Anita Tufekčić, Biljana Krnjajić: Biblioterapija kao metoda razvijanja čitanja

BIBLIOTERAPIJA KAO METODA RAZVIJANJA ČITANJA

Uvod

Knjige su veliki dar, pričaju nam priče, uspavljuju djecu, informiraju nas. Uče nas nečem novom ili podsjećaju na već naučeno, bilježe činjenice, izvještavaju, tješe nas i razigravaju. Ali, mogu li nam knjige pomoći u postizanju zdravlja? Mogu. Upotreba knjige, odnosno literature, u svrhu unapređenja zdravlja naziva se biblioterapija. Priče imaju moć ponovno povezati ono što nam je već poznato u mozgu s onime što osjećamo u srcu. One nas mogu nadahnuti, ohrabriti i osnažiti da poduzmemo što je potrebno kako bismo ovaj svijet učinili boljim za buduće generacije. Pojam biblioterapija podrazumijeva: „svaku planiranu i metodološki pripremljenu upotrebu književnih djela, bilo koje vrste, kao pomoćnu metodu u psihoterapiji - tretmanu psihičkih poremećaja.”1 Provode je psiholozi i psihijatri, najčešće u kliničkim uvjetima.2 Biblioterapija u širem smislu je i „vođeno čitanje”3, koje se može ugraditi u čitateljske programe u različitim vrstama knjižnica za široku populaciju. Ovaj način upotrebe književnosti provodi se izvaninstitucionalno i može biti pomoć u stresnim situacijama i prevladavanju teških životnih razdoblja. Takvo čitanje najčešće provode educirani knjižničari, odnosno tim stručnjaka. Često nas knjiga odvede na predivno putovanje i osjećamo se kao da smo i mi jedan od likova. Osjećamo mirise opisanih predjela, čujemo zvukove, veselimo se s likovima. Primijetili smo da se ponekad nakon takvog čitanja osjećamo opuštenije, a neki problemi čine nam se beznačajniji. To nas je i potaknulo da pokušamo pronaći nešto o utjecaju knjiga na ljude i da napišemo ovaj rad. Sve je to dio jedne nestale kulture dijaloga koju želimo obnoviti u duhu najblistavijih humanističkih ideja, u duhu idealizma nekih prošlih razdoblja u kojima je povjerenje u priču i njezino značenje za pojedinca i zajednicu bilo neupitno. Dijete se na svijet rađa s određenim biološkim, spoznajnim i socijalnim potencijalom koji dolazi do izražaja ako se adekvatno stimulira.

1 Puljak, Ana. Biblioterapija: Knjigom do zdravlja. https://stampar.hr/hr/ vase-zdravlje/biblioterapija-knjigom-do-zdravlja (4.11.2021.)

2 Nav. dj. 3 Nav. dj. 4 Stamps, Lewis S. Bibliotherapy: How books can help students cope with concerns and conflicts (The Delta Kappa Gamma Bulletin), Fall, 2003., str. 25. 5 Manguel, Alberto. Povijest čitanja. Zagreb: Prometej, 2001., str. 19.

Pojedinac knjige, kako navodi Stamps4, može koristiti u različite svrhe, primjerice za kratki bijeg od stvarnosti, doživljaj avanture, posjet mjestima koja nije u mogućnosti posjetiti fizički, emotivno povezivanje s drugima i dr. Dok Manguel5 navodi: „Svi mi čitamo sami sebe i svijet oko sebe da bismo letimično opazili što smo i gdje smo. Čitamo da bismo razumjeli ili počeli razumijevati. Ne možemo bez čitanja. Čitanje, gotovo kao i disanje, naša je bitna funkcija.” Knjiga je snažan medij koji se koristi u različitim odgojnim, obrazovnim i terapijskim pristupima.

Definicija, svrha i cilj biblioterapije

Povijesno gledano, knjiga je oduvijek imala ljekovito značenje za ljude. Vrijednost i moć knjige nikad do kraja nisu otkrivene. Potreba za definiranjem termina biblioterapije javila se krajem 19. stoljeća. Podudara se s vremenom u kojem je Sigmund Freud (1856.-1939.) pokrenuo upotrebu primjera iz književnosti u svojim psihoanalitičkim sesijama.6 Postoji više vrsta biblioterapija, a najučestalije su za odrasle i djecu. Isto tako, postoji i više teoretičara koji se bave ovim područjem, a u skladu s tim i definicija biblioterapije (Piskač, Bašić, Škrabina, Šimunović, Hrvatska enciklopedija, Russel, Cilliers). Piskačeva definicija biblioterapije je: „...proces fluidne interakcije između osobnosti čitatelja i teksta pod vodstvom educiranoga pomagača, to je ujedno prva znanstvena definicija biblioterapije nastala 1950-ih.” Čitatelji nerijetko imaju jak osjećaj povezanosti s knjižnicom koju posjećuju jer knjižnica ostavlja utisak osjećaja ugode i razumijevanja prema svojim korisnicima i zato je ona idealno mjesto gdje se biblioterapija može provoditi u suradnji sa stručnjacima. Čitatelji se poistovjećuju s literaturom koju čitaju i uvijek je zanimljivo vidjeti način na koji knjiga može utjecati na život čovjeka, njegove emocije, misli i svakodnevni način razmišljanja. Biblioterapija povezuje umjetnost i knjigu, živu riječ s ljudskim životom te kroz psihologiju

čovjeku donosi neke nove dimenzije kroz koje može shvatiti životne procese kroz koje prolazi. Upravo zbog povezanosti s umjetnošću te interakcije sa stvarnim životom, biblioterapija je zanimljiva za suživot s ljudskim bićem. Kroz proces biblioterapije osoba može riješiti osobni problem čitanjem materijala koje su pomno odabrali psiholozi i psihijatri te obučeni knjižnični stručnjaci koji je provode. U skladu s izrečenim, a prema Bašić, Crothersova definicija biblioterapije je: „...programske aktivnosti utemeljene na kvalitetnom komuniciranju između medija i ljudi koji ga doživljavaju.” Hrvatska enciklopedija navodi: „Biblioterapija uvodi književno djelo u čitateljev doživljajno-spoznajni svijet u trima fazama: percipiranje djela, afektivno reagiranje i racionalno obuhvaćanje djela, a radi prevencije i pobuđivanja zdravih emocija.”7 Proces biblioterapije vode biblioterapeuti koji trebaju surađivati i s drugim stručnjacima iz područja psihologije, medicine te sa sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Baza provođenja sata biblioterapije treba biti odabir književnog djela koje pažljivo bira biblioterapeut. Cilj biblioterapije je sudionike provesti kroz cijeli proces da bi se probudile emocije, a samim time i oslobodile misli koje su možda stvarale otpor. Biblioterapija je dobivanje prave knjige, u pravo vrijeme, za pravi problem.8 Namijenjena je poticanju emocionalnog izražaja, smanjenju emocionalne napetosti, razvijanju kreativnosti, ali i suočavanju sa stresom te tretmanu raznih poremećaja.9 S obzirom na sve dosad rečeno, dječja biblioterapija se prema Russelu10 može definirati na sljedeći način: „čitanje knjiga koje pomažu djeci da se nose s problemima i shvate da nisu sama te da je njihova emocionalna reakcija normalna”. Lucas i Soares11 smatraju kako od biblioterapije ne trebamo očekivati izlječenje, već prosvjetljenje koje pomaže u oslobađanju emocija i boljem nošenju s problemima te pronalasku mogućih rješenja za te probleme. U književnim djelima koja se pišu u svrhu biblioterapije, ona se koristi kako bi pomogla

7 Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Biblioterapija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. URL: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7466 (4.11.2021.) 8 Škrbina, Dijana. Art terapija i kreativnost. Zagreb: Veble commerce, 2011., str. 220. 9 Šimunović, Dubravka. Pričom do emocionalne stabilnosti // Dijete, vrtić, obitelj : Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, Vol. 7 No. 25, (2001) 9. URL: https:// hrcak.srce.hr/181974 (1.9.2021.) 10 Russell,David L. Literature for children: a short introduction (6th ed) Boston, MA : Pearson Education, Inc. 2009. 11 Vale Lucas, Carla; i Soares, Lusa. Bibliotherapy: a tool to promote children’s psychological well-being // Journal of poetry therapy, 26 (3), 2013., str.139. čitatelju pri razumijevanju određenih životnih problema. Biblioterapija se prvenstveno bavi uočavanjem promjena u ponašanju likova u književnom djelu. U metodološkom smislu potiče izmjenu životnih iskustava, osobnih i neosobnih, kako bi se predmetni književni tekst što više približio stvarnome životu. Pri provođenju biblioterapije prvenstveno je važno postići da se djeca mogu poistovjetiti s likovima iz literature, odnosno da se likovi iz literature susreću sa sličnim problemima i životnim situacijama kao oni. Poistovjećivanje se navodi kao prvi i najvažniji cilj biblioterapije zato što sam čin doživljavanja niza emocija tijekom čitanja predstavlja podlogu za psihički i socijalni razvoj djeteta. Ako se dijete ne može poistovjetiti s likom iz priče, ne mogu se razviti ni drugi procesi. U procesu dijeljenja emocija s likom s kojim se poistovjećuje, dijete će vrlo vjerojatno doživjeti emocionalno rasterećenje i olakšanje.12 Bašić13 kao glavni cilj biblioterapije navodi izazivanje promjena kroz osvještavanje konflikta, a kao specifične ciljeve navodi povećanje samorazumijevanja i samoopažanja, osjetljivosti na interpersonalne odnose, osvještavanje životne orijentacije, razvijanje kreativnosti i samoizražavanja, ohrabrivanje pozitivnog mišljenja i kreativnog rješavanja problema, ojačavanje komunikacijskih vještina, ujedinjavanje različitih aspekata osobnosti, oslobađanje snažnih emocija i napetosti. Prema Cilliersu,14 glavni je cilj biblioterapije dobiti uvid i mogućnost razlučivanja problema kako bi se doprinijelo promjeni stava i ponašanja. Tri dugoročna cilja biblioterapije su po Cilliersu: terapijski, obrazovni i relaksacijski.15 Terapijski ciljevi odnose se na socijalnu i emocionalnu razinu, a obrazovni na intelektualnu. Biblioterapija na emocionalnoj razini pomaže pojedincu razumjeti svoje psihološke i fizičke reakcije na frustraciju i konflikte te pomaže u boljem razumijevanju motiva i potreba. Biblioterapija na intelektualnoj razini potiče stimulaciju novih kreativnih interesa, razvoj ideja, osvještavanje mogućnosti više rješenja za jedan problem te poticanje pozitivnog i konstruktivnog mišljenja.16

12 Šimunović, Dubravka. Pričom do emocionalne stabilnosti // Dijete, vrtić, obitelj : Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, Vol. 7 No. 25, (2001)10. URL: https:// hrcak.srce.hr/181974 (1.9.2021.) 13 Bašić, Ivana. Biblioterpija i poetska terapija. Zagreb: Balans centar, 2011., str. 28.

14 Cilliers, John. Bibliotherapy for alcoholics and drug addicts // unpublished doctoral dissertaion. Stollenbosch: University of Stoollenbosch, 1980. 15 Nav. dj. 16 Dijana Škrbina, Art terapija i kreativnost. Zagreb: Veble commerce, 2011., str. 220.

Vrste medija/literature prikladnih za biblioterapiju

Jedan od najvažnijih koraka u procesu biblioterapije je adekvatan odabir literature, odnosno informacijskog medija, koji mora biti u skladu s kronološkom, odnosno razvojnom dobi pojedinca. Mediji pogodni za korištenje u biblioterapiji uključuju književne tekstove (proza, poezija, narodne pripovijetke, anegdote, bajke, basne, priče za djecu, mitovi, legende i sl.), književna izražajna sredstva (metafore, usporedbe, alegorije, ritam, rime), različite audiovizualne materijale te različite maštovite predmete. Pritom je jedino važno da glavni lik bude netko tko je pojedincu psihološki blizak i na koga će pojedinac spremno reagirati i lako se s njim identificirati. Na osnovi dobro odabranog literarnog predloška prilagođenog dječjem uzrastu, interesu i problemima, djeca će spontano razgovarati ne samo o doživljajima i osjećajima likova iz teksta, nego i o onome što sami osjećaju. Čak i djeca koja su introvertirana ili pokazuju otpor prema izravnom razgovoru o svojim doživljajima i osjećajima, na ovaj će način moći izraziti ono što osjećaju i tako se osloboditi emocionalnih napetosti. „Literarna je biblioterapija metoda stjecanja uvida putem isključivo književnih tekstova uz metodu upotrebe identifikacije, katarze i MED ciklusa (proces međusobne motivacije misli, emocija i događaja u književnih likova), a njezini su temelji afektivna i kognitivna interpretacija.”17

Što je to terapijska priča?

Sve su priče potencijalno iscjeljujuće ili terapeutske. Ako priča izaziva smijeh, plač ili oboje - smijeh i suze mogu biti iscjeljujući. Narodne priče i bajke, zahvaljujući svojim univerzalnim temama i rješenjima - imaju iscjeljujuće sposobnosti. One mogu ponuditi nadu i hrabrost za suočavanje sa životnim izazovima povoljno utječući na našu sposobnost za promjenu i razvoj. Samo iskustvo slušanja priča, bez obzira na njihov sadržaj, može biti iscjeljujuće. Redovito pričanje priča može razviti i ojačati dječju koncentraciju te aktivirati njihovu maštu.18 Terapeutsko pričanje je nježan i lagan, a ipak učinkovit način za rješavanje problematičnih situacija s djecom. Oblik priče pruža medij za iscjeljenje koji omogućava djeci da započnu maštovito putovanje umjesto da slušaju lekcije i

17 Piskač, Davor. O književnosti i životu. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o, 2018., str. 17. 18 Perrow, Susan. Iscjeljujuće priče II. Velika Mlaka: Ostvarenje, 2013., str. 4. 19 Nav. dj., 5.

izravne upute za ponašanje. Identificirajući se s glavnim likom ili likovima, dijete je osnaženo dok nadvladava prepreke i dolazi do rješenja. Učitelji ili knjižničari počinju ponovno upotrebljavati snagu priče i mašte u svojim ulogama mentora i odgajatelja, ohrabrujući djecu da koriste svoj potencijal pomoću medija koji ona vole i na koji najbolje reagiraju – mašte. Pri pisanju iscjeljujuće priče pomaže nam ako pažljivo odaberemo terapeutske metafore i osmislimo putovanje ili potragu koji odgovaraju potrebama situacije i dobi djeteta ili djece. Iscjeljujuća bi priča trebala, što je više moguće, dopustiti slušatelju ili slušateljici da sami dođu do zaključaka – tako je „moći priče” prepušteno da sama proizvede magiju. Ostaviti priču da sama djeluje „u tišini, nevidljivo”.19 Iako je pripovijedanje bez sumnje življi i osobniji način iznošenja priče, oboje, i pripovijedanje i čitanje, važni su načini za iznošenje ili prikazivanje priča. Oba načina imaju svoje mjesto. Posebice danas, kada u dječjim životima dominiraju ekrani, pričanje/ili čitanje priča donosi uvid u stvarne živote. Ponekad, posebno u situacijama jedan na jedan, knjiga može biti most za donošenje priča, stvarajući osjećaj bliskosti ako se sjedi jedan uz drugog. Usmena tradicija pripovijedanja priča stvara izravniji kontakt između pripovjedača i slušatelja, budući da nema knjige kao posrednika u doživljaju priče.

Zaključak

Knjige mogu utjecati na djetetovo ponašanje, na način mišljenja, ali također pomažu i u rješavanju mnogih problema s kojima se svakodnevno suočavaju, bili oni manji ili veći. Knjiga ima veliki terapijski učinak te potiče na raspravu, promišljanje i procjenu mogućih rješenja. Moć biblioterapije je u tome što ona pomaže i savjetuje. Prema svemu navedenom možemo zaključiti da biblioterapija predstavlja jednu od mogućih strategija koje potiču učenike na čitanje. Kao dio predškolskog i školskog programa ona je razvojni alat koji ima moć pomoći djeci u razvijanju pažnje i ljubavi prema čitanju, što će im pomoći u kasnijem učenju. U današnjem suvremenom svijetu koji se mijenja, oslanjanje na ljudsku kreativnost u svim djelatnostima javlja se kao imperativ. To je s jedne strane pretpostavka za uspješnost bilo koje ljudske djelatnosti, a s druge strane i nova prilika za vraćanje ljudi njihovoj suštini. Stoga se sve više ističe potreba interdisciplinarnog holističkog proučavanja povezanosti različitih znanstvenih i

stručnih područja karakteriziranih sinergijom funkcionalnih, psihosocijalnih, odgojnoobrazovnih i psihoterapijskih utjecaja na pojedinca. Tako je i biblioterapija našla svoju široku primjenu u sklopu holizma kao sistema stavova koji nalaže da se prilikom rješavanja složenih problema ili zadataka pristupi sinergičkoj realizaciji bez obzira na to radi li se o odgojno-obrazovnim intervencijama ili terapijskim pristupima.

Literatura:

1. Bašić, Ivana. Biblioterapija i poetska terapija:priručnik za početnike. Zagreb: Balans centar, 2011. 2. Hrvatska enciklopedija // mrežno izdanje. Biblioterapija. Leksikografski zavod MiroslavKrleža. URL: https:// www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx? id=7466 (4.11.2021.) 3. Bušljeta, Rona; Piskač, Davor. Literarna biblioterapija u nastavi književnosti: Sveučilišni priručnik za nastavnike. Zagreb, Correct media d.o.o, 2018. 4. Cilliers, John. Bibliotherapy for alcoholics and drug addicts // unpublished doctoral dissertation. Stollenbosch: University of Stoollenbosch, 1980. 5. Manguel, Alberto. Povijest čitanja. Zagreb: Prometej, 2001. 6. McCarty Hynes, Arlenn; Hynes-Berry, Mary. Biblio/Poetry therapy, the interactive process: A handbook St.Cloud. M.N.:North Journal 34 (3),1986. 7. Perrow, Susan. Iscjeljujuće priče II. Velika Mlaka: Ostvarenje, 2013. 8. Piskač, Davor. O književnosti i životu. Zagreb: Sveučilišna tiskara d.o.o, 2018. 9. Puljak, Ana. Biblioterapija: Knjigom do zdravlja. URL: https://stampar.hr/hr/vasezdravlje/biblioterapija-knjigom-do-zdravlja (4.11.2021.) 10. Russell, David L. Literature for children: a short introduction (6th ed). Boston, MA : Pearson Education, Inc.2009. 11. Stamps, Lewis S. Bibliotherapy: How books can help students cope with concerns and conflicts. The Delta Kappa Gamma Bulletin, Fall, 2003. 12. Šimunović, Dubravka. Pričom do emocionalne stabilnosti // Dijete, vrtić, obitelj : Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, Vol. 7 No. 25, (2001). URL: https://hrcak.srce.hr/181974 (1.9.2021.) 13. Škrbina, Dijana. Art terapija i kreativnost. Zagreb: Veble commerce, 2011. 14. Vale Lucas, Carla; Soares, Lusa. Bibliotherapy: a tool to promote children’s psychological well-being // Journal of poetry therapy, 26 (3), 2013.

dr. sc. Anita Tufekčić ariana200@gmail.com OŠ „Antun i Stjepan Radić” Gunja

Biljana Krnjajić biljana.krnjajic@gmail.com OŠ Siniše Glavaševića Vukovar