Daruj svoje srce
Kršćanska sadašnjost
DARUJ SVOJE SRCE
2. izdanje
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2025.
Naslov izvornika:
Anselm Grün, Verschenke dein Herz
© 2012 by Vier-Türme GmbH Verlag, Münsterschwarzach Abtei, Germany www.vier-tuerme-verlag.de
Izdavačka prava ugovorena posredstvom AVA International GmbH www.ava-international.de
© za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2016.
Daruj svoje srce
Svatko od nas zna što je ljubav. Svaki čovjek poznaje različite osjećaje ljubavi: prijateljsku povezanost, zaljubljenost s osjećajem »leptirića u trbuhu«, rast ljubavi u partnerskoj vezi tijekom godina, roditeljsku ljubav prema djeci, ljubav prema prirodi i tako dalje. Hoćemo i želimo da naša ljubav uspije, da je prenosimo dalje te da ljudima čini dobro.
Poznajemo i zabrinutost za svoju ljubav. Uspjeh naše ljubavi ne ovisi o mislima i savjetima drugih. Zato u ovoj knjizi o ljubavi ni ne želim davati savjete. Isto tako ne želim niti ponavljati sve ono što sam drugdje već napisao o njoj. Naprotiv, želim se nadahnjivati pjesnicima – njihovim mislima i pjesmama o ljubavi. Ono što su oni napisali o ljubavi shvaćam kao povod da i sam promišljam o ljubavi. Pogađaju nas riječi pjesnikâ. Suočavaju nas s vlastitim znanjem o ljubavi koje svatko od nas nosi u svojoj duši.
•Draga čitateljice, dragi čitatelju, ne želim te poučavati o ljubavi. Želim da povjeruješ ljubavi koju osjećaš u svom srcu. Želim te nadahnuti da uz pjesničku pomoć sâm pokušaš shvatiti tajnu ljubavi. Tako ćeš uspjeti na pravi način darovati svoje srce – kao što to piše u naslovu ove knjige.
Pjesnici nas ne obvezuju svojim mislima. Kako bismo ih razumjeli, ne moramo razmišljati kao oni. Pjesnici nam, naprotiv, otvaraju prozor kroz koji iznova gledamo na tajnu ljubavi. Pokatkad su ti prozori naše duše zastrti, primjerice iskustvima koja samo imali s ljubavlju, a koja su nas povrijedila. Misli pjesnikâ i moja tumačenja žele očistiti te prozore našeg srca kako bismo opet jasnije vidjeli ono što već živimo u svojoj ljubavi. Presudno je ono kako živimo ljubav. Pritom nam katkad pogled izvana može pomoći da tu ljubav izrazimo svjesnije i jasnije.
•Riječi pjesnikâ mogu te, draga čitateljice, dragi čitatelju, dovesti do izvora ljubavi koji struji u tebi, ali koji je katkad »začepljen« zbog svagdašnje rutine, briga i bojazni.
Po riječima pjesnikâ taj se izvor može dići iz dubine tvoje duše kako bi prožeo tvoje tijelo i tvoju dušu, kako bi sve više dolazio u tvoju svijest i preobražavao sve u tebi: tvoje riječi i tvoju šutnju, tvoje geste i tvoju karizmu.
Maleno postaje veliko i božansko
Po ljubavi postaju najgorcˇe patnje slatke, najneobicˇnija dogad anja dobra, najsitnija djela velika i božanska.
GERHARD TERSTEEGEN
Protestantski mistik Gerhard Tersteegen (1697.–1769.) spjevao je prekrasne duhovne pjesme. I njemu je također važna tema »ljubav«. Za njega je Bog čista ljubav. Iz ljubavi Božje sve dolazi.
Tersteegen stoga ne zdvaja zbog patnje koja ljude oduvijek tišti. Prema njegovu mišljenju, ljubav Božja tako je jaka da može preobraziti i zasladiti svaku patnju.
Ono što Gerhard Tersteegen govori o ljubavi Božjoj vrijedi i za ljudsku ljubav: nema ljubavi bez patnje. Jer što se više jedni drugima približavamo u ljubavi, to nas dublje pogađa patnja onog ljubljenoga. Istodobno patimo i zbog svoje vlastite prosječnosti. U ljubavi prema drugome spoznajemo koliko jako zaostajemo za idealnom ljubavlju. Trpimo bol zbog svoje zatvorenosti, svoje hirovitosti i osjetljivosti. Boli nas i kad osjećamo da nas onaj
Moja se patnja preobražava time što sam ljubljen upravo u njoj. Tako moja patnja omogućava iskustvo dublje ljubavi. Otvorila me je (ili me možda otvara) za drugoga. Skida sve maske koje katkad stavljam na sebe kada želim ostaviti dobar dojam. U patnji mi biva oduzeto sve što bih želio predstavljati. Tad sam nezaštićen. No upravo u toj otvorenosti i nezaštićenosti ljubav drugoga dira me na osobito dubok način. Osjećam se ljubljenim u dubini svoje duše, sa svim onim što jesam. Patnja u potpunosti iznova otvara za ljubav. A ljubav preobražava patnju. Ona odjednom gubi svoj gorak okus i dobiva sladak okus ljubavi.
Preobrazba patnje po ljubavi vodi još dalje. Često patim upravo zbog ljubavi i u ljubavi. Patim zbog svoje ograničenosti i zbog toga što moju čežnju za čistom ljubavlju ne ispunjavamo ni ja niti drugi. Patnja zbog moje ljubavi pritom razbija moje
11 koga ljubimo ne shvaća. No ljubav ima i snagu koja preobražava. Kada me drugi ljubi u mojoj patnji, tada njegovu ljubav često doživljavam još jačom od strastvene i erotske ljubavi. Tada sam siguran da je taj drugi uza me, da me prati u svim situacijama mog života. Znam da me taj drugi nikada neće napustiti – čak ni onda kada ja napustim samoga sebe zato što se više ne pouzdajem u sebe.
iluzije koje sam si stvorio o našoj zajedničkoj ljubavi. Tako me vodi još bliže prema drugome. Kad patnja razbije sve iluzije, tad se pred drugim ne pretvaram. Tada mu pokazujem svoje slomljeno i otvoreno srce. I tako se jedni drugima približavamo mnogo više nego po svojim jakim stranama, kojima se rado pravimo važni. Tada doživljavam kako ljubav zaslađuje patnju zbog ljubavi.
Neki su ljudi ranjeni ako se ne ispune njihova očekivanja od ljubavi onog drugoga. Drugome stalno predbacuju kako više ne osjećaju njegovu ljubav, da se osjećaju povrijeđenima, zanemarenima i zaboravljenima. No time se patnja još više pojačava – a prije svega postaje gorka. Ljubav ne dokida patnju, kaže Tersteegen. Htjeli mi to ili ne, uvijek ćemo patiti i zbog svoje ljubavi. Ali ljubav zaslađuje patnju i tako je preobražava u mjesto još dublje ljubavi.
Prema Gerhardu Tersteegenu, ljubav postiže još nešto: »Najneobičnija događanja postaju dobra, najsitnija djela velika i božanska.« Ono čemu se često čudimo, jer ometa predodžbe o »normalnom« životu, ne postaje povod međusobnim predbacivanjima, primjerice to što drugi nije pazio ili to što je nešto zaboravio. Sve što gledamo u
svjetlu ljubavi postaje dobro, i ono što smo previdjeli, zaboravili, razbili, ono što nam nije pošlo za rukom, a s čime se stalno iznova susrećemo u svakodnevnom životu. Sitne stvari postaju velike i božanske. Sve ono malo i beznačajno – jednostavni svakodnevni poslovi, letimični dodiri, poljubac na rastanku – postaje veliko i božansko. Postaje važno jer je tada izraz ljubavi.
Ljubav se ne izražava samo velikim riječima ili u seksualnom sjedinjavanju, nego i svakodnevnim malim stvarima. Sitna djela postaju velika i božanska zato što je sama ljubav Božja u svemu što postoji. Sve postaje izraz ljubavi, ali ljubav isto tako sve ispunjava. Ono pak što ispunjava ljubav – naša ljudska kao i ona božanska – postaje veliko i zadobiva božansko dostojanstvo.
Iz riječ î mistika Gerharda Tersteegena osjeća se da su proizišle iz iskustva. Ne upućuju na neku teoriju koju taj pjesnik postavlja, nego su stečeno iskustvo. To nas iskustvo želi ohrabriti da dopustimo ljubavi da preobrazi i zasladi našu patnju. Može nam pomoći da nam se ono čemu se svakodnevno često čudimo ili zbog čega se često ljutimo, pokaže kao dobro, a da ono maleno i neugledno u našem životu po ljubavi postane veliko i božansko.
13
• Prisjeti se patnje koju si doživio u ljubavi, rana koje ti je nanio tvoj partner, tvoja partnerica te uvreda koje su došle od tebe. Ne osuđuj ni sebe ni drugoga.
Predoči si kako sve boli koje se u tebi pritom javljaju samo skidaju fasadu. A skidanje fasade jednostavno boli. No iza nje se nalazite vas dvoje sa svojom istinom i svojom ljubavlju. Zamisli kako te tê boli još više otvaraju za ljubav prema drugome, kako se u boli približavate jedno drugome i da tako te boli po ljubavi postaju slatke.
Gledati drugoga onakvim kakvim ga je
Bog zamislio
Nekoga voljeti znacˇi gledati ga onakvim kakvim ga je Bog zamislio.
FJODOR M. DOSTOJEVSKI
Ruski pisac Fjodor M. Dostojevski (1821.–1881.) stalno je iznova veličao čistu ljubav. Aljoša, mladi monah u romanu Braća Karamazovi, utjelovljuje tu čistu ljubav. On je u sebi tako čist i bistar da čak i mračni likovi u njemu prepoznaju tu čistoću. Njegov nevjerni brat Ivan naziva ga »pater seraphicus«, a u sebi rastrgana Grušenjka kaže mu: »Ti si moja savjest.« U njegovoj blizini može se prihvatiti ta žena koja iznutra osuđuje samu sebe. Zato što taj čisti monah i u njoj prepoznaje ono čisto, što se nalazi ispod svega onoga grešnog, u srži njezine duše, koje ni grijeh ne može zaprljati.
Čisti čovjek poput Aljoše odražava nešto od jasnoće i ljepote Božje u ovom svijetu. »Ljepota će spasiti svijet«, kaže Dostojevski. Kad je neki čovjek tako jasan i čist da u njemu sjaji ljepota Božja, tada je on spasonosan – ne samo za sebe nego i za svu svoju okolinu. On isto tako i drugima daje udjela u svojoj ljepoti i svojoj sreći.
SADRŽAJ
Ljubiti i biti ljubljen iznimno je dirljivo iskustvo. Osjećamo se prihvaćenima sa svim onim što jesmo i što nas određuje. Anselm Grün nadahnjuje se mislima i pjesmama o ljubavi poznatih pjesnika. Svojim riječima o ljubavi poziva nas da iznova dođemo u doticaj s vlastitim izvorom ljubavi.
Knjiga za sve koji ljube!
Cijena: 12,00 € ISBN 978-953-11-1939-9