer, koji je nosio robu u tržni centar. Nego, moram priznati da su mi mnoge stvari iz garderobe bile tijesne i da više nije bilo šanse da ih ikada obučem Svi kažu da sam se mnogo promijenila.

To vidim! - obrecnu se Shonn. - Samo, nije mi jasno o čemu si mislila kada si se odlučila na ovakav poduhvat, Silvia? Jesi li svjesna kakav si rizik preuzela na sebe?

Mogla si nastradati! I to samo zato što si odlučila da je vrijeme da budeš samostalna!

Kakve gluposti!

Cid ti je sigurno sve rekao.

Naravno da mi je rekao. Nikada nisam čuo nešto tako besmisleno. Ti si suviše mlada da bi mogla brinuti o sebi. Sutra se vraćaš u školu!

Pogledala gaje prkosno. Prvi strah ju je prošao i sada je ponovo vladala sobom.

Ima toliko djevojaka mojih godina koje rade i zarađuju za život. Ja ne želim da me više izdržavaš, Shonne.

Silvia, draga! Zar si zaboravila da imaš samo devetnaest godina i kakav bi to pristojan posao morala naći? Tek kada završiš koledž.

Ali ja ne mogu toliko čekati – Prekinula ga je djevojka odlučno. - Osim toga, provela sam pet godina u najboljoj školi u Švajcarskoj i mnogo naučila.

Onda se vrati u školu i sačekaj kraj godine. Dobit ćeš diplomu, pa ćemo vidjeti kako ide s traženjem posla. Osim Joga, imat ćeš vremena da razmišljaš o studijama.

Ali - Silvia odlučno odmahnu glavom - ne mogu dozvoliti da me toliko dugo izdržavaš, Shonne. Ako bude potrebno, radit ću kao konobarica. Upisat ću se u večernju školu ili na kurs sekretarice.

To ne dolazi u obzir!

Upravo ću tako nešto uraditi - rekla je prkosno.

Odjednom se izraz na njegovom promijenio. Ljutnju i oštrinu zamijenila je neizmjerna toplina. Uostalom, Carey se nije mogao dugo ljutiti na svoju štićenicu.

- Nemoj biti tako tvrdoglava - rekao je mnogo mirnije. - Ja sam dovoljno bogat da mogu brinuti o tvom školovanju. Nije mi jasno čemu sve ovo?

- Već si mi dovoljno toga pružio. Došao je trenutak da stanem na svoje noge.

Ne bih da pomisliš da sam nezahvalna, ali...

- Tvoja zahvalnost mi nije potrebna – prekinuo ju je odlučno. - Hoću da se ponašaš razumno.

Nagnula se prema njemu i uhvatila ga za ruku. Njene divne sivosrebrene oči molećivo su ga posmatrale.

- Ne mogu tako više da radim, Shonne. Ovoga puta to, jednostavno, ne dolazi u obzir - dodala je odlučno. - Znam da ti novac ne znači ništa, ali meni znači. Ovako nisam samostalna i osjećam se kao parazit. Shonn ovoga puta nije odgovorio.

- Bit će bolje da sada večeramo. Silvia mu se samo toplo osmjehnula.

- Pošto se ni ti nisi naročito dotjerala, i ja ću da se raskomotim - rekao je, skinuo sako i sa zadovoljstvom ga prebacio preko stolice.

Ona ga nesvjesno uhvati ispod ruku.

Nadam se da se ne ljutiš na mene, Shonne. Naravno da se ljutim na tebe i sebe. Izgleda da nikad neću naučiti da se oduprem pogledu tih tvojih prekrasnih sivih očiju. Topim se kao svijeća kada me pogledaš i ništa ne mogu da ti odbijem. Ako mi pođe za rukom da naučim kako da se borim protiv tvog pogleda, naći ćeš se u velikoj nevolji, draga gospođice.

Silvia se samo zadovoljno osmjehnula, dok je on nastavio: Zar misliš kako čeznem da te vratim u školu? I sama znaš da si mi jedina bliska osoba na ovom svijetu.

I ne slutiš koliko sam puta poželio pozvati te da se vratiš, bez obzira na školovanje i posljedice. Jednog davnog dana sam obećao sebi da ću te čuvati i štititi cijelog života i to namjeravam ispuniti. Ponekad mi se čini da nas, ipak, to opterećuje.

Možeš li da me razumiješ?

Naravno, ali ipak mislim da u nečemu grešiš, Shonne. Kao dijete sam zaista tražila tvoju zaštitu, jer sam bila potpuno sama i nemoćna. Znam šta si sve uradio za mene, ali godine su prošle, nije li tako? Ja sam u međuvemenu odrasla i moraš me pustiti da idem.

Preko njegovog lica preletje sjenka tuge.

Još ne. Možda ću te jednog dana pustiti, ali taj trenutak još nije došao, mila moja. A do tog časa ćeš raditi ono što ja kažem, da znaš. - Istog trenutka se okrenuo i dao znak Mikeu. - Možemo početi s večerom.

Silvia je veoma dobro poznavala Shonna i bilo joj je jasno da trenutno ne želi razgovarati o ovome. Nije mu ništa odgovorila, znajući da će razjasniti kad-tad. Večerali su uglavnom u tišini. Mike joj je veselo namigivao svaki put kada bi donio neko novo jelo, a ona bi mu uzvraćala osmijehom.

Imam utisak da se nalazim u centru nekakve zavjere - primijetio je Shonn najzad.

Zar te to ne raduje? - vragolasto mu je dobacila.

Ne baš - promrmljao je jedva čujno i nastavio jesti u tišini. - Mogao bih ti dati dvije sedmice - reče Shonn, lagano odbijajući dim cigarete. - Treba da se odmoriš od

škole. Osim toga, moći ćeš još jednom na miru razmisliti o svemu. Poslije toga ćemo razgovarati.

Klimnula je glavom, dok su joj oči blistale od sreće Dobila je više nego što je i očekivala.

U međuvremenu bi mogla obnoviti svoju garderobu - dodao je Shonn mnogo blaže.

U hotelu ima nekoliko odličnih radnji i u njima možeš kupiti sve što želiš. Lično ću im javiti da se pobrinu za tebe.

Hvala. Vratit ću ti sve čim pronađem posao.

Nećeš mi ništa vratiti! - obrecnuo se.

E. onda neću moći prihvatiti tvoju velikodušnost - odgovorila je tvrdoglavo. - Bit ću prisiljena da idem u ovome čitave dvije sedmice.

To ne dolazi u obzir. Zar moraš toliko da kompliciraš stvari, Silvia? Molim te da ne budeš tako tvrdoglava. Šutjela je i pogledala ga nježno i zavodljivo.

Uredu, razgovarat ćemo o svemu za dvije sedmice. Ako nađeš posao, nekako ćemo se dogovoriti.

Ali, prije nego što je uspjela bilo što da mu odgovori, on ustade i stavi salvetu na sto.

Mada mi je bilo prijatno u tvom društvu, ipak ću morati da te ostavim. Ovu večer sam ranije isplanirao, tako da moram ispuniti data obećanja. No, uvjeren sam da se možeš i sama zabaviti.

Izlaziš?

Da - potvrdio je kratko. - Vidjet ćemo se ujutro - dodao je i uz osmijeh izišao iz trpezarije.

Tužno je uzdahnula. Nije htjela priznati daje pravi razlog neraspoloženja Shonnov odlazak.

Tako sam umorna, Mike - rekla je da bi se opravdala. - Hvala ti za sve i laku noć!

Laku noć, mala! Lijepo spavaj!

Mada je sutradan ustala prilično rano, nije uspjela da ga vidi. Kad je stigla u trpezariju, njegovo mjesto za stolom već je bilo prazno.

Shonn je otišao prije pola sata - rekao joj je Mike poslije pozdrava. - Hoćeš li da doručkuješ?

Da ti pomognem nešto u kuhinji?

Nema potrebe, malecka. Zar si zaboravila kakav sam ja profesionalac?

Naravno da nisam - nasmijala se.

Dobro je što si vesela. Jesi li odlučila kako ćeš iskoristiti ove dvije sedmice?

Moram što prije naći posao. Imaš li neku ideju?

Volim vas oboje, ali nemoj mene miješati u to, Silvia. Vjeruj mi da mi je stalo do ovog posla i...

Baš si prava kukavica!

Možda i iesam, ali ako bolje razmisliš siguran sam da ćeš me razumjeti. Nego, Shonn ti je ostalo nekoliko poruka.

Prvo, rekao je da ce danas biti veoma zauzet, ali će te čekati u restoranu u osam uvečer.

Drugo treba odmah da ideš u kupovini uzmeš garderobu koja i ti je potrebna. Rekao mi je da kasnije spalim tu tvoju majicu.

Zar stvari stoje tako hrđavo, Miike?....

Izgleda. Pretpostavljam da bi se Shonnu ta majica svidjela na nekoj drugoj djevojci, ali tebe jos posmatra nekako posjednički. Ne može shvatiti da više nisi djevojčica To će trajati još samo dvije sedmice - rekla je odlučno - Poslije toga će se morati priviknuti i shvatiti da sam odrasla osoba koja može voditi računa o sebi.

-

Vidjet ćemo - dobaci Mike, mahnuo joj rukom u znak pozdrava i zatvori vrata za sobom.

Poslije doručka krenula je u kupovinu. Provela je čitav sat u razgledanju, prije nego što je ušla u hotelski butik.

Mogu li vam pomoći? - obratila joj se ljubazna prodavačica.

Nadam se da možete, jer će mi pomoć zaista biti potrebna. Zovem se Silvia Cooper i...

Oh - prekinu je prodavačica oduševljeno - gospodin Carey je jutros javio da ćete doći! Ja sam Dina James i veoma mi je drago što smo se upoznale, gospođice Cooper. Možemo li početi?

Silvia je prvo odabrala veš, poslije je izdvojila nekoliko spavaćica, a onda su njenu pažnju privukle haljine. I uskoro se na tezgi nalazila čitava gomila odjeće. Bila je prilično zadovoljna onim što je odabrala, ali gospođica James nije.

- Čekaju nas još večernje haljine i sportska oprema, draga - rekla je pokroviteljski. - Nadam se da ćete biti zadovoljni našim asortimanom i u ovim oblastima.

Silvia je odabrala dvije trenerke i odgovarajuće patike, a zatim se okrenula večernjim toaletama. Kada je, na nagovor gospođice James, obukla svilenu, bogato nabranu haljinu od tafta plave boje, stvarno joj je zastao dah.

Zaista veličanstveno! - dobacila je prodavačica oduševljeno. - Izvanredno ste građeni, a ova bogata haljina na pravi način dopunjuje vašu krhku figuru!

Podsječate me na malu Veneru?

Stvarno tako mislile? - upitala je Naravno. gospođice Cooper- odvrati ona autoritativno. - Odavno nisam vidjela nekog tako sitnog, tako skladno građenog.

Dok je izlazila iz kabine za presvlačenje, Silvia začu iza sebe neki nepoznat glas.

Poaledaj ovu gomilu stvari. - govorio je neki oduševljeni djevojački glas. Oduvijek sam čeznula da i uđem u radnju i kupim sve što mi je potrebno!

Ona se okrenu i radoznalo pogleda pridošlicu.

Ja sam Carol Morish iz Los Angelesa - obrati joj se djevojka uz osmijeh.

Silvia Cooper.

Jeste li vi ovdje s gospodinom Careyjem? - nastavi plavokosa radoznalo - Čula sam kada je prodavačica spomenula njegovo ime.

Zar poznajete Shonna? On je moj staratelj - dodala je brzo.

Djevojčine plave oči sinuše.

Tako bih voljela da ga upoznam! To je zaista zgodan dasa!

Pošto ju je Silvia gledala s čuđenjem, ona dodade: Znate, moj otac je ovdje na nekom seminaru i upoznao je gospodina Careya prije nekoliko dana. Obećao je da će i mene upoznati s njim, a moj brat kaže da se radi o izuzetno šarmantnom čovjeku.

Silvia se nasmiješi.

Moj stariji brat, Scott igra košarku za tim Kalifornijskog univerziteta. Možda ste čuli za Scotta Morisa?

Silvia odlučno odmahnu glavom. Sport je nikada nije zanimao, niti je pratila bilo kakva takmičenja. Carol je bila vidno iznenađena.

Niste ni čuli za njega? A sve moje prijateljice su lude za tim momkom!

Provela sam nekoliko godina u Švajcarskoj, tako da sam potpuno izgubila vezu s ovdašnjim životom.

U Švajcarskoj? Pa to je sjajno! Meni su roditelji obećali da će me idućeg ljeta povesti u Pariz! Jeste li bili tamo?

Bila sam prija pet godina. Uvjerena sam da ce se i vama svidjeti.

Sasvim sa zaboravila da me tata i Scott čekaju u restoranu! – reče Carol. – Obečala sam da ču ručati s njima j ne bi trebalo da kasnim. A tako bih voljela da mi malo pričate o Parizu. Što kažete da se vidimo kasnije i malo porazgovaramo? Ostat ćemo ovdje još sedmicu.

Bilo bi mi drago - učtivo je rekla Silvia.

U redu! Onda se vidimo kasnije!

- uzviknu Carol veselo.

Silvia je ostala još pola sata u butiku, sve dok nije odabrala odgovarajuću šminku. Poslije toga se ljubazno pozdravila s prodavačicom i vratila u stan. Odmah je otišla u kuhinju, ali Mike nije bio tamo. Napravila je sebi dva sendviča, a kada je završila, otišla je u svoju sobu i pričekala da stigne nova odjeća.

Ali, kada su ljudi iz butika donijeli sve te silne kutije i složili ih u veliku gomilu, shvatila je da će joj trebati bar nekoliko sati da sve to složi. Zato je potražila bijeli kupaći kostim i brzo ga obukla. Činilo joj se da će joj biti prijatnije pored bazena, nego u sobi zakrčenoj kutijama.

Bazen je bio okružen raznobojnim suncobranima i u trenutku joj se učinio kao veliki plavi cvijet sa šarenim laticama. Mada su gotovo sve stolice i ležaljke bile zauzete, u vodi nije bilo nikoga. Zato je Silvia brzo skinula mantil i sandale i odmah skočila u vodu.

Od onih dana u Santa Chihuahui, plivanje je bilo njena omiljena zabava, obožavani sport i uvijek priželjkivana relaksacija.

Dok je ravnomjernim pokretima plivala prema drugoj strani bazena, pažnju joj je privukao zgodan mladić koji je stajao na dasci za skakanje. Vidjela je kako je dva puta zamahnuo rukama, a zatim napravio neobičnu figuru i skočio u vodu. Sa svih strana se prolomio aplauz i Silvia za trenutak osjeti istinsko divljenje prema hrabrom skakaču.

Nastavila je plivati sve dok se nije dobro umorila, a onda se sa zadovoljstvom spustila na ležaljku.

Poslije nekoliko minuta, osjetila je da je neko sjeo na obližnju stolicu.

- Nadam se da ne smetam - čula je nepoznat muški glas.

Polako je otvorila oči i ispred sebe ugledala šarmantnog i zgodnog skakača u vodu.

- Imate još slobodnih stolica - neljubazno je odbrusila. - Eno, ona grupa je upravo otišla.

- Ali ja hoću da sjednem baš pored vas - odvratio je neznanac s osmijehom.

- Molila bih vas da odete - rekla je, - Zaista ste divni kada se ljutite - odgovorio je plavokosi ljepotan. - Odavno nisam vidio tako lijepu djevojku. A tek kosa!

Silvia se namršti. Sada je bila veo ma ljuta.

Ja stvarno ne znam što je s vama!

Sada se i mladić uozbiljio.

Hej, zar moram još jednom skočiti da bih osvojio vaše simpatije?

Ne morate, ali me ostavite na miru - odvratila je Silvia, brzo ustala i pošla prema bazenu.

On je krenuo za njom i već sljedećeg trenutka je uhvatio za ruku. Stavio joj je u šaku neki predmet i prije nego što je uspjela bilo što reći, brzo dodao: Evo vam ključ moje sobe. Vidjet ćemo se za pet minuta.

Sada joj je zaista bilo dosta. Taj uobraženko joj je pokvario odmor, a sada ju je još i vrijeđao. Bijesno je stisnula ključ i procijedila kroz zube: Nikada nisam vidjela takvog prostaka - rekla je Ijutito, dok joj je u očima svjetlucao preteći sjaj. - Sto se mene tiče, možete skakati i cijeli dan u bazen, ali nećete postići ništa - dodala je, a zatim snažno gurnula mladića u vodu. Odmah zatim, za njim je bacila i ključ, još kipteći od bijesa. Pošto joj je planirano uživanje potpuno pokvareno, Ijutito se vratila do ležaljke i hitro navukla mantil. Morala je otići da se smiri, pošto je drhtala cijelim tijelom Upravo je uzela sandale i posla, kad ju je uhvatila mladićeva mokra ruka. Čekajte malo! Izgleda da sam ovog puta pogriješio.

Silvia ga bijesno odmjeri od glave do pete, primjećujući radoznale poglede prisutnih.

Zaista mi je žao! - govorio je mladić brzo. - Bila je to greška, vjerujte! Zar nećete ni da me saslušate?

Još ga je posmatrala veoma strogo, mada bi najradije prasnula u smijeh.

Momak joj je u tom trenutku ličio na neko čupavo kuće koje je upravo isplivalo iz rijeke, Pošto je zastala, on je shvatio da se koleba i brzo dodao: Molim vas, sjednite i dozvolite mi da vam sve objasnim. Obećavam da više neću praviti gluposti.

Nekoliko časaka ga je posmatrala, a onda se lagano vratila i spustila u pletenu stolicu.

Zovem se Rex Brody.

Silvia Cooper.

Mladić nije mogao sakriti iznenađenje.

Zar ne znate ko sam ja?

Zar bi trebalo? - začudi se Silvia iskreno.

Ne, nego. Znate, ja sam glavni pjevač u ovom hotelu.

Vi zabavljate hotelske goste?

Ja sam zvijezda! - dobacio Je važno.

Silvia uzdahnu. Primila je izvinjenje, upoznala mladića i sada je stvarno željela da ode s tog mjesta.

Zaista mi je drago, gospodine Brody - promrmljala je. - Ja ipak moram ići.

Dozvolite bar da vam objasnim - prekinuo je nestrpljivo j ponovo uhvatio za ruku. - Možda niste čuli za mene, ali svi ostali u ovom hotelu jesu. Sve moje pjesme u posljednje tri godine bile su hitovi i veoma sam popularan u Kaliforniji. Djevojke jedva čekaju da ih pozovem u sobu. Šalju mi svoje ključeve svake večeri, i tako...

Njene oči se iznenađeno raširiše.

Vidio sam vas čim ste se pojavili pored bazena - nastavio je mladić brzo. Pomislio sam da ste i vi jedna od njih. Jasno mi je da sam se ponio kao običan prostak.

Možete li mi oprostiti? Treba li da budem sretna zbog svega?

Možda i treba. Obično ne dajem ključ od svoje sobe obožavateljkama.

Ne znam šta bi to trebalo da znači, gospodine Brody! U svakom slučaju, drago mi je što sam vas gurnula u vodu!

Sada se i on nasmijao.

Nije bilo tako strašno.

Silvia klimnu glavom.

Večeras izlazim sa svojim starateljem u restoran. Hoćete li pjevati?

Da. Pjevat ću ovdje još dvije sedmice, prije nego što krenem na veliku turneju.

Osmotrila ga je ispod oka.

Mora da ste dobar pjevač, ako ste tako slavni.

Fantastičan sam!

Izgleda da vam skromnost nije jača strana?

Možda. Ili sam u posljednje vrijeme čitao suviše novinskih članaka o sebi iskreno je priznao Rex Brody. - Nego, hoćete li večeras odigrati sa mnom jednu igru?

Sa zadovoljstvom.

Sjajno! Već sam pomislio da sam sve pokvario.

Sumnjam da bi vam bilo teško pronaći zamjenu - odvrati Silvia vragolasto. Pogledajte samo ove djevojke okolo!

Sva mondenska ljetovališta na ovom dijelu obale puna su ljepotica koje traže zabavu. Ali, većina su visoke i vitke, tako da za mene nisu baš neko društvo. Priroda me nije obdarila nekom naročitom visinom I...

Aha, sad razumijem! - prekinula ga je Silvia, - Moja „visina" vam odgovara i zbog toga ste mi dali onaj ključ. U pravu sam, zar ne?

Odmahnuo je glavom Nije baš tako. Dopali ste mi se čim sam vas ugledao. Želio bih da vas mogu neprekidno gledati. Pocrvenjela je.

Ne mogu da povjerujem! - dodade Brody zaprepašteno. - Pa vi se zaista stidite!

Mislio sam da tako nešto neću vidjeti u ovom izvještačenom društvu Radije ne bi raspravljala o tome -odvratila je Silvia hladno. - Vidjet ćemo se večeras, gospodine Brody Rex. Mislim da smo prevazišli uobičaone uobičajene formalnosti zar ne, Silvia"’ -I meni se tako čini, Rexe. Čitavo popodne provela je u raspremanju stvari koje su donijete iz butika. Kad je konačno završila s tim dosadnim poslom, Silvia je zadovoljno uzdahnula i otišla da se istušira Onda je sjela pred ogledalo i počela se pažljivo šminkati.

Zadovoljan pogled i osmijeh značili su da je šminkanje završeno i da može obući novu

haljinu od plavog tafta Kada je poslije nekoliko minuta odmjerila svoju figuru, činilo ioi se da je iz ogledala posmatra neka ozbiljna žena u romantičnoj plavoj haljini.

Dok je išla kroz hotelski hol, primijetila je mnoge diskretne poglede, ali ione u kojima se ogledalo otvoreno divljenje No, sve njeno samopouzdanje i raspoloženje nestalo ie kada je ugledala Shonna koji je stajao na samom kraju hola.

Nije bio sam. Visoka, zavodljiva plavuša stajala je pored njega i držala ga ispod ruke. Na sebi je ima zelenu haljinu s dubokim dekolteom i bila izuzetno elegantna. Lijepo izgledaš – primjetio je Shonn kad je Silvia prišla blizu.

Nije mu odgovorila.

- Cintya, želio bih te upoznati sa Silvijom Cooper. Cintya Diran ie poznata pjevačica, Silvia Plavuša uputi djevojci blistav osmijeh.Shonn mi je rekao da ste došli na raspust,draga – obratila joj se ljubazno.

Nadam se da vam ovdje neće biti dosadno. Mimosa Beach baš i nije mjesto za mlade djevojke.

- Potrudit ću se da pronađem nešto dobro - odvratila je Sllvia uzdržano i prilično hladno.

Mada je večera bila izvrsna, ona je istinski žalila za Mikeovom kuhinjom Ustvari, najviše od svega joj je smetala Cintya, koja se tokom čitave večeri naginjala prema Shonnu i nešto mu šaputala. Zabavni progran počeo je Čim je večera završena. Kada je poslije komičara I klovna Rex Brody izašao na scenu, Silvia je živnula. S neskrivenim interesiranjem posmatrala je mladića koji se pojavio odjeven u crnu košulju i crne somotske pantalone. Kad je počeo pjevati ona shvati da tog dana uopće nije pretjerivao govoreći o sebi.

Vidim da ti se dopada - šapnu Cintya tiho Sjajan je - odvratila je Silvia iskreno.

Nekoliko časaka kasnije, čula je poznati glas iza leđa Sto mlada dama može reći o nastupu?

Nasmijala se kada je ugledala Rexa, jer joj je ličio na dječaka koji očekuje pohvalu Zaista si bio sjajan - odvratila je s osmijehom i pružila mu ruku.

-Najzad malo poštovanja - našalio se Rex, a onda ugledao Shonna i odmah se uozbiljio.

Dobra večer, gospodine Carev - javio mu se učtivo - Nisam znao da ćete i vi biti ovdje. Jeste li zadovoljni večerašnjim nastupom?

Bio si veoma dobar, Brody. Vidim da si već upoznao moju štićenicu poznaješ Ii gospođicu Diran?

Rex ljubazno klimnu glavom prema Cintyi,onda se ponovo okrete Silviji.

Hočeš li da igraš sa mnom, sireno? - upitao ju je s osmijehom i pružio joj ruku.

Silva ustade smiješeći se i prihvati njegovu ruku. Ubrzo su se začuli Zvuci neke davne, romantične melodije i ona se prepusti igri.

Nisi mi rekla da je Shonn Carey tvoj staratelj - šapnu joj Rex Pogledala gaje iznenađeno - Nisam mislila da je to važno.

I nije. Samo me začudilo što se Carey našao u ulozi staratelja tako mladoj i privlačnoj djevojci. To ti je kada ostaviš vuka da čuva ovce.

Silva se rumeni. On ne misli o meni na taj način . odvratila je prkosno, mada svjesna da i sama nije vjerovala u to. Ti si onda jedna lijepa i zgodna djevojka u ovim ljetovalištima koju Shonn Carey ne posmatra kao potencijalnu ljubavnicu. Znaš Ii da |e poznat po svojim avanturama?

To me se ne tiče, da znaš. Shonn brine za mene već pet-šest godina, Vjerujem ti, draga Silvia. Pitam se samo šta će se dogoditi kada shvati da si odrasla Nego, dosta je bilo razgovora o drugom muškarcu! Hajde da malo razgovaramo o meni.

Tokom igre s Rexom, Silvia je bila sasvim opuštena Razgovor s njim tekao ie glatko i bilo joj je veoma prijatno. Ipak joj je bilo drago kada su se vratili za sto. Shonn i Cintya su još bili na podi|umu za igru.

Rex joj je pridržao stolicu i nekoliko trenutaka zadržao njenu ruku u svojoj.

Zaista sam uživao u igri s tobom, mala sireno. Sigurno bih ti još pravio društvo, ali moram se pripremiti za nastup. Sada opet dolazi moj blok.

Mogu li ti se javiti sutra?

Naravno!

Rex joj se učtivo naklonio, a zatim se udaljio žurnim korakom. Ona se i dalje smiješila, dok ga je posmatrala kako se pokušava odbraniti od obožavateljki koje su ga svuda pratile.

Krenut ćemo, ako si završila sa svojom predstavom - prenuo ju je iz misli Shonnov glas.

Malo se okrenula i tek tada shvatila da nije m primijetila kada su se Shonn i Cmtya vratili. Ipak, nije mogla razumjeti njegove rijeci, niti shvatiti zašto je ljut.

Nemoj toliko da se brineš, Shonone – rekla je Cintya.

Nemoj da se miješaš u to,Cintya – odbrusio je ljutito. – To te se jednostavno ne tiče!

Hajde, Silvia! Krećemo!

Ona ga zapanjeno pogleda, još ne shvatajući u čemu je problem. Htjela je nešto da kaže, ali je odustala, vidjevši izraz na Shonnnovom licu. Sada idemo i molim te da ne praviš gluposti – progunđao je jedva čujno.

- Kasnije ćemo o svemu porazgovarati. Bila je zbunjena i zatečena. Nije se mogla sjetiti da se prema njoj Shonn ikada ponašao tako grubo.

– Idi u stan – čula ga je kako govori, dok su išli kroz hol. – Ja ču doći, čim otpratim Cintyu do taksija.

– Shonne, zar nećemo večeras ići kod mene? – pobunila se Cintya.

– Večeras nećemo! Čim je ušla u stan,pustila laganu muziku. Zatim je sjela u fotelju i zatvorila oči. Nježni tonovi su joj prijali i djelovali sasvim umirujući.

- Mislio sam da ti je dosta romantike za večeras - dobacio je Shonn ulazeći - Ali, izgleda da sam se prevario. Otvorila je oči i upitno ga posmatrala?

Nije mogla vjerovati da je još ljut. Željela je da ga upita šta se desilo, ali ju je preduhitrio.

- Ovdje si tek jedan dan - dodao je prijekorno - a već si se spetljala s ljudima iz šoubiznisa. I to s onim smiješnim tipom!

- Nas dvoje smo samo prijatelji, Shonne.

- Gdje si ga pronašla?

- Upoznali smo se jutros pored bazena za plivanje.

Shonn je uzeo cigaretu i polako je zapalio. Nekoliko trenutaka vladala je tišina, a onda on upita: - Zar si dozvolila da te pokupi kao što kupi sve svoje obožavateljke?

- Nije me pokupio - rekla je prkosno.

Shonn Ijutito skide kravatu i otkopča prvo dugme na košulji. Nekoliko minuta se nervozno šetao po sobi, a onda ponovo sjeo na kauč prekoputa Silvije.

- Ispričaj mi kako se to dogodilo - rekao je najzad. - Reci mi kako je taj zavodnik uspio osvojiti tvoje srce.

- Uopće nisi čuo što sam ti rekla. Upoznali smo se pored bazena i malo ćaskali.

Nije mi jasno zašto ne želiš da mi povjeruješ, Shonne.

Ali, Carey nije obraćao pažnju na njene riječi. I dalje je „tjerao" svoje.

- Posmatrao sam te večeras, draga gospođice, i nisam mogao doći k sebi. Pustila si da te grli i miluje po kosi. Ne mogu vjerovati da si ti ono isto dijete koje sam upoznao u Santa Chihuahui.

Silvia se Ijutnu. Shonn je svaku sitnicu preuveličavao i davao joj ogroman značaj.

- Nisam to isto dijete - rekla je gorko - i nikada više neću biti onakva, Shonne. Zar si zaboravio da imam skoro dvadeset godina i da više nikada neću biti djevojčica? dodala je očiju punih suza.

Pošto on nije odgovarao, Silvia nastavi:

- Kako možeš očekivati od mene da budem ista kao što sam nekad bila? Zaštitio si me od svega, tako da sam živjela u divnom, mirnom svijetu, koji je sasvim drugačiji od stvarnog. Ponekad se pitam jesam li to stvarno ja. Koliko puta sam samo „uhvatila sebe" kako pomišljam na tvoju pomoć i zaštitu u trenucima kad bih morala sama da nađem izlaz iz situacije. Ono dijete koji si upoznao u Santa Chihuahui nije imalo nikog, ali je umjelo da se bori. Znam da si mi želio najbolje, ali si mi oduzeo snagu, Shonne. A sada je došao trenutak da je ponovo povratim.

Shonn Carey uzdahnu, dok mu na usnama zatreperi gorak osmijeh.

Znači, ja sam ti oduzeo slobodu. Koliko se sjećam, nekad davno si mi bila zahvalna što sam te zaštitio.

Ona nervozno prođe rukom kroz kosu.

- Zar hoćeš da kažeš da sam sada nezahvalna? Samo sam rekla da je došao trenutak da mi vratiš slobodu. Ako želiš da ponovo postanem ona djevojčica, moramo se vratiti u prošlost. Sto se tiče ovoga večeras, zaista ne razumijem. Nisam učinila ništa zbog čega bih se morala stidjeti. Igrala sam, smijala se i zabavljala. Ima li u tome nečeg hrđavog?

Zar si povjerovala da je to sve što Rex Brody želi dobiti od tebe? - dobacio je Shonn jetko. - Pa ti si jako naivna! Znaš li ti uopće što za njega znači dobra zabava?

Ona sleže ramenima.

Vjerovatno isto što i za tebe. Ako baš hoćeš da znaš, isto to je on govorio o tebi.

Zaista? Razgovarala si s Brodyjem o meni?

I jesam i nisam. Samo je napomenuo da si poznat kao ženskaroš. Uostalom, nije mi rekao ništa novo, jer sam to i sama znala Znala si? - ponovio je začuđeno i nervozno ugasio cigaretu. - Uvijek sam se trudio da budem diskretan i ne opterećujem te Nisi me opterećivao, ali ja nisam glupa, Shonne. Uvijek si bio u društvu lijepih žena.

Dobro, dobro - prekinuo ju je nervozno. - Sada si odrasla i spremna suočiti se s pokvarenim svijetom. Pošto znaš kakav sam ženskaroš, moraš mi vjerovati kada ti kažem da znam što Brody želi od tebe - dodao je Shonn prilazeći.

Ništa ne shvatam - promuca SiIvia zbunjeno. - Ne znam zbog čega me tako gledaš dodala je drhtavim glasom.

On dodirnu njene pune i rumene usne vrhom prsta.

Već sljedećeg trenutka usne su im se spojile, što je za Silviju bilo sasvim prirodno.

Obavila mu je ruke oko vrata i strasno odgovorila na poljubac, dok joj je cijelo tijelo treperilo u nekoj slatkoj jezi. Ali, trenutak otrežnjenja je brzo došao. Osjetila je Shonnove čvrste ruke koje su je uhvatile za ramena i polako odgurnute. Kroz spuštene trepavice vidjela je njegovo lice i shvatila da je to uradio posljednjom snagom.

Već sljedećeg trena bio je kod šanka i ispijao piće, dok je Silvia i dalje stajala na istom mjestu.

Vidiš - čula ga je kako govori. - Mlada i neiskusna djevojka začas bi postala plijen muškarcu mog i Brodyjevog iskustva.

Nijemo ga je posmatrala, ne mogavši zadržati suze. Nije mu mogla reći da se tako lako ne bi bacila u zagrljaj nijednom muškarcu osim onoga koji se zvao Shonn Carey.

Usne su joj još bridjele od njegovog strasnog poljupca. Želim da mi obećaš da se više nećeš viđati s Rexom Brodyjem - čula ga je kako govori. - Treba da shvatiš kako ne bi mogla izaći na kraj s muškarcem kao što je on.

Silvia se najzad malo pribrala.

Zašto si tako okrutan? - upitala je očajnički. - Zar je sve to bilo potrebno?

Bilo je. Hoću da mi obećaš.

Nije željela više ništa da sluša, niti o bilo čemu razgovara. Lagano se okrenula i ne obraćajući pažnju na Shonna, pošla u svoju sobu.

Silvia?

Na trenutak je zastala pred vratima, a onda mu se obratila i ne pogledavši ga: Neće ti to poći za rukom, da znaš - rekla je i zatvorila vrata za sobom.

Shonn Carey je nekoliko trenutaka gledao u zatvorena vrata, a onda glasno progunđao. Zatim je prišao sanku i sipao viski gotovo do ruba čaše. Malo je prosuo i tek tada primijetio da mu ruka drhti. Bio je ljut na sebe što je dozvolio da ga ljubomora potpuno izbaci iz kolosijeka. Sjeo je na fotelju i zažmirio. Koliko će još dugo moći sve podnositi? Svaki njen osmijeh ga je ubijao, a kada je pričala s drugim, teško je uspijevao ostati miran. Znao je da je Brody samo koju godinu stariji od Silvije i dok ih je posmatrao kako veselo igraju, osjećao se strahovito starim. Nije imao prava da odvaja Silviju od njenih vršnjaka, niti da joj nanosi bol. Znao je da će je poslati u Evropu čim isteknu ove dvije sedmice koje joj je obećao. Njen dalji boravak ovdje bio bi za njega prevelik rizik.

Silvia se idućeg jutra probudila kasnije nego obično. Namjerno je odugovlačila s tuširanjem i oblačenjem, samo da izbjegne susret sa Shoinnom. Prethodne večeri dugo nije mogla zaspati. Scena koja se odigra la među njima nije joj dala mira i pojavljivala bi se pred njom čim bi zatvorila oči. Ipak, nije mogla shvatiti zašto je Shonn bio onako grub prema njoj. Naime, znala je da je ponekad bio „tvrd" i oštar u poslu, ali se prema njoj uvijek odnosio s neizmernom nježnošću. Zato je sada bila pri lično zbunjena, ne mogavši shvatiti razloge takvog ponašanja. Ali, kada je ušla u trpezariju, Shonn je i dalje bio tamo. Lagano je pio katu i proučavao neki dokument koji se nalazio na stolu. Bilo joj je potpuno jasno da je čekao njen dolazak. Promrmljala je nešto kao pozdrav i sjela za sto. On je podigao pogled koji se za trenutak zadržao na njenom licu. lako mu nisu promakli tamni kolutovi ispod djevojčinih očiju, nije rekao lista.

- Jesi li raspoložena za palačinke, Silvia? - upitao je Mike veselo.

- Radije bih malo tosta i sok od narandže - odvratila je tiho.

Mladić je odmjeri nezadovoljnim pogledom i bez riječi se vrati u kuhinju.

- Čak je i Mike povjerovao da si drasla - dobacio je Shonn ozbiljno. Prije šest godina bi te natjerao da pojedeš te palačinke.

- Znam.

- Čekao sam te, jer sam želio da razgovaramo. Zaista mi je žao što im jučer bio onako grub prema te. Jednostavno sam izgubio strpljenje.

- Meni se čini da si se savršeno kontrolirao - primijetila je jetko.

- Pa, nisam. To su bili moji postupci i ne mogu da ih poreknem. Ljudi me prihvataju onakvog kakav sam, ili me uopće ne prihvataju.

Sjlvia uzdahnu. Nije ni očekivala će joj se Shonn otvoreno izviniti, ako su njegove riječi više nego ikada bile bliže nečemu što je ličilo na izvinje. Želim samo da znaš da se protekla večer neće ponoviti - nastavio je lano - bez obzira na ono što ti je Brody, rekao o mojoj reputaciji. Čak i da nisi moja štićenica, ne bih pokušao da te zavedem. Nikada nisam zavodio iskrene, neiskusne djevojke niti imao bilo što s njima. Spustila je pogled. Shvatila je da Shonn nimalo nije zainteresiran za neiskusnu gimnazijalku, kada su svuda oko njega bile iskusne i zavodljive žene, Spremne da mu u svemu udovolje. Čula je kako se njegova stolica odmakla. Kada je podigla glavu i po gledala ga, vidjela je kako Shonn sakuplja svoje papire sa stola.

- Znam da nam neće biti lako da sačuvamo odnose koje smo jednom davno uspostavili, Silvia. Zato se moraš i ti potruditi. Vidimo se večeras.

Poslije Shonnovoa odlaska, razmišljala je još neko vrijeme o njegovim rijčima. Nije bilo sumnje u to da je i ona željela da se njihov odnos sačuva i njeguje. Jer, Shonn Carey joj je previše vremena značio više od svih ljudi na svijetu. Ipak, nikako nije mogla da ne misli na proteklu večer. Bila je savršeno svjesna uzbuđenja koje joj je donosio Shonnov dodir i znala je da više neće moći zamisliti život bez njega.

- Telefonski poziv za tebe, Silvia - trže je iz razmišljanja Mikeov glas.

Uzela je slušalicu i nasmiješila se, začuvši Rexov glas. Poslije pozdrava, dobacio joj je pomalo prijekorno: - Nadam se da si svjesna što si uradila, sireno. Proveo sam noć u sobi rezerviranoj za hotelsko osoblje, da znaš. Tako sam loše spavao.

- Kakve veze ja imam s tim? - prekinula ga je nestrpljivo.

- Bacila si moj ključ u bazen. Uostalom, to sam i zaslužio. Samo, nisam znao da na recepciji imaju samo jedan ključ. Oni imaju ključ, ja imam ključ i sve djevojke iz bliže i dalje okoline imaju ključ - mrmljao je Brody.

- Pobogu, Rexe, ništa te ne razumijem. 0 čemu to govoriš?

S druge strane žice se začu uzdah.

- O tome da je neka mudrica izvadila ključ iz bazena i napravila duplikat. Zapravo, desetke duplikata. Podijelila ih je ostalim djevojkama u hotelu i... ostalo možeš da zamisliš.

Silvia prasnu u smijeh.

- Počinjem da shvatam - rekla je kad se malo smirila.

- Ne shvataš ti ništa, draga moja - čuo se prijekoran glas s druge strane žice. - To s ključevima ne bi ni bilo tako hrđavo, da sve nisu htjele uživati u mom snenom tijelu.

Zamisli, te amazonke su do četri ujutro paradirale kroz moju sobu. Stvarno su htjele da me unište!

Silvia se ponovo slatko nasmija. gledala ga, vidjela je kako Shonn sa, kuplja svoje papire sa stola.

- Znam da nam neće biti lako da sačuvamo odnose koje smo jednom davno uspostavili, Silvia. Zato se moraš i ti potruditi. Vidimo se večeras.

Poslije Shonnovoa odlaska, razmišljala je još neko vrijeme o njegovim rijčima. Nije bilo sumnje u to da je i ona željela da se njihov odnos sačuva i neguje. Jer, Shonn Carey joj je previše vremena značio više od svih ljudi na svijetu. Ipak, nikako nije mogla da ne misli na proteklu večer Bila je savršeno svjesna uzbuđenja ■ koje joj je donosio Shonnov dodir i znala je da više neće moći zamisliti život bez njega.

- Telefonski poziv za tebe, Silvia -trže je iz razmišljanja Mikeov glas.

Uzela je slušalicu i nasmiješila se, začuvši Rexov glas. Poslije pozdrava, dobacio joj je pomalo prijekorno: - Nadam se da si svjesna što si uradila, sireno. Proveo sam noć u sobi rezerviranoj za hotelsko osoblje, da znaš. Tako sam loše spavao.

- Kakve veze ja imam s tim? - prekinula ga je nestrpljivo.

- Bacila si moj ključ u bazen. Uostalom, to sam i zaslužio Samo, nisam znao da na recepciji imaju samo jedan ključ. Om imaju ključ, ja imam ključ i sve djevojke iz bliže i dalje okoline imaju ključ - mrmljao je Brody.

- Pobogu, Rexe, ništa te ne razumijem. 0 čemu to govoriš?

S druge strane žice se začu uzdah.

- O tome da je neka mudrica izvadila ključ iz bazena i napravila duplikat. Zapravo, desetke duplikata. Podijelila ih je ostalim djevojkama u hotelu i... ostalo možeš da zamisliš.

Silvia prasnu u smijeh.

- Počinjem da shvatam - rekla je kad se malo smirila.

- Ne shvataš ti ništa, draga moja -čuo se prijekoran glas s druge strane žice. - To s ključevima ne bi ni bilo tako hrđavo, da sve nisu htjele uživati u mom snenom tijelu.

Zamisli, te amazonke su do fetm ujutru paradirale kroz moju sobu. Stvarno su htjele da me unište!

Silvia se ponovo slatko nasmija.

Drago mi što je bar nekome sve to zabavno - govorio le Rex Brody. - Da stvar bude gora, sve sobe u hotelu su zauzete, tako da su mogli da mi daju samo ovu pored kuhinje. Nisam gotovo ni trepno!

Jedva čekam da promijene bravu, pa da se vratim u sobu j pošteno naspavam.

Zaista mi je žao zbog tvoje nesreće - odvratila je Silvia kroz smijeh.

- Ali, sve si sam zakuhao, da znaš, Možda, ali ti si stvar do kraja iskomplicirala. Silvia. Sada si moj dužnik, - Nemam ništa protiv.

Danas jedan moj prijatelj priređuje cjelodnevnu zabavu na svom ranču. Hoćeš li da mi se pridružiš?

Sa zadovoljstvom.

Sat kasnije, njih dvoje su jurili putem u Rexovom crvenom ,,ferariju“. Silvia je bila zadovoljna što je pošla s njim, pretpostavljajući da će se lijepo provesti i upoznati zanimljive ljude.

Ali veoma se iznenadila kada su prošli kroz kapiju ranča, jer je okolo vladala prava pustoš. Nigdje nije bilo zelenila, pa čak m travke i ona s čuđenjem zaključi da vlasnik sigurno ne živi od ovog imanja. Kada je to kazala Rexu, on klimnu glavom: Sasvim si u pravu, sireno. Taj ranč, ustvari, i nije pravi, jer je Danny Smith muzičar i nema vremena da se bakće sa zemljom. On je jedan od zabavljača u noćnom klubu u Las Vegasu i znaš već kakav je to život. Mada Danny živi ovdje, siguran sam da ne razlikuje kravu od bika.

Utisak o ranču malo je popravila glavna zgrada, bijela građevina u Španskom stilu. Čim su zazvonili, ulazna vrata su se otvorila. Iznutra je dopirala glasna muzika.

Rexe, stari druže! - pozdravio ga je domaćin srdačno.

- Zaista je bilo vrijeme da se pojaviš na jednoj od mojih zabava! Već smo pomislili da si zaboravio stare prijatelje.

Silvia je s neskrivenim interesiranjem posmatrala muškarca koji im je otvorio vrata. Bio je obučen u bijelo odijelo s elegantnom srebrenastom kravatom. Veoma se iznenadila kada je vidjela i bijele kožne čizme na njegovim nogama. Oko vrata mu je blistao debeli zlatni lanac.

Silvia, da te upoznam s mojim prijateljem Dannyjem Smithom - dobacio je Rex zadovoljno. - Danny, ovo je Silvia Cooper.

Drago mi je - odvrati Danny, odmjerivši Silviu od glave do pete.

Dobro došla na moj ranč. - Uvijek se iskreno obradujem kad ugledam novo lice.

Mislim da uopće niste posmatrali moje lice - reče Silvia, sjećajući se njegovog malopređašnjeg pogllda. Oba muškarca prasnuše u smijeh. -Hej, stari - dodade Rex Brody – zaboravio sam da ti kažem da Silvia ne pripada našem društvu.

- Onda bolje pazi na nju. Zar si zaboravio da ovdje ne primamo puritance.

Dobro, onda valjda znaš što radiš Nego, uzimajte piće i zabavljajte se. Javit ću ostalima da si se vratio.

Kada se Danny udaljio, Rex se okrete prema Silviji: Izvini zbog njegovog ponašanja mala sireno, Danny nije hrđav momak, iako se na prvi pogled tako čini. Malo hoda u oblacima, pošto ga razmazile silne djevojke koje sr motaju oko pozornice.

Odlično si odgovorila.

Malo kasnije je uzeo dvije čaše s poslužavnika i pveo je kroz gužvu. Muzika je bila strahovito glasna zrak ispunjen duhanskim dimom. Silvia je jedva uspijevala razabrati Rexove riječi. Najzad je mladić shvatio da u kući vlada prevelika gužva i poveo je napolje, prema bazenu. Ona željno udahnu svjež zrak - Kakva je ovo zabava! - rekla je s čuđenjem.

- Sasvim sam zaboravio kako izgledaju Dannyjeve zabave - odvratio je Rex pomalo pokajnički. - To jedna prilično bučna gomila Prije nego što sam postao poznat, često sam dolazio ovamo, ali sam neke stvari zaista izgubio iz vida.

- Ne znam što da ti kažem - pri znade Silvia. - Ovako nešto još ni gdje nisam vidjela.

On joj čvrsto stegnu ruku.

- Samo se drži mene, uredu'? Ona htjede još nešto da mu ka ali tog trenutka iza leđa začu iznenađeni ženski glas.

- Silvia, što ti radiš ovdje? Djevojka se zbunjeno okrenu i ispred sebe ugleda Cintyju Diran. Plavokosa Shonnova prijateljica izgledala je veoma privlačno.

- Kako ste, gospođice Diran? - obratila joj se Silvia. - Ovo je zaista prijatna slučajnost. Pošto ju je i Rex učtivo pozdravio, Cintya Diran se smiješi.

- Ne znam da li je slučajnost, a znam da na Dannyjeve zabave dolazi svako ko nešto znači u šoubiznisu. Samo se pitam kako si ubijedila Shonna da te pusti ovamo, Silvia7 Zna li on uopće gdje ste i kako se zababavljate?

Djevojka uvrijeđeno napući usne - Ja sam slobodna i mogu da idem na zabave sa svojim prijateljima odvratila je pomalo uvrijeđeno - Ne treba da brinete o Silviji, gospođice Diran - dodao je Rex Brady autoritativno. - Ona je sa mnom i ja ču paziti na nju.

- Cintya samo odmahnu rukom. Mislim da bi Shonn poludio od sreće da može čuti vaše riječi.

Pretpostavljam da znate što radite, gospodine Brody - dodade Cintya i uz smiješak se uputi prema kući. Šarmantna dama - prokomentira ■ Rex kiselo.

Veoma je lijepa - dobacila je Silvia.

Rex uzdahnu i prvi put pomisli da li je pogriješio što je tu djevojku doveo na ovakvu zabavu. Ali, sada više ništa nije mogao Jedno vrijeme su sjedili pored bazena i mirno ispijali svoje piće. Svako je bio sa svojim mislima. Aha, tu ste se sakrili vas dvoje! - banu među njih Danny. - Jesi li znao da je došao Chico Rivera? upita i okrete se prema Rexu.

Mladićeve oči zablistaše.

Chico Rivera? Stvarno je tu? A s mislio sam da je u New Yorku.

Da, dragi moj, veliki majstor je među nama. Doputovao je jučer i namjerava ostati u Kaliforniji cijeli mjesec. Nastupat će u našem klubu.

- Hoćeš li ga pozdraviti?

Vrlo rado Pa počeli smo u istoj grupi - dodao je i uhvatio Silviju za ruku.

Hajde, upoznat ću te s njim.

No, djevojka odlučno odmahnu glavom. Nikako joj se nije vraćalo u zadimljenu i bučnu kuću. Čekat ću te ovdje, Rexe - rekla e, odlučno. - Tako ćete na miru moći razgovarati o starim dobrim vremenima.

Dobro. Vratit ću se za nekoliko minuta.

Danny Smit je nekoliko trenutaka gledao za njim, a onda se okrenuo prema Silviji.

Sumnjam da će se vratiti tako tako brzo - rekao je. - Chico će ga nagovoriti da sjedne i Rex će zaboraviti na vas. Uvijek je tako s muzičarima. Bit ćete sretni ako vas se sjeti za jedan sat.

- Onda je bolje da mu se pridružim - odvrati ona zabrinuto. bih -I da mu pokvarite provod? Ne vam to savjetovao. Nego, imam prijedlog.

- Kakav prijedlog?

Vidim da vam u našem društvu nije baš prijatno, gospođice. Jasno mi je da ne volite buku, glasnu muziku i dim. Iza glavne zgrade je veoma lijep dio sa štalama, koji sam preuredio čim sam kupio ranč. Hoćete li daga vidite?

Prijedlog je bio ljubazan i kulturan, tako da Silva nije oklijavala ni trenutaka .

Sa zadovoljstvom.

Danny se zadovoljno nasmiješi.

Znao sam da ćete prihvatiti, jer se po vama vidi da volite prirodu.

Uzvratila mu je osmijeh i on je uhvati ispod ruke i povede pored bazena. Silvia u daljini ugleda dugačku bijelu zgradu koja je djelovala uredno i izgledala prilično zanimljivo.

Imate li mnogo konja, gospodine Smit? - upitala je znatiželjno.

Ja sam poznat kao dobar jahač - odvratio je Danny.

Silvia tek tada primijeti požudan sjaj u njegovim očima.

Možda ovo i nije bila tako dobra ideja - rekla je. - Mislim da ću se vratiti do bazena i tamo sačekati Rexa.

Ali Danny Smit je snažno uhvati za ruku.

Nećeš se vratiti, dok ne vidiš moje štale, mala. Želim te odvesti tamo od trenutka kada sam te ugledao na svom pragu. Kako mogu dozvoliti da mi pobjegneš?

Uplašena djevojka pokuša da se oslobodi stiska njegove ruke, ali je Danny držao suviše čvrsto.

Ne volim male pametnice koje misle da su lukavije od mene - procijedio je. - Za tebe sam smislio specijalnu zabavu. Kada me upoznaš, brzo ćeš zaboraviti našeg malog Rexa Djevojčino srce je udaralo kao je pomahnitalo. Počela ju je obuzimati panika. Svom snagom se otimalala ali Danny je nije puštao. U očajan je shvatila da je, bez obzira na otpor, polako vuče prema štalama te da uskoro niko neće čuti njeno zapomaganje.

Onda je začula poznati, dragi glas i u prvom trenutku pomislila da saanja.

- Odmah je pusti, Smithe! - vikao je Shonn negdje iza njenih leđa. Danny se naglo okrenu. Shonn Carey je stajao nedaleko od njih, spreman da svakog trenutka skoči am na mršuljavog Dannyja Smitha i rastrgne ga u komade. Lice mu je bi bih potpuno bezizražajno, samo su mu žile na sljepoočnicama snažno pulsirale. Smith shvati da je situacija ozbiljna, ali pokuša da stvar okrene na šalu.

- Ovo se tebe ne tiče, Carey. Pusti me da uživam na sopstvenoj žurci . I otkada si to počeo izigravati viteza spasitelja?

Već sljedećeg trenutka Shonn ji bio kraj Smita, snažno mu zavrnuo ruku i odgurnuo ga, tako da se ovaj odmah srušio na zemlju.

Silvia za tren pogleda Smitha koji se grčio i Jaukao, a onda se baci Shonnu u zagrljaj I zagnjuri lice u njegove grudi. Konačno je mogla odahnuti i uživati u čvrstini njegovih ruku. Obrisala je nekoliko suza koje su joj kliznule niz obraze i sklopila oči.

- Što ti je čovječe? - čula je Smitha kako kuka. - Umalo si mi slomio ruku I to sve zbog ove djevojčice koja je, doduše, prava ljepotica, ali...

- Strašno si pogriješio, Smithe - prekide ga Shonn Carey ledeno. - Ona pripada meni i to zapamti zasvagda. Ako joj se još jednom približiš, proći ćeš mnogo gore nego ovog puta.

U Smitovim očima pojavio se strah.

- Kako sam mogao znati da je ona tvoja, Carey? Došla je ovamo s Rexom, koji ju je ostavio i otišao da proćaska s Chicom Riverom. Znaš da ništa ne bih pokušavao da sam znao da je ona tvoja.

Shonnovo lice bilo je još kao od kamena.

- Takva greška se više nikada ne smije ponoviti, Danny. Nije važno s kim se Silvia pojavljuje u javnosti, jer se ona uvijek vraća mojoj kući.

Ne gledajući više u Dannyja Smitha, koji je pokušavao da ustane, Shonn uze Silviju za ruku i žurno je povede prema parkiranom ,,mercedesu", koji je stajao pored ograde. Ona zastade na trenutak.

- Možeš li malo sačekati, Shonne? Treba da kažem Rexu da odlazim.

- Zar si zaboravila da sam rekao kako više ne želim da te vidim s njim?

- Ali, to što se dogodilo nije Rexova krivica - pokušala je da se usprotivi.

- Možda i nije - odvrati Shonn, zatvarajući vrata auta - ali, svakako da je posredno kriv.

- Kako to misliš? - upita Silvia, dok im se ranč polako gubio iz vida.

- Odveo te je tamo, draga moja. Silvia, zar si toliko luda za njim da ne vidiš kom društvu taj čovjek pripada7 Pa, i on je jedan od njih.

Više nije. Sam mi je rekao da ih nije vidio godinama.

- Znao je kuda te vodi. Pa, taj ranč je najrazvratnije mjesto u ovom kraju. To ovdje zna svako dijete.

Zar ti to ništa ne govori?

-I gospođica Diran je bila tamo.

Pretpostavljam da ti je ona javila gdje sam.

- Naravno. I mogu ti reći da je prava sreća što se sve tako dogodilo. Neću ni da pomislim što bi se dogodilo da sam stigao samo desetak minuta kasnije.

Nekoliko trenutaka je vladala tišina, a onda Silvia tiho reče: Pretpostavljala sam da on zaista želi da mi pokaže konje.

Samo nevinašce kao što si ti može povjerovati riječima Dannyja Smitha. Ne mogu ni pomisliti što bi se desilo da te uspio uvući u onu zgradu. Nije mi jasno zašto si prihvatila Brodyjev poziv? Mislio sam da si shvatila da te ne želim viđati s njim.

Ali, on nije tako loš momak. Ljubazno se ophodi prema meni i nije naporan, ni dosadan. Zar još ne shvataš da sam odrasla? Vrijeme je da počnem donositi sopstvene odluke i praviti sopstvene greške?

Danas si bila na najboljem putu da napraviš najveću grešku u svom životu – Ijutnu se Shonn. Dok ja brinem o tebi, ne smijem dozvoliti da se nađeš u sličnoj situaciji.

Ne znam koliko sam u pravu, ali kako ne razumiješ da ne možeš živjeti život umjesto mene?

Moram učiti na sopstvenom iskustvu, kao i svi drugi.

Ali iskustvo nećeš sticati u štalama Dannyja Smitha - odbrusi on Ijutito.

Silvia pokuša zadržati suze, ali su one nadirale sve više. Drhtala je cijelim tijelom, vjerovatno tek sada uplašena svim onim što se dogodilo, ali i Shonnovim prijetnjama.

Osjećala se sasvim bespomoćno. Tek kada je poslije nekoliko minuta Shonn zaustavio auto i zagrlio je, shvatila je da su stigli pred hotel.

Nemoj da plačeš - šapnuo joj je nježno.

Tako sam se uplašila - šaptala je - Da ti nisi došao...

Pomilovao ju je po kosi.

Nemoj više da misliš na to. Stigao sam na vrijeme i to je najvažnije. Osim toga, mislim da znaš da ću uvijek biti tu kada ti zatrebam.

Silvia je samo klimnula glavom, ali nije mogla zaustaviti suze.

Molim te, nemoj da plačeš, dušo Tvoje suze me dovode do ludila Kao dijete nikada nisi plakala. Sjećaš li se koliko si se plašila oluje? Poblijedjela bi svaki put kada bi odjeknula grmljavina, ali ipak nikada nisi zaplakala. Srce mi se cijepalo pri pomisli na tvoj strah. Nisam imala pojma da si to primjećivao - šaputala je. Znam. Često sam želio da te zagrlim i utješim, ali sam znao da ti se to ne bi

dopalo. Bila si tako ponosna. Nisam imao smjelosti da ugrozim tvoju hrabrost, pa sam se pravio da ništa ne primjećujem.

Sjećam se kako si me učio da igram poker, I ne samo to. Učio si i me mnogim stvarima. Čak i kada si otišla u školu i bila miljama daleko od mene, obuzela bi me tuga kada bih začuo zvuk oluje. Razum mi je govorio da tamo gdje si ti, vjerovatno, nema nevremena, ali nije vrijedjelo.

Nikakva logika nije pomagala kada si bila u pitanju, mala moja Silvia.

Ima toliko različitih oluja na svijetu, Silvia i ja želim da te zaštitim od svih, da znaš. Ne mogu više gledati kako patiš, jer me to previše boli.

Zaokupljena silinom svojih osjećanja, ona zažmiri. Bila je toliko : uzbuđena, da nije mogla govoriti. Shonnove jednostavne riječi predstavljale su za nju najdragocjeniji poklon. Znala je da mu nije bilo lako da ih izgovori i zato su joj bile još vrednije.

Ni ja tebi ne želim da nanosim bol, Shonne - rekla je najzad. - Ne mogu da te gledam nesretnog, vjeruj mi. I zato mi je žao što ti zadajem brige.

Ne znam čemu treba da zahvalim za te riječi. Nisam navikao na takvu pokornost.

Naglo se odmakla, jer ju je vrijeđala ironija u njegovom glasu.

Oduvijek sam željela da ispunjavam tvoje želje, Shonne - rekla je mirno i pribrano.

Znam da si to željela, Silvia i vjerujem ti. Zašto mi onda ne dozvoliš da brinem o tebi? Zašto s tim ne promišljenim postupcima sebe samo ponižavaš, a mene itekako plašiš?

Slegla je ramenima i dodala: Znam da ću sada pristati na sve, a sutra se osjećati isto kao prije. Jednostavno ne mogu dozvoliti da mi oduzmeš moju slobodu, Shonne. . Ovoga puta se nije naljutio, već joj je uzvratio sasvim mirno: Slušaj me dobro, Silvia. Značiš mi previše da bih mogao dozvoliti da ulijećeš u opasne situacije kakva je ova danas. Htio sam poludjeti kada sam vidio da je ona baraba spustila na tebe svoje prljave šape. Zato te upozoravam da ću učiniti sve da se to ne ponovi - dodao je odlučno. Zatim je pokušao da se nasmiješi kao da se ništa nije dogodilo i rekao.

Sada idi da se odmoriš. Moram se vratiti na posao. . Izašla je iz auta i krenula prema ulazu u hotel.

Silvia!

Okrenula se.

- Pokušaj da se držiš podalje od opasnog društva. Doći ću po tebe i zajedno ćemo večerati.

Silvia se tokom naredne sedmice trudila da poštuje sva Shonnova naređenja. Čitala je, sunčala se i plivala, preko dana uglavnom razgovarala s Mikeom i strpljivo čekala na večernji izlazak sa Shonnom. On se, također, trudio da ne kvari međusobne odnose suvišnim zahtjevima. Provodili su večeri kod kuće, slušali muziku i razgovarali o prošlim vremenima. Oboje su se svim silama trudili da ne spominju budućnost.

Od zabave na rancu Dannyja Smitha, Silvia nije čula ništa o Rexu Brodyju. Pretpostavljala je da je Shonn razgovarao s njim i da ga je upozorio da se drži podalje od nje. Više puta je željela, ali nije imala smjelosti da ga pita o tome. lako je sve izgledalo lijepo, veza koju su njih dvoje uspostavili bila je previše krhka da bi trpjela bilo kakva iskušenja.

- Traži te neka djevojka, Silvia - rekao je Mike kratko.

- Silvia, ovdje Carol Morish - čula je razdragani glas. - Upoznale smo se u butiku prije nekoliko dana. Nadam se da nisi zaboravila.

- Naravno da nisam, Carol - rekla je učtivo.

- Odlično. Nego, pošto moj tata danas ima strahovito mnogo posla, predlažem ti da ručaš sa mnom i Scottom.

- Ja imam još bolju ideju, Carol - odvratila je veselo. - Mogli biste vas dvoje da dođete ovamo i ručate zajedno sa mnom. Važi?

- Sjajno! - uzviknu Carol oduševljeno. - Jedva čekam!

Pošto su se dogovorile o vremenu i pozdravile, Silvia odjuri u kuhinju da kaže Mikeu za goste.

Znala je da će biti oduševljen, jer je volio spremati razne specijalitete i pokazivati svoju kulinarsku virtuoznost, posebno kada su gosti bili u pitanju.

- Silvia, da te upoznam s mojim bratom Scottom - obratila joj se Carol čim su ušli.

- Scotte, ovo je moja poznanica o kojoj sam ti pričala.

Scott je bio zaista privlačan mladić i Silvia shvati da Carol nije pretjerivala kada je opisivala svog brata. Imao je istu tamnosmeđu i kovrdžavu kosu kao i ona, ali su mu oči bile svijetle poput različka. Osim toga bio je atletski građen i veoma zgodan.

Svjestan svog dobrog izgleda, držao se pomalo nadmeno. Pošto su se pozdravili, Silvia ih je uvela u dnevnu sobu.

Kako je ovdje lijepo! - odmah je prokomentirala Carol. - Je li i ostatak stana ovako divno uređen?

Naravno - odvrati Silvia s osmijehom. - Čitav stan je zaista izuzetan,j er ga je projektirao i opremio arhitekt koji je sagradio i ovaj hotel. Shonn je imao još nekoliko zahtjeva i sve se odlično uklopilo.

Hoće li nam se on pridružiti na ručku? - pitala je djevojka radoznalo.

Moram te razočarati, jer Shonn veoma rijetko dolazi kući u ovo doba dana. Osim toga, danas ima i neki poslovni ručak.

Mora da je lud, jer vas ostavlja samu - dobacio je Scott s čuđenjem.

Meni to ne smeta - odvrati Silvia s osmijehom. - Navikla sam da večeri provodimo zajedno dodala je.

Ne sumnjam u to - dodao je mladić pomalo ironično.

Poslije ručka su popili katu i još skoro sat ćaskali o svemu i svačemu.

Onda je Carol pogledala na sat i rekla: U tvom društvu vrijeme zaista leti, Silvia - dobacila je veselo. - Mi bismo sada morali krenuti, jer imamo druge obaveze.

Drago mi je što ste se lijepo osjećali - odvratila je Silvia učtivo. - Možda bismo sutra mogli otići na neki izlet u okolicu - predložila je Carol na rastanku.

Vrlo rado.

Odlično. Jesi li ikada bila u Power Iggu?

Nisam. Samo sam čula za taj avetinjski grad. Pretpostavljam da nije daleko odavde.

Nije. Možemo iznajmiti auto i sutra se odvesti do tamo. Saglasna si?

Naravno. Da se nađemo u podne u holu?

U redu. A sada te pozdravljamo. Do sutra!

Do sutra!

Za vrijeme večere, Silvia je obavijestila Shonna o svojim planovima za sutrašnji dan.

Carol mi je rekla da si upoznao njenog oca - dodala je. - On je Ijekar i došao je na nekakav simpozij.

Da, Samuel Morish. Sada se sjećam. Nadam se da ćeš se lijepo provesti. Mike, mogao bi da im spremiš sendviče.

Silvia se nasmiješi. Bilo joj je drago što on nema ništa protiv njenog izleta.

Narednog dana, tačno u podne, Scott Morish iu je čekao u holu. Na sebi je imao farmerke i kariranu košulju i pošao je prema njoj čim ju je ugledao.

Oduvijek sam cijenio tačnost kod žena - rekao je odmah poslije pozdrava.

Silvia se začudila zbog te njegove primjedbe. Naime, nije očekivala da će je Scott posmatrati kao ženu i nadala se da njen izgled neće probuditi u tom momku neželjene zaključke.

Je li Carol već sišla? - upitala je oprezno.

Carol se danas ne osjeća dobro. Mislim da nije ozbiljno, ali joj vožnja ne bi prijala - objasnio joj je Scott. Žao mi je zbog toga. Možda bi bilo bolje da naš izlet odgodimo za sutra - predložila je.

Bilo bi joj krivo kada bi njena bolest poremetila naše planove. Sutra možemo otići na neko drugo mjesto.

Ona se nekoliko trenutaka premišljala, a onda je ipak ušla u Scottov automobil, lako su prijatno ćaskali i dva puta stali da popiju sok, Power Igg još nije bio na vidiku. Silvia se sada kajala što je krenula na taj put, jer nije ni pretpostavila da je taj „avetinjski grad" tako daleko. No, znala je da bi sada bilo glupo da bilo što mijenja, tako da ništa nije rekla Scottu.

Kada su konačno stigli do Power Igga, sunce se već bližilo zalasku. Široke ulice pustog grada bile su prošarane dugim sjenkama. Uprkos pustoši i gotovo nestvarnoj tišini, Silvia se nije plašila. S interesiranjem je razgledala zanimljive i lijepo ukrašene prazne kuće koje su još odolijevale zubu vremena. Poslije razgledanja većeg dijela, sjeli su na trijem jedne od zgrada i otvorili korpu s hranom, koju im je pripremio Mike. Pričali su i salili se, mada je Silvia zabrinuto primijetila da Scott ispija već treću konzervu piva.

Hajde da razgledamo gornji dio - predložila mu je kada su završili s jelom.

Baš me briga za to! - odbrusio je Scott.

Onda ću da razgledam sama - rekla je kratko, okrenula se i pošla.

Bila je zadovoljna što joj se konačno pružila prilika da malo bude sama.

Njegova nervoza već je utjecala na nju, pa se potrudila da se malo smiri.

Još pola sata provela je u razgledanju kuća, ulazila u napuštene starinske prodavnice, koje su nekad bile krcate robom. Iskreno se divila starim majstorima koji su sagradili sve te drvene zgrade nalik na male zamkove. Kada je počeo da pada mrak, s uzdahom razočarenja krenula je prema automobilu Bilo je krajnje vrijeme - nestrpljivo je dočekao Scott. Žao mi je što si me morao čekati - dobacila je kratko. - Sada možemo krenuti.

Nema potrebe da žurimo - odvratio je, obuhvativši joj rukom struk. - Samo sam bio malo usamljen.

Naglo se odmakla od njega.

Kasno je i uskoro će se potpuno smračiti Treba da požurimo Prišao joj je sasvim blizu, tako da nije imala kuda.

Zašto? Valjda i ja treba malo da uživam, a za tako nešto mi se sada pruža prilika - dodao je uvrijeđeno, a onda pokušao da je poljubi. lako iznenađena, Silvia je uspjela da se izmakne, tako da je Scott za- gnjurio lice u njenu kosu. Želio sam te poljubiti otkad sam te jučer ugledao - mrmljao je. - Bila si tako privlačna!

Znala je da je pijan i pokušala da se istrgne.

Pusti me - vikala je - Ne znaš što radiš!

Ne dolazi u obzir da te pustim. Samo se opusti i uživat ćemo. Pomisli da sam ja tvoj voljeni Shonn Carev i neće biti nikakvih problema.

Shonn je moj staratelj - odvratila je uvrijeđeno Mladić se ironično isceri.

Aha... možeš to pričati nekom drugom! Doduše, moja glupa sestrica je, ipak, povjerovala u tu priču. Shonn Carey u svom stanu drži privlačnu mladu djevojku i dozvoljava joj da kupi sve što joj se prohtije? Samo budala može povjerovati da nemaš ništa s velikim Shonnom, mala moja!

Mada, čuo sam da Carey nikada ranije nije imao ljubavnicu u stanu.

Požudno ju je odmjerio i počeo joj otkopčavati bluzu. Nekoliko trenutaka ga je zapanjeno posmatrala, a onda, kada je osjetila da mu je stisak malo popustio, snažno ga je odgurnula i potrčala u mrak. Čula ga je samo kako je opsovao i pošao za njom, ali je u tom času već bila iza ugla, zatim skrenula u neku uličiču i utrčala u jednu od kuća.

Popela se na prvi sprat i šćućurila iza nekog sanduka. Kada je došla k sebi i povratila dah, pažljivo je osluškivala, ali istovremeno i razmišljala što će se dogoditi ako je Scott nađe. No, svuda okolo je vladala tišina. Nije se čuo ni najmanji šum, tako da je pretpostavila da se Scott pritajio i da je negdje čeka. No, riješila je da ne popusti, makar cijelu noć sjedila iza sanduka u uglu. Poslije dvadesetak minuta, začula je zvuk automobila koji je bio veoma glasan, a onda sve tiši, dok se nije izgubio u daljini. Odahnula je znajući da je Scott otišao. Lagano je izašla u noć i sama se čudeći što se uopće ne plaši.

Bijes zbog Scottovog ponašanja bio je mnogo jači od straha. Uostalom, znala je da nešto mora brzo preduzeti, jer su noći u pustinji bile veoma hladne. Bila je svjesna da sada nema nikakvog smisla da krene prema Mimosa Beachu, jer bi se mogla izgubiti u mraku.

Nije smjela dozvoliti da je obuzme panika. Odlučila je, zato, da sebi olakša ove trenutke, kako bi na miru mogla sačekati da Shonn dođe po nju. Nije ni sumnjala da će se on pojaviti, pošto se uvijek nalazio kada joj je bio potreban.

Zaključila je da mora nekako upaliti vatru i odmah pomislila na izviđačka logorovanja iz davnih dana.

Potražila je komad drveta i malo suhe trave, koje je, nasreću, bilo u izobilju. Prošlo je mnogo vremena dok joj to nije pošlo za rukom, ali je bila zadovoljna što je uspjela Sada je bilo mnogo lakše. Nakupila je starih grana i drvenih otpadaka, stavila ih pored vatre i sjela. Toplota joj je stvarno prijala, tako da je nekoliko puta i zadrijemala.

No, čim bi osjetila hladnoću, odmah bi se trgla, nabacala još grana i uživala u njihovom pucketanju.

Nije imala pojma o vremenu, ali ju je dremež prilično okrijepio, tako da se osjećala mnogo bolje.

Onda je začula zvuk automobila i poslije minut-dva, ugledala je Shonna kako joj se približava.

- Vidim da ti je ovdje sasvim dobro - dobacio je prilazeći. Sve je uredu?

- Jeste - rekla je, trudeći se da joj glas zvuči ravnodušno. - Mislio si da ču se uplašiti u divljini?

- To mi nije ni palo na pamet. Samo sam očekivao da ćeš ispeći nekoliko zvečarki za večeru.

- Namjeravala sam ih staviti na jelovnik, ali nisam uspjela nijednu da uhvatim.

- Drago mi je što te čitava situacija tako zabavlja - rekao je ozbiljno. - Htio sam poludjeti od brige pri pomisli da te je neko napao, silovao ili ubio u pustinji, a ti praviš viceve.

Silvia se uozbilji. Zar bi bio sretniji da sam se bacila na zemlju i počela plakati iz sveg glasa?

Provela sam sama skoro čitavu noć u ovom pustom gradu, a sada treba da slušam tvoje pridike. Zar misliš da će mi od njih biti lakše? I kako tačno znaš da mi se ništa nije desilo?

Prišao joj je i uhvatio je za ruku.

Silvia, nisam mislio ništa loše. Kaži, molim te, kaži mi što je uradila ta baraba?

Ništa - kazala je tiho. - Uspjela sam da ga se oslobodim i pobjegnem, ali to ne mijenja...

Ne mijenja, naravno da ne mijenja, Silvia - rekao je i čvrsto ie zagrlio. - Ne mogu više ovako, mila! Toliko si mi potrebna Utonula je u njegov zagrljaj, osjećajući kako je obuzima ono divno osjećanje blaženstva.

Zastao joj je dah pri pomisli da bi večeras mogla zaslužiti Shonnovu ljubav.

Silvia, želim samo tebe - šaputao je - Želim da vodimo ljubav.

Ako to zaista želiš.

Pristala bi? I ja svašta pitam! Znam da i ti želiš mene. U pravu sam, zar ne?

Jesi.

Nježno ju je poljubio u kosu.

Znaš, možda nisam uvijek bio najpošteniji prema ženama.

Međutim, ti si probudila čovjeka u meni i izvukla na svjetlo dana ona osjećanja koja sam cijelog života potiskivao. Samo, ipak mi je jasno da ne smijem zloupotrijebiti tvoju iskrenost i neiskustvo.

Spustila mu je ruke na usne i tako se na neki način prenuo. Brzo je otišao do automobila i poslije nekoliko trenutaka se vratio noseći u rukama bijeli mornarski džemper, deku i termos.

Silvia se nehotice nasmiješi.

Vidim da si se dobro pripremio za pohod ovamo - rekla je.

Slegnuo je ramenima.

Iskreno, nisam znao što ću zateći u ovom prokletom gradu. Odakle ti samo ideja da dođeš ovamo? Stvarno mi nije jasno kakvo ćeš mi još iznenađenje prirediti?

Ona preču njegovo pitanje i dodade radoznalo: Kako si znao da sam ovdje?

Pošto nisi došla na večeru, potražio sam te. Kada sam našao onog tipa, nije mi trebalo dugo da ga natjeram da progovori.

Jesi li ga povrijedio? - upitala je.

Proći će ga - odvratio je Shonn, odmahnuvši rukom. - Mada moram reći da više nije onako privlačan.

Silvia osjeti nekakvo pritajeno zadovoljstvo.

On nikada nije bio privlačan, već samo uobražen. Znaš li što mi je rekao?

Da čujem.

Kazao je da niko ne vjeruje da si mi staratelj.

Možda je u pravu. Da li te to brine?

Odmahnula je glavom.

Ne, ako tebi ne smeta.

Naravno da mi smeta. Izgleda da ovdje svi misle da si obična kolgerla.

Neće još dugo moći da nas ogovaraju. Odselit ću se čim pronađem posao.

A ja ću ostati da ludim od brige zbog novih neprilika u koje ćeš upadati. To ne dolazi u obzir!

Udat ćeš se za mene, Silvia! - zaključio je odlučno.

Ona ga je gledala s nevjericom.

Na trenutak je pomislila da ga nije dobro čula. Ipak, nije mogla toliko da pogriješi. A onda je shvatila što je mislio i razočarano odvratila: Samo zbog ovoga što se večeras dogodilo, Shonne? Nema potrebe da to radimo zbog ovakvih razloga. Osim toga, rekla sam ti da ću biti tvoja samo ako me želiš.

Hoćeš li prestati već jednom da me izazivaš, Silvia? Ne mogu dozvoliti da svi misle da si moja ljubavnica.

Donekle te razumijem, ali brak, ipak, .nije pravo rješenje tog problema. Što će se dogoditi kada ti budem dosadila?

Nisi mi dosadila tokom svih ovih godina - odvratio je s osmijehom.

To je nešto drugo. Bili smo kao prijatelji. Ako bi sada...

Silvia! Nije valjda da razmišljaš kao ovaj iskvareni svijet koji nas okružuje. Hoćeš da kažeš da bih te iskoristio i odbacio, zar ne?

Priče koje kruže o tebi nisu baš pohvalne.

Pusti ti to! Bez obzira na moj odnos prema drugim ženama, ti ćeš za mene uvijek biti nešto posebno!

Znači li to da se prema meni nećeš ponašati kao prema drugim ženama?

Silvia, hoćeš li već jednom prestati s tim glupostima? Molio bih te da se uozbiljiš, malena.

Zaprosio sam te, a ti mi se rugaš. Mislim da to stvarno nije lijepo.

Možda i nije, ali ti stvarno ne umiješ ni da me zaprosiš. Navikao si na druženje sa ženama drugačijeg kova i zato.

Silvia!

Izvini. Tako sam sretna, da ne znam što da kažem Nježno ju je pogledao.

Mislim da te nikada ne bih mogao pustiti da odeš, draga.

Djevojčine oči bile su blistave od suza.

Samo mi reci ako ti jednog dana budem dosadila. Ne želim ti biti na teretu, Shonne prošaputala je.

Zagrlio ju je i šapnuo: Dosta s tim, malena. Moramo požuriti ako želimo stići kući prije svitanja.

Kada su konačno sjeli u auto, SiIvia se još jednom okrenu i odmjeri ovaj jedinstven grad. lako mi se ovdje desila neprijatnost, mislim da nikada neću moći zaboraviti ove kuće - rekla je tiho.

U Kaliforniji vjenčanje nije predstavljalo nikakav problem. Shonn Carey je dva dana kasnije organizirao čitavu ceremoniju, jer nije bilo nikakvog čekanja niti posebnog roka za prijavljivanje Sve je bilo izvanredno zamišljeno i ostvareno, a Cid i Mike bili su određeni za kumove.

Silvia je imala samo jedan zadatak, odnosno obavezu da pronađe i izabere vjenčanicu koja joj se dopada To baš i nije bilo lako, ali poslije mnogih pokušaja i proba, našla je romantični čipkani model, koji joj je stajao zaista savršeno.

Kosu je pustila da slobodno pada i u nju stavila samo bijelu orhideju.

Kada ju je ugledao, Shonn je zadivljeno prokomentirao: - Izgledaš kao Ijepptica iz neke najljepše dečije bajke. Čini mi se da bih ja morao nositi mač i ogrtač, kako bih ti bio odgovarajući partner.

Blistavo se osmjehnula - Dopadaš mi se i ovako, Shonne - šapnula je.

Uhvatio ju je za ruku.

- Ti si kao dah proljeća, Silvia. Vjeruj mi da se u ovom trenutku osjećam tako star.

Silvia uzdahnu. Još otkako su se vratili iz avetinjskog grada, Shonn nije govorio ništa o svojim osjećanjima. Izgledalo je kao da se između njih dvoje iznenada podigao ogroman zid, koji više ništa nije moglo da sruši.

No, njoj se činilo da je sve to rezultat nervoze pred vjenčanje, tako da je sve strepnje potisnula i mislila samo na lijepe stvari.

Kada ju je Shonn poljubio kao potvrdu da je sada njegova žena, lice joj je blistalo od sreće, a srce uzbuđeno tuklo. Znači, sada je sve gotovo.

- Da li smo nas dvoje zaista vjenčani?

On se nasmija Naravno, ludice Hoćeš li da so vratimo i sve ponovimo?

Samo je odmahnula glavom, a u sebi pomislila da joj je ovo bilo dovoljno za cijeli život.

Dok su se vozili prema hotelu, Shonn je šutio. Čak ni to nije moglo pokvariti njeno raspoloženje, ali ni činjenica da zbog njegovih obaveza neće moći odmah otići na svadbeno putovanje. Njeno srce je pjevalo od sreće, tako da joj nije bilo teško pričekati desetak dana, a onda sa Shonnom otputovati na Havaje, odnosno u Santa Chihuahu, ledino mjesto na cijelom svijetu za kojim je istinski čeznula Osim toga, sada je stalno mislila kako će biti u blizini svog voljenog i uživati u njegovim nježnostima.

Kada su najzad stigli u stan, Shonn joj je nježno poljubio ruku i rekao: Treba o nečemu da razgovaramo, Silvia. Molim te, sačekaj me u salonu i sipaj mi neko piće Dolazim čim telefoniram.

Zatim se okrenuo i otišao u spavaću sobu, dok je Silvia zbunjeno gledala za njim. Otišla je do salona i uradila ono što je Shonn tražio, mada njegov ton nije obećavao ništa dobro.

Njeno raspoloženje se sasvim izgubilo, a sreća koju je osjećala iščezla je poput mehura od sapunice. Počela ju je boljeti glava i činilo joj se da su joj noge od olova.

Kada joj se Shonn pridružio, bez riječi mu je sipala piće i čekala.

Hvala ti, draga - rekao je ljubazno. - Ovo zaista neće biti lako.

Začuđeno ga je pogledala O čemu to govoriš, Shonne? I zašto se već nekoliko dana tako čudno ponašaš?

U njegovim očima vidjela čudan, njoj dotad nepoznat izraz.

Iznevjerio sam te, Silvia - rekao je najzad. - Znaš, naš brak neće biti pravi.

Bila je šokirana, tako da je za trenutak sklopila oči, želeći se uvjeriti da ne sanja. Onda je smogla snage i upitala: Zašto?

On se uzvrpoljio.

Hoćeš li već jednom prestati da me tako gledaš? Uradio sam to kako bih te zaštitio. Jer, tako divnom stvorenju kao što si ti stvarno nije mjesto u ovakvom svijetu.

Ne bi smjela sama. One noći u avetinjskom gradu, shvatio sam da moram nešto preduzeti.

Znao sam da je samo stvar vremena kada ćeš me ostaviti i jednostavno nisam smio dozvoliti da se tako nešto dogodi.

- Nisi smio dozvoliti? - ponovila je mehanički, a riječi su joj tupo odzvanjale u tišini.

Osjetila je strahovitu bol.

Činilo joj se da propada u neku beskrajnu provaliju. Uhvatila se rukom za sto i to joj je malo pomoglo. No, bol je još bila snažna.

Sonn Carey shvati da joj nije dobro i osjeti grižnju savjesti.

- Slušaj me, Silvia - počeo je što je blaže mogao. - Suviše sam star za tebe, draga, lako sam toliko mislio o tome, nikada nisam sebi priznao da je pravi brak između nas moguć. Puno sam razmišljao o tome, znaš.

Ostali bismo u braku nekoliko godina, sve dok ti ne bi počela posmatrati svijet drugačijim očima.

Onda bi svemu došao kraj i oboje bismo bili povrijeđeni, Ovako, sada ću te ja štititi od svega, a brak možemo poništiti kada ti to zaželiš.

Nije mogla da vjeruje.

- Znači, to si isplanirao? - odvratila je uvrijeđeno. - Poništenje! To znači da nas dvoje nikada nećemo biti bliski. Neće biti razvoda Poništenje!

Tek sada mi je jasno zašto si nekoliko puta napomenuo da te neiskusne djevojke nikada nisu privlačile!

- Nemoj tako govoriti, jer znaš da je istina drugačija, Silvia! I sama znaš da sam one noći gotovo podlegao iskušenju. Sumnjam da sam to mogao sakriti. Naprosto sam lud za tobom i uzbuđuješ me daleko više od svih ostalih žena.

Silvia je vidjela iskrenost u njegovim očima i to ju je još više zbunilo.

- Onda,., onda se sigurno plašiš vezivanja - prošaputala je.

- Rekla sam ti da ne mora biti tako. Znam da nisi zaljubljen u mene, ali mi to nije važno.

Odlučno je odmahnuo glavom.

- Poznajem te suviše dobro da bih se plašio vezivanja uz tebe. Jednom davno sam sebi obećao da ću se zauvijek brinuti o tebi, draga moja.

Znaš, suviše mi je stalo do tebe da bih koristio prednosti koje mi pruža tvoja mladost.

Zapalio je cigaretu i posmatrao SiIviju kroz oblake duhanskog dima.

- Mogli bismo da vodimo ljubav i da nam bude veoma lijepo - rekao je jedva čujno.

- Ti si veoma privržena osoba i neko vrijeme bi sigurno ostala uz mene.

Ipak, tek za nekoliko godina bit ćeš dovoljno zrela da znaš što hoćeš i poželjet ćeš da odeš svojim putem. Ne bih želio da te tada ometem u tome.

- Zar nisi pomislio da bih odmah mogla tražiti poništenje braka? Pošto sam tek sada saznala za tvoja prava osjećanja.

Palo mi je to na pamet - prekinuo i ju je nestrpljivo.

- Ali, nadao da ću te moći urazumiti. Na kraju, nastavljamo živjeti kao i do sada.

Njemu to izgleda tako jednostavno, pomislila je Silvia. Trebalo je samo da zaboravi na ljubav i strast koje je nosila u sebi cijelog života. Sada, kad je konačno shvatila da mu želi biti žena, nije više mogla biti njegova mala sestra.

Sve ovo je tako mučno - rekla razočarano.

Shonn ju je posmatrao bez riječi. Znao je da mora izdržati još nekoliko trenutaka.

Trebalo je još samo malo. Snaga mu je bila na izmaku, jer nije mogao podnositi tugu i razočarenje osobe koju je volio više od svega na svijetu. Da je znala koliko je u tom trenutku želio da je zagrli i nikada ne pusti.

Silvia - prošaputao je i krenuo prema njoj.

Dobro je vidjela duboke bore oko njegovih usana i osjetila da mu nije lako. Isto tako je znala da Shonn, ma kako to u trenutku izgledalo, nije želio da je povrijedi. Ipak, sažaljenje na njegovom licu činilo je njenu bol većom.

Ostat ću ovdje - rekla je mirno, ali odlučno - Dugujem ti to, Shonne. Bit ću tu sve dok ne završim kurs za sekretaricu i ne nađem posao. Tako ćeš imati mirnu savjest - dodala je zureći u neku tačku.

On jedva primjetno klimnu glavom.

Za sada je to dovoljno, draga. Znam da ti je u ovom trenutku veoma teško, ali će vrijeme zacijeliti sve rane. Jednog dana ćeš se probuditi i shvatiti da smo dobro postupili. Suviše dugo smo zajedno da bismo smjeli dozvoliti da nas savlada moć navike. Jednog dana ćeš shvatiti da sam stvarno bio u pravu.

Zar nije uvijek tako? - upitala je . gorko. - Ti svaki put želiš da budeš u pravu. Samo, mislim da ne treba da budeš tako siguran.

Ovoga puta nije u pitanju bila samo navika, i to je Silvia dobro znala.

U pitanju je bilo nešto mnogo dublje i snažnije, Prišao joj je sasvim blizu i nježno je poljubio u čelo.

Idi na spavanje - šapnuo je. - Ujutru ćeš se osjećati mnogo bolje.

Samo je klimnula glavom, mada joj je bilo strahovito krivo što se prema njoj ponaša kao prema bolesnom djetetu. Ali, nije imala snage za bilo kakvu prepirku, jer je bol bila suviše jaka.

- Laku noć, Shonne - procijedila je jedva čujno i lagano napustila sobu.

Tokom narednih mjeseci Silvia je imala utisak da njena bol nikada neće proći. Kako su dani prolazili, morala je priznati samoj sebi da se osjeća sve bolje. S grižnjom savjesti e pomislila je da je Shonn bio u pravu, a da to sama nije mogla razumjeti.

Bila je prilično stabilna i mirna, pa je j čak i smogla snage da se prema Shonnu ophodi s prijateljskom lakoćom, kao u stara dobra vremena. Dan poslije vjenčanja upisala se na kurs za sekretarice, pa su joj dani prolazili u predavanjima i učenju.

Nije imala mnogo vremena za razmišljanje, što se ispostavilo kao veoma dobro za njeno stanje.

Shonna je rijetko viđala, jer je večeri uglavnom provodio van kuće. Nije govorio gdje ide, a ona nije imala smjelosti da ga pita bilo što o tome. Radila je do kasno u noć i na taj način ispunjavala vrijeme, ali i savršeno obavljala zadatke i sve školske obaveze.

Najteži su joj bili trenuci prije spavanje, jer su tada sva ona osjećanja koja je tokom dana uporno potiskivala, izbijala na površinu takvom silinom da je ponekad pomišljala kako će je ugušiti.

Usamljenost bi se kao taman oblak nadvila nad nju, ne donoseći joj potreban mir. Satima nije mogla zaspati, već se nervozno vrtjela po krevetu, da bi je, tek negdje pred zoru, san i umor potpuno savladali.

Naporan rad i nedostatak sna ubrzo su pokazali i svoje ružno lice. Silvia je bila sve mršavija, a tamni podočnjaci ispod očiju bivali su sve izraženiji, Postala je toliko bezvoljna, da je čak ni Mike nije uspio oraspoložiti.

Sada je zaista bilo dosta! - uzviknuo je Ijutito jednog jutra, vidjevši da Silvia nije ni pipnula doručak koji joj je pripremio.

Ona ga pogleda kao da ne razumije o čemu govori.

Ostani tu! - dodao je Mike energično. - Treba da razgovaramo i ne možemo odgađati ni minut. Tri mijeseca te gledam kako kopniš i više ne mogu da šutim. Više nećeš da jedeš čak ni omiljene palačinke. Tu sad nešto stvarno mora da se preduzme!

Nisam gladna jutros - odvratila je tiho.

Nisi bila gladna ni prekjučer, a jučer uopće nisi takla večeru. Što se dešava s tobom, Silvia?

Oslabila si bar pet kilograma.

Ništa ne brini, Mike. Dajem ti riječ da ću se ugojiti. Radim previše naporno i potreban mi je odmor. To je sve.

Naporno radiš? Pa, ti i Shonn se ponašate kao luđaci!

Radije ne bih govorila o tome.

Samo ti sjedi mirno, Silvia. Niko od tebe ne traži da govoriš, ali se nećeš pomjeriti s te stolice sve dok ne čuješ što imam da ti kažem.

Prvo, Shonn je strahovito napet od vašeg vjenčanja, bolje reći, nemoguć! Vjeruj mi da više ne znam kako da se ponašam u njegovom prisustvu.

Već mi je dosta toga!

Umišljaš, Mike. Nisam primijetila nikakvu promjenu na njemu.

Nemoj tako, Silvia I sama vidiš da se ponaša kao medvjed koga su upravo probudili iz zimskog sna. Trudi se da bude ljubazan prema tebi, ali zato svi ostali osjećaju njegov gnjev. ' Možda bi bilo najbolje da porazgovaraš s njim - odvratila je Silvia, ne usuđujući se da ga pogleda, Misliš li da sam toliko lud? Dobro poznajem Shonna i znam da ne bi dozvolio da mu se neko miješa u život.

I meni se tako čini. Zbog toga mi sve ovo govoriš?

Naravno. Isti problem koji muči tebe proganja i njega.

Mislim da griješiš, Mike. Nije riječ o istoj stvari.

Onda je bar slična - odvrati Mike tvrdoglavo. - Ima iste simptome i ne sumnjam da je riječ o bolesti koju bi mogao izliječiti isti lijek.

Silvia je šutjela. Činilo joj se da će svakog trenutka briznuti u plač, Nije ni najmanje željela da joj se tako nešto dogodi pred Mikeom.

On joj priđe i spusti svoju ogromnu ruku na njenu. Oči su mu bile blage i tople.

Znam da se to mene ne tiče, ali više ne mogu takve da vas gledam. Onog dana kada si se vjenčala, bila si luda od sreće i čitav svijet je bio tvoj.

Izgledalo mi je kao da bi sve oko sebe mogla upaliti svojim osmijehom. Dva dana kasnije, oboje ste bili namrgođeni i to se nastavilo sve do danas.

Silvia je bila svjesna da je Mike primijetio sta se dešava i da je potpuno u pravu. Ipak, nije imala hrabrosti da mu se povjeri.

Ti si kao neko veliko dijete, Silvia - prenu je iz razmišljanja Mikeov glas.

Nikada nisi bila dovoljno bliska s nekom ženom, da bi joj se sada mogla povjeriti.

Znam da prvi susret s muškarcem za neke žene može biti neizmjerno bolan.

Ipak, ne smiješ dozvoliti da te to obeshrabri. Sve će se to srediti i biti opet isto kao prije. Šutjela je, svjesna da je Mike primijetio kako ona i Shonn spavaju u odvojenim sobama, odnosno da njihov brak nije pravi.

Ali, bio je izuzetno uviđavan, tako da nije rekao ništa o tome. Bila iskreno dirnuta njego) vom brigom.

Ne znam ništa o tome - odvratila . je tiho, dok joj se jedna suza već kotrljala niz obraz.

Mike ju je zapanjeno posmatrao, kao da ne vjeruje sopstvenim očima.

Zar je tako nešto moguće? Pored muškarca kakav je Shonn Carey?

Sada Silvia više nije mogla zadržati suze. Bolno je zajecala i tiho saopćila.

Tako sam nesretna, Mike.

On joj je bez riječi pružio maramicu i strpljivo sačekao da se malo smiri. Kada je s djevojčinih obraza bila obrisana i posljednja suza, Mike obazrivo upita: - Pa, zašto se onda Shonn oženio tobom?

- Želio je da me zaštiti, pošto sam počela upadati u nevolje - objasnila je.

Mike se malo zamisli, a onda reče: - Zaista je bio bijesan kada je vidio da te nema one večeri. Strašno je vikao po stanu i bijesno lupao vratima.

Klimnula je glavom i dodala s uzdahom.

- Upravo tada je zaključio da nas dvoje treba da se vjenčamo i da na taj način budem zaštićena od velikog, zlog svijeta - objasnila je ironično.

- Naravno. ništa nisam ni slutila i... onda se dogodilo. Ustvari, kada smo se vratili s vjenčanja, kazao je da će to samo biti formalni brak i da mu je obaveza da me na taj način zaštiti.

Dodao je kako se nada da ću za nekoliko godina biti dovoljno odrasla i moći voditi računa o sebi. Tada ćemo moći poništiti naš brak.

Mike ju je posmatrao s nevjericom. lako je mislio da dobro poznaje Shonna Careya, takvo nešto zaista nije mogao očekivati.

- Nadam se da neću morati još dugo biti u stanu i trpjeti sve ovo - dodala je Silvia ozbiljno. Čim završim kurs, potražit cu posao i otići odavde.

Mladić joj stisnu ruku u znak podrške.

- Ne sumnjam da u ovom trenutku tako nešto želiš više od svega na svijetu.

Ipak, ne mogu vjerovati da su to tvoje stvarne želje. Jer, vas dvoje ste bili godinama neizmjerno bliski I to ne može tek tako da nestane.

Silvia se sjetno osmjehnu.

Nikada nisam uspjela sakriti svoja prava osjećanja prema njemu.

Mikeove oči zasvijetliše.

Imam utisak da si se previše lako predala, Silvia. Ne bi bilo loše da još jednom dobro sagledaš cijelu situaciju.

Zaista tako misliš? - upitala je djevojka uzbuđeno - Ni sama ne znam što da mislim o svemu.

Očigledno je da ne mogu natjerati Shonna da se zaljubi u mene.

Možda, ipak, treba pokušati. Uvjeren sam da biste mogli biti sretni, samo ako bi se svako bar malo potrudio. Imate sve preduslove zato dugo se poznajete, imate povjerenja jedno u drugo, poštujete se, ali istovremeno i obožavate.

Svi sastojci su tu, samo ih treba izmiješati na pravi način.

Mike! Ipak to nije recept za jedan od tvojih čuvenih kolača.

Možda sam malo pojednostavio stvari, ali nisam pogriješio. Princip je uvijek isti, draga moja prijateljice.

Silvia više nije bila sigurna ni u šta. Znala je samo da je zbunjena, nesigurna i razočarana.

Shonn je veoma kompliciran momak - čula je Mikea kako govori.

- Godinama je živio usamljeničkim životom i uvijek se oslanjao samo na sebe. Nikome nije vjerovao i veoma mu je teško da sve to sada promijeni. On se trudi u odnosu na nas, ali rezultati su različiti.

Mislim da imaš opasnog protivnika, Silvia, mada se nadam da ćeš uspjeti pronaći njegove slabe tačke.

Osjetila je kako se u njoj budi nada.

Zašto mi to govoriš? - upitala ga je pomalo stidljivo.

Zato što znam da je Shonnu stalo do tebe. Da nije tako, nikada se ne bi odlučio na tako drastičan korak kao što je brak, i to samo radi tvoje sigurnosti.

A da se radilo samo o sigurnosti, slobodno ti je mogao angažirati tijelohranitelje, Silvia je znala da je Mike „dotakao" suštinu i samo se nasmiješila.

Ti si privlačna djevojka, draga moja - dodao je mladić.

- Toga si i sama svjesna, tako da znaš sta ti je činiti. Mislim da su sve karte u tvojim rukama, samo treba da ih poredaš na odgovarajući način.

Pretpostavljam da si već smislio neki plan? - brzo je dobacila, puna iščekivanja.

Nisam, malena. Ovo je tvoja bitka i ostavljam ti da sama odabereš najpogodnije oružje.

Samo, treba dobro da razmisliš prije nego što zadaš početni udarac - dodao je, polako ustao i krenuo u kuhinju.

Silvia je još neko vrijeme sjedila u trpezariji i razmišljala o njegovim riječima. Ono što joj je predložio nije je napuštalo tokom cijelog dana, tako da je uobičajene poslove obavljala gotovo mehanički. Tekstovi koje je prekucavala bili su puni grešaka, kao i poslovni izvještaj koji je pisala na vježbama. Jednostavno, ništa joj nije polazilo od ruke, Ipak, prvi put otkako su se ona i Shonn vjenčali, učinilo joj se da postoje neke šanse da pridobije njegovu ljubav. Sada se kajala zbog sopstvene pasivnosti i pitala kako je tako lako mogla odustati od svega Nikada ranije se nije olako mirila s porazom, pa to nije trebalo da uradi ni ovog puta.

Osim toga, izuzetno važno je bilo što su ovog puta u pitanju bili njen život i njena lična sreća. Sada je znala da je Mike bio u pravu.

Morala je da pokuša. Samo od nje je zavisilo da li će se jedna, sada još maglovita mogućnost, moći pretočiti u sretnu stvarnost. Pošto je donijela odluku, Silvia je odmah počela da planira i da se priprema. Dobro je znala da neće biti lako, pošto u pitanju nije bila samo jedna bitka, već čitav mali rat.

Bilo joj je jasno da se Shonn neće predati poslije prvog okršaja, jer nije pripadao ljudima koji su se povlačili.

Najprije je morala analizirati neprijateljeve slabe tačke. To nije bio nimalo lak posao, pošto se radilo o sigurnom i stabilnom čovjeku kakav je bio Shonn Carey.

Naime, stalno je imala na umu Mikeovu konstataciju da je ona sama bila izuzetno slaba i neodlučna i da je svojim držanjem praktično „tražila" Shonnovo zaštitničko i posesivno ponašanje.

Njen plan se, ustvari, sastojao iz tri dijela. Najprije je morala uspostaviti onaj stari, prijateljski odnos koji je postojao među njima prije događaja u avetinjskom gradu.

Drugi dio plana sastojao se u Shonnovom zavođenju, dok bi zatim trebalo samo iskoristiti njegovu posesivnost i natjerati ga da joj prizna svoja osjećanja.

Kad je dobro „razradila" sve pojedinosti, zadovoljno je odahnula, ni na trenutak ne sumnjajući u ispravnost plana koji joj je bio posljednja nada.

Idućeg jutra tiho je ušla u trpezariju i sjela za sto. Shonn ju je pogledao iznenađeno, kao da ne vjeruje sopstvenim očima.

U posljednje vrijeme, ona je namjerno izbjegavala njihove jutarnje susrete i izlazila da doručkuje tek kada bi on otišao u kancelariju.

Dobro jutro - rekla mu je raspoloženo.

Sjela je tačno prekoputa njega i gledala ga pravo u oči. Čini mi se da odavno nismo doručkovali zajedno - rekla je mirno.

Shonn je nešto odgovorio, tako da su nastavili prijatno ćaskati. Dobroj atmosferi doprinio je i Mike, koji je pripremio Sitvijine omiljene palačinke.

Prvi put poslije mnogo dana jela je s apetitom, što je izazvalo Shonnovo čuđenje.

Mora da si zaista gladna - rekao je brižno.

Mnogo sam oslabila u posljednje vrijeme - odvratila je nehajno.

– Sada sam odlučila da to nadoknadim.

U toku samo jednog obroka?

Ne - rekla je veselo. - Ovo je samo dobar početak.

Tada se i Shonn morao nasmijati Svakog dana tokom sljedeće dvije sedmice, Silvia je ponavljala svoju jutarnju predstavu.

I za vrijeme večere, odnosno u rijetkim prilikama kada je Shonn ostajao kod kuće, trudila se da se ponaša kao prijatan sagovornik, ali i pažljiv slušalac.

Ipak, prvu . malu pobjedu izvojevala je tek kada je jedne večeri Shonn rekao da će joj praviti društvo i ostati kod kuće. Drugi dio plana tražio je niz temeljnih priprema i Silvia je slutila da od njega zavisi uspjeh čitave operacije.

Prestala je odlaziti na popodnevne časove i to vrijeme provodila u kupovini. Naravno, sada joj je bilo drago . što je sve te zanosne i privlačne dijelove garderobe kupovala na Shonnov račun, mada joj je ranije tako nešto bilo neprijatno.

No, sada je to činila s osmijehom i osjećala se sasvim dobro.

Za nekoliko dana bila je spremna da napravi i drugi korak. Prvog jutra trebalo joj je hrabrosti da obuče duboko izrezani i uz tijelo pripijeni svileni komplet.

Kada ju je i Mike ugledao, tiho je zviznuo.

- Oho! Gdje si to nabavila, draga? U Hollywoodu?

Silvia i nehotice pocrvenje. : - Shonn još nije došao? Misliš li da sam pretjerala?

On odmahnu rukom.

Za Shonna se ne brini, samo što nije stigao. A što se tiče kompleta, I pristaje ti zaista savršeno.

Da nije suviše očigledno? - dodala je bojažljivo.

Ni govora. Sve je u granicama - dobrog ukusa i ne treba da brineš ljepotice.

Mikeove riječi su je malo umirilo, ali je trebalo sačekati Shonnov dolazak.

On se pojavio poslije nekoliko , minuta i namršteno je odmjerio, i uopće ne sakrivajući svoje nezadovoljstvo. Sjeo je prekopala i jedva , čujno promrmljao uobičajeno „dobro jutro".

Naravno, Silvia je bila razočarana, ali se trudila da to sakrije. Vedro je pričala o raznim sitnicama i trudila se da bude što prirodnija.

Za razliku od nje

, Shonn je bio neuobičajeno tih. toga, stalno je i gledao u stranu, kao da uopće nije i primjećivao njen izazovni komplet.

Tek kad je završio doručak, ponovo ju je pogledao.

Imam utisak da danas nećeš ići u školu - primijetio je.

Osim

Da, jer smo dobili nekoliko slobodnih dana. To mi je stvarno dobro došlo, jer sam strašno premorena.

Mike mi stalno govori da pretjerujem s radom. !

Vjerovatno je u pravu - odvratio je zamišljeno. - Nego - dodao je i za trenutak uhvatio tkaninu rukava - ovo je nešto novo?

Silvia se nasmiješi.

Zaključila sam da mi je garderoba suvise djetinjasta, pa sam se potrudila da je malo obnovim.

On podiže obrve i odvrati ironičnim glasom: Mislim da bi tako nešto bolje pristajalo mojoj ljubavnici, nego ženi. lako joj nije bilo svejedno, Silvia se potrudila da ostane mirna.

Zaista tako misliš? - upitala je tobože iznenađeno. - Uostalom, ti znaš tome mnogo više od mene.

Na te njene riječi Shonn se okrenuo i šutke izašao iz trpezarije. Silvia se zadovoljno osmjehnula, jer je njen prvi nastup postigao cilj. Uspjela je prodrmati Shonna, a to je bio izuzetno dobar znak.

U danima koji su slijedili bila je svakog dana sve bolja. Uvijek dotjerana, izvanredno i privlačno obučena i s vječno nevinim osmijehom na licu. Bila je ljubazna i odmjerena i koristila svaku priliku da ovlaš dodirne Shonna, uputi mu značajan pogled ili gest.

Zeljelaje da on polako shvati kako djevojčica Silvia pripada prošlosti da je sada pored njega odrasla i zrela žena.

Jedne večeri, dok mu je kao i mnogo puta ranije, pružala uobičajeno piće prije večere, nježno ju je poljubio u rame.

- Koža ti je glatka kao svila - prošaputao je.

Zadrhtala je cijelim tijelom, ali se on iznenada odmakao i dodao potpuno izmijenjenim glasom: Ja stvarno ne znam što hoćeš da postigneš ovim, Silvia? Čime? - upitala je naivno.

Nemoj se praviti da ne znaš! Imam toliko iskustva i znam kada žena pokušava da me zavede!

Doduše, ne mogu reći da nisi bila učtiva i kulturna, samo ta odjeća...

Ona osjeti kako joj obraze plavi rumenilo. No, to je bio trenutak u kom nije smjela popustiti.

Zaključila sam da mi se ne dopada tvoja zamisao o poništenju našeg braka - odvratila je važno. - Više bih voljela da se razvedemo.

Shonn nije odgovarao.

Nadam se da ćeš mi to detaljnije ‘ objasniti - rekao je najzad.

Naravno da hoću. Međutim, vrlo je jednostavno i nema što mnogo da se objašnjava.

Ne želim više da budem neiskusna djevojčica, dragi moj.

Odlučila sam da steknem malo iskustva.

Naravno, u tjelesnom smislu - jetko je dobacio Shonn.

Klimnula je glavom, osjećajući da joj je lice svakog trenutka sve rumenije.

A ja treba da ti pomognem da stekneš iskustvo?

Tačno, Shonne. Znaš, zaključila sam da je najbolje da za to odaberem osobu koja mi je bliska.

Treba biti praktičan, zar ne? Na kraju, nas dvoje smo vjenčani.

Njegovo lice bilo je potpuno bezizražajno.

Treba li da budem sretan zbog svega što si mi rekla?

Možda polaskan - izustila je polako, trudeći se svim silama da joj glas zvuči potpuno opušteno. - Uostalom, uživaš odličnu reputaciju u toj oblasti.

Iznenada, Shonn lupi šakom o sto, ali tako jako da je Silvia zadrhtala cijelim tijelom.

Jedva čujno je uzdahnula, jer se situacija komplicirala.

Da li to znači da me odbijaš? - smogla je snage da postavi pitanje, trudeći se da ne obraća pažnju na njegov bijes.

Znaš dobro da ne mogu prihvatiti tu tvoju glupu igru! - odvratio je Ijutito.

- Treba što prije da izbaciš te gluposti iz glave. Ne znam samo kako si sve to smislila. Ako te je posavjetovala neka od drugarica iz škole, možeš odmah da se ispišeš!

Ali ja hoću da steknem iskustvo, jer se ovako osjećam veoma glupo. Žao mi je. Morat ćeš se navići da živiš s tim. Slegla je ramenima.

Možda će mi uspjeti, a možda i da neće. Ipak, nadam se da nećeš ima ništa protiv, ako te i dalje budem nagovarala da se predomisliš?

Bijesno ju je odmjerio.

Možeš raditi šta ti je volja. Moju odluku ništa ne može promijeniti - dodao je Shonn i bez riječi izašao.

Tokom naredne sedmice, Silvia je nastavila ponašati se kao da se ništa ne nije dogodilo.

Svakog dana je doručkovala i večerala sa Shonnom, koji se ponašao kao pravi džentlmen.

Ipak, nije propuštao nijednu priliku da joj pokaže da ga njena taktika uopće nije pokolebala.

Naime, što je njena garderoba bila izazovnija, to je njegovo lice bilo smrknutije.

Ponekad, kada bi im se pogledi sreli na tren, Silvia je odmah mogla vidjeti koliko je Shonnu . teško da obuzda svoju strast.

Nekoliko puta nije mogao završiti objed, već bi Ijutito ustajao i napuštao trpezariju bez riječi. Tada bi se Silvia još dugo smijesila.

Ponekad je bila na kraju snaga i već riješena da odustane, ali joj Mike bi je hrabrio i tjerao da istraje.

Mladić je shvatio da su to za nju teški trenuci, pa ju je bodrio i davao joj podršku, kako to čine i svi iskreni i pravi prijatelji.

Sedmicu kasnije, Silvia se sunčala pored bazena i razmišljala ti što dalje da preduzme Iz razmišljanja ju je prenuo dragi i poznati glas.

- Zdravo, sireno. Uživaš, zar ne?

- Rexe! - povikala je odmah i brzo se okrenula. - Je li moguće?

- Naravno da je moguće, sireno - nasmiješio se Brody i prijateljski je zagrlio. - Turneje ne traju vječito i to je dobro.

- Svakako. Hoćeš li ponovo nastupati ovdje?

- Da. Počinjem sutra uvečer.

- Drago mi je - odvratila je veselo i malo bolje ga osmotrila. - Djeluješ mi umorno.

Prošao je rukom kroz kosu i uzdahnuo.

- Bilo je prilično naporno, da znaš. Eh, svaki put se zaklinjem da neću pristati na tako duga putovanja, ali čim mi nestane novca, sve zakletve padaju u vodu.

- Nemam utisak da ti imaš novčanih briga, Rexe.

- Svi mi brinemo zbog novca - odvratio je ozbiljno. - Osim možda tebe, sireno. Je li to vjerenički prsten? - upitao je, ugledavši dijamant na njenoj ruci.

- Pa. Shonn i ja smo se vjenčal.i rekla je zbunjeno. - Znaš, sve je bilo tako neočekivano.

- Shvatam, mada mi nije jasno zbog čega si to uradila.

Pretpostavljam da njegovo bogatstvo nije glavni razlog, zar ne? Odmahnula je glavom.

Pravi razlog je sasvim prozaičan. Zaljubljena sam u Shonna otkad znam za sebe.

On se nasmiješi.

Znao sam da si staromodna djevojka, Silvia. Ipak, nisam očekivao da će se sve desiti tako brzo Mada, osjetio sam nešto u zraku. Tvoj sadašnji muž htio me rastrgnuti u komade poslije one zabave kod Daonnyja Smitha.

Mislio sam da više nikada neću pjevati u ovom hotelu. Žao mi je, Rexe. Pokušala sam mu objasniti da to nije tvoja krivica.

- Na neki način je u pravu, jer nije trebalo da te vodim tamo.

Dannyjev ranč nije mjesto za djevojku kao što si ti.

Pomislio sam da ću te moći sačuvati od napasnika, ali sada znam da im nisam dorastao.

Nekoliko puta sam pokušao da ti telefoniram i izvinim ti se, ali se svaki put javio jedan momak koji mi je objasnioi da nisi kod kuće.

Nisam imala pojma da si se javljao.

Shvatio sam u čemu je stvar i pretpostavio da ništa ne znaš o ovome, sireno. Znaš, veoma mi se dopadaš, jer je u svijetu koji nas okružuje strašno teško naći pravog prijatelja.

A mislim da si ti jedna divna osoba i stvarno te poštujem, Silvia.

Hvala za lijepe riječi - odvratila je s osmijehom. - Uvjerena sam da možemo biti dobri prijatelji.

I ja sam ubijeđen u to. Nego, moja proba počinje za petnaestak j minuta. Hoćeš li doći da me slušaš? j Naravno!

Onda se vidimo uskoro!

Silvia mu mahnu. Još se smiješila, jer joj je susret s Rexom popravio raspoloženje. Bilo joj je drago što se nije prevarila u procjeni kad je na i početku poznanstva zaključila da je Rex drag i simpatičan momak.

Onda joj je nešto palo na pamet i trijumfaIno se osmjehnula.

Možda je to prijateljstvo mogla iskoristiti i jednom zauvijek riješiti svoju „bračnu" situaciju.

To će, pomisli, biti možda jedini način da se izvuče iz labirinta u kome se nalazila. lako je osjećala izvjesnu strepnju, znala je da sada ne može i odustati.

Ta misao ju je potpuno zaokupila, pa se vratila u stan, našminkala i sišla u restoran dok je još trajala Rexova proba. Kada je završio, od srca mu je aplaudirala, a onda su sjeli da popiju kavu.

Hoću da te zamolim za jednu uslugu - rekla je Silvia najzad.

U svako doba, sireno - odvratio je Rex spremno. - O čemu se radi?

Ona uzdahnu. Pošto je to što je tražila bilo povezano sa Shonnom i njihovim brakom, morala je ispričati Rexu cijelu istinu, lako se pomalo stidjela, ipak mu je rekla pravu istinu.

Ohol - začudi se on. - Znači, situacija je prilično oštra?

Samo, kakva tu treba da bude moja uloga?

Kada mu je Silvia objasnila da želi načiniti muža ljubomornim, on se trže.

Nemoj pomisliti da sam kukavica, ali plašim se da će tvoj muž promijeniti moj lijepi profil.

S druge strane, kako da ne pomognem prijateljici. Čvrsto ga je stegla za ruku.

Znala sam da ćeš pristati.

Jesi Ii već smislila odgovarajući scenarij, sireno?

Mislim da ću za tri dana imati gotov plan. Možemo li se vidjeti u petak, po završetku programa?

Trudit ću se.

Ustala je i oklijevala nekoliko trenutaka. Onda se sagla, poljubila mladića u obraz i bez riječi se udaljila.

Kada je te večeri Shonn stigao u stan, ona je bila u svojoj sobi. Nije željela odmah izlaziti, već je sačekala dvadesetak minuta.

Zdravo, Shonne - pozdravila ga je kratko, pošto se najzad pojavila. Zatim je otišla do šanka i sipala sebi piće.

On ju je posmatrao s nevjericom.

Je li to neka nova igra? - upitao je obazrivo.

Nije, Shonne i ne treba da brineš - odvratila je mimo. - Izgleda da si ponovo pobijedio.

To si i očekivao, zar ne?

Nisam ni najmanje sretan zbog toga - odvratio je ozbiljno. - Samo mi je drago što si shvatila neke stvari.

Zar? Ako misliš na moje ponašanje, nemoj da se brineš.

Više nećeš imati nikakvih problema.

Drago mi je zbog toga. Uostalom, vidim da si se urazumila u vezi sa suludim planom.

Ostavila je čašu na sto i upitno ga pogledala.

Na koji suludi plan misliš?

Na onaj o sticanju iskustva - odvratio je s gorčinom. - Nije mi bilo jasno kako neko može...

Nisam odustala od tog plana - prekinula ga je blago i uputila se prema svojoj sobi.

- Samo sam odlučila da ga steknem s drugim - dodala je i prije nego što je on mogao bilo što da kaže, zatvorila vrata za sobom.

Dok je sljedeće večeri Silvia slušala omiljene balade i ljenčarila u dnevnoj sobi, Shonn je uletio u stan, lica crvenog od bijesa.

Ljutito je isključio muziku i povikao: - Šta si jučer radila na Brodyjevoj probi?

Ona se trže.

- Pa, pozvao me je - rekla je tiho.

- Stvarno? A ti si odmah prihvatila! Nemaš pojma kako sam se osjećao kada su mi rekli da je moja supruga usred mog hotela poljubila svog prijatelja!

Silvia se već smirila, konstatirajući da je odlučna bitka počela prije nego što je željela.

Ali, ona je bila spremna.

- Mora da je bilo ponižavajuće - rekla je mirno.

On ju je zabezeknuto posmatrao.

- Ponižavajuće! I to je sve što imaš da kažeš? Pa, poljubila si ga pred cijelim orkestrom!

- Vidim da si neraspoložen - nastavila ie bez trunke uzbuđenja. - Donijet cu ti nešto za piće.

Pokušala je ustati, ali ju je on gurnuo natrag na fotelju.

- Ne želim prokleto piće, Silvia!

1 Želim objašnjenje!

Slegnula je ramenima.

- Možeš biti sasvim miran, Shonne. Mislim da su ti doušnici malo pretjerali. Sve je bilo sasvim nevino.

'- Brody nema nevine odnose sa ženama - odbrusio je bijesno. - Nije trebalo da mu obnovim ugovor.

- Rex Brody je simpatičan momak i mi smo samo prijatelji.

- Ali ti si moja žena, Silvia!

Glasno se nasmijala.

- To je samo pogodba, zar si zaboravio? Ti si to smislio i inicirao, ne sjećaš se? Što sada hoćeš da uradim?

- Inicirao sam to, jer sam želio da te zaštitim.

- A ako ja ne želim da me štitiš? Sto misliš, kako sam se osjećala dok si skoro svaku večer izlazio? I imaš obraza da mi sada spominješ brak?

Neko vrijeme su šutjeli, a onda ona dodade sasvim jasno i odlučno.

- Sutra ću spakovati najneophodnije stvari i otići. Dok ne nađem posao bit ću kod jedne prijateljice iz škole.

Javit ću ti se da okončamo sve formalnosti oko ovog smiješnog brak.

Shonnovo lice je za trenutak problijedjelo.

Ne misliš ozbiljno, zar ne? Pretpostavljam da je ovo opet neka igra.

Nije igra, Shonne - odvratila je, brišući malenu suzu u dnu oka.

- Vijeruj mi da mi je dosta ovoga i da su me umorili pokušaji da zaslužim tvoju ljubav.

Sada samo želim da odem i negdje počnem novi život.

Njegove ruke počele su gužvati neki list na stolu.

Znaš dobro da ne mislim sve što sam rekao.

Zato ja mislim. Moram sačuvati još nešto što mi je ostalo od tog prokletog ponosa.

Trebalo je tako nešto da uradim čim sam došla.

Ne! - ponovio je očajnički. - Ja... neću ti dati razvod.

Pogledala ga je svojim srebrenosivim očima.

Zašto? Pa, taj brak je ionako formalan. Nadam se da ćeš naći ženu koja ti odgovara.

Ako si baš toliko tvrdoglav, ja ću pronaći advokata čim stanem na noge.

Ne! - ponovo je povikao.

Ali zašto, Shonne? Neprekidno me tjeraš od sebe i ja to više ne želim podnositi.

Pogledao je negdje u stranu.

Ne tjeram te od sebe, Silvia. Ja... ja sam posljednji čovjek na svijetu koji želi tvoj odlazak.

Volim te više od svega na svijetu, to je sigurno. Toliko te volim - dodao je muklo - da ne bih mogao zamisliti nijedan dan bez tebe.

Njoj se učini da sanja.

-1 ja tebe volim, Shonne - rekla je jednostavno.

Pogledao ju je s nježnošću.

To sada misliš.

Tako ću misliti uvijek. Zar bi to moglo biti drugačije?

Uvijek sam te voljela i uvijek ću te voljeti.

Uzeo ju je za ruku i pogledao u oči.

Samo, pomalo se plašim tvojih devetnaest godina. Ako se jednog dana predomisliš, znam da rastanak neću moći da podnesem.

Naslonila mu je glavu na rame.

Nikakvog rastanka neće biti - rekla je tiho.

Sklopio je obje ruke oko njenih ramena i nježno je pomilovao po kosi.

Zatvorila je oči, jer je prvi put otkako se vratila iz Evrope bila zaista sretna.

Osjećala je daje stigla na kraj dugog puta koji je počeo jednom davno, na lukobranu ispred hotela u Santa Chihuahui. ' -

KRAJ

-

-

-

-

-

-

-

-