Kana, lipanj 2014.

Za vašu duhovnu i teološku kulturu Nova izdanja Gordan ^rpi} i Mijo D`olan, ur.

SLOBODNA NEDJELJA: KULTURA U NESTAJANJU? Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11,5x20 cm; meki uvez; 179 str.; cijena: 70,00 kn

Bez obzira je li nedjelja sekularna ili vjerska, posve}ena vjerskom `ivotu, obitelji ili dru{tvenom `ivotu, va`no je da bude neradna kako bi bila slobodna, kako bi se o~uvalo ljudsko dostojanstvo i kako bi se zajednica, obiteljska ili dru{tvena mogla izgraditi te na taj na~in pridonijeti razvoju hrvatskog dru{tva. Zajedni~ki je to zaklju~ak kvalitativnog istra`ivanja mladih znanstvenika Hrvatskog katoli~kog sveu~ili{ta, prvog u njihovoj mladoj povijesti, na populaciji radnica i radnika koji rade nedjeljom. Rezultati istra`ivanja i refleksija istih prezentirani su u knjizi ~ija je namjera jo{ jednom svratiti pozornost javnosti na taj goru}i problem u hrvatskome dru{tvu. Naime, nakon vi{egodi{njih poku{aja da se upozori na ljude koji su nedjeljom primorani raditi u trgovinama, nakon niza inicijativa, {to crkvenih, {to dru{tvenih i poku{aja za{tite tih ljudi ova knjiga zorno pokazuje da se radi o izrabljivanju pa i poni`avanju, pri ~emu su prava tih radnika „papirnata“, a na koja se pozivaju i krupni kapital i dr`avni cinici. Knjiga daje realan opis `ivota ljudi, napose `ena koje `ive i rade skrivene od na{ih pogleda i javno je njihovo prikazivanje pod kutom pod kojim se ne vidi bijeda i tuga koju su prisiljene `ivjeti. Knjiga je izi{la kao suizdanje ~ak ~etiriju institucija: Hrvatskoga katoli~kog sveu~ili{ta, Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, Franjeva~kog instituta za kulturu mira i Kr{}anske sada{njosti.

Roberto Rusconi

VELIKO ODREKNU]E Za{to se papa povla~i sa slu`be?

Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11x18 cm; meki uvez; 206 str.; cijena: 90,00 kn

EVA KAO DRUK^IJA

Odreknu}em od slu`be Benedikta XVI. U velja~i 2013. godine obistinilo se ono {to je u Zakoniku kanonskoga prava predvi|eno tek kao apstraktna mogu} nost: to se dogodilo samo jednom, i to prije mnogo stolje}a. U po~etcima Crkve i u srednjem vijeku bilo je nekoliko manje ili vi{e prisilnih i eksplicitnih odreknu}a, ali Celestin V., koji je papinsku slu`bu obna{ao samo nekoliko mjeseci 1294. godine, bio je do tada jedini legitimni papa koji se dragovoljno povukao sa slu`be. Dok je jo{ u 14. i 15. stolje}u tijekom raskola i koncilske krize u Crkvi na Zapadu bilo prisilnih odreknu}a, konsolidacijom papinske vlasti u sljede}im stolje}ima hipoteza o abdikaciji vrhovnog prvosve}enika vi{e nije bila izgledna. Glasovi o povla~enju sa slu`be po~eli su kru`iti u drugoj polovini 20. stolje}a, a odnosili su se na Pija XII., Pavla VI. i Ivana Pavla II. Odreknu}a od papinstva ozna~avaju prekretnicu u povijesti Crkve. Prema la`nom proro~anstvu koje se pripisuje svetom Malahiji, Benedikta XVI. trebao bi naslijediti posljednji papa, koji }e se jednostavno zvati »Petrus Romanus«. Mo`da zato {to }e nakon njega kr{}ani imati prigodu vidjeti jednu druk~iju Crkvu? Knjigu je napisao poznati profesor povijest kr{}anstva i Crkava na Sveu~ili{tu Roma Tre, a Kr{}anska sada{njost objavila je, u prigodi progla{enja svetima Ivan XXIII. i Ivana Pavla II. njegovu knjigu „Sveti pape“.

Egzemplarno istra`ivanje ranoga kr{}anstva i srednjega vijeka

Benedikt XVI.

Monika Leisch-Kiesl

Biblioteka: Polazi{ta/PFT; format: 14x19 cm; meki uvez; 357 str.; cijena: 180,00 kn Knjiga se pojavljuje kao prva u novopokrenutom nizu Prinosi feministi~ke teologije unutar KS-ove rubrike Polazi{ta i predstavlja prera|enu autori~inu disertaciju u kojoj ona analizira Evu u umjetnosti i teologiji ranoga kr{}anstva i srednjega vijeka. Nakon uvoda u kojem otvara problem teolo{koga govora o biblijskoj Evi, a samim time i o `eni, autorica analizira klju~ne teolo{ke tekstove za oblikovanje teologije `ene od patristike do srednjega vijeka, komentiraju}i njihov podtekst i spregu s prikazivanjem `ene u likovnoj umjetnosti. Autorica analizira teolo{ke tekstove koje su pisali mu{karci i koji imaju slu`beni status na teolo{kim u~ili{tima i tekstove `ena koji su u povijesti teologije marginalizirani. Ovim djelom Monika Leisch-Kiesl pokazuje kako se mo`e ophoditi s ba{tinom kr{}anske tradicije i teologije, a da se nu`no ne zapadne u njezine opreke. Knjiga nikako nije feministi~ki obra~un s ‘mu{kim’ na~inom mi{ljenja, nizanje novih ‘dokaza’ u prilog feministi~kom stajali{tu, nego obrazlo`enje zbog ~ega je uop}e do{lo do opreke mu{ko`ensko ponajprije u samome mi{ljenju, a onda i u likovnoj umjetnosti i u antropologiji svakodnevice. Autorica je povjesni~arka umjetnosti i teologinja u Linzu.

INTIMA ECCLESIAE NATURA – DUBOKA NARAV CRKVE Biblioteka: Dokumenti 165; format: 11,5x16,5 cm; meki uvez; 75 str.; cijena: 30,00 kn

Svojim Apostolskim pismom, sada ve} umirovljeni, papa Benedikt XVI. `elio je pru`iti cjeloviti i sveobuhvatni pravni okvir koji }e poslu`iti tomu da se urede razli~iti organizirani oblici slu`be djelatne ljubavi u Crkvi, koja je usko povezana s dijakonalnom biti Crkve i biskupske slu`be. A sve to jer organizirane inicijative na karitativnome podru~ju, koje vjernici pokre}u u razli~itim sredinama, i koje su vrlo razli~ite, trebaju i odgovaraju}e vodstvo, posebice organizacijom Caritasa na `upnoj, biskupijskoj, nacionalnoj i me|unarodnoj razini. Dokument je iz tiska izi{ao 2012. godine, a u njemu se nalaze i dva dodatka o socijalnome nauku ili teologiji Caritasa kao djelatne ljubavi, jedan kao uvodna teolo{ka napomena, a drugi kao poku{aj sinteze.

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina XLV Broj 6/488 Lipanj 2014.

Cijena 13 kn

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail KANA: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće.

14 IX. dies theologicus

Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić

Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović.

Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.

4 Srce Hrvatske

Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14.

7 Smijemo li ostati po strani!

Rukopise i slike ne vraćamo.

Tisak: Denona d.o.o.

Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337 IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obra­čunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.

Stjepan Baloban

10 Otvoreni govor u Crkvi i govor Crkve svijetu

Bono Zvonimir Šagi

24 Stotinu dvadeset treća

energiju.

Lipanj 2014.

Anton Tamarut

26 Europski izbori bez pobjednika

32 Žilav život

28 Zabranimo uporabu herbicida

34 Hodočasnici – s vjerom ili bez nje?

Političke teme: Tonči Tadić

na bazi glifosata

Brojni, ali svi naši

42 Sektaš

Rječnik etiketa: Josip Sanko Rabar

44 Samo za beštije

U korist vlastite štete: Stanko Uršić

46 Izvor živih boja 47 Gusle

Baština

smanjujemo

štedimo vodu i

33 Otoci

Vrijeme i svijest: Vedran Martinac

prikupljanjem

čuvamo šume,

Tomislav Salopek

Prenošenje vjere danas: Milan Šimunović

Odvojenim

na odlagalištima,

22 Mali ljudi

18 Briga za ranjive i siromašne

Stare novine – novi papir

količinu otpada

Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac

23 Betanija s onu stranu Jordana

Darko Tepert

60 Bože, čuvaj ih!

Zapis: Zvonko Madunić

62 Stjepan Skoko

Portret umjetnika 3

Pitanje sadašnjeg trenutka

Srce Hrvatske

J

edna inozemna novinarka danima je, s jednom televizijskom ekipom, putovala Hrvatskom s nakanom da svojim gledateljima podari neke najznačajnije kulturne i povijesne znamenitosti i ljepote Hrvatske. Cilj je bio pokazati njihovim gledateljima kako se isplati doći u Hrvatsku na ljetovanje i odmor. Na kraju svoga putovanja razgovarala je s nekolicinom ljudi iz raznih krajeva Hrvatske.

Postavila im je jedno zanimljivo pitanje: »Gdje se nalazi srce Hrvatske?« Ljudi su odgovarali tako što je netko upućivao na neku povijesnu ili kulturnu znamenitost, drugi su nastojali odgonetnuti gdje se nalazi zemljopisno središte, treći su upućivali na mjesta nekih značajnih povijesnih zbivanja, i tako redom. Novinarka pak, iako se najvjerojatnije prvi put nalazila u Hrvatskoj, donijela je svoj zaključak, i time uputila svojim gledateljima najvažniju poruku.

Rekla je, naime: »Mislim da su srce Hrvatske ljudi koji u ovoj zemlji žive!« 1. U potrazi za živim srcem Hrvatske Ovo se dogodilo prije nego što su katastrofalne poplave pogodile Hrvatsku. Ne znam bi li spomenuta novinarka donijela isti zaključak da je posjetila neku od razvijenih europskih zemalja. To možda nije ni važno. Važnije je naglasiti da je ovaj zaključak donijela osoba koja se prvi put, kroz malo duže vrijeme, susretala s Hrvat-

4

skom i njezinim ljudima. Bila je dakle neopterećena našim domaćim nesnošljivostima, zavistima, povijesnim memorijama naše daljnje i bliže povijesti, podjelama na crvene i crne, »napredne« i »zaostale«, vjernike i agnostike. Otkrila je da u Hrvatskoj žive ljudi koji svojim srcem, otvorenošću i dobrotom, oplemenjuju sve ostalo, povijesne i kulturne spomenike, prirodne ljepote, jednostavno rečeno, oplemenjuju život u Hrvatskoj, osmišljavaju ga, pretvaraju ga u »biti« i »postojati« i ne zadovoljavaju se samo s »imati« i »posjedovati«. Očito nam neki ljudi izvana moraju otvoriti oči da bismo shvatili što čini »puls« Hrvatske, u čemu je bogatstvo Hrvatske. Mi sami prečesto gledamo na neke sporedne i manje važne organe, a zaboravljamo najvažniji organ hrvatskog tijela, a to je srce. Inozemna novinarka to je dobro uvidjela i shvatila, za razliku od njezinih sugovornika iz Hrvatske. Vjerojatno bi mnogi od nas, da su bili na mjestu njezinih slučajnih sugovornika, bili također vrludali poviješću, kulturom i zemljopisom tražeći neko »mrtvo« srce i ne nalazeći živo srce Hrvatske.

2. Srce Hrvatske na djelu I onda su se dogodile poplave. Žrtve, razaranja, strah, pustošenje, smrt. I odmah, bez ikakvih pompoznih najava ili propagandnih poruka, pokrenulo se srce Hrvatske. Susrećemo ljude svih profila koji donose pomoć u hrani, odjeći, novcu. Bezbrojne volontere koji danonoćno bdiju na nasipi-

ma ili sortiraju pomoć u prihvatnim centrima. Socijalni radnici i vatrogasci koji se u tren oka pretvaraju u psihologe kako bi umirili šokirane stradalnike. Umirovljenici koji od svoje mizerne mirovine izdvajaju ono što je i njima prijeko potrebno.

Studenti koji zaborave na divljanje svojih vršnjaka na norijadama i prionu na posao izgradnje nasipa. Djeca koja već od vrtićke dobi sudjeluju u akcijama pomaganja.

Djevojčica koja se odvaja od svoje najdraže igračke. Cijeli tim ljudi koji iz poplavljene kuće spašavaju psa ljubimca nekog stradalnika i time mu donose veliku radost.

Sve te slike odigravaju se pred našim očima i potvrđuju kako je inozemna novinarka imala pravo. Srce Hrvatske reagiralo je prije svih ostalih, i Vlade, i Sabora, i mjerodavnih službi. To je ona najsvjetlija točka u sumraku prirodne katastrofe, to je ono što nas čini jačim od svake nepogode, to je, jednostavno rečeno, prava i realna Hrvatska. Nisu prve reagirale ni banke, niti bezbrojni, uglavnom inozemni, prodajni centri, niti bezbrojne manjinske udruge koje inače jako brzo reagiraju u obrani vlastitih interesa, ni, inače uvijek dežurni, »čuvari« ljudskih prava. To nije realna Hrvatska. Srce Hrvatske kuca negdje drugdje.

3. Zahtijevati odgovornost Naravno da je potrebno sagledati zašto se sve dogodilo. Jesu li se mogle ublažiti ili barem donekle spriječiti poplave? Zašto je puknuo nasip u koji su uloženi milijuni kuGODINA XLV br. 6/488

Piše: Josip Grbac

na upravo onih ljudi koji sada stradavaju i onih koji sada pomažu? Nadamo se da će premijer održati riječ i narediti da se slučaj istraži do najsitnijih detalja i sankcioniraju odgovorni. Kada su pitali osobu na najodgovornijoj poziciji u Hrvatskim vodama zašto je puknuo nasip, on je, sa smiješkom na licu, odgovorio kako se to ne može utvrditi jer tog dijela nasipa više nema. Voda odnijela nasip, odgovornosti nema! Bilo bi smiješno da nije tragično. Ili je možda opet netko, po tko zna koji put, umjesto u nasip novac stavio u vlastiti džep? Ako je netko odgovoran i eventualno kriv što je popustio nasip, njegova ostavka ne može biti dovoljna. Valjda u Remetincu ima još mjesta. Hrvatsko srce umorno je od sanacije šteta koje su prouzročene nesposobnošću i nemarom onih koji dobro žive od novca poreznih obveznika. Ne smijemo se unaprijed pomiriti s činjenicom da će srce Hrvatske popraviti štetu, a odgovorni za štetu i dalje spokojno sjediti u svojim foteljama. Jer, podsjetimo se: ovo nije prvi put da ljudi stradali u poplavama u Hrvatskoj prozivaju odgovorne zbog zanemarivanja lokalnih odvodnih sustava, neodržavanja nasipa, prebacivanja odgovornosti na ovoga ili onoga. Ako su se u Srbiji zastupnici odrekli jedne plaće kako bi pomogli poplavljenima, u Hrvatskoj bi barem odgovorni za takvo stanje, koje konstantno uzrokuje poplave, trebali odgovarati za svoje eventualne propuste. Nije valjda jedino važno da je Zagreb zaštićen od poplava?

Lipanj 2014.

4. Važan zadatak medija Valjda su bile potrebne takve katastrofalne poplave da mediji u Hrvatskoj u prvi plan stave ono što smo nazvali srcem Hrvatske.

Promocija dobrote i solidarnosti inače je rijetko prisutna tema u hrvatskim medijima.

Više se promoviraju afere, klevete i ogovaranja, podjele i interesi mnogih lobija. Ovoga puta jednostavno su bili prisiljeni iznijeti u prvi plan srce Hrvatske. I njihova je zasluga što se toliko ljudi uključilo u akciju pomaganja. U jednoj demokratskoj zemlji očekivali bismo da to bude konstantna tema u medijima, a ne samo u kriznim trenutcima. Ono što sada treba očekivati od medija, jest potaknuti istragu o tome tko je eventualno odgovoran, zašto nam pucaju novi nasipi, a stabilni su oni stari nekoliko desetljeća, kako se troši novac od naknade za vodu koju plaćaju hrvatski građani, i tako redom. Valjda u Hrvatskoj još ima barem donekle neovisnih medija koji mogu obaviti ovaj zadatak. U suprotnom bi se moglo dogoditi da požrtvovnost i dobrota srca Hrvatske bude ubrzo zaboravljena. Barem su u otkrivanju afera hrvatski mediji aktivni. Osim ako nije riječ o otkrivanju »grijehova« samo onih koji su im nepoćudni.

5. Tko će odgojiti buduće srce Hrvatske?

Dok je takvo srce Hrvatske zdravo, Hrvatska može još uvijek s optimizmom i nadom gledati u svoju budućnost. Čuvati i njegovati to srce Hrvatske temeljni je zadatak svih nas, pojedinaca i institucija. To bi tre-

bao biti primarni zadatak obitelji, politike, škole, odgojnih institucija, gospodarstva, kulture i Crkve. Solidarnost s nepoznatima najviši je oblik solidarnosti u ljudskom i kršćanskom smislu. Solidarnost one djevojčice koja se odvaja od svoje najdraže igračke kako bi pomogla jednom djetetu, stradalniku poplave, kojega ne poznaje, nema konkurencije. Kad bi sve banke i svi prodajni centri sav svoj profit usmjerili prema poplavljenima, taj se čin, s moralnoga stajališta, ne bo mogao mjeriti sa solidarnošću spomenute djevojčice. Pa se postavlja logično pitanje: Tko je odgojio tu djevojčicu?

Najvjerojatnije njezina obitelj i njezina škola ili vrtić. Tko, dakle, odgaja ljude koji tvore srce Hrvatske? Još preciznije rečeno, tko odgaja one koji bi sutra trebali biti srce Hrvatske? Možda hrvatske obitelji kojima je nedemokratski oduzeto pravo odgoja vlastite djece i izbora po kakvim će ih mjerilima odgajati? Ili možda hrvatske škole kojima je nametnuto da kao prioritet odgoja ne bude npr. odgoj za solidarnost, nego sloboda spolnog izražavanja djece od najranije dobi? Možda će buduće srce Hrvatske odgajati programi rodnih ideologija koji će u ropotarnicu baciti klasičnu obitelj? Ili razna piskarala koja obezvređuju rad vjeroučitelja po školama koji se trude odgajati sukladno načelima solidarnosti i ljubavi prema nepoznatima. Ako su to odgojitelji budućega srca Hrvatske, ne zavidim onima koji će za nekoliko desetljeća doživjeti poplave ili neku drugu prirodnu katastrofu.

5

Istina i oprost

Sveti Albert Chmielowski »Brat našega Boga« – slikar, redovnik, zaštitnik sirotinje

6

cionalne povijesti koja se zove Drugi svjetski rat i poraće, Jasenovac

i Bleiburg, moramo pogledati istini u oči, koliko god ona bila teška i bolna. Samo nas istina, ona objektivna koja ne vidi samo zlo nego i dobro i, obrnuto, koja ne vidi samo dobro nego i zlo, može osloboditi i

U

herojskoj službi za siromašne Albert je pronašao svoj put. Pronašao je Krista i postao brat onima kojima je služio, rekao je papa Ivan Pavao II. proglašavajući svetim godine 1989. svoga zemljaka Alberta Chmielowskog. Taj je poljski slikar i redovnik, zaštitnik siromašnih, diljem svijeta postao poznat i po njemu posvećenu romanu Karola Wojtyle »Brat našeg Boga« koji je budući papa napisao god. 1949. Na temelju romana god. 1997. snimljen je i istoimeni film.

Bio je najstarije dijete u bogatoj poljskoj obitelji i na krštenju je dobio ime Adam. Rođen je u Ingolomiji nedaleko od Krakova 20. kolovoza 1845. Rano je ostao bez roditelja, pa su njega i braću i sestre odgajali rođaci. Studirao je poljoprivredu te se posvetio političkome radu. Kao 18-godišnjak sudjelovao je u poljskome ustanku protiv cara Aleksandra III. te je u sukobima izgubio nogu. Zbog političkoga djelovanja morao je napustiti Poljsku te je nastavio studij u Belgiji, gdje je studirao za inženjera. Tada je otkrio i dar za slikanje, pa se nastavio usavršavati u slikanju u Parizu i Münchenu. Nakon povratka u domovinu 1874., postao je poznati i priznati slikar. Uz osjećaj za umjetnost, imao je i snažni osjećaj za siromašne i potlačene pa je često pomagao u skloništima za siromašne.

Svoje zauzimanje za siromašne i one bez glasa izražavao je i u svojim umjetničkim djelima, od kojih je jedno od najpoznatijih »Ecce Homo«.

Naposljetku se odlučio ostaviti slikarsku karijeru i posvetiti se radu i životu sa siromašnima.

Godine 1987. pristupio je Franjevačkom trećem redu i uzeo ime Albert. Godinu dana poslije, utemeljio je Braću trećeg reda sv. Franje – Služitelje siromašnih, poznatije kao albertinci.

Braća su radila sa siromašnima i beskućnicima bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu i političku pripadnost. Zajedno s bl. Bernardinom god. 1891. utemeljio je ženski ogranak Reda – poznate kao albertinke. Ženski i muški red za-

D

a bismo okrenuli stranicu naše na-

pročistiti naš pogled za otkrivanje bitnog.

Istina nije nešto što Crkva može donijeti na ovo »krvavo polje« i druga mjesta stradanja, makar se Crkva, zbog nemara onih koji imaju odgovornost za istinu, pokušava i tim baviti. Istina o Bleiburgu i Jasenovcu je odgovornost političara. Oni bi, uz pomoć znanstvenika, i u Bleiburg i u Jasenovac trebali donijeti istinu, a ne svoje stranačke interese, ne svoje ideologije koje ubijaju istinu, slobodu, različitost, toleranciju, mogućnost za oprost, za ljubav …

Pozivam ih, zajedno s povjesničarima, da slobodni od svih ideologija doprinesu konačnom utvrđivanju istine. (…)

Oprost je ono što bi Crkva, s vjerom u Isusa Krista i njegovu natpovijesnu prisutnost u patnji ljudi svih vremena, morala donijeti ovdje i na sva stratišta ljudske povijesti. Oprost je temeljna poruka evanđe-

jedno se skrbio za siromašne, osiguravajući im skloništa i hranu. Red je teško stradao za vrijeme nacističke okupacije Poljske te su bili progonjeni za vrijeme komunizma. Nakon demokratskih promjena u Poljskoj, Red je obnovljen i redovnici djeluju u Poljskoj i Ukrajini organizirajući skloništa za beskućnike, te se skrbe za mentalno bolesne.

Brat Albert, kako su ga svi zvali, smatrao je da je najveći propust današnjice u tome što oni koji imaju ignoriraju one koji nemaju. Umro je u skloništu koje je utemeljio na Božić god. 1916. Život brata Alberta imao je veliki utjecaj na mnoge u Poljskoj. Ivan Pavao II. napisao je god.

1996. da je Albert imao veliki utjecaj na njegovu svećeničku formaciju jer je u njemu našao veliku duhovnu potporu i primjer u ostavljanju svijeta umjetnosti, književnosti i kazališta i činjenju radikalnog izbora svećeničkog zvanja.

Ivan Pavao II. proglasio je Alberta Chmielowskog blaženim 1983., a svetim šest godina poslije. Blagdan mu se slavi 17. lipnja.

• Suzana Peran

lja i temeljno Isusovo poslanje i poslanje Crkve. (…)

Braćo i sestre, uz poziv na veći trud i zalaganje odgovornih oko utvrđivanja istine, osude svih zločina i jednak pijetet prema svim žrtvama koje nam uvijek ostaju pouka, temeljna poruka koju s ovog mjesta želim poslati zaklinjući u ime Isusa Krista je poruka: Završimo konačno Drugi svjetski rat! Prestanimo se već jednom ponašati kao sinovi i kćeri ustaša i partizana i na druge gledati kao sinove i kćeri ustaša i partizana! Ma, prestanimo jedni drugima biti neprijatelji, a postanimo jedni drugima braća i sestre! I svi zajedno prionimo oko toga da se suočimo s problemima sadašnjosti, kako svojim sinovima i kćerima ne bismo ostavili naslijeđeni balast prošlosti koji nas je dijelio i dijeli, nego priliku za bolju zajedničku budućnost! (…)

Iz propovijedi dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, Bleiburg, 2014.

GODINA XLV br. 6/488

Kolumna Stjepana Balobana

Smijemo li ostati po strani!

L

akše je analizirati život i rad drugih ljudi nego vlastiti. Naučili smo govoriti, a često i propisivati kako bi drugi trebali živjeti i ponašati se, a odučili smo javno analizirati vlastiti način života i ponašanja. U svijetu i javnom životu sveprisutni ‘nedodirljivi individualizam’, koji ne dopušta ‘zaviriti u vlastito dvorište’, a istodobno zna kako bi se ‘trebalo živjeti u tuđem’, sve više prodire i u način života i rada crkvenih službenika.

U odnosu prema tada prevladavajućoj židovskoj religiji (farizejima i saducejima) Isusova poruka tada njegovim suvremenicima, a danas nama jest jednako aktualna: krenuti od vlastita načina života, obratiti se i promijeniti ono loše i negativno u vlastitu životu te tako ‘primjerom života’ utjecati na promjenu ljudi oko sebe i na društvo. Život u ‘vlastitom dvorištu’ Od početka svojega pontifikata papa Franjo pokušava u životu Crkve konkretizirati Isusovu poruku, to jest upozoravati na život u ‘vlastitom dvorištu’, i pokušati utjecati na promjenu onoga lošeg i negativnoga što su crkveni službenici preuzeli iz ‘svjetovnoga načina života’. U tim pokušajima, koji sve više postaju temeljnom odrednicom njegova pontifikata, trajno se susreće s dvama problemima. Prvi se odnosi na, u Crkvi i crkvenom životu, ‘uvriježeno mišljenje’ da se o ‘problemima u vlastitom dvorištu’ raspravlja u vlastitoj kući. To je, najvjerojatnije, i jedan od glavnih razloga ‘svojevrsne šutnje’ u hrvatskome crkvenom životu o brojim pitanjima i problemima koje papa Franjo ne želi ‘staviti pod tepih’, nego traži da se o njima raspravlja i da se rješavaju. Drugi razlog jest, čini mi se, nedovoljno poznavanje kako teoloških postavki, tako i načina crkvenoga govora koji papa Franjo prakticira, a koji se uvelike razlikuje od dosadašnjega. Riječ je o izravnom i jasnom govoru koji otvara prostore reformama u Crkvi počevši od promjena u vlastitu životu. Kao redovnik, isusovac, papa Franjo se nadahnjuje na sv. IgnaLipanj 2014.

ciju Lojolskom, posebice s obzirom na reformu u Crkvi kojoj je posvetio apostolsku pobudnicu »Evangelii gaudium. Radost evanđelja« (KS, 2013.). Upravo s obzirom na misijsku preobrazbu Crkve, o kojoj je riječ u »Evangelii gaudium«, Papa poziva na rasprave, ostavlja prostor za dijalog, a od nositelja visokih crkvenih službi, kao i od teo­loga očekuje njihov doprinos. Smijemo li kao hrvatski teolozi ostati po strani! Valja očekivati da će i hrvatski isusovci – kao što to čine, primjerice, talijanski (usp. časopis La Civiltà Cat­tolica) – dati svoj doprinos kako bi hrvatska teološka i društvena javnost mogla bolje upoznati ‘ignacijansko nadahnuće’ pape Franje.

Duhovna svjetovnost Posebnu pozornost u Evangelii gaudium – Radosti evanđelja Papa posvećuje crkvenim službenicima, a napose pastoralnim djelatnicima. Nakon što je izrazio zahvalnost svima onima koji rade zauzeto u Crkvi i naglasio da je potrebno »stvarati prikladne prostore gdje će se pastoralnim djelatnicima pomagati i gdje će se oporavljati« (Isto, br. 65), papa Franjo upozorava na konkretna iskušenja s kojima se susreću pastoralni djelatnici danas (usp. Isto, br.

78–100). To su: Izazov misijske duhovnosti, Egoistična mlitavost, Sterilni pesimizam, Novi odnosi koje je donio Krist, Duhovna svjetovnost i Rat među nama. Sve je to veliki izazov i za hrvatsku službenu Crkvu kako u odgoju i obrazovanju svećeničkih i redovničkih kandidata, tako i u pastoralu. Osobitu pozornost za pastoralne djelatnike znači papina analiza opasnosti od ‘duhovne svjetovnosti’, tema o kojoj papa Franjo često govori, koju je preuzeo od poznatoga francuskog isusovca kardinala Henrija de Lubaca, a koju Papa konkretizira na sadašnji trenutak crkvenoga života. Duhovna svjetovnost (usp. Isto, br. 93–97) može se odnositi i na vjernike i na crkvene službenike. Ona se »skriva iza privida pobožnosti ili čak ljubavi prema Crkvi, sastoji se u traženju ne Gospodinove slave, nego slave ljudske i osobne dobrobiti« (Isto, br. 93).

Opasnost OD »duhovne svjetovnosti« Duhovna svjetovnost hrani se na dva međusobno povezana načina. Jedan je »čisto subjektivna vjera koju jedino zanima određeno iskustvo ili niz ideja i spoznaja za koje se drži da mogu utješiti i prosvijetliti, ali gdje pojedinac u konačnici ostaje zatvoren u skučenom okviru vlastita razuma i svojih osjećaja« (Isto, br.

94). Drugi pro­i zlazi iz stajališta onih koji »se u konačnici uzdaju samo u vlastite snage i smatraju se većima od drugih jer se pridržavaju određenih pravila ili zato što su nepokolebljivo vjerni određenom katoličkom stilu iz nekih prošlih vremena. To je tobožnja doktrinarna ili disciplinarna postojanost koja vodi do narcisoidnog i autoritarnog elitizma gdje se druge, umjesto da im se naviješta evanđelje, analizira i klasificira, i umjesto da se olakša pristup milosti, snage se troše za nadzor i provjeru« (Isto). Opasnost od takve ‘svjetovnosti’ jest u tome što se ona unutar crkvenoga života pretvara u određene oblike ponašanja koji nastoje ‘osvojiti prostor Crkve’. Kod jednih se primjećuje razmetljiva briga »za bogoslužje, učenje i ugled Crkve, ali ne pokazuju nikakvu brigu za stvarno ucjepljenje evanđelja u Božji narod i u konkretne potrebe sadašnjega trenutka« (Isto, br. 95). Druge takva svjetovna duhovnost pretvara »u brigu za pokazivanjem u javnosti, u bogat društveni život pun putovanja, sastanaka, večera, primanja. To se može očitovati u menedžerskom funkcioniranju zaokupljenom statistikama, planiranjima i ocjenjivanjima, od čega glavnu korist nema Božji narod, nego prije Crkva kao organizacija« (Isto). Onaj koji »je podlegao toj svjetovnosti gleda na sve svisoka i izdaleka, odbacuje proročki glas braće, diskvalificira onoga koji ga postavlja u pitanje, neprestano ističe pogre­ške drugih …« (Isto, br.

97). Koliko tema za teološke rasprave, duhovne nagovore, razgovore s vjernicima laicima …

Papa Franjo zaključuje: »Sačuvao nas Bog svjetovne Crkve površnoga duhovnog ili pastoralnog sjaja!« (Isto).

7

Teološko razmišljanje

Hrvatska, Europa i Jeruzalem – tri varijante istoga problema

T

ri su događaja obilježila mjesec svibanj 2014. godine. Svaki zaslužuje i više od pukoga spomena zbog svoje važnosti i, dakako, poruka koje se tiču života i budućnosti hrvatskoga društva i Crkve u njemu: katastrofalne poplave, europski izbori i papa Franjo u Svetoj zemlji.

Eksplozija dobrote, plemenitosti i solidarnosti Prvi je događaj tragičan. Hrvatsko Posavlje u dvjema županijama, Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj pogodile su neviđene poplave koje su potopile na desetke naselja uzduž rijeke Save, a desetke tisuća ljudi doslovno su natjerale u bijeg usred ručka. Tragedija je najprije započela u srednjoj Bosni i Hercegovini u kojoj su cijeli gradovi doslovno potopljeni.

Nije bila pošteđena ni Srbija. Zastrašujuće slike uplašenih i odjednom osiromašenih izbjeglica s poplavljenih područja usijecale su se u duše ljudi iz ostatka Hrvatske, koji nijednog časa nisu čekali, nego su odmah, bez ičijega službenog poziva i bez ijednoga službenog sastanka državnih tijela za spašavanje, otvorili svoje veliko srce i krenuli u akciju skupljanja svakovrsne pomoći za stradale u istočnoj Slavoniji, ali i drugdje. Dirljivo je bilo gledati to veličanstveno događanje dobrote, plemenitosti i solidarnosti hrvatskih ljudi diljem Lijepe Naše. Još je dirljivija bila spoznaja da usred velike socijalne bijede koja već dulje vrijeme razdire tkivo hrvatskoga društva, a dovoljno je prisjetiti se samo broja nezaposlenih, napose mladih, u ljudima stanuje tolika dobrota, plemenitost i solidarnost. Medijska reprezentacija svakodnevne društveno-političke zbilje redovito je prešućivala, a kako to redovito biva s dobrom, velikodušnost i dobrotu malih ljudi. Ona je medijima nezanimljiva. Dojam je da se traže samo zlo i senzacija. No, zalihe dobrote i velikodušnosti doslovno su eksplodirale u trenutku pojave pr-

8

ve vijesti i prvih slika o izlijevanju rijeke Save iz svoga korita, potapajući pritom sve pred sobom dokle seže pogled i tjerajući ljude glavom bez obzira iz svojih domova. Koliko je bila zastrašujuća situacija na poplavljenim područjima i koliko su bile dramatične slike izbjeglih ljudi pred podivljalom vodom, toliko je stvorena veličanstvena situacija diljem Hrvatske u kojoj se događao čovjek kakva priželjkujemo i toliko su nahrupile dobrota i solidarnost hrvatskih ljudi da smo svjedočili deseterostruko većoj poplavi ljudskosti od katastrofalne poplave vode. Čovjeku spontano dolazi misao da je svako zlo za neko dobro. Naravno, katastrofalna poplava je ljudsko gledanje i doživljavanje prirodnih fenomena. Da u blizini nije bilo naseljenih područja, poplave možda nitko ne bi bio niti primijetio. Priroda živi svojim životom i ne može drukčije. No, ta nas činjenica ne smije omesti u spoznaji da su u svijetu dobro i zlo i nakon događaja Kristova otkupljenja dramatično pomiješani. Svaki je čovjek, a na prvome mjestu Kristov učenik, osuđen na stalno razlikovanje i prosuđivanje dobra i zla, znajući pritom da će posljednju riječ imati samo dobro, štoviše, Dobro naprosto. Do trenutka konačnog očitovanja pobjede dobra nad zlom, moramo se držati one apostola Pavla: »Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!« (1 Sol 5, 21 – 22).

Nevidljivost Caritasa Zamjetno je bilo da glavnu riječ u prikupljanju i pružanju pomoći ima Hrvatski Crveni križ. Danima se nije čulo za Hrvatski Caritas. Štoviše, Caritas se danima uopće nije spominjao. Da nije bilo nekih više sporadičnih informacija o nekim akcijama crkvenih ljudi, moglo se nekome učiniti da je Caritas u Hrvatskoj ugašen. Naravno, govorimo o dojmu što su ga stvorili javni mediji, a ne o stvarnome činjeničnom stanju. Ono što se nikako ne smije smetnuti s uma, jest činjenica da golema većina onih takozvanih malih i običnih ljudi koji su nesebično

pružali pomoć stradalima, nije bila tek površno humanitarno motivirana, nego je to činila iz ljubavi prema bližnjemu. Tako su učinkovitost i vitalnost Hrvatskoga Crvenog križa onih dana nošeni na krilima medijski prešućivanoga Caritasa. Udarnih dana poplave mogla se vidjeti tek slika jednoga mjesnog nadbiskupa kako pomaže užetom izvući bika iz nabujaloga potoka.

Nije primjereno da sada onu prethodnu lijepu i nadahnjujuću priču o neviđenome prolomu dobrote, plemenitosti i solidarnosti hrvatskih ljudi pokvarimo ma i najmanjim prigovorom kako je bilo moguće da u jednoj od stoljeća sedmoga katoličkoj zemlji, a prema kazivanju medija, veći karitativac, pardon, humanitarac bude predsjednik hrvatske Vlade od zagrebačkoga nadbiskupa ili ministri policije, poljoprivrede i zdravstva od mjesnih nad/biskupa i lokalnih župnika? Ponavljamo, prema kazivanju medija!

Svemu tomu usprkos ili, preciznije, baš zbog toga treba otvoreno reći da većina hrvatskih medija ako išta ne njeguje i ne potiče u ljudima, onda su to dobrota, plemenitost i solidarnost.

Uglavnom su zaokupljeni senzacijama, malverzacijama, podmetanjima, sukobljavanjima, prozivanjima, aferama i prizemnostima svih vrsta. Ističe se da je to radi gledanosti i slušanosti ili radi tiraže novina. Ma što god bilo, tragedija ljudi iz poplavljenih područja prisilila ih je da konačno opaze i izvijeste o nepreglednom mnoštvu dobrih, velikodušnih, nesebičnih, plemenitih i darežljivih hrvatskih ljudi koji nisu gledali je li posrijedi Caritas ili Hrvatski Crveni križ, nego su vidjeli čovjeka u potrebi kojemu trebaju pomoć i utjeha. I sve to, dakako, i preko hrvatskih granica.

Bijeda europskih izbora Ta neviđena eksplozija dobrote odjednom je utihnula u nedjelju 25. svibnja, kada su održani izbori za Europski parlament. Dvjesto sedamdeset i pet (275) kandidata, razvrstanih u dvadeset i pet (25) izbornih lista od kojih je biGODINA XLV br. 6/488

Piše: Tonči Matulić

lo sedam koalicijskih, a osamnaest samostalnih stranačkih lista, utrkivalo se za jedanaest hrvatskih mjesta u Europskome parlamentu. Nitko se ne mora složiti s tvrdnjom da je toga dana u Hrvatskoj utihnula dobrota, ali je ne samo indikativan nego temeljito argumentiran pokazatelj broj birača izišlih na izbore. Bilo je to, valja otvoreno reći, tek bijednih 25% ili 951 300 birača. Za početak se čovjek pita o smislu proglašavanja izborne pobjede pred činjenicom da je tek svaki četvrti birač izašao na izbore, a da je od onih izašlih tek svaki treći dao svoj glas takozvanoj pobjedničkoj opciji ili koaliciji. Samo četvrtina je birala, a od toga je samo trećina polučila traženu većinu ili izbornu pobjedu. Pobjedu je dakle odnijelo tek nešto više od 10% ili 381 844 birača od ukupnog broja od 3 767 343 upisana birača. Čovjek mora priznati da je to bila veličanstvena pobjeda! Pobjeda koju je onda trebalo svečano i gordo proglasiti, zar ne? Kad bismo se šalili. Jer, da nije bilo ovako ili onako mobiliziranoga članstva svih šest stranaka takozvane pobjedničke koalicije, čovjek se pita tko bi to još bio ili, realno, tko je to još stvarno glasao za pobjedničku listu? Normalno je da za stranačke liste glasuju članovi stranaka i njihovi simpatizeri. No, čini se da su u ovoj izbornoj pobjedi znatnije izostali i simpatizeri. Matematika potvrđuje da drugi, osim stranačkih sljedbenika, nisu ni glasali, a izvojevana je pobjeda. Tako se agonija ideologiziranoga rovovskog sukobljavanja prelijeva iz Hrvatske i na Europu. Nažalost, rezultati europskih izbora u drugim državama potvrđuju da situacija u mnogima od njih nije ništa bolja bez obzira na glavne motive i pobude. Da nešto ozbiljno nije u redu s hrvatskim političkim stranačkim establišmentom, zna se već duže vrijeme, a to se napose vidi i iz drastičnoga pada interesa hrvatskih građana za izbore svih vrsta. Ako se uzme u razmatranje nekoliko posljednjih izbornih turnusa, lako se dolazi do provizornog zaključka da gotovo pedeset posto (50%) hrvatskoga biračkog tijela uopće ne Lipanj 2014.

mari za političke izbore. Kao da je polovica hrvatskih državljana s pravom glasa potonula u »politički očaj«, promatrajući nezainteresirano hrvatsku stranačku političku zbilju koja je ogrezla u poltronstvu, sluganstvu, samodostatnosti, solipsizmu i egoizmu, da upotrijebimo neke druge pojmove, osim već pomalo dosadnih mita, korupcije, politikanstva, nesposobnosti i karijerizma.

Opet dvije Hrvatske Kad se još pri medijskom proglašenju takozvane izborne pobjede propusti na prvome mjestu izreći nekoliko suvislih riječi zahvale biračima, a koje su na jedvite jade izrečene na kraju podužega samodopadnog solilokvija, onda je svakome jasno da prva i osnovna misao nije služenje narodu i zajedničkomu dobru, nego vlast i moć koji osiguravaju sinekure i unosan politički plijen koji služi za stranačko potkusuravanje i namirivanje anonimnih financijskih podupiratelja. Hrvatski izbori za Europski parlament opet su zorno posvjedočili postojanje dvije Hrvatske, jedne, većinske koja očajava i vapi za radikalnim promjenama i boljitkom, ali koja je u svakom trenutku spremna otvoriti svoje srce i pomoći čovjeku u potrebi, i druge, manjinske koja tvrdoglavo čuva status quo i brine se isključivo za partikularne stranačke interese, smišljajući nove strategije ideoloških sukoba i prepucavanja kako bi odvukla pažnju od svojih loših namjera. Ona prva Hrvatska ima veliko srce. Ona je puna plemenitosti i dobrote. Njoj je solidarnost ispred svega. Pokazala je to opet primjerom nesebičnoga i velikodušnog pomaganja ljudima iz poplavljenih područja, a kamo su se dolazili slikati političari svih vrsta ne bi li umirili svoju savjest i ušićarili koji politički bod. No, da su se u međuvremenu svi bavili politikom kao brigom za zajedničko dobro, onda bi riječni nasipi možda bili izdržali nalet vodene bujice, a odvodni bi kanali bili uredno očišćeni za protok viška

vode. Ovako su došli na mjesto vlastita političkog zločina, nudeći pomoć svih javnih institucija, ali pritom nisu mogli sakriti debelu kožu na svojim licima.

Poljubac pape Franje i patrijarha Bartolomeja Istodobno s dvama prethodnim događajima u Hrvatskoj dogodio se i treći na Bliskome istoku, a to je posjet pape Franje Svetoj zemlji i susret s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejem u Jeruzalemu. Takav je susret uvijek jedinstven i pun dirljivih trenutaka, no ovog puta je htio također evocirati onaj uistinu jedinstveni povijesni susret prije točno pedeset godina uskoro blaženoga Pavla VI. s carigradskim patrijarhom Atenagorom u istome gradu Jeruzalemu 5. siječnja 1964. Nakon gotovo tisućugodišnjega ledenog doba između Rima i Carigrada, katoličanstva i pravoslavlja, došlo je do polaganog otapanja leda udaljenosti i nerazumijevanja, a katkada i otvorene nesnošljivosti. Tko ne poznaje bît problema, mogao je iz ozračja susreta pape Franje i patrijarha Bartolomeja olako i komotno zaključiti da problema među njima uopće nema. Doduše, ovakvi susreti plod su evanđeoske zapovijedi, ali upravo u njima na površinu snažno izbija rana raskola i nejedinstva. Ako veliki raskol nije bio plod Kristove volje, nego ljudske zlovolje, onda želja za jedinstvom može doći samo iz ljudskoga obraćenog – čistog – srca, jer samo ono može čuti i ispuniti Kristovu volju da svi kršćani budu jedno (usp. Iv 17, 21). Traži se čisto srce bez trunke oholosti i taštine zaogrnute sjajem stoljetne tradicije i mnogima neshvatljive retorike suhoparnih teoloških smicalica. Treba se iskreno ljubiti kao sestre i braća, a ne glumatati i razbacivati se velikim evanđeoskim frazama bez pokrića čistoga srca. Papa Franjo pokazuje da evanđeoska ljubav nije puka retorička figura, nego eminentno egzistencijalni stav. Stav koji dolazi iz čistoga srca.

9

Otvoreni govor u Crkvi i govor Crkve svijetu Piše: Bono Zvonimir Šagi

Tema je vrlo zahtjevna, jer mora biti što konkretnija.

Crkva je dužna reći sve što prima od Gospodina Isusa po Duhu, koji joj je dan, i u iskrenosti se djelotvorno zalagati za sve što govori. Iskrenost pred Bogom i očitovanje pred ljudima. U svemu otvoren govor u istini, pravednosti i ljubavi.

10

I

van XXIII., sada proglašen svetim, osobno je taj otvoreni govor u Crkvi i govor Crkve svijetu, kao navještaj mira, vrlo zahtjevno doživio, ali hrabro. Kad je započeo svoju papinsku službu 1958., bile su vrlo teške okolnosti u svijetu i u samoj Crkvi. Osjećao je tjeskobu kako biti na čelu Crkve istiniti navjestitelj onoga što je Isus predao njemu kao Petrovu nasljedniku i Crkvi, koja je uvijek nedovršena živa gradnja (usp. 1 Pt 2, 4–5).

Kako iskreno i djelotvorno ispunjavati tu zadaću – poslanje Crkve, ako ona nikad u vremenu nije dovršena? Uvijek se mora izgrađivati i razrastati svijetom. Kako se otvoriti svijetu, izvršavajući poslanje Isusa Uskrsnuloga: »Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta« (Mt 28, 19– 20)? Kako, ako je i sama Crkva unutar sebe postala previše strukturno »okoštala«? Bilo je premalo dijaloga unutar same Crkve kao kristolo­ške dinamične institucije. Crkva je tada bila više definitivno organizirana institucija nego zajednica ili zajedništvo koje Duh Sveti neprestano sabire u Kristu, širom pluriformnoga svijeta.

Bilo je to vrijeme kad je svijet, nakon Drugog svjetskog rata, bio razdijeljen, po-

najprije ideološki i ekonomski, pa onda i kulturološki. Bogati, vladajući narodi i siromašni pod vlašću onih moćnih, prije svega nametanjem dvaju ideoloških sustava kapitalizma i socijalizma/komunizma. Tada se govorilo: prvi, drugi i treći svijet – kapitalistički, socijalistički i kolonizirani. Iz toga se u prvim dvama desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata nastojalo izaći, odnosno uspostaviti mir. Učiti jedni od drugih i korigirati se.

Sjetimo se osnutka UN-a 1945. Tragalo se za tim kako spriječiti novi svjetski rat.

Ali je pri samom osnivanju UN-a predviđeno samo jedno moćno tijelo – Vijeće sigurnosti, u kojem sjede najveće vojne sile …

Organizacija UN-a donijela je 1948. i Opću povelju o čovjekovim pravima, ali koliko i kako se to tumačilo i kako se održavalo?

Još uvijek je otvoreno pitanje civilizacijskih razlika. Koliko je moguć dijalog?

Danas prava prijetnja većini svjetskoga stanovništva proizlazi iz opasnosti od sve većeg bogaćenja jednih i osiromašivanja drugih. To je već i u vrijeme Drugoga vatikanskog koncila bilo sve očitije. Zato neprestano čitamo i slušamo o ratovima.

Nakon Drugoga svjetskog rata možemo izbrojiti do 2 000 raznih ratova ili kojekakvih pobuna.

Crkva mora biti navjestiteljica mira. Tu je Ivan XXIII. pokazao put sazivom i početGODINA XLV br. 6/488

Foto: PRIYAN MEEWELLA

kom Drugoga vatikanskog koncila (11. listopada 1962.) i svojom enciklikom »Pacem in terris« (11. travnja 1963.). Dijalog je odabrao kao ključ za ovo vrijeme, od ključeva što ih je Isus predao Petru i njegovim nasljednicima (usp. Mt 16,19). Poslije su pape, najprije Pavao VI. (1963.–1978.) dovršetkom Koncila (1965.), osobito konstitucijom Gaudium et spes, te praktičnim uputama za provođenje pokoncilske obnove, a potom Ivan Pavao II., nastojali što istinitije otvoriti Crkvu.

Ivan Pavao II., sada također proglašen svetim, ponajčešće je otvarao vrata Vatikana i krenuo svijetom naviještati evanđelje. Poduzeo je više od 100 pohoda zemljama svijeta. U vrijeme tih dvojice papa razmahala se rasprava o novoj evangelizaciji. Benedikt XVI. na toj je crti također vrlo mnogo učinio, iako se suočio s mnogo više teškoća unutar same Crkve. Nova evangelizacija danas je još potrebnija, jer traganje za što boljim modelima postaje sve potrebnije. Na to osobito upozorava sada papa Franjo. Crkva se sve više mora približiti suvremenim ljudima, narodima, kulturama … Ali kao Svjetlo vjere, Radost i nada! Što je najvažnije sada?

Najprije ispravno shvatiti Crkvu. Manje kao instituciju ili »savršeno društvo«, kako su je nekoć pojedini teolozi opisivali, a viLipanj 2014.

še kao dinamično otajstveno zajedništvo, Narod Božji, koji se neprestano okuplja.

U svakom trenutku, danju i noću, Crkva je negdje na okupu i Krist s njome. »Gdje god su dva ili tri u moje ime, ja sam među njima« (usp. Mt 18, 20). Crkva je zato i živi govor Božji svijetu. Svatko od nas iskrenih vjernika u svakome trenutku treba toga biti svjestan: nikad nisam sam … Gospodin je s nama, mi ljudi neprestano u Duhu s Njime! »Ljubav Božja se razlijeva srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan«, kako je pisao Pavao Rimljanima (usp. Rim 5, 5).

Došlo je, nažalost, do iskrivljivanja koncilskog otvaranja Crkve svijetu. Crkva se previše poistovjećuje s bogatim, uživalačkim načinom potrošačkog života.

Drugi vatikanski koncil na toj je crti definirao Crkvu kao: »sakrament ili znak i oruđe najtješnjega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskoga roda …« (usp.

LG, 1). Najvažnije je, stoga, u ovo naše vrijeme da se Crkva upravo tako očituje svijetu.

To je ono osuvremenjivanje što se uz tumačenje koncilskih dokumenata ne smije pretvoriti samo u neku novu birokratiziranu ustanovu. Crkva je na putu kroz vrijeme.

Papa Pavao VI. u svojoj je alokuciji pri otvaranju drugog zasjedanja Koncila 29. rujna 1963. naglasio: »Što je Crkva vjernija svojoj naravi i svome instinktu, razlikujući se tako od profanog društva, to više biva uronjena kao kvasac u povijest ljudi.« Veliki teolog M. D. Chenu je 1966., kad se počelo raspravljati o tome kako praktično provesti koncilske odluke u život Crkve prema unutra i prema van i kad je Pavao VI. objavio u ožujku 1967. encikliku Populorum progressio, izrazio problem riječima: »Postoji tu suptilna dijalektika koju je teško pojmovno formulirati, to je zdravo i radosno iskustvo, u evanđeoskoj slobodi. Što je Evanđelje čišće, to je ono više ‘inkarnirano’« (M. D. CHENU, Put Crkve – Populorum progressio, u: SVESCI 4–5/1967., str. 11).

Dakle, počelo se razvijati novo iskustvo koje je moralo, prije svega, početi od onoga duhovnog, kako Crkva kao zajednica na svim razinama shvaća sebe kao »sol i kva11

Foto: Carlos Paes

sac« (usp. Mt 5, 13; 13, 33) u različitim dru­ štvenim sustavima. Sva ta razmišljanja tijekom minulih pedeset pokoncilskih godina o pravom aktivnom identitetu Crkve potiču nas danas na čisto praktično pitanje: Što i kako? Došlo je, nažalost, do iskrivljivanja koncilskog otvaranja Crkve svijetu.

Crkva se previše poistovjećuje s bogatim, uživalačkim načinom potrošačkog života.

Sve je manje požrtvovnih svećenika, sve manje autentičnog redovništva. Nastalo je vrijeme asketskog vakuuma. Upravo je najvažnija zadaća reforma unutar same Crkve, posebno redovništva. Evanđeosko siromaštvo kao solidarnost s onima na rubu!

Umjesto kojekakvog reklamiranja, evange12

lizacija je autentična i uspješna samo svjedočenjem života po Kristovu primjeru. Što i kako bi Krist danas govorio?

Tu je najvažniji ključ: mudrost dijaloga. Pitajmo se kako bi Gospodin Isus pristupao čovjeku, koji nosi grijeh, nataložen u njegovu načinu života, u onome spontanom, predrazumskome, u mentalitetu, običajima, društvenim modelima, strukturama. Kako bi Isus komunicirao s onima koji danas nastupaju svojim izjavama o kršćanstvu i vjeri poput tadanjih pismoznanaca i farizeja? Tako jako sada isticani znanstvenici, pa i teolozi koji se mjere znanstvenošću, s mnogo kojekakvih naslova i poku-

pljenih citata, a ne posadašnjenjem govora o Bogu, osuvremenjivanjem Riječi Božje. Koliko je Crkva, na onim svojim bazičnim razinama, svjesna da je »znak i oruđe sjedinjenja s Bogom« (LG, 1), da Krist po njoj govori? Koliko je evanđelje, osobito njegovi socijalno-etički elementi, življeno u društvu u kojem se većina izjašnjava kao kršćani, koliko je to stvarno zamjetljivo? Nije dovoljno pozivati se uvijek samo na stečevine, ono što je kao ustajala tradicija, izvanjski, više manifestativni običaji – blagdani i razni svečani masovni skupovi.

Rijetko se pitamo što od toga stvarno ostaje kao živa Riječ Božja – svjetlo ljudima kroz konkretno vrijeme.

Crkva mora biti sve više približena običnom puku, narodu Božjem, bez obzira na nacionalizme ili bilo kakve ideologije. Crkva vođena Duhom Svetim naviješta »radosnu vijest siromasima, sužnjima oslobođenje … vrijeme milosti Gospodnje« (usp.

Lk 4, 18–19). Mora uvijek tražiti svježu riječ oslobođenja u istini, pravednosti i ljubavi, kako bi je Isus sada naviještao.

Na toj crti veoma je važan dijalog i unutar Crkve. Birokratizirana Crkva postaje sve manje autentična. Ne samo uredi nego neposredni odnosi s ljudima u istini, pravednosti i ljubavi, pružajući slobodu govora, ali svjesni »Duha ljubavi Božje koja je razlivena srcima našim« (usp. Rim 5, 5) za poslanje na koje nas je uputio Go­ spodin Isus među sve narode, prema svakom čovjeku s kojim se susrećemo u tijeku vremena.

Mi u crkvenim zajednicama moramo o svemu razgovarati. Bilo bi pastoralno vrlo korisno kad bi se svećenici pojedinih pastoralnih zona, npr. dekanata, svakoga tjedna sastajali na kratko promišljanje Riječi Božje – kako u nedjelju propovijedati? Isto tako, bilo bi vrlo korisno poticati župne suradnike i one koji imaju neka praktična pitanja na »nedjeljne teme«, da se poslije jedne od glavnih misa u župi ostane u razgovoru o tome kako u život unijeti Riječ koju smo slušali u euharistijskom slavlju. To smo nakon Koncila bili, bar gdjegdje, započeli, ali sada mladi svećenici uglavnom to zanemaruju, kao da im ne treba.

Zaključne misli Još bismo mnogo toga mogli i morali iznijeti, ali dovoljno je i ovo kao poticaj GODINA XLV br. 6/488

Kad je riječ o govoru u Crkvi, ne može se ne čuti i govor o Crkvi. Crkva mora čuti ono što ljudi govore o njoj danas.

Treba čuti pitanja, mišljenja, i na njih odgovoriti mo ono što je u kontekstu ove teme vrlo važno za daljnje praktično proučavanje i traženje praktičnih modela za provedbu. Evo na što Papa upozorava: »Duhovni se život poistovjećuje s nekim pobožnim vježbama, koje, istina, pružaju određenu utjehu, ali ne potiču susret s drugima, zauzimanje u svijetu, ljubav prema evangelizaciji. Tako se kod mnogih djelatnika u evangelizaciji, premda mole, može uočiti

Foto: Asif Akbar

da se ponovno vratimo na izvore i osvježimo sadašnje naše svjedočenje života po Evanđelju.

Sadašnji papa Franjo u svojim nastupima želi biti što bliži ljudima. Nastupa vrlo jednostavno i dijaloški otvoreno. Time daje svima nama primjer, da i mi tako činimo. Mnogo je toga, čisto praktičnoga iznio u svojoj enciklici Evangelii Gaudium.

Tu encikliku treba vrlo praktično prouči-

ti upravo kroz govor o Crkvi, unutar same Crkve kao dinamične kristološke institucije, kao gradnje koja se gradi kroz vrijeme (usp. 1 Pt 2, 4–5). Takvog govora unutar crkvenih zajednica iz godine u godinu ima sve manje, pa čak i u redovničkim zajednicama, koje bi morale biti uvijek, po karizmi svojih utemeljitelja, primjer posvećena života u Kristu. Na to posvećenje svi su kršćani pozvani, a redovnici i redovnice moraju biti svjetionik.

Iako bi mnogo toga trebalo iznijeti iz spomenute Papine enciklike, iznesimo saLipanj 2014.

naglašeni individualizam, kriza identiteta, opadanje gorljivosti. To su tri zla koja se hrane jedno drugim« (EG, 78).

Treba dakle to nadići. Biti otvoren govorom i različitim nacionalnim i kulturnim identitetima, ali ostati vjeran onomu bitnom što sadržava kršćanski identitet.

A to znači živjeti ne samo za sebe nego i za druge. Papa ističe da se kod pastoralnih djelatnika, katkad, neovisno o njihovoj duhovnosti ili načinu razmišljanja, javlja neki relativizam, koji je još opasniji od onog doktrinarnog. (…) Valja spomenuti činjenicu da

čak i oni koji se odlikuju čvrstim doktrinarnim i duhovnim uvjerenjima često podliježu načinu života koji dovodi do navezivanja na materijalne sigurnosti ili želje za stjecanjem moći i ljudske slave po svaku cijenu, umjesto da daju život za druge u svojem poslanju (EG, 809). To je vrlo kritična opomena koju pastoralni djelatnici ne smiju ni na kojoj razini tek prečuti.

Isto je tako važno da mi, crkveni ljudi ne ulazimo ni u kakvu ideologiju, pa ni da nasjedamo tzv. znanstvenosti. »U pučkoj pobožnosti možemo vidjeti kako se primljena vjera ucijepila i nastavlja se prenositi« (EG, 123). »Stvarnost je važnija od ideja … Potrebno je posvetiti pozornost globalnoj dimenziji kako bismo izbjegli svakodnevnu uskogrudnost« (usp. EG, 233–234).

Kad je, dakle, riječ o govoru u Crkvi, ne može se ne čuti i govor o Crkvi. Crkva mora čuti ono što ljudi govore o njoj danas. Sjetimo se kako je Isus pitao učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin čovječji? … A što vi kažete?« (usp. Mt 16, 13–16).

Treba čuti što i kako ljudi prosuđuju Crkvu, pa i sami vjernici. Bez otvorenoga dijaloga s osobama i skupinama, religijama i kulturama, danas ne može biti potpune evangelizacije. Papa Franjo kaže: Kada promatramo utjecaj religije na javni život, potrebno je razlikovati različite načine na koje se ona živi. I intelektualci i novinski komentatori često podliježu grubim i površnim uopćavanjima kada govore o nedostatcima i mnogo puta nisu kadri razlikovati da nisu svi vjernici – pa ni sve vjerske vlasti – jednaki (EG, 256). Treba čuti pitanja, mišljenja, i na njih odgovoriti, ali ne svojom, tek nekom teološkom znanošću, nego onim što od Boga dolazi. Duhovnost je bitna. Ali duhovnost koja uključuje i ono što Duh Sveti govori po zbivanjima u crkvenim zajednicama – partikularnim Crkvama širom svijeta.

Otvoreni govor i razgovor sa svima, u zgodno i nezgodno vrijeme, otvoreno, hrabro upozoravajući na ono grješno što se unosi u način života i društvene strukture (usp. 2 Tim 4, 2–4). Za to je danas, u širom otvorenome svijetu, najpotrebnija mudrost i vještina slobodnog dijaloga u istini, pravednosti i ljubavi. Prepoznati znakove vremena. Što i kako misle i govore ljudi? Da unesemo u razgovor s njima i ono što dolazi od Boga.

13

Velikanima u spomen

IX. dies theologicus

Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić

14

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organi-

znanstveno nasljeđe, i filozofsko i teološko, nedvojbeno veli-

zirao je u četvrtak 8. svibnja 2014. IX. dies theologicus u

ko: obojica su ostavila duboki trag ne samo na svojem fakul-

Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu s temom

tetu nego i u hrvatskoj teologiji i filozofiji općenito.«

»Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić: Filozof-

Predavači su bili: dr. Josip Oslić, dr. Stipe Tadić, dr. Andrea Fi-

ski i teološki tragovi i putokazi«, posvećen obljetnicama

lić i dr. Anto Barišić. U panel-diskusijama sudjelovali su: ak.

smrti dvojice uglednih profesora i dekana Katoličkoga bo-

Josip Bratulić, fra Bono Zvonimir Šagi, Božidar Bagola Brezin-

goslovnog fakulteta: Vjekoslava Bajsića (11. veljače 1924. – 20.

ščak, ak. Ivan Golub, dr. Mirko Mataušić, mr. Josip Krpeljević

svibnja 1994.) i Tomislava Janka Šagi-Bunića (2. veljače 1923.

i mr. Stjepan Brebrić, a moderatori su bili: dr. Anton Tamarut,

– 21. srpnja 1999.). Organizator je taj teološki dan najavio kao

dr. Dario Tokić i dr. Danijel Labaš.

prigodu da se na poseban način oživi i vrednuje sve što su

Sponzor (i medijski pokrovitelj) IX. teološkog dana bila je Kršćan-

njih dvojica učinila na polju znanstvenoga rada, na planu

ska sadašnjost, koja je u Nadbiskupijskom pastoralnom institu-

promicanja koncilske obnove Crkve i na planu nakladništva,

tu priredila i prigodnu izložbu o svojim suutemeljiteljima (uz Jo-

prije svega na polju filozofske i teološke literature. »Njihovo je

sipa Turčinovića), Vjekoslavu Bajsiću i Tomislavu J. Šagi-Buniću.

GODINA XLV br. 6/488

D

eveti po redu dies theologicus Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bio je ove godine posvećen dvojici velikana toga fakulteta, Vjekoslavu Bajsiću (11. veljače 1924. – 20. svibnja 1994.) i Tomislavu Janku Šagi-Buniću (2. veljače 1923. – 21. srpnja 1999.), u povodu obljetnicâ smrti. U spomen na njih, u srijedu 6. svibnja održana je molitva nad njihovim grobom na Miroguju te euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali. Sutradan, 7. svibnja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu održan je znanstveni simpozij Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić: Filozofski i teološki tragovi i putokazi.

Pozdravljajući sudionike simpozija, Veliki kancelar KBF-a, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić istaknuo je kako mu je drago što je KBF ovaj, IX. dies theologicus posvetio dr. Bajsiću i dr. Šagi-Buniću, jer, govoreći o njima, Fakultet zapravo govori o sebi. – Gledajući iz povijesne perspektive, možemo reći da smo zahvalni Bogu da nam je dao određene ljude, možemo sada slobodno reći – velikane, koji su u posebnom vremenu djelovali u Crkvi. Dok uspoređujemo situaciju u Hrvatskoj s nekim drugim srednjoeuropskim ili istočnoeuropskim zemljama u kojima je vladao komunizam, možemo reći, zbog raznih okolnosti, bili smo tada u povlaštenijem položaju.

Zahvaljujući i njima dvojici, i još drugima koji su u to vrijeme djelovali, Koncil je ušao u našu Crkvu. Oni su bili ljudi Drugoga vatikanskog koncila. Bili su ljudi Crkve, koji su duboko živjeli u Crkvi, duboko bili ukorijenjeni u Crkvi, nju su ljubili, s njom trpjeli i u njoj su trpjeli, istaknuo je kardinal Bozanić, dodavši da su bili i ljudi koncilskog dijaloga: dijaloga unutar Crkve i dijaloga Crkve s društvom. Podsjetio je i na ulogu Šagi-Bunića kao koncilskoga teologa kardinala Franje Šepera i člana prve Međunarodne teološke komisije, te da su svojim člancima Šagi-Bunić i Bajsić približavali Koncil i poruku Crkve običnom čovjeku. – Danas, dok o obljetnici njihovih smrti govorimo o njima, o baštini koju su nam ostavili, molimo da ono što imamo znamo cijeniti, produbljivati, proučavati kako bi to dalje živjelo u našoj sredini, zaželio je kardinal Bozanić.

Lipanj 2014.

Molitva nad grobom

S

pomen na Vjekoslava Bajsića i Tomislava J. Šagi-Bunića započeo je u srijedu 7. svibnja posjetom njihovu zajedničkom grobu u kapucinskoj grobnici na Mirogoju. Okupljene je pozdravio dekan KBF-a u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić te podsjetio da je 20. svibnja 20. godišnjica smrti Vjekoslava Bajsića, a 21. srpnja navršit će se 15 godina od smrti Tomislava Janka Šagi-Bunića.

– Bili su prijatelji za života i ostali su prijatelji zavijeke. Bliski smo s njima u mnogim točkama. Ipak, ponajviše glede KBF-a u Zagrebu, glede teologije i filozofije, znanosti, nastave, njihovih brojnim djela te po promicanju koncilske obnove Crkve i teologije, istaknuo je dekan Matulić. Uslijedila je molitva, a potom je dekan Matulić pročitao nekoliko Bajsićevih i Šagi-Bunićevih misli iz knjiga naslova

»Istrgnute misli«, u izdanju Kršćanske sadašnjosti. – Bilo je lijepo osjetiti njihovu blizinu kroz misli. Ono što se zrcali jasno – bili su i ostali iskreni i uvjereni Kristovi učenici, istaknuo je Matulić.

Euharistijsko slavlje

N

akon posjeta Mirogoju, sjećanje na dvojicu velikana hrvatske teološke misli nastavljeno je u zagrebačkoj katedrali. Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško. U koncelebraciji je bilo tridesetak svećenika profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predvođenih dekanom prof. dr. Tončijem Matulićem, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, te subraća Šagi-Bunića članovi Hrvatske kapucinske provincije.

Mons. Ivan Šaško prenio je srdačne pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Istaknuo je kako se na tom slavlju okupilo »mnogo nas koji smo ih poznavali izravno, kao subraću, prijatelje, kolege, profesore, suradnike. No, predivno je vidjeti i one koji ih poznaju posredno: iz njihovih zapisa, iz svjedočanstava najbližih, iz djela koja su ostala živjeti, iz crkvenih stvarnosti kojima su dali početke: na Fakultetu, u vjerničkim zajednicama, u izdavačkim kućama Kršćanska sadašnjost i Glas Koncila, u hrvatskome društvu. Ovdje smo da bismo zastali pred darovima i potaknuli nove naraštaje da ih upoznaju, da susretnu lje-

potu koja ne prolazi i da se nadahnjuju na marljivosti i dubini hrvatskih ljudi koji su gradili kršćansku kulturu i civilizaciju«.

– Za znanstveni simpozij izabrali ste spomen-prigodu 20. obljetnice smrti V. Bajsića i 15. obljetnicu smrti Šagi-Bunića, pokušavajući u vremenskome odmaku ponovno vidjeti filozofske i teološke tragove i putokaze koje su nam ostavila ova dva, smijemo to danas reći – premda mi se oni vjerojatno smiješe s neodobravanjem: dva velika čovjeka, kršćanina, prezbitera i profesora; dva značajna čovjeka hrvatske kulture i duhovnosti, rekao je u homilji mons. Šaško. – Ova dvojica subraće ostavili su nam riznicu u koju možemo zaviriti od vremena do vremena, ali to nije dovoljno. Oni nam govore da nastavimo teološki ponirati u stvarnost, čitajući znakove i tumačeći ih, istaknuo je mons. Šaško.

15

Deveti dies theologicus otvorio je dekan dr. Tonči Matulić i istaknuo: Premda je Šagi-Bunić pravo teološko dijete KBF-a u Zagrebu, a Bajsić pravo filozofsko dijete Gregorijane u Rimu, obojica su kroz 31 godinu, do 1993. kad su obojica otišli u zasluženu mirovinu, dijelili zajedničke radosti, žalosti i tjeskobe našega KBF-a, naše Crkve, našega naroda i to u vrijeme komunističkoga režima u kojemu je Crkva bila progonjena, vjera stjerana u sakristiju, a KBF djelovao izvan Sveučilišta u Zagrebu. No, providnost je htjela da dvojac Bajsić-Šagi zajedno s ostalima surađuju i nastoje na ponovnom vraćanju KBF-a u sastav Sveučilišta u Zagrebu. Posebno je istaknuo da se nikako ne smiju zaboraviti njihove ljudske kvalitete: »stasali su obojica svatko na svoj način i na svome području u dvije figure koje možemo prispodobiti sa svjetionicima koji omogućavaju orijentiranje među idejama i pokazuju smjer kretanja Crkve i njezine teologije«. Dvojac svjedoči i kako je prijateljsko zajedništvo jače od grubih nasrtaja bilo koje vrste, istaknuo je dekan Matulić.

Vjekoslav Bajsić: Kao filozof živio je za istinu Prvo predavanje, »Ususret Vjekoslavu Bajsiću«, održao je dr. Josip Oslić. Iznio je Bajsićev životopis, s naglaskom na KBF. Kao filozof, Bajsić je živio za istinu, znao je otkriti ono bitno i to izreći razumljivim jezikom. Spomenuo je i veliko Bajsićevo zanimanje za elektroničke uređaje, što ga je 16

i približilo znanosti u toj dimenziji. Podsjetio je na njegovih 12 knjiga i priručnika, 59 znanstvenih radova, te brojna snažna kolumnistička razmišljanja u Kani koja predstavljaju originalan pristup društvenoj stvarnosti, specifičnoj problematici Crkve i društva. Spomenuo je u tom kontekstu i Kršćansku sadašnjost, čiji je Bajsić bio jedan od glavnih utemeljitelja. Promišljanja Bajsića, Turčinovića, Šagi-Bunića i Dude dala su pečat jednomu vremenu, istaknuo je prof. Oslić. Glede Bajsićeva filozofskog sustava, rekao je kako se ne može govoriti o jednom zaokruženom sustavu, ali da je u djelima prisutna mudrosna misaona cjelina o čovjeku i čovječanstvu. Izdvojio je tri bitne sastavnice Bajsićeve filozofije: dijaloško mišljenje, ideja »integritas« i filozofsko-teološki odnos prema prirodnim znanostima.

U zaključnom dijelu, prof. Oslić naglasio je kako Bajsićeva filozofija želi stvoriti »bazen općeljudskoga«. – Proširiti moguće horizonte susreta i najraznovrsnijih ideja, spoznaja i svjetonazora. U taj bazen želi uključiti vrhunska postignuća znanstvenika, bez obzira na njihovo porijeklo i uvjerenje. Želi se ozbiljiti sveopća umnost koja treba jamčiti napredak čovječanstva u humanosti. U tome je njegova filozofija kršćanska, budući da je kršćanstvo univerzalna ponuda za sve ljude, zaključio je dr. Oslić.

Ne ulazeći u Bajsićevu teološku konstantu o evanđelju kao iskoraku iz čovjekova grupnog ponašanja, sociolog dr. Stipe Tadić s Instituta društvenih znanosti

Ivo Pilar u drugom se predavanju, »Vjekoslav Bajsić u dijalogu«, usredotočio na Bajsićevo viđenje čovjeka kao društvenog bića, gdje, prema Bajsiću, postoje dva osnovna tipa ljudskog ponašanja: »gnijezdo« i »prašuma« ili, prevedeno na sociološki govor – zajednica i društvo. Istaknuo je kako je Bajsić bio osoba dijaloga, što je posebno važno za naše, današnje društvo. – Sadašnja je prašuma složena te se traži zajednička suradnja. Nezamjenjivo sredstvo je dijalog o bitnim egzistencijskim stvarima života kako se ne bismo zatvarali u gnijezdo, rekao je prof. Tadić.

Uslijedila je zatim panel-rasprava u kojoj su sudjelovali akademik Ivan Golub, prof. dr. sc. Mirko Mataušić, mr. sc. Josip Krpeljević i mr. sc. Stjepan Brebrić, uz moderatora prof. dr. sc. Danijela Labaša. Bila su to gotovo anegdotalna prisjećanja, u opuštenoj atmosferi.

Tomislav Janko Šagi-Bunić: »Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste« U popodnevnom dijelu održana su dva predavanja, uz moderatore prof. dr. sc. Antona Tamaruta i doc. dr. sc. Daria Tokića.

Prvo predavanje održala je dr. sc. Andrea Filić, pod naslovom »Teološki hod Tomislava J. Šagi-Bunića«. – Kada zamišljamo Šagi-Bunićev lik, vjerujem da ga se mnogi od nas najčešće sjete kao starca sijede kose i brade, odjevena u majicu na koGODINA XLV br. 6/488

joj je izvezeno Mt 25, 40, kako se oslanja o štap. Mt 25, 40 bio je znak posljednje etape njegova teološkog i životnog hoda. Štap je pak znak starosti, no, taj je štap ostao nama i ostaje nam pitanje može li i na koji način svatko od nas nastaviti nositi njegov štap, upitala je okupljene dr. sc. Filić. Istaknula je kako se u Šagi-Bunićevim promišljanjima može pronaći »jedan od najzdravijih temelja na kojima nam je graditi današnju i buduću teologiju u Hrvatskoj«.

Slijedeći podjelu Tomislava Zdenka Tenšeka, govorila je o tri razdoblja Šagi-Bunićeva života i djelovanja: u prvom razdoblju bio je Kalcedonski koncil, u drugome II. vatikanski koncil, a u trećem civilizacija ljubavi. Sav se pak njegov teološki hod može promatrati kroz prizmu sjedinjenja Boga i čovjeka. U prvom razdoblju bavio se sjedinjenjem Boga i čovjeka u osobi Isusa Krista: istraživao je kako su crkveni oci u prvih pet stoljeća Crkve poimali i tumačili otajstvo Boga koji je postao čovjekom.

Bio je na glasu kao jedan od šestorice zapadnih stručnjaka za to područje. Za sebe je Šagi-Bunić znao govoriti da se na II. vatikanskom saboru obratio. »Ako gledamo na to obraćenje iz perspektive njegova teološkog hoda, usudila bih se nazvati to ‘kristološko obraćenjem’«, rekla je dr. Filić: »U prvom je razdoblju proučavao sjedinjenje Boga i čovjeka kroz prizmu statičke kalcedonske kristologije, a u drugom se dijelu time bavi u svjetlu koncilskog naglaska o proslavljenom i danas živom Kristu«, što nije promjera smjera, nego nadograđivanje s novim vidicima. Neumorno u tim pokoncilskim godinama govori o oblikovanju kršćanskih zajednica iz kojih će se jasno vidjeti da je Krist živ, središte ljubavi, da po svome Duhu svima daje snage da i sami žive tu ljubav kroz međusobne odnose. U trećem razdoblju poimanje sjedinjenje Boga i čovjeka poprima posve univerzalnu dimenziju, a redak iz Mateja 25,40 postaje polazište za izgradnju civilizacije ljubavi. Tu kao da je pronašao formulu u kojoj se kriju svi dogmatski sadržaji kojima se dotad bavio i sva njegova nastojanja oko unošenja božanskih vrijednosti u ljudsku zajednicu, zaključila je dr. Filić, te u zaključku izrekla kako je cjelokupan Šagi-Bunićev opus tolik da bi stao u najmanje tri obična života. Potrebno je do kraja urediti i digitalizirati građu. Pripremiti njegove neoLipanj 2014.

bjavljene radove za objavljivanje. Prikupiti i zajedno objaviti sva njegova na različitim mjestima objavljena djela. Prevesti njegove latinske radove na hrvatski. Istraživati i usuditi se nastaviti njegovu misao, najavila je dr. Filić.

U drugom predavanju, »Tomislav J. Šagi-Bunić u sveučilišnom, društvenom i crkvenom kontekstu«, dr. Anto Barišić, koji također intenzivno proučava Šagi-Bunićevu ostavštinu, istaknuo je kako je govorenje i pisanje o Šagi-Buniću kao dubokom vjerniku, svećeniku, redovniku, profesoru, znanstveniku, stupu i osloncu hrvatske teologije 20. stoljeća, jednom od najvećih koncilskih promicatelja kod nas, veliki izazov, nadahnuće, poticaj, a nadasve bremenita odgovornost. U izlaganju se usredotočio na razdoblje kad je Šagi-Bunić bio dekan, odnosno prodekan KBF-a, a deset je puta bio kandidat, osam puta i izabran za dekana. Prvi put je izabran u lipnju 1969., kada je bio izabran i za člana prve Međunarodne papinske teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere na mandat od pet godina, i našao se u društvu tada najistaknutijih svjetskih teologa, istaknuo je Barišić. Osvrnuo se i na brojne trzavice koju su nastale nakon osnivanja Teološkog društva Kršćanska sadašnjost, što je dr. Barišić označio kao početak ‘hrvatskoga teološkog

proljeća’ u 1977. godini. Odrazilo se to i na izbor na mjesta pri fakultetu, te je iz Kongregacije za katolički odgoj stigao dopis u kojem stoji kako članovi TDKS-a ne mogu biti u Upravi fakulteta. Potom su idućih godina uslijedile brojne teškoće oko izbora.

Na zadnje mandate bio je izabran 90./91. te 91./92., kada je napokon i stiglo dopuštenje da se imenuje, naveo je prof. Barišić. Osvrnuo se i na brojne anonimne prijetnje koja je Šagi-Bunić dobivao tijekom svog djelovanja, kao i njegov osjećaj da se želi postići »nešto što bi bilo ravno mojoj ‘intelektualnoj smrti’«.

I poslije predavanja o Tomislavu J. ŠagiBuniću uslijedila je panel-rasprava. Sudjelovali su akademik Josip Bratulić, fra Bono Zvonimir Šagi i Božidar Bagola Brezinščak, uz moderatora prof. dr. sc. Danijela Labaša.

Sugovornici su se prisjetili brojnih detalja iz života Šagi-Bunića. Vjerujemo da će sva izlaganja biti objavljena u Bogoslovskoj smotri.

Na kraju panel-rasprave, iz publike se javio akademik Ivan Golub: Vrijeme je da Tomislav Janko Šagi-Bunić, živa slika Kristova i svetoga Franje, bude postavljen za zagovornika na oltaru. Vrijeme je da se započne postupak, izrekao je akademik Golub, na što je publika uzvratila odobravanjem i silnim pljeskom. Na to se u završnoj riječi nadovezao dekan KBF-a dr. Tonči Matulić: Izjava profesora emeritusa Goluba potvrđuje onu staru koja proizlazi iz same naravi teologije: teologija koja ne vodi svetosti nije cjelovita teologija. Time smo dobili još jedan dodatni argument o tome, rekao je prof. Matulić i priupitao: Kamo ćemo? KBF je znanstvena i obrazovna ustanova, no, ako ne vodi cilju svetosti, kojem cilju vodi? Gdje je egoizam, sebeljublje – tu je gnoj u kojemu svetost ne stanuje. Možemo se našminkati … Bajsić i Šagi-Bunić zaokupljaju jednostavnošću i genijalnošću.

Za Šagi-Bunića mogli bismo reći: rad, rad i rad. Za Bajsića: mišljenje, mišljenje i mišljenje. Treba dovesti ovo dvoje u jedinstvo na KBF-u, da nas vodi putem svetosti, naglasio je prof. Matulić te je zahvalio svima onima koji su sudjelovali u realizaciji projekta. Najavio je da će sljedeći Dies theologicus govoriti o Josipu Turčinoviću i 50. obljetnici Drugoga vatikanskog sabora.

Tekst i fotografije: Saša Horvat i uredništvo Kane 17

Prenošenje vjere danas (16)

P

rijeko je potrebno posvetiti pozornost novim oblicima siromaštva i krhkosti, u kojima smo pozvani prepoznati Krista patnika, premda nam to na prvi pogled ne donosi opipljive i neposredne koristi«, kaže papa Franjo u četvrtom poglavlju pobudnice »Radost evanđelja« (210). Stoga, nema razdvajanja molitve i kontemplacije. Veliki učitelj mistike i kontemplacije sv. Ivan od Križa izvrsno sažima Isusovo evanđelje, posebice u govoru o posljednjem sudu (Mt 25, 31 – 46): »U večer našega života bit ćemo suđeni po ljubavi.« Bog djeluje po svojoj riječi u Isusu Kristu, u snazi Duha, u sakramentima i molitvi, ali i u svim mogućim dobrim inicijativama koje se događaju u svijetu u zauzimanju za dobro čovjeka, jer Njegovo otkupljenje ima i socijalno značenje.

»

1. Ispovijedanje vjere i socijalna zauzetost Nema dvojbe da se Crkva riječju i djelom zalaže za ljude u nevolji. O tome svjedoče papinski i biskupski dokumenti, kao i razni centri i ustanove, posebice Caritas.

Papa Franjo, prepoznat kao prorok siromašnih, još više želi aktualizirati to pitanje ističući »neraskidivu povezanost između prihvaćanja navještaja spasenja i stvarne bratske ljubavi …« (179). Postoji, naime, opasnost od ograničavanja vjere na privat18

nu sferu, odnosno »pripremu duše za nebo«, zaboravljajući da »Bog želi sreću svojoj djeci i na ovoj zemlji, iako su pozvani na puninu vječnoga života, jer sve je stvorio nama ‘na uživanje’ (1 Tim 6, 17), svima na uživanje« (182). Poziva nas da više prihvatimo Isusovo ‘evanđelje ljubavi’ kako ne bismo izobličili »autentično i cjelovito značenje evangelizacijske misije« (176). Jer otkad je Božji Sin preuzeo na sebe ljudsko tijelo, svako je »ljudsko biće uzdignuto u samo Božje srce« (178) , sve dotle da sve ono što smo učinili bilo kojemu, i najmanjemu čovjeku, isto je kao da smo učinili samome Isusu (usp. Mt 25, 40).

Govoreći o povlaštenom mjestu siromašnih u Božjemu narodu, i u svijetu uopće, upućujući na radikalne zaokrete u mentalitetima dominantnih svjetskih moćnika, neosjetljivih za ‘vapaj siromašnih i prikraćenih’, Papa moli da se nitko ne osjeti ‘uvrijeđenim’ njegovim riječima. Jer dok se duboko ne stavi u pitanje ekonomija pukoga profita i ‘isključivosti privatnoga’, nema pravde ni mira u svijetu, a time ni Božjega blagoslova, jer se Krista patnika ne prepoznaje u mnogim novim oblicima ranjivosti i siromaštva. Premda vidi mnoge pozitivne pomake, ipak kaže: »Katkada se pitam postoje li u današnjem svijetu ljudi koji se stvarno brinu da pokrenu procese koji izgrađuju neki narod, za razliku od ljudi koji teže postizanju neposrednih rezultata koji omogućuju lak, brz i prolazan politički

Foto: Clara Natoli

Briga za ranjive i siromašne

probitak, ali ne služe izgrađivanju ljudske punine« (224).

2. Bez brige za siromašne Crkva se ‘raspada’ Valja se prisjetiti pape Ivana Pavla II., danas svetoga, koji u apostolskom pismu »Ulaskom u treće tisućljeće« (6. siječnja 2001., 49: Sve uložiti u ljubav) naglašava da kao kršćani trebamo postupati tako da GODINA XLV br. 6/488

Piše: Milan Šimunović

se siromašni u svakoj kršćanskoj zajednici osjete kao ‘u svome domu’. Ne bi li na taj način bilo najveće i učinkovito predstavljanje radosne vijesti Kraljevstva? Bez toga oblika evangelizacije, ostvarene pomoću ljubavi i svjedočanstva kršćanskog siromaštva, navještaj evanđelja – koji je isto tako prvi čin ljubavi – ulazi u opasnost da bude neshvaćen i da se utopi u moru riječi kojemu nas, iz dana u dan, današnje komunikacijsko društvo izlaže. »Ljubav djela jamči nedvosmislenu snagu ljubavi riječi.« Stoga papa Franjo inzistira na brizi za »dugoročno evangelizacijsko planiranje«, a to znači da će se »svaka crkvena zajednica, ako misli da može mirno gledati svoj posao i ne posvećivati kreativnu i djelotvornu suradnju u pomaganju siromašnima da žive dostojanstveno i da dopre do svih, naći u opasnosti da se raspadne, koliko god da govorila o socijalnim pitanjima ili kritizirala vladu. Ona će lako postati plijenom duhovne svjetovnosti, skrivene pod krinkom vjerske prakse, besplodnih susreta i ispraznih razgovora« (207). Jedan je teolog (J. Imbach) još osamdesetih godina rekao da molitva koja se ograničuje na to da sklapa ruke umjesto da ih pruži supatniku ima s kršćanstvom otprilike tolikoga zajedničkoga koliko, primjerice, ‘sapunica s krštenjem’.

Veliko je pitanje koliko je volja Božja pretjerani pastoralni aktivizam koji se često pretvara u tzv. manifestacijski pastoral, Lipanj 2014.

sa samopohvalnim tvrdnjama koliki je broj ljudi sudjelovao u nekom slavlju. Papa kaže da »ono što Duh pokreće nije prekomjerni aktivizam, nego prije svega pozornost prema drugom …« (199). Ovdje valja podsjetiti na pastoralne smjernice naših biskupa u dokumentu »Na svetost pozvani« (2002.) u kojima se ističe da su Božja ljubav i milosrđe temelj naše vjere te da živjeti svetost i na ovim, hrvatskim prostorima znači boriti se protiv podjela, beznađa i posljedica rata … za solidarnost i socijalnu pravdu« (12), danas kada mnogi ljudi ‘ostaju na cesti’, bez radnoga mjesta, mladi bez egzistencijalne sigurnosti, što rađa gubitkom perspektive i nade. Pritom se čovjek pita kako izdržati u svijetu nepravdi, danas sve češćih elementarnih nepogoda, od poplave do suše? Očito se traži još jače, možda i drukčije udruživanje kršćana, u gajenju prepoznatljivije solidarnosti i iskazivanja ljubavi Boga koji djeluje preko čovjeka.

3. Rješenje u novim kršćanskim odnosima Papa jasno upozorava političare i crkvene vođe na opasnost da ih narod ne razumije i ne slijedi, očito i stoga »što su zapeli u carstvu čistih ideja i sveli politiku ili vjeru na retoriku« (232). Možda će trebati otvoriti stare molitvenike, naučiti i ostvarivati ne samo duhovna nego i tjelesna djela milosrđa. U suprotnom, naš pastoral ‘gradi na pijesku’, ostaje na čistim idejama i nakra-

ju bijedno skončava u ravnodušnom i egoističnom mentalitetu.

Držim potrebnim upozoriti na ključni problem naših kršćanskih zajednica, a to je sve veće pomanjkanje bratskih i sestrinskih odnosa, koji su resili prve kršćane. Možda će se nekomu činiti pretjeranim stavljati ono vrijeme kao model današnjemu, ali, gdje nema sebedarne ljubavi, nadahnute na Isusovu stajalištu, nema govora o učinkovitoj evangelizaciji. Zato nema govora o uvjerljivosti evangelizacije i uopće župne djelatnosti ako se župljani, pa i župni suradnici, često ‘zbog sitnice’ razilaze, svađaju, ako jedni drugima podmeću i jedva čekaju da netko pogriješi, ako nestane razgovorna dimenzija i prevlada duboka egocentrična usredotočenost na samoga sebe i svoje osobne potrebe. Konflikti su na svjetskom, nacionalnom, obiteljskom, a onda i župnom planu, reći će i Papa, gotovo često neizbježni, ali ih treba riješiti i pretvoriti u kariku ‘mirotvornog lanca’.

Ako ikad, danas valja, osim katehetskih, pokrenuti i druge susrete, poput inicijative župnih klubova također i poslije mise, čiju blagodat mogu potvrditi mnogi zauzetiji župnici. Naime, u većini župa ljudi nemaju prilike za susret i razgovor, da ‘dijele sudbine’ i se ‘rode ideje’ koje se pretvaraju u praksu, bilo jačanjem međuljudskih odnosa bilo kreativnim promišljanjem o djelima solidarnosti ili drukčijim djelovanjem karitativne zajednice.

19

Niska svijest o Europi Razgovor s Vladimirom Pavlinićem u povodu europskih izbora

U Hrvatskoj se na ove europske izbore odazvalo 24,3 posto birača, što je tek nešto iznad rekordno zabilježenoga niskog odaziva na izbore pučanstva u Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji i Poljskoj. Nasuprot tome, ekonomski stabilne zemlje imaju veliku izlaznost. U povodu tih izbora, o položaju i perspektivama Hrvatske u EU razgovaramo s autorom rubrike u Kani »Iz drugog kuta«, Vladimirom Pavlinićem, koji već četiri desetljeća živi i radi u Europi, od Beča do Londona i prati zbivanja kod nas i u svijetu.

?? Kako komentirati nizak odaziv na ove

izbore kod nas, ali i u Europi općenito?

VP: Očito, hrvatski birači očituju nisko mišljenje o značaju našega udjela u zboru gdje se raspravljaju pitanja zajedništva europskih naroda. Eto, upravo se u isti dan obavljaju jedni izbori, iako različiti, u još ne-europskoj Ukrajini: slušamo kako od ranoga jutra narod grne na izborna mjesta.

Ljudi su ondje svjesni ozbiljnosti situacije i svakoga njihova glasa za razrješenje pitanja od zajedničke važnosti za naciju u teškoj krizi.

Slaba izlaznost na izbore u nas odraz je naše niske svijesti o činjenici da nam je država postala dijelom šire europske obitelji, za čime smo toliko čeznuli od godine 1990. U kritičnim trenucima agresije svemu smo svijetu dovikivali kako nismo dio Balkana, pa ni zapadnoga, da smo odvajkada Europa. Sada kada se to priključenje Europi i formalno obistinilo, kao da nam to zajedništvo mnogo ne znači. Gotovo kao da nam Europa predstavlja novoga tuđinskoga gospodara, nakon porobljivača i kolonizatora u prošlosti, kao tek zamjena za one koji su nam negda gospodarili iz Mletaka, Beča, Budima, Istambula i Beograda.

Treba nam dakle još vremena da širokim slojevima naroda dopre u svijest da imamo punopravno mjesto za obiteljskim stolom velikih i malih naroda staroga kontinenta,

20

da u tome zboru imamo svoju riječ. Nije ugodno ustanoviti da u nama nije sazrela svijest da Europa nije tamo negdje podalje od nas, da smo Europa mi, da se s ostalima trudimo rješavati vlastite i zajedničke probleme. U svijesti većine nas još se nije dogodio taj kvalitativni skok, te samo manjina spoznaje potrebu da se pobliže upozna što ta zajednica za nas znači te da se potrudi izaći na izbore.

?? Ne leži li dio krivnje na politici Europske

unije za takvu našu percepciju? Nije li nakon početne očaranosti Europom brzo nadošlo razočaranje?

VP: Europa je svakako zakazala u najtežim trenucima kad smo bili žrtva agresije.

Izostala je odluka o intervenciji, koja bi u ono vrijeme bila jedino opravdan odgovor međunarodne zajednice na katastrofu koja se ovdje počela odvijati. No, u ono vrijeme bili smo sastavni dio jedne priznate države, izvan Europske unije, a ta politička zajednica nema nekoga vrhovnog autoriteta koji bi mogao za sve članice donijeti takvu odluku, nema ni jedinstvene vojne sile za akciju. Danas je sve to već davna prošlost, nalazimo se usred jedne sasvim nove krize, koju dijelimo sa svijetom i posebno s Europom, pa smo i upućeni na zajedničko traženje rješenja. A i usred opće svjetske krize Unija posjeduje potencijale da potiče

napredak i novopridošlih članica kao što je Hrvatska. Od nas se očekuje da stvorimo i ponudimo svoje razvojne projekte, za njih Europa ima pripravna financijska sredstva.

A zašto nam ti novci nikako da dođu, već u velikoj mjeri praktično za nas propadaju?

Tu zakazujemo mi, ne Europa.

?? Koji su uzroci takve percepcije Europe

u narodu kao nečega još uvijek stranoga i izvan nas, našega nesnalaženja, gdje čak i političari zakazuju u odnosu na mogućnosti koje nam otvara Europa?

VP: Mislim da u našem narodu još nije sazrelo ono bitno domoljubno i državotvorno ni u odnosu na vlastitu mladu državu, a kamoli na širu zajednicu naroda.

Nama nedostaje živa svijest da država jesmo mi, a ne nešto izvan ili iznad nas. Taj odnos prema državi kao da nam je ušao u gene tijekom dugih stoljeća tuđih vladavina. Država, to su našem čovjeku uvijek bili neki drugi. Doživljavao je svaku vlast kao one koji tlače i samo uzimaju, a ništa ne daju. Tako su moji zagorski kmeti, upravo za elementarno preživljavanje, stoljećima razvili vještine malih varanja i okradanja tuđinca vlastelina. U tome nisu vidjeli ništa zlo ni grešno, osjećali su kako još uvijek uspijevaju prevariti i ukrasti daleko manje nego što se njima otima. Isto vrijedi za kršćansku raju pod turskim agama i beGODINA XLV br. 6/488

govima. Onda je došla država koju su prvenstveno baš hrvatski političari željeli i snovali kao oslobađajuće ujedinjenje južnoslavenskih naroda od tuđina, karađorđevska Jugoslavija. Ubrzo je u prvome redu naš seljak doživio na svojoj koži kako je tek s tom državom počela prava državna pljačka i tlačenje. Bila su to dva mirnodopska desetljeća ubilačkoga jugoslavenskog žandarskog terora, kad je zagrebački nadbiskup Bauer, u počecima oduševljeni poklonik kralja Aleksandra i Jugoslavije, uputio beogradskom režimu pitanje zar kane istrijebiti hrvatski narod. Pa je došla država koja se prozvala hrvatskom i nezavisnom, o bezumlju i teroru koje je još uvijek neuputno govoriti, no činjenica jest da se na čitavim prostranstvima te države prvotni zanos ubrzo pretvorio u osjećaj da to nije naša država za kakvom smo porobljeni čeznuli. Onda je nakon rata druga Jugoslavija svojim zločinačkim karakterom »oslobođenja« požurila učiniti sve da narod doživljava vlast suprotno od »narodne« i »demokratske«, kako se nazivala. To razdoblje od skoro pola stoljeća samo je još zacementiralo u narodu svijest da je država nešto tuđe, izvana nametnuto, gdje preostaje pojedincu ili obitelji da spašava sebe kako zna i umije – od države.

?? Ali smo na kraju, u 1990-ima, kroz nevi-

đeni val solidarnosti i požrtvovnosti u ratu, napokon dobili zaista svoju državu …

VP: Bio sam izvan domovine kad se to događalo i svjedok sam ushita iseljenika koje je, mnoge dotad razjedinjene, pa i posvađane, tada domovina snažno objediniLipanj 2014.

la u naporima da joj pomognu. No, dogodilo se da je rat nekima bio nebom dana prilika da se munjevito nepravedno obogate, na račun većine. Tada je počeo proces otvaranja sve dubljega jaza između bogatih skorojevića, koji su se kitili barjacima i rodoljubljem i mase naglo osiromašenih, bačenih u vode beznađa. Tako se kod ljudi u klici gušio osjećaj zajedništva u dobru i u zlu. Nove političke i društvene prilike pogodovale su u širokim slojevima naroda utvrđivanju stoljećima ukorijenjenoga instinkta protiv nosilaca vlasti. I opet ljudi ne doživljavaju državu kao nešto svoje, da su oni država, a ne da su država oni tamo gore koji, združeni u zatvorene, privilegirane partijske klanove, rotiraju u vlasti. Kao što nakon ovih europskih izbora reče jedan promatrač, u nas je široko prihvaćena ideja da se politikom bave samo mafija i budale. Državljani koji gledaju kako da državu zakinu i prevare, makar u sitnicama – recimo na tramvajskoj karti, na porezu, lažnim bolovanjem na poslu, odbijanjem pojedinih struka da solidarno sa svima podmetnu leđa u vremenu opće krize – takvi u prazno iskazuju svoje domoljublje velikim riječima i osuđivanjem drugih i drukčijih. Ili kad iznova sve više uzima maha kopanje po nacionalnim ranama iz godina 1941. i 1945. Tome osobito pribjegavaju vođe koji nemaju što zbiljski ponuditi za dobrobit nacije u novim teškim vremenima, pa burkaju emocije povodljivoga, nemislećeg mnoštva, plašeći ga mrtvim neprijateljima i ideologijama. Demagoški lov u mutnom.

?? Nakon ovih europskih izbora svjedoči-

mo u javnosti trijumfu pobjednika. Ne znače li ovi rezultati ipak da je narod, ovako ili onako, izabrao one koji će ozbiljno u Europskom parlamentu promicati naše nacionalne interese?

VP: Koliko ishod izbora zaslužuje bilo čije trijumfiranje ili osjećaj poraza? Ako više od tri četvrtine glasača nisu marile za izbore, jer od njih ništa ne očekuju ili ne znaju što očekivati, u tome možemo gledati, mislim, ishod koji zabrinjava, više poraz no pobjedu. Ako je pobjednička grupacija dobila sedam posto glasova pučanstva i na toj osnovi gradi svoju snagu da obećava bolju budućnost, a drugi trijumfator dva posto, to govori samo o političkoj apatiji i nesnalaženju većine naroda. Komunistička država sve je činila da izmijesi apolitičnu gomilu, jer je na takvu lako zasjesti i voditi je. Tako se rodila parola, nekoć izgovarana šaptom, a danas glasno, da su svi političari pokvareni. I što je najzanimljivije, političari su takvim javnim kvalifikacijama zapravo zadovoljni. U političkoj apatiji većine naroda oni najprepredeniji uvijek će naći dovoljno sljedbenika koji će im na izborima osigurati kormilarske pozicije.

?? Gdje očekivati i tražiti izlaz i oporavak?

VP: Svako osobno mišljenje, tako i ovo rečeno, neizbježno je i subjektivno. Pa kad je još izrečeno kratko, nužno je manjkavo i može zvučati prepotentno. Ipak držim da će malo tko biti toliko optimističan te ne prihvatiti neophodnost neke duboke mijene i popravka. Potrebna je neka ideja i neka preporodna snaga. Kad se gubi svijest 21

zajedništva, odgovor bi valjalo tražiti u kršćanskoj poruci zajedništva. Službeni, formalni nosilac te ideje u nas je Katolička Crkva. Ona bi se morala početi oslobađati naslijeđenoga srednjovjekovnog mentaliteta saveza »oltara i prijestolja«. Svako biranje saveznika na turbulentnoj i efemernoj sceni aktualnih političkih snaga iznevjerava smisao i svrhu evanđeoskog poslanja.

Birajući jedne prijatelje, stvaraju se na drugoj strani neprijatelji. I najmanje podilaženje nacionalističkim strastima to poslanje otupljuje i odvodi ukrivo. I Hrvatska i Europa u krizi su zajedništva. Zajedništvo, communio, bitna je kršćanska poruka. Svaki nacionalizam vuče u suprotnom smjeru.

O smjerovima tijeka i protjecanja nešto je prije 20 godina nama govorio u Zagrebu gost čiji autoritet i zasluge za Hrvatsku nitko ne osporava – papa Ivan Pavao II., upravo ovih dana proglašen svecem. Also ­sprach Pontifex: »U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama.

Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama istočne, srednje i zapadne Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju.« Zatim: »U toj prispodobi rijeka možemo gotovo zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traži da kročite u ovom teškom povijesnom trenutku. To je put jedinstva i mira koji nitko ne smije izbjegavati. Njega iziskuje sam zdrav razum, još prije vjere. Nije li povijest stvorila tisuće neraskidivih veza između vaših naroda? …« Ima još, no ne zvuči li već i to za mnoge domoljubne uši i nakon dvadeset proteklih godina upravo škandalozno, kao što je uglavnom zbog neuputnosti bilo prešućeno kad je bilo izgovoreno? Kao što se u nas prešućuje gdje bi trebalo razglašavati također mnogo bitnoga što govori i čini živući papa Franjo. Uveseljavamo puk trijumfalno-dekorativnom slikom pastira koji na prvom mjestu ističu nalog iz evanđelja: Metanoiete – promijenite se u temelju.

Razgovarao Mirko Ivanjek 22

Mali ljudi

Tko su mali ljudi, neprimjetni i anonimni

Zasigurno bi teško bilo živjeti u takvoj

atlanti koji na svojim plećima nose ovaj

bezobličnoj masi, u gorkoj melasi koja

čudnovati svijet ili tek bezvrijedne figure,

nepovratno istječe preko rubova doličnog

materijal za žrtvovanje i topovsko meso

života i gubi se u prazninama pogaženog

na šahovskoj ploči velikih igrača i tajnih

dostojansva, ponire u pusta grotla

meštara koji odvajkada igraju neku

grotesknih obećanja, izgara u buktinji

sudbonosnu partiju ljudske povijesti? Tko

neiskazanih ugasnulih osjećaja – da nije

li će to znati?

Tebe, Bože, koji si nam podario, kako

Ni jedna ni druga uloga nisu bogzna

jednom netko reče, »veličinu malenih«,

što, i jedna i druga utapaju male ljude

koji si u nas usadio ponos svemu usprkos.

u bezličnost i monotoniju košnice ili

Ti si nama, malenima i prezrenima,

mravinjaka pa se, gledana iz udaljenosti

namro baštinu djece Božje da uvijek u

ili s visine, ta masa čini tek kao kakva

Tebi možemo naći zaklon i utočište – da

gibajuća mrlja na kojoj se ne razabiru

ne pokleknemo, da ne ustuknemo, da ne

pojedinke i pojedinci, njihovi pojedinačni

usahnemo …

životi i sudbine, hrabrost i strahovanja,

Stoga Te molimo, Bože, ne uskraćuj nam

ljubavi i mržnje, nade i čežnje … Sve se

nikada jasnoću svoje prisutnosti, ne

doima poput goleme zamućene vode ispod

oduzimaj nam nadu da nas neće snaći

čije površine bruji i buja izobilje života

ništa što ne bismo mogli podnijeti te nam

bezbroja živih bića. Tako male ljude, čini

podaj snage i hrabrosti da ljubimo i one

se, vide oni veliki, oni moćni, kojima

koji nam i nisu baš dragi, dapače, i one

trebaju tek med iz naših košnica i plodovi

koji su nam odbojni i mrski. Jer, ipak, na

rada naših radnih kolonija.

malim ljudima počiva ovaj svijet.

Tomislav Salopek GODINA XLV br. 6/488

Betanija s onu stranu Jordana Pri svojemu apostolskom pohodu u Svetu zemlju povodom 50. obljetnice susreta pape Pavla VI. i carigradskoga patrijarha Atenagore, papa Franjo posjetio je i područje poznato kao Betanija s onu stranu Jordana. Riječ je o području s nekoliko izvora i spiljama s istočne strane rijeke Jordana, na području Jordanskoga Kraljevstva, oko 11 km sjeverno od mjesta gdje se Jordan ulijeva u Mrtvo more.

N

akon mirovnoga sporazuma između Jordana i Izraela iz 1994. godine, arheolozi su mogli ponovno pristupiti istraživanjima na ovom pograničnom području, gdje je, prema nekim evanđeoskim tekstovima, prema bizantskim i srednjovjekovnim svjedočanstvima, te prema neprekinutoj predaji Pravoslavne Crkve, bilo mjesto Isusova krštenja.

Među ključnim nalazima valja spomenuti ostatke bizantskoga samostana, kao i ostatke iz razdoblja rimske vlasti na Tell ak-Kharraru. Nađene su i brojne manje bizantske crkve, ostatci samotištâ kojima su se koristili kršćanski pustinjaci, veliki kompleks s više bizantskih crkava, prostrana cisterna i keramički vodovod koji vodi prema istoku, te dva odmorišta za karavane na putu prema brdu Nebo.

Sama identifikacija ovoga mjesta bila je otežana zbog nepreciznosti biblijskih izvještaja o Isusovu krštenju. Tako Ivan u svome evanđelju izričito navodi »Betaniju s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio« (Iv 1, 28), a poslije kaže za Isusa: »I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je Ivan krstio« (10, 40). Ostali evanđelisti govore općenito o krštenju na Jordanu (Mt 3, 13; Mk 1, 9) ili u okolici jordanskoj (Lk 3, 3).

Mjesto Ivanova krštenja Gradina Tell ak-Kharrar dugo je nazivana Tell Mar Elias, što bi se moglo prevesti »Gradina gospodina Ilije«, pri čemu se mislilo na proroka Iliju i podsjećalo na njegov uzlazak u nebo (usp. 2 Kr 2, 5-14). Danas se na arapskom mjesto naziva Al-Maghtas – Mjesto krštenja.

Lipanj 2014.

Već u 3. st. kršćanski pisci povezuju ovo mjesto s prorokom Ilijom i Ivanovim krštenjem. Anonimni hodočasnik iz Bor­ deauxa 333. godine smješta Isusovo krštenje uz mjesto gdje se Wadi al-Kharrar ulijeva u Jordan 5 rimskih milja (7 400 m) sjeverno od Mrtvoga mora, čija je razina tada bila viša, pa je i razmak od Tell akKharrara do obale mora mogao biti manji.

Hodočasnik Teodozije (oko 530. godine) svjedoči da je potkraj 5. st. bizantski car Atanazije izgradio prvu crkvu u spomen Isusova krštenja. Hodočasnik iz Piacenze (579. godine) navodi da se mjesto krštenja nalazi točno nasuprot samostanu sv. Ivana čiji se ostatci vide na vrhu brijega, oko 800 m zapadno od Jordana. Ovaj hodočasnik prvi spominje izvor Ivana Krstitelja na mjestu Tell al-Kharrara, 3 km istočno od Jordana. Monah Epifan (između 9. i 11. st.) kaže da se uz izvor, oko 4,5 km istočno od Jordana, nalazi špilja u kojoj je Ivan Krstitelj živio i krstio. Opat Daniel, koji je ovim krajevima putovao početkom 12. st. također spominje špilju Ivana Krstitelja istočno od Jordana.

Arheološka istraživanja pokazala su da je ovo područje bilo naseljeno u kasnom helenističkom razdoblju i u rano doba rimske vlasti (od 2. st. pr. Krista do 2. st. po Kristu), ali i u kasno bizantsko vrijeme, kao i u doba rane islamske vlasti (od 5. do 8. st.) te u kasnim stoljećima osmanlijske vlasti.

Jedan od vodećih arheologa koji su istraživali ovo područje bio je franjevac fra Michele Piccirillo. Prema njegovim zaključcima, ovdje je postojalo stalno naselje koje se može identificirati s Betanijom s onu stranu Jordana. U bizantskom razdo-

blju ovdje je izgrađen samostan s obziđem i pripadnim crkvama. Čini se da se čak može govoriti i o jednoj ranokršćanskoj prostoriji za molitvu.

Jedna od crkava koje su otkrivene 1999. godine, sa zapadne strane brežuljka, podignuta je oko špilje koja je bila u uporabi u prvom stoljeću, to jest u vrijeme Ivana Krstitelja. Moguće je da je riječ o špilji koju drevni hodočasnici nazivaju »špiljom Ivana Krstitelja«.

Najvažniji nalaz vjerojatno je veliki kompleks od četiri crkve iz 5. i 6. st. Prva od njih vjerojatno je ona koju je dao izgraditi car Atanazije.

Mjesto poziva dvojice učenika To je mjesto gdje bi valjalo vidjeti događaj iz Ivanova evanđelja u kojem Ivan Krstitelj stoji s dvojicom svojih učenika, pokazuje Isusa i kaže im: »Evo Jaganjca Božjega!« (Iv 1, 36). U nastavku evanđelist navodi: »Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: ‘Našli smo Mesiju!’ – što znači ‘Krist – Pomazanik’. Dovede ga Isusu, a Isus pogleda i reče: ‘Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!’ – što znači ‘Petar – Stijena’« (1, 40 – 42). Tako u Betaniji s onu stranu Jordana nalazimo dvojicu braće. Andriju koji je, kako se to obično na Istoku kaže, »prvi pozvan«, i Šimuna koji je nazvan Stijenom. Obojicu ih privlači Krist.

U susretu pape Pavla VI. i patrijarha Bartolomeja I., nasljednika Petra i nasljednika Andrije, prepoznajemo još jedan susret braće privučene Kristom. fra Darko Tepert 23

Vrijeme i svijest

Stotinu dvadeset treća DANAS, u svibnju A. D. 2014., prošla je pedeset i jedna godina od onoga 3. lipnja 1963. kad je usnuo danas već sveti Ivan XXIII., i oko dvadeset tri ljeta otkako je, danas također već sveti, Ivan Pavao II. 1. svibnja 1991., potpisao Okružnicu Centesimus annus. Ondje je formulirano ono što je Ivan XXIII. započeo, što je Koncil proglasio i promaknuo i što je bilo i opredjeljenje Ivana Pavla II. Začudno, ima još kršćana katolika koji, čini se, glede toga što bi trebala biti ona temeljna polazišta za ekonomski model za koji se vrijedi založiti, koji bi bio čovjeka dostojno rješenje, traže odgovor polazeći od već odavno očupanog i operušanog suprotstavljanja kapitalizma i onoga što se htjelo zvati socijalizmom a uključivalo je, fundamentalno, projekcije totalitarnog na ekonomije, jer drukčije u političkom okviru totalitarnog nije moglo biti.

Upravo ta projekcija totalitarnog, kojom je bilo onemogućeno slobodno poduzetništvo, uz ostalo, a možda i presudno, dovela je do kraha znatnog dijela komunističkih totalitarnih režima u osvit pada Berlinskog zida. Ipak, ono današnje problematiziranje odnosa »kapitalizma« i »socijalizma« u Hrvatskoj danas i glede kršćana nije, koliko se može vidjeti, u smjeru opravdavanja »socijalizma«, što bi neizbježno također vodilo i nekom opravdavanju ako već ne i prihvaćanju komunističkog totalitarizma i bivše, propale države, već u smjeru stanovitih apologija »kapitalizma« ili, hrvatskim jezikom, glavničarstva. To i jest ono što je čudno, barem za one kršćane koji će ponosito za sebe ustvrditi da poznaju i razumiju vjeru i da nisu, kako bi se prigodno moglo dobaciti, »u raskoraku s Crkvom«.

NE BI SE, naime, moglo poreći da je u spomenutom dokumentu (Centesimus annus, iako ne samo ondje i tek tada) ta rasprava koja se ovdje pojavljuje pod približnim naslovom »kapitalizam ili socijalizam« riješena, sada se može reći, već odavno. Sve ako i neće, nažalost, još zadugo, biti i završena. Ono što se ondje može naći kao jasan i nedvosmislen odgovor, zacijelo ne bi bilo krivo sažeto izreći kao »ni kapitalizam ni socijalizam, nego ekonomija slobodnog podu24

zetništva, ali unutar čvrstoga juridičkog okvira koji će jamčiti nepovredivo dostojanstvo i integralnu slobodu ljudske osobe«. U »kapitalizmu« je primarno, pogotovo efektivno, što veće zgrtanje novca (eventualno kojega drugog posjeda). A slobodno poduzetništvo ondje, primarno je u funkciji toga zgrtanja novca, i dominacije, a ne dio čovjekova ostvarenja, opstanka i smisla na ovome svijetu. Dok se o nekom zanimanju za dostojanstvo i cjelovitu slobodu ljudske osobe i ne sanja.

STOGA, neka sadašnja javna, glasna i uz dobar novac organizirana zalaganja, za stanovite stare »-izme« u svrhu liječenja krize u Hrvatskoj, a u kojima važnu ulogu imaju ljudi koje se vidi kao istaknute, i očekivano upućene katolike, jesu na čudo. Sve ako se pritom, zajedno s tim »guraju« i neke doista dobre stvari, da baš ne posumnjamo u manipulaciju. Skepsa prema svim »-izmima« prošlim, sadašnjim i recikliranim prošlim, vjerojatno je ne samo osjećanje nego i legitimno polazište te intelektualni odnos one većine na Zemlji koja je imalo upućena ili razmišlja o krizi bilo gdje. Za obaviještene kršćane, one koji razumiju vjeru, kojima je vjera polazište, ta skepsa nije mjesto u kojem će se zaustaviti. Polazište vjere jest i polazište nade; na tom obzoru ono što tvrdi Centesimus annus nije tek fantazija i samo nedohvatan cilj. S polazišta vjere, postoji i rast onoga svijeta koji je Krist započeo svojom smrću i svojim uskrsnućem. On, Uskrsli, sudjeluje sa svojima i sa svim ljudima dobre volje, sada i ovdje i u svakom vremenu do kraja, u ostvarivanju toga, novoga svijeta. Stvari dakle nisu bez­izlazne, svim prividima unatoč.

ODATLE, valja iznova pitati o nepovredivom dostojanstvu i integralnoj slobodi ljudske osobe, uvijek i posvuda, pa i onda kada se razmatraju i predlažu ekonomski i društveni modeli, napose u krizi, i pogotovo kad se naokolo promiču ideološki derivati uz nijekanje da je riječ o ideologiji. A ni pitanje kako pritom izbjeći upletenost u globalne političke dominacijske utakmice ne bi bilo baš beznačajno. Svrati li se pak, ponovno, pogled na čovjeka, na mentalitet

kakav je »normalan« za poklonike »kapitalizama«, jedno od pitanja vrlo zanemarenih u kršćana jest i ovo: ostvaruje li se zgrtanjem novca, moći i dominacije ono nepovredivo dostojanstvo i integralna sloboda ljudske osobe ili se time upravo to dostojanstvo i sloboda gube, da bi potom zarobljeni demonom bogatstva i vladanja porobljavali druge i razarali živote ljudi. Evanđelje po Luki pruža o tome neprocjenjive uvide. Čitanje Lukinih izvješća o onome što je Isus govorio o odnosu prema bogatstvu i o bogatima vitalno je za opstanak u kršćanskoj egzistenciji i neizbježni metar da bi se mogao izmjeriti prodor poganskog u kršćansku zajednicu i njezin život. Ne treba preskočiti ni Pavlovo objašnjenje da je početak sviju zala srebroljublje. Nije, naravno, riječ samo o nekim pitanjima pridržanima odlučivanju pojedinca o vlastitoj egzistenciji; podjednako, riječ je o ljudskom društvu i u našoj odgovornosti za ono što se u tom društvu uspostavlja, gradi ili ruši. Sve ako se i treba potruditi da se dođe do toga, da se to otkrije i prihvati.

POMOĆ, dakle, koju kršćani mogu pružiti hrvatskomu društvu za izlazak iz krize koje je najopakiji znak i posljedica odlazak mnoštva mladih ljudi iz domovine, neće biti moguća zaboravi li se ne papir, nego duh koji nosi Centesimus annus. Nije potrebno ići u Kinu, gdje radnici pod neljudski nesnosnim pritiskom izrabljivanja počinjaju samoubojstva, ni u Indiju gdje je više od dvjesto tisuća seljaka upropaštenih prijevarama s genetički manipuliranim usjevima oduzelo sebi život da bi spasili barem obitelji od dužničkog ropstva, ni širom Azije proučavati ropski rad tisuća maloljetnika za glasovite svjetske kompanije; hoće li se vidjeti, ima posla oko dostojanstva ljudske osobe i cjelovite slobode i u Hrvatskoj, nemalo. Uključujući prevažni posao mogućeg i opravdanog u održanju struktura socijalne države i »precrtavanja« dobrih rješenja kakva itekako postoje po Europi, o kojima najčešće ne postoje ni naj­ osnovnije informacije. Nije teško vjerovati da su to željela i oba sveta Ivana s početka.

V. Martinac GODINA XLV br. 6/488

Europska pitanja

Promjena hrvatskoga pristupa europskoj politici Piše: Hrvoje Špehar

I

zbori za Europski parlament, održani

tanjima: funkcionira li carinska unija, po-

Zbog navedenog izborni rezultat za Eu-

u Hrvatskoj 25. svibnja 2014., pokazali

stoje li problemi na unutarnjem tržištu,

ropski parlament u Hrvatskoj nije ni ne-

su nekoliko veoma važnih promjena na

kako funkcionira Eurozona itd. U uspored-

običan ni neočekivan. Nacionalna vlada i

hrvatskoj političkoj sceni. Prije svega, mit

bi s predsjedničkim izborima u hrvatsko-

predsjednik Republike u svojemu politič-

o tome da europske politike nemaju nepo-

me političkom sustavu, istom idejom vo-

kom djelovanju, svatko u području svojih

sredne veze s nacionalnim politikama te

đeni raspravljali bismo samo o vanjskoj i

ovlasti, nisu funkcionirali kompatibilno

da bi se u izbornim kampanjama valjalo

obrambenoj politici, jer predsjednik Repu-

sa strukturom podijeljenih i komplemen-

posvetiti samo »europskim pitanjima« po-

blike, prema hrvatskom Ustavu, nema dru-

tarnih ovlasti Europske unije. Nacional-

sve se rasplinuo. Naime, zagovornici toga

gih ovlasti. Međutim, kako nam svjedoče

na vlada ne provodi adekvatnu regionalnu

mita nastoje prikazati »europski san« o za-

rasprave i kampanje diljem Europe – tomu

politiku te je time i svaka (obilna) pomoć

jedničkim politikama tako da bi se zabora-

nije tako.

europskih fondova u regionalnoj politi-

vilo da su građani i dalje državljani zemalja

Europska unija ima podijeljene ovlasti

ci osuđena da bude premalo prisutna. Iz-

članica Europske unije, da ih neposredno

u najznačajnijim politikama s nacional-

borni rezultat nije neobičan zbog toga što

tište često neučinkovite nacionalne vlade

nim državama: socijalnoj politici, regio-

već nakon godinu dana članstva nacional-

te da nemaju pretjerani osjećaj da lokal-

nalnoj i kohezijskoj politici, ribarstvenoj

ne vlasti provode politiku koja antagonizi-

ne i regionalne vlasti čine mnogo na po-

politici, poljoprivrednoj politici, politici

ra Europsku uniju i hrvatske građane: »Eu-

dručju razvoja svojih sredina. Hrvatska u

zaštite okoliša itd. Precizno govoreći, nije

ropska unija od nas traži druge kriterije za

tome nije iznimka, niti je ovo mišljenje tek

moguće o najznačajnijim europskim poli-

ispunjavanje odredbi Europskoga uhidbe-

odnedavno prisutno među građanima Eu-

tikama govoriti a da se zanemaruju stra-

nog naloga« ili »da Europska unija ne tra-

ropske unije. Naime, cijela konstrukcija po-

tegije, politike i njihova provedba od na-

ži da smanjimo prekomjerni deficit, ima-

litičkog sustava Europske unije počiva na

cionalnih vlada. Kada dakle razgovaramo

li bismo go­spodarski rast« (izjava ministra

trima vrstama ovlasti: isključivim ovlasti-

o europskoj politici zaštite okoliša, nužno

zaduženog za »europske fondove«, što god

ma Europske unije, podijeljenim ovlastima

razgovaramo u Hrvatskoj o hrvatsko-eu-

to značilo). Europska unija može funkcio-

(između Europske unije i nacionalnih dr-

ropskoj politici zaštite okoliša, u Danskoj

nirati samo ondje gdje se može osloniti na

žava) i komplementarnim ovlastima (Eu-

o dansko-europskoj politici zaštite okoli-

snažne, dobro obrazovane, efikasne i koo-

ropska unija ima samo ovlast podržavati,

ša ili u Portugalu o portugalsko-europskoj

perativne nacionalne vlade. Europske poli-

koordinirati i dopunjivati aktivnosti zema-

politici zaštite okoliša. Ako bismo odluči-

tike mogu biti dodatan motiv za pokreta-

lja članica).

li da treba mijenjati europsku regionalnu

nje niza pozitivnih učinaka za nacionalnu

Ako bismo bili posve precizni, isključive

politiku, tada bismo u Slovačkoj govorili

ekonomiju u sredinama koje su orijentira-

ovlasti Europske unije nalaze se u područji-

o slovačko-europskoj regionalnoj politici,

ne prema razvoju, te su inicijative poduzet-

ma carinske unije, funkcioniranju unutar-

u Finskoj o finsko-europskoj regionalnoj

nika dobro prihvaćene. Europska unija ne

njeg tržišta, trgovinskoj politici te u uprav-

politici, i u Hrvatskoj – naravno – o hr-

može funkcionirati tamo gdje postoji pro-

ljanju monetarnom politikom za članice

vatsko-europskoj regionalnoj politici. Pre-

blem s funkcioniranjem temeljnih institu-

Eurozone te zaključivanju međunarodnih

ma tome, ozbiljna kampanja za europske

cija države članice, ili ondje gdje nema ade-

ugovora. Drugim riječima, kada bismo že-

izbore, ozbiljni kandidati za zastupnike u

kvatne suradnike za provedbu dugoročnih

ljeli biti strogi u »isticanju samo europskih

Europskom parlamentu ne mogu apstra-

strategija. Zbog toga rezultati ovih izbora

tema« i kada se ne bismo bavili »domaćim

hirati, biti »cijepljeni od« (ne)činjenja na-

nisu slučajni, nisu neobični niti iznenađu-

temama« kad su posrijedi europski izbori,

cionalnih vlada, regionalnih i lokalnih ti-

jući te će se znatno odraziti na skorašnje

bavili bismo se samo navedenim uskim pi-

jela vlasti.

predsjedničke i parlamentarne izbore.

Lipanj 2014.

25

Političke teme

Europski izbori bez pobjednika Piše: Tonči Tadić

I

zbori za Europarlament na europskoj su razini završili bez pobjednika.

Naime, ni Europska pučka stranka, niti Europska partija socijalista nemaju većinu u Europarlamentu da bi mogle samostalno izabrati Europsku komisiju.

Pučani su dobili 212, a socijalisti 185 od ukupno 751 mjesta u Europarlamentu.

Liberali iz ALDE grupe osigurali su 74 mjesta, a Zeleni su također prošli dobro s 58 mjesta. U svakom slučaju, Hrvatska s odnosom osvojenih mandata vjerno slijedi sliku na razini EU-a. Osim u jednom detalju: u Hrvatskoj ne postoji nikakva šansa za izbor euroskeptika u Europarlament, dok su u dvjema starim članicama EU-a – Francuskoj i Velikoj Britaniji upravo euroskeptici osvojili većinu glasova. U Francuskoj je krajnje desna euroskeptična stranka Marine Le Pen osvojila 25% glasova, dok je vladajuća Socijalistička stranka predsjednika Françoisa Hollandea osvojila samo 14% glasova. U Velikoj je Britaniji Stranka neovisnosti Ujedinjenog kraljevstva (UKIP) Nigela Faragea s 27,5 % glasova pobijedila oporbene Laburiste (koji su dobili 25,4 %) i vladajuće Konzervativce premijera Davida Camerona (dobili 24 %).

Unatoč tome što će euroskeptična krajnja desnica imati samo 50 mjesta u Europarlamentu, to su rezultati koji upozoravaju na jako nezadovoljstvo centraliziranim i birokratiziranim

26

vođenjem EU-a. EU se u svim zemljama članicama doživljava u prvom redu kroz plaće i beneficije eurobirokrata u Europskoj komisiji, odnosno zastupnika u Europarlamentu, pa tek onda kao kontinentalni nadnacionalni projekt koji ima svoje dobre i loše strane.

U tom, europskom kontekstu gledano (a to je jedini kontekst kad je riječ o europskim izborima), u masi od 751 zastupnika, odnosno od oko 200 po klubu velikih stranaka, doista je nebitno je li HDZ dobio dva mandata više, a SDP dva manje. Odnosno, bitno je samo za preslagivanja na domaćoj političkoj sceni.

Najprije neporecive činjenice: na izbore je izišlo samo 25,25 % registriranih glasača (njih 950 736), a nevažećih je listića bilo 29 056 (3,06%). Ove godine nismo rekorderi u niskom izlasku na euroizbore,

to je ove godine Slovačka sa samo 13% izlaska birača. Čak i uz ovakvu nisku izlaznost, ovi su izbori bili dobra anketa stranačke popularnosti. HDZ-ova koalicija dobila je 41,43 % (381 676 glasova), SDP-ova koalicija 29,92 % (275 715 glasova), ORaH 9,41 % (86 743), a Savez za Hrvatsku 6,88 % (63 420). Budući su to bile koalicijske liste, u EU parlament zapravo odlazi ovakav odnos zastupnika: HDZ – 4, SDP – 2, HSP A. Starčević – 1, HSS – 1, ORAH – 1, HNS – 1 i IDS – 1.

Kao prvo, posve je sigurno da HDZ‑ovi partneri (da ne velim »sateliti«) HSS i HSP-AS nikada ne bi prošli izborni prag, a kamoli imali zastupnike u Europarlamentu da su išli samostalno sa svojim listama na izbore. Unatoč tome što obje te male stranke na nacionalnoj razini ne vrijede više od 3% glasova, GODINA XLV br. 6/488

bila je to pragmatična odluka vodstva HDZ-a. Naime, Ruža Tomašić iz HSP‑AS i Marijana Petir iz HSS-a jednostavno govore ono što biračko tijelo HDZ-a želi čuti, ali se to Tomislav Karamarko i Milijan Brkić, odnosno Andrej Plenković i Dubravka Šuica ne usude izgovoriti, jer bi to uništilo europski imidž HDZ-a.

Kao drugo, Europarlament nikada ne bi vidjeli ni zastupnici HNS-a i IDS-a da ih SDP nije velikodušno pustio na svoju listu, makar ni te dvije male stranke ne vrijede više od 3% glasova na nacionalnoj razini.

Kao treće, HDZ je (i to zajedno sa svojim partnerima!) osvojio 41,4% glasova, odnosno 1,4% glasova više nego što je HDZ dobio 1990. na prvim izborima i

glasova, otišlo je u Gotovčev i Kramarićev LS). SDP je dakle tek uz pomoć HNS-IDS-a ovaj put osvojio svoj maksimum glasova!

Glasovi SDP-a prelili su se ovaj put u ORaH, kao što su se prošle godine na euroizborima prelili Laburistima.

Peto, ovi euroizbori dakle nisu pobjeda Tomislava Karamarka, nego pobjeda samoubojičke politike Zorana Milanovića koji je porazio sam sebe. Glasovi koje je dobio ORaH mahom su glasovi »lijevih« birača kojima je bilo neprihvatljivo glasati za SDP, a još više neprihvatljivo glasati za bilo koju »desnu« opciju. Uspjeh HDZ-a i ORaH-a bio bi još veći da se Milanović okrenuo napadima na te dvije stranke, kao što je na prošlim euroizborima,

Vlč.

Valent Vuk

U

ponedjeljak, 12. svibnja 2014. godine u Svećeničkom domu sv. Josipa u

Zagrebu, u 86. godini života i 57. godini svećeništva preminuo je umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupijei dfugogodišnji djelatnik Kršćanske sadašnjosti, vlč. Valent Vuk. Vlč. Valent Vuk rođen je 11. veljače 1929. godine u Visokom (danas u Varaždinskoj županiji).

Nakon osnovne škole, završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na zagrebačkoj Šalati, a potom 1948. godine upisao Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 1957. godine.

Foto: CherryX / Wikimedia Commons

3,6% glasova manje nego je HDZ dobio na izborima 1995. nakon uspješne operacije »Oluja«. HDZ dakle nikad, čak ni u koaliciji sa svojim partnerima, ne osvaja natpolovičnu većinu glasova hrvatskih birača! Izborni je sustav taj koji relativnu većinu glasova pretvara u apsolutnu većinu mandata (i u apsolutnu vlast). Želi li HDZ pobjedu na idućim parlamentarnim izborima, mora ostati u koaliciji s HSS-om i HSP-AS, što će obje male stranke dobro naplatiti. Četvrto, SDP-ova koalicija dobila je 30% glasova ili isto kao SDP na svom maksimumu na izborima 1990. (30% glasova samostalno). Na izborima 2000.

SDP je u koaliciji s HSLS-om trijumfirao s 38,7% glasova, pri čemu HSLS nije vrijedio više od 8% glasova (dio glasova HSLS-a, koji je na izborima 1995. osvojio 12% Lipanj 2014.

napadajući HDZ i Ružu Tomašić, odradio za njih neviđenu medijsku promociju. Što se tiče domaće »desnice«, ona je stvaranjem Saveza za Hrvatsku pokazala neviđenu političku zrelost, što uz ovakav izborni sustav nije moglo dati jednog eurozastupnika, odnosno »izgubili« su ga za samo 200 glasova birača! Osvojenih 6,9% glasova nije malo, jer to na izborima za Hrvatski sabor znači 8 zastupničkih mjesta! Ključni će im posao biti sada održati svoju koaliciju do izbora.

Pred Hrvatskom je dakle 18 mjeseci političke agonije do idućih parlamentarnih izbora, koje ćemo provesti u rekonstrukcijama vlade i žestokim unutrašnjim sukobima u SDP-u i HNS-u, odnosno u pokušajima HDZ-a da se prikaže biračima kao rješenje za sve problema Hrvatske.

Za svećenika ga je 19. srpnja 1957. zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper. Kao svećenik službovao je u župama Šćitarjevo, Slavetić, Oštrc i Pribić.

Od godine 1972. novinar je u redakciji AKSA-e (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), a 1985. imenovan je glavnim i odgovornim urednikom AKSA-e. Na tom položaju ostao je do svibnja 1987. Potom je, do umirovljenja 1995., bio prevodilac u Kršćanskoj sadašnjosti. Surađivao je i s Kanom.

Sprovodnu sv. misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Visokom i ukop vlč. Valenta Vuka u četvrtak 15. svibnja na mjesnom groblju predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.

27

Ekozločin?

Zabranimo uporabu herbicida na bazi glifosata Piše: Marijan Jošt

U pitanju nije iznos nego posljedice korupcije za zdravlje nacije – što je mnogo važnije od nekoliko prokockanih miljuna u hrvatskoj privredi.

Došlo je vrijeme da mjerodavna ministarstva pokrenu zabranu uporabe herbicida na bazi glifosata, a USKOK postupak istraživanja podrijetla imovine.

28

P

rvi herbicid s aktivnom tvari glifosat (fosfonometil derivat aminokiseline glicin) bio je Roundup. To je sistemski, translokacijski herbicid (s lista se prenosi u korijen biljke) širokoga spektra (djelotvoran protiv svih korova). Danas, nakon uvođenja genetički modificiranih (GM) usjeva otpornih na glifosat – tzv. Roundup Ready (RR) usjevi i masovne uporabe samo jednog herbicida, taj herbicid postaje naj­ upotrebljivaniji herbicid u svijetu.

Osim aktivne tvari glifosata, Roundup sadržava određene dodatke poput POE‑15 i druge kojima je namjena da djeluju kao emulgatori i surfaktanti, tj. da olakšaju prihvaćanje herbicida uz i upijanje u list.

Otrovnost Roundupa s tim dodatcima još je veća od otrovnosti samog glifosata, premda proizvođač tvrdi da su ti dodatci,

Foto: Christophe Libert

kao i aktivna tvar glifosat, neutralni i ne­ opasni za čovjeka i okoliš.

Molekulu glifosata sintetizirao je Henri Martin iz švicarske farmaceutske kompanije Cilag (1950.), međutim, herbicidni učinak glifosata otkrio je i patentirao John E. Franz iz tvrtke Monsanto (1970.), a na tržištu se kao herbicid nalazi od 1973. godine.

Patent je istekao 2000. godine, tako da danas na tržištu imamo tridesetak herbicida s aktivnom tvari glifosat.

Nakon komercijalnog uvođenja GM usjeva (1996.), masovna uporaba herbicida Roundup s glifosatom kao aktivnom tvari, u američkoj poljoprivredi zamijećeno je pogoršanje zdravstvenoga stanja usjeva, prije svega kukuruza, uljane repice, pamuka, šećerne repe i soje. Glifosati onemogućuju biljci dostupnost biljnim hranivima, a zbog pojave novih patogena povećan je napad novih biljnih bolesti i nepredviđeno ugibanje biljaka (sudden death syndrome). Izvor novih patogena su domaće životinje hranjene GM usjevima, koje također obolijevaju, prije svega od bolesti reproduktivnih organa.

GODINA XLV br. 6/488

Agroekosistem

Usjev

SAD Zapadna Europa Kanada Zapadna Europa

kukuruz uljana repica

Genetski potencijal biljke može se dostići ako se poboljšaju hranidba i zaštita od ekoloških stresnih uvjeta (zima, vrućina i suša), te zaštiti od biljnih bolesti i štetnika. Glifosati su u negativnoj interakciji sa svim nabrojenim komponentama pa, prema tome, imaju negativno djelovanje na visinu uroda biljke.

Drugim riječima, biljka tretirana glifosatom ne može imati urod veći od netretirane biljke. Smatra se da su zbog Round­ upa Amerika i Kanada posljednjih godina izgubile polovicu potencijalnog uroda poljoprivrednih usjeva, što je vidljivo nakon usporedbe s istim usjevima u europskim zemljama – ista tehnološka razvijenost, ali bez GM usjeva (vidi tablicu).

Pojava otpornih korova U svakom ekosustavu postoje mehanizmi adaptacije, što je zapravo i osnova evolucije života na Zemlji. Tako su se s vremenom pojavili i korovi otporni na glifosat.

Jedan od posljednjih izvještaja navodi petnaestak korovskih vrsta otpornih na glifosat, unutar grupe od 63 korova u kojih se takva otpornost stvara. To praktički znači da je potrebno povećati koncentracije herbicida ili broj tretiranja korova. Rezultat: prema statističkim podatcima Agencije za zaštitu okoliša (EPA), potrošnja je glifosata u razoblju od 2001. do 2007. godine udvostručena. Time je porasla ugroženost okoliša. No, usprkos svemu, doći će dan kada glifosat više neće biti djelotvoran herbicid.

Epidemija bolesti vezanih zA glifosat – Poziv na akciju Don Hubert, profesor emeritus s Purdue sveučilišta i znanstveni savjetnik Ministarstva poljoprivrede SAD-a (USDA), znanstvenik s više od 40 godina radnog

Prosječni urod (t/ha) 1961.–1985. god.

1986.–2010. god.

5,438 8,284 4,868 8,290 1,049 1,460 2,148 3,189

Tablica: U rodi kukuruza i uljane repice u SAD-u i Kanadi (GMO) u poredbi s urodima u zapadnoj Europi (ne GMO) Izvor: Jack Heinemann i sur., International Journal of Agricultural Sustainability (2013.)

Lipanj 2014.

Foto: Ronnie Bergeron

Način djelovanja glifosata Neki, malobrojni znanstveni časopisi, vjerojatno s određenom svrhom, navode da je toksičnost glifosata manja od kuhinjske soli ili aspirina, da se glifosat čvrsto veže za čestice tla i ne ispire se u podzemne vode, te da nema podataka o štetnom učinku glifosata nakon aplikacije u poljoprivredi [1]. Ova se tvrdnja pokazala netočnom, a služila je samo kao reklamni slogan za bolju prodaju i širenje Roundupa.

Glifosat je totalni herbicid u interakciji s nizom fizioloških procesa biljke. On ima jaku sposobnost vezanja na, za biljku, životinju i čovjeka važna mikrohraniva u tlu – metale (mangan, magnezij, željezo, nikal, cink i kalcij), koji djeluju kao kofaktori biljnih enzima bitnih za različite fiziološke procese biljke, uključujući i sustav obrane.

Metali vezani za glifosat biljci su nedostupni. Tako npr. glifosat vezanjem mangana inhibira djelovanje enzima EPSPS uključenog u sintezu aromatskih aminokiselina.

Proizvođač Roundupa, korporacija Monsanto, netočno tvrdi da se Roundup u tlu brzo razgrađuje. Vezujući se za metale u tlu, glifosat postaje vrlo stabilan i nije lako razgradiv. Danas, nakon dvadeset godina masovne primjene ovog herbicida, zagađena su tla, tekuće i podzemne vode.

Poljoprivreda je složeni integrirani sustav, u kojemu su zdravlje biljke, te konačno urod, definirani međusobnom interakcijom mnogih komponenata. Tri glavne komponente jesu: ■ okolišna – dostupnost hraniva, duljina dana, temperatura, vlaga i pH tla, ■ biotska – korisni mikroorganizmi tla (npr. Pseudomonas, bakterije fiksatori dušika), ■ obrambena – brani biljku od patogena koji oštećuju usjev.

Herbicidi s aktivnom tvari glifosat Accord, Aquaneat, Aquamaster, Bronco, Buccaneer, Campaign, Clearout 41 Plus, Clear-up, Expedite, Fallow Master, Genesis Extra I, Glyfos Induce, Glypro, GlyStar Induce, GlyphoMax Induce, Honcho, JuryR, Landmaster, MirageR, Pondmaster, Protocol, Prosecutor, Ranger, Rascal, Rattler, Razor Pro, Rodeo, Roundup, Roundup Pro Concentrate, Roundup UltraMax, Roundup WeatherMax, Silhouette i Touchdown) i različitim dodatcima, mnogih proizvođača (Bayer, Dow AgroSciences, Du Pont, Cenex/Land O’Lakes, Helena, Monsanto, Platte, Riverside/Terra i Zeneca.

iskustva na području fiziologije i patologije bilja, potkraj 2011. godine pred Britanskim je parlamentom održao optužujući govor, navodeći glifosate kao najozbiljniju prijetnju okolišu, stočarstvu i ljudskoj vrsti [2]. Uz njegovo izlaganje priložena je lista od 168 znanstvenih referencija (ovo citiram zbog neinformiranih čitatelja, koji tvrde da nedostaju znanstvene referencije o toj temi). Ovdje navodim samo jedno njegovo predavanje o glifosatu, a u sklopu toga skrećem pozornost na samo neke prijetnje ljudskoj vrsti.

GM biljke su kemijski akumulatori i zbog njih je razina čovjekove izloženosti glifosatu milijun puta veća no što bi bila u prirodnim uvjetima proizvodnje. Kao posljedica takve izloženosti u čovjeka se pojavljuje tridesetak bolesti, da spomenemo samo neke: autizam, Alzheimerova bolest, sterilnost, ugibanje stanica zametka, 29

Foto: Tomislav Alajbeg

Zbog rezidua u hrani, majčino mlijeko Amerikanki ima od 760 do 1600 puta veći sadržaj glifosata od dopuštenog u europskoj pitkoj vodi.

malformacija ploda, povećanje učestalosti raka tiroidne žlijezde, raka jetre, raka žučovoda, prekomjerna debljina, celijakija, visoki krvni tlak, dijabetes, bubrežne bolesti, porast muške neplodnosti itd.

Broj djece koja boluju od autizma u Americi strelovito raste. Godine 1960. na 100 tisuća Amerikanaca bilo je dvoje autistične djece, prije nekoliko godina jedno dijete na 88 Amerikanaca, a danas jedno na 50. Predviđa se da će za sedam godina svako drugo dijete bolovati od ove opake bolesti.

Plodnost Amerikanaca u zadnjih pet godina smanjena je 25%. Oko 93% Amerikanki u svojemu tijelu nosi novi patogen – prion ili sličan prionu. To je prvi patogen sposoban da prelazi s biljke na životinju i čovjeka, s istom razornom snagom za plodnost domaćina. On je izravno vezan za glifosat, a nalazi se u tlu i u čovjekovu prehrambenom lancu.

Zbog rezidua u hrani, majčino mlijeko Amerikanki ima od 760 do 1600 puta veći 30

sadržaj glifosata od dopuštenog u europskoj pitkoj vodi.

Testiranja su također pokazala da je razina glifosata 10 puta veća u urinu Amerikanaca nego u mokraći Europljana, iako je i u državama EU, gdje se uglavnom ne siju GMO, utvrđen određen stupanj ugroženosti. Njemački znanstvenici izvješćuju o 5 do 20 puta većoj koncentraciji glifosata u urinu ljudi od one dopuštene u pitkoj vodi u EU-u.

Profesor Huber upozorava: »Mi smo na rubu katastrofe koja prijeti cijelom čovječanstvu.« Na temelju posljedica stravičnog 15-godišnjeg masovnog eksperimenta s uporabom glifosata na GM usjevima u Argentini (vidi: Portal HKV-a, 19 siječnja 2012.) liječnik dr. Darío Gianfelici navodi dvije razine toksičnih učinaka: 1. akutni učinak: povraćanje, proljev, poremećaji vida i disanja, svrbež kože, te 2. kronične učinke uočljive nakon dužega vremena kao posljedice većeg oštećenja DNA u ljudi koji su živjeli blizu tretiranih usjeva ili se hranili zrnom tretirane soje.

Ako su navodi istiniti, a nema razloga da ne budu, tada je zadnji čas za poduzimanje odlučnih mjera. Toga je svjesna EU ko-

HKV-a od 28. siječnja 2011.). One znanstvenike koji ne pristaju, čekaju progoni i zlostavljanja.

Odličan pregled otrovnosti glifosata dala je 1995. godine Caroline Cox iz Oregona (SAD)[3]. Premda je većina štetnih učinaka glifosata već bila dokazana u laboratorijskim istraživanjima, zbog interesa korporacija poput Monsanta, rezultati tih istraživanja držani su u tajnosti.

Već pri prvim ispitivanjima učinka glifosata utvrđeno je uvećanje tumora testisa u pokusnih štakora (1981.), povećanje frekvencije tumora bubrega u miševa (1983.) te uvećan broj tumora gušterače i jetre u štakora (1990.). Međutim, Agencije za zaštitu okoliša (EPA) za sve je to našla obrazloženje i obezvrijedila sve navedene nalaze.

Zanimljivo, odluci EPA o dopuštenom povećanju uporabe glifosata prethodilo je izvješće o nedostatku dokaza o povezanosti bolesti i izloženosti glifosatu. Autor tog izvješća bio je plaćeni konzultant korporacije Monsanto, koja je financijski potpomogla istraživanja. Kad je interes u pitanju, sve je moguće, pa i lažni rezultati.

Od Ministarstva poljoprivrede (USDA) i EPA traži se zabrana uporabe svih herbicida na osnovi aktivne tvari glifosata ili, točnije, s Monsantom se ponavlja priča poput

Kad je interes u pitanju, sve je moguće pa i lažni rezultati.

S Monsantom se ponavlja priča poput onih s njegovim ranijim otrovnim kemikalijama: polikloriranim bifenolima (PBC). Do 1977. prodavao se kao neopasan za ljude i okoliš. Američki je Kongres ipak 1979. zabranio taj otrov. ja GM usjevima (uz iznimku Španjolske) ne otvara vrata, a svjestan je toga i SAD, gdje je pokret za označivanje hrane s primjesama GMO-a i zabranu uporabe herbicida na bazi glifosata sve snažniji.

Unošenje tako snažnog kelatora minerala kao što je glifosat, u prehrambeni lanac, vodu i tlo znači opravdanu prijetnju zdravlju svega živoga na zemlji i zahtijeva iscrpnija istraživanja.

Izložen proturječnim argumentima znanosti i znanstvenika, običan građanin pita se ‘komu vjerovati’.

O pritisku na znanstvenike da rezultate svojih istraživanja promijene u interesu naručiteljâ pisao sam prije (vidjeti Portal

onih s njegovim ranijim otrovnim kemikalijama: polikloriranim bifenolima (PBC), s vrlo širokom namjenom u industriji boja i lakova, rashladnih uređaja, plastike i gume, insekticid itd., koje je isti proizvođač (Monsanto) lansirao 1930. Do 1977. prodavao se pod stotinjak raznih naziva (najrašireniji Aroclor), kao za ljude i okoliš neopasan. Američki je Kongres ipak 1979. zabranio taj otrov.

Za insekticid DDT – rabljen od 1940. tijekom Drugoga svjetskog rata i poslije – pokazalo se da uzrokuje rak u ljudi te da je opasan za životinje i ptice. Godine 1972. zabranjena je njegova uporaba u poljoprivredi SAD-a.

GODINA XLV br. 6/488

Odličan pregled otrovnosti glifosata dala je 1995. godine Caroline Cox. Premda je većina štetnih učinaka glifosata već bila dokazana u laboratorijskim istraživanjima, zbog interesa korporacija poput Monsanta, rezultati tih istraživanja držani su u tajnosti.

Foto: Lars Sundström

Herbicid i defolijant Agent Orange (smjesa herbicida 4,5-T i 2,4-D) rabila je britanska vojska pedesetih godina za uništavanje šuma u Maleziji, a potom šezdesetih američka vojska s istom svrhom u Vijetnamu. Danas je zabranjen.

Danas, nakon 30 godina otkako su te kemikalije zabranjene, tlo, vode i ljudsko tijelo još su uvijek toliko zagađeni da će biti potrebna desetljeća čišćenja i odstranjivanja tih kemikalija. Širom svijeta sve je snažniji pokret za zabranu uporabe glifosata. Zanimljivo, El Salvador i Šri Lanka već su takvu zabranu donijele. Hoćemo li mi čekati odluku Amerike ili smo kadri sami zaštititi vlastiti narod?

Kako djeluje MONSANTO Jednom prigodom napisao sam da je multinacionalnoj korporaciji najlakše ući u

neku zemlju preko kupljenoga višeg državnog službenika ili utjecajnog znanstvenika.

Opisao sam i primjer s Indonezijom, gdje je korporacija Monsanto (prema Financial Timesu) u razdoblju 1997.–2002. raznim državnim službenicima u Indoneziji dodijelila više od 700 tisuća USD mita s nakanom da poboljša plasman svojih pesticida u Indoneziji. Uspostavilo se da je oko 140 indonezijskih državnih službenika, ili članova njihovih obitelji, primilo mito. Bili su to viši službenici Ministarstva zaštite okoliša, Ministarstva poljoprivrede te Nacionalnog odbora za planiranje i razvoj. Eto, pokazalo se da sam bio u pravu bar kad je Indonezija u pitanju. Volio bih da ne budem u pravu kad je u pitanju Hrvatska. Živimo u vrijeme kad su pad moralnih vrijednosti i porast pohlepe za materijalnim dobrima stvorili idealnu klimu za

I zvori 1. Stephen O. Duke and Stephen B. Powles. 2008. Mini-review – Glyphosate: a once-in-a-century herbicide. Pest Managemen Science, 64:319–325. <http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/ps.1518/abstract> 2. Don M. Huber. 2011. The effects of glyphosate (Roundup®) on soils, crops and consumers: new diseases in GM corn and soy and animals fed with it. <http:// agroecologygroup.org.uk/wp-content/uploads/Professor_Huber_transcript. pdf> 3. Cox Caroline. 1995. Northwest Coalition for Alternatives to Pesticides. Journal of Pesticide Reform, Volume 24(4). <http://www.pesticide.org/get-the-facts/ pesticide-factsheets/factsheets/glyphosate> Lipanj 2014.

djelovanje korporacija. Korupcija je uobičajeni alat djelovanja. Postavlja se pitanje tko bi u nekoj zemlji poput Hrvatske o takvoj vrsti korupcije trebao voditi brigu? Ovdje nije u pitanju iznos korupcije.

Ovdje su u pitanju posljedice te korupcije za zdravlje nacije, što je mnogo važnije od nekoliko prokockanih miljuna u hrvatskoj privredi. Dakle, došlo je vrijeme da mjerodavna ministarstva poljoprivrede, zaštite okoliša i zdravstva pokrenu zabranu uporabe herbicida na bazi glifosata, a USKOK, ili tko već po dužnosti to mora pokrenuti ili početi s pokretanjem postupaka protiv »prodanih duša« koje se zalažu za GMO usjeve u Hrvatskoj.

Za Hrvatsku bi zabrana uporabe herbicida na bazi glifosata ujedno bila siguran štit od eventualnih odluka Europske komisije o dopuštenju sjetve RR usjeva. Nemojmo propustiti šansu.

Konačno, i Američki je sud (Department of Justice and the Securities & Exchange Commision) shvatio licemjerje Monsantova slogana »Poštenje je osnova našega djelovanja. Ono uključuje: uljuđenost, dosljednost i hrabrost« i usprkos svim lobijima, za korupciju u Indoneziji presudio je kaznu od milijun i pol USD. Vrijeme će pokazati hoće li i hrvatsko pravosuđe imati tu snagu, ili ćemo zbog materijalnog interesa korporacija dopustiti nestanak nacije, kao što se to događa sa SAD-om.

31

Brojni, ali svi naši

Žilav život Postavljamo jamu i uskoro se u nju spuštamo: Crni, Rele, Branko i ja. Ono što smo vidjeli na oko 30 metara dubine nazivamo najjednostavnije strava i užas. Kosti, žice, štake, okviri od naočala, sve je smiješano. Stotine ili tisuće ljudi na ovom je mjestu završilo svoju životnu priču. U jednoj udubini u stijeni vidim kostur koji odaje izgled čovjeka koji spava. Gospode, pa tu je bilo i ljudi koji su još bili živi na dnu ovog pakla. Pretpostavljam situacije u kojima si živ čovjek želi smrt, ali je pitanje kako je i kada ona došla. Gledamo se i šutimo.

Ništa mi nije jasno. Nije mi jasno da ljudi na ovakvom mjestu završavaju svoj život, niti da postoje takvi monstrumi koji su ih na takvom mjestu i na takav način otpremili na onaj svijet. Branko vadi aparat i učini nekoliko snimaka, kao do-

M

laden Kuka, planinar i speleolog, ovako je opisao spuštanje u jamu Jazovku 1989. godine i svoj susret sa zbiljom o kojoj se 44 godine samo šaputalo; susret sa zbiljom iz onoga vremena kad su planine postale prokleto male, a špilje tijesne. Četvrt stoljeća poslije odmicanja maloga kamena s velike grobnice – jesmo li bliže istini? U ime jednakosti i slobode, mnogima su oduzeta najelementarnija prava i nitko od nasilno odvedenih nije doveden u bolje sutra. Jazovka je postala Jezovka jer nije bilo zaklona pred drugim jahačem (onim kome je bilo dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi pokolju), kad su pastiri u rosna jutra nailazili na odbačene krunice, molitvenike, fotografije – posljednje nijeme krikove. To što je vrhunskim alpinistima i speleolozima bilo otkriće u vlastitu dvorištu, domaći su ljudi znali. Pa ipak su ostajali!

Gdje smo?

I kako je sad tamo? Jama Jazovka nalazi se u blizini Sošica. U poslijeraću, ovdašnja

župa Oštrc postala je najsiromašnija u nadbiskupiji, »bez struje i bez bicikla«. Župna je kuća, negdašnja ladanjska biskupska kurija, udaljena od crkve oko 2 kilometra. Godine 1959. dolazi za župnika Vlado Pavlinić. Kako se snaći? I danas s poštovanjem govori o obitelji Vlahović – bili su mu svakovrsna pomoć, »desna ruka«. Sa župe je otišao u uredništvo Glasa koncila, a pedeset godina nakon rastanka, ponovno se našao u dirljivom susretu s članovima ove velike, sad već dobrano promijenjene obitelji.

Obitelj Vlahović Zdenka i Branko uzeli su se tek nešto prije Vladina dolaska u Oštrc. Krstio je troje njihove djece: Danicu, Ivana i Josipa. Tada su još živjeli usred sela. I onda su bili poljoprivrednici. Uz to, Branko je obavljao službu šekutora, što je znatno premašivalo obveze u sakristiji: brinuli su se župniku za hranu (čak bi mu othranili svinjče), upoznavali ga s okolinom, posredovali pri uvođenju struje, dočekivali kad je nekamo odlazio. Svi pamte kad je deset dana prije Božića završio u karlovačkom zatvoru i

kaz da je ovo okrutna zbilja, a ne ružan san, makar bih od sveg srca želio da je obrnuto. Izmolio sam »Očenaš«, prekrižio se i rekao: »Što god da ste radili, ovakav kraj niste zaslužili.« Nakon toga smo izašli iz jame, a u meni su bili pomiješani osjećaji neizmjerne tuge, ali i nekog zadovoljstva što je ipak nakon gotovo pola stoljeća neko posjetio te jadnike i odao im počast makar na ovako ilegalan i skroman način, zbog njih, zbog njihovih najbližih, zbog nas.* * h t t p : / / w w w . c e n t a r - s e l j a n . c o m [pristupljeno: 15. 5. 2014.]

32

GODINA XLV br. 6/488

vratio se na Štefanje, zarastao u bradu, sav ispikan od stjenica, neopran. Brzo su se posavjetovali i zaključili da ipak prvo idu u crkvu. Naskoro su se skupili i vjernici iz udaljenih zaselaka pa su održali posve neobično liturgijsko slavlje.

Odrastanje i obnavljanje Kako je obitelj rasla, potrebe za novcem postajale su sve veće. I Branko je odlučio poći u tuđinu. Zahvaljujući župniku Vladi zaposlio se u Njemačkoj. Položio je rudarski ispit i radio u rudniku, u šumi i na građevini. Zdenka je ostala doma s djecom i starim roditeljima. Kad su obveze premašile njezine snage, Branko se vratio. Imao je želju odseliti se, ali roditelji nisu privoljeli, a on ih nije htio ostaviti. I sve vrijeme pristizala su djeca – jedanaestero njih. Kako je Branko stekao njemačku mirovinu, to im je omogućilo gradnju novih štala i kuće izvan sela, u blizini ceste. Uselili su se na sam Badnjak 1985., a u novu se kuću preselila i stara Singerica.

Uz teret gradnje i privređivanja, Branka je počela mučiti reuma. Išao je u toplice i primao injekcije, pio lijekove protiv bolova koji su mu oštetili želudac i jetru. Od rada u rudniku ostalo mu je ovapnjenje pluća i oštećenje kralježnice. No, budući da mu je i srce oslabjelo, nije mogao na operaciju. Umro je u studenomu 2007. Imao je taLipanj 2014.

ko velik sprovod da u ovim krajevima nije bilo toliko ljudstva na okupu; ta kretao se u raznim društvima i svi su ga cijenili.

Poslovi, djeca, tuge i radosti I njihova su djeca zarana naučila prionuti na dužnosti. Svima su omogućili školovanje i stjecanje struke, kako se već koje dijete opredijelilo. Prvorođena Danica postala je fizioterapeutkinja. Udala se, živjela je u Dugom Selu, ima troje djece i uvijek je bila savjetnica braći. Umrla je prije dvije godine od raka dojke i pokopana je u obiteljskoj grobnici u rodnom selu, uz tatu i sestru. Ivan je monter centralnog grijanja, a sa ženom Poljakinjom Barbarom dobio je četvero djece. Josip je šumarski tehničar, on i žena Josipa žive u Karlovcu, a sin im studira u Zagrebu. Jure je alatničar, oženjen iz Pribića, imaju troje djece, dvije kćeri i sina. Branko je elektrotehničar, njegova žena Mirjana je medicinska sestra, s dva sina žive u Markuševcu. Ana je bila laborantica. Imala je tek 22 godine kad je stradala na povratku s posla jer ju je s leđa udario pijani vozač autobusa. Petar je mesar, on i žena Dijana rodili su tri sina i žive u Granešinskim Novakima, a u Zagrebu drži tri mesnice. Marko je konobar, oženjen je Marinom i imaju dvoje djece, sinka Vida i malešnu Emu. Žive u roditeljskom domu. Stjepan je automehaničar, a žena Danijela je

odgojiteljica u vrtiću. Imaju tri kćeri. Franjo je poljoprivredni tehničar, jedini je još neoženjen, od oca je naslijedio sakristansku službu i čita u crkvi. Najmlađa, Marija, završila je višu ekonomsku, udala se u Dvorište Vivodinsko, muž Zdenko je stolar i automehaničar te već imaju sina Lovru i kćerkicu Luciju.

Uz sve teškoće, bolesti i smrti, ostali su veseli i radosni. Obiteljska okupljanja u raznim prigodama, češće veselim, no pokatkad i tužnim, središnja su događanja u životima svih njih. Sad su tu već 23 unuka i 3 praunuka, i četvrtoga se očekuje. Dolaze doma kad god dospiju (u tome su zavidno dobro organizirani!), druže se, pretresaju novosti, surađuju u poslu. Gradeći obiteljsko zajedništvo, i materijalno su napredovali. Unuci i praunuci igraju se skupa. »Neces ti meni bacati u sunce«, kaže dvogodišnji Vid bratiću dok mu dobacuje loptu.

Zdenka se više ne osjeća dovoljno snažna za teže poslove, ali još radi u kući i vrtu. Želja joj je napraviti ručnim radom svakome potomku neki predmet, stolnjak ili posteljinu. Pokatkad joj bude tužno, onda se skutri u nekom kutu pa im kaže: samo me ništa ne pitajte, samo me pustite na miru.

Nastavak na str. 58 33

Hodočasnici – s vjerom ili bez nje?

Pojam hodočasnik preuzet je iz latinskog (peregrinus) i znači »stranac« i sa sigurnošću je star onoliko koliko je stara i sama vjera u više sile. Mijenjao je svoja obilježja tijekom vremena, u različitim kulturama različito je vrednovan. Hodočašće je bilo jedno od središnjih motiva kršćanske vjere.

Mnogi srednjovjekovni pisci, posebno teolozi, uz pojmove »hodočašće« i »hodočasnik« vezali su uglavnom moralne i etičke konotacije i sagledavali ih isključivo teološkim kategorijama. Međutim, tijek vremena donio je podjednak govor o »unutrašnjim« i »vanjskim« hodočašćima, religioznim i duhovnim. S vremenom se iskristaliziralo da se ne hodočasti nužno i samo zbog pobožnih nakana nego i iz potrebe za avanturom, pustolovinom, znatiželjom.

34

N

jemačka psihologinja i novinarka Susie Reinhardt pokušala je u svojemu članku Pilgern ohne Glauben: »Ich wollte einfach weit gehen« (Psychologie heute, 02/2014.) odgovoriti na pitanje tko su to današnji hodočasnici i koji su motivi njihovih hodočašća. Priziva u sjećanje sliku drevnog hodočasnika i korak po korak vodi čitatelja suvremenom hodočasniku. Članak je potkrijepila i iskustvima osoba različite životne dobi i različitih profesija, koje su se na svojemu životnom putu odlučile za hodočašće.

Među ostalim, donosi i rezultate znanstvenog istraživanja govoreći o hodočasnicima današnjega vremena, njihovim iskustvima i očekivanjima.

Pokazalo se da su među hodočasnicima podjednako muškarci i žene srednje životne dobi, uglavnom obrazovani (njih čak 64%) i oni koji u vrtlogu srednjih godina moraju udovoljiti visokim zahtjevima na poslu, u obitelji i u društvu.

Većina njih ne može se nazvati asketima: čak se ni na hodočašću se ne odriču suvremene tehnologije s pomoću koje žele biti »blizu« i dostupni onima od kojih su se odvojili. Religiozni motivi hodočašća zastupljeni su tek u 23% slučajeva. U prvome je planu želja za pronalaskom samoga sebe (52%), zatim slijedi odmak iz svakodnevice (40%), potreba za tišinom (39%) i potreba za duhovnim ozračjem (35%).

Razvidno je kako hodočašće, prvotno poimano kao putovanje do nekoga

mjesta iz gotovo isključivo religioznih pobuda, prerasta u putovanje u potrazi za duhovnim koje se ne dovodi uvijek u kontekst religioznosti. Ipak, sveprisutna je potreba nadnaravnog što je i sasvim dovoljno u iskrenom preispitivanju svega što je na bilo koji način vezano za život pojedinca. Reinhardt također postavlja pitanje različitosti između duhovnog i religioznog te, oslanjajući se na tvrdnje religijskog psihologa Murkena sa Sveučilšta u Marburgu (koji je pobliže raščlanio fenomen novog hodočasničkog trenda), iznosi da je čovjek religiozan ako slijedi religioznu tradiciju i akoo ga karakterizira religioznost življena kroz stvarnost, iskustvo i pravila. Definirajući tako religioznog čovjeka, Murken smatra da upravo iz navedenog proizlazi i razlika u odnosu na duhovno: »Duhovnošću označujemo stajalište s kojim čovjek pretpostavlja nadnaravne stvarnosti i iskustva.« I nadodaje da je odnos »duhovnih ljudi« prema nadnaravnoj stvarnosti isključivo individualan i ne proteže se na opća religijska pravila. Za njega moderni hodočasnik traži duhovno, nadnaravno iskustvo, otvoren je za njega i ne obvezuju ga pravila, tradicija i obredi koje religija predviđa na hodočasničkom putu.

Reihnhard nas zaključno u svojemu članku upoznaje i sa sociologom Kurratom koji u svojoj disertaciji otkriva pet tipova hodočasnika različitih biografskih polazišta. Govori o hodočasnicima koji hodočaste kako bi napravili osvrt na GODINA XLV br. 6/488

vlastiti život, najčešće su u posljednjoj životnoj fazi, vrednuju vlastite postupke a suputnici na tom putu nisu im toliko važni. Neki su od njih religiozni, žele zahvaliti Bogu i moliti ga oproštenje.

Zatim spominje one koji su neposredno prije izišli iz neke životne krize: nenadani razvod, smrt, nesreća, gubitak radnoga mjesta i sl. Za razliku od prethodno spomenutog tipa hodočasnika, njima su suputnici važni: pronalaze utjehu i uživaju u spoznaji da nisu sami. Kurratom je otkrio i tip hodočasnika koji se jednostavno želi maknuti iz svakodnevice.

Istodobno je u potrazi za smislom i promišlja kako i na koji način može bolje usmjeriti svoj život. Nadalje, upoznaje nas i s hodočasnicima koji se trenutačno nalaze na određenom pragu života: obrazovanje, sklapanje braka, predstojeće umirovljenje. Takvima je fizički napor hodočašća svojevrstan ispit zrelosti.

Promišljaju o budućnosti, o prednostima i nedostatcima određenog opredjeljenja i važna im je razmjena iskustva s drugim hodočasnicima. I, naposljetku, spominje one koji određeno poglavlje života, nakon duge faze tugovanja i trpljenja, konačno i svjesno zaključuju. Takvima je hodočašće simbol novog početka, a fizički napor i izdržljivost pri hodu smatraju dokazom vlastite odvažnosti za nadolazeće životno poglavlje.

Iz svega proizlazi da se hodočasti iz potrebe za odmakom od poznatog i željom za nepoznatim, u nadi da će nas nepoznato primiriti u našim nemirima. Hodočasti se sa željom da se zaboravi ili prihvati, preusmjeri ili učvrsti u već usmjerenom. Ipak, ono što je trajno prisutno kao pokretač i nositelj svakog hodočašća jest njegova duhovna dimenzija. I vjernici i nevjernici polaze na put hodom usmjerenim u nadu spasa vlastite duše. I vjernici i nevjernici vjeruju u nadnaravno koje jedino može dati snagu i smisao. U konačnici svi mi, vjernici i nevjernici, znamo (ili barem slutimo) da početak i završetak našeg hoda kroz život svoje uporište ima u nadnaravnom i neprolaznom. Naravan i prolazan tek je hodočasnički put koji neminovno trebamo prijeći kako bismo zaživjeli puninu vjere. s. Diana Dolić Lipanj 2014.

vas nagrađuje!

Nagradna igra

U suradnji s turističkom agencijom PILIGRIN iz Zagreba Kana nastavlja nagradnu igru i nagrađuje svoje vjerne kao i svoje nove čitatelje s 4 ­nagrade za čak 7 osoba.

1. nagrada: hodočašće u Svetu zemlju za 1 osobu.

Polazak je 23. rujna i 4. studenoga (već prema izboru i mogućnostima prvonagrađenoga).

2. nagrada: hodočašće stopama svetog Pavla za 2 osobe.

Polazak je 4. listopada 2014.

3. nagrada: hodočašće Padre Piju, sv. Riti i sv. Franji za 2 osobe.

Polazak je 8. listopada 2014.

4. nagrada: hodočašće u Poljsku za 2 osobe.

Polazak je 6. listopada 2014.

Uvjeti: Potrebno je skupiti ČETIRI KUPONA (travanj, svibanj, lipanj i srpanj-kolovoz), upisati tražene podatke, te ih poslati najkasnije do 30. kolovoza 2014. na adresu: Kršćanska sadašnjost, Za nagradu Kane, Marulićev trg 14; p.p. 434; HR 10001 ZAGREB. Izvlačenje ćemo promptno objaviti na našem ­Facebook profilu: https://www.facebook.com/pages/ Kr%C5%A1%C4%87anska-sada%C5%A1njost/219228014772658 Imena sretnih dobitnika osim na fb profilu objavit ćemo i u rujanskome broju Kane. Sretno!

O pojedinostima hodočašća pogledajte na: 1. www.piligrin.hr/home/hodocasca/inozemstvo/212-hodoae-u-svetu-zemljugarantirano.html 2. www.piligrin.hr/home/hodocasca/inozemstvo/105-grka.html 3. www.piligrin.hr/home/hodocasca/inozemstvo/354-rita-padre-pio.html 4. www.piligrin.hr/home/hodocasca/inozemstvo/353-poljska.html

32014.

Lipanj

Ime i prezime:

OIB:

Adresa: Tel: Lipanj 2014.

Mail:

Ruža svetog Justa Piše: Boženka Bagarić Crtež: Maja Krstić-Lukač

Veliki kanal, Crveni most. Trst.

Crveni most, na talijanskom Ponte rosso, najstariji je od mostova na Velikom kanalu. Nekoć je bio drven i obojen u crveno, odakle mu i ime.

– Sjećate se kad smo odlazili na Ponte rosso kupovati traperice? – kaže kolegica.

– Ne samo traperice – dodaje druga. – Cipele, torbe, jakne, a prije toga šuškavce.

– Da, a osamdesetih, u doba nestašica, kavu, deterdžent.

– I prvi put kušali pizzu.

– Ah, kakva su to vremena bila!

Dobra stara vremena? Vremena mladosti. Čini se, u sjećanju su uvijek lijepa.

– Ja nisam nikada bila u Trstu – kažem.

– Nikada? – gledaju me pomalo sa sumnjom, da se ne šalim.

Ta, Trst je bio onaj čarobni prozor u »truli« Zapad, potrošački raj u koji je hrlila cijela socijalistička Jugoslavija jer je bilo svega čega nije bilo na policama samoupravnih trgovina. Trst, drugo ime za shopping. Mene jednostavno nije privlačio.

Ali dok slušam kolegice umalo da mi ne postaje žao što nikad prije nisam dolazila.

Pa ipak, ako i nisam htjela u Trst, Trst je došao k meni, i to u liku najljepše lutke moga djetinjstva, dar krsne kume. Velika lutka svijetle kose, u plavoj haljini na volane, dugih trepavica i dubokih tamnih očiju koje bi se zaklapale kad bih je nagnula u naručju.

Kao uspomena iz djetinjstva ostala je čamiti u nekom ormaru u roditeljskoj kući.

Moja djeca (sinovi) radije su se igrala autićima, loptama … A onda je došlo ljeto 1991. i u moje rodno mjesto nagrnuli su prognanici. Organizirano je veliko prikupljanje odjeće i potrepština. Tada smo izvukli iz ormara i lutku iz Trsta …

36

Ovih dana, cijela se Hrvatska odazvala na solidarnost u povodu strašnih poplava u Slavoniji. Solidarnost koja silno podsjeća na onu iz ratnih dana.

Stojimo na Ponte rossu, a pogled puca na Veliki kanal i crkvu sv. Antuna s njezinim stupovima. Gle, koji je ono brončani šetač zastao u hodu na početku mosta? Sa šeširom na glavi i knjigom pod rukom. James Joyce! On je i ovdje živio neko vrijeme. »Moja je duša ostala u Trstu«, čitam na ploči pokraj Joyceovih nogu.

– Roman struje svijesti – uzvikuje netko iz naše grupe svoju prvu asocijaciju uz ime toga irskog pisca.

Kako smo postali konzervativni mi ljudi 21. stoljeća – primjećuje sa smiješkom naš vodič. – Nitko više ne čita Joycea.

Posebno Uliksa, roman struje svijesti kojim se proslavio. Šezdesetak zadnjih stranica romana bez interpunkcije, bez točke i velikog slova – tehnika »struje svijesti«, koja je »revolucionirala književni izraz i unijela korjenite promjene u modernu koncepciju književnosti« …

– Tek sada kad nam shopping više nije povod za putovanje, jer sva roba svijeta došla je i k nama – kaže kolegica – tek sada otkrivamo pravi Trst.

Duga šetnica uz more … Kazališni muzej, koji čuva uspomenu i na našeg baritona Josipa Kašmana … ostaci rimskog kazališta … katedrala sv. Justa (San Giusto) s predivnom prozorskom ružom na pročelju te tvrđava na istom brežuljku …

Bajkoviti pak dvorac Miramare, s bijelim zupčastim kulama i golemim perivojem, sagrađen na strmim stijenama uza samo more, čuva u raskošnim sobama uspomenu na zlosretnog Maksimilijana Hab­ sburškog i Charlottu od Belgije.

Posjećujemo i tršćansku sinagogu. Njezinu povijest tumači nam jedna gospođa iz sinagoge. Mussolini je dao srušiti zidove geta, kaže, što Židovima nije bilo drago. Pred dolaskom nacista, skrili su dragocjenosti iz sinagoge, ali ono najdragocjenije, Tore, sve osim jedne, ostavljene za uporabu, povjerili su na čuvanje katoličkom biskupu Santinu.

Antonio Santin? Nije li to onaj tršćanski biskup čije je ime u socijalističkoj Jugoslaviji bilo spominjano samo s punim ustima mržnje?

Bilo je toga još što je u toj Jugoslaviji bilo spominjano samo s mržnjom i klevetom.

Primjerice, Bleiburg i ono što on simbolizira – deseci tisuća izručenih na pogubljenje bez suda i milosti …

Na blajburškom polju ove godine, dubrovački biskup Mate Uzinić u propovijedi je govorio o hrvatskom podijeljenom društvu, obilježenom dvjema nedodirljivim »istinama«. Žalobnici na jednom stratištu neće ni da čuju za žalobnike na drugom, a morali bi i jedni i drugi imati suosjećanja za žrtve na bilo kojem stratištu, kako na Bleiburgu tako u Jasenovcu. U tome je uzor veliki hrvatski nadbiskup Alojzije Stepinac.

Rješenje ove situacije biskup Uzinić vidi u otkrivanju istine i traženju oprosta. »Da bismo okrenuli stranicu naše nacio­ nalne povijesti koja se zove Drugi svjetski rat i poraće, Jasenovac i Bleiburg, moramo pogledati istini u oči, koliko god ona bila teška i bolna.« Jer samo nas istina, reče, ona objektivna, koja ne vidi samo »svoje« žrtve i »tuđe« zločine, nego i »svoje« zločine i »tuđe« žrtve, može osloboditi.

A »oprost, uz istinu, jest jedino što može donijeti konačni mir i spokoj rasutim kostima …«.

GODINA XLV br. 6/488

teologija religijâ –

uvod u ekumenizam i suživot Teologija religijâ post­kon­ cilsko je teološko područje koje sve više dobiva na važno­ sti. Globalizacijski procesi prisi­ ljavaju nas da mijenjamo mnoga stajališta i pronalazimo zadovolja­ vajuće modele suživota. To znači da se mnoga apologetska i misionarska pola­ zišta moraju promijeniti i dopustiti prostor suživota u kojem se poštuje duhovno nasljeđe drugih, a da se time ne umanji vlastita spoznaja ni poslanje.

S

Drugim vatikanskim koncilom postaje sve

Autor je rođen u Postirama na otoku Braču 1949.

razvidnije da Katolička Crkva svoje poslanje

Filozofsko-teološke studije počeo je u Splitu, a na-

ostvaruje upravo u ovom i ovakvom svijetu

stavio na Gregoriani u Rimu, gdje je stekao doktorat

i da baš prema njemu ima svoje obveze, slagali se

iz teologije. Od 1981. predaje predmete iz povijesti

oni ili ne s učenjem Crkve. Kod toga sućut ne može

religijâ, teologije religijâ i dogmatskog bogoslovlja

ostati samo na deklarativnoj razini. Kako se crkve-

na Teologiji u Splitu i na KBF-u u Zagrebu. S područ-

na praksa i teologija odnosila prema drugima i ka-

ja teologije religijâ i teologije stvaranja, objavljuje

ko stvari stoje danas, predmet je ovoga teološkog

zapažene znanstvene i stručne radove. Od takvih

rada Nikole Bižace koji se nastavlja na djelo Ogle-

stručnih radova nastala su i poglavlja ove knjige, pr-

di iz teologije religija, objavljeno u istoj kući 2008.

votno objavljena u časopisu Crkva u svijetu i u zbor-

godine.

nicima radova sa simpozija.

Lipanj 2014.

Nikola Bižaca Ususret bratskom putovanju: Temelji i dijaloške perspektive teologije religije Zagreb, 2013.

Format: 17 × 24 cm.

232 str.; meki uvez Cijena: 120 kn

37

Kao što govori i sâm niz u kojem je dje-

kršćanske teologije pomaže u samoshva-

nas potiče da istražujemo dublje dimen-

lo objavljeno, ovaj je rad namijenjen svima

ćanju kršćanske vjere i dovodi do spozna-

zije Kristova događaja, ali i univerzalnost

onima kojima je teologija struka, ali i oni-

je vlastita identiteta, a pritom se »tru-

djelovanja Duha Svetoga. Važno je uočiti

ma koji bi trebali uspostaviti bolji dijaloš-

di proniknuti značenje činjenice da cijelo

da ljudska povijest nikada nije bila prepu-

ki okvir u pluralnome društvu.

čovječanstvo ima zajedničko izvorište u

štena samoj sebi, nego da Otac po svojoj

Božjem stvaralačko-spasenjskom djelo-

Riječi i Duhu upućuje na univerzalnu spa-

Od apologetske tvrdoće prema

vanju«. Takvo djelovanje ima samo jednu

senjsku djelotvornost preko utjelovljene

sućutnom suživotu

svrhu: »Kraljevstvo neizrecivog zajedniš-

Riječi. To kao da i nas nuka da prijeđemo

Prijašnja teološka premišljanja uglav-

tva s Bogom«. Upravo kršćanstvo nudi naj-

iz svojevrsnog egocentrizma (povlašte-

nom su se zbivala unutar europskoga kr-

cjelovitiju viziju Božjega spasenjskog pla-

nosti, ekskluzivističke pretencioznosti)

šćanskog konteksta te su se druge religije

na, gdje se svi ljudi doživljavaju kao braća

u sferu Božje univerzalnosti. To nas stav-

slabo ili nikako poznavale. U drugim religi-

i sestre. Takav povijesni hod cijelog čovje-

lja u određenu »napetost između potrebe

jama teologija je vidjela »neuspjela traga-

čanstva označio je Ivan Pavao II. u Asizu

uvažavanja i poštivanja onoga što je u re-

nja« za smislom, izvor zabluda, pa i nemo-

27. listopada 1986. kao uzajamnu pratnju

ligijama istinito i sveto te uvjerenja da je

rala, ako ne i sotonski nadahnuta duhovnog

do konačnog cilja. I upravo je Crkva kao

Crkva pozvana naviještati svima Isusa Kri-

ropstva. Bili su malobrojni teolozi koji su

sakrament kraljevstva Božjeg pozvana na

sta«. Zanimljivo je u tom smislu pratiti ra-

pokušali sagledati složenost drugih reli-

međureligijski dijalog. »Takvim teološki

zvoj teološke misli od razlikovanja »vid-

gija i pronalaziti određenu »povezanost s

motiviranim empirijsko-kritičnim opho-

ljive« i »nevidljive« Crkve (O. Karrer) pa

Božjim spasotvornim djelovanjem u povije-

đenjem s drugima, kršćani su u prilici da-

preko inkluzivne kristologije i anonimno-

sti«. Ipak, odnos s drugim religijama odre-

ti nedvojbeni doprinos smanjenju nasilja i

ga kršćanstva K. Rahnera, modifikacije H.

đivala je teološka većina koja »za religije

nepravde u odnosima među pojedincima

Künga (normativni kristocentrizam ko-

nije imala nikakve lijepe riječi«. Apologet-

i narodima.« Samodopadno i agresivno

ji već »klizi prema pluralističkom pristu-

ska isključivost rezultirala je pojednostav-

apokaliptično sektaštvo, kao i fundamen-

pu religijama«), trojstveni inkluzivizam pa

njenjem i tvrdoćom bez imalo suosjećanja.

talistički ispadi nasilja, ne pridonose bo-

sve do najnovijih doprinosa toj teološkoj

»Može se reći da teologija religija u aktu-

ljitku niti se mogu shvatiti kao poslanje.

misli koja teži nekonfliktnom suživotu, ali

alnom značenju unutar katoličke teologi-

Za kršćane to nije »utopijski luksuz«, ne-

i očuvanju vlastita identiteta.

je skoro da i nije postojala sve do duboko

go »zahtjev vjernosti evanđelju«.

u XX. stoljeće« – piše autor u predgovoru.

Naime, tek tada se počinju na nov način gledati druge religije, i to upravo u kon-

Kristova događaja

Kao što kritika religije pomaže samo­ spoznaji, tako i teologija religijâ, odnosno

tekstu vlastita poslanja ovom svijetu, a tek

Knjiga ima dva dijela. Prvi se odnosi na

priznavanje drugim religijama njihove vri-

desetljećima nakon Drugoga vatikanskog

temelje teologije religijâ, njezine važnosti

jednosti unutar Božjega spasenjskog plana,

sabora počela se razvijati teologija religi-

i poricanja, dok se drugi dio odnosi na di-

nije negacija vlastite posebnosti i izabra-

jâ. Danas je to još naglašenije u procesi-

jaloške perspektive unutar konteksta glo-

nja, nego pomaže tom samospoznanju po-

ma globalizacije koju definira međusobno

balizacije. Upućuje na teološke temelje

sebnosti i njezine dragocjenosti kao oblika

ekonomsko prožimanje, što potom zadire

međureligijskog dijaloga, u kojem su su-

poslanja za budući bolji svijet. Ovo je dobar

u sve ostale društvene i kulturne razine.

odnosu dijalog i navještaj te kako sačuva-

nastavak na autorovo djelo objavljeno prije

ti različitost u međusobnu obogaćivanju.

6 godina, kojim produbljuje prijeko potre-

Uloga koja daje samospoznanje

38

Zaključno Univerzalnost Duha Svetoga i širina

Ono što se čini veoma važnim u tom, pr-

ban međureligijski dijalog i stvara predu-

Upravo je Katolička Crkva danas prisut-

vom dijelu, jest činjenica vitalnosti religi-

vjet novim međuljudskim odnosima u koji-

na u svim dijelovima svijeta, bilo kao ve-

jâ koja nas prisiljava da religijama pristu-

ma će se redefinirati misijski duh i postaviti

ćina bilo pak kao religijska manjina, u ulo-

pamo s poštovanjem, a drugo je da treba

novi standardi međusobna obogaćivanja u

zi »svjetske Crkve« koja prenosi kulturu

kristocentričnost povijesti proširiti i kroz

vremenu kad i sami kršćani shvaćaju da je

snošljivosti te poštovanja dostojanstva i

sámo djelovanje »povijesno verificiranih

istrošeno staro tradicio­nalno ustrojstvo

prava svake osobe. Takva uloga nije stvar

religija« koje su u tome smislu pozitivno

masovno prakticiranoga kršćanstva. Bez

nekog pomodarstva, nego preduvjet pre-

pridonosile, te nam valja »istražiti na ko-

toga pluralizam bi bio obmana kao što to

življavanja na ovom planetu ograničenih

ji način likovi i pozitivni elementi religija

lako postanu dosezi društvenoga standar-

mogućnosti, gdje nas samo dobar suživot

ulaze u Božji spasenjski plan«. Sve su pre-

da poput demokracije. Izgrađivanje novo-

može održati. Zahtjev je to za autentičnim

poznatljivije one kvalitete među nekršća-

ga i boljega multikulturnog svijeta u među-

dijalogom kojemu je cilj mirotvorni i kre-

nima koje su autentične u dubini duhov-

sobnom poštovanju isključivo je na nama.

ativni suživot. Dakako da takvo stajalište

nog iskustva i daju svoj etički doprinos. To

Mirko Ivanjek GODINA XLV br. 6/488

obitelj na putu

Ovo ekleziološko djelo dolazi nam iz pera teologa, duhovnog pisca i pjesnika poznatoga čitateljstvu »Kane« po nadahnutim meditativnim poetskim tekstovima, a za Kršćansku sadašnjost on je njezin autor s nizom objavljenih djela.

A

nton Tamarut je svećenik Krčke biskupije i

u u Zagrebu obnaša službu prodekana za nastavu.

redoviti profesor na KBF-u u Zagrebu. Ro-

Područje njegova zanimanja su teološka antropo-

đen je 29. kolovoza 1960. u Novalji na oto-

logija i sakramentologija. Od 2003. redovito slavi

ku Pagu. Tamo je po rukama svojega strica, mons.

euharistiju i propovijeda u crkvi sv. Vinka u Franko-

Antona Tamaruta, tada šibenskog biskupa, a posli-

panskoj ulici. Sa skupinom vjernika laika osnovao je

je riječkog nadbiskupa, zaređen za svećenika. Ma-

2009. udrugu pod nazivom Kršćanski kulturni cen-

gistrirao je i doktorirao iz dogmatske teologije na

tar, gdje je duhovnik.

Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Bio je tajnik Biskupskoga ordinarijata u

Anton Tamarut Obiteljsko lice Crkve Zagreb, 2013.

Format: 15,5 × 20,6 cm.

238 str.; tvrdi uvez Cijena: 120 kn

Ovo djelo izlazi u suizdanju Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskoga kulturnog centra.

Krku, osobni biskupski tajnik, biskupijski povjerenik za pastoral mladih, župnik u Njivicama, dušobrižnik u Rosopasnom. U Bogoslovnom sjemeništu u Rije-

Sveta i grešna

Njegovo razmišljanje o Crkvi izrasta iz obitelj-

ci služio je kao vicerektor i duhovnik. Na Teologiji

skog modela, a kako je ona »složena božansko-

u Rijeci predavao je predmete iz dogmatske teolo-

ljudska stvarnost«, sveta je i nepogrešiva u božan-

gije od 1993. do 2003. Od 2005. do 2010. na KBF-

skome, ali i grešna i stalno potrebna obraćenja u

Lipanj 2014.

39

ljudskome i vremenitome. To ljudsko tre-

da je riječ o soli, postaje jasno da je »Kri-

ka obitelji. Majka, braća i rođaci Isusu po-

ba stalno biti usredotočeno na Božji na-

stova ljubav jedini začin koji ljudski život na

staju slika za onu obitelj i njezine članove

um spasenja i ljubavi, a ispovijedajući

zemlji čini ne tek mogućim i podnošljivim,

koji provode volju Božju. Ta, nova obitelj

Krista, biti »slobodna od straha i netrpe-

nego vrijednim i poželjnim«. Crkva je za-

ne isključuje zemaljsku obitelj, kao što ni

ljivosti, daleko od svake vrste agresivnog

dužena da svijetu pruži okus vječnosti. To

Marija nije bila isključena iz one obite-

i osvetničkog ponašanja«. I jer u istom Du-

ne smije zadržati samo za sebe, nego poput

lji čija se obiteljska veza temelji na pro-

hu tvorimo Isusovu obitelj i živimo u »kući

Mjeseca koji sja od Sunca, mora prenositi

vedbi Božje volje. Zato se i za nju kaže da

Božjoj«, ne smijemo se osuditi na »anoni-

Kristovo svjetlo (mysterium lunae).

je najodličniji član Crkve – nove Isusove

mnost i bezličnost života«. Imamo sigur-

»Kao zajednica u kojoj živi Krist, ’svje-

obitelji. U obiteljskom ozračju izgovara

nost ljubavi, a to upravo proizlazi iz mo-

tlo istinsko’, ona je poslana osvijetliti noć

se i molitva Očenaš po kojoj neprestano

dela obitelji.

i tmine svijeta; pozvana je Isusovim na-

posvješćujemo da nam je jedan Otac na

Iako se u Crkvi ne bi smjelo razdvaja-

ukom i njegovim životom suprotstavi-

nebesima, a svi da smo braća. I posluži-

ti ljudsko od božanskog, jer Crkva je ne-

ti se, prvenstveno njegovom vazmenom

teljski duh izlazi iz obiteljskog duha. Au-

razdvojiva cjelina, to nipošto ne znači da

žrtvom, zabludama suvremenog svijeta:

tor stoga zaključuje: »Bez duha i života na

te dvije komponente ne smijemo razliko-

ekstremnom egoizmu i individualizmu,

obiteljskim temeljima Crkva bi teško mo-

vati pa onom ljudskom i vidljivom pristu-

lažnim slobodama i krivim shvaćanjima

gla sačuvati svoj kristološki i marijanski

pati kritički. Upravo onima koji su razoča-

ljudskih prava. Kao zajednica u kojoj se ži-

identitet, onu novinu Duha po kojemu se

rani u svoju Crkvu, prema kojoj osjećaju

vi stil kraljevstva Božjega, logika pšenič-

razlikuje od svijeta, i služi svijetu kao sa-

nepovjerenje (tretirani kao korisnici), tre-

nog zrna i križa, Crkva je pozvana u etič-

krament spasenja.«

ba ponuditi Crkvu kao duhovni dom i no-

ki i moralni nered i pomutnju suvremenog

U nizu poglavlja Tamarut razlaže obi-

vu obitelj, čisteći se od onoga što je pred-

društva unijeti svjetlo Kristovog evanđe-

teljske vidove života u Crkvi u kojoj ne bi

met smutnje. To je dio njezina poslanja da

lja. Ona svojim naukom i životom treba

smjelo biti elitizma ni dobne ili imovinske

kao sveopći sakrament spašava sve ljude.

još snažnije upozoriti da svijet bez žrtve

raslojenosti, ne prešućujući ni ono gdje

Sakrament braka postaje metafora Kristo-

i odricanja, bez sućuti i uzajamne pomoći

se zbog sablazni pojedinoga njenog čla-

voj jedinstvenoj i nerazrješivoj zaručnič-

srlja u smrt iz koje nema povratka u život.«

na osjeća stid, ali i gdje se »vrata obitelj-

koj vezi s Crkvom. Ljubav koja je temelj tog jedinstva i zajedništva »se ne improvizi-

skog doma i svoga srca ne zatvaraju«. U Obitelj Duha Svetoga

ra i ne živi hirovito, povremeno i privre-

Crkva koja je proizašla iz Kristova boka

konformizma, a odnosi se na kritički dija-

meno«, nego kao stabilna i stalna. To de-

na križu, pa se tako križ smatra njezinim

log unutar Crkve. U poglavlju Crkva na pu-

finira Crkvu kao sakrament, gdje »proročki

rodnim mjestom, može živjeti samo od

tu, ističe misao kako Crkva ne smije stajati

život, inventivna, stvaralačka i hrabra lju-

Duha kojeg je poslao Krist. »Crkva je živa

na mjestu niti se smije vezati za određe-

bav« postaju snaga »protiv životnog kon-

zajednica samo zahvaljujući Duhu Svetom

ni prostor i vrijeme, kulturu i običaje. Pri-

formizma i učmalosti kojima je izložena

koji je neprestano napaja, čisti i obnavlja

tom dodaje važnu misao: »Ništa ljude me-

Crkva kao povijesna i društvena veličina«.

vodom i krvlju.« Crkvena je zajednica na-

đusobno ne povezuje i ne zbližava koliko

Pa koliko god ona bila i grešna, oni koji će

stala u sili Duha Svetoga i on je nepresta-

zajednički put i putovanje prema istome

tijekom povijesti htjeti vidjeti Krista, moći

no okuplja u otajstveno Kristovo tijelo. U

cilju.«

će ga naći u Crkvi. »Gdje je Glava, ondje je

njoj se očituje kao Duh hrabrosti i jakosti,

S izrazito dobrim osjećajem za nekon-

i tijelo, i obrnuto.« Stoga se u takvoj Crkvi

kao Duh nove i cjelovite spoznaje Božjeg

fliktnu kritiku, Tamarut nekonformistič-

mora budno paziti da ono institucionalno,

nauma spasenja, ali i kao Duh poslušno-

ki ulazi u sva važnija ekleziološka pitanja,

po čemu je slična drugim ljudskim ustano-

sti i obraćenja. Oni koji su rođeni od Du-

otvarajući teme koje su bolne u pastora-

vama, ne zasjeni otajstvo Krista. Crkva je

ha, moraju neprestano u sebi osluškiva-

lu. Jedna od njih jest u poglavlju »Dijalog

utjelovljena stvarnost pa lako nastaju pro-

ti tog Tvorca zajedništva s Kristom. Zato

između svećenika i vjernika laika – odnos

blemi kada se njezini pojedini članovi više

je kršćanin po svojoj naravi duhovan, a ta

koji bi definitivno trebao biti bolji, s više

zaljube u »ono vremenito i zemaljsko«. Bi-

njegova duhovnost morala bi biti uočljiva

povjerenja i plodonosniji«.

lo je tako od prvih vremena Crkve. Pa ipak,

drugima da bi vladao taj »Duh Isusa Kri-

Ovo je djelo dobar priručnik i za učite-

»mora biti drukčija u odnosu na svijet, ina-

sta, Duh istine i ljubavi, Duh služenja i mi-

lje i za učenike, roditelje i djecu – u obitelji

če bi svijetu bila nepotrebna«.

losrđa – jer po tome je Crkva duša svijeta i

i u Crkvi. Valja napomenuti da su ovoj knji-

proročki znak nade«.

zi nove duhovnosti i evangelizacije recen-

»Otajstvo mjeseca«

Stoga je za Crkvu jedna od najprimjerenijih Isusovih prispodoba grad na gori. I ka40

tom je smislu važno i poglavlje o Crkvi bez

zenti njegovi kolege s fakulteta Ivan BoObiteljski temelj i duh

U evanđelju je neprestano prisutna sli-

drožić i Ivica Raguž.

Mirko Ivanjek GODINA XLV br. 6/488

Uređuje: Tamara Rehak

Karikature

U većem dijelu 20. st. velik dio zapadnog društva uživao je u brojnim pogodnostima u radnom zakonodavstvu. Razna radnička prava, beneficije, plaćeno bolovanje i odmor...

R

azdoblje nakon Drugoga svjetskog

prava u Hrvatskoj rijetko poštuju, moglo bi se

proučavanje i razumijevanje današnje hrvat­

timizma: vjera u humanost i napre­

vih počnu poštovati postojeći zakoni. Koliko

kreaciju zvanu Alan Ford.

rata u zapadnom svijetu doba je op­

dak znanosti; oslobođeni čovjek koji

će raditi zato što to želi, a dobivat će pre­ ma potrebama; u to doba sročena je i Pove­

lja o ljudskim pravima, a svijet radosno hr­ li u budućnost.

Šezdesetak godina poslije, sve se to čini

kao kratkotrajna utopijska epizoda. Dok sje­ ćanja polako blijede, stvari se, čini se, vraćaju

u svoj ustaljeni tisućljetni poredak: eksploa­ taciju čovjeka po čovjeku.

I u Hrvatskoj možemo svjedočiti sličnim

skromno predložiti da se prije uvođenja no­ bismo samo napredovali kad bi sama država,

nuti do lokalne knjižnice i opskrbiti se ve­

vatski političari čak našli prikladnim ukinuti

gradski oci, Broj 1, general War, Bob Rock,

stva počeli plaćati svoje obveze. Možda bi hr­ rad bez plaće i neplaćanje doprinosa. No naj­ novija predstava u hrvatskom političkom ka­ zalištu – od ministra koji otpisuje dugovanja,

do porezne uprave koja odbija naplatiti po­ rez – pokazuje nam što možemo očekivati od njih i od novog zakona o radu.

Pitanje rada svakako je ozbiljno. Praved­

nost i dobre namjere danas uglavnom ni­

kona o radu. Poslodavci i političari ističu da

a ono što se radi s gubitkom – propast će.

bi se njime trebalo potaknuti pozitivne pomake u hrvatskom gospodarstvu. Tako de­

klarirana nakana možda bi mogla biti uvjer­ ljiva da upravo ti isti političari nisu najveća

prepreka pozitivnim pomacima u hrvatskom gospodarstvu.

Već smo se navikli na jednu od hrvatskih

komparativnih prednosti: nepoštovanje zako­

na. S obzirom da praksa pokazuje da se radna Lipanj 2014.

Stoga nikako ne propustite priliku skok­

a onda i ostali »stupovi« hrvatskog gospodar­

trendovima. Tako su početkom 2014. godine hrvatski političari složili prijedlog novog za­

ske gospodarsko-političke situacije: vrsnu

su profitabilne. Humanost se ne može jesti,

Postoji li neko rješenje na korist i radnika i poslodavaca? Ili se moramo pomiriti da se

vraćamo u dobra stara vremena: netko je pre­ dator, a netko plijen? Ozbiljna pitanja traže

da se njima ozbiljno bavi. Prepisivanje i usva­ janje nekakvih propisa koji se čak niti ne po­ štuju, sigurno ne znače ozbiljan posao.

No takva politička praksa otkriva nam i

upućuje nas na najkvalitetniju literaturu za

ćom količinom Alana Forda. Inspektor Brock, Alan Ford i brojni drugi – svi se oni mota­

ju tu negdje oko nas. Potrebno je samo pa­ žljivo motriti. Možda čak ugledamo i Super­

hika, koji s prezirom oduzima siromašnima i daje bogatima.

Tomislav Alajbeg

odificira 16. 6. Svjetski dan genetski nem nih organizama vode i suše 17. 6. Dan suzbijanja nestašice 20. 6. Svjetski dan izbjeglica 21. 6. Svjetski dan glazbe prot iv zlo26. 6. Međunarodni dan borbe porabe droge Međunarodni dan podrške žrtvama mučenja u 11. 7. Dan sjećanja na genocid Srebrenici 41

Rječnik etiketa

Sektaš

Tada će im on odgovoriti: »Zaista, kažem vam, što god ne učiniste Mt 25, 45 jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.«

Riječ »sekta« dolazi od latinske »secta«, što znači trag, put, pravac, stranka ili škola, a slijedi i »sequor«: slijediti, ići za kim. Smisao se može i nijansirati: pratiti (koga), tražiti, pristajati (uz koga), dopasti, zapasti (komu), povoditi se (za nekim ili nečim), ili pak biti posljedica, posljedak (kojemu uzroku).

Divković

H

rvatski izraz bio bi dakle: »sljedba«. Etimologija sabire i podaruje širok smisao.

Jer čovjek je kao čovjek oduvijek slijedio tragove i tražio smjerove. Još je kao plemenski lovac njušio tragom svoje totemske životinje. Podavao se duhovima i bogovima, žrtvi i smislu, kultu i kulturi, nasljeđivao ih i kao polog prosljeđivao potomcima.

Svi smo nasljednici u nekom slijedu, svi slijedimo neke smjerove i tragove, ma kako i koliko oni bili individualno prelomljeni u prizmi naše neponovljive osobnosti. U tom širokom i prostranom smislu svi smo »sljedbenici«.

Slijedimo nekog ili slijedimo nešto. Ali koga? Ali što? Dostojno slijeđenje ili nedostojno? Dosljedno ili nedosljedno? Tragično ili komično? Kao što Dante slijedi Vergilija, ili kao Sancha Panse magarica kobilu Rosinantu?

Također »slijediti« Crkvu i Krista može se svakako i naopako. I nositi kao fasadu koja svoju ispraznost nadoknađuje agresivnom vikom. Da u svom oduševljenom trčanju za »Bogom« nekog ne zgazim na putu?

Kršćani su u povijesti griješili, Crkva se

42

cijepala i mrvila. Danas smo u stanju raskoljenosti ne samo na katolike, pravoslavce, luterane i anglikance nego i na mnoštvo većih i manjih sljedbi, sekta i sektica. I one koje su ostale bliske Duhu i Riječi, i one koje su se prilično udaljile, pa i one naopake, iskrivljene i svakakve. Na svjetskom tržištu »sekti« danas je velika ponuda. Ne bi ih bilo dobro sve strpati u isti koš, nemati neki orijentir i mjeru po kojoj ih možemo izmjeriti. Za kršćanske sljedbe to je Isus Krist.

Sekta, dakle, sljedba u užemu smislu, kao krhotina je odcijepljena od Crkve.

Ali sve religije imaju svoje sekte. Sve stranke svoje frakcije. Čak su i komunisti upotrebljavali riječ »sektaš«. Sektaš je opća etiketa u širokoj uporabi. Sve ideologije, pokreti i religije trpe ili proklinju svoje »sektaše«, stvaraju svoje kritične sudove o njima, pa i krive objede i klevete, spektar etiketiranja.

Evo što piše Klaić u Rječniku stranih riječi: sekta 1. religiozna grupa koja se odcijepila od vladajuće crkve; 2. preneseno: zatvorena grupa koja se otuđuje od širokih masa; sektaš 1. član sekte; 2. uski doktrinarac; pridjev sektaštvo 1. skup različitih vjerskih

sekta koje se ne slažu za službenom crkvenom organizacijom 2. izdvojenost, zatvorenost uskih grupa istomišljenika (političkih, literarnih); sektašiti voditi sektašku politiku, tj. odvajati se od linije koju podržava većina, stvarati podvojenost, grupašiti; izdvajati se, zastranjivati.

Zaista može biti trapavo ako si previše zatvoren u svoju grupu, ako si otuđen od širokih slojeva puka, ako si »uski doktrinarac«, tj. iza svojih pojmova i programa ne vidiš osobe koje se često ne uklapaju u ono što bi po svome (tvome) pojmu imale biti; ako se družiš samo s istomišljenicima i plašiš se tuđeg i različitog stajališta i pripadanja. Pa često je loše, zbog prgavosti naravi, u svakoj se sitnici suprotstavljati većini, zastranjivati u bizarnosti kao pubertetlija ako više nisi pubertetlija.

Ali ako stvar uzmemo sa zrncem soli, koliko su još donedavno takve karakteristike zloupotrebljavane i primjenjivane na one koji se nisu htjeli prilagoditi totalitarnomu kalupu?

Kad malo zvecnem tipkovnicom o te Klaićeve formulacije, poneke fraze još odjekuju neugodnom podmuklom jekom totalitarnog etiketiranja.

GODINA XLV br. 6/488

Lipanj 2014.

Foto: Adrian van Leen

Svi smo, sve i sva, i Crkva i bilo koja vjerska zajednica, ili bilo koja pojava narodne volje, ili bilo koja grupa istomišljenika, ako su uopće mislili svojom glavom, bili s partijskog motrišta »otuđeni od širokih masa«, »izdvojeni«, »zastranjujući«, »uski« i »zatvoreni«. Jer je svaki subjekt (pojedinac ili grupa), ako je bio uistinu samostalan, nužno bio zastranjujući, izdvojen i otuđen od Partije, pa zato i prisilno zatvoren u neki uski prostor, više ili manje doslovno: od geta zatvorenog za javnost do ćelije u Lepoglavi ili Novoj Gradiški.

Ovdje kao da priča o etiketi »sektaš« u bivšemu režimu završava. Ali ne! Sad tek počinju komplikacije.

Partija je tu etiketu najčešće upotrebljavala da bi označila vlastite pripadnike koji bi se, tobože »lijevo« od središnje linije, zalagali za oštriju politiku prema Crkvi. To bi se svelo na igru dobrog i lošeg policajca pri »isljeđivanju sljedbenika«. A, Partija bi se stavila u zlatnu sredinu, u tobožnju umjerenost objektivnoga mentora između »sektaša« i Crkve.

Danas pišem sve nekakva prisjećanja na davna stanja. U demokratskome društvu, kada ono razvije sve svoje registre demokratičnosti, »sektašima« bismo nazivali samo one koji to zaista i jesu, ili one koji to žele biti. U tome se smjeru, ipak, razvijamo. Što je to »sektaško« u vjerskih sljedbi danas, ako izuzmemo samu tragičnu činjenicu raskoljenosti? I ako izuzmemo onaj ključni unutarnji supstrat udaljavanja od izvorne Crkve. To vanjsko obilježja bila bi nesnošljivost, ekskluzivizam koji nema pokrića u stvarnome stanju, žrtvi, patnji i ljubavi. U tom smislu »sektaši« mogu biti i uskogrudni »fasadni« katolici, koji su utoliko više bijesni na samu činjenicu postojanja drugih sljedbi koliko su i sami sektaši u srcu. Sektaštvo je apsolutno stanje. U nama i nasuprot nama. Svatko se preokupira prije svega vlastitom slikom izvan sebe. Tragično stanje raskoljenosti, nažalost, jest činjenica. Prevladavanje te raskoljenosti ekumenskim pokretom znači da svaki teži prije svega Isusu Kristu u Duhu i Istini, i samim time pridonosi zacjeljivanju.

Vjerske se sljedbe različito postavljaju u tome svojem ekumenskom ili, dapače, antiekumenskom stavu. Svojim antiekumenskim duhom i slovom najdalje su doprli Jehovini svjedoci.

Ne znam nijednu sljedbu u nas koja bi svoju orijentaciju osmišljavala »sektaškije« od njih. Duboko poštujem njihov evanđeo­ski pacifizam, ali ne mogu ne zamijetiti da su za njih sve druge religiozne sljedbe utjelovljeno zlo, dapače, izvorište svega zla na svijetu, i svi su ostali opaki i iskvareni svjetski činioci samo u službi dijabolične i apokaliptične Bludnice, »Svjetskog religioznog carstva«, na čelu, razumije se, s Katoličkom Crkvom i papom. Ta je vizura ne­obično mračna i naopaka, pogotovo danas, kada na čelu Crkve imamo tako iznimnog čovjeka kao što je papa Franjo. Imamo dojam da previše svoje energije člankopisanja u »Stražarkim kulama« troše da bi demonizirali Crkvu, umjesto da pažljivije lociraju zlo i orijentiraju se više na činjenje dobra. Činilo mi se, dapače, da je »stari režim« upravo zato prema njima bio tako tolerantan i dopuštao im ono što drugim sljedbama nije. Što bi se dogodilo da su drugi vjernici, protestanti ili katolici, zalazili u stanove, obrađivali sve odreda, i za­ ustavljali ljude na ulici?

Ma ne, ja poštujem tu njihovu »agresivnost«, tu smjelost i inicijativu u onoj mjeri u kojoj ima šarma, privlačnosti, ne prelazi granice dobra ukusa i ne tone u gnjavažu,

ali sam se uvijek pitao zašto samo oni. Nisu li totalitarni uvjeti kod katolika ukorijenili pasivan i defenzivan stav? Da, eto, mi nismo kadri pristupiti ateistu ili inovjercu i ponuditi mu nešto u punoj slobodi, privlačno i maštovito?

U »starom režimu« znao sam odgovor na pitanje: Zašto? Zato što bi me uhapsili ili bi me strpali u ludnicu. Ali zašto ne danas?

Tada su samo Jehovini svjedoci uživali posebnu povlasticu »lude« na kraljevu dvoru. Bio je to neki pozitivni i korisni ventil za frustracije, neslobode i strahove »dvorjana«. Ali, pitam se, nije li se možda njima Udba koristila kao paravanom, preko konfidenata ubačenih u njihove redove, da bi ispitala ljude na ulici, ili im, čak, ulazila u stanove? Vjerojatno pretjerujem. Paranoik sam. Traume i snovi.

Sjećam se, bilo je to sredinom sedamdesetih, dok sam još studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zaustavila me na raskrižju Škrlčeve i Kušlanove postarija gospođa i predstavila mi se kao Jehovina svjedokinja. Osjećao sam se malo nelagodno, jer je lijevo iz Maksimirske buljila u mene mračnosiva zgrade JNA, sa svojim tamnim prozorima, i grabljivicama od sadre, dok me gospoda zaustavila na kolniku točno pokraj raskrižja. Simpatična je i draga bila ta starica, i odmah je počela razvijati svoje misijske strategije i taktike, a ja sam, kao obično, bio znatiželjan, ne toliko da čujem njihovu doktrinu, koju sam već poznavao, koliko da iskusim sam supstrat susreta, način »evangelizacije«, posebnost njezine osobe i njezinu smjelu vjeru.

Puštao sam je da priča i postavljao sam pitanja. Ipak, morao sam joj iskreno priznati, da, unatoč njezinu, makar dragom, naporu u naviještanju Božjega kraljevstva i spašavanju ljudskih duša, ja ipak ne mogu pripasti njihovoj sekti.

– Ali, mi nismo nikakva sekta.

– Htio sam reći sljedba.

Nju je, tada na moje iznenađenje, jako zadovoljio moj obični hrvatski prijevod latinske riječi. Očito joj je tuđica pružala sustav negativnih asocijacija, hrvatska riječ ne.

Razišli smo se ljubazno. Na rastanku mi je dobacila.

– Pozdravite mi profesora Vranickog.

Zajedno smo bili u partizanima.

Josip Sanko Rabar 43

U korist vlastite štete

Samo za beštije

N

emili i vrlo opasni, veliki požar u pogonu C.I.O.S. na zagrebačkom Jankomiru koji se dogodio sredinom travnja, golemom je brzinom pospremljen pod prostirač predviđen za takvu vrstu nesreća. Jedva tjedan dana prošlo je od gašenja posljednjih plamenova višednevne buktinje u kojoj je izgorjelo tisuće tona otpadnih tvari, uključujući one opasne, a već se služba za odnose s javnošću hvastala uokolo, čak i ondje gdje to nitko ne bi očekivao, da su dobili sve dopusnice za daljnji rad kao da se ništa i nije dogodilo. Zacijelo je riječ o dosad neslućenoj brzini rada državne administracije glede okoliša i još mnogočega drugoga. Priopćenja o mjerenjima onečišćenosti okoliša (zasnovana na analizama javnih institucija koje bi trebale raditi takve poslove) vrištala su optimizmom s mrežnih stranica tvrtke u većinski njemačkom vlasništvu. O dioksinima ni slova, iako je upravo to morao biti najvažniji dio bilo kakvog izvješća, jer je jedva moguće zamisliti da u tom požaru nije nastala vrlo solidna množina i dioksina, uz sve ostalo, i da su ondje, u najmanju ruku vatrogasci i policajci bili izloženi opasnosti ne satima nego više od dva dana.

Međutim, ako ćemo nešto ozbiljnije, čitanje tih »vjerodostojnih« stvari gubljenje je vremena; ako bi trebalo mrvicu znanstveno, bilo bi smiješno da nije tragično. Premda i znanost ima, kao što će biti ponešto pokazano i u ovom tekstu, svoje sramotne stranice. Samo uzgred, mjerenje učinaka otrovnog dima

44

na trima mjestima, jednom udaljenom kilometrima od mjesta požara, drugom udaljenom nešto manje kilometara, ali, kao što mogu posvjedočiti tisuće ljudi koji su tri dana trpjeli nesnosni kemijski smrad i otrove, izvan smjera jugozapadnjaka koji je dim nosio, ne zaslužuje nikakav daljnji komentar.

U najbližim, neposredno pogođenim naseljima nije mjereno ništa (naravno, mjerne stanice nisu tamo, a pokretnih valjda i nema); ali onda nema ni osnove za zaključak kojim se hoće reći da se zamalo ništa nije dogodilo. Ovakvi »analitički« poslovi ne bi izdržali ni najmanju znanstvenu analizu. Cinici će na to, nisu ni rađeni za znanstvene svrhe. A i povijest znanosti i ljudskih nesreća zna nešto o tome. Stoga, bit će korisno ponešto o tome ovdje priopćiti pučanstvu, i to bez cinizma. prikriveni i prigušeni apokaliptični jahač Sedamdesete i osamdesete godine strašnoga prošlog stoljeća (ni ovo nije manje strašno) donijele su spoznaje i iskustvo dotad manje poznatog, a prije i nepoznatoga globalnog problema desetaka tisuća (registriranih) i milijuna (neregistriranih) sintetičkih kloriranih organskih spojeva (prirodnih ima, u usporedbi, jedva šačica) i strahovitih zdravstvenih posljedica onečišćenja okoliša, hrane i vode i zraka tim »uljezima« u prirodni kemijski i biološki svijet. Uljezi su, naime, nezaustavljivo i nepopravljivo nahrupili u čovjekov organizam i ljudske živote. U samom središtu te, uvelike prigušene kataklizme, treba vidjeti notorni TCDD (2,3,7,8 tetrakloro dibenzo-p-dioksin) i u različitoj mjeri njegove bliže i dalje »rođake«, njih više od dvije stotine na broj. Nesreće nikad dosta: tisuće industrijskih kloriranih organskih spojeva

ne samo da su posve neizbježno onečišćene dioksinima, već i same uzrok su nevjerojatno teških i brojnih poremećaja i boleština.

Notorni kolokvijalni »dioksin«, zapravo isto tako polukolokvijalno, TCDD, najkarcinogenija je i najtoksičnija tvar ikad ispitana. Problem je »eksplodirao« u Sjedinjenim Državama; inicijalno »paljenje« bilo je 1977., kad je laboratorijski utvrđena karcinogenost TCDD-a, a onda je eksplozija zadobila punu snagu kad su se pokrenule tisuće i tisuće vijetnamskih veterana, ozbiljno bolesnih i unesrećenih ljudi koji su bili »tretirani« dioksinima preko herbicida (tzv. defolijanti, klorirane fenoksioctene kiseline itd.) u Vijetnamskom ratu.

Američko je zrakoplovstvo u tom ratu zasipalo tisućama tona tih herbicida (glasoviti »agent orange«) džunglu i sve oko nje: posljedice strahovitog onečišćenja okoliša nisu mogle zaobići američke vojnike. Veterani, uništena zdravlja (prečesto i obitelji) počeli su tražiti barem odštetu. Odmah je jasno, s obzirom na broj i težinu zahtjeva, da bi to završilo na astronomskim iznosima. Tužba se ticala ponajprije velikih kemijskih kompanija poput Monsanta i Dow Chemicala, ali i administracije, tada predsjednika R. Reagana. Ostalo će biti, ako je to tako moguće reći bez cinizma, a u skladu s tamošnjim običajima, povijest. kako se izvući »Ključ« je pronađen u standardnoj epidemiologiji, priznatom »sudcu« u pitanjima bolesti i oštećenja zdravlja na radu i u drugim područjima. Budući da vijetnamski veterani nisu bili epidemiološki zdravstveno praćeni, nije moguće ništa pouzdano reći o uzrocima i tijeku njihovih bolesti.

GODINA XLV br. 6/488

Ovdje bi se, ako se hoće znanstveno, mogla postaviti nova, golema pitanja, ali o tome možda kojom drugom prigodom. Da nastavimo, jedini način kako utvrditi posljedice njihove izloženosti dioksinima (i navedenim herbicidima) bit će epidemiološke studije na izabranim skupinama zaposlenih u tvornicama tih kemikalija. Te su studije doista i napravljene, više njih je objavljeno čak i u određenim znanstvenim časopisima (između 1980. i 1983.). Posebno su utjecajne bile one Monsantove. Zaključak poznate EPA (Environmental Protection Agency) bio je da nema uvida koji bi poduprli zaključak o vezi dioksina i tumora u ljudi, citirajući Monsantove studije.

Fred Tschirley, ranije vladin službenik koji je potom postao predsjednikom Michigan AgricultureBussines Coucil, industrijske skupine u državi sjedištu Dow Chemicala, napisao je (1986.) u Scientific American članak (naslov, masnim velikim slovima: »Dioksin: zabrinutost da je ta tvar štetna za zdravlje ili okoliš može biti neumjesna«. Iako je toksičan za neke životinje, nema uvida o bilo kakvom dugoročnom učinku na ljude) u kojem čak »proziva« EPA jer nije raspršila strah ljudi od učinaka dioksina. nema učinaka?! zbilja?

I premda je već 1985. (Hay i Silbergeld, Nature 1985., i Nature 1986., zainteresirani će pojedinosti morati potražiti u knjižnicama) sve to ozbiljno dovedeno u pitanje studijama neovisnih (ali zabrinutih) znanstvenika u iznimno uglednoj znanstvenoj publikaciji, rušenje zgrade obmana počet će tek 1989. Istraga će utvrditi kako su izrađivane »studije« koje koje su presudile milijunima. Tako je Monsantov glavLipanj 2014.

ni medicinski službenik sudjelovao u »neobjašnjivom« premještanju više od tuceta oboljelih od tumora iz skupine tvorničkih radnika u kontrolnu (neizloženu) skupini, a neki su drugi oboljeli jednostavno izostavljeni iz studije. Utješno je jedino da se danas više nitko normalan ne usuđuje pozivati na dotične Monsantove studije.

S druge strane oceana, u Njemačkoj, također je bilo marljivih krivotvoritelja u ime znanosti. Tako je BASF-ova studija istoga problema u hamburškoj tvornici pesticida »pronašla« da nema štetnih učinaka dioksina na zdravlje izloženih radnika. Međutim, radnička žalba sudu navela je sud da angažira uglednoga neovisnog epidemiologa F. Rohledera ne bi li pregledao BASF-ovu studiju. Rezultat Rohlederove analize bio je poražavajući: ne samo što je otkrivena zaprepašćujuća gomila nepravilnosti u provedbi studije već je ovdje, kao i kod Monsanta, 23 radnika s očitim simtomima izloženosti dioksinima (klorakne) »neobjašnjivo« premješteno u neizloženu (kontrolnu) skupinu, dok je 20 ljudi iz kontrolne skupine »strpano« u onu radničku. Zatim, nakon uklanjanja manipulativnih i ostalih pogrješaka u navedenim industrijskim studijama, pokazalo se da je statistika neumoljiva i neupitna, a izloženost dioksinima neizbježno dovodi do porasta karcinogenih bolesti. U važnim daljnjim studijama, ali sada solidno znanstveno nadziranim, podatci su već zastrašujući. Tako poznata vrlo opsežna (više od 5000 dioksinima izloženih radnika u dvanaest tvornica) studija američkog Nacionalnog instituta za radnu sigurnost i zdravlje iz 1991., ledenom statističkom analizom zaključuje četrdeset šest-postotni porast karcinoma kod radnika koji su bili izlože-

ni duže od jedne godine, s dvdesetogodišnjim razdobljem latentnosti; u toj skupini nesretnika, učestalost sarkoma mekoga tkiva je čak devet puta veća (900%) dok je rak pluća češći »samo« za 140%. U spomenutoj hamburškoj tvornici ukupna pojava karcinoma u radnika veća je »samo« 39%.

Prosječno neupućenima ovi brojevi možda premalo govore; za epidemiologe i ostale u medicini one su, blago rečeno, zastrašujuće.

Dovoljno je uzeti broj oboljelih godišnje u općoj populaciji i pomnožiti ga s odgovarajućim množiteljem temeljenim na onoj epidemiologiji. Sapienti sat. domaća prodaja magle Metode obmanjivanja nisu se mnogo mijenjale. Užas dioksinske kontroverzije, užas prijevare »samo za životinje je štetno« trebao bi biti jasna opomena o vjerodostojnosti novcem i interesom, a ne znanstvenom istinom i poštenjem poduprtim »znanstvenim« studijama za druge slične stvari, primjerice kolosalni problem koji stoji iza kratice GMO. Uključujući primjenu glifosata i sličnih krasota. U Hrvatskoj je isto, samo primitivnije i nepismenije.

Kad su u ožujku »ekipu« za smekšavanje terena za monstruozni plan 800 MW termoelektrane na ugljen u Pločama mještani pitali za ispuštanje žive iz dimnjaka, odgovor, je, tipično, bio ne znamo, ali bit će najbolja tehnologija i sve u najboljem redu. I C.I.O.S., nekoliko stotina metara od bolnice i naselja, dakako, u redu je. Čak i nakon katastrofalnog požara, koji uostalom nije prvi incident te tvrtke. Koja onda korist od ovoga pisanja? Bit će da je ipak moguća, samo treba razmisliti i raspitati se.

Stanko Uršić 45

Foto: Brocken Inaglory

Izvor živih boja

Život prije Photoshopa: Grand prismatic spring promjera je oko 90 m, a središte je duboko oko 50 m. Temperatura vode iz izvora iznosi oko 70°C, a protok vode je oko 2,1 m³/min.

u SAD-u, i treći najveći na svijetu. No nije veličina ono po čemu se ističe, nego vr-

K

lo upadljiva pojavnost. I sve je to – ne bi čovjek rekao – potpuno prirodna pojava.

tetskih organizama. Poznato je oko 600

Grand prismatic spring u nacionalnom parku Yellowstone najveći je termalni izvor

arotenoidi su organski pigmenti koje nalazimo u kromoplastima i

kloroplastima biljaka i drugih fotosinvrsta karotenoida, a najvjerojatnije naj-

I

zvor je nazvan prema svojoj živopisnoj

še pogoduje jednim nego drugim vrstama

obojenosti i pruža vrlo atraktivnu po-

bakterija. Tako se, ovisno o temperaturi

slasticu za oči. Njegove boje odgovaraju

vode mijenja i obojenost izvora, stvaraju-

disperziji bijele svjetlosti na optičkoj priz-

ći ovaj neobičan prizor.

mi – od crvene, preko narančaste i žute,

Kolonije bakterija stvaraju boju od zele-

do zelene i plave. Yellowstone je poznat po

ne do crvene, a dubokoplava boja središta

brojnim gejzirima i termalnim izvorima,

izvora potječe od plave boje svojstvene vo-

no živopisne boje povezane s njima mnogi-

di. Disperzija svjetlosti na molekulama vo-

ma često predstavljaju iznenađenje.

de uobičajeno je odgovorna za plavu boju

Žive boje izvora rezultat su kolonija pi-

svih većih tijela vode, no u Grand prismatic

gmentiranih bakterija i algi koje pokriva-

springu to je posebno naglašeno zbog velike

ju rubove i dno jezera oko termalnog izvo-

čistoće vode koja izvire. Sámo središte izvo-

ra. Točan intenzitet, raspored i nijanse

ra sterilno je zbog visoke temperature vode.

boja kojima je izvor ukrašen s jedne stra-

Grand prismatic spring zabilježili su ge-

ne ovise o omjeru klorofila i karotenoida

olozi koji su 1871. na tom području obavlja-

u samim bakterijama. U ljeto je sadržaj

li istraživanja. No postoji i crtica iz 1839. u

klorofila često nizak, pa boje teže prema

kojoj traperi koji su prolazili tim područ-

narančastoj, crvenoj ili žutoj. Zimi, u uvje-

jem spominju »jezero koje vrije«, što se

tima slabijeg svjetla, dominira klorofil. S

najvjerojatnije odnosilo na ovo fascinan-

druge strane, boja ovisi i o temperaturi vo-

tno mjesto.

de, koja pri određenim vrijednostima vi46

poznatiji od njih je karoten koji se nalazi u mrkvi i marelicama i odgovoran je za njihovu žarko narančastu boju. Karotenoidi upijaju svjetlost valne duljine koja odgovara plavom ili plavo-ljubičastom spektru svjetlosti, a njihova glavna uloga u biljkama i algama je dvojaka: apsorbiraju svjetlosnu energiju koja se koristi u fotosintezi, te štite klorofil od fotooštećenja. * * * * * Cijanobakterije su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama. Oni su prvi fotosintetski organizmi na Zemlji, i dio su carstva bakterija. Često se nazivaju i modrozelenim algama, no neki misle da taj naziv ne odgovara stvarnosti jer su cijanobakterije prokarioti, dok alge spadaju u eukariote.

Tomislav Alajbeg GODINA XLV br. 6/488

Starohrvatska tradicijska puhačka glazbala

Gusle G

usle su kordofono glazbalo kod kojeg se ton dobiva povlačenjem gudala preko nategnute žice. Izrađene su od jednog komada drva, a sastoje se od zvučnog tijela, vrata i glave. Preko zvučnog tijela navučena je životinjska (obično jareća) koža, na sredini koje je probušena rupa radi bolje zvučnosti glazbala, a duž cijelog tijela i vrata napete su jedna ili dvije strune od konjskog repa. Gudalo je napravljeno od tankog i čvrstog komada prirodno zakrivljene grane preko koje je napeta konjska dlaka.

Naziv »gusle« dolazi od staroslavenske riječi »gosl«, što znači »žica«.

Praslavenski je korijen *goιdsli, a u vezi je s riječju guditi, gudalo i sl.

Postoje dvije teorije o porijeklu gusala: slavenska i ilirska. Slavenska teorija (kojoj se priklanja i najveći hrvatski muzikolog Franjo Kuhač) smatra da su Južni Slaveni tijekom seobe naroda donijeli gusle sa sobom na Balkan. Međutim, po ilirskoj teoriji, gusle su ilirsko glazbalo koje Južni Slaveni primaju od Ilira. Kako god bilo, gusle su duboko ukorijenjene u tradiciju hrvatskog naroda.

Gusle su u Hrvatskoj rasprostranjene u dinarskom području, i to najviše u dalmatinskom i primorskom zaleđu (od zaleđa Dubrovnika, doline Neretve, po Dalmatinskoj zagori, Ravnim kotarima, Hrvatskom primorju, te Lici, Krbavi, Kordunu, sve do zaleđa Senja, a značajna su mjesta i otoci Korčula i Hvar), iako se danas tamo vrlo rijetko može čuti svirka na guslama, jer živućih guslača vrlo je malo, a na nekim ih područjima Lipanj 2014.

više i nema. Danas je najviše guslača u području Dalmatinske zagore i Like.

Gusle su glazbalo uz koje se redovito pjevaju epske deseteračke pjesme koje veličaju slavne dane iz prošlosti hrvatskog naroda. U novije vrijeme nije rijetkost čuti i »novokomponirane« pjesme koje govore o nedavnoj prošlosti, pa čak i u trenutačnim, aktualnim događajima Posebna zanimljivost i jedinstvena pojava na hrvatskome etničkom prostoru bile su gusle »s dvi strune« kod ličkih Bunjevaca. Na njima su se najčešće izvodile šaljive pjesme.

Nažalost, tamo gdje je nekad guslaštvo (guslarstvo) bilo najviše razvijeno kao u srednjoj Dalmaciji (kako po vrsnoći svirke i ljepoti napjeva, tako i po ljepoti i tekstualnoj sadržajnosti), guslačka je tradicija sada na samom izumiranju i postoji opasnost da uskoro potpuno nestane.

Stjepan Večković 47

DVIGRAD FESTIVAL

Festival di duecastelli

M

ože li se mrtvi grad u prelijepome brdovitom pejzažu Istre oživjeti poput Trnoružice usnule vjekovima? Događa se to po dvanaesti put u napuštenom gradu Dvigradu, 3 km od Kanfanara, domaćina XII. međunarodnog festivala rane glazbe.

Ruševine napuštenoga srednjovjekovnog grada, ostatci kula, stupova, lukova te središnje velebne crkve sv. Sofije, svjedoče o važnom lokalitetu gradića kastela, čije trgovačko značenje kontinuirano traje od Ilira do dominacije Venecije, a prekida ga kuga u 17. stoljeću. Život se gasi i seli se u Kanfanar.

Bijeli ostatci ruševina impozantno strše,

skrivajući legende o zakopanu gusarskome blagu ili pak o tužnoj Nazorovoj »kuginoj kući«.

No, gradić Dvigrad već se tradicionalno budi uz zvukove stare, svete glazbe, mirisa upaljenih baklji i meditativno ozračje srednjovjekovnih glazbala.

Idejni začetnik i ravnatelj dvigradskog festivala prof. Alojzije Prosoli poziva umjetnike iz Hrvatske i inozemstva, ističući sve veći interes za dolazak u Istru te će se ove godine nizati više od petnaest koncerata na lokacijama Kanfanar, Sv. Petar u Šumi i Bale. Prof. Mario Penzar, naš vrsni orguljaš, voditelj odjela za orgulje i instrumente s tipkama, uvodi ove godine edukacijske seminare za studente orgulja, na kojima se

očekuje dolazak mladih glazbenika iz Slovenije, BiH, Hrvatske i Mađarske.

Ove je godine koncertna sezona otvorena 25. svibnja u Dvigradu, u bazilici sv.

Sofije, nastupom odličnoga talijanskog ansambla »Bella Gerit«, izvedbom Missa Singulari (15. st.).

Uvodnu riječ imao je Sandro Jurman, gradonačelnik Kanfanara, koji s ponosom ističe kako je Kanfanar na glazbenoj karti Europe zauzeo neizostavno mjesto i senzibilizirao javnost za očuvanje srednjovjekovnog kastela Dvigrada, koji se sustavno obnavlja u nadi nadolazećih potpora i iz europskih fondova.

Iako je umjetnost u ovim, teškim vremenima zanemarena, ovaj gradić daje otpor zaboravu, duhovno se budi i, kako kaže prof. Mario Penzar – »korak u budućnost vodi iz koraka iz prošlosti«.

Vjera Reiser

48

GODINA XLV br. 6/488

Otoci

ponosna dna mora ramena znatiželjnih dubina dojke nepodatnih, nepodojenih nimfi prkosno potomstvo neba mrvice sa stola zemlje slova svemirskog pisma suze iznevjerenih zvijezda sjemenke ocvalih planeta žuljevi na Sunčevim nogama razbijeno ogledalo Mjeseca okamine goropadnih riba u kamenim škrinjama zaključani miraz zaručenih vila nasukani brodovi bracere i trabakuli pustopašnih bogova neukroćena, preparirana krila albatrosa lopoči Posejdonovih vrtova Što reći o otočanima kada tako malo znademo o otocima! *** Samoća u tajni otoka za mudrošću neistraživoga žudi.

Spomenici vjere

Otoci – spomenici vjere brda premještena u more tisuću otoka tisuću neprispodobivih priča o zrnu gorušice o gradu na gori o soli o moru

Nakit

Otoci – unikatni nakit mora radionica i ruka Nevidljivoga

Anton Tamarut Lipanj 2014.

49

Foto: Martin Walls

Dosada je osjećaj koji vrijedi ponovno otkriti

O

sjećaj dosade u urbaniziranim zapadnjačkim društvima odavno je poznat i često nepoželjan. Međutim, ne­ dvojbeno je da su upravo u tom stanju začete mnoge velike ideje i ostvarenja. Iako se u današnje vrijeme naša ne­sposobnost da budemo sami sa sobom često pretvara u računalnu ovisnost, francuski psihijatar i doktor neuroznanosti Patrick Lemoine tvrdi da je dosada vrijedan osjećaj iz kojeg se mogu izroditi velike i lijepe stvari. U razgovoru za La Vie on progovara o svojoj zabavnoj i donekle provokativnoj knjizi Dosađivati se, koje li sreće, u kojoj istražuje sve o povijesti dosade i objašnjava zašto više cijeni stvaralačku dosadu od pokušaja da se svaki trenutak života ispuni nekom aktivnošću. Možda će poneki roditelj ponukan njegovim riječima, ipak razmisliti prije no što svoje dijete optereti nekom novom aktivnošću.

?? Dosada se često smatra nečim lošim.

Zbog čega?

Prije svega treba reći da postoje dvije vrste dosade. S jedne strane je takozvana patološka dosada, simptom depresije i drugih psihičkih bolesti, koja je neproduk-

50

tivna i bolna. S druge strane, pak, postoji ona »normalna« dosada, pozitivna i nužna, koja je slična sanjarenju. To je dobrodošla dosada kojom mi sami donekle vladamo.

U katoličkoj kulturi očuvao se svojevrsni dvosmisleni odnos prema dosadi. Valja reći da se najprije govorilo o acediji, duhovnoj tromosti kod redovnika koji su se udaljivali od Boga tako što su se prepuštali sanjarenju, prekidali društvene veze u samostanu, zanemarivali molitvu i zajedničke poslove. Postojala je bojazan da bi im u takvom stanju na pamet mogle pasti nečiste misli i zabranjena djela. Međutim, nedjelovanje može jednako tako potaknuti na molitvu i stvaranje. Uostalom, upravo je razmišljanje možda i najznačajniji dio Stvaranja, a Jahve se nakon Stvaranja također i odmarao.

?? Je li dosada opća pojava?

Dosada nije prirodna. Postoje narodi koji uopće nemaju riječ kojom bi je izrazili.

Ako se čovjek bori za preživljavanje, on se ne dosađuje, čak ni onda kad dugo nepomičan vreba plijen ili neprijatelja. Kinezi također nemaju riječ za dosadu. U istočnjačkim kulturama središnje mjesto zauzima meditacija. A dosada bi upućivala na to da je čovjek u neskladu sa svojom okolinom, što je u suprotnosti s traganjem za skla-

dom. Osjećaj dosade proizvod je urbaniziranih društava na Zapadu u kojima prevladava sjedilački način života. Kad čovjek zna da su mu hrana i mir osigurani, može si dopustiti luksuz da mu bude dosadno.

?? A to ga može potaknuti na stvaranje …

U 12. stoljeću, kad se pojavljuje riječ i sam pojam dosade, u Europi vladaju relativna sigurnost i blagostanje. Alati se usavršavaju, gradovi se razvijaju. To je također stoljeće križarskih pohoda. Krasnoj dami koja, opasana pojasom nevinosti, u visokoj kuli iščekuje povratak svog viteza križara, vrijeme sporo prolazi, kao i hiperaktivnim ratnicima koji se nalaze u zatočeništvu ili progonstvu. Ljubav je upala u zamku beskrajnog iščekivanja. Dosada koja se rodila zbog udaljenosti i nedjelovanja iznjedrila je pjesništvo. To je značajno razdoblje udvorne ljubavi u književnosti.

?? Međutim,

vi razlikujete stvaranje od izumljivanja Izumljivanje bi bilo više izbjegavanje dosade, aktivizam onih koji smatraju neprihvatljivim da samo sjede i ništa ne rade.

Izumitelji su općenito posebna vrsta. Kod njih se prije može govoriti o razvijanju nego o stvaranju, koje se, od Mozarta do EinGODINA XLV br. 6/488

Teološki četvrtak steina, događa ex nihilo, iz ničega. Prema mome mišljenju, genij Leonarda da Vincija bolje je izražen u njegovu slikarstvu nego u strojevima koje je izumio.

Zašto se povlači papa?

?? Vi razlikujete dosadu od dokolice

Čini mi se da mi trošimo previše energije kako bismo nečim ispunili trenutke dosade. Riječ praznici, na primjer, upućuje na prazan prostor, prazninu. U načelu to znači ispružiti se na nekoj plaži ne radeći baš ništa! Latinska civilizacija, koja je voljela siestu, pretvara se u anglosaksonsku.

Naime, protestanti nemaju tradiciju kontemplativnog života. Stoga za vrijeme praznika rade tisuću stvari, posjećuju kulturne spomenike, stažiraju, bave se sportom.

Odmarati se od posla nekima znači samo prebaciti se na drugu vrstu aktivnosti. Tako se dokolica pretvara u tematske praznike. I jedno i drugo je potrebno, ali jedno ne može zamijeniti drugo. Uostalom, i svojedobno veoma popularni ljetni kampovi u kojima su bile propisane aktivnosti za svako doba dana, pomalo posustaju, jer je ljudima dozlogrdilo.

?? Može li se dosada naučiti?

Kad promatramo dojenčad, vidimo da neka znaju ostati sama u kolijevci, prebirući prstima i prateći pogledom mrlje na zidu. A ima i onih koja se deru čim se probude. Teško je razlučiti što je prirođeno, a što usvojeno … Dojenče odgovara na ponašanje roditelja, ali ima nešto i u temperamentu. Znači, to se mora njegovati. Postoje obitelji u kojima se dijete ne ostavlja ni na trenutak da ništa ne radi. Gledam roditelje koji slobodno vrijeme provode trčeći s nogometa na crtanje, a zatim u izviđače, i tako do iznemoglosti. Pustiti dijete deset minuta a da mu se ne ponudi neka aktivnost nije okrutno.

Djeca koju se neprestano potiče da nešto rade, postaju alergična na dosadu i podložnija raznim ovisnostima. Kad više nismo kadri ostati sami sa sobom, mi posežemo za onim što nam je dostupno. To može biti droga ili alkohol … pa zašto ne i računalo? Ako djeci od ranoga djetinjstva priuštimo male doze dosade, omogućit ćemo im da razviju maštu, kreativnost, introspekciju, neku vrstu autonomije. Ja sam svojim roditeljima svakako zahvalan što su me puštali da se dosađujem u vrtu promatrajući ptice.

Priredila: Snježana Kirinić Lipanj 2014.

T

ema tribine Teološki četvrtak Kršćanske sadašnjosti, koja se održala 29. svibnja u zagrebačkom Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, bila je Zašto se povlači papa? Uvodna izlaganja imali su dr.

Stanislav Vitković, prebendar zagrebačke prvostolnice i stručnjak za kanonsko pravo, te akademik dr. Emilio Marin, bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici i sadašnji prorektor na Hrvatskome katoličkom sveučilištu. Na početku je voditelj don Anton Šuljić podsjetio kako je papa Benedikt XVI. sve iznenadio 11. veljače 2013., kada je rekao da se povlači iz papinske službe. Sada, nešto više od godinu dana nakon toga, drži Šuljić, treznije i mirnije može se razmišljati i razgovarati o tome, te što se time postiglo za Crkvu i svijet.

Dr. Stanislav Vitković izjavio je lani za medije kako je to bio šok za cijelu Katoličku Crkvu jer na to nije bila spremna, s obzirom na to da se takvo što nije dogodilo već stoljećima. Sada je na tribini govorio o tome kako se iz pojedinih izjava pape Benedikta XVI. to moglo i naslutiti; kako se sada odnose i ljudi i papa Franjo prema njemu; te je objasnio kako papa ne može abdicirati, kao što su pisali neki mediji, jer abdicirati može samo vladar u korist svoga nasljednika, a papa nema takvoga nasljednika i može se samo odreći papinstva. To odreknuće mora biti slobodno, javno obznanjeno, ali nije bitno da ga netko prihvati. Vitković je rekao kako je u početku bilo nedoumice kako će se papa Benedikt XVI. nakon odreknuća zvati, kako će se odijevati. Mislilo se da će biti kardinal sa svojim imenom Joseph Ratzinger. Međutim, postao je papa emeritus, dakle ne samo umirovljeni nego i zaslužni papa s određenim povlasticama, a odijeva se u bijelo.

Prije njega se odrekao papinstva sveti

Celestin V. 1294. godine, ali je Celestina V. njegov nasljednik na Petrovoj stolici zatočio, jer se bojao raskola u Crkvi, naglasio je Vitković. A da se moglo naslutiti odreknuće od papinstva, Vitković upozorava na dva podatka. U knjizi Svjetlo svijeta papa Benedikt XVI. jasno odgovara da postoje okolnosti u kojima bi se papa morao odreći papinstva; te kada je on preko groba pape svetoga Celestina V. položio svoj palij za posjeta L’Aquili.

Dr. Emilio Marin govorio je o dvama ključevima odreknuća. U jednom vidi kako se time treba profilirati papinstvo u trećem tisućljeću i s time Crkva mora i dalje računati kao s mogućnošću. On je to potkrijepio usporedbom teksta odreknuća pape Benedikta XVI. i misom kojom je uveden u Petrovu službu. Drugi ključ dr. Marin vidi isto tako u knjizi Svjetlo svijeta, te napominje da je Benedikt XVI. rekao da nije mistik, nego profesor. Time je načinio razliku s obzirom na papu svetoga Ivana Pavla II., uz naznaku da ne želi javan kraj ni medijsku popraćenost toga.

Marin je naveo političare, poput talijanskoga predsjednika Napolitana i izraelskoga Shimona Peresa, koji cijene i uvijek pozitivno govore o papi emeritusu. Dr. Emilio Marin naglasio je da Benedikt XVI. ne može biti prosuđivan kao administrativni lider Vatikana, te istaknuo da je imao veliko povjerenje u svoje suradnike. Marin je objasnio i situaciju oko izbora i uloge državnoga tajnika. Predložio je da se skupe i objave svi govori pape Benedikta XVI. od odreknuća do odlaska iz Vatikana, jer se iz njih može iščitati mnogo toga što će osvijetliti tu njegovu odluku i upozoriti na papinstvo za treće tisućljeće. A, s obzirom na njegovu životnu dob, izlagači su se složili da je to bio čin poniznosti, hrabrosti i realan pristup osobnoj situaciji.

Marijana Jakovljević 51

Promisao

Glosa o povodnju

Proslov U naslovu stoji većini današnjih Hrvata čudna i nepoznata riječ. Posvuda poplava, potop, tek tu i tamo netko se sjeti povodnja. Što je povodanj? Nađe se ta stara hrvatska riječ u pisaca 19. stoljeća, a ima je i u pisca kojemu su još ne tako nedavno neki osporavali pripadnost hrvatskoj književnosti. Ivo Andrić, pri početku romana Na Drini ćuprija, ovako pišući umuje po svome (a prizva mi to mjesto intuitivni bljesak prisjećaja na Andrićianu iz knjige Krunoslava Pranjića Jezikom i stilom kroza književnost, ŠK, Zagreb, 1986., gdje auktor istražuje i interpretira Andrićevu stilematiku): O slavama i Božićima ili u ramazanskim noćima, sedi, otežali i brižni domaćini živnuli bi i postali razgovorni čim bi došao govor na najveći i najteži događaj njihova života, na »povodanj«. Na odstojanje od petnaestak ili dvadeset godina u kojima je opet tečeno i kućeno, »povodanj« je dolazio kao nešto i strašno i veliko, i drago i blisko; on je bio prisna veza između još živih, ali sve ređih ljudi toga naraštaja, jer ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i srećno preživljena nesreća.

U Krleže se valja mutna i teška riječna voda ispod nasipa na »vražjem otoku«, gutajući ljude, stoku i stvari; Antun Branko Šimić crna je sjena što se u oku svoje drage miče s onu stranu mrke mirne vode; Josipu Pupačiću, pak, nasmiješeno se more penje da zagrli ga oko vrata … i tako sveudilj, otkako se zatalasalo tamno modro Sredozemno more, proparano pramcima helenskoga brodovlja u Homera, ne teku 52

vode samo zemljom nego i pjesmom. Notorno je da su sve velike civilizacije i kulture rođene pri vodama riječnima, morskima, jezerskima. No, kao i sva priroda, voda ima i drugo lice, ono opasno, prijeteće, razorno, štoviše apokaliptično. U svakome dobu na mnogim se mjestima ono očitovalo, a zacijelo najsnažnije i najpotresnije je njegova slika dana u biblijskome izvješću o općem potopu. Uvidjevši pokvarenost ljudskoga roda, Jahve se pokaja što stvori takva čovjeka, te najprije odluči drastično skratiti ljudski vijek, a potom ljudske stvorove izbrisati s lica zemlje. Samo pravednik Noa nađe milost da opstane s obitelji i po jednim muškim i ženskim od svega živog na zemlji. Najava potopa zvuči strahotno u svakome smislu – zvukovnom, značenjskom, kontekstualno sveobuhvatnom, prispodobivo onomu Dies irae, dies illa …

U dan onaj – šeststote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog – navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.

I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.

A ovako je u svojoj Baladi pjevao Drago Ivanišević padale su kiše i padat će kiše i do danas padaju i navijeke će kapati, rominjati, liti, pljuštati kiše kroz rječotvorno tkivo svekolika pjesništva na zemlji.

Kako drukčije zaključiti ovaj proslov nego podsjećanjem na prelijepu, misti-

kom prožetu, pjesmu jedinstvenoga Maka Dizdara.

Ima jedna modra rijeka Široka je duboka je Sto godina široka je Tisuć ljeta duboka jest O duljini i ne sanjaj Tma i tušta neprebolna Ima jedna modra rijeka Valja nama preko rijeke

Voda kao posvećeno i mistično počélo Rekoše i napisaše: pogodila nas poplava biblijskih razmjera. Veliki dio Slavonije, Srbije i Bosne i Hercegovine nađe se pod strašnim naletom vodenih bujica kakve ne pamte se stotinu godina i koje su nosile sve pred sobom, rušeći kao od šale ljudskom rukom podignute nasipe i prepreke. U povijesti ništa novo. Naši bi stari to izrekli jednom jedinom riječi: povodanj. I sve bi se bilo razumjelo. Jer, ta je riječ svojim značenjskim poljem obuhvaćala svu veličinu strahote, ali i neviđen rasplamsaj ljudskoga zajedništva koje dotad bijaše zapretano pod pepelom od razorna ognja međusobne mržnje i zla. Riječ »poplava« nema tu izražajnu snagu, upravo zlokobnu zvukovnost, ona prema ekspresivnosti fonemskoga sklopa u riječi »povodanj« zvuči gotovo nježno. I tako je kroz svekoliku povijest čovjeka na ovim prostorima tutnjao povodanj. Od drevnoga Panonskog mora, preko kasnijih rijeka, do danas, vazda ista kataklizmična slika: čovjek pred razornom moći podivljale prirode.

GODINA XLV br. 6/488

Piše: Darko Gašparović

Da je voda prvotno elementarno počélo, slažu se znanost i Biblija. Znanost je s velikom vjerojatnošću utvrdila da je sav život na Zemlji izašao iz mora, Biblija pak otpočinje glasovitim odlomkom iz Knjige Postanka. Podsjećamo.

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima. I Duh Božji lebdio je nad vodama.

Voda je dakle otpočetka svijeta postavljena između neba i zemlje kao razdjelnica i spojnica. Razdjeljuje u obliku zemaljskih stajaćica i tekućica kopno, a spaja nebo sa zemljom u obliku živodajne kiše. Krštenje se zbiva u susretu čovjeka s vodom koja posvećuje i pročišćuje, a Isus donosi čovjeku božansku vodu od koje neće ožednjeti nikada. Kao što se u najvećemu viđenju što ga je ikad imao čovjek, a opisa ga apostol i evanđelist Ivan u Otkrivenju, na kraju svijeta vidi novo nebo i nova zemlja, tako mu se ukaza rijeka vode života, bistra kao prozirac, a izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. U završetku se čita i ovo: Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!

I u drugim je religijama voda sveti izvor života. Tako u hinduizmu obredno pranje u rijeci Gangesu tjelesno i duhovno pročišćuje vjernike, a u budizmu jedan od načina prosvjetljenja pronalazi se u vječitom žuboru čiste vode. U prekrasnoj zen-priči učitelj Genshu, na pitanje učenika da mu kaže gdje je put do vrata istine, uzvrati mu pitanjem u kojemu je sadržan odgovor: Čuješ li žubor potoka? Tamo su vrata.

Lipanj 2014.

Kur’an časni i životna praksa muslimana također stavljaju vodu na visoko mjesto.

Voda je, kako na čovjekovu svijetu (dunjaluk), tako i u raju (dženet), mjesto relaksacije i meditacije, sredstvo pročišćenja tijela i duha u ovozemaljskom, a duše u onostranome životu. Obvezna su obredna pranja pri svakodnevnome klanjanju, otud u islamskoj uljudbi važnu ulogu imaju kupališta (hamami) i fontane (šedrvani).

Ukratko, može se zaključiti: u svim je velikim svjetskim religijama voda posvećena i mistična tvar.

Lice čovjeka i nečovjeka Andrićeva sentencija o ljudskoj solidarnosti u nesreći – a nije ona samo njegova već zapravo općeljudska – još jednom se uvjerljivo potvrdila u slučaju najnovijega povodnja. Do jučer razdijeljena i posvađana nametnutim ideološkim podjelama, cijela je Hrvatska u hipu postala jedno tijelo i jedna duša. Velika je pomoć skupljena i poslana stradalima, ne samo u Slavoniji nego i u Bosni i Srbiji. Opet se pokazalo na djelu veliko i nesebično srce hrvatskoga čovjeka, koje se probudi u nesreći, i u osvještenju sebe daje sve od sebe. Čini se da je sve o tome već napisano i rečeno, pa ipak valja istaknuti neke posebno važne stvari.

U pomoć su priskočile sve institucije hrvatskoga društva i pojedinci. Šteta da se u nekih medija i pod takvim okolnostima očitovala pristranost i ideološka zagriženost. Dok je s pravom posvuda istican golemi angažman Hrvatskoga Crvenog križa, gotovo je posve prešućen jednakovrijedan angažman Hrvatskoga Caritasa, a sudje-

lovanje nekih biskupa u dijeljenju pomoći i opet je poslužilo agresivnim ateistima za napade na Crkvu. No, za meritum stvari sve je to marginalno. Što se dakle vidi bitnim?

Nevjerojatno je, no istinito da se ovdje i sada, nakon dvije tisuće godina, potvrdila Isusova riječ o farizeju koji se busa u prsa svojim prinosom i udovici koja prinese dva novčića. Kad bi se učinila razdjelba koliko dadoše bogati, a koliko siromašni u ukup­ nome iznosu pomoći, gotovo je sigurno da vaga ne bi prevagnula na one prve. Doista, siromašni dadoše braći i sestrama u nevolji sve od onoga što im ostade od namirenja nužnih egzistencijalnih potreba, pa i više, a bogati mrvice sa svoga obilata stola. Isus bi im poručio: Doista, doista vam kažem, primili ste svoju plaću! I drugo, ono što nam ponajviše nedostaje u stalnim konfliktima, pa i međusobnim mržnjama: primiti i poštovati drugoga kao bližnjeg, biti unesrećenome ma tko bio milosrdni Samarijanac.

Napokon, brojne priče koje stižu o hrabrim spasiocima koji su uz nadljudske napore izvlačili iz podivljalih voda ne samo ljude nego i životinje, vraća nas u iskon ljudskoga roda, u njima vidimo suvremene Noe, vođene Božjom promisli o najvećoj dragocjenosti koju nam podari: životu.

Da, u nevolji se prepoznaje čovjek i razlučuje od nečovjeka. Vazda je u svijetu bivalo jednih i drugih, tako je i danas, a tako će biti sve dok bude svijeta i vijeka. Zato možemo biti sretni i ponosni što nam je svekolika domovina u ovome teškom iskušenju pokazala, još jednom, pred licem svijeta – ljudsko lice.

53

Sluge Krista – sluge mira

B

ilo je to geslo ovogodišnjeg 56.

služeći ostvarenju kraljevstva Božjega na

po redu Međunarodnog vojnog

zemlji, služiti istom Gospodinu.«

hodočašća (PMI – Pèlerinage

militaire international) za kojeg je u

PMI-a iz slavenskih zemalja osvrnuo i

Lurd sredinom svibnja hodočastilo oko

vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić: »Biti

12 000 vojnika i policajaca, članova

sluga Kristov znači: činiti djela koja je On

njihovih obitelji i dušobrižnika, među

činio i na način kako je On činio.« Stoga

kojima i desetak biskupa. Jedan od njih,

je uloga sluga Kristovih »preobražavati i

vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac

nuditi ovomu svijetu istu onu istinu, istu

geslo objašnjava ovako »Prijateljevati

onu Radosnu vijest koju je Isus nudio. Iz

s Isusom znači služiti ostvarenju toga

takvog stava svjedočenja, iz uvjerenja

istog kraljevstva Božjega, u nama i po

proizlazi obveza da se bude sluga mira, ali

nama, u prostoru i vremenu koji su nam

na Kristov način.«

darovani. Služiti istom cilju kojemu je

54

Na geslo se na misi za sudionike

Povijest hodočašća seže u vrijeme

služio Gospodin, zapravo znači služiti

nakon završetka Drugoga svjetskog

samomu Gospodinu … Da bismo služili

rata, kada je nekoliko vojnih

miru, najprije trebamo biti u miru. A tada

kapelana u poniznosti okupilo vojnike

i postati protagonisti mira. Vjerujem da

razdijeljenih i zaraćenih strana te su

možemo reći: koliko je do nas, želimo,

s njima hodočastili u Lurd kao znak

mi koji smo mir primili od Gospodina,

pomirbe i mira. Tako rođena inicijativa

promičući mir u našoj životnoj zajednici i

pastoralnog i mironosnog karaktera GODINA XLV br. 6/488

jačala je i brzo se širila, te je 1958. godine

kojih posebno valja istaknuti organizaciju

Hrvati u Oružanim snagama Federacije

u godini lurdskog jubileja, poprimila

procesije s Presvetim (nekoliko puta),

Bosne i Hercegovine, Hrvata je bilo i

karakter međunarodnog. Padom

a ove godine prvi put Hrvatska je

u Legiji stranaca i njemačkoj vojsci,

komunizma, otvoren je put dolaska i

uz asistenciju Belgije organizirala

i u Švicarskoj gardi. To valja posebno

vojski iz istočnoeuropskih zemalja. I ovo

Marijansku procesiju.

istaknuti, jer je na svojevrstan način

hodočašće želi potvrditi sva iskustva

Ove godine među 650 hodočasnika

hrvatskim hodočasnicima, kao i onima

Lurda: traženje Boga, obnova života,

iz Hrvatske, osim vojnika i policajaca,

iz slavenskih zemalja odana posebna

jačanje vjere i odgovornosti. Svojom

bili su i članovi povijesnih postrojbi

počast: na misi su sudjelovali i švicarski

prisutnošću i sudjelovanjem u Lurdu,

među kojima se posebno istaknula

gardisti koji inače sudjeluju samo

u zajedništvu s drugim kolegama po

Zrinska garda koja je na Marijanskoj

na događanjima na kojima sudjeluju

službi, vojnici svjedoče duh katoličanstva,

procesiji nosila križ, dok su kip Gospe

predstavnici svih prisutnih vojski.

otvaraju granice, stvaraju razumijevanje

Lurdske nosili članovi Počasne postrojbe

Neposredan povod je činjenica da je među

i brišu udaljenosti i u fizičkom i u načinu

HV-a u pratnji kadeta. Poseban obol

gardistima ove godine prvi put u Lurd

mišljenja i u kriterijima življenja.

predstavljanju dao je i orkestar Oružanih

hodočastio Ivan Šarić, inače rodom iz

snaga RH, te Klapa HRM-a »Sveti Juraj«

okolice Tomislavgrada.

Hrvatska sudjeluje od 1993. godine, a

Za hodočašća je bila primjetna

ubrzo su drugi primijetili organiziranost

kojoj je ovo 14. hodočašće u Lurd. Brojem

te je tako od 1999. godine Hrvatska među

sudionika, Hrvatska je bila među pet

kolegijalna, ljudska potpora sudionicima

15 članica organizatora hodočašća.

najbrojnijih zemalja. No, Hrvatska je

iz Ukrajine. Iako je u Lurd pristiglo

Tijekom tih 15 godina aktivnoga

istaknuta i po broju vojski u kojima su

malo izaslanstvo od tri vojnika, vojnoga

sudjelovanja u organizaciji, Hrvatskoj

bili zastupljeni Hrvati. Uz sudionike iz

kapelana i vojnoga biskupa vladike

su bile povjerene različite dužnosti, od

Hrvatske, na hodočašću su sudjelovali i

Mychaila Koltuna, njihov ulazak u baziliku sv. Pija X. bio je popraćen velikim pljeskom.

Hrvatski vojnici i policajci nisu samo zapaženi po organizacijskim sposobnostima nego i svjedočenjem svoje vjere: sudjelovanjem na euharistijskim slavljima, pokorničkom bogoslužju, pobožnosti Križnoga puta, ali i u osobnoj molitvi pred Spiljom ukazanja. Nerijetko se stoga od odgovornih za hodočašće čuje kako je Hrvatska veliko obogaćenje i uzor, uz poruku »ostanite takvi«. Ponos je to, ali i odgovornost, no za onoga koji hodi s Kristom, taj put nije težak, već ispunjenje gesla biti »sluga Krista – sluga mira«.

Marija Belošević Lipanj 2014.

55

Nebo nad nama

Ljeto sine pa i mine!

Piše: Tatjana Kren

N

a nebeskome svodu Sunce svakodnevno i tijekom godine mijenja svoj položaj, također i Mjesec i planeti. To prividno gibanje odraz je Zemljina gibanja.

Zemlja s Mjesecom giba se oko Sunca u ravnini ekliptike, a u toj se ravnini, s manjim odstupanjima, gibaju i ostali planeti.

Kada bi se naš planet u toj ravnini gibao tako da je zamišljena os rotacije (svjetska os) koja prolazi kroz Zemljin Sjeverni i Južni pol, okomita na tu ravninu, na Zemlji se ne bi izmjenjivala godišnja doba, a kut upada Sunčevih zraka ne bi se mijenjao. No, svjetska os nije okomita pa dolazi do ciklusa sezonskih smjenjivanja koji je posebice izrazit na srednjim zemljopisnim širinama između ekvatora i pola, u kojima je smještena i Hrvatska, gdje se smjenjuju proljeće, ljeto, jesen i zima sa svojim klimatskim i ostalim obilježjima.

LJETNI SUNCOSTAJ Zemlja je nepravilna kugla, geoid. Oko Sunca se giba prosječnom brzinom od 29,79 km/s i obiđe Sunce za 365,24219 dana (tropska godina). Zemlja se giba oko Sunca po elipsi, ali ta elipsa ne odstupa jako od kružnice (malog je ekscentriciteta). Udaljenost od Zemlje do Sunca koju upotrebljavamo, srednja je udaljenost koja iznosi 149 600 000 km. No, ona se mijenja od oko 148 milijuna km do oko 153 milijuna km, što je samo nešto više od 2 milijuna km odstupanja. Energija koju prenosi Sunčeva svjetlost pokreće vrijeme i klimu na Zemlji i o njoj je ovisan sav život na Zemlji. Sunčev i planetni put preko nebeskog svoda, odraz Zemljina kretanja oko Sunca, ljudi su od davnina

56

obilježili zviježđima kroz koja se prividno gibaju Sunce, Mjesec i planeti. Dvanaest zodijačkih zviježđa ili zviježđa životinjskog pojasa, koja smo preuzeli od helensko-latinske civilizacije, nanizana uzduž godišnjeg kruga jesu: Ribe (Pisces), Ovan (Aries), Bik (Taurus), Blizanci (Gemini), Rak (Cancer), Lav (Leo), Djevica (Virgo), Vaga (Libre), Škorpion ili Štipavac (Scorpius), Strijelac (Sagittarius), Jarac (Capricornus) te Vodenjak (Aquarius). U smjeru zviježđa Riba nalazi se proljetna točka, termin ključan za određivanje početka proljeća u astronomskom smislu. Ona je presjecište ravnine ekliptike i nebeskog ekvatora, u kojemu se Sunce nalazi u trenutku proljetne ravnodnevice, kada na sjevernoj zemaljskoj polukugli počinje proljeće. Drugo je presjecište jesenska točka, a između njih se nalaze točke ljetnog i zimskog suncostaja (solsticija). Kada se Sunce nađe u solsticijskoj točki, ako je riječ o ljetnom suncostaju, a to će se 2014. dogoditi 21. lipnja u 11 sati i 52 minute po SEV-u (srednjoeuropskom vremenu) ili u 12 sati i 52 minute po ukaznom ili ljetnom vremenu, imamo najduži dan i najkraću noć, pojavu koja je oduvijek više od svega oduševljavala ljude. Jer dan je trajao dugo i moglo se mnogo toga korisnog učiniti na danjoj svjetlosti. Ljetni suncostaj, gledano sa Zemlje, označuje najvišu točku nad obzorom koju Sunce dostiže tijekom godine. Što se više približava solsticijskoj točki, Sunčev uspon djeluje sve sporije, tako da se više dana prije samog suncostaja i više dana poslije njega čini da Sunce uopće ne mijenja svoju najveću visinu dostignutu na nebeskom svodu niti čovjek bez pomoći preciznih mjer-

nih instrumenata zamjećuje skraćivanje dana nakon ljetnog suncostaja. Sunce doista kao da stoji visoko na nebeskom svodu. U našim zemljopisnim širinama od oko 45 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine, to razdoblje obuhvaća kraj lipnja i mjesec srpanj, kao mjesec najvećih vrućina i najvažniji mjesec koji oblikuje i dovršava dobru plodnu ljetinu, uvjetuje obilje i blagostanje.

Tek oko polovice srpnja može se govoriti o primjetnom skraćivanju dana. Skraćivanje dana postaje dobro vidljivo tijekom kolovoza, kada se Sunce sve brže spušta prema točki jesenske ravnodnevice.

Logično je očekivati da bi nastupom ljetnog suncostaja, u lipnju trebalo biti najtoplije ljeto. Međutim je ono najtoplije u srpnju i dijelu kolovoza, kad se dani već vidljivo skraćuju, a već se smanjuje i kut upada Sunčevih zraka. To pak ovisi ponajprije o zemaljskim klimatskim uvjetima, o njezinoj atmosferi, o prodorima vlažnijeg i hladnijeg zraka, o zagrijavanju mora koje se dugo zagrijava, ali i dugo hladi, dok je kod kopnenih dijelova obrnuto i drugo.

U LJETU JE ZEMLJA NAJDALJE OD SUNCA U stručnoj literaturi naći ćemo podatke koji mogu začuditi. Naime, baš u ljetu Zemlja je u afelu, a to znači najdalje od Sunca i to se 2014. događa u četvrtak 3. srpnja oko ponoći po srednjoeuropskom vremenu (SEV), odnosno u 01 sat po ukaznom, ljetnom vremenu. Zemlja se u perihelu, odnosno najbliže Suncu, nalazi zimi. Ne bi bilo tako da je svjetska os okomita na ravninu ekliptike. Odgonetka zagonetke zašto je na sjevernoj zemaljskoj polukugli ljeto baš kad GODINA XLV br. 6/488

je Zemlja najdalje od Sunca leži u nagibu zemaljske osi, njenoj usmjerenosti prema Suncu ili otklonjenosti od Sunca. Zemaljska os (svjetska os) zamišljena je linija koja prolazi kroz Sjeverni i Južni pol. Ona tvori kut od 23 i pol stupnja na okomicu Zemljine orbite oko Sunca, a važno je znati da je tijekom cijele godine odnosno gibanja Zemlje oko Sunca, usmjerena u istom smjeru.

Za količinu topline koje će neko područje primati, odnosno njezinu raspodjelu najvažniji je kut upada Sunčevih zraka. Ljeti je južna polutka više otklonjena od Sunca te je zbog kuta upada Sunčevih zraka, tamo zima. Istodobno sjeverna je polutka povoljnije izložena Sunčevim zrakama, prima veću količinu Sunčeve svjetlosti te je u nas ljeto. Zemljinu kuglu opisali smo paralelama i meridijanima da bismo mogli odrediti položaj bilo kojega mjesta na Zemlji.

Paralela ili usporednica jest kružnica koja spaja sve točke na istoj zemljopisnoj širini. Najveća i nulta paralela, od koje počinje mjerenje prema sjeveru i jugu, jest zemaljski ekvator (00), a zemaljski su polovi na 900. Od ekvatora do polova u smjeru istok – zapad nižu se paralele, kao što im i ime kaže, paralelne s ekvatorom. Ekvator dijeli Zemljinu kuglu na dva dijela: sjevernu i južnu polutku. Pet je osobitih paralela na Zemlji: ekvator, obratnice, polarni krugovi i polovi. Na dan proljetne ravnodnevice Sunčeve zrake pod pravim kutom padaju na Zemljin ekvator, za ljetnog suncostaja okomite su na sjevernu obratnicu (Rakova obratnica) dok su za zimskog suncostaja okomite na južnu obratnicu (Jarčeva obratnica) te je tamo ljeto. Rakova je obratnica paralela na oko 23 i pol stupnja zemljopisne Lipanj 2014.

širine sjeverno od ekvatora. Na toj su paraleli najsjevernije zemaljske točke na koje Sunčeve zrake za ljetnog suncostaja padaju pod pravim kutem. Ime nosi još iz vremena helenske civilizacije kada se Sunce u zenitu prividno nalazilo u zviježđu Raka. Ime obratnica pokazuje pak da dolazi do obrata te se Sunce od najviše točke počinje prividno spuštati. Jednako tako je Jarčeva obratnica dobila ime po zviježđu Jarca u kojem se Sunce nalazilo za zimskog suncostaja, a nalazi se oko 23 i pol stupnja južno od ekvatora i povezuje najjužnije točke na Zemlji u kojima Sunčeve zrake padaju okomito na Zemljinu površinu. Na južnoj polukugli tada počinje ljeto. Gledano sa Zemlje Sunce se prividno kreće između tih dviju važnih paralela. Kada dostigne zenit na Jarčevoj obratnici, počinje se spuštati prema ekvatoru. Od ekvatora uspinje se prema Rakovoj obratnici, gdje dostiže zenit i tako neprestano. Područja na Zemlji između tih dviju obratnica imaju tropsku klimu. Od zapada prema istoku Jarčeva obratnica prolazi kroz Namibiju, Bocvanu, Južnoafričku Republiku, Mozambik, Madagaskar, Australiju, Tongu, Francusku, Polineziju, Čile, Argentinu, Paragvaj i Brazil. Rakova obratnica od zapada prema istoku prolazi kroz Zapadnu Saharu, Mauretaniju, Mali, Alžir, Niger, Libiju, Čad, Egipat, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Oman, Indiju, Bangladeš, Mijanmar, Kinu, Tajvan, Havaje (SAD), Meksiko i Bahame. Sjeverno i južno od obratnica nalazi se područje umjerene klime. Hrvatska i zemlje starih civilizacija nalaze se na srednjim geografskim širinama. Na zemljopisnoj širini koja je baš na polovici puta između ekvatora

i pola (450), Polarna zvijezda, koja nam otkriva mjesto sjevernoga nebeskog pola, zatvara kut od 45 stupnjeva s ravninom obzora. Na tim područjima Sunce također izlazi u vrijeme ravnodnevica točno na istoku, a zalazi točno na zapadu, ali dan i noć traju jednako samo na dan proljetne i jesenske ravnodnevice, a u ostalim danima sati su sezonski, nejednake dužine. Za južnu Zemljinu polukuglu godišnja su doba kao slika u ogledalu. Na paraleli 66,560 kutne udaljenosti od ekvatora nalaze se Arktički i Antarktički krug (polarni krugovi). Polovi su udaljeni od polarnih krugova jednako kao ekvator od obratnica. Polarni su krugovi paralele koje spajaju sve točke na Zemlji na kojima u vrijeme ljetnog i zimskog suncostaja Sunce više ne izlazi, odnosno ne zalazi. Dalje prema polovima nalaze se polarna područja na kojima se događaju zanimljive pojave polarnih dana i polarnih noći, a mogu trajati (ovisno o blizini pola) od jednog do 26 tjedana.

LJETO PREBRZO PROLAZI Jedna od poslovica, koja govori o ljetu, dala je naslov ovom članku: LJETO SINE, PA I MINE. Dok zimi kao da nikad nema kraja, ljeto, barem naizgled, prebrzo prolazi.

Pa da ne bi ostao privezan samo za Zemlju i zemaljske stvari, u ljetu čovjek ima prilike u najpogodnijim uvjetima ljetne topline i opuštenosti uživati u nebrojenu mnoštvu zvijezda. Ako je u mjestima gdje svjetlosno onečišćenje još nije zasjenilo nebeski svod može vidjeti i čudesnu Mliječnu stazu, Kumovsku slamu ili Gospinu krunu, trag zvijezda naše galaktike.

57

Nastavak sa str. 33 Pitoma divljina Vlahovići se danas bave uzgojem stoke u štali i na pašnjacima. Imaju sedamdesetak krava, junadi i teladi. Budući da je Petar mesar, jedan dio uzgojena blaga preuzima za potrebe svoje prerade i prodaje, drugo ide u otkup.

Cijeli je kraj dugo bio sustavno zanemaren i to je očito na svakom koraku. Šume su nabujale, divljač se namnožila, srne dolaze u vrtove i na pašnjake me-

Izopćena voditeljica austrijskog pokreta »Mi smo Crkva«

K

ako piše austrijski Tiroler Tageszeitung, a prenosi La Vie, Martha Heizer, čelnica austrijskog reformi-

stičkog pokreta »Mi smo Crkva«, koji je

veoma kritičan prema Vatikanu, izopćena je iz Katoličke Crkve. Ova mjera odnosi se i na njezina supruga Gerta Heizera. Biskup Innsbrücka mons. Manfred Scheuer osob-

đu krave, a divlje svinje oštećuju kukuruzišta i njive.

Velika župna kuća zjapi prazna jer župnik više ne stanuje u selu. Stanovnika, pa i vjernika sve je manje. Ovdje su prisutni grkokatolici i dvije zajednice imaju dobar suživot. Jezik je i danas uskočka ikavica. Rijetko ‘ko divani, reći će, lipše je bilo onda, malo je još živih, a i ti žividu u Zagrebu. Jednom godišnje, u lipnju, molitvom se obilježava sjećanje na zator u Jazovki.

Budući da je Vlado, dok je bio župnik, naslikao oltarnu sliku sv. Marije Magdalene i prizor posljednje večere u luku nad oltarnom nišom, pošli smo i to pogledati. Zamalo je pristigao i vedar crkveni susjed Bojan i ljubazno nas pozvao u svoj dom. Upoznali smo mladu obitelj s mamom vjeroučiteljicom Danijelom i troje vesele djece – djeca poput njih zalog su budućega sjaja žumberačkih krijesova. Saznali smo da se i tamo čita »Kana«. Vlado je bio u uredništvu prve »Kane«, kada je u lipnju 1970. objavljena i priča o obitelji s jedanaestero djece. Je li mogao znati kako će to i gdje odjeknuti, kako će se susresti s istom takvom pustolovinom 44 godine poslije? Tako često nismo u mogućnosti imati nadzor nad događanjima. Ali, razmjeri naše nemoći, razmjeri su Božje moći.

MAI 58

no je pročitao sadržaj odluke bračnom paru i pokušao im uručiti pisani dokument, ali

Upravitelj tiskovnog ureda Svete Stolice

su ga oni odbili prihvatiti. Odbili smo pri-

izjavio je kako je odluku o ekskomunikaci-

hvatiti dokument zbog cjelokupne procedu-

ji Heizerovih donijela dijeceza u Innsbrucku,

re, izjavila je Martha Heizer za austrijski

a ne Rim. Otac Federico Lombardi objasnio

radio. U pisanom priopćenju istaknula je da

je da je riječ o automatskoj ekskomunikaci-

ovakva procedura pokazuje koliko je Katolič-

ji (»latae sententiae«) zbog teškog prekrša-

koj Crkvi potrebna obnova« te dodala kako

ja slavljenja Euharistije od nezaređene osobe.

je duboko potresena što se našla u istoj kategoriji kao i svećenici pedofili.

Biskup Innsbrücka potvrđuje

Privatne euharistije

Scheuer za APIC je potvrdio »samoizopće-

Biskup Innsbrücka mons. Manfred Razlog izopćenja jesu privatne euhari-

nje« Marthe Heizer i njezina supruga. On je

stije koje su supružnici održavali u vlastitu

podsjetio da je 2011. godine, nakon što je au-

domu. Već nekoliko godina Martha Heizer

strijska televizija otkrila da Heizerovi slave

ne skriva činjenicu da se u njihovoj kući

euharistiju bez svećenika, morao otvoriti

slave euharistije na kojima redovito sudje-

istragu i poduzeti zakonske mjere. On sma-

luje određeni broj vjernika, a s obzirom na

tra svojim neuspjehom što nije uspio uvjeri-

to da Crkva slavljenje privatne euharistije

ti supružnike Heizer da promijene mišljenje

smatra teškim prekršajem (»delicta gravio-

i izbjegnu proceduru. Također ističe kako

ra«), izopćenje je bilo jedino rješenje. Prema

ovo nije pobjeda Crkve, nego njen poraz te

pisanju Tiroler Tageszeitunga, ovaj slučaj

da je odluku o samoizopćenju donio s veli-

uzburkao je duhove 2011., kada se umije-

kim žaljenjem. No, budući da je euharistija

šao i lokalni biskup. Kongregacija za dok-

u svojoj biti slavlje cijele Crkve, privatne eu-

trinu vjere tada je najavila osnivanje po-

haristije ne smiju postojati. Kriteriji valjano-

vjerenstva koje je trebalo preispitati slučaj.

sti euharistije ne mogu ovisiti o subjektivnoj

Reformistički pokret »Mi smo Crkva« u

volji i stanju duha osoba koje u njoj sudjelu-

Austriji je osnovan 1995., a šezdesetsedmo-

ju, objasnio je mons. Scheuer.

godišnja Marta Heizer, kao jedna od uteme-

Kako javlja APIC, a prenosi, La Vie, pokret

ljiteljica, vodi ga od travnja prošle godine.

»Mi smo crkva« trebao bi u listopadu, tije-

Poznata je po tome što se zalaže za ređenje

kom izvanredne sinode o obitelji koja će se

žena i »obnovu Crkve uz pomoć lai­ka«. Od

održati u Vatikanu, organizirati »paralelnu

2012. godine ona upravlja i »Međunarodnim

sinodu« u Rimu.

pokretom Mi smo Crkva«

Priredila: Snježana Kirinić GODINA XLV br. 6/488

Kršćanska magistrala

Autoškola za kršćane (112)

Nakon što smo u prošlom nastavku Autoškole za kršćane započeli govor o naviještanju evanđelja, nastavljamo danas govorom o školskom vjeronauku.

P

rije nekoliko mjeseci cjelokupna je javnost bila zatrpana govorom o referendumu. Sa svih se strana moglo čuti i ovo i ono, slušalo se i ovako i onako, raspravljalo se i o ovome i o onome. Sada su glasovi utihnuli. Možda zato da ne otkriju da je pred nama još jedan referendum.

No, danas ćemo promisliti o jednom drukčijem referendumu koji se, bez prevelike pompe, događa iz godine u godinu.

Konfesionalni vjeronauk u našemu je školstvu izborni predmet. Oni koji žele, izabiru za svoje dijete jedan od osam ponuđenih vjeronauka, ovisno o tome kojoj konfesiji pripadaju. Među ponuđenima je i katolički vjeronauk.

Kada roditelji izaberu vjeronauk za svoje malodobno dijete, onda taj izborni predmet postaje za njega obvezan, odnosno jednak je, što se tiče učeničkih prava i dužnosti, svim drugim redovitim predmetima. No, kao što se dijete može upisati na vjeronauk, tako se može i ispisati.

U srednjim je školama situacija drukčija utoliko što se bira između konfesionalnoga vjeronauka i etike.

Svake se jeseni ponavlja referendum. Referendum o smislenosti vjeronauka u školama.

Još uvijek postoje ljudi koji dovode u pitanje ono što je odavno jasno i neupitno. Raspravljaju je li vjeronauku mjesto u školama.

I iznose ove i one argumente

Lipanj 2014.

konstruirane u laboratorijima koji su daleko od stvarnosti. Potkrepljuju svoje teze navodnim primjerima i lošim stvarima što se, kao, čuju o vjeronauku i vjeroučiteljima. Namjesto da poslušaju rezultate referenduma.

Roditelji žele dobro svojoj djeci. I nema tog roditelja koji bi opterećivao svoje dijete nečim što mu škodi.

A upravo roditelji, iz godine u godinu, zaključuju da vjeronauk ima smisla i da ga žele za svoje dijete.

Nevjerojatna većina izjašnjava se za vjeronauk. Ne neki općeniti, teoretski ili daleki vjeronauk, nego konkretni vjeronauk koji njegovu djetetu predaje konkretna vjeroučiteljica ili konkretni vjeroučitelj.

Tko zna kakvi bi bili rezultati da se provede referendum za neke druge predmete.

Mi vjeroučitelji s ponosom možemo svake godine pogledati rezultate referenduma. Jer je to ujedno i ocjena našega rada. I beskrajno sam ponosan na sve vjeroučitelje, na moje drugarice i drugove, koji iz dana u dan, iz sata u sat svjedoče ono što su pozvani i poslani svjedočiti.

Ne sudjelujem u jalovim raspravama o tome ima li vjeronauku mjesta u školi i ima li za njega budućnosti. Znam da će vjeronauka u hrvatskim školama biti dokle god roditelji za svoju djecu budu birali vjeronauk. A izabiru ga ili ga ne izabiru na temelju informacija koje o vjeronauku dobivaju od svoje djece.

Dokle god kvalitetno radimo, dokle god smo odvažni svjedoci, bit će i vjeronauka u školama.

Postoje kojekakvi koji se vole hvaliti svojom otvorenošću, poštovanjem čovjekovih prava i njegova izbora, a ne uzimaju ozbiljno činjenicu koja se iz godine u godinu potvrđuje na

referendumu o vjeronauku u školi.

Nama zamjeraju zatvorenost, kleveću nas da prisiljavamo ili uvjetujemo, a činjenica je da mi vjeroučitelji svake jeseni svoje mandate stavljamo na raspolaganje i dajemo mogućnost onima koji odlučuju za svoju djecu da nas maknu iz škole ako zaključe da smo suvišni.

Baš me zanima gdje se još može naći toliko otvorenosti, toliko poštovanja čovjekove odluke i toliko spremnosti otići ako se zaključi da smo nepotrebni.

No, za razliku od prebučnih zavodnika i proroka besmisla, oni koji imaju svoju djecu i žele im samo dobro, opredjeljuju se za vjeronauk u školi. Iz godine u godinu. Na referendumu o školskom vjeronauku.

To povjerenje istodobno veseli i obvezuje. Potiče sve one koji su zaduženi za školski vjeronauk da se neprestano napreduje i traži najbolji način naviještanja Kristove radosne vijesti o Bogu Ocu, koji je Ljubav i koji nam dariva Svetoga Duha.

Vjeronauk u školi nužno je promatrati kroz dvostruku prizmu.

Prva je od njih činjenica da evanđelje nikada nije prisila, nego je uvijek poziv i ponuda. Nismo u školi zato da bismo ostvarili neka svoja prava ili uživali u privilegijima, nego zato da bismo bili sol zemlje i svjetlost svijeta. Druga je bitna stvar svijest da smo u školi kako bismo služili za dobrobit djece i njihovih obitelji. Zadaća školskoga vjeronauka jest poučiti, ali i odgojiti za osobnu zrelost. Vjersku zrelost i životnu zrelost.

U sljedećem broju bit će riječi o župnoj katehezi.

Nikola Kuzmičić 59

Zapis

PE R KOV IĆ

Bože, čuvaj ih!

P

oštovana javnosti! Danas sam se odlučio iznijeti činjenice koje me već nekoliko mjeseci proganjaju.

One su me toliko opteretile da sam zanemario velik dio svojih redovitih obveza, uz zaboravljanje »važnih« stvari: počevši od zagubljenih ključeva, zaboravljenih knjiga, izgubljenih dokumenata, izbjegavanja dragog mi društva, do …

Na kraju sam odlučio. Napisat ću članak o njima, bratu i sestri, sedmašu i osmašici, mojoj dragoj dječici čija je životna »karijera« počela rođenjem u podstanarskom stanu, tik do mjesta moga življenja. I danas, kad ih vidim u školi, povičem im, možda nepedagoški, »bući – bući«, kako sam im vikao dok su ih roditelji vozali u dječjim kolicima po parku na koji gleda prozor moga stana.

60

Luka i Filipa Luka je umiljat, drag dječarac, ozbiljna lica, pristojna odnosa prema starijima, pouzdan i zaštitnički raspoložen prema svojim vršnjacima. Ni borilačka vještina nije ga omela u uključivanje u filmsku skupinu čiji sam idejni začetnik. I za sve što mi »treba«, on spremno vikne: »Učitelju, mogu li ja.« Filipa je crnomanjasta ljepotica.

Povučena u odnosu prema mnogobrojnim aktivnostima koje joj se nude u nastavnom procesu, ali je pristojnija i odmjerenija s obzirom na svoj, inače, pomalo provokativno, nedozreo razred.

Kad su se odselili u željeznički stan u šibensko prigradsko naselje Ražine, moja komunikacija s njihovim roditeljima ostala je i dalje prisna, najviše zbog toga što su to djeca koja nikada naknadno ne traže više. Ali ugoda pomisli na njih

završila je na jednom učiteljskom vijeću izjavom kolege kako su »djeca u očajnom stanju jer su ostali bez prihoda«.

Sitno Donje Novo socijalno stanje dvoje »skockane« djece natjeralo me u potragu za izvorištem njihovih nevolja. I evo me, za tren sam u Sitnom Donjem, naselju koje na sjeveroistoku graniči s poznatijim Perkovićem, jednim od važnih prometnih čvorišta ovoga dijela Hrvatske. U duhu gornje najave, tragam za podjelom tijela jednog naselja, pokušavajući spojiti nasrtaje na čovjeka – djecu i prostor – naselje. Jer kad su navedena djeca u pitanju, nezaobilazna je činjenica kako je njihov otac više od trideset godina strojovođa na željeznici, a mjesto njegova odrastanja za širu publiku upravo je Perković.

GODINA XLV br. 6/488

No, nije tako! Perković je u odnosu prema Sitnom (stara župa Sitnica prvi se put spominje 1298. god. kao dio Šibenske biskupije) pravo dijete, jer se Perković prvi put spominje u spisu Mirovnog suda u Šibeniku 1808. god. u vrijeme francuske vladavine na ovim prostorima. Dakle, dok je Perković čekao svoj trenutak, Sitno je doživljavalo podjelu. Uvijek na samoj administrativnoj međi, civilnoj i vjerskoj, ono se tijekom 15. st. podijelilo na Sitno Donje (ili drniško) i Sitno (trogirsko). S tom stigmom podijeljenog jedinstva Sitno ulazi u sam kraj XIX. st.

Stoljeća u kojemu ključnu razvojnu ulogu ovoga prostora započinju igrati rudnici ugljena u Siveriću i Velušiću (naselja nadomak Drnišu). Nova sirovinska baza mijenja strateški odnos austrougarske vlasti prema Dalmaciji pa Carevinsko vijeće (parlament navedene države) 30. travnja 1872. donosi Zakon o gradnji željeznica u Dalmaciji, u kojemu se kao čvorište od Knina prema Splitu i Šibeniku navodi Perković. Kako plan provedbe željezničke postaje u Perkoviću (tada s jedva nekoliko kuća) zbog dosta niže nadmorske visine s obzirom na prijevoje prema Splitu i Šibeniku, odlučeno je da se spomenuta postaja premjesti na povoljnije mjesto u obližnje Sitno Donje. Tako će u budućnosti mali Perković, zbog nemarne carske administracije, izgurati stoljetno Sitno. To »otimanje« imena najbolje Lipanj 2014.

pokazuje župa Perković (osnovana 1970. god.) u kojoj su naselja Bogdanovići, Sitno Donje i Sitno, dok je samo naselje Perković u župi Danilo.

Eksproprijacija Pripremajući teren za gradnju pruge, austrijske su vlasti ušle u proces »otkupljivanja« imovine od vlasnika. U tom kontekstu zanimljive su činjenice iz austrijskog katastra od 1840. do 1844. god. u kojima stoji da su ograde prve klase Frane Jakelića iz Sitnog Donjeg. Tridesetak godina poslije,

eksproprijacijom će Petru Jakeliću, pok.

Mate, biti uzeto 12 697 m² pašnjaka i 6 891 m² oranice, a Anti Jakeliću, pok. Luke, 10 095 m² oranica i 5 150 m² pašnjaka.

Navedeno zapažanje, uz činjenicu kako baš zemlja u vlasništvu Jakelića i danas okružuje željezničku postaju u Perkoviću (Sitnom Donjem), navodi na pomisao kako je netko, tko zna kamo idu hrvatske željeznice sutra, jedva dočekao ulazak oca navedene djece u stupicu i uručio mu neodgodivi otkaz, bez prava na plaću ili otpremninu. Taj je, ako jest, znao kako je dugogodišnji strojovođa započeo novu kuću iznad željezničke postaje. Znao je, ako jest, da su sve ograde oko njegova budućeg plana, ako taj jest, u vlasništvu Jakelića. I taj zna, ako zna, kako će roditelj učiniti sve kako bi dokazao splet nelogičnosti u kojima mu se dogodila nezgoda, a on je, otac dvoje navedenih učenika, izbačen kao jedini krivac. »Krivac« koji mora prodati svoj opstanak u Sitnome Donjem, tik iznad pruge, tamo gdje još uvijek postoji kružni mehanizam za okretanje starih parnjača ili uz čiju zemlju prolazi 200-metarski spremnik u koji se akumulirala voda za parne lokomotive.

Opet sam na početku svoje priče. U mislima vrtim slike svojih učenika: Bože, nekako mi pašu između tišine brda i buke lokomotive. Čuvaj ih, dokazujući nedužnost oca – hranitelja!

Tekst i fotografije: Zvonko Madunić

61

Portret umjetnika

Stjepan Skoko

A

kademski kipar Stjepan Skoko rođen je 1959. godine u Grabu kod Ljubuškog, u Bosni i Hercegovini. Školu primijenjenih umjetnosti završio je 1979. godine u Sarajevu. Kiparstvo je diplomirao 1986. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Vjekoslava Rukljača. Nakon završenoga studija, nekoliko godina živio je i radio kao slobodni umjetnik u Zagrebu i Oroslavju. Član je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika od 1987. godine. U svoj se zavičaj vratio 1995. godine i utemeljio Umjetničku galeriju »MTM« u Ljubuškom. Sudjelovao je u

62

osnivanju Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, gdje je voditelj kiparske klase. Ima status redovitoga profesora i obnaša dužnost dekana te visokoškolske ustanove.

Do sada je imao više od trideset samostalnih izložbi (u Zagrebu, Sesvetama, Oroslavju, Širokom Brijegu, Ljubuškom, Pločama, Freiburgu, Metkoviću, Trebižatu, Mostaru, Sarajevu, Čitluku, Kleku) i mnogo skupnih izložbi (u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu, Karlovcu, Širokom Brijegu, Splitu, Baškoj Vodi, Stonu, Vrgorcu, Imotskom, Mostaru, Posušju, Međugorju, Kutini, Vinkovcima).

GODINA XLV br. 6/488

Od njegovih skulptura postavljenih na javnim mjestima izdvojila bih u Splitu »Histriona«, u Vidu, Metkoviću i Zagrebu »Domagojevu lađu«, u Zagrebu i Ljubuškom »Domagojeva strijelca«, u Blatu na Cetini »Kraljicu Hrvata«, u Ljubuškom »Antu Paradžika«, u Čitluku »Didaka Buntića«, u Mostaru »Sovu«, u Sinju »Petu postaju Križnoga puta«, u Veljacima »Ilijina stećka«, u Rasnom spomenik književniku »Ivanu Sopti«.

svjetsku monografiju skulptura u javnim prostorima autorice Amy Dempsey pod nazivom Destination Art, u izdanju ugledne izdavačke kuće Thames & Hudson iz Londona.

Dubravko Horvatić 1988. godine o njemu piše: »Stjepan Skoko rođen je 1959. u Grabu, selu gotovo na međi Hercegovine i Dalmacije, pa mora da su ga već u djetinjstvu zaokupili kontrasti tog krajolika, njegovo tajanstveno ozračje,

Spomenula bih još brončane kipove: »Sv. Antu« (u Ljubuškom i u Zvirnjači), »Sv. Stjepana« (u Čerinu), te više vitraja »Otajstava krunice« i portreta svetaca (Nikolu Tavelića, Leopolda Mandića) itd.

U crkvi u Grabu postavio je vitraje na temu iz životopisa sv. Ivana Krstitelja, a u crkvi u Vidu izradio je mozaik »Sv. Ivan krsti Isusa«.

Za kardinala Vinka Puljića izradio je srebrni »Pastirski štap«, a za Sveučilište u Mostaru »Rektorski lanac« i »Prorektorski lanac«, te dekanske lance za više mostarskih fakulteta. Uvršten je u

u kojem se smjenjuju ljuta krška vrlet i mekoća kraških blata i polja. U njegovim kipovima i crtežima danas se zato, mutatis mutandis, iskazuju i sirovi oblici krških stijena i podatni prostori plodnih ravnica među njima, kao da ih Skoko namjerice odslikava u svojoj skulpturi, pa bilo da je riječ o skupnim, figuralnim kompozicijama ili o predočavanju pojedinih likova. Oštri obrisi stamenih volumena podsjećaju na taj viloviti kamen, na to tajanstveno ozračje iz kojega su ponikli ponajbolji moderni hrvatski kipari, od Ivana Meštrovića do Šime Vulasa,

Lipanj 2014.

autora koji su svojim pristupom kiparskoj formi i materijalu nedvojbeno utjecali na Skokov put, na njegova traženja. To ne znači, međutim, da ovaj kipar nije uspio polučiti samosvojne oblikovne formulacije, pomalo bliske baroknom ekspresionizmu, prožete srhom zavičajnosti i domovinstva, ali istodobno i usklađene s univerzalnim likovnim govorom.« Matija Maša Vekić 63

Malo znanosti – Odgoj za medije

Knjižnice mjesto obiteljskog okupljanja

J

edna je majka nedavno postala »poznata« zbog toga što je svojoj djeci kupila pametne telefone, pa im onda zabranila njihovu uporabu. O njezinu se postupku »raspredalo« na sve strane, ponajviše na forumima i društvenim mrežama, a dakako i na neizbježnome Face­ booku, gdje sam i sam »naletio« na jednu od rasprava. Je li postupila ispravno kad je, kako je sama posvjedočila, shvatila da pametni telefoni na njezine tinejdžere imaju »devastirajući utjecaj«? Prije nego i sami pokušamo otkriti odgovor na ovo najčešće postavljeno pitanje zbog njezine »kontroverzne« odluke, moramo se upoznati s njezinom argumentacijom.

Prema pisanju lista koji je zgodu objavio, istaknula je da se u životu njezine djece, otkako su dobili pametne telefone, »sve promijenilo. Odjednom im se suzio svijet na nekoliko društvenih mreža, poruka, komentiranje fotografija … Popustili su strašno u školi, prestala su se zabavljati, ograničila im se svakodnevica. I onda sam, nakon godinu dana promatranja i promišljanja, odlučila im oduzeti njihove pametne telefone. Ivona ide u sedmi razred i ima 13 godina, a Ivan ima 14 godina i ide u osmi razred. Otada se apsolutno sve promijenilo«, rekla je ta majka, koja uz to dvoje tinejdžera ima i šestogodišnjeg sina Marka. Kako nastavlja novinar, izvlačeći zaključke iz razgovora s njome, ona se na taj potez odlučila »nakon što je uvidjela da su joj djeca manje zainteresirana za učenje i socijalizaciju, a svoje slobodno vrijeme provode

64

na aplikacijama za komunikaciju i društvenim mrežama umjesto u stvarnom društvu ljudi«.

Osim toga, i razrednik njezine kćeri u školi na roditeljskom je sastanku istaknuo kako je primijetio da djeca »danas žive isključivo na svojim mobitelima i kompjuterima te se ne socijaliziraju dovoljno izvan škole. Bitno im je samo tko je što objavio i tko je koliko likeova dobio. Ja bih shvatila i voljela da se ti mobiteli i konstantni pristup internetu koriste za istraživanje, da čitaju i slušaju o nekoj glazbi koja ih zanima, spisateljima ili filmovima, ali to, nažalost, nije tako«, rekla je ta majka.

A onda je objasnila i da se stanje – nakon što je »ukinula« pametne mobitele – promijenilo: djeca su popravila ocjene, počela su više razgovarati u obitelji, a jednako tako, više su vremena počela provoditi izvan kuće družeći se sa svojim vršnjacima. Novinari su za mišljenje o tom postupku pitali psihologinju dr. Tatjanu Gjuraković, koja je istaknula da je svaka pretjerana upotreba (pametnih telefona) loša, jer se djeca ne socijaliziraju ni na jedan drugi način, što štetno utječe na njih i njihov razvoj. Ako se djeci pristup tim medijima ograniči – strogo i na neko prihvatljivo vrijeme – onda ne moraju djelovati štetno, ali, ako nemaju stvarnu interakciju s ljudima, pametni telefoni i moderna tehnologija mogu štetiti, jer »u odrasloj dobi neće moći razviti trajnije i kvalitetnije odnose s prijateljima i partnerima«.

Vjerojatno smo se i mi svi često pitali

što je ispravan postupak i je li zabrana rješenje. O pedagoškim postupcima i odgojnim metodama učestalo smo se pitali i u ovoj, našoj kolumni, tragajući za (najboljim) mogućim rješenjem i oslanjajući se na razmišljanja stručnjaka, ponajprije pedagoga i psihologa. Mnogi od njih otvoreno kažu da zabrana nije jedino rješenje, a neki od njih i da ona nije uopće rješenje.

Neki misle da je najbolje nadzirati i pratiti dijete, drugi pak da je nužno djetetu pomagati u rastu i pratiti njegovo sazrijevanje i odgoj, otvarajući mu postupno oči za kritičko promatranje svijeta, pa i svijeta medija. No, mnogi su od nas danas »izgubili bitku« ili su se predali i prije nego su je započeli, jer smo kao roditelji i odgojitelji izloženi silnim pritiscima promidžbene industrije koja je »posjedovanje« svega novoga na tržištu pretvorila u trend. A »ako nisi u trendu, nisi moderan. Ako nemaš novi pametni telefon, onda si zaostao i zatucan.« To je česta poruka s kojom se vrlo često susreću i jako teško nose današnja djeca, posebno tinejdžeri koji su ionako u odgojno vrlo osjetljivom razdoblju.

Baš je zato potrebno s njima puno raditi i uložiti mnogo vremena da bi im se pomoglo. I premda je članak u spomenutim novinama u prvi plan istaknuo da je jedna majka »zabranila« pametne telefone svojoj djeci, iz članka se može iščitati mnogo više. Iz sažetih i kratkih rečenica vrijednih i korisnih zaključaka te majke vidljivo je da – barem prema njezinim tvrdnjama – djeca ovu njezinu »pedagogiju« nisu doživjela GODINA XLV br. 6/488

tragično, te da su zabranu iskoristila da bi se »probudila«: poboljšali su ocjene i više se druže s prijateljima. Očito, usredotočeni su na neke druge stvari, te su raniji »virtualni svijet« zamijenili onim stvarnim. Osim toga, u članku se može uočiti i pohvalno pisanje o tome da se i u obitelji svakodnevno više druže i razgovaraju. Stoga se ne može i ne bi se smjelo govoriti samo o negativnoj strani zabrane, jer toj zabrani svrha očito nije bila kazniti, nego nešto promijeniti, i to nabolje. Majka iz novinarske priče stoga je javno podijelila svoje pozitivno iskustvo. A takvih je iskustava, sigurno, mnogo, jer je mnogo roditelja koji se trude i nastoje (dakako, ne uvijek zabranama) svojoj djeci pomoći u sazrijevanju do odrasle dobi.

Knjižničari ne ostavljaju roditelje same No, u tome prevažnom »poslu« roditelji ne bi smjeli biti sami, prepušteni sebi samima i zaboravljenima. Posebno ih na cjedilu ne bi smjeli ostaviti oni kojima je povjerena i koji nose društvenu odgovornost. Srećom, sve je više onih koji vide da ne mogu ostati po strani i onih koji ne žele ostati skrštenih ruku kad je u pitanju odgoj djece i mladih. A među njima su i knjižničari, o čemu je nedavno u »Školskim novinama« pisao Igor Kanižaj. Prema njegovim riječima, a nakon susreta s njima u Virovitici potkraj svibnja, knjižničari ne samo da imaju znanje nego i iskustvo i motiviranost, te su roditeljima itekako spremni priskočiti u pomoć kad je riječ o medijskom odgoju preko kojega se dolazi do medijske i informacijske pismenosti. Na stručnom skupu »Novi mediji i čitanje« profesor Kanižaj uočio je »da u našim školama postoji veliki potencijal koji dovoljno ne poznajemo. Pitam se koliko smo puta poticali našu djecu da upravo u školskim knjižnicama na najbolji mogući način upoznaju medije.« Potom ističe ono što si možemo postaviti kao pitanje: Jesmo li ikada razmišljali da bi knjižnice mogle postati i okupljališta naših obitelji?

Profesor Kanižaj tvrdi da bi baš knjižnice mogle postati »svojevrsno mjesto susreta i konkretan poticaj da otkrijemo posve nova znanja i vještine. Zamislite da u knjižnicama možete naučiti kako pretraživati internet, kako napraviti svoju knjigu, gdje pronaći pouzdane informacije, kako pokrenuti svoj blog ili, npr., kako osmisliti i ilustrirati Lipanj 2014.

svoju priču. U Hrvatskoj, na svu sreću, postoje takve knjižnice i predani knjižničari, u kojima već danas možete sve to pronaći.

Stoga je potrebno neprestano raditi na njihovu trajnom osnaživanju iz područja medijske i informacijske pismenosti. O njima danas pišem jer mislim da njihov rad nije u dovoljnoj mjeri prepoznat budući da se o brojnim projektima koje provode vrlo malo zna ili ne pokazujemo dovoljno interesa.« I to je doista istina, a, uz knjižničare i mnoge druge stručnjake, i roditelji bi se mnogo lakše nosili s medijskim izazovima i s mnogim prijetnjama o kojima je svjedočila spomenuta majka, posebno ako bi se ponovno prisjetili važnosti čitanja, jer »često mislimo kako je digitalni svijet istisnuo knjige. Iskustva koja sam slušao prošloga petka ulijevaju mi novu nadu. Što biste vi rekli na podatak da 20 minuta čitanja dnevno može dovesti do puno boljeg uspjeha u školi, kao što je na jednom istraživanu pojasnila dr. Marina Gabelica s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Knjižničari su isto tako mogli čuti brojne savjete kako potaknuti djecu na čitanje. Kristina Čunović iz Hrvatskog knjižničarskog društva iznijela je ideju prema kojoj se djecu potiče da jednom mjesečno moraju posuditi jednu e-knjigu sa specijaliziranog portala. To mi se učinilo kao vrlo dobra ideja kako potaknuti mlade da koriste nove tehnologije, a da u isto vrijeme nisu izloženi rizicima«, piše profesor Kanižaj, te u nastavku teksta iznosi i neka ne baš sjajna iskustva iz škola.

Tako su neki učitelji, navodno, dali nedovoljnu ocjenu onim učenicima koji su čitali isključivo e-knjige, a ne – tiskane knjige. Pokušajte si zamisliti »scenu« u razredu: vaše dijete digne ruku i ponosno kaže da je lektiru pročitalo on-line, a učitelj mu dadne nedovoljan. »Malo mi je to čudno, ali očito i takvi primjeri postoje. Meni se osobno čini da se možda trebalo dogoditi posve suprotno: nagrađivanje onih koji čitaju elektroničke knjige«, navodi profesor Kanižaj s kojim se nije teško složiti.

Prema njegovim riječima, na tome je skupu knjižničara Alka Stropnik iz Knjižnica grada Zagreba prikazala mogućnosti koje pružaju brojne internetske stranice, specijalizirani servisi s pomoću kojih se vrlo lako može privući mlade u knjižnice, ali i oduševiti ih za knjige. »Nevjerojatno je kako uz samo malo pretraživanja možete otkriti toliko korisne e-literature. Pokazani su i primjeri e-udžbenika koji su u potpunosti iskoristili sve prednosti digitalnih medija. Iako ovdje nemamo dovoljno prostora kako bismo opisali sva predavanja i sve teme, knjižničari su pokazali kako imaju mnogo ideja koje se mogu pretvoriti u prave male projekte u školama. No, za tako nešto potrebna je i suradnja sa stručnim suradnicima, lokalnim vlastima, udrugama i institucijama. Čak i kada na lokalnoj razini ne postoji dovoljna suradljivost, iako knjižničari već u svojem redovnom poslu mogu napraviti jako puno. Vjerujem kako bi već uz ozbiljniju potporu ravnatelja i roditelja mogli napraviti nešto novo.

Kamo sreće da i naši nakladnici naprave multimedijske udžbenike iz medijske kulture, kako bi učiteljicama i učiteljima iz razredne nastave omogućili korištenje kvalitetnih interaktivnih materijala. Primjeri koje smo vidjeli u Virovitici toliko su uvjerljivi da je posve izvjesno kako ćemo pravi interaktivni udžbenik iz medijske kulture prije vidjeti u izdanju neke knjižnice-škole nego velike izdavačke kuće«, zaključuje profesor Kanižaj dajući nam svima jedno dobro rješenje da se zajedno sa svojom djecom »odmaknemo« od isključive uporabe pametnih telefona, te da prihvatimo ruku koju nam u medijskom odgoju i odrastanju naše djece pružaju knjižničari. Ne samo oni iz Virovitice nego i iz drugih dijelova Hrvatske.

Rafael Rimić 65

Zdravlje

Vaša vas ljutnja može ubiti

Najnovije istraživanja govore da, radi zaštite svojega srca, učinite nešto sa svojom naravi

N

ovije vijesti lošeg sadržaja govore:

ako je osoba voljna mijenjati se. Od pomo-

hvatljivo, zadovoljavajuće sjedalo. Već sa-

neprijateljsko raspoloženje i ljut-

ći može biti i stručni, profesionalni savjet.

ma spoznaja da ne morate pokušavati sve

nja mogu biti fatalni. Ako je vaše

Morate nastojati smanjiti svoje cinično

srce »neprijateljsko«, važno je da naučite

nepovjerenje u druge, smanjiti učestalost

Branite se pozitivno. Svaka će se nor-

smanjiti svoju ljutnju.

i intenzitet svoje ljutnje i naučiti postupa-

malna osoba naljutiti ako se s njom loše

Pokretačka sila iza neprijateljstva cinič-

ti s ljudima s ljubaznošću i pažnjom. Ovdje

postupa. Međutim, bez obzira na to što se

no je nepovjerenje prema drugima. Ako mi

je nekoliko savjeta koje pružaju stručnjaci

događa, nemojte reagirati agresivno. Ako

očekujemo da će drugi loše postupiti s na-

i koji mogu biti od pomoći.

osoba koja vas vrijeđa nije netko s kim mo-

ma, rijetko smo razočarani. To stvara ljut-

Prepoznajte problem. Dajte na znanje

nju i vodi nas da reagiramo agresijom. Naj-

svojoj obitelji i bliskim prijateljima da ste

karakterističniji stav cinika jest sumnja u

svjesni problema i da kanite preuzeti kon-

Ako onoga tko vrijeđa ne možete izbjega-

motive ljudi koje on ne poznaje. Zamisli-

trolu nad svojom ljutnjom. Zatražite od

vati, dajte mu na znanje, mirno i bez mr-

te situaciju, čekate dizalo, ali se ono zau-

njih potporu.

žnje, što vas smeta u njegovu ponašanju i

rate i dalje održavati kontakte, jednostavno stojte podalje od nje.

stavi dva kata iznad vas, duže nego obično.

Rezonirajte u sebi. Kad vas razbjesni i

zašto. Takav pristup pruža drugoj osobi pri-

Vi razmišljate: »Kakva bezobzirnost! Ako

razljuti dugačak red ispred vas u banci, po-

liku da se promijeni a da ga se ne vrijeđa

ljudi žele razgovarati, zašto ne iziđu iz di-

kušajte zdravo rezonirati kako oni ispred

bez potrebe.

zala, tako da mi ostali možemo ići kamo

vas, sigurno, nisu ujutro ustali iz kreveta

Prakticirajte opraštanje. Dopuštajući

želimo.« Nema načina da znadete što je za-

sa svrhom da baš vas naljute. Biti raciona-

da nestane ogorčenost i želja za osvetom,

ustavilo dizalo. Ipak, u nekoliko sekundi,

lan može vam pomoći da ponovno posti-

možete utvrditi da teret ljutnje nestaje s va-

vi ste zaključili o ljudima koje niste vidjeli,

gnete psihičku ravnotežu.

ših ramena, pomažući vam da zaboravite

niti znate nešto o njihovim motivima zau-

Razmišljajte slično drugoj osobi. Stav-

nepravdu

ljajući sebe u položaj druge osobe, počinjete

Započnite odmah. Kad se među srča-

U međuvremenu vaše cinično nepovje-

razumjeti njezino mišljenje i njezino pona-

nim bolesnicima povede razgovor o srdž-

renje uzrokuje lučenje adrenalina i drugih

šanje. U većini slučajeva, uočit ćete da va-

bi, neprijateljstvima i o tome kako se no-

stresnih hormona, s vidljivim fizičkim po-

ša ljutnja nestaje. Imati razumijevanje za

se s time, često se čuje: »Imao sam običaj

sljedicama. Vi podižete glas. Dubina i brzi-

drugog i neprijateljstvo nisu spojivi.

jako se ljutiti, ali otkako sam doživio srča-

stavljanja dizala.

66

kontrolirati može biti otkriće.

na vašeg disanja se povećavaju. Srce vam

Smijte se samom sebi. Humor je do-

ni napadaj, utvrdio sam da sve one stvari

brže radi, a mišići ruku i nogu postaju na-

bra strategija da se oslobodite nepovjere-

koje su me do tada nervirale, nisu vrijed-

peti. Osjećate da ste »puni« i spremni za

nja prema drugima i da neutralizirate svo-

ne te ljutnje.«

akciju.

ju ljutnju.

Nemojte čekati da doživite srčani in-

Ako često doživljavate ovakve osjećaje,

Prakticirajte povjerenje. Počnite traži-

farkt, pa da tek onda poduzmete nešto sa

izloženi ste povećanom riziku od ozbiljnih

ti situacije u kojima ćete imati prilike vje-

svojom ljutnjom. Učeći sebe kako imati vi-

zdravstvenih problema, kao što su koro-

rovati drugomu. Na primjer, na šalteru

še povjerenja u druge i kako biti ljubazan s

narna i druge bolesti.

autobusnog kolodvora, umjesto da zahti-

njima, počet ćete slabiti štetne učinke ljut-

Je li moguće smanjiti svoje neprijatelj-

jevate određeno mjesto u autobusu, poku-

nje na vaše tijelo.

ska stajališta i ponašanje prema drugi-

šajte povjerovati službeniku govoreći: »Koje

ma i imati više povjerenja u ljude oko se-

god mjesto vi izaberete za mene, odgovarat

be? Istraživanja pokazuju da je to moguće

će mi.« Velike su šanse da ćete dobiti pri-

Takvim ponašanjem sigurno ćete biti ugodnija osoba za svoje društvo. dr. Ivo Belan GODINA XLV br. 6/488

Film

Na tragu tolerancije

O

vo je razdoblje, glede filmova u nas, najviše obilježeno dvama značajnim festivalima: Osmim festivalom tolerancije – židovskoga filma te 24. animafestom – svjetskim festivalom animiranoga filma, ove godine kratkometražnoga izdanja. Oba su festivala, osim mnogo dobrih filmova, dovela niz značajnih ljudi iz područja filmske umjetnosti u Zagreb, ali su se programom proširila i dalje. Festival tolerancije bit će još u Rijeci i u nekoliko gradova u regiji, a Animafest prvi put u 16 neovisnih kina u 16 gradova diljem Hrvatske.

Ovogodišnji Festival tolerancije posvećen je 20. obljetnici izvrsnoga filma Schindlerova lista, na čiju je svečanu projekciju došao britanski glumac Ralph Fiennes, a glumac Liam Neeson i redatelj Steven Spielberg videozapisom su se javili nazočnima. Svi su naglasili važnost snošljivosti, suživota i pohvalili solidarnost koja se očitovala među ljudima u regiji u pomoći poplavljenima, što upućuje upravo na toleranciju i budi nadu. Izložba fotografija sa snimanja filma bila je postavljena u kinu Europa, a naš dvostruki oskarovac i predsjednik toga festivala Branko Lustig dobio je francusku nagradu Viteza umjetnosti i književnosti, upravo zbog zalaganja za čovječnost i edukaciji o holokaustu, da se takvo što više nikad ne ponovi.

I ove je godine Animafestu prethodilo nekoliko dana projekcija animiranih filmova na medijskoj fasadi Muzeja za suvremenu umjetnost. Nagrada za životno djelo pripala je ruskome animatoru Jurju Norštejnu, čija je retrospektiva prikazana, a među filmovima i Bajka nad bajkama, koju mnogi drže najboljim animiranim filmom svih vremena. Također je bila retrospektiva filmova Normana McLarena (1914.

– 1987.), kanadskoga animatorskog inovatora i nekadašnjega sudionika Animafesta.

Osim natjecateljskoga dijela, u kinima Europa, Tuškanac i Cineplexx Kaptol Centar, Animafest je pružio niz popratnih događanja, radionica, izložaba, razgovora s umjetnicima. Ovogodišnja je tema lutkarski film, odnosno film s lutkama koje su animiLipanj 2014.

rane stop-animacijom i animatronikom, o čemu je više bilo riječi na znanstvenom simpoziju. Prikazane su panorame hrvatskoga i francuskoga lutkarskog filma, te dva dugometražna u toj tehnici, prilagođena djeci. Jedan od njih je odličan britanski Pirati!

Banda nepoželjnih, koji je već bio u našim kinima, te premijerno američka horor-komedija ParaNorman. Postavljena je izložba s lutkama iz hrvatskih animiranih filmova.

Nagrađene filmove s nedavno održanoga festivala u Cannesu još ćemo morati pričekati da dođu u naša kina. No na Vukovarskom filmskom festivalu, koji će se održati potkraj kolovoza, prikazat će se dobitnik nagradâ s festivala u Berlinu, Srebrnoga medvjeda za scenarij i Nagrade ekumenskoga žirija, njemački film, drama Križni put.

Na redovitomu je programu niz romantičnih komedija koje o ozbiljnim temama progovaraju na duhovit, ali i katkad pretjeran način, nadajući se, valjda, da će gledatelji naći mjeru i ne samo se zabaviti. To su: Kineska slagalica, Sretni dani, Najgori dan u životu, Onaj osjećaj kad, Obiteljski kaos i Chef.

Za djecu i mlade je animirani film Kako istrenirati zmaja 2, nastavak istoimene uspješnice koja opet vodi u svijet Vikinga i zmajeva, te obiteljski film Mali genijalac, o dječaku koji voli istraživanja, znanost i sve iznenađuje svojim otkrićima i nagradama. Za nešto stariju djecu i odrasle je igrani film u Disneyevoj produkciji Gospodarica zla, koji otkriva zašto je vila Zlurada iz bajke o Trnoružici postala zločesta. Utjelovljuje ju Angelina Jolie. Dirljiva je drama Krive su zvijezde o bolesnim tinejdžerima i njihovoj ljubavi unatoč svemu, prema istoimenu romanu.

Ekranizacija romana Dva lica siječnja Patricije Highsmith produkcijski, vizualno i glumački je dobar triler koji vodi u 1960-e godine i u lijepu Grčku, a po snažnim i razornim osjećajima likova donekle podsjeća na grčku tragediju. A jednu od varijanti o životu velikoga modnoga dizajnera Ivesa Sainta Laurenta donosi istoimeni film.

Kako istrenirati zmaja 2

Bajka nad bajkama

Lutkarski film: Gospođa Tutli-Putli

Mali genijalac

Križni put

Marijana Jakovljević Dva lica siječnja

67

Vama djeco

Drugi ključ – Tko bi znao, ali me ni ne zanima dok ne pronađemo preostala dva ključa – promrmlja Drac, zijevne pa se ispruži u travi i smjesta usnu.

– Na spavanac, dečki, valja rano ustati pa tražiti – zapovjedi Mac. * * * – Joooj – jaukne Kac prenuvši se oda sna – što me to tresnulo po glavi?

– Koji me divljak gađa? – vrisne Žac šapom trljajući čelo.

– Kao tuča iz vedra neba – zagunđa Mac. – Nije nego češer! I to s one pinije – znalački će Drac.

– Buđenjeee – odnekud odozgor dopre sitan glas. Četiri para očiju uzgledaju i među dugačkim mrkozelenim iglicama spaze kitnjast smeđi rep.

– Vjeverica! U nedostatku miševa i to bi bio dobar doručak! – obveseli se Kac, mljacne, oliže njušku, skoči i počne se verati uz deblo.

– Ti još od sinoć stalno o hrani. Mani se toga! – prekori ga Mac, ali se ipak i sam počne verati uz deblo.

– Da se i mi uključimo u lov? – upita Žac Draca, no on se samo lijeno protegne po travi pa otežući izjavi: – Niiije mi ni na kraaaj pameti! Čim su se Mac i Kac dohvatili krošnje, vjeverica kao da je okrilatila. Bacila se na drugu granu, otrgnula najbliži češer, vješto povadila sjemenke pa prazan češer zavitlala prema mačketirima. Okrznuo je Maca po njušci, odbio se i Kaca pogodio među oči. Obojica srdito puhnu pa da će na vjeveričinu granu, no ona poput opruge odskoči na sljedeću. Uznjihala se krošnja, zašumorila, zaplesala te se mrkozelene iglice povile kao prezrelo klasje kad vjetar zabrije.

Drac i Žac sjeli u travi, zabacili glave pa 68

kušaju razabrati čiji je koji rep unutar klupka što se ondje gore komeša i prevrće, sitno skiči i mjauče. A onda se naglo sve smiri. Muk. Potom pobjednički: – Jesmo je!

I niz deblo najprije se spusti Kac, za njim Mac, oprezno, s vjevericom u zubima.

– Reci, meštre od kužine, hoćemo li je prijesnu, kuhanu, pečenu ili prženu? – upita Kac Draca glasom u kojemu je jasno zazvonila želja za osvetom.

– Nemojte me, bit ću dobra – prestravljeno skvikne vjeverica i niz riđe joj krznašce klizne krupna suza.

– A zašto si nas gađala češerima? – strogo mjaukne Drac.

– Samo sam vas probudila čim je zora zarudila jer me moja mama naučila da dvije sreće grabi tko rano rani … samo sam htjela da … da … budete sretni.

– Ma nemoj – vrisne Kac – to je tebi način usrećivanja bližnjih! E pa i ja ću onda tebe usrećiti kad te strpam u trbuh jer je mene moja mama učila da ljubav kod dečkih ide kroz želudac!

– Sad mi je zbilja dosta bezobraštine – zaurla Drac. – Nikoga ti nećeš strpati u želudac, nego ćeš se lijepo ispričati mladoj dami!

– Zar dame gospodi projektile bacaju u glavu? – obrecne se Kac. – Zar se gospoda osvećuju slabijima od sebe? – resko odgovori Drac.

– Ne bih da se miješam u vaš vrckavi razgovor ali mislim da je … mlada dama ipak zaslužila osvetu … makar vrlo malu, ali ipak – reče Žac.

– Ni najmanju – strogo će Drac – jer pisano je: »Osveta je moja, ja ću je vratiti!« – Čarobnih li riječi! Tko li ih je napisao?

– umilno će vjeverica.

– Svetom piscu šapnuo ih je Otac, Stvoritelj svih mačketira – pouči je Drac.

– A je li mu šapnuo štogod i o hrani jer

ne pojedem li ubrzo bilo što jestivo od­ mjauknut ću zavazda – samosažalno promrmlja Mac i vjeverica se napokon oslobodi čvrstog stiska njegovih zubića.

– Jest! Rekao je da se brine za cvjetiće u polju i odijeva ih u najraskošnije haljine, da nam svima daje da rastemo, da hrani ptičice … pa kako ne bi nas kad smo vrjedniji od njih. Samo treba da Oca ljubimo i za pravdom čeznemo, a sve će nam se ostalo nadodati.

– Golema je vaša nada. Očarana sam – šapne vjeverica zureći u Draca tako zadivljeno da se siromašni mačketir od nelagode premjesti s noge na nogu pa se počeše iza lijevog uha i promuca: – Slobodna si poći kamo te volja.

I vjeverica šmugne kroz gustu travu, zađe u grmlje i umakne Dracovu pogledu.

– Mislim da nam je potrebna najgolemija nada sada kad nam izmače i taj mršavi zalogaj – uzdahne Mac. – Uopće nije bitno da je golema – odreže Drac. – Važno je da je nada u Stvoritelju i onda nikad neće propasti i …

– Ohoooj! – riječ mu prekide vjeveričin zov. – Dođite! Iza grmlja je potok, a čini se da ima i ribe.

GODINA XLV br. 6/488

Dječja nagradna križaljka

– Ne bih vjerovao da ne čujem rođenim ušima – klikne Mac i sjuri se u grmlje.

Kac i Žac za njim. Drac spuzne u travu, no smjesta odskoči i šapama počne odgrtati vlati.

– To me, znači, bocnulo – usplahireno prodahne podižući zahrđali ključ.

A on, pred očima mu, poprimi izgled sidra. Hrđa iščezne te ono zasvjetluca poput zelenog prozirca.

– Kad im ga pokažem – sretno šapne Drac – Mac će se sigurno pitati kako izgleda brava koju smaragdno sidro otključava!

Sonja Tomić Lipanj 2014.

RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 5: romobil, zvečka, zvrk, balon, lopte, lutka NAGRAĐENI: Đurđica Sambolek, Prešernova 22, 40000 Čakovec.

RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 6 pošaljite najkasnije do 25. lipnja 2014. na adresu: KANA, Marulićev trg 14, pp 434, 10001 Zagreb.

69

Cvijeće

Biljna ljekarna

Čestoslavica Veronica officinalis

O

vu biljku još zovu razgon, jetičnik, verunika, bobak, runje, potočnik.

Raste u šumama, na krčevinama,

pokraj živica, plotova, grmova, u jarcima i uz rubove šuma. Dlakava joj stabljika puzi po tlu, a mali, srebrnasti listovi prelaze u uspravne, svijetloplave do ljubičaste cvjetove. Listovi na dodir lako otpadaju. Cvjeta od svibnja do kolovoza pa se tada cvjetovi ubiru i suše.

Njezina je ljekovitost poznata još od vremena starih Germana i Rimljana. Omiljeni je dodatak čajevima za čišćenje krvi, a

Pustinjska ruža

P

ne kožne ekceme. Čaj spravljen od čestoslavice ublažuje želučane i crijevne tegobe.

Djeluje smirujuće kod psihičke preopterećenosti. Šalica čaja prije spavanja smirit će vas i pripremiti za okrepljujući san. Pri-

ustinjska ruža (Delosperma spp) pre-

ti široku cvjetnu posudu ili će se posaditi

donosi boljem pamćenju, otklanja melan-

lijepa je sukulentna biljka dugotrajne

u vrt na posebno prikladna mjesta s nagi-

koliju, loše psihičko stanje, osjećaj vrtogla-

cvatnje, dobre otpornosti, jednostav-

bom. Također i obilnijom gnojidbom može

vice. Ublažuje reumatske bolove, bronhalni

se bogato raširiti po tlu poput tepiha.

katar, bolesti jetre i slezene.

nosti uzgoja i brzog rasta. Podrijetlom je iz

Iako je sukulentna biljka, pustinjska ru-

Kod kostobolje i reumatskih bolesti va-

Svojim poleglim habitusom iznimno

ža potječe iz područja s obilnijim ljetnim

lja za masažu rabiti tinkturu čestoslavice.

je prikladna za kamenjare, terene s nagi-

oborinama tako da joj je potrebno redovito

Čaj spravljen od svježega cvijeta često-

bom jer prekriva tlo poput tepiha. Mnoge

zalijevanje tijekom ljeta. Znači, ne prepo-

slavice smanjuje ovapnjenje žila i čini ti-

poznate vrste pustinjske ruže uglavnom

ručuje se njezino održavanje sa smanjenim

jelo gipkijim.

su niskog rasta, visine 10 – 15 cm. Njezi-

zalijevanjem kao za druge tipične sukulen-

ni mesnati listovi ukrašavaju se prelijepim

tne biljke jer bi se mogla osušiti. Tijekom

cvjetovima koji se tijekom dana na izrav-

zime podnosi blagu klimu, ali je ipak važ-

nom suncu otvaraju, a tijekom noći, odno-

no da se vlaga ne zadržava nepotrebno oko

sno smanjivanjem osvijetljenosti zatvara-

korijena, što je jedan od najčešćih razloga

ju. Cvatnja je iznimno duga, od svibnja pa

propadanja biljaka.

južne Afrike i pripada porodici Aizoaceae.

do prvih mrazova. Prema boji cvjetova po-

Razmnožava se vrlo jednostavno na vi-

stoje žute, ljubičaste, ružičaste ili crvene

še načina, i to putem sjemena, dijeljenjem

pustinjske ruže. Veličina cvijeta ovisna je

korijena ili sadnjom reznica izravno u tlo.

o sorti, a može biti i do 5 cm.

Unutar navedenog roda Delosperma pozna-

Uzgaja se isključivo na sunčanim polo-

to je oko 100 vrsta, od kojih su najpoznatije

žajima, iako raste i na polusjenovitim mje-

u uzgoju Delosperma cooperi, D. nubigenum,

stima, ali tada su sav rast i razvoj usmjere-

D. floribunda i dr. Primjerice, Delosperma

ni na vegetativni dio i samo širenje biljke

nubigenum vrsta je koja dobro podnosi vla-

po tlu, a manje na generativni i samu cvat-

gu i snijeg, ali mnogo slabije jaku golomra-

nju. Stoga, ako se želi uživati u dugoj i boga-

zicu i ljetne suše. Stoga je odabirom uzgoj-

toj cvatnji pustinjske ruže, nužno je osigu-

ne vrste potrebno upoznati njene osnovne

rati sunčane položaje za ujednačeniji rast i

zahtjeve za uspješan uzgoj kao specifično-

razvoj. Budući da pustinjska ruža ima dug

sti same vrste.

i tanak korijen, pri sadnji je dobro odabra70

spravljena s vrhovima koprive liječi kronič-

Tamara Rehak GODINA XLV br. 6/488

Kuhinja

Nagradna križaljka

Riba na francuski način Pripremite: 80 dag ribljih fileta, 50 dag luka, mljevenu papriku, limunov sok, ½ čaše kiselog vrhnja ili jogurta, sjeckani peršin, sol, ulje.

Luk ogulite i izrežite na ploške. Pržite ga na ulju dok ne postane staklast. Riblje filete narežite na manje komade, prelijte limunovim sokom, osolite i pospite crvenom paprikom. U nauljenu vatrostalnu posudu slažite red pirjanog luka i red ribe te prelijte kiselim vrhnjem ili jogurtom. Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 °C dvadesetak minuta. Pečenu ribu pospite nasjeckanim peršinom. Šarena salata Pripremite: 2 rajčice, svežnjić rotkvica, 5 dag potočarke, 5 dag rikole, listove mlade puterice, malu glavicu luka, peršin, vlasac, 2 žlice limunova soka, 4 žlice maslinova ulja, sol.

Povrće operite. Rajčice i rotkvice narežite na ploškice. Dodajte listove puterice, potočarku i rikolu te sitno nasjeckani luk. Pospite sjeckanim peršinom i vlascem, osolite te prelijte uljem i limunovim sokom.

Biskvit s malinama Pripremite za biskvit: 2 jaja, 2 žlice vode, 6 dag šećera, vanilin šećer, 7 dag brašna.

Za nadjev: 15 dag svježih malina, 5 dag šećera, 3 žličice mljevene želatine, 2,5 dl slatkog vrhnja.

Od bjelanjaka istucite čvrsti snijeg. Žumanjke umutite sa šećerom i vanilin-šećerom. Postupno dodajte brašno, a zatim ručno umiješajte snijeg. Na papiru za pečenje oblikujte od tijesta osam krugova, stavite u zagrijanu pećnicu i pecite oko osam minuta. Pečene krugove odmah izvrnite na pošećereni ubrus i presavijte ih na pola. Maline usitnite, dodajte im šećer i rastopljenu želatinu. Kad se nadjev dopola stisne, umiješajte tučeno slatko vrhnje. Tim nadjevom obilno ispunite krugove biskvita.

Lipanj 2014.

RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 5: Katarina Sijenska, Dominikanke, dijalozi, Rim, Pisa , Ivan Pavao II., Italija.

NAGRAĐENI: Adela Petriš, Stjepana Radića 30, 40000 Čakovec.

RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 6 pošaljite najkasnije do 25. lipnja 2014. na adresu: KANA, Marulićev trg 14, pp 434, 10001 Zagreb.

71

Dogovor kuću gradi

Ilustrator, slikar, dizajner

Syed Ahmad Jamal

U

sklopu suradnje kulturnih institucija Indonezije i Hrvatske u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu

održat će se izložba malezijskog umjetnika Syeda Ahmada Jamela (1929. – 2011.). On je na svojemu jeziku pelukis – što znači ilustrator, slikar, dizajner.

Jamel je iznimno važna stvaralačka osobnost za malezijsku umjetnost i kulturu, zbog čega ga smatraju »ocem moderne malezijske umjetnosti«.

Njegovo se djelovanje poklapa s važnim razdobljem stjecanja neovisnosti i utemeljenja Malezijske Federacije, koja je od druge polovice 1960-ih do druge polovice 1990‑ih proživljavala snažan gospodarski uzlet.

Od početka 1960-ih Syed Ahmad Jamal svojim je mnogostrukim djelovanjem i kao profesor i kao gostujući predavač, umjetnički kritičar, kustos, član vijećâ brojnih umjetničkih organizacija i ravnatelj Nacio­ nalne umjetničke galerije (1983.–1991.) utjecao je na brojne generacije umjetnika te na osnaživanje edukacije i promocije umjetnosti u cjelini.

Izložba u Zagrebu u MUO-u obuhvaća odabrani opus od tridesetak autorovih djela – ulja, crteža i dizajnerskih rješenja – koja na jedinstven način ujedinjuje njegovo stvaralaštvo.

Obilježja njegova stvaralaštva su zajedničko nasljeđe ekspresionizma s apstraktnom spiritualnim i filozofskim tendencijama istočnjačkog izvorišta. Mogli bismo reći da je on malezijski Murtić

Neopozivo naručujem sljedeće naslove u izdanju Kršćanske sadašnjosti

.

Ime i prezime: . .............................................................................

Adresa (naziv ustanove)................................................................

M.P.

Pretplate i narudžbe slati na adresu: »Kršćanska sadašnjost«, Marulićev trg 14, pp. 434, 10 001 Zagreb Tel. 01 63 49 030; Fax 01 48 11 118

Vlado Petričević, dipl. ing. arh.

72

GODINA XLV br. 6/488

Kršćanska sadašnjost d.o.o. najveći je katolički i kršćanski izdavač u nas i u regiji. KS ima četrdesetak biblioteka i šest periodičkih izdanja s godišnjom produkcijom koja doseže više od sto naslova, priređuje mjesečne teološke susrete, simpozije i znanstvene skupove te surađuje s brojnim vjerskim, kulturnim, znanstvenim i medijskim ustanovama u nas i u svijetu. Biblijska, liturgijska, katehetska i temeljna teološka izdanja prepoznatljiv su znak naše kuće, a njima se pridružuju relevantna znanstvena literatura, posebice iz crkvene povijesti i umjetnosti, crkveni dokumenti, duhovna literatura, knjige za djecu i mlade te audiovizualna sredstva.

Knjižni klub Kršćanske sadašnjosti (Klub) omogućuje vam najbolji mogući izbor kršćanske i katoličke knjige.

Učlanjenjem u Klub i skupljanjem bodova možete znatno uštedjeti.

Kao član Kluba ostvarujete uvjete za skupljanje bodova, sudjelovanje u popustima i kupnju pod posebnim uvjetima, te još niz drugih pogodnosti. Članstvom u Klubu dobivate besplatni katalog, mogućnost sudjelovanja u nagradnim igrama i newsletter.

Kako se učlaniti u Klub?

Učlaniti se možete ispunjavanjem pristupnice: a. Na prodajnim mjestima Kršćanske sadašnjosti: ■ Zagreb: Kaptol 1; Kaptol 29 ■ Split: Kralja Zvonimira 18 ■ Rijeka: Fiorello la Guardia 10 c ■ Osijek: Trg slobode bb ■ Karlovac: Stjepana Radića 4 ■ Marija Bistrica: Trg Ivana Pavla II. 32 b. Slanjem pristupnice, koju možete naći ovdje i na web stranici Kršćanske sadašnjosti www.ks.hr; na fax: 01 48 11 118; e-mail: ks-prodaja@ks.hr Lipanj 2014.

Ispunite pristupnicu na sljedećoj stranici i postanite dio velike kršćanske čitateljske obitelji.

73

p r is t u p n i c a Prihvaćam navedene uvjete i želim se učlaniti u Knjižni klub Kršćanske sadašnjosti.

Ime i prezime

Datum rođenja Ulica i kućni broj

Poštanski broj i mjesto e-mail Telefonski broj ■ mobitel Spol (zaokružiti) M Ž Zvanje Radni status: učenik/učenica – student/studentica – (podcrtati) zaposlena osoba – nezaposlena osoba – umirovljenik Crkvena služba: svećenik – redovnik/redovnica – trajni đakon (podcrtati) – djelatnik crkvene ustanove –vjeroučitelj/ vjeroučiteljica – student/studentica teologije ili katehetike Područja interesa: 1. biblijska izdanja; 2. liturgija; 3. teologija; 4. Drugi vatikanski koncil; 5. crkveni dokumenti; 6. pastoral i kateheza; 7. kršćanski (zaokružiti) klasici; 8. povijest Crkve i kršćanstva; 9. duhovnost; 10. molitva; 11. kršćanin i svijet; 12. knjige za mlade; 13. knjige za djecu; 14. Crkva i društvo; 15. religiozna publicistika; 16. časopisi

Učlanjenjem u Knjižni klub KS-a prihvaćam ova klupska pravila: Članstvo u Klubu je besplatno i traje najmanje 2 godine; počinje teći dobivanjem klupske iskaznice i odnosi se isključivo na izdanja KS-a. ■ Nakon isteka roka od 2 godine, ako to član ne zatraži, a pružatelj usluge posebno ne odredi, članstvo se automatski produljuje na razdoblje od sljedeće 2 godine. ■ Klupska iskaznica vlasništvo je KS-a i vlasnik je, zbog promjena uvjeta, ima pravo povući i poništiti. Vlasnik članske iskaznice pridržava pravo tumačenja odredbi navedenih uvjeta. ■ Uvjeti popusta koji se odnose na klupski popust vrijede samo za maloprodaju. ■ Popust se odnosi na najviše pet primjeraka istoga naslova i ne odnosi se na liturgijska izdanja, katehetske priručnike i periodiku. ■ Popusti navedeni u posebnim akcijama isključuju dodatne popuste koje omogućuje klupska iskaznica (popusti se ne zbrajaju). ■ Članska iskaznica ne smije se posuđivati. ■ Članstvo u Klubu automatski prestaje nakon isteka 2 godine ako član nije ni jednom koristio svoju člansku iskaznicu. ■ Kršćanska sadašnjost zadržava pravo promjene pravila o članstvu, o čemu će pravodobno obavijestiti članove.

Kršćanska sadašnjost d.o.o., Marulićev trg 14; p. p. 434; 10 001 Zagreb; OIB 79817762581; MB 3931064; direktor: mr. Stjepan Brebrić.

74

Kako se postaje i tko može biti član Kluba? Članom Knjižnoga kluba KS-a postaje se vlastitim izborom i besplatno. Dovoljno je da popunite pristupnicu i odmah dobivate člansku iskaznicu na temelju koje skupljate bodove i ostvarujete popust. Član Kluba može biti fizička osoba (punoljetna i maloljetna) i pravna osoba. Za maloljetnu osobu člansku iskaznicu potpisuje roditelj. Što dobivate članstvom u Klubu? Članstvom u Klubu ostvarujete pravo na 15% popusta pri kupnji KSovih izdanja i 10% popusta na nova izdanja KS-a pri svakoj kupnji.* Na svoj rođendan jednokratnom kupnjom ostvarujete mogućnost popusta od 20% na kupnju KS-ovih izdanja (ostvaruje se u razdoblju od dva tjedna od datuma rođendana).

Dobivate mogućnost kupnje Poklon bonova KS-a uz 10% popusta.

Za petogodišnje članstvo u Klubu i skupljenih 100 bodova darujemo jedan ili više naslova u ukupnoj vrijednosti od 300 kn, prema vašem izboru.** Kako do bodova i popusta u Knjižnome klubu KS-a?

Bodove dobivate kupnjom i godišnjim pretplatama na sve biblioteke KS-ovih izdanja, kao i pretplatom na periodička izdanja KS-a.

Kupnjom izdanja KS-a počinjete skupljati bodove. Na svakih 25,00 kn dobivate 1 bod (1 bod = 1 kuna). * Popust se odnosi na najviše pet primjeraka istoga naslova i ne odnosi se na liturgijska izdanja, katehetske priručnike i periodiku. ** Popusti navedeni u posebnim akcijama isključuju dodatne popuste koje omogućuje klupska iskaznica (popusti se ne zbrajaju).

S prikupljenih najmanje 50 bodova ostvarujete pravo na korištenje popusta u vrijednosti skupljenih bodova.

Dosadašnji članovi podupiratelji učlanjenjem u Knjižni klub dobivaju 50 nagradnih bodova.

Dodatne nagradne bodove dobivate godišnjom pretplatom na: ■ sva izdanja KS-a 200 bodova ■ svu periodiku 50 bodova Biblija danas, Bogoslovska smotra, Communio, Croatica christiana periodica, Kana, Služba riječi

Kako, gdje i kada iskoristiti bodove?

Bodove je moguće iskoristiti na svim prodajnim mjestima KS-a i putem web knjižare.

Popust je moguće iskoristiti najranije 48 sati nakon što je član ostvario potrebnu količinu bodova.

Rok za korištenje bodova u ostvarivanju popusta je godinu dana od dana prve kupnje. Nakon godinu dana bodovi se poništavaju.

Skupljene bodove nije moguće zamijeniti gotovinom.

Obveze člana Kluba i KS-a Član Kluba obvezan je izdavatelja članske iskaznice obavijestiti o svakoj promjeni osobnih podataka.

KS se obvezuje da će osobne podatke članova Kluba čuvati i koristiti isključivo za vlastite marketinške potrebe.

KS zadržava pravo promjene pravila Kluba, kao i oduzimanja članske iskaznice (kartice) uz prethodnu pisanu izjavu.*** *** Klupska iskaznica vlasništvo je KS-a i vlasnik je, zbog promjena uvjeta, ima pravo povući i poništiti.

Vlasnik članske iskaznice pridržava pravo tumačenja odredbi navedenih uvjeta. ■ Uvjeti popusta koji se odnose na klupski popust vrijede samo za malo­prodaju.

GODINA XLV br. 6/488

Život je hod, putovanje, za putovanje je potreban putnik, strpljivi hodočasnik - PILIGRIN. A svijet, svijet je knjiga koju čitaju oni koji putuju. (sv. Augustin) HODOČAŠĆE U POLJSKU – PUTEVIMA IVANA PAVLA II POLASCI: 25.05., 19.06., 06.10.

CIJENA: 1.250,00 kn 3 dana autobusom, dva polupansiona, turistički pratitelj i duhovno vodstvo svećenika Posjet rodnoj Poljskoj svetog Ivana Pavla II, svetištu Czestochowa i drugim mjestima koja su obilježila blisku prošlost.

HODOČAŠĆE PADRE PIJU POLASCI: 25.06 i 08.10.

CIJENA: 1.750,00 kn 5 dana autobusom, 4 polupnasiona u hotelima 3* u Loretu, San Giovanni Rotondu i Assisu, turistički pratitelj i duhovno vodstvo puta Hodočašće u SAN GIOVANNI ROTONDO mjesto djelovanja padre Pija, gdje se danas nalazi i grob tog svetca, u MONTE GARGANO - svetište arhanđela Mihaela, LUCERU - biskupski grad blaženika Augustina Kažotića, CASCIU - grad sv. Rite, te ASSISI i PADOVU.

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU POLASCI: 23.09., 04.11.

CIJENA: 6.990,00 kn 8 dana direktnim zrakoplovom na relaciji Zagreb - Tel Aviva - Zagreb (uključene pristojbe), autobusom po Svetoj Zemlji, smještaj u hotelima u Nazaretu i Betlehemu 7 polupansiona, četiri ručka, sve ulaznice i troškovi po programu, uz stručnog i duhovnog vodiča Hodočasnici u Isusovoj domovini posjećuju: NAZARET, KANU, BRDO BLAŽENSTVA, KAFARNAUM, TABGHU, TABOR, crkvu BDM Karmelske, BETLEHEM, EIN KARIM JERUZALEM - Maslinsku goru, Getsemanski vrt, crkva Krvava znoja Isusova, Marijinu grobu, Bethezda, Via Dolorosa, bazilike Groba Isusova i ostala važna mjesta najvećih religija, JERIHON, kupanje na Mrtvom moru, QUMRAN, BETANIJA.

HODOČAŠĆE U JORDAN I SVETU ZEMLJU POLAZAK: 11.11.

CIJENA: 7.990,00 kn 8 dana direktnim zrakoplovom na relaciji Zagreb - Tel Aviva - Zagreb (uključene pristojbe), autobusom po Jordanu i Svetoj Zemlji, smještaj u hotelima u Nazaretu, Amanu, Petri i Betlehemu - sedam polupansiona, dva ručka, sve ulaznice i troškovi po programu, uz stručnog i duhovnog vodiča Hodočasnici će imati priliku posjetiti JORDAN i vidjeti. JERASH – rimski grad sa znamenitom ulicom, AMMAN – glavni grad s brojnim znamenitostima, GORU NEBO – gdje je po legendi Mojsijev grob i odakle je ugledao “Obećanu zemlju”, PETRU – najpoznatiji lokalitet u Jordanu, ostaci glavnog grada Nabatejaca, te IZRAEL, gdje će vidjeti: NAZARET, KANU, BRDO BLAŽENSTVA, KAFARNAUM, TABGHA, BETLEHEM, EIN KARIM i JERUZALEM.

INFORMACIJE I DETALJE POTRAŽITE NA: www.piligrin.hr, piligrin@piligrin.hr, 01 4666 316, 099 4666316, NOVA VES 14, 10000 ZAGREB ID KOD: HR-AB-01-080756369, OIB:04072821128

Roberto Rusconi

Papa Franjo

Biblioteka: Izvan nizova; format: 13x20 cm; meki uvez; 172 str.; cijena: 95,00 kn

Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11x18 cm; meki uvez; 171 str.; cijena: 120,00 kn

SVETI PAPE

CRKVA MILOSR\A

U prigodi progla{enja svetima papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. iz tiska je izi{la knjiga poznatoga profesora povijesti kr{}anstva i povijesti Crkava na Sveu~ili{tu Roma Tre koja ~itatelje upoznaje sa crkvenom praksom progla{avanja svetima rimskih biskupa, obi~no nazivanih papama. Papa Franjo priznao je veliki zna~aj dvojice papa XX. stolje}a isti~u}i njihovu karizmu u ~itanju „znakova vremena“: Angela Giuseppea Roncalija, pape Drugoga vatikanskoga koncila i zauzetog mirotvorca koji je u svome relativno kratkom pontifikatu ostavio neizbrisiv trag u Crkvi i u svijetu, te pape Karola Wojtyle, karizmati~noga protagonista svjetske scene, neumornog promicatelja pravde i istine, provoditelja II. vatikanskog koncila, hodo~asnika koji je tridesetak puta proputovao zemaljsku kuglu i „`upnika svega svijeta“. Svetost papa obilje`ila je dvotisu}ljetnu povijest Crkve. Dok je liturgijska tradicija dr`ala mu~enicima i svecima sve rimske prvosve}enike iz prva ~etiri stolje}a kr{}anstva, jedino su Celestin V. i Pio V. uzdignuti na ~ast oltara (prvi u srednjem vijeku, a drugi u suvremeno doba). U posljednja dva stolje}a, nakon pada vremenite vlasti papa, svetost papa ponovno je postala karakteristi~nom crtom crkvene povijesti: Pio X. progla{en je svetim 1954.; Pio IX. progla{en je bla`enim 2000., upravo su progla{ena spomenuta dvojica papa, a vodi se kauza za beatifikaciju Pija XII., kao i za pape Pavla VI. i Ivana Pavla I. Knjiga ~itatelju pribli`ava svetost papa tijekom stolje}a, kako mu~enika tako i ispovjedaoca i u~itelja, upoznaju se ranokr{}anski, srednjovjekovni ali i renesansni te novovjeki sveti pape, i oni koji to nisu bili, te se osobito baca svjetlo na svetost papa u posljednjem stolje}u, odnosno svetost papa u kontekstu II. vatikanskog koncila – toga sredi{njeg crk venog doga|aja u Katoli~koj crkvi u XX. stolje}u. Kr{}anska sada{njost nedavno je od istog autora objavila i knjigu „Veliko odreknu}e – Za{to se papa povla~i sa slu`be?“.

Ova knjiga predstavlja zbirku ulomaka iz dokumenata, kateheza na op}im audijencijama, homilijâ i govorâ pape Franje izgovorenih u prvim mjesecima njegova pontifikata. Kroz tu zbirku spisa jasno se nazire odre|eni crk veni i pastoralni put, ~ija je okosnica klju~na rije~ koja je ve} u naslovu stavljena kao pe~at svega: milosr|e. Franjina Crkva `eli biti prepoznatljiva, prije no po bilo ~emu drugom, kao ku}a milosr|a, koja u dijalogu izme|u slabosti ljudi i Bo`je strpljivosti poma`e prona}i ‘dobru vijest’ velike kr{}anske nade. Papa neumorno preporu~uje evangelizaciju svima po~ev{i od sve}enika, koji su pozvani prihva}ati i slu`iti, osokoljeni da se ne boje i}i prema granicama i periferijama `ivota, tamo gdje su siroma{ni, marginalizirani, posljednji. „Siroma{na Crkva za siroma{ne“ pape Franje misao je vodilja koja usmjerava i odre|uje u evan|eoskom smislu opredjeljenje za siroma{tvo i slu`enje siroma{nima, nastavljaju}i u tome divnu povijest ljubavi Crkve koja je kroz stolje}a uvijek bila sredstvom oslobo|enja, uklju~ivanja i promicanja siroma{nih u perspektivi Kristove slobode i ljubavi. Time ona ne pru`a samo konkretnu, stalnu i velikodu{nu solidarnost, ve} preuzima djelatnu brigu tako|er oko potvr|ivanja dostojanstva osobe, postizanja pravde, izgra|ivanja civilizacije koja se s punim pravom mo`e nazvati ‘humanom’.

NOVI PREKLOPNICI! U danima nakon Uskrsa obi~no slijede prve svete ispovijedi, prve svete pri~esti i krizme. Za tu smo prigodu izdali tri razli~ita preklopnika: Tvoja prva sveta ispovijed, Tvoja prva sveta pri~est i Tvoja sveta potvrda. U njima su doneseni osnovni obrasci sakramentalnih ~ina kako ih predvi|aju na{i obrednici, zatim kratki uvodi i na kraju kra}i, ne{to zahtjevniji, tekstovi koji obja{njavaju pojedini sakrament – kako bi bili na korist i starijima, posebice roditeljima i kumovima.

Preklopnici su ~etverolisni (rasklapaju se poput harmonike) i vrlo su prikladni za kori{tenje. Djeca i mladi mogu ih imati u rukama i koristiti se njima na jednostavan na~in te ih, po potrebi, imati i kod samih sakramentalnih obreda (posebice kod ispovijedi).

Pojedini primjerak svakoga od njih stoji 5,00 kn. Za narud`be od 10 do 99 komada dajemo 15% popusta, a za narud`be od 100 komada i vi{e dajemo 25% popusta.

Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Marulićev trg 14, p.p. 434, HR-10001 Zagreb

Knjižare:

Zagreb Kaptol 1, Kaptol 29 • Rijeka Fiorello la Guardia 10c Karlovac Stjepana Radića 4 • Osijek Trg slobode bb Split Kralja Zvonimira 18 • Marija Bistrica Trg Ivana Pavla II. 32

Narudžbe: tel: 01 63 49 030 • fax: 01 48 11 118 ks-prodaja@ks.hr •

www.ks.hr

Ispunite narudžbenicu na 72. stranici ili željena izdanja naručite telefonom, e-mailom, odnosno putem naše web-knjižare.