Bogatsvo suosjećanja by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Josip Bošnjaković – Sanda Smoljo-Dobrovoljski

Bogatstvo suosjećanja

Recenzenti prof. dr. sc. Mihály Szentmártoni izv. prof. dr. sc. s. Silvana Fužinato Lektura Ana Vladić Korektura Ivana Dugandžić Grafičko uređenje Glas Slavonije d. d., Osijek Oprema Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb Ilustracija na naslovnici Eugène Delacroix, Dobri Samarijanac (1849.) Izdaju Kršćanska sadašnjost d. o. o., Marulićev trg 14, Zagreb Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, P. Preradovića 17, Đakovo Hrvatsko katoličko sveučilište, Ilica 242, Zagreb Za nakladnike Stjepan Brebrić Ivica Pažin Željko Tanjić Tisak Denona d. o. o., Zagreb Naklada 700 ISBN 978-953-11-1830-9 (Kršćanska sadašnjost) ISBN 978-953-6935-54-3 (Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu) ISBN 978-953-8014-93-2 (Hrvatsko katoličko sveučilište) Tiskano u prosincu 2023. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001208614

Josip Bošnjaković – Sanda Smoljo-Dobrovoljski

Zagreb – Đakovo, 2023.

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Opći uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 I. POGLAVLJE

Suosjećanje se rađa u ljubavi Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

1. „Bog je ljubav” (1 Iv 4, 16) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5.

Različita lica ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Ljubav je dinamika recipročnog obogaćenja subjekata koji se ljube/vole . . . . 29 Dobrobit ljubavi za osobu koja ljubi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Bolni trenutci u ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Živimo u doba svadbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

2. Suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 2.1. Suosjećanje: povijesni pregled razvoja pojma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 2.2. Suosjećanje: suvremena diferencijacija i specifičnosti bliskih pojmova . . . . . 47 2.3. Suosjećajna ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 2.4. Suosjećanje i empatija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 2.5. Samosuosjećanje – blagotvorna prisebnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 2.6. Suosjećanje i milosrđe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 2.7. Suosjećanje u Starom zavjetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 2.8. Suosjećanje u Novom zavjetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 2.9. Iskon riječi suosjećanje u evanđeljima – utroba našega Boga koji suosjeća s narodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77 II. POGLAVLJE

Utjecaj intrapsihičkih dinamika na razvoj suosjećanja Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

1. Utjecaj afektivnog nesvjesnog na razvoj suosjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 2. Nesvjesne potrebe i afektivna memorija suosjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 5

Bogatstvo suosjećanja

3. Transferni procesi i suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 4. Različiti oblici psihodinamike suosjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 5. Razvoj psihodinamike suosjećanja u obitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 5.1. Suosjećajna ljubav kao poziv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 5.2. Utjecaj (ne)zrelosti supružnika na razvoj suosjećanja u intersubjektivnom odnosu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 5.3. Psihodinamika obiteljskih odnosa i razvoj suosjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 5.4. Utjecaj intraobiteljske dinamike na razvoj duhovnog suosjećanja . . . . . . . 102 5.5. Privrženost i suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 5.6. Privrženost i suosjećajni očevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

6. Razvojne faze suosjećanja od intrauterinog razvoja do adolescencije . . . . . 111 6.1. Suosjećajna okolina u trudnoći kao baza za emocionalni razvoj . . . . . . . . . . . 111 6.2. Razvoj suosjećanja u ranom djetinjstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 6.2.1. Oralni stadij – povjerenje nasuprot nepovjerenju (od rođenja do 1. godine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 6.2.2. Analni stadij – nezavisnost nasuprot sramu i sumnji (1. – 3. godine) . . . 115 6.2.3. Razvoj emocija, samoregulacija i suosjećanje u prvim trima godinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 6.2.4. Falusni stadij – poduzetost (inicijativnost) nasuprot krivnji (3. – 6. godine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 6.2.5. Seksualnost u ranom djetinjstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 6.2.6. Empatija i suosjećanje u ranom djetinjstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 6.2.7. Važnost modeliranja za razvoj suosjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 6.2.8. Suosjećajnost i kažnjavanje – ima li alternative? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 6.2.9. Stadij latencije – sposobnost nasuprot nesposobnosti (6. – 11. godine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 6.2.10. Genitalni stadij – identitet nasuprot zbunjenosti (12. – 25. godine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 III. POGLAVLJE

Bogatstvo suosjećanja u Novom zavjetu i primjena suosjećanja na mnogostrukost životnih situacija Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

1. Euharistija – mjesto susreta s Bogom koji suosjeća i mjesto rađanja vjernika koji suosjećaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 1.1. Zajedništvo i radost u suosjećanju i dijeljenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 1.2. Relacijska stvarnost euharistije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 1.3. Primajući Krista, čovjek doživljava iskustvo primljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . 151 1.4. Suosjećati utrobom jedni prema drugima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 6

Sadržaj

1.5. Utrobe gladne kršćanskog „kruha” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 1.6. Kršćani mogu doživljavati radost suosjećajne ljubavi svaki put kada su i sami suosjećajni prema drugima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

2. Suosjećati u radu s osobama koje boluju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 2.1. Suosjećanje podiže kvalitetu oporavka kod trpećih osoba . . . . . . . . . . . . . . . 168 2.2. Temeljne vrijednosti u bolnici s pomoću kojih osobe pokazuju i doživljavaju suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 2.3. Model altruizma utemeljen na suosjećanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 2.4. Suosjećanje u općoj medicini i specifičnim situacijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 2.5. Prepreke kod zdravstvenih djelatnika u pružanju suosjećajne brige . . . . . . 179 2.6. Osmišljavanje suosjećajnih struktura u zdravstvenoj skrbi . . . . . . . . . . . . . . 180 2.7. Biti na raspolaganju za druge kada je osoba pogođena vlastitom boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 2.8. Dodir s prirodom u zdravstvenim ustanovama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .188

3. Svećenik koji suosjeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 3.1. Svećenik – po naravi poziva pozvan suosjećati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 3.2. Suosjećajni sluga voditelj (servant leader) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 3.3. Model svećeničke suosjećajne ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 3.4. Zamor suosjećanjem i opasnosti (svećeničkog) suosjećanja . . . . . . . . . . . . 200 3.5. Prevencija zamora suosjećanjem i neke praktične smjernice . . . . . . . . . . . . . 201 3.6. Zlouporaba pozicije i uloge svećenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204

4. Suosjećanje obasjano Božjim praštanjem i izazovom ljudskom praštanju i otpuštanju dugova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 4.1. Biblijsko-teološki pristup opraštanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 4.2. Opraštanjem žrtva sebi vraća dostojanstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 4.3. Svijest o prisutnosti Boga u samome sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 4.4. Psihološki pristup opraštanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219

5. Dijeliti patnju i bol te istinski progledati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 5.1. Isusov susret sa slijepima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222 5.2. Suosjećanje – najveći etički princip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222 5.3. Odaziv čovjeka Božjem i ljudskom pozivu – „Evo me!” (‫ – הִ ֵּנֽנִ י‬hinnênî) . . . .225 7

Bogatstvo suosjećanja

5.4. Progledati i vidjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 5.5. Društveni odnos prema osobama koje pate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 5.6. Povećati suosjećanje kako bi se smanjila društvena isključivost . . . . . . . . . . 233 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235

6. Suosjećanje prema isključenima iz društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 6.1. Suosjećanje „uključuje” isključene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238 6.2. Razumijevanje suosjećajnog Mesije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240 6.3. „Trpjeti u cipelama druge osobe” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 6.4. Isključivost na prvim stranicama Biblije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 6.5. Suosjećajni anđeli uključivosti i demoni isključivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245 6.6. Uključivost migranata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 6.7. Razlike u društvenim staležima i suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 6.8. Filozofija života, uključivosti, transakcijske analize Ja sam o. k. – ti si o. k., odnosno Mi smo o. k. – vi ste o. k. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 6.9. Samoisključivost i ljubav prema sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254 6.10. Isusova uključivost u trenutcima ljudske samoisključivosti – primjer Petra i Jude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Zaključna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259

7. Suosjećanje, dijeljenje znanja i narcisoidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 7.1. „Odmoriti se” od suosjećanja za obnovljeno suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . 261 7.2. Čovjekov život trajni je izlazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 7.3. Suosjećajno poučavati – Isusov, učiteljev, model poučavanja . . . . . . . . . . . 266 7.4. Isusovo srce kojemu čovjek dolazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 7.5. Narcizam – prepreka suosjećajnom učenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 7.6. Različite karakteristike narcisoidnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

8. Suosjećanje i karitativne institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 8.1. Dar suosjećajnog odnosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 8.2. Mistika otvorenih očiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 8.3. Prepoznati lice „novih” siromašnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 8.4. COVID-19 i postcovid siromaštvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289 8.5. Siromaštvo odnosa – pandemija usamljenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 8.6. Misionarski izlazak karitativnih djelatnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293 8.7. Pastoralna revitalizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296 8.8. Caritas – srce pastoralnog djelovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 8.9. Stilovi vodstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302 8

Sadržaj

9. Suosjećanje i doživljavanje Boga kroz molitvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303 9.1. Isus i pismoznanci u Evanđelju po Marku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304 9.2. Imaj samilosti s nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307 9.3. Bog gorljivog Ilije i iz vode izvađenog Mojsija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309 9.4. Bog koji uskrsava od mrtvih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310 9.5. Slika i koncept Boga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312 9.6. Molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 9.7. Ljepota novog Božjega stvaranja i oslobođenja preko Isusa na Lithostrotosu koji ljubi milosrdno i suosjećajno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319

10. Suosjećanje u trenutcima smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321 10.1. Iskustvo smrti i granica ljudske svemoći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321 10.2. S tužnom povorkom smrti susreće se suosjećani Gospodar života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324 10.3. Utješni i ohrabrujući pogled na smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327 10.4. Smrt – buđenje Božjim poljupcem ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 10.5. Suosjećani pratitelji umirućih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 10.6. Snaga nježnih i strpljivih ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336 IV. POGLAVLJE

Biseri suosjećanja za sva vremena Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .339

1. Sveopći, svevremenski i razumljivi primjer čovjeka suosjećajnog srca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 1.1. Srce u Svetom pismu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 1.2. Srce u Lukinu evanđelju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345 1.3. Bogatstvo naroda sa Zakonom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347 1.4. Živjeti dane s okusom vječnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 1.5. „Čovjek neki” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350 1.6. Samarijanac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 1.7. Deset zapovijedi srca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354 1.8. „Idi pa i ti čini tako” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359 Zaključna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361

Bogatstvo suosjećanja

2. Vjerodostojna je, pomno ispitana, i na temelju očevidaca i slugâ Riječi, prispodoba o ocu koji suosjeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363 Uvodna promišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364 2.1. Vjerodostojnost Lukina evanđelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 366 2.2. Tri priče, a jedna parabola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368 2.3. Detalji prvih dviju priča iz Lk 15 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368 2.4. Mnogovrsni, višeslojni i okrjepljujući uvidi iz treće priče jedne prispodobe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 2.5. Isus u liku Boga, oca, koji suosjeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382 2.6. Otac-Isus i „stariji” sin – izazov suosjećanja prema „pravednicima” . . . . . 385 2.7. Suosjećanje i radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 386 Zaključna promišljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388 V. POGLAVLJE

Razvijanje sposobnosti suosjećanja i otpornosti u zamoru suosjećanjem Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 391

1. Primjenjivati suosjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 392 2. Zamor suosjećanjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 401 3. Model otpornosti u zamoru suosjećanjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 406 Opći zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 407

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409 Crkveni dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409 Rječnici i leksikoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409 Knjige i zbornici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 410 Članci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 421 Internetski izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 434 Filmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 438

Figure . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439 Životopisi autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441

Predgovor

Suosjećati je blagodat za osobu koja suosjeća, za osobu prema kojoj se suosjeća, ali je i obogaćenje za cjelokupnu zajednicu ljudi jer potiče osjetljivost za potrebe drugih. Gledajući lica ljudi, osluškujući njihove riječi, razgovarajući i radeći s osobama, učinilo nam se svrsihodno napisati knjigu koja će se posvetiti suosjećanju iz interdisciplinarne perspektive, to jest iz teologije i psihologije. Oboje, uz znanstveni rad, više od deset godina radimo i na području psihoterapijske djelatnosti, u gotovo svakodnevnim susretima s ljudima koji traže psihološko-terapeutsku pomoć zbog raznih razloga. Uvjerili smo se na temelju znanstvenog i stručnog rada kako suosjećati s drugima čini život kvalitetnijim, boljim, perspektivnijim, ostavljajući trag mira za sve one koji su uključeni u proces suosjećanja. Oboje imamo svoj put otkrivanja prednosti suosjećanja u međuljudskim odnosima te smo odlučili da svatko iz svoje perspektive to izrazi vlastitim riječima i kroz svojevrsnu posvetu i zahvalnost osobama koje su pridonijele objavi ove knjige, da bismo na kraju zaključili i zajedničkom zahvalom i riječima upućenim čitatelju knjige. Blagotvoran je životni vijek nas ljudi zbog ljepote Boga Oca koji suosjeća, a koji nam se u punini objavio u Isusu Kristu, te je, stoga, prva misao i osjećaj koji želim izraziti zahvalnost, u Duhu Svetom, na mogućnosti spoznaje i iskustva Boga. Spoznavao sam i spoznajem Boga, po braći i sestrama ljudima, po stvorenom svijetu (prirodi), po Svetom pismu (Bibliji), u molitvi i tijekom molitve, i na temelju vlastitog životnog iskustva, ali i po mnogim detaljima koji su nebrojeni. Život je za mene, među ostalim, trajno otkrivanje Božje ljepote što je ujedno i životni elan za mnoge moje misli, osjećaje i ponašanja, napose u međuljudskim odnosima. Zahvalan sam i mnogim osobama koje sam upoznavao tijekom svog života, do sada, i koji su mi svojim primjerom, svjedočanstvom, prijateljstvom, riječju, izgovorenom i pisanom, približili iskustvo suosjećajnog Boga. Nemoguće bi bilo sve osobe nabrojiti i nabrajati, no jedan dobar 11

Bogatstvo suosjećanja

dio nalazi se i u bibliografskim podatcima. Na poseban način zahvalan sam osobama u kojima sam pronalazio duhovnu pratnju tijekom vlastitog odrastanja, potom tijekom bogoslovskih i svećeničkih dana, te isto tako zahvaljujem i osobama iz psihoterapijskih i supervizijskih susreta. Pisanje ove knjige, koja je za mene prva, ima svoju povijest, a prvi tragovi pisane riječi o suosjećanju započeli su 2010. godine člankom Svećenik – „On može primjereno suosjećati” (Heb 5, 2), nakon čega sam se nastavio baviti tom temom, da bi tijekom zadnjih pet godina postala „misao” kojoj sam se intenzivnije i šire posvetio. Nemoguće bi bilo pisati o suosjećanju da se nisam u vlastitom životu suočavao s vlastitim slabostima i grijesima, pri čemu sam upravo u susretu sa sobom, po tim „tamnim” stranama egzistencije, imao mogućnost sve više uranjati u ljepotu Boga koji suosjeća, prašta, koji je milosrdan, što me osposobljavalo za daljnje korake. Ujedno izričem kako mi je žao kada sam umjesto suosjećanja nanio bol drugim osobama, a nadam se da su pronašli „svoga anđela” koji je, suosjećajući s njima, mogao iscijeliti njihove boli. Zahvaljujem svojim roditeljima, Tomislavu-Josipu i Mariji, koji su unatoč životnim nedaćama nastavili vjerovati, nadati se, ljubiti, pri čemu ovozemaljski otac, vjerujem, spoznaje svu puninu Trojedinog Boga, koji ljubi, zajedno s mnoštvom naših predaka počevši od djedova i baka. Uz roditelje vidim svoju braću Hrvoja i Krunoslava, i njihove obitelji, trajnim nadahnućem za predani život, za življenje života kao dara za druge. Srce posvete ove knjige ide upravo roditeljima i braći. Moja su „druga” braća prijatelji i kolege svećenici s kojima dijelim životni put i tijek, kao i zahvalnost na daru svećeništva. Isto tako sam sretan zbog ostale „braće i sestara” s kojima sam dijelio, ili dijelim, životni put. Zahvalan sam i svim učiteljima/icama biblijskog hebrejskog jezika koji su mi, tijekom zadnjih četiriju godina, pomogli razumijevati bogatstvo Riječi Božje. Na poseban način zahvalan sam na suradnji kolegici i prijateljici dr. sc. Sandi Smoljo-Dobrovoljski, koja je prihvatila suradnju pisati knjigu Bogatstvo suosjećanja. Mnogi životni trenutci, promišljanja, izazovi, planovi i suradnja u različitim područjima života povezali su nas te se to poznanstvo odrazilo i u zajedničkom daru i radu napisane knjige.

Predgovor

Znak zahvalnosti posvećujem svojoj baki, djedu i roditeljima koji su me svojom suosjećajnom ljubavlju i toplinom te primjerom iskrenog sebedarja naučili voljeti Boga, voljeti druge, te darivati se u odnosima. Zahvaljujem suprugu Denisu, koji ima neizmjerno razumijevanje, empatiju i suosjećanje na našem zajedničkom hodočašću prema Istini, te sinovima Petru-Emanuelu i Mateju-Mihaelu, čija ljubav i radost obogaćuju našu obitelj i pomiču granice u otkrivanju ljepote služenja iz ljubavi u odnosima.

Na kraju zahvaljujemo osobama u institucijama koje nas povezuju i gdje smo oboje, svatko na svoj način, uključeni u znanstvenu i stručnu djelatnost. Zahvaljujemo vršitelju dužnosti dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. sc. Ivici Pažinu i rektoru Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Željku Tanjiću, a ujedno i drugim odgovornim i zaposlenim osobama u navedenim institucijama što su prihvatili da ova knjiga iziđe u nakladi tih dviju institucija. Sunakladnik i suizdavač jest i Kršćanska sadašnjost, stoga zahvaljujemo i dr. sc. Stjepanu Brebriću, glavnom uredniku i direktoru Kršćanske sadašnjosti, kao i Maji Petranović, zamjenici glavnog urednika, na svoj susretljivosti. Kolegama i kolegicama u akademskim zajednicama također smo zahvalni na inspirativnim susretima i razgovorima. Dragocjeni su u našim životima i mentori u znanstvenom radu i zato na poseban način i od srca zahvaljujemo recenzentima knjige prof. dr. sc. Mihályju Szentmártoniju i izv. prof. dr. sc. s. Silvani Fužinato koji su svojim recenzentskim radom i povratnim informacijama pridonijeli i pomogli kako bi knjiga, koju držite u rukama, bila opravdano znanstveno djelo o temi kojoj smo se posvetili. Odvojili su ono što je danas toliko dragocjeno, a i ključna pretpostavka za suosjećanje, naime, vrijeme za druge. Tebi, dragi čitatelju, hvala što si uzeo ovu knjigu u ruke, te ćemo mi autori biti sretni da riječi napisane ovdje u knjizi mogu poslužiti kao jedna stijena utkana u dugoj stazi, s mnogim drugim stijenama, koja vodi prema ljepoti i dobroti Boga. Tada će ova knjiga dobivati i otkrivati svoj širi smisao. 13

Opći uvod

Suosjećati je blagodat kojom osoba obogaćuje druge, društvo i sebe, ali u isto vrijeme suosjećati proizlazi iz odgovora doživljene suosjećajnosti primljene od Boga i od bližnjih. U knjizi se nalaze različite teme koje su povezane sa suosjećanjem. Naglasak i težište promišljanja, odnosno nit koja povezuje sva poglavlja jest suosjećanje. Stoga i pojedine teme koje su povezane sa suosjećanjem jesu tako obrađene kako bismo dobili jasniji i širi uvid što je suosjećanje. Riječ suosjećanje u zadnjim desetljećima počela je i u hrvatskom jeziku dobivati na značenju. Koliko je nama poznato, ne postoji slična studija ni na hrvatskom jeziku ni na nekom drugom jeziku koja je na ovaj način, u interdisciplinarom pristupu, obradila riječ suosjećanje, s naglaskom na teološkom promišljanju, utemeljenom na Svetom pismu, te obogaćeno psihološkim i terapeutskim iskustvima i uvidima. Vidjet ćemo kako je suosjećanje sposobnost, kvaliteta osobe koja prožima različite vidove osobnog i društvenog života, kvaliteta koja pomaže razvijanju kulture u kojoj je pogodno živjeti. I sama riječ kultura znači ‘njegovati’, stoga u određenom smislu kultura i suosjećanje imaju poveznicu jer i jedna i druga uključuju brigu o nečemu ili o nekome. Kultura suosjećanja pak dodatno stavlja naglasak na njegovanje procesa u kojem osobe postaju sposobne suosjećati i time razvijati, kultivirati društvo, u kojem je ugodno rasti i razvijati se. Postoje preklapanja između pojma suosjećanja i drugih konstrukata (empatija, milosrđe, suosjećajna ljubav). Tako npr. suosjećanje jest danas bliskiji pojam znanstvenim krugovima unutar društvenih znanosti, dok je milosrđe najvećim dijelom vezano za humanističke znanosti, odnosno, konkretnije, teologiju. Oba pojma pak imaju svoj iskon u ljubavi koja se očituje kada netko suosjeća ili kada je milosrdan. Isto tako, suosjećanje i empatija imaju dio u kojem se preklapaju jer i empatija i suosjećanje uključuju razumijevanje, kognitivno i 15

Bogatstvo suosjećanja

afektivno, situacije druge osobe, pri čemu je kod suosjećanja još prisutan čimbenik da se osoba kojoj se iskazuje suosjećanje nalazi u teškoj situaciji te joj osoba koja suosjeća želi pomoći kako bi joj pomogla, što nije slučaj s empatijom. Knjigom želimo dati dijelom i novo značenje glagolu suosjećati, odnosno imenici suosjećanje, iako prednost dajemo glagolu, u kontekstu teološkog promišljanja u hrvatskom jeziku, temeljeći to na našem višegodišnjem proučavanju upravo glagola suosjećati i imenice suosjećanje, uzimajući u obzir značenja i pojavnost tog glagola i imenice u drugim jezicima, kako u društvenim, tako i u humanističkim znanostima. Nadamo se kako će pojam suosjećanja, u kontekstu teološke misli, postati bliži i onim osobama koje se izjašnjavaju kao nevjernici. Knjiga je plod višegodišnjeg znanstvenog rada, plod znanstvene i stručne refleksije, iskustva, kao i znanstveno-stručne kritike i povratne informacije. Knjigu pišemo i nakon više od deset godina radnog iskustva u psihoterapiji s osobama u njihovim različitim potrebama te je stvarnost u kojoj radimo svojevrsni filtar našeg pisanja u ovoj knjizi. Zasigurno da je tema suosjećanja i njezine poveznice s odabranim povezujućim temama kojima smo se usmjerili u ovoj knjizi uvjetovano različitim okolnostima, iskustvima, znanjem, praksom, te je odabir tema koje smo stavili u odnos sa suosjećanjem naš vlastiti odabir. Svjesni smo kako, kada je u pitanju suosjećanje, ostaje mnoštvo drugih tema. Kroz cijelu smo knjigu mnoge riječi ostavljali u izvornom jeziku (hebrejskom, grčkom, njemačkom, engleskom, talijanskom) jer i etimološke oznake riječi označuju i njihovu širinu razumijevanja, što je u našem slučaju na poseban način vezano uz hebrejski jezik čijem smo se sadržaju također posvetili zadnjih nekoliko godina. Pojedina će mjesta u knjizi posebno biti obilježena detaljima iz hebrejskog jezika. Promišljajući o suosjećanju, vidjet ćemo kako različite osobe, filozofi, psiholozi, sociolozi i drugi, iz svojih perspektiva promišljaju o suosjećanju i u mnogim se elementima njihova promišljanja preklapaju, pri čemu svatko daje svoj naglasak. Različiti znanstvenici i istraživači promatrali su suosjećanje iz različitih perspektiva te ćemo, stoga, vidjeti i različite shematske modele suosjećanja koji nam mogu pomoći u jasnijem razumijevanju sposobnosti suosjećanja. Jedna od središnjih misli naše knjige jest kako je Bog kršćana Bog koji suosjeća, te da je Isus utjelovljeno Božje suosjećanje. Način na koji govo16

Opći uvod

rimo o Bogu utječe i na prioritete odabira kako djelovati u svijetu.1 Stoga, kada govorimo o Bogu koji suosjeća, Bog se očituje upravo ondje gdje ljudi, suosjećajući, djeluju jedni prema drugima, očitujući na taj način prisutnost Boga u svijetu. Vjera je odjelotvoren odnos prema drugima koji uključuje suosjećanje, suosjećajan odnos prema drugima. U ljudima koji suosjećaju otkriva se Bog činova kojima ljudi, suosjećajući, izlaze ususret ljudima koji pate, olakšavajući pri tome njihovu patnju. Stoga je suosjećanje božanski čin, ljepota objave. Objava se događa u svakom suosjećajnom činu! Druga osoba nije tek samo objekt kojega treba spoznavati kao dio svijeta, nego objava (epifanija), te ujedno i susret s dijalektičkom strukturom svijesti. Bog je onaj koji trpi u Kristu, te tamo gdje je sebstvo suosjećajno, ondje se i Božja slika u nama očituje i ujedno oblikuje, razvija. Knjiga ima pet dijelova. U prvom dijelu knjige krenut će se s pojmom ljubavi te će se vidjeti na koji način suosjećanje izvire iz ljubavi, ali i isto tako i empatija, i milosrđe, i samosuosjećanje, suosjećajna ljubav. Na poseban način osvrnut ćemo se na podrijetlo suosjećanja u Starom i Novom zavjetu, te ćemo na kraju prvog poglavlja zastati kod prvog spominjanja glagola σπλαγχνίζομαι (splaghnizomai – suosjećati)2 u prvom poglavlju Lukina evanđelja (Lk 1, 78). U drugom dijelu knjige posvetit ćemo se razvoju suosjećanja, kako na svjesnoj, tako i na nesvjesnoj razini, unutar bliskih odnosa, gdje na poseban način uzimamo u obzir obitelj, te također i bračni odnos. Kroz odgoj, od začeća pa sve do odrasle dobi, čovjek u odnosu s roditeljima i skrbnicima uči biti u odnosu s drugima, pri čemu je suosjećanje jedna od važnijih kvaliteta. Trećem dijelu knjige posvetili smo deset odlomaka gdje se u NZ-u spominje glagol σπλαγχνίζομαι (splaghnizomai – suosjećati), pri čemu želimo otkrivati sve bogatstvo tog pojma. Rado bismo to otkrivanje usporedili s ulaskom u dvorac, pri čemu se ulaskom ulazi u veliku aulu iz koje se onda ulazi kroz „vrata suosjećanja” u deset prostorija, koja svaka za sebe priča jednu priču o suosjećanju. Razmišljali smo kroz koja vrata želimo prvo proći kada govorimo o suosjećanju, te smo zaključili kako započeti s razumijevanjem euharistije, izvorom i vrhuncem kršćanskog života, jest najsvrsishodniji način nastaviti nakon prvog dijela knjige. Svo ono blago 1 2

Oliver DAVIES, A Theology of Compassion, Metaphysics of Difference and the Renewal of Tradition, Michigan, 2001., 251. Riječi iz grčkoga i hebrejskog jezika u knjizi donosimo najprije u izvornu obliku, potom u latiničnoj transliteraciji i na koncu u prijevodu na hrvatski jezik. U hebrejskom se jeziku riječi i rečenice čitaju s desna na lijevo. 17

Bogatstvo suosjećanja

koje ćemo otkrivati u deset prostorija iznosit ćemo na stol aule „dvorca suosjećanja”. Četvrti dio knjige posvetit ćemo dvama posebnim mjestima u NZ-u gdje se spominje glagol splaghnizomai, a to su prispodoba o Samarijancu (Lk 10) i prispodoba o milosrdnom ocu (Lk 15). To su prispodobe, koje, na tragu simbolike našeg govora o „dvorcu suosjećanja”, imaju posebne dovratnike što ih izdvaja od ostalih vrata u dvorcu. Mnoštvo je bogatstva koje želimo iz prostorija u koje vode ta dvoja vrata iznijeti na stol naše znanstvene spoznaje iz dugogodišnjeg rada. Završni dio knjige, peti, posvećen je temi kako na praktičnoj razini razvijati suosjećanje, odnosno kako suosjećajno komunicirati. To je vještina koju je moguće učiti, no za to je potrebno vrijeme, vježba, strpljenje, učenje na temelju pogrešaka, te i volja za učenjem. Jedan manji dio ovog dijela knjige dotiče i temu zamora suosjećanjem i kako se nositi s tim zamorom. Knjigu je moguće čitati od početka do kraja, no isto tako moguće je čitati i svako poglavlje i potpoglavlje kao zasebnu cjelinu. U pojedinim poglavljima upućivali smo ili osvrtali se na ono što smo pisali u nekom drugom poglavlju, što daje moguće veće razumijevanje tematike koju obrađujemo u pojedinom poglavlju. Vjerujemo kako će svako pojedino poglavlje pružiti „zrake” premilosrdnog srca našega Boga (Lk 1, 78) i da će potaknuti čitatelja uočavati istu kvalitetu Božjeg svjetla koje se očituje u različitim scenama suosjećanja koje ćemo opisivati. Pojedini, mali dijelovi knjige, što je i naznačeno u knjizi na pojedinim dijelovima, sadržajno su objavljeni i u člancima autorâ knjige, no za ovu su knjigu prilagođeni, izmijenjeni, posuvremenjeni, prošireni, te prilagođeni sadržaju ove knjige. Knjiga je nastala u suautorstvu, pri čemu je Josip Bošnjaković napisao prvo, treće (osim osmog potpoglavlja), četvrto i peto poglavlje, a Sanda Smoljo-Dobrovoljski drugo poglavlje i osmo potpoglavlje trećeg poglavlja. Autori međusobno podržavaju ono što je svatko od njih napisao. Nadamo se i želimo ovom knjigom pružiti jasniji uvid u pojam suosjećanja te otkrivati sve bogatstvo dinamika koje se krije iza te riječi. Bog je izvor svakog suosjećanja, no ljubav prema Bogu očituje se u tome što smo pozvani učiniti se bližnjima (Usp. Lk 10, 36), poznatima i nepoznatima.

I. POGLAVLJE

Suosjećanje se rađa u ljubavi

Uvod Naše promišljanje započet ćemo imenicom, stvarnošću, dinamikom ljubavi navodeći pri tome kako se prvi put u Svetom pismu spominje riječ ljubav, odnosno glagol ljubiti u Knjizi postanka (22, 2). To činimo jer glagol suosjećati svoj izvor ima u dinamici glagola ljubiti, odnosno imenici ljubav, a Bog je ljubav (1 Iv 4, 16). Uzet ćemo u obzir kako ljubav ima različita lica, različita očitovanja ovisno o tome na što se stavi naglasak. U ljubavi, odnosno kada se osobe s ljubavlju odnose jedne prema drugima, svi su na dobitku. Dakako, ne želimo idealizirati stvarnost i svjesni smo kako se i u ljubavi događaju vrlo bolni trenutci, susreti, situacije koje ponekada traju i mjesecima, godinama, cijeli život. Unatoč tomu ipak želimo vrlo istaknuti kako, prema kršćanskoj objavi, živimo u doba svadbe, svadbe između Boga, zaručnika, i Božjega naroda, zaručnice. Stoga, iako teški trenutci mogu pogoditi osobe, pozadina svega događanja na „ljudskoj sceni” jest svadbena pozadina, što ulijeva i u temeljno povjerenje Božje ljubavi prema čovjeku. Nakon toga ćemo definirati što je to suosjećanje, a krenut ćemo od teološkog razumijevanja suosjećanje, pri čemu ćemo istaknuti promišljanje Daviesa koji je rekao kako suosjećanje predstavlja epifaniju (objavu) društvenosti sebstva, te upućenost sebstva prema drugim bićima, napose u trenutcima kada se osoba okreće drugoj osobi u njezinoj životnoj patnji.1 Poslije toga ćemo dati povijesni pregled razvoja i kristaliziranja pojma suosjećanja. Između mnoštva suvremenih definicija suosjećanja koje postoje mi smo se u većem dijelu knjige vraćali na definiciju Strauss i dr.,2 a u kojoj se ističe pet sastavnica suosjećanja: prepoznati patnju; razumijevati univerzalnost ljudske patnje; biti empatičan 1 2

Usp. Oliver DAVIES, A Theology of Compassion, Metaphysics of Difference and the Renewal of Tradition, 32. Clara STRAUSS – Billie L. TAYLOR – Jenny GU – Willem KUYKEN – Ruth BAER – Fergal JONES – Kate CAVANAGH, What is compassion and how can we measure it? A review of definitions and measures, u: Clinical Psychology Review, 47 (2016.), 15-27. 21

Bogatstvo suosjećanja

s osobom koja pati i povezati se s nevoljom (emotivna rezonanca); tolerirati neugodne emocije koje se pojavljuju kao odgovor pomaganja osobi koja pati te pri tome ostajući otvoren i prihvaćajući patnju druge osobe; motivacija djelovati kako bi se ublažila/olakšala patnja druge osobe. S početkom trećeg tisućljeća, odnosno od 2006. godine, počelo se pisati i o suosjećajnoj ljubavi te ćemo prezentirati što je to suosjećajna ljubav. Često se u stručnoj i znanstvenoj literaturi povezuju empatija i suosjećanje te ćemo ukazati na sličnosti i različitosti tih dvaju pojmova i dinamika. Uz suosjećanje također se u stručnoj i znanstvenoj literaturi i praksi koristi i pojmom samosuosjećanje, što ćemo također prikazati u prvom poglavlju knjige. Od posebnog zanimanja za našu knjigu jesu povezanosti i različitosti pojmova suosjećanje i milosrđe, te ćemo istaknuti sličnosti i različitosti. Na poseban način usmjerit ćemo pažnju prema razumijevanju suosjećanja u Starom i Novom zavjetu, te ćemo vidjeti kako je zlatnom niti Božjeg suosjećanja, što izvire iz Božje utrobe, na hebrejskom ‫( ֶרחֶ ם‬reḥem), na grčkom σπλάγχνον (splaghnon), odnosno u pluralu ‫( ַרח ֲִמים‬rǎḥǎmîm), to jest σπλάγχνα (splaghna), protkan Stari zavjet, te istom niti povezan s Novim zavjetom, a što ćemo osvijetliti na kraju prvog poglavlja kroz evanđeoski odlomak iz Lukina evanđelja 1, 68-79 gdje se spominje glagol splaghnizomai (grčki). U trećem će poglavlju knjige upravo glagol splaghnizomai biti središnji pojam na kojem ćemo graditi bogatstvo značenja i primjene Božjeg i ljudskog suosjećanja.

Životopisi autora

Josip Bošnjaković rođen je 29. rujna 1978. u Vukovaru te je djetinjstvo proveo u rodnom mjestu Bapska, gdje je zajedno s obitelji živio do 1991. godine. Godine progonstva proveo je u Njemačkoj (1991. – 1992.) te u Zagrebu (1992. – 1999.). Zadnji razred osnovne škole završava u Zagrebu, nakon čega je upisao Nadbiskupijsku katoličku gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu. Poslije toga, kao laik, upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a 1999. godine stupa u Bogoslovno sjemenište u Đakovu te nastavlja sa studijem teologije u Đakovu. Za svećenika je zaređen 2003. godine. Godinu dana nakon službe (2003. – 2004.) u Biskupskom ordinarijatu odlazi na studij psihologije pri Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu gdje je diplomirao, magistrirao te na koncu i doktorirao 2012. godine, a 2013., nakon četiri godine specijalizacije iz psihoterapije pri Višoj školi iz specijalizacije iz kliničke psihologije također pri istom Sveučilištu, postaje i psihoterapeut smjera transakcijske analize (CTA). U svom doktorskom istraživanju bavio se temom adolescenata odraslih u ratnim i poratnim okolnostima. Od 2012. godine zaposlen je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF-u) u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te od 2013. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu gdje je ujedno i stručni suradnik i supervizor Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba. Vanjski je suradnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Voditelj je Savjetovališta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Pri Savjetovalištu provodi psihoterapiju te je voditelj različitih projekata usmjerenih na dobro pojedinca, obitelji te ranjivih skupina. Član je Nacionalnog ureda Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba kao i Odbora HBK za bračna i obiteljska savjetovališta. 441

Predsjednik je Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja od 2019. godine, a od 2023. godine voditelj je Poslijediplomskog specijalističkog studija propedeutike psihoterapije i teoterapije na KBF-u u Đakovu. U znanstvenim istraživanjima nastavlja se baviti tematikama vezanim za ranjivije skupine u društvu kao i temama koje su usko vezane uz psihološki rast, obitelj, savjetovanje i psihoterapiju (empatijom, suosjećanjem, milosrđem). O tematici suosjećanja provodio je istraživanja, objavljivao znanstvene i stručne članke, gostovao u radijskim emisijama, te održavao različita predavanja za različite ciljane skupine. Zajedno sa suradnicima uveo je i predmet Empatija i suosjećanje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Autor je više znanstvenih i stručnih članaka iz spomenutih područja, te je sudjelovao na više domaćih znanstveno-istraživačkih projekata.

442

Sanda Smoljo-Dobrovoljski rođena je 2. siječnja 1982. godine u Sarajevu. Udana je i majka dvojice sinova, Petra i Mateja. U rodnom gradu završila je srednju medicinsku školu u Katoličkom školskom centru Sveti Josip. Nakon toga upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Za vrijeme studija radila je u Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije i Uredu za pastoral mladih. Kao caritasova djelatnica 2004. stažirala je u karitativno-socijalnim ustanovama u New Jerseyju. Od 2008. do 2015. godine studirala je dubinsku psihologiju i psihodinamski usmjerenu psihoterapiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Nakon bakalaureata postigla je stupanj magisterija 2011., a doktorirala je 2015. godine. Praktični dio studija iz kliničke psihologije i psihijatrije završila je u Rimu. Završila je edukaciju u trajanju od pet godina za grupnu analitičarku na Institutu za grupnu analizu u Zagrebu. Devet godina vodila je u Sarajevu Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. U Centru je radila kao klinički psiholog, te provodila individualnu i grupnu analitičku psihoterapiju s osobama u početnoj i trajnoj formaciji, te vjernicima laicima. Od 2016. vanjska je suradnica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, a od 2019. godine uposlena je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručna je suradnica Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije i znanstvena suradnica te supervizorica u Centru za promicanje dobrobiti ranjivih osoba pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Članica je Nacionalnog ureda Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba kao i Odbora HBK za bračna i obiteljska savjetovališta. Članica je i nekoliko drugih domaćih i stranih društava i povjerenstava. Organizirala je i vodila dugi niz godina edukacijsko-formacijske seminare za osobe u početnoj i trajnoj formaciji koji se pripremaju za svećenički ili redovnički život. Sudjeluje kao predavačica u sklopu đakonske pastoralne godine u Zagrebu i Sarajevu. Autorica je više znanstvenih i stručnih članaka u kojima promiče interdisciplinarni pristup, povezujući teologiju i psihologiju, na temeljima kršćanske antropologije. Sudjelovala je na više međunarodnih i domaćih znanstvenih simpozija i stručnih skupova. Područja osnovnog znanstvenog interesa kojima se bavi jesu: razvojna psihologija, psihologija i duhovnost, psihologija i formacija, duhovnost i terapijski proces – individualna i grupna psihoterapija. 443