Bogu - gospodaru i ljubitelju života (Mudr 11,26) by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

ogu gospodaru i ljubitelju života Mudr 11,26

zbornik u čast prof. dr. sc. nikole hohnjeca povodom 70. godine života

k r šć a nsk a sa da šnjost

Bogu – gospodaru i ljubitelju života (Mudr 11,26)

Zbornik u čast prof. dr. sc. Nikole Hohnjeca povodom ��. godine života

Uredili: Božo Lujić Darko Tepert

Kršćanska sadašnjost Zagreb, ��6.

Recenzenti: prof. dr. sc. Karlo Višaticki prof. dr. sc. Mario Cifrak

Korektura: Anđelo Maly Grafičko uređenje i oprema: Tomislav Alajbeg

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

Izdavači: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Vlaška ulica 38 Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnike: Tonči Matulić Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 600 isbn 978-953-11-0934-5 iskano u ožujku 2016. T cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000926034.

Predgovor

eć se uobičajilo među hrvatskim bibličarima da se u prigodi 70 godina života pojedinoga profesora priredi zbornik radova u kojemu svojim prilozima pojedini kolege, prijatelji i profesori žele iskazati čast, poštovanje i zahvalnost kolegi bibličaru koji je svoj radni vijek posvetio istraživanju i poučavanju Božje riječi i njezine poruke brojnim studenticama i studentima. Takva su djela razno vrsna po temama i pristupima, metodologiji i obradi. Ali bez obzira na znanstvenost i raznovrsnost priloženih priloga, zbornik neizostavno nosi i osobna obilježja međusobnih odnosa, suradnje i dugogodišnjeg zajedničkog rada u poučavanju, druženju i poznavanju. I ovaj rad pod naslovom Bogu – gospodaru i ljubitelju života (Mudr 11,26). Zbornik u čast prof. dr. sc. Nikole Hohnjeca povodom 70. godine života, što ga priređuju Katedra Svetoga pisma Staroga zavjeta i Biblijski institut Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavlja važne radove napisane u čast profesora dr. sc. Nikole Hohnjeca, dugogodišnjeg profesora na Katedri Svetog pisma Staroga zavjeta, pročelnika Katedre, prodekana za nastavu istoga Fakulteta i predsjednika Instituta za biblijski pastoral, autora brojnih knjiga, znanstvenih i stručnih članaka i doista velikoga broja recenzija, kao i primatelja domaćih i međunarodnih priznanja za svoj rad i djelovanje. Naslov zbornika oslanja se na Mudr 11,26 i želi staviti u prvi plan Boga koji pokazuje svoj odnos prema životu: on je s jedne strane gospodar, a s druge istodobno i ljubitelj života. Kao takav, naslov vrlo dobro oslikava životni stav profesora Nikole Hohnjeca, ali i duboku i autentičnu biblijsku misao: Bog je temeljna vrijednost cjelokupne biblijske poruke. Ali ne bilo kakav Bog, nego Bog koji ljubi život, upravlja njime i vodi ga njegovoj punini, kako u osobnom smislu tako i na povijesnoj razini. Već bogata bio‑bibliografija profesora Nikole Hohnjeca pokazuje širok dijapazon znanstvenog, stručnog, nastavničkog i pastoralnog rada na raznim područjima unutar i izvan Fakulteta na kojima je profesor Hohnjec obrađivao različite teme iz bogate 5

Predgovor

biblijske poruke. Od pastoralnoga do sveučilišnoga djelovanja, od institucionalnih obveza i dužnosti do ekumenske djelatnosti – sve to ispunjava dugogodišnji životni rad i napore profesora Hohnjeca i daje okvir i smisao njegova djelovanja. Konkretni podaci u biobiliografiji najbolje potkrepljuju ovu tvrdnju. Nikola Hohnjec je spojio znanstveni, stručni i pastoralni rad u svojoj osobi u jednu cjelinu pokazujući kako je moguće baviti se znanošću, a ipak ne biti dalek životu i ljudima. Svoj profesorski i ljudski imidž profesor Hohnjec je stjecao obavljajući brojne poslove na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavajući na svim studijima ove ustanove, ali i šire, radeći savjesno i zdušno na crkvenom i društvenom području. Otvoren prema drugima i različitima, Hohnjec je znao za važnost ekumenskoga dijaloga te je kroz duži niz godina predavao na Evangeličkom Teološkom fakultetu Matija Vlačić – Ilirik u Zagrebu i tako konkretno demonstrirao važnu crtu vlastite ekumenske usmjerenosti. Njegovu pak ljudsku sliku svakako ocrtava snažan osjećaj za maloga i siromašnoga čovjeka, empatija za čovjeka u nevolji, kojemu je profesor Hohnjec na razne načine, nenametljivo, bio spreman priskočiti u pomoć. Iskren i izravan, skroman i samozatajan, u nastupima je očitovao jasne stavove bilo prema studentima bilo prema kolegama i kolegicama profesorima. Zbog svega toga doista velik broj kolegica i kolega bibličara, ali i teologa s raznih drugih teoloških učilišta i iz nekoliko država spremno se odazvao i priložio svoje vrijedne biblijske i teološke uratke na različitim svjetskim jezicima za ovaj zbornik u čast profesoru Nikoli Hohnjecu – ravno njih 30. Ne samo da je broj sudionika brojan i šarolik, nego je isto tako i spektar obrađenih tema raznovrstan i obuhvaća hori zontalno zapravo cjelokupno Sveto pismo – od Knjige Postanka do Knjige Otkrivenja. Pojedini članci u zborniku prdstavljaju prave male studije što samo ukazuje na ozbiljnost i trud koji su pojedini autori posvetili profesoru Nikoli Hohnjecu. Na temelju obrađenih tema za ovaj zbornik načinjeni su i raspored i struktura zbornika koji u sebi sadrži četiri zasebne cjeline u kojima se nalaze radovi poredani prema određenoj logici. Prva i njaveća cjelina nosi naslov Egzegeza i obuhvaća čak 12 članaka koji egzegetski obrađuju biblijske tekstove kako Staroga tako i Novoga zavjeta: Tu su obrađeni i analizirani tekstovi iz Knjige Postanka, Dekaloga, Siraha, Jeremije, Hošee, iz Lukina evanđelja, apostola Pavla i Otkrivenja. Druga cjelina naslovljena je kao Biblijska teologija i sadrži teme o Božjoj riječi i njezinim oblicima u SZ, teološko značenje proročkoga poziva, dolazak Božjega kraljevstva kao moralnog izazova, Pavao i Izrael, Knjiga Otkrivenja i njezino značenje, bolesti očiju u Bibliji (ukupno 6 članaka). Treća cjelina stavljena je pod širok naslov Ostale biblijske teme. U njoj su sadržani prilozi: Pismo kao Božja riječ, aktualnosti novozavjetne egzegeze i teologije u časopisu New Testament Abstracts, Židovska dijaspora, Mojsijev lik u opisu Josipa Flavija, moć ljubavi u Pjesmi nad pjesmama kod sv. Bernarda i Dantea, blagodati samoće, zatim članci o Ivanu Banduloviću, o Benediktinskoj Bibliji (ukupno 6

Predgovor

9 članaka). Četvrta cjelina pod naslovom Crkva i društvo je najmanja i obrađuje sljedeće teme: Zajednicu Samaritanac, put jedinstva Kristove Crkve, te temu o potrebi političke inteligencije (ukupno 3 članka). Zbornik u čast profesoru Nikoli Hohnjecu predstavlja i objektivno značajno biblijsko-teološko djelo jer su u njemu brojni autori dali svoj vrijedan prinos, svatko sa svoga stajališta, kao znak sjećanja i zahvalnosti kolegi, prijatelju i profesoru. S druge pak strane on je također i dobar znak kolegijalnosti i međusobnog uvažavanja onih koji rade na istome polju biblijske i teološke znanosti, ali i obrazovanja mladih kako što dublje prodrijeti u Božju riječ i njezinu poruku značajnu za ovo vrijeme i za današnjega čovjeka i društvo. Profesoru Nikoli Hohnjecu želimo da ovaj zbornik njemu u čast bude istodobno i naša zahvala za sve što je svojim radom osobno činio na tom području. Jednostavno: da se ne zaboravi! Božo Lujić

I. Egzegeza

Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b

Anto Popović Sarajevo

Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b Je li Post 2,4 razgraničenje ili premošćenje?

Cilj je ovoga članka obraditi pitanje funkcije retka Post 2,4. Ovaj se redak tradicionalno razdvaja na dva dijela, tako što se prvi dio retka (Post 2,4a) pripisuje svećeničkom (Post 1,1–2,4a), a drugi dio retka (Post 2,4b) jahvističkom (Post 2,4b–3,24) opisu stvaranja.1

1. Od kada podjela Post 2,4 na dva dijela (Post 2,4a i Post 2,4b)? U razdoblju prije uvođenja povijesno-kritičke metode u analizu biblijskih tekstova općenito se pretpostavljalo da prvi opis stvaranja završava u Post 2,3, a da drugi opis otpočinje u Post 2,4.2 Međutim, već od samih početaka literarno-kritičke ana-

Brojne su i očite razlike između svećeničkog (P) i jahvističkog (J) opisa stvaranja. Za prikaz razlika između prvog (Post 1,1–2,3) i drugog opisa (Post 2,4–3,24) stvaranja usp. C. Tomić, Prapovijest spasenja (Post 1–11), Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1977., 114–115; usp. također A. Popović, Torah, Pentateuh – Petoknjižje, Biblica 16, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2012., 208–211. Za ilustraciju ove tradicionalne podjele teksta može se navesti masoretska podjela teksta na odsjeke. U hebrejskom tekstu odmah po završetku retka u Post 2,3 dolazi hebrejsko slovo »pe-‫«פ‬ koje označava masoretski znak »petuha«, tj. »otvoren«. Ovo hebrejsko slovo »pe-‫«פ‬, odnosno hebrejska riječ »petuha« u masoretskom sustavnu znakova ukazuje da poslije ovoga znaka susljedni dio retka treba biti »otvoren«, tj. slobodan od dodatnih slova, a to znači da nastavak

Anto Popović

lize Petoknjižja uočeno je da se u prvom opisu stvaranja (Post 1,1–2,3) konstantno upotrebljava riječ Elohim (35×) kao naziv za Boga i da se u Post 2,4b prvi put javljaju dva imena Jahve Elohim. Ova dva imena Jahve Elohim upotrebljavaju se u cijelom drugom opisu stvaranja (Post 2,4–3,24) izuzev početnih redaka trećeg poglavlja (Post 3,1b-5). Ova upotreba drugačijeg naziva za Boga u Post 2,4b protumačena je ne samo kao pokazatelj početka novog, drugog opisa stvaranja, nego i kao pokazatelj početka novog izvora.3 Ova autorska opažanja iz osamnaestog i devetnaestog stoljeća postala su općenito prihvaćena u dvadesetom stoljeću ne samo u egzegetskim krugovima nego i u suvremenim izdanjima Biblija, koja umeću naslov između Post 2,4a i Post 2,4b i na taj način naznačuju da je prvi opis stvaranja završio u Post 2,4a, a da drugi opis stvaranja otpočinje u Post 2,4b.4 Iako je većina autora prihvatila pretpostavku dokumentarne teorije da u Post 2,4a završava prvi, svećenički (P) opis, a u Post 2,4b otpočinje drugi, jahvistički (J) opis stvaranja, ipak je bilo autora u dvadesetom stoljeću koji su odbacivali podjelu Post 2,4 na dva dijela i smatrali su da je i prvi dio retka (Post 2,4a) povezan sa susljednim, jahvističkim opisom stvaranja. Neki od tih autora smatrali su da je Post 2,4a uvod u

teksta treba otpočeti u sljedećem odsjeku, odnosno paragrafu. Prisutnost ovog masoretskog znaka »pe-‫ «פ‬na kraju Post 2,3 ukazuje, dakle, da prema masoretskoj podjeli teksta na odsjeke Post 2,4a ne pripada prethodnom (Post 2,1-3), nego susljednom odsjeku (Post 2,4ss). Usp. T. Gudbergsen, »The unity of Gen 2,4«, u: Scandinavian Journal of the Old Testament 24,2 (2010) 235–252, 246–247. Za popis autora (B. Witter, J. Astruc, J. G. Eichhorn, K. D. Ilgen, H. G. A. Ewald) koji su uočili ovu promjenu u upotrebi Božjeg imena u Post 2,4b i pretpostavili da drugi opis stvaranja otpočinje u Post 2,4b usp. T. Stordalen, »Genesis 2,4. Restudying a locus classicus«, u: Zeitschrift für die alttestamentliche Wissenschaft 104 (1992) 163–177, 163; Za opsežniji prikaz doprinosa navedenih autora tumačenju nastanka Petoknjižja usp. A. Popović, nav. dj., 255–258. Autor Ska donosi izvatke iz djela Ibn Ezre, R. Simona, J. Astruca, J. G. Eichorna, K. D. Ilgena i tako zorno pokazuje doprinose spomenutih autora literarnom i povijesnom istraživanju Knjige Postanka. Usp. J.-L. Ska, »The Study of the Book of Genesis: The Beginning of Critical Reading«, u: C. A. Evans, J. N. Lohr, D. L. Petersen (ur.), The Book of Genesis. Composition, Reception, and Interpretation, Vetus Testamentum Supplements 152, Brill, Leiden, 2012., 3–26. Tako, primjerice, Jeruzalemska Biblija donosi prije Post 2,4a naslov »Drugi izvještaj o stvaranju – Raj zemaljski« za tekstualnu cjelinu od Post 2,4a do Post 2,25. Prethodni naslov »Prvi izvještaj o stvaranju« odnosi se na tekstualnu cjelinu od Post 1,1 do Post 2,4a. Usp. Jeruzalemska Biblija, Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz »La Bible de Jérusalem«, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996., 13–15. Ovi naslovi u Jeruzalemskoj Bibliji nisu sastavni dio svetopisamskog teksta nego su dodatci suvremenog izdavača Biblije, a njihov je cilj da izdvajanjem tematskih cjelina olakšaju čitanje svetopisamskog teksta. Čak Biblia Hebraica Stuttgartensia odstupa od Leningradskog kodeksa (Codex Leningradensis) i ne ostavlja prazan prostor iza znaka »pe-‫ «פ‬na kraju Post 2,3 nego u nastavku na Post 2,3 donosi Post 2,4a i tek iza Post 2,4a ostavljen je prazan prostor, tako da novi odsjek otpočinje s Post 2,4b.

Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b

jahvističko pripovijedanje5, dok su drugi tumačili Post 2,4a kao sastavni dio drugog opisa stvaranja (Post 2,4–3,24).6 Doista, s tematsko-sadržajnog gledišta, čini se da Post 2,4a nije neophodan prethodnom pripovijedanju, jer prethodni je opis stvaranja cjelovit (Post 1,1–2,3) i bez rečenice »ovo su pokoljenja (rodoslovlja, potomci) neba i zemlje kada su stvoreni« (Post 2,4a).7 2. Argumenti u prilog pripadnosti Post 2,4a prethodnom opisu stvaranja (Post 1,1–2,3) Za odgovor na pitanje pripada li Post 2,4a prethodnom opisu stvaranja potrebno je pogledati u kakvom je odnosu ovaj tekst (Post 2,4a) kao pretpostavljenog završetka prvog opisa stvaranja prema samom početku (Post 1,1) ovoga istog opisa stvaranja. Na taj način se dobiva uvid u funkciju Post 2,4a unutar šire strukture prvog opisa stvaranja (Post 1,1–2,4a). Usporedba Post 2,4a kao pretpostavljenog završetka prvog opisa stvaranja s početkom (Post 1,1) istoga opisa pokazuje da doista postoje neke dodirne točke između ova dva teksta. Radi lakšeg uočavanja dodirnih točaka između Post 1,1 i Post 2,4a donesen je hebrejski tekst s transliteracijom i hrvatski prijevod ovih dvaju redaka. 5

To je mišljenje autora J. Skinnera, koji odbacuje povezanost Post 2,4a s prethodnim, svećeničkim opisom stvaranja. Ovaj autor smatra da Post 2,4a ne može biti pripisan svećeničkom opisu »neither as superscription nor as subscription«. Usp. J. Skinner, A critical and exegetical commentary on Genesis, Clark, Edinburgh, 21930., 41. Stav autora Skinnera prihvatili su i neki poznati kasniji autori, kao npr. B. S. Childs, F. M. Cross, R. Rendtorff. Usp. T. Stordalen, nav. čl., 164. Tako, primjerice, autor Hamilton smatra da prvi opis završava u Post 2,3, a drugi otpočinje u Post 2,4. Usp. V. P. Hamilton, The Book of Genesis. Chapters 1–17, New International Commentary on the Old Testament, Eerdmans, Grand Rapids, MI, 1990., 150–151. Mišljenje da je Post 2,4a ne samo uvod, nego sastavni dio drugog opisa stvaranja zastupao je židovski autor B. Jacob, koji je smatrao da hebrejsko shvaćanje »stvaranja« ima sličnosti s rađanjem, pa se tako stvaranje Adama može protumačiti kao toledot neba i zemlje iz Post 2,4a. Usp. B. Jacob, Das Buch Genesis, herausgegeben in Zusammenarbeit mit dem Leo Baeck Institut, Calwer Verlag, Stuttgart, 2000., 74: »Indem also die Tora das erste Menschenpaar als toledot des Himmels und der Erde beschreibt, hat sie Natur und Geschichte organisch miteinander verbunden«. Iznimke su među suvremenim autorima oni koji cijeli redak Post 2,4 pripisuju prethodnom, svećeničkom opisu stvaranja. Jednu takvu iznimku predstavlja, primjerice, autor Firmage koji na više mjesta govori o tekstualnoj cjelini Post 1,1–2,4, ali on nigdje ne pojašnjava zašto pripisuje cijeli redak Post 2,4 prethodnom, svećeničkom opisu stvaranja. Usp. E. Firmage, »Genesis 1 and the Priestly Agenda«, u: Journal for the Study of the Old Testament 82 (1999) 97–114, 97–98, bilj. 2; 100–101, 111, 114.

Anto Popović

`#r,a'h' taew>

~yIm;V'h; tae

~yhil{a/

ar'B'

tyviareB.

ha’arets we’et zemlju **i

haššamayim ’et nebo**

’elohim Bog

bara’ stvori

bere’šit početku-U

~a'r>B"hiB.

#r<a'h'w>

~yIm:V'h;

behibbar’am .stvoreni-su-kada

weha’arets zemlje-i

haššamayim neba

tAdl.At

Post 1,1

hL,ae Post 2,4a

’elleh toledot pokoljenja (su) Ovo

Tabela br. 1 Pojašnjenje znakova u hrvatskom tekstu interlinearnog prijevoda: Crticom [-] su povezane dvije ili više riječi hrvatskog prijevoda, gdje u hebrejskom izvorniku iste riječi oblikuju jedan izričaj. Dvije zvjezdice [**] ukazuju da hebrejska riječ koja se nalazi iznad ovih zvjezdica nije prevedena u hrvatskom prijevodu. U obloj zagradi [()] nalaze se u hrvatskom prijevodu one riječi kojih nema u hebrejskom izvorniku. Cilj je umetnute riječi da učini razumljivim hrvatski prijevod.

Na početku (Post 1,1) i na kraju (Post 2,4a) nalazi se glagol »bara’- ar'B'« (stvoriti) kao i imenice »haššamayim – ~yIm;V'h;« (nebo) i »#r,a'h' – ha’arets« (zemlja). Ove formalne podudarnosti između Post 1,1 i Post 2,4a mogu se produbiti još promatranjem triju kontekstualnih i morfološko-sintaksnih paralela. Prva paralela je vremenske naravi, druga se odnosi na radnju stvaranja i treća paralela se nalazi u izričaju »nebo i zemlja« kao objektu stvaranja.8 Prva, vremenska paralela, se nalazi u izričaju »bere’šit – u početku« prvoga retka (Post 1,1) i taj izričaj služi kao uvod u slijed događaja o kojima govori naredno pripovijedanje. I u zaključnom retku (Post 2,4a) nalazi se aluzija na dimenziju vremena u izričaju »’elleh toledot« u smislu da rađanja, odnosno pokoljenja označavaju prenošenje života u vremenu. Druga je paralela glagol »bara’« koji je u Post 1,1 upotrijebljen u trećem licu jednine muškoga roda perfekta konjugacije qal, dok se u Post 2,4a isti glagol javlja u obliku infinitiva konstruktnog (infinitivus constructus) konjugacije nifal s prijedlogom »be« u prefiksnoj poziciji i sufiksnim nastavkom osobne zamjenice trećeg lica množine muškoga roda »am« (behibbar’am).9 Ovaj infinitiv konstruktni u Post 2,4a ukazuje da je završena radnja stvaranja koju je najavio glagol »bara’« u Post 1,1.

Usp. E. J. van Wolde, »The Text as Eloquent Guide: Rhetorical, Linguistic, and Literary Features in Genesis 1,« u: L. J. de Regt, J. de Waard, J. Fokkelman (ur.), Literary Structure and Rhetorical Strategies in the Hebrew Bible, Van Gorcum, Assen; Eisenbrauns,Winona Lake, IN, 1996., 134–151, 136. Ovaj oblik behibbar’am samo se jedanput javlja u Hebrejskoj Bibliji, pa je stoga hapax legomenon.

Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b

Treća paralela između Post 1,1 i Post 2,4a je izričaj »haššamayim weha’arets – nebo i zemlja«. U oba retka upotrijebljene su iste dvije imenice (šamayim, ’erets), javljaju se u istom redoslijedu. U oba retka obje ove imenice imaju određeni član »ha«. Jedina je razlika u odsutnosti oznake objekta »’et-‫«את‬ ֵ u Post 2,4a, dok se u Post 1,1 ova oznaka objekta »’et« javlja ispred i jedne i druge imenice. Međutim, ova odsutnost znaka objekta (’et-‫)את‬ ֵ zanemariva je stilska razlika. Prema tome, na temelju navedenih dodirnih točaka i paralela između Post 1,1 i Post 2,4a moguće je da Post 2,4a, pripada prethodnom opisu i to kao njegov završetak. Svi elementi upotrijebljeni na početku prvog opisa (Post 1,1) čini se da su planski ponovljeni na kraju pripovijedanja (Post 2,4a) s nakanom da ova dva retka oblikuju inkluziju, odnosno da uokvire cijelo pripovijedanje.10 Postojeće razlike u nijansama između prve (bere’šit u Post 1,1 i ’elleh toledot u Post 2,4a) i druge (bara’ u Post 1,1 i behibbar’am u Post 2,4a) paralele tumače se kao pokazatelji različite funkcije ovih redaka. Naime, prvi redak (Post 1,1) najavljuje ono što će se dogoditi, dok posljednji redak (Post 2,4a) sažima ono što se već dogodilo.

To je razlog da Biblia Hebraica Stuttgartensia sugerira varijantno čitanje: ‫ֹלהים ְּב ָּב ְר ָאם‬ ִ ‫ ֱא‬tj. infinitiv konstruktni konjugacije qal od glagola »bara’« s »elohim« kao izričitim subjektom. Ovo varijantno čitanje koje donosi Biblia Hebraica Stuttgartensia čini se da je suvišno, jer iz konteksta jasno proizlazi da je ‫ֹלהים‬ ִ ‫ ֱא‬pretpostavljeni subjekt ovog glagolskog oblika. Usp. T. Gudbergsen, nav. čl., 242. Za većinu autora iz druge polovice dvadesetog stoljeća to su bili uvjerljivi argumenti da prihvate Post 2,4a kao sastavni dio prethodnog opisa stvaranja. Među najpoznatijima su: G. von Rad, Das erste Buch Mose. Genesis Kapitel 1,1–12,9, Das Alte Testament Deutsch, Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen, 71964., 34; C. Westermann, Genesis 1–11, Biblischer Kommentar Altest Testament I/1, Neukirchener Verlag, Neukirchen-Vluyn, 31984., 111. Pripadnost Post 2,4a prethodnom pripovijedanju prihvaćaju također vodeći hrvatski bibličari: C. Tomić, Prapovijest spasenja (Post 1–11), Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1977., 89–91; A. Rebić, Stvaranje svijeta i čovjeka. Egzegeza i biblijska teologija Post 1–3 s uvodom u Petoknjižje, Priručnici 33, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996., 49; Ovaj stav da Post 2,4a pripada prethodnom pripovijedanju zastupa također, na hrvatski jezik prevedeni njemački dominikanac Diego Arenhoevel, Prapovijest, Mali komentari Biblije – Stari zavjet, Biblioteka Riječ 18, prev. A. Rebić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988., 48, 54. Pripadnost Post 2,4a prethodnom opisu stvaranju zastupaju i publikacije s početka dvadeset prvog stoljeća. Tako, primjerice, autor P. Weimar smatra da se postojeće podudarnosti između Post 1,1 i Post 2,4a mogu protumačiti u smislu da je Post 2,4a »Unterschrift« (postscript) u odnosu na Post 1,1 koji je »Überschrift«. Usp. P. Weimar, Studien zu Priesterschrift, Mohr Siebeck, Tübingen, 2008., 94; Ovo pripisivanje Post 2,4a prethodnom opisu stvaranja vidljivo je već iz naslova novijeg članka hrvatskog bibličara I. Čatić, »Načinimo čovjeka… (Post 1,26). Antropološki naglasci u Post 1,1–2,4a«, u: Diacovensia XIX/2 (2011) 171–213; Također mlada hrvatska bibličarka Bruna Velčić na više mjesta u svome članku prihvaća podjelu Post 2,4 na dva dijela kada govori o tekstualnoj cjelini Post 1,1–2,4a. Usp. B. Velčić, »Čovjek – slika Božja i njegova moralna odgovornost«, u: Bogoslovska smotra 82/3 (2012) 533–555, 535, 545, 546, bilj. 40.

Anto Popović

U prvom se retku, međutim, javlja jedna riječ koja se ne nalazi u zadnjem retku. Radi se o riječi ’elohim koja je izričiti subjekt glagola bara’ u Post 1,1 ali se ne javlja u Post 2,4a. Ipak, kada se promatraju riječi koje se javljaju u posljednjem retku (Post 2,4a), kao što je pluralni oblik pokazne zamjenice »’elleh -‫» ֵאּלֶ ה‬, ili kao što je sufiksni nastavak osobne zamjenice trećeg lica množine muškoga roda »-am; ~'«, tada se uočava iznenađujuća sličnost između hebrejskih konsonanata ovih dviju riječi (~' + ‫)אּלֶ ה‬ ֵ iz Post 2,4a i konsonanata riječi »’elohim – ~yhil{a/« u Post 1,1. Ovo opažanje ukazuje da završetak pripovijedanja u Post 2,4a govori o Bogu kao stvoritelju neba i zemlje, ali je Božje ime »sakriveno« u prvom i posljednjem rečeničnom elementu Post 2,4a.11 3. Argumenti u prilog podjele Post 2,4 na dva dijela Uz već ranije spomenutu promjenu imena Božjega u Post 2,4b (Jahve Elohim), što je za literarnu kritiku i dokumentarnu teoriju bio ključni pokazatelj da u drugom dijelu ovoga retka otpočinje novi izvor, postoje dodatni argumenti za razdvajanje retka u Post 2,4 na dva dijela. Ovi dodatni argumenti temelje se na morfološko-filološkoj analizi, koja uočava razlike između Post 2,4a i Post 2,4b.

~a'r>B"hiB.

#r<a'h'w>

~yIm:V'h;

behibbar’am stvoreni-su-kada

weha’arets zemlje-i

haššamayim neba

tAdl.At

hL,ae Post 2,4a

’elleh toledot pokoljenja (su) Ovo

`~yIm"v'w>

#r<a,

~yhil{a/

hw"hy>

tAf[]

wešamayim nebo-i

’erets zemlju

’elohim Bog

yhwh (’adonay) Gospodin

‘asot načini-kada

~Ayb. Post 2,4a beyom dan-U

Tabela br. 2

Mogući razlog zašto Božje ime »’elohim« nije izričito, nego »prikriveno« spomenuto u Post 2,4a povezuje se s Božjom prikrivenom nazočnošću u stvorenom svijetu. Naime, u stvorenom svijetu vidljive su samo stvorene stvari, a Bog je spoznatljiv po njegovim tragovima u stvorenom svijetu. Usp. E. J. van Wolde, nav. čl., 136.

Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b

Radi lakšeg praćenja analize pojedinih riječi i izričaja u Post 2,4a i u Post 2,4b donesen je hebrejski tekst s transliteracijom i hrvatski prijevod ovih dvaju tekstova. Riječ toledot u prvome dijelu retka (Post 2,4a) nedvojbeno pripada svećeničkom izvoru (P), jer jedno od ključnih obilježja svećeničkih tekstova je zanimanje za rodoslovlja.12 Prisutnost u Post 2,4a ove riječi toledot, koja je karakteristične za svećenički izvor (P) tumači se kao pokazatelj da prvi dio retka pripada prethodnom svećeničkom opisu stvaranja (Post 1,1–2,3), slično kao što se prisutnost naziva »Jahve Elohim« u Post 2,4b tumači kao pokazatelj da drugi dio retka pripada jahvističkom (J) opisu stvaranja (Post 2,4–3,24). Kao argument u prilog razdvajanja Post 2,4 na dva dijela navodi se i razlika u upotrebi glagola koji opisuje stvaranje. U prvom dijelu retka upotrijebljen je glagol »bara’- ‫«ּב ָרא‬, ָ dok je u drugom dijelu retka upotrijebljen glagol »῾asah – ‫«ע ָׂשה‬. ָ U prilog razdvajanja retka Post 2,4 navode se i razlike u upotrebi riječi »šamayim« i »’erets«. I u prvom i u drugom dijelu retka javljaju se riječi »šamayim« i »’erets«. Međutim, u drugom dijelu retka ove dvije imenice su upotrijebljene bez člana. Nadalje, za razliku od prvog dijela retka, gdje je imenica »nebo – šamayim« na prvom, a »zemlja – ’erets« na drugom mjestu (Post 2,4a), u drugom dijelu retka na prvom mjestu je »’erets«, a na drugom »šamayim« (Post 2,4b). U prilog odvajanja drugoga dijela retka od prethodnog teksta govori i vremenski izričaj »beyom – u dan« na početku Post 2,4b. Ovaj izričaj tumači se kao naznaka početka nove tekstualne cjeline, koja opisuje novu situaciju (Post 2,4b-6) u odnosu na prethodni opis stvaranja. Ta nova tekstualna cjelina opisuje zemlju na kojoj još nema biljaka ni životinja ni čovjeka. Kao dodatni argument u prilog odvajanja prvoga dijela retka (Post 2,4a) od drugoga dijela (Post 2,4b) navodi se i izričaj »behibbar’am – kada su stvoreni« u Post 2,4a. Ovaj infinitiv konstruktni konjugacije nifal od glagola »bara’« s prijedlogom »be« u prefiksnoj poziciji i sufiksnim nastavkom osobne zamjenice trećeg lica množine muškoga roda »am« označava da je dovršeno djelo stvaranja o kojem govore prethodni redci i da iza ovog izričaja, tj. s izričajem »beyom« u Post 2,4b otpočinje nova tekstualna cjelina. 4. Argumenti protiv podjele Post 2,4 na dva dijela Kada se promatra prvi (Post 2,4a) i drugi (Post 2,4b) dio retka (Post 2,4) kao jedna cjelina, odnosno kada se promatra međusobni odnos između sličnih riječi i izričaja u

Za detaljniji prikaz obilježja svećeničkog izvora usp. A. Popović, nav. dj., 283–289, 284.

Anto Popović

oba dijela istoga retka, tada se uočavaju neki pokazatelji kompozicijske povezanosti između prvog i drugog dijela retka. Već je ranije spomenuta sličnost između izričaja »nebo i zemlja« u Post 2,4a i u Post 2,4b, ali s nekim izmjenama u Post 2,4b, kao što je odsutnost određenog člana i promjena redoslijeda, jer se »zemlja« javlja na prvom, a »nebo« na drugom mjestu. Također se može konstatirati određena sadržajna i morfološko-sintaksna paralela između glagola »bara’-‫«ּב ָרא‬ ָ u Post 2,4a i glagola »῾asah – ‫«ע ָׂשה‬ ָ u Post 2,4b. I jedan i drugi glagol javlja se u obliku infinitiva konstruktnog (behibbar’am; ῾asot). I u jednom i u drugom slučaju ispred ovog infinitiva konstruktnog javlja se prijedlog »be« u vremenskom značenju. U Post 2,4a prijedlog »be« je prefiks infinitiva konstruktnog, a u Post 2,4b vremensko značenje prijedloga »be« je izričito naglašeno susljednom riječju »dan-yom« (beyom).13 Izričaj »beyom« ovdje ne označava neki posebni dan nego vrijeme općenito, odnosno neodređeno vrijeme ili vremensko razdoblje i može se prevest u smislu »kada« ili »u dan/vrijeme kada«.14 Objekt i jednog (bara’ – ‫)ּב ָרא‬ ָ i drugog (῾asah – ‫ )עָ ָׂשה‬glagola su »nebo i zemlja« (Post 2,4a), odnosno »zemlja i nebo« (Post 2,4b). Posebno je važan položaj ovih riječi u prvom i drugom dijelu retka. Infinitiv konstruktni glagola »bara’« javlja se na kraju prvoga dijela retka, dok se infinitiv konstruktni glagola »῾asah« s pripadajućim vremenskim izričajem »beyom« javlja na početku drugoga dijela retka. Dakle, ova dva glagola (»bara’« i »῾asah«) koji opisuju stvaranje smješteni su u središte cjelovitoga retka (Post 2,4). Također je važan položaj pojedinih riječi iz izričaja »nebo i zemlja« iz perspektive glagola čiji su objekt ove riječi. Tako je u prvom dijelu retka glagolu »bara’« najbliža riječ »zemlja«, dok je u drugom dijelu retka glagolu »῾asah« najbliža riječ »zemlja«. Isto tako u prvom dijelu retka od glagola »bara’« najudaljenija je riječ »nebo«, dok je u drugom dijelu retka od glagola »῾asah« najudaljenija riječ »nebo«.

`~yIm"v'w> wešamayim nebo-i A'

Post 2,4b #r<a, tAf[] ~AyB. ’erets ῾asot beyom zemlju načini-kada dan-U B' C'

~a'r>B"hiB.

Post 2,4a #r<a'h'w>

~yIm:V'h;

behibbar’am stvoreni-su-kada C

weha’arets zemlja-i B

haššamayim nebo A

Tabela br. 3 13

Prijedlog »be« i infinitiv konstruktni označavaju vrijeme i u drugim tekstovima, kao što su Jon 4,7 (‫ – ַּב ֲעלֹות ַה ַּׁש ַחר‬kada se pojavila zora); Ps 42,11 (‫ – ְּב ָא ְמ ָרם‬kada pitaju); 105,12 (‫יֹות‬ ָ ‫ – ִּב ְה‬kada ih bješe); 124,2–3; Est 3,4; 1 Ljet 16,19; 2 Ljet 15,2. Usp. T. Gudbergsen, nav. čl., 242–243. Usp. T. Gudbergsen, nav. čl., 244–245.

Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b

Kada se ovih šest paralelnih elemenata iz prvog i drugog dijela retka dovedu u međusobnu vezu, tada se uočava hijastička struktura, odnosno struktura obrnutog paralelizma između Post 2,4a i Post 2,4b: Međusobna povezanost ovih šest elemenata u Post 2,4 (A–A’; B–B’; C–C’) koji oblikuju hijastičku strukturu vrlo je snažan argument u prilog sintaksne kompaktnosti ovoga retka i istodobno je vrlo snažan argument protiv tradicionalne podjele ovoga retka na dva dijela, tj. na Post 2,4a i Post 2,4b. 5. Funkcija cjelovitog retka Post 2,4 Ova sugerirana nedjeljivost Post 2,4 nameće pitanje kontekstualne funkcije ovog retka kao cjeline. Nerijetko je Post 2,4a shvaćan da je redakcijskog podrijetla čija je funkcija povezati dva izvorno odvojena pripovijedanja (Post 1,2–2,3 i 2,4b–4,26).15 Sada, međutim, nakon što je utvrđena sintaksna kompaktnost cijeloga retka (Post 2,4) moguće je govoriti o specifičnoj funkciji ne samo Post 2,4a, nego i Post 2,4b, tj. o funkciji cijeloga retka Post 2,4. Za utvrđivanje ove nove funkcije Post 2,4 potrebno je uzeti u obzir širu kontekstualnu upotrebu izričaja »toledot ’elleh«, koji se javlja na početku Post 2,4a.

a) Funkcija izričaja »’elleh toledot« Riječ »toledot« javlja se trideset devet puta (39×) u tekstu Hebrejske Biblije.16 Od trideset devet (39×) upotreba riječ »toledot« javlja se dvanaest puta (12×) s pokaznom zamjenicom »’elleh«, kao što je to slučaj u Post 2,4a. Najveći broj ovih upotreba formule »’elleh toledot« javlja se u Knjizi Postanka (9×: Post 2,4; 6,9; 10,1; 11,10; 11,27; 25,12; 25,19; 36,9; 37,2). Po jedna upotreba ove formule nalazi se u Knjizi Brojeva (Br 3,1), zatim u Knjizi o Ruti (4,18) i u Prvoj knjizi Ljetopisa (1 Ljet 1,29).17

Tako, primjerice, D. M. Carr, Reading the Fractures of Genesis. Historical and Literary Approaches, Westminster John Knox Press, Louisville, KY, 1996., 75. Riječ »toledot« je imenica ženskoga roda, koja se javlja samo u pluralnom obliku, a često ima zbirno značenje. Imenica »toledot« izvodi se od glagola »yalad-roditi«. Iz ovog glagola proizlazi temeljno značenje riječi »toledot«, koja označava »ono što je rođeno od«, tj. označava potomke koji su rođeni od pretka, koji se spominje na početku rodoslovlja. Ovisno o kontekstu ova riječ se prevodi s »rodoslovlje, postanak, povijest, potomci«. Usp. A. Popović, nav. dj., 72–74. Ponekad se navodi statistika prema kojoj je ova formula »’elleh toledot« upotrijebljena deset puta (10×) u Knjizi Postanka. Ta deseta upotreba vjerojatno se povezuje s Post 5,1. Usp.

Anto Popović

Za uporabu formule »’elleh toledot« u Knjizi Postanka karakteristično je da se uvijek nalazi na početku određene tekstualne cjeline. Ova formula funkcionira istodobno i kao naslov i kao uvod u susljednu tekstualnu cjelinu, bilo da je riječ o popisu imena potomaka (Post 5,1; 10,1; 11,10; 25,12; 36,1.9) ili o pripovijedanju o određenom liku (Post 6,9; 11,27; 25,19; 37,2). Kada funkcionira kao uvod u pripovijedanje o određenom liku, tada riječ »toledot« ima uglavnom značenje »povijesti«, a kada služi kao uvod u rodoslovlje, tada ima značenje »potomci«. Riječ »toledot« uvijek najprije spominje pretka, tj. roditelja, a potom slijedi rodoslovni popis ili povijest potomaka dotičnog pretka.18 Ova formula »’elleh toledot« stoji na početku nekih tekstualnih cjelina koje se pripisuju svećeničkom izvoru (npr. Post 6,9), ali poslije ovog izričaja dolaze i neki tekstovi koji su tradicionalno pripisivani jahvističkom izvoru (npr. Post 25,19ss) ili tekstovi koji su redakcijskog podrijetla (npr. Post 36,2b-5). Ova formula se javlja i u knjigama izvan Pentateuha (Rut 4,18; 1 Ljet 1,29), što znači da upotreba ove formule izlazi izvan okvira izvora od kojih je nastao Pentateuh. Odatle proizlazi da formula »’elleh toledot« u Post 2,4a ne mora biti dio svećeničkog izvora, nego je ovu formulu u Post 2,4a mogao oblikovati i upotrijebiti redaktor. Općenito je prihvaćeno da su redaktori povezivali manje tekstualne cjeline u šire i opsežnije kompozicije. Prema tome, ako je izričaj »’elleh toledot« u Post 2,4a redakcijskog porijekla, tada to znači da ovaj izričaj kao i širi kontekst cijeloga retka ima funkciju ne razgraničenja između prvog i drugog opisa stvaranja, nego funkciju redakcijskog povezivanja ovih dvaju pripovijedanja.

T. Stordalen, nav. čl., 169. Točno je da se u Post 5,1 javlja imenica »toledot«. Međutim, između riječi »toledot« i pokazne zamjenice nalazi se imenica »seper-knjiga«. Pokazna zamjenica u Post 5,1, koja se nalazi ispred riječi »seper«, muškog je roda i u jednini je »zeh-‫«זֶ ה‬, tako da se slaže u rodu, broju i padežu ne s imenicom »toledot« nego s imenicom »seper«, pa stoga izričaj »zeh seper toledot« u Post 5,1 treba prevesti »ovo (je) knjiga rodoslovlja«, a ne »ovo (su) rodoslovlja«. Klasičnu definiciju funkcije izričaja »’elleh toledot« donio je autor J. Skinner, nav. dj., 41: »Whatever latitude of meaning be assigned to the word toledot, it is the fact that in this formula it is always followed by genitive of the progenitor, never of the progeny«. Kada se ova definicija funkcije izričaja »’elleh toledot« primjeni na Post 2,4a, tada to znači da susljedno pripovijedanje ne govori o stvaranju »neba i zemlje« nego o stvarnosti koja je proizišla iz »neba i zemlje«. Protiv shvaćanja izričaja »’elleh toledot« u Post 2,4a kao naslova većina autora ukazuje da »nebo« uopće nije zastupljeno u susljednom pripovijedanju. Taj argument navodi, primjerice, autor H. Seebass, Urgeschichte (1,1–11,26). Neukirchener Verlag, Neukirchen–Vluyn, 1996., 90. Činjenicu da se riječ »nebo« javlja i u Post 2,4b, ali da se ne javlja u susljednom pripovijedanju autor Weimar tumači kao proširenje prethodnog svećeničkog spisa iz Post 2,4a na Post 2,4b uz pomoć izričaja »zemlja i nebo«, a u cilju povezivanja Post 2,4a s nesvećeničkim opisom za koji je karakterističan naziv »Jahve Elohim«. Usp. P. Weimar, nav. dj., 95.

Sadržaj 5

Predgovor

I . E g z e g e z a 11

Anto Popović Pitanje funkcije Post 2,4a i Post 2,4b. Je li Post 2,4 razgraničenje ili premošćenje?

Bruna Velčić Umijeće biblijske naracije: Analiza pripovjedačkog zapleta Post 42,1-38

János Schmatovich Die Stellung des Dekalogs im Gottes Bund Weg zur Freiheit

Georg Hentschel Der Gottesmann aus Juda und der Prophet aus Bet-El (1 Kön 13,11-32a)

Petr Chalupa Die Rezeption der normativen Texte des Pentateuchs in den Büchern Esra und Nehemia

109 127

Maria Carmela Palmisano Lo sguardo di Dio nel libro del Siracide: immagini e contesti Anđela Jeličić The Force of God’s Promise vs. the Violence of Man Narrative Proceedings in Jeremiah 19,14–20,18 653

Sadržaj

145 163

Božo Lujić Novi savez kao novi odnos univerzalne komunikacije Egzegetsko-teološka analiza Hoš 2,18-25 Mato Zovkić Starozavjetni citati u Lukinu tumačenju muke Kristove

183

Marinko Vidović Pavlovo poimanje stvorenja i kozmičke dimenzije spasenja (Rim 8,19-22)

229

Imre Kocsis Der auferstandene Christus als Vermittler und Spender des Lebens in 1 Kor 15

243

Pero Vidović Istovjetnost Božjih i Isusovih samoobjava: Ja-jesam u Otkrivenju

II . B i b l i j s k a t e o l o g i j a 267

654

Jože Krašovec Izkušnja, sinteza in vidiki besede v Stari zavezi

281

Ivan Šporčić Pozvan životom pozivati Biblijsko-ekleziološka dimenzija proroštva

297

László Vencser »Dein Reich komme!« Eine biblisch fundierte moralische Herausforderung

309

Ivan Dugandžić Pavao i Izrael Apostol pogana između evanđelja i izabranog naroda

329

Stipe Jurič »Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi ovoga proroštva« (Otk 1,3)

Sadržaj

343

Ðurica Pardon Očne bolesti kod starozavjetnih osoba Jesu li im mogle pomoći naočale?

III . O s t a l e b i b l i j s k e t e m e 367

Manfred Lochbrunner »Die Schrift als Gottes Wort« Zu einem Leitartikel von Hans Urs von Balthasar aus dem Jahr 1949

387

Marijan Vugdelija Usvajanje moderne filozofijske hermeneutike u hermeneutici Dogmatske konstitucije Dei Verbum (1965.) i u dokumentu Biblijske komisije Tumačenje Biblije u Crkvi (1993.)

437

Darko Tomašević Aktualnosti novozavjetne egzegeze i teologije Djelomičan izbor i pregled novozavjetne literature na temelju časopisa New Testament Abstracts za 2012. godinu

461

Darko Tepert Židovska dijaspora u grčko-rimskom svijetu od 3. st. pr. Kr. do 2. st. po Kr.

477

Karlo Višaticki Lik Mojsija prema Josipu Flaviju

491

Irena Avsenik Nabergoj Moč ljubezni v visoki pesmi, pri sv. Bernardu in pri Danteju

505

Martina Pandža • Dario Tokić Skrivene blagodati samoće Modul biblijske kateheze o samoći za osobe zrele dobi

529

Petar Bašić Ivan Bandulavić »Štiocu razboritomu«

539

Mario Cifrak Benediktinska Biblija i lekcionar Marijana Lanosovića, OFM 655

vaj zbornik radova okuplja radove koji su razdijeljeni u četiri sekcije: egzegeza, biblijska teologija, ostale biblijske teme te Crkva i društvo. Iako se može činiti da imamo pred sobom svojevrsna miscellanea, zbornik odgovara naravi Biblije i različitosti njezinih knjiga i književnih vrsta (povijesnih, mudrosnih, proročkih), te egzegetskih metoda i pristupa, što odražava znanstveni aparat kojim se služe pojedini autori. Djelo je namijenjeno prije svega teolozima, studentima teologije, ali i svima koji se s različitog aspekta bave Svetim pismom (filolozi, teoretičari i povjesničari književnosti, kroatolozi …). prof. dr. sc. mario cifrak

bornik je prigodni spis, koji ima cilj naglasiti i na određeni način honorirati dugi radni vijek Nikole Hohnjeca i njegov doprinos biblijskoj kulturi i teologiji hrvatskoga govornog područja. Prilozi na stranim jezicima (na slovenskom, njemačkom, talijanskom i engleskom) samo su indikator širine horizonta i bogatstva duha, odnosno intelektualnog profila osobe kojoj su posvećeni.

prof. dr. sc. karlo višaticki

isbn 978-953-11-0934-5

Cijena 250 kn