STJEPAN LICE
ANĐEOSKE PRIČE
Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2022.
Korektura:
MARINA KRAVARŠČAN Prijelom:
CHRISTIAN T. BELINC
III. izdanje
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Tiskara Zelina d. d., Sveti Ivan Zelina Naklada: 1000 primjeraka ISBN 978-953-11-1549-0 Tiskano u veljači 2022.
2
STJEPAN LICE
Ilustrirao: BRANIMIR DOROTIĆ
Trag – Zašto se čovjek rađa i živi na zemlji? – upita čovjek svojega anđela. – Da nađe sreću i podijeli je s drugima, i s čovjekom i s Bogom – reče anđeo. I brzo nadoda: – i da ostavi za sobom trag. – Zbog čega je potrebno da čovjek ostavi za sobom trag na zemlji? – upita se čovjek. Anđeo se nasmiješi i reče: – Ljudski tragovi svjedoče da je život dobar i da je sreća moguća. I podsjećaju čovjeka da je zemlja put koji bi svakoga htio dovesti u nebo. – O čemu svjedoče tragovi ravnodušnosti i mržnje, tragovi nasilja i razaranja? – To nisu ljudski tragovi – sućutno reče anđeo – jer u njima nema života i ljubavi. Ljudski tragovi su samo oni tragovi iz kojih niče novi život, oni u kojima ima dovoljno topline da mogu biti kolijevka djeci sutrašnjih dana. – Čini mi se ponekad da su takvi tragovi rjeđi i manje uočljivi – plaho će čovjek. – Možda imaš pravo – pomirljivo će anđeo – ali oni su prisutni u svakome i oživljuju i podržavaju nadu da zemlja i nebo mogu postati jedno. 16
17
Nebo
Dva čovjeka poznije životne dobi sjedila su na klupi u parku. Nedaleko od njih okupila su se djeca te na tlu iscrtala polja za igru školice. U svako su polje upisala pripadajući broj, a u završni polukrug riječ NEBO. – Ovako djeca dolaze u nebo – reče jedan od njih. – To je samo nacrtano nebo – podsmjehne se drugi. – Lako je dospjeti u takvo nebo.
40
Kako je igra odmicala bilo je sve jasnije da sva djeca podjednako napreduju. Osim jednoga. Ono u svojoj nespretnosti počesto nije uspijevalo ubaciti kamenčić u odgovarajuće polje ili bi pri skakanju iz polja u polje nagazilo granicu polja. U jednom trenutku djeca se šaptom dogovoriše. Počela su i ona griješiti više nego prije sve dok ih ono dijete nije sustiglo. – Ovo ipak nije samo nacrtano nebo – reče onaj prvi čovjek. I s osmijehom doda: – Ovo je i pravo nebo.
41
52