A. B. JEHOŠUA LJUBAVNIK BIBLIOTEKA GAMA A. B. Jehošua LJUBAVNIK Naslov originala THE LOVER Translation copyright © 178 by Doubleday and Comp, Inc. Copyright © 1977 by A. B. Yehoshua Preveo s engleskoga IVAN OTT Likovno opremio FAD IL VEJZOVIÆ Urednik ZVONIMIR MAJDAK Recenzenti IVAN OTT BOSILJKA BRLEÈIÆ A. B. JEHOŠUA LJUBAVNIK Prvo izdanje u ovoj biblioteci 4 MLADOST ADAM A u posljednjem ratu smo izgubili ljubavnika. Imali smo ljubavnika, ali je nakon rata otišao. Nestao je. I on i stari Morris njegove bake. Veæ više od šest mjeseci od njega nema ni traga ni glasa. Uvijek smo govorili da je ovo mala, skuèena zemlja, i ako se èovjek dovoljno potrudi èak i izmeðu najudaljenijih ljudi moæi æe utvrditi neke veze — a sada èovjeka kao da je progutala zemlja i sve su istrage ostale bez rezultata. Kad bih bio siguran da je poginuo obustavio bih potragu. Otkud nam pravo da budemo tako tvrdoglavi zbog mrtvog ljubavnika, kad ima ljudi koji su izgubili sve svoje najdraže — sinove, oèeve i muževe. Ali, da tako kažem, još uvijek sam uvjeren da nije poginuo. Ne, on nije. Siguran sam da nije ni dospio do ratišta. A ako je i ubijen, gdje je auto, kamo je nestao? Ne može se auto samo tako sakriti u pijesku. Bio je rat. To je toèno. Potpuno nas je zatekao. Stalno èitam zbrkane izvještaje o onome što se dogodilo, nastojeæi da u potpunosti sagledam kaos koji je tada vladao. Napokon, nije samo on nestao. Sve do današnjeg dana suoèeni smo s popisom mnogih nestalih, brojnih misterija. A najbliži roðaci i dalje skupljaju zadnje ostatke — komade odjeæe, djeliæe nagorjelih dokumenata, svinuta pera, novèanike uništene mecima, rastaljeno vjenèano prstenje. Ganjaju varave svjedoke, slijede razna naklapanja, pokušavajuæi da u magli raznih komadiæa sastave sliku svojih voljenih. No èak su i takvi veæ odustali. Otkud, dakle, nama pravo da ustrajemo? Napokon, on nam je bio stranac. Sumnjivi Izraelac, zapravo dezerter, koji se samo nakratko vratio u zemlju da bi sredio neko nasljeðe i možda ostao na naš raèun. Ne znam, u to nisam siguran. No ponavljam, poginuo nije. U to sam uvjeren. I to je glavni razlog nespokojstva koje me progoni posljednjih nekoliko mjeseci, ne da mi mira i tjera me na daljnje traganje. I više od toga: kad se o njemu radi, padaju mi na pamet èudne misli — da se usred bitke, u zbrci i neredu jedinica koje se raspadaju i 7 pregrupiraju, našlo njih nekoliko, dvojica ili trojica, recimo — koji su iskoristili tu pomutnju, probili se i išèezli. Mislim, jednostavno su odluèili da se ne vrate kuæi, napuste stare veze i odu negdje drugdje. Možda se to nekom èini ludo, ali meni nije. Moglo bi se reæi da sam postao struènjak za išèezle osobe. Uzmimo Boaza, na primjer. Nakon primirja se u novinama neprekidno pojavljivao oglas o išèezlom Boazu. I slika mladiæa, gotovo djeèaka, mladog tenkista kratke kose, uz neke zbunjujuæe detalje. Na poèetku rata, tog i tog dana, bio je na tom i tom mjestu viðen na svom tenku u akciji u prednjim linijama. No deset dana kasnije, veæ pri kraju rata, pouzdani prijatelj iz djetinjstva sreæe ga na nekom raskršæu daleko od fronta. Kratko su razgovarali i rastali se. I nakon toga, Boazu se gubi svaki trag. Zbilja tajanstveno... Èitajuæi takve oglase po novinama postajali smo sve otporniji, zastajali samo naèas, a onda brižnim pogledom nastavljali pretraživati stranice. Nakon ovog posljednjeg rata smo postali šutljiviji. No Boazovi roditelji su ostajali uporni, a zašto i ne bi? Godinama su podizali sina, vodili ga u vrtiæ, trèali s njim lijeèniku, radili mu sendvièe kad bi ujutro odlazio na školske izlete, doèekivali ga na kolodvoru kad bi se vraæao. Prali su ga, glaèali i brinuli cijelo vrijeme. Odjednom je nestao. I nitko im nije mogao reæi gdje je, što mu se dogodilo. Èitav sistem, narod, društvo — koji su ga tako žestoko zaokupljali — sad se sve to poèelo rušiti. No kad su roditelji i dalje ostali uporni, a zašto i ne bi bili, poslali su im mladog èasnika, nesumnjivo dobronamjernog, ali ipak neiskusnog.
file:///C|/Users/ZIVKO/Desktop/A.B.%20Yehoshua%20-%20Ljubavnik.txt[13/10/2010 1:15:30 AM]