GEORGE AUGUSTIN SONJA SAILER-PFISTER KLAUS VELLGUTH (priredili)
Kršćanstvo u dijalogu PERSPEKTIVE KRŠĆANSKOG I D E N T I T E TA U PLURALNOM D RU Š T V U
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
1
ŽARIŠTA 18
Recenzenti: doc. dr. sc. BRANKO MURIĆ doc. dr. sc. TOMISLAV KOVAČ Prijevod: MATO BALIĆ Lektura: LIDIJA ZUBAC Korektura: TIHOMIR HADŽI-BOŠKOV Prijelom: MARIJAN TKALEC Oprema: CHRISTIAN T. BELINC
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Knjiga je objavljena uz potporu Instituta Walter Kasper (Vallendar, Njemačka).
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 600 ISBN 978-953-11-1226-0 Tiskano u listopadu 2020. CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001077614.
2
GEORGE AUGUSTIN SONJA SAILER-PFISTER KLAUS VELLGUTH (priredili)
KRŠĆANSTVO U DIJALOGU Perspektive kršćanskog identiteta u pluralnom društvu
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2020.
3
Naslov izvornika: George Augustin / Sonja Sailer-Pfister / Klaus Vellguth (Hg.), Christentum im Dialog. Perspektiven christlicher Indentität in einer pluralen Gesellschaft © Verlag Herder GmbH, Freiburg im Breisgau, 2014. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.
4
Uvodna riječ Pronaći vlastiti identitet u susretu sa strancem, tako bi se mogla opisati životna tema Güntera Rißea. Ta težnja nije ništa drugo nego temeljna težnja svakoga dijaloga. Dijalog naime nije ni kukavičko napuštanje sebe, niti traganje za kompromisom koji bi se našao na nekoj srednjoj liniji, niti je druga riječ za apologetsko samopotvrđivanje. Dijalog pretpostavlja vlastiti identitet. Samo se tako može neki strani identitet ugledati kao strani identitet, smatrati ga zanimljivim, pritom postati potpuno svjestan vlastitog identiteta i njegovih granica te dopustiti da ga identitet drugoga obogati i obdari. Tek pronalazeći put prema drugima, potpuno pronalazi sebe sama. Günter Riße ulazio je u tu odvažnost prije svega u susretu sa svijetom islama koji ga je sve više zaokupljao. Njegovu religijsku i kulturalnu drukčijost i stranost mnogi danas osjećaju na način da ih ona plaši. Bilo bi površno i glupo nijekati tu stranost. No da bi se doživjela čarobnost stranoga svijeta islama, ne treba tek proučavati velika svjedočanstva maurske kulture u južnoj Španjolskoj ili osmanske kulture na Prednjem i Srednjem istoku. Možemo se diviti vjernosti vjeri i vjeroispovijesti tolikih posve normalnih muslimana koji redovito obavljaju svoje propisane molitve. Možemo se tomu diviti te onda dublje učiti cijeniti bogatstvo kršćanstva i njegove poruke o slobodi pa svjedočiti o tome, slično kao Franjo pred sultanom Al-Kamilom. Susresti stranca i tako nalaziti vlastiti identitet nadilazi za Güntera Rißea čisto akademski interes i uvodi u kršćaninov temeljni dijakonijski zadatak. U dijakoniji taj stranac postaje bližnji, brat i sestra. Dijakonija nadvladava globalizaciju ravnodušnosti koja se danas širi, koja ne samo da ne nadvladava razliku, nego je uopće više ne zamjećuje i prema njoj je hladna i ravnodušna.
5
Za Güntera Rißea Marija je postala uzorom takvoga dijaloga i takve dijakonije. Znakovito je, naime, da muslimani doduše Mariju ne štuju kao Majku Božju, ali je ipak štuju kao uzor ženske pobožnosti i bezuvjetnog podlaganja volji Božjoj. Kao što u sebi obuhvaća baštinu velikih židovskih žena Staroga zavjeta te je svojim »Da, evo službenice Gospodnje« dovodi do ispunjenja, tako je svojim poslušnim slušanjem i ulaženjem u njoj ponajprije neshvatljivu volju Božju u određenom smislu most prema islamu. Hitajući preko gorja da bi pomogla svojoj rođakinji Elizabeti, koja još u visokoj dobi očekuje dijete, postaje uzorom dijakonije, koja nadvladava čitavo gorje sebičnosti, koja se od svega ograđuje te se prima posla tamo gdje je potreba. Dijalog i dijakonija mogu biti dvije natuknice koje opisuju put Crkve u novom obliku dijaspore koji je u Europi u porastu. Günteru Rißeu dugujemo zahvalnost što je tim putem išao ispred nas i ostavio tragove toga puta. Rim, na Božić 2013. Kardinal Walter Kasper
6
Predgovor Kršćanska vjera nalazi se u naše vrijeme u »dilemi identiteta i relevantnosti« (Walter Kasper). U današnjem sekularnom i pluralnom društvu kršćanska vjera više nije po sebi razumljiva. Stoga je pitanje identiteta i relevantnosti vjere središnji zadatak za teologiju i naviještanje. U pozadini tih razvoja ljudi sve više pitaju o značenju vjere za uspjelo oblikovanje vlastitoga života i društvenoga zajedničkog života. Ako se vjera odviše prilagođava rasprostranjenim očekivanjima i predodžbama, u opasnosti je da izgubi svoj identitet, a time u konačnici i svoju relevantnost. Ako se pak iz straha za svoj identitet tjeskobno zatvori, promašuje na kraju svoju izvornu navlastitu zadaću u svijetu. Identitet vjere nije u sebi zatvoren, nego otvoren, u procesu, uvijek iznova ga treba zadobivati. Dijalog života, susret s drugim vjernicima i nevjernicima mjesto je gdje kršćanska vjera izgrađuje svoj pravi identitet i pokazuje svoju relevantnost za društvo. Izvor i temelj kršćanske vjere je spasenjski dijalog između Boga i čovjeka. Vjera sama je dijalog, jer izrasta iz slušanja i odgovora na Božju riječ. Ići tim putem naša je navlastita zadaća. Otvorenost za pitanja vremena i spremnost iz središta kršćanske vjere tražiti odgovor na egzistencijalna pitanja ljudi, trajna je zadaća Crkve koja po Božjem nalogu stoji u službi čovjeku. Kontekst dijaloga vjere nije samo današnji sekularni svijet nego i pluralitet religija. Religiozni se krajolik posljednjih desetljeća temeljito promijenio. Pluralitet religija je, barem u zapadnom kulturnom krugu, postao svakidašnje iskustvo i predstavlja golem teološki izazov za kršćansku vjeru s njezinim zahtjevom univerzalnog Božjeg spasenja u Isusu Kristu za sve ljude.
7
Joachim Schmiedl ISch
Dijalog – ključna riječ postkoncilskog zamaha U intervjuima koji su se vodili u okviru istraživačkog projekta o postkoncilskim sinodama Srednje Europe mnogi članovi Zajedničke sinode biskupija Savezne Republike Njemačke (1971.–1975.) istaknuli su središnje iskustvo: biskupi, svećenici, redovnici i laici raspravljali su među sobom »na ravnoj nozi«. Sva mišljenja smjela su se iznositi, sporili su se jedni s drugima, a kasnije se uz dobru čašu franačkog vina opet pomirili. Taj narativni nalaz, koji će još trebati potanje vrjednovati, u sljedećem tekstu će se zaoštriti u tezu: Dijalog je ključna riječ postkoncilskog zamaha. Od pape Pavla VI. pa do sinode u Würzburgu istraživat ćemo glavne tekstove s obzirom na njihovu dijalošku relevantnost. 1. Dijalog Crkve
Dana 6. kolovoza 1964. objavio je Pavao VI. svoju prvu encikliku. Ecclesaim suam je u završnoj fazi rasprave o Konstituciji o Crkvi trebala pomoći Crkvi da »produbi svijest o sebi samoj«,1 da je odmjeri prema idealnoj slici i da stupi u dijalog sa suvremenim svijetom. Papa je postavio programatski zahtjev: »Crkva mora ući u dijalog sa svijetom u kojem sada živi. Crkva samu sebe čini riječju,
1
Pavao VI., enciklika Ecclesiam suam, (6. kolovoza 1964.), u: Würzburger Diözesanblatt 110 (1964.), br. 18/19, 1. listopada 1964., str. 145-177, 147.
43
porukom, dijalogom.«2 To dijaloško uopće čini religiju koja je odnos između Boga i čovjeka. Dijalog spasenja koji je Bog sam otvorio sa svijetom mora se nastaviti u stavu onoga »koji u sebi osjeća teret apostolskog zadatka, koji je svjestan da se vlastito spasenje duše ne može odvojiti od traganja za spasom drugoga, koji se stalno trudi povjerenu mu poruku unijeti u mišljenje i govor ljudi.«3 Kao osobine dijaloga Papa spominje jasnoću, povjerenje i mudrost. Dijalog dopunjuje vlastiti način gledanja te Papa kaže: »Dijalektika toga mišljenja i te strpljivosti omogućuje nam da i u mišljenjima drugih otkrijemo elemente istine«,4 a da ne podlegnemo relativizmu. Središnje sredstvo dijaloga za Pavla VI. je propovijed, naviještanje kršćanske poruke. Dijalog se usmjeruje u koncentričnim krugovima na sve ljude, vjernike, odijeljenu kršćansku braću i same katolike. Tim partnerima u dijalogu Papa preporučuje teme koje su u trenutku objavljivanja enciklike još bile na dnevnom redu Koncila: sučeljavanje s ateizmom i sustavima u kojima vlada zajedno s »Crkvom šutnje«, mir, monoteističke i afroazijske religije (»Želimo zajedno s njima, koliko je moguće, promicati i braniti zajedničke ideale slobode religije, ljudskoga bratstva, kulture, socijalnog gospodarstva, državnog poretka.«)5 te ekumenizam (»Spremni smo mnoge razlike u mišljenjima, koje se tiču tradicije, oblika pobožnosti, crkvenog prava, bogoslužja podvrgnuti temeljitom proučavanju da bismo izašli ususret opravdanim željama još uvijek od nas odijeljene kršćanske braće.«)6 s posebnom problematikom Petrove službe. Pred početak trećeg koncilskog razdoblja ta nastupna enciklika Pavla VI. otvorila je put za neke sporne teme. Prije svega Deklara2 3 4 5 6
44
Pavao VI., na nav. mj., 164. Pavao VI., na nav. mj., 167. Pavao VI., na nav. mj., 168. Pavao VI., na nav. mj., 174. Pavao VI., na nav. mj., 174.
cije o slobodi religije i nekršćanskim religijama, iako se 1964. još nisu mogle privesti kraju, mnogo duguju Papinu otvaranju dijaloga. Izričito je tema dijaloga uključena u Pastoralnu konstituciju o Crkvi u današnjem svijetu. U dijalogu Crkve sa svijetom radi se o tome »da se spasi ljudska osoba i da se bolje izgradi ljudsko društvo« (GS 3). Koncil nije paušalno osudio ateizam usprkos nekim prodorima u tom smjeru, nego potaknuo dijalog koji je, navodeći diskriminacije, zahtijevao slobodu djelovanja za Crkvu, a ateiste pozvao »da otvorena srca promotre evanđelje Kristovo« (GS 21). Posebno je pozvao dušobrižnike: »Ustrajnim studijem neka se tako osposobe da mogu izvršiti svoju ulogu u dijalogu sa svijetom i s ljudima bilo kojeg mišljenja« (GS 43). Koncil je propagirao »kulturnu razmjenu, koja bi morala voditi k pravom i plodnom dijalogu među različitim skupinama i narodima« (GS 65), i pozivao je u svrhu stvaranja međunarodnog gospodarskog poretka da se nadvladaju predrasude (usp. GS 85). Pastoralna konstitucija završava pozivom na dijalog sa svim ljudima: »Crkva snagom svoga poslanja da osvijetli čitav svijet evanđeoskom porukom i da sve ljude bilo kojeg naroda, rase ili kulture sjedini u jedan Duh, jest znak onoga bratstva koje dozvoljava i jača iskren dijalog« (GS 92). Enciklika »Ecclesiam suam« i Pastoralna konstitucija postali su u postkoncilskom razdoblju zamaha važni putokazi. Tema dijaloga postala je oznakom otvorene Crkve. Neki primjeri pojašnjavaju raspon te teme. 2. Dijalog u postkoncilskim izjavama 2.1. Ekumenski dijalog
Veliki koncilski signal nade bilo je ekumensko otvaranje. Dok je još Pio XI. sudjelovanje katolika na ekumenskim susretima zabranjivao, Dekret o ekumenizmu »Unitatis redintegratio« pozvao je
45
SADRŽAJ
Uvodna riječ ............................................................................................. 5 Predgovor ................................................................................................. 7
DIJALOG – OSNOVE I RAZVOJI Stefan Heße Crkva u dijalogu ...................................................................................... 13 Markus Schulze SAC Preko jezika do Boga. Kakve veze imaju svijest o jeziku i svijest o Bogu .........................................................................................23 Joachim Schmiedl ISch Dijalog – ključna riječ postkoncilskog zamaha ..................................43 Vicenzo di Pilato »Vjernik nije drzak.« Vjera između svjedočenja i dijaloga sa svima ..... 53 Johannes Schelhas Ja sam tu – Ja sam koji jesam. Interakcija teologije i fi lozofije na temelju Knjige Izlaska 3,14 ...............................................69 Jörg Splett Bog kršćana. Neumoljivo knjigovodstvo ili staračka dobrodušnost?........................................................................... 81 Alban Rüttenauer SAC Čemu svjedoci? Suodnos svjedočenja i istine u Hebrejskoj Bibliji kao osnova za međukonfesionalni i međureligijski dijalog ..............93
487
Edward Fröhling SAC Ekumenizam kao oblik življenja ......................................................... 103 Wolfgang Gantke Jedinstvo i mnoštvo u poredbenoj znanosti o religiji ...................... 117 Armin G. Wildfeuer Dia-Logos: Razum – mirotvorna orijentacijska veličina? ................129
DIJALOG S PLURALNIM DRUŠTVOM George Augustin SAC Religija u sekularnom dobu. Fenomen sekularizacije i dijalog s kulturama ............................................................................. 147 Ursula Nothelle-Wildfeuer »… na granice«. Misija i katolički socijalni nauk .............................. 171 Thomas Kraft Povlačenje iz svijeta i optimistično oblikovanje svijeta – skica povijesne povezanosti ........................................................................... 185 Holger Zaborowski Razum, sloboda i vjera u Boga. O kritici »novog ateizma« .............197 Matthias Micheel Čar jednostavnoga. Elementi religioznog iskustva u suvremenoj književnosti za djecu i mladež na primjeru Jutte Richter ............... 211 Claude Ozankom U području kreativne integracije. Inkulturacija u afričkom obzoru shvaćanja ...................................................................................225
488
DIJALOG S RELIGIJAMA Felix Körner SJ Leđa uz leđa. Treća dimenzija međureligijskog suživota ...................................................................................................241 Sonja Sailer-Pfister Zajedno za kulturu milosrđa. Teološki poticaji proistekli od kardinala Waltera Kaspera i Mouhanada Korchidea ......................251 Mariano Delgado Zajednička molitva pri međureligijskim susretima. Poticaji iz molitvenog iskustva mističarke Terezije Avilske .........................263 Hans Vöckling Afr.M. »Danas sam usavršio vašu vjeru islam.« Kur’an i mnoge religije ....277 Timo Güzelmansur »Danas umirem, a sutra se vraćam.« Seljenje duša i reinkarnacija u nauci anatolskih alevita ............................................287 Theresia Hainthaler Alahove kćeri u predislamsko doba s posebnim osvrtom na al-’Uzzu ..............................................................................................303 Thomas R. Elßner Koliko je abrahamovski Abraham? Biblijski nalaz .......................... 319 Hans Waldenfels Tri abrahamovske religije – izazov danas .........................................339 René Buchholz (De)konstrukcija Abrahama. O kritici abrahamovskog ekumenizma kod Jona D. Levensona .................................................357
489
Werner Höbsch Vrijeme je! Budistička prispodoba o strijelom ranjenomu i kršćanska prispodoba o izranjavanomu kao poticaji za dijalog djelovanja ...................................................................................371
DIJALOG KAO SLUŽBA Dominicus M. Meier OSB Zaređen – za što? Stalni đakonat u ustanovama posvećenoga života ................................................................................387 Andreas Redtenbacher Dijakonija iz snage liturgije .................................................................407 Georg Austen, Matthias Micheel Misionarsko-dijakonijski projekti na svakodnevnim mjestima i u posebnim pastoralnim prilikama ................................ 419 Doris Nauer Dušobrižništvo bolesnika. Vjerodostojno kršćansko služenje u pluralnom i za pluralno društvo .....................................................437 Heribert Niederschlag SAC Teologija i znanost o njezi. Osvrt u zahvalnosti ...............................451 Klaus Vellguth Kršćani koji služe u Crkvi koja služi. Napomene o dijakonijskom zahtjevu kršćanstva i o prisjećanju kršćanstva svojih korijena u Apostolskom pismu Evangelii gaudium .........................................463 Popis autora ............................................................................................481
490
1
Kršćanstvo u dijalogu PERSPEKTIVE KRŠĆANSKOG IDENTITETA U PLURALNOM DRUŠTVU
raganje za kršćanskim identitetom u pluralnom društvu koje se stalno mijenja ima trajno značenje. Put za to jest dijalog s današnjim svijetom u njegovoj raznolikosti svjetonazora i kultura. Autorice i autori priloga u ovoj knjizi daju važne poticaje iz područja kršćanstva i kulture, kršćanstva i svjetskih religija, kršćanskog identiteta te dijakonije u kršćanstvu.
9 7 8 9 5 3 1 1 1 2 2 6 0
170 kn
1 www.ks.hr