ha
ha
ha
ha ha
ha
2
bla
bla blA
bla
Bila jednom jedna kuća čuvena u čitavom gradu. U njoj su živjele tri sestre.
marta sofija gracija
je pekla najukusnije kolače u okolici. je znala mnogo zanimljivih priča. je bila je nadaleko poznata
po svojoj ljepoti i ljupkosti.
Svakog poslijepodneva sestre su primale posjetitelje, pa je u njihovom domu uvijek bilo veselo i bučno. Ljudi su voljeli slušati Sofijine uzbudljive priče, sladiti se Martinim kolačima i diviti se Gracijinoj ljepoti. I tako je to trajalo sve dok se jednog maglovitog zimskog jutra sestre nisu posvađale.
3
Gracija
je sjedila pred ogledalom i Ä?eĹĄljala svoju dugu kosu.
4
Sofija
je čitala knjigu.
Marta
je, kao i obično, mijesila kolače. 5
6
- kako ti ne dosadi praviti kolace svakoga dana? – upitala je iznenada Gracija. - Zašto?! – veoma se iznenadila Marta. – Pa zbog mojih kolača nas gosti i posjećuju toliko često. - To nije istina! – usprotivila se njezina sestra. – Oni dolaze ovamo samo da bi se divili mojoj ljepoti! Sofija s treskom zaklopi knjigu koju je čitala pa uzviknu: - Koje gluposti! Ljude u našu kuću ne privlače ni umišljena ljepotica niti nekakva hrana, već priče koje im ja pričam!
7
- zar tako?! 8
- tako! 9
sljedećeg jutra na kući tri sestre osvanule su skele. Čulo se lupkanje, kuckanje i vika radnika. Prolaznici su u čudu gledali što se zbiva. Nakon nekog vremena buka je prestala, radnici su se razišli, a skele su maknute. Na mjestu svima dobro poznate kuće sada je stajala neobična građevina s tri fasade, tri krova, tri prozora i tri balkona.
10
11
Na svakom od tri prozora stajala je po jedna sestra i dozivala prolaznike:
! i n e m k e t i Ă? 0 d 12
, e n , ne ! i n e m k
! o m a v o
! o m a v o 13 13
U svojoj novoj gostinskoj sobi, Marta je neprestano iznosila tanjure s kolačima i nudila ih gostima. A oni su, kad bi se zasitili, punih trbuha i s težinom u želucu odlazili kućama i ostavljali Martu da za njima viče:
14
- hej, vratite se! niste jos probali kremšnite! ni kesten tortu! ni baklave!
U svome domu, zavaljena u naslonjač, Sofija je započinjala s pripovijedanjem. Svi su je slušali. Priča je bila zanimljiva, ali duga. Preduga! Nakon nekog vremena, njezin se glas više nije mogao čuti od kruljenja praznih trbuha. Zamoreni i gladni, posjetitelji su odlazili ne sačekavši kraj priče.
15 15
kod gracije je bilo najtiše.
Iako se neprestano smiješila i treptala svojim prekrasnim zelenim očima, u njezinom su se stanu gosti najkraće zadržavali.
16
- gdje sam pogrijesila?! – pitala se svaka od sestara sjedeći u osami.
17
U trostrukoj kući gostiju je iz dana u dan bivalo sve manje. Na kraju su sasvim prestali dolaziti.
Marta, Sofija i Gracija, svaka na svome balkonu, stajale su i uzdisale:
- Oh! - Uh! - Ah!
I tko zna što bi dalje bilo, i kako bi se uopće završila ova priča, da Sofija jednog lijepog sunčanog popodneva nije zakucala na vrata svojih sestara. 18
19
- ovako dalje ne ide! Srušit ćemo zidove i opet živjeti skupa, odlučno je rekla.
20
- Imaš pravo! – odmah se složila Gracija.
- to treba proslaviti! – zaključila je Marta i otišla u kuhinju ispeći kolače.
21
DA?
bla, bla
!
ha , A H
ok! 22
u domu tri sestre opet je postalo veselo i bucno. Izvana, kuća je ostala nepromijenjena – trostruka. Znatiželjnicima koji bi ih upitali zašto je to tako, Marta, Sofija i Gracija su odgovarale: - Želimo da naša neobična kuća upozori sve ljudi da nikada ne počine našu grešku i pomisle kako su sami sebi dovoljni.
23
TRI SESTRE ana Ðokić nAklAdnIk knJIGA U CEnTRU knjigaucentru@yahoo.com zA nAklAdnIkA ema pongrašić bIblIOTEkA SlIkOVnICA - PROzOR U SVIJET UREdnIk zoran pongrašić IlUSTRACIJE I dIzAJn nina masina - aleksandra nina knežević TISAk studio moderna zagreb, studeni 2013. ISbn 978-953-7514-65-5